OKVIRNA ISPITNA PITANJA

TEMELJNA ZNANJA O ODGOJU I OBRAZOVANJU

Program za stjecanje nastavničkih kompetencija- Ak. god. 2023./2024.

1. Pedagogija (znanost o odgoju): znanstveno određenje, grane, discipline

Pedagogija je društvena znanost o odgoju i obrazovanju, koji su predmet njezinog
istraživanja. Pedagogija je znanost jer ima predmet istraživanja, metodologiju
istraživanja, terminologiju (odobrenje drugih znanosti) i obilježje suradnje s drugim
znanostima (multidisciplinarnost i interdisciplinarnost). Dijelimo ju:
A. prema dobi B. s obzirom na C. poteškoćama u D. kriterij
odgajanika mjesto odgojnog razvoju odgajanika vremena
- Predškolska rada - Specijalna - Povijest
pedagogija - Obiteljska pedagogija pedagogije
- Didaktika pedagogija - Edukacijsko- - Opća
- Metodika - Domske ili rehabilitacijska pedagogija
- Školska internatske pedagogija - Futurologijska
pedagogija pedagogije - Surdopedagogija pedagogija
- Visokoškolska - Industrijske - Tiflopedagogija - Komparativna
pedagogija - Vojna - pedagogija
- Andragogija pedagogija Oligofrenopedagogija - Metodologija
- Gerontogogija - Teologijska - Logopedagogija pedagogijskih
pedagogija - Ortopedagogija istraživanja
- Pedagogija - Pedagogija za
slobodnog vremena poremećaje u
ponašanju

2. Metode u odgoju i obrazovanju

Metode su temeljni načini pomoću kojih odgajatelj pristupa odgojeniku, obrađuje odgojne
sadržaje i ostvaruje konkretne zadatke.
Metoda poučavanja – odnosi se na shvaćanje, spoznavanje i usvajanje potrebnih znanja, to
je kognitivna metoda i prikladna je za odgojenike. Manifestira se u nekoliko oblika:
objašnjavanje (pojmova, mišljenja, normi, kategorija, načela, itd.), etički razgovor (o
raznovrsnim moralima) predavanje (o aktualnim pitanjima) i rasprava. Ova metoda je važna
jer razvija društvenu svijest i intelektualne komponente.
Metoda uvjeravanja – Ovdje prevladava emocionalna komponenta. Djeluje jasnim i
emocionalno angažiranim objašnjenjima i vrednovanjima životnih pojava sa svrhom
prihvaćanja određenih stajališta, izgradnja stavova, uvjerenja. Dva su oblika metode
uvjeravanja: vrednovanje (pozitivno-pohvale i nagrade ili negativno-kazna i ukor) i
 stvaranje ideala (izgradnja pozitivnog stava). Uspjeh ove metode ovisi o ugledu i autoritetu
učitelja jer osobni stav i ponašanje doprinose uvjeravanju u ideju.
Metoda navikavanja – odnosni se na voljno, djelatno područje, na usvajanje određenih
ponašanja-djelovanja. Rezultat su prijeko potrebne navike (kulturne, radne, higijenske,
moralne...) = red, disciplina, urednost, organiziranost, pristojnost, samostalnost. Dva su
oblika metode navikavanja: vježbanje u adekvatnim postupcima i navikavanje u procesu
rada.
Metoda sprečavanja – Ima dvije glavne zadaće: prva preventivna je da se izbjegnu ili
potisnu loši primjeri, poticaji ili negativni utjecaji. Druga zadaća je korigirajuća ili
terapeutska, da se uklone nepoželjni stavovi, uvjerenja i navike, da se odvikne odgojenika od
loših postupaka. Dva glavna oblika sprečavanja su: predusretanje (da se unaprijed potisnu
nepoželjni utjecaji pomoću postupka skretanje ili zamjena motiva) i prisiljavanje
(izazivanjem neugodnih osjećaja odvraćaju odgojenika od loših ponašanja)

3. Sredstva u odgoju i obrazovanju

Sredstva u odgoju i obrazovanju jesu određeni postupci koji su usmjereni na ostvarivanje
konkretnih odgojnih i obrazovnih zadaća. Podjela odgojnih sredstava (i to prema svrsi
primjene):
sredstva usmjeravanja - takvim se sredstvima usmjerava odgojenika u pozitivnom pravcu,
potiče se razvoj sposobnosti, uvjerenja, ponašanja i djelovanja (savjet, primjer, stvaranje
ideala, dnevni red, igra, red, kulturna razonoda...
sredstva poticanja - takvim se sredstvima odgojenik motivira na dobra djela te da ustraje u
njima (priznanje, pohvala, nagrada, obećanje, natjecanje)
sredstva sprečavanja - takvim se sredstvima sprečavaju i potiskuju negativni utjecaji te
sprječavaju odgojenika u obavljanju loših postupaka (nadzor, skretanje, upozorenje, zahtjev,
kazna)
4. Čimbenici odgoja i obrazovanja
Komponente koje utječu na odgoj i obrazovanje . To su obitelj (ona je najvažniji čimbenik),
jaslice, vrtić, škola, crkva, kulturne ustanove (kina, kazališta, galerije, muzeji), masovni
mediji (radio, TV, Internet, tisak) te grupe vršnjaka i sustav slobodnog vremena
5. Tko određuje ciljeve odgoja i obrazovanja
Ciljevi odgoja i obrazovanja proizlaze iz konkretnih društvenih, političkih, socioloških i
ostalih prilika i odnosa. Ciljevi se mijenjaju zajedno s društvenim promjenama, a određeni su
društvom i kulturom, jer su oni na razini društvenih vrijednosti određene zajednice.
6. Što čini sustav odgoja i obrazovanja RH
Predškolski odgoj i obrazovanje, osnovnoškolsko obrazovanje, srednjoškolsko, visokoškolsko
i cjeloživotno obrazovanje.
7. Odgoj i obrazovanje (prema Bognaru i Matijeviću)
ODGOJ je međuljudski odnos i komunikacija uz koji neka ljudska jedinka zadovoljava svoje
osnovne potrebe, uz istovremeno prihvaćanje općeljudskih i društvenih normi. Razlikujemo
dvije vrste odgoja: intencionalni (planirana djelatnost koja teži nekom cilju) i funkcionalni
(nenamjerno, slučajno kroz svoje postupke, riječi, ponašanjem, odnosom prema učenicima
ostavljamo neki trag- npr. kad burno reagiramo na učenikovo pitanje, to negativno utječe na
njega). Temeljna odgojna područja su: moralni, intelektualni, tjelesni, radni i estetski. Svako
područje odgoja ima temeljnu vrijednost kojoj teži.
-tri zadatka odgoja su materijalni, funkcionalni i odgojni
OBRAZOVANJE je jedan od aspekata odgojno-obrazovnog procesa koji omogućuje
zadovoljavanje spoznajnih, doživljajnih i psihomotornih interesa pojedinaca aktivnim
usvajanjem i daljnjim razvijanjem kulturnih i civilizacijskih dostignuća društva. Vrste
obrazovanja su formalno, neformalno i informalno.
8. Izobrazba i naobrazba
Krajnji rezultat našeg obrazovanja je naobrazba.
Proces/tijek učenja, obrazovanja, stjecanja znanja je izobrazba.
9. Formalno i neformalno obrazovanje
Obrazovanje se dijeli na formalno, neformalno i informalno, ovo su ujedno i podjele
cjeloživotnog učenja.
Formalno- se provodi u različitim obrazovnim ustanovama prema definiranom nastavnom
planu i programu, a odgojno-obrazovni proces završava stjecanjem određenog znanja i
sposobnosti, odnosno diplome i kvalifikacije.
Neformalno- neovisno je o službenom obrazovnom sustavu. Ono podrazumijeva obrazovne
aktivnosti, koje su dobrovoljne, gdje se također stječu znanja i vještine, ali rijetko se dobivaju
određeni certifikati (službene potvrde). Ovo učenje služi kao nadopuna formalnom sustavu
učenja, primjeri su: glazbene i plesne škole, sportski klubovi, konferencije, tečajevi, radionice
i seminari, volonterski programi i slično
Informalno- također se odvija izvan obrazovnog sustava te se smatra najstarijim oblikom
učenja jer se temelji grade od ranog djetinjstva. Informalno učenje obuhvaća različite načine
stjecanja znanja i vještina, uključujući samoinicijativne ili spontane oblike učenja. To se
događa u svakodnevnom životu, odvijajući se na spontanoj i nesvjesnoj razini prijenosa
znanja, stavova ili vještina.
Ključna razlika je (uz dobivanje potvrde) da je formalno više strukturirano, podliježe
kontrolama, uvjetima koji su unaprijed propisani, regulirano od strane Ministarstva, agencije i
sl. dok neformalno nije.
10. Vertikalno i horizontalno obrazovanje
Vertikalno=formalno obrazovanje (penjanje na jednoj odgojno-obrazovnoj ljestvici)
Horizontalno=usavršavanje (neformalno obrazovanje)
Obrazovni stupnjevi govore o vertikalnom obrazovanju. Stjecajem obrazovnog stupnja
dobivamo titulu: prof., dipl., mr., sc., dr. Horizontalno obrazovanje je usavršavanje na jednom
stupnju kvalifikacijske ljestvice tj. vid obrazovanja kad čovjek ulaže u sebe , ali ostaje na
istom stupnju obrazovanja (npr. razni tečajevi i seminari).
11. Funkcionalno obrazovanje
Vežemo s informalnim obrazovanjem, svakodnevno obrazovanje, bez namjere, neplanski, ali
ima učinak učenja. Na njega utječu obitelj, vršnjaci i mediji (tisak, radio, TV, Internet).
Namjerno obrazovanje, plansko (kroz školski sustav) se naziva intencionalno.
12. Društveni ciljevi odgoja i obrazovanja
U odgojno-obrazovnom sustavu uzajamno djeluju društvo, politika i gospodarstvo. Odgoj i
obrazovanje su društveno uvjetovani. Cilj društva koji je se neprestano mijenja je i cilj odgoja
i obrazovanja.
13. Humanistički ciljevi odgoja i obrazovanja
Odnose se na ključne sudionike procesa odgoja i obrazovanja, naš kurikulum počiva na
humanističkoj paradigmi-gdje je učenik subjekt u procesu odgoja i obrazovanja
-Pedagoška nastojanja usmjerena su prema izgrađivanju potpunog čovjeka. Cilj je skladan
razvoj svih čovjekovih sposobnosti, svih darova i moći ljudske naravi, oblikovanje moralne
sposobnosti, odgoj čovječanstva. Obrazovni i odgojni ideal se sastoji u višestranom razvoju
ličnosti čovjeka. Humanistički cilj mogli bismo nazvati unutrašnjim ciljem obrazovne
djelatnosti.

14. Ekonomski ciljevi odgoja i obrazovanja

Obrazovanje treba doprinijeti ekonomskom napretku društva. Ciljevi obrazovanja su poticanje
privrednog rasta i unaprjeđenje ekonomskog položaja pojedinca. Važno je ulaganje u školstvo
jer obrazovanje ima ključnu ulogu u napretku u gospodarstvu, širenju znanosti i tehnologije.
Gospodarstvo traži visoko obrazovane sposobne ljude s adekvatnim znanjem. Nužno je
razvijati vezu između obrazovanja i svijeta rada i nužno je uskladiti ciljeve odgojno-
obrazovnih ustanova s gospodarskim ciljevima kako bi ljudi bili pripremljeni za tržište rada
kada završe školu.
15. Moralni odgoj (određenja i ciljevi)-vrijednost dobrote
Smisao moralnog odgoja je u formiranju moralnog shvaćanja, uvjerenja i navika, da čovjek
misli, osjeća i postupa u skladu s ljudskim dužnostima. Proces moralnog formiranja dijeli se
u tri etape: formiranje moralne spoznaje, formiranje moralnih uvjerenja, formiranje moralnog
ponašanja i djelovanja .Svrha je usmjerenje čovjeka da cijeni i poštuje dostojanstvo slobodu,
bratstvo i jednakost svih članova ljudske zajednice. Način ostvarivanja moralnog odgoja –
kroz obitelj, odgojne institucije, Crkvu…
16. Intelektualni odgoj (određenja i ciljevi)-vrijednost istine
Intelektualni odgoj označava proces formiranja čovjeka kao razumnog ljudskog bića te
buđenje njegovih intelektualnih mogućnosti. Njegove bitne komponente su: znanje, umijeća,
navike, intelektualne sposobnosti, ljubav prema istini i djelovanje u skladu s istinom. Cilj je
obogaćenje intelektualnih snaga i sposobnosti, stvaranje kritičkog mišljenja. Temeljni
zahtjevi pri realizaciji intelektualnog odgoja jesu: aktivnost (odgojenika se mora aktivirati u
odgojnom radu) i interes (preduvjet aktivnosti, motivacija tj. motiv koji odgojenika potiče na
odgojni rad).
17. Tjelesni odgoj (određenja i ciljevi)-vrijednost zdravlja
Tjelesni odgoj podrazumijeva pravilan rast i razvoj, očuvanje zdravlja, postizanje opće
tjelesne i radne sposobnosti, a to se postiže u koordinaciji s odgojno-obrazovnim aktivnostima
18. Radni odgoj (određenja i ciljevi)-vrijednost stvaralaštva/kreativnosti
Temeljni smisao radnog odgoja je da svakom čovjeku omogući da ovlada kulturom rada, da
se razvija kao praktično i produktivno biće. Čovjek je stvaratelj materijalnih dobara i
kulturnih vrijednosti, a to je bitno određenje čovjeka. Cilj radnog odgoja je razvoj
stvaralaštva, a on počinje u obitelji te se dalje razvija kroz obrazovanje (vrtić, škola)
19. Estetski odgoj (određenja i ciljevi)-vrijednost ljepote
Svrha ovog odgoja je očuvanje, doživljavanje, ostvarivanje i vrednovanje ljepote. Zadatci
estetskog odgoja su uočavanje, doživljavanje, izgrađivanje, njegovanje. Najvažniji činitelji
estetskog odgoja su obitelj, vrtić, škola, sredstva priopćavanja, kulturne institucije.
20. Interdisciplinarnost u odgoju i obrazovanju
I jedan i drugi oblik su oblici suradnje između različitih područja, disciplina i znanosti, razlika
je kako one surađuju. Ako postoji 1 problem, npr. komunikacije
MULTI-znači da će različite discipline, stručnjaci, znanstvenici surađivati zajedno na tom
problemu, svako sa svog gledišta, svako će donijeti nešto svoje u rješavanju problema.
Zajedničko rješavanje problema.
INTER-svaki od stručnjaka rješava isti problem, ali ne surađuju zajedno, nego svako rješava
problem na sebi svojstven način, koristi svoju metodologiju i načine da riješi problem. Svo
troje stručnjaka se bavi istim problemom, ali svako sa svojeg aspekta/gledišta.
21. Multidisciplinarnost u odgoju i obrazovanju
22. Inkluzivno / uključujuće obrazovanje
Rad s djecom s poteškoćama u razvoju (TUR). Inkluzija u kontekstu hrv. nacionalnog
kurikuluma čini ključno odgojno-obrazovno načelo. Termin koji se odnosi na uključivanje sve
djece u sustav odgoja i obrazovanja bez obzira na njihove različitosti (svako dijete ima pravo
na obrazovanje)
Segregacija je potpuno isključivanje djece s TUR.
Integracija je kada je dijete s poteškoćama u razvoju (TUR) uključeno s ostalom djecom
tipičnog razvoja, ali ne dobiva prilagodbe koje mu trebaju, dobra namjera, ali ne potpuna.
Inkluzija je najrazvijeniji oblik uključivanja različitosti u nastavu gdje se naglašavaju i
potencijali djeteta, a ne samo poteškoće te je prisutna dobra prilagodba.
23. Kurikulum – pojam i značenje
Kurikulum je pojam koji obuhvaća definirane ciljeve i sadržaje učenja, metode, situacije i
strategije, te načine evaluacije. Kurikulum pridonosi planiranju i organiziranju rada škola.
Paradigme kurikuluma su funkcionalistički (orijentiran na proizvod, odnosno praksu i
osposobljavanje) i humanistički (orijentiran na razvoj i usmjeren na učenika) koncept. Vrste
su: otvoreni, zatvoreni i mješoviti. Kod nas je paradigmatski koncept kurikuluma
humanistički, a tip je mješoviti (što znači u principu da je dio elemenata zadano, poput
ciljeva, metoda, zadataka, oblika vrednovanja, ali način na koji će nastavnik provesti sve
navedeno je na njemu-ističe se uloga i autonomija rada nastavnika).
24. Međupredmetne teme u okviru Nacionalnog okvirnog kurikuluma RH (6)
Teme nam govore da su to određeni sadržaji koji se trebaju provlačiti kroz sve nastavne
predmetne. Svi predmeti moraju, obvezni su razvijati određene međupredmetne teme. Zato jer
ne postoji predmet kao takav (zaseban), npr. zdravstveni odgoj nema u školama, nego se treba
provlačiti kroz sve obavezne i izborne predmete (fizika, biologija itd.). Teme su:
Osobni i socijalni razvoj Poduzetništvo
Zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije
Učiti kako učiti Građanski odgoj i obrazovanje
25. Odgojno-obrazovna područja u okviru Nacionalnog okvirnog kurikuluma RH (7)
Odgojno-obrazovna područja u NOK-u izražavaju i određuju temeljne kompetencije učenika
u svakom pojedinom području.
Jezično-komunikacijsko područje
Matematičko
Prirodoslovno
Tehničko i informatičko
Društveno-humanističko
Umjetničko
Tjelesno i zdravstveno
26. Ciljevi, vrijednosti i načela u okviru Nacionalnog okvirnog kurikuluma RH
Vrijednosti: znanje, solidarnost, identitet i odgovornost

Načela (13):
visoka kvaliteta odgoja i obrazovanja za sve
jednakost obrazovnih mogućnosti za sve
obveznost općeg obrazovanja
horizontalna i vertikalna prohodnost
uključenost svih učenika u odg.-obraz. sustav
znanstvena utemeljenost
poštivanje ljudskih prava i prava djece
kompetentnost i profesionalna slika
demokratičnost
samostalnost škole
pedagoški i školski pluralizam
europska dimenzija obrazovanja
interkulturalizam

Ciljevi:

 osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unaprjeđivati njihov

intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s
njihovim sposobnostima i sklonostima
 razvijati svijest učenika o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne
baštine RH i nacionalnoga identiteta
 promicati i razvijati svijest o hrvatskomu jeziku kao bitnomu čimbeniku
hrvatskoga identiteta i njegovati hrvatski standardni (književni) jezik u svim
područjima
 odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim
vrijednostima, ljudskim pravima te pravima djece, osposobiti ih za življenje u
multikulturnom svijetu, za poštivanje različitosti i toleranciju te za aktivno i
odgovorno sudjelovanje u demokratskomu razvoju društva
  osigurati učenicima stjecanje temeljnih (općeobrazovnih) i strukovnih
kompetencija, osposobiti ih za život i rad u promjenjivu društveno-kulturnomu
kontekstu
 poticati i razvijati samostalnost, samopouzdanje, odgovornost i kreativnost u
učenika
 osposobiti učenike za cjeloživotno učenje.

DODATNO
1. Koga ubrajamo u skupinu djece s posebnim potrebama (što biste istaknuli da je
bitno kad spominjemo djecu s posebnim potrebama)
Darovitu djecu i djecu s poteškoćama u razvoju (TUR)
2. Kako i na koji način se definira kreativnost?
Inovativan pristup u nekom određenom segmentu, sposobnost pojedinca da razmišlja
na više načina. Pod pojmom kreativnosti se podrazumijeva originalnost, motivacija,
proces, sposobnost, urođenost, kritičko mišljenje i interakcija s okolinom.
Kreativnost je sposobnost da možemo sagledati odnosno rješavati probleme na neki
nov, kreativan način. Čovjek se može snaći u više različitih situacija ili sl.
3. Što su to norme?
Pravila. Npr. pravila ponašanja. Tko ih određuje? Društvo.
Društvena pravila nekog općeprihvatljivog ponašanja i sl.
4. Što je cjeloživotno obrazovanje?
Cjeloživotno učenje ili obrazovanje. Učenje je šire i obuhvatnije. Koncepcija
cjeloživotnog učenja uključuje učenje kroz sva životna razdoblja. Cjeloživotno učenje
sadrži tri oblika učenja koja doprinose formiranju cjelovitosti cjeloživotnog učenja,
trajnog i primjenjivog znanja te osobnog razvoja. To su: formalno, neformalno i
informalno učenje.
5. Četiri predmetna odgojna stila i njihova obilježja?
Autoritarni, autoritativni, permisivni i ravnodušan (indiferentan) ?
-promatramo koliki su ti roditelji na dvije dimenzije. Koje dvije dimenzije? Kontrola i
toplina/emocija-autoritativni koji je najpoželjniji. Koja su obilježja topline i kontrole?
6. Što je Nacionalni okvirni kurikulum RH?
Razlikuje se od klasičnog plana i programa po tome što je općenitiji i sadrži ciljeve,
vrijednosti i načela, a onda je na svakom nastavniku da po vlastitom navođenju
strukturira svoj program nastave te razvije i postigne te ciljeve, načela i vrijednosti.
7. Međupredmetna korelacija?
 Kad vi vidite da možete povezati 2 predmeta, npr. hrvatski i povijest, nastavnici
međusobno surađuju, slične sadržaje obrađuju u relativno slično vrijeme, da se
zajedno radi na nekom projektu, da se povezuju gradiva iz jednog i drugog predmeta.
Suradnja između različitih područja/nastavnih predmeta oko nekakvog sličnog
sadržaja.
8. Navedi razliku između darovitosti i talentiranosti. Objasni na konkretnom
primjeru.
DAROVITOST je kada je osoba/dijete nadareno za više područja djelovanja, ima
zapravo iznadprosječni IQ, postižu izvanredne rezultate u npr. školskim aktivnostima,
imaju dobar akademski uspjeh te znaju biti dosta napredniji od vršnjaka svoje dobi.
Darovitost se može smatrati 'poteškoćom' (ili kombinacija s teškoćom učenja)
pogotovo ako je neotkriveno. Dok JE TALENTIRANOST kada je osoba nadarena i
bolja samo u jednom području djelovanja (npr. muzičko dijete koje dobro svira više
instrumenata)
Daroviti su oni učenici koji pokazuju potencijal za izuzetnu uspješnost u mnogim
različitim područjima djelovanja (te treba biti dijagnosticirano od strane stručnjaka),
dok talentirani učenici samo u jednom području djelovanja.
9. Koje su ključne kompetencije za cjeloživotno učenje? (Kompetencije koje svako
od nas mora razviti da bi uopće mogao sudjelovati u tom cjeloživotnom procesu
učenja)
1.Komunikacija na materinjem jeziku
2.Komunikacija na stranim jezicima
3.Matematička komp. i kompetencije u prirodoslovlju i tehnologiji
4.Kulturna svijest i izražavanje
5.Digitalna komp.
6.Socijalna i građanska
7.Poduzetnost (poduzetništvo) i inicijativnost
8.Kompetencija 'učiti kako učiti'
10. Svrhom odgoja bavi se pedagogija, a općeljudskim vrijednostima bavi se etika
11. Odgoj NIJE neutralna djelatnost
12. Ličnost je sustav važnih, relativno trajnih i univerzalnih osobina čovjeka. Ima 4
područja: spoznajno-kognitivno, čuvstveno-afektivno, voljno-motivativno ili konativno i
tjelesno-somatsko
13. Osobnost je određena struktura bioloških, psiholoških i socijalnih osobina i
ponašanja kojom se izražava osobitost i vlastitost pojedinca koja ga tom svojom
osobitošću, jedinstvenošću i neponovljivošću izdvaja, odlikuje i razlikuje od svih drugih
ljudi