Ukrasi koje će Džibril sa zemlje podici

U smrtnoj bolesti, dolazi melek Dzibril, melek koji je bio zaduzen za dostavljanje objave
Poslaniku a.s., pa Muhammed s.a.v.s. ga pita: "O, Dzibrilu, hoces li silaziti na Zemlju poslije
moje smrti?" Znaci, Muhammed a.s. pita meleka koji je zaduzen za dostavljanje objave, da li se
njegova misija na Zemlji zavrsava zavrsetkom objave, odnosno smrcu Poslanika Muhammeda.
"Da", odgovori Dzibril.
"Sici cu na Zemlju deset puta kako bi sa Zemlje podigao deset ukrasa."
"Sta ces podici, Dzibrilu!"
*"Prvo sto cu podici sa Zemlje je ljubav iz ljudskih srca." Ljudi se medjusobno nece voljeti niti ce
se uvazavati i svoje odnose ce uredjivati samo na razini medjusobnih interesa.
*"Drugo, podici cu bereket sa Zemlje." Ljudi ce imati razlicita meterijalna, dunjalucka dobra, ali u
tome nece imati bereketa. I mi danas imamo mnogo vise materijalnih dobara nego sto su imali
nasi ocevi ili nasi djedovi, nase majke i nene. Ali, u isto vrijeme, u tome sto imamo nemamo
bereketa. Isto kao sto nemamo bereketa u vremenu, jer mi danasnji muslimani nemamo
vremena jedni za druge. Svi negdje zurimo,a nemamo vremena jedni drugima da pomognemo,
odnosno jedni drugima da priteknemo u pomoc.
*"Trece: podici cu samilost od rodbine." Rodbina se nece medjusobno paziti, nece se voljeti,
nece se uvazavati, nece se obilaziti, pa cak se nece ni poznavati. Stalno cemo se iznova
upoznavati onda kada dodjemo na dzenazu jedni drugima. I onda cemo obecavati kako nam se
to vise nece desavati, kako cemo mi koji ostajemo u zivotu jedni druge posjecivati i ta obecanja
ostaju do sljedece dzenaze. *"Cetvrto: podici cu stid od zena." Zene se nece plasiti Allaha dz.s.
niti ce se plasiti bilo koga od ljudi. Jer kroz mnoga mjesta u BiH, kada prodjete, kada ne bi videli
munaru i dzamiju, ne bi bili sigurni kroz koje mjesto prolazite. I po zvanicnim podacima, mi
Bosnjaci smo prvaci u jednoj stvari, a to je gledanje televizije, u gledanju razvratnih serija. U
prosjeku, svaki Bosnjak i Bosnjakinja dnevno pred TV ekranom provedu od cetiri do sest sati.
Mnoge Bosnjakinje, nase zene i nase sestre, vise se sekiraju sta ce se desiti u nekoj od
razvratnih serija nego sta se desava u vlastitoj kuci, sta se desava sa djecom. U vrijeme kada
se odredjene razvratne serije prikazuju, mogli bi lopovi da dodju da nam opljackaju sav stan i
kucu, a da se porodica ne osvijesti. Jer, to je takva koncentracija koju, kada bi imali u namazu,
vecina nas bi vjerovatno bili evlije. Mnoge zene, kao rezultat gledanja tih serija, vec se pomalo
znaju sporazumijevati na spanskom i portugalskom jeziku.
Vecina vas znate za slucaj koji se desio u vrijeme Poslanika a.s., kada se jedan od hrabrih
ashaba po imenu Akrama tesko razbolio i nije dolazio u dzemat. Dugo vremena mu je trajala
bolest. Niti je bilo smrti, niti je bilo zivota. Akrama je dugo vremena lezao nepomican na postelji.
I onda Poslanik Muhammed pita ashabe: "Sta je sa Akramom? Gdje je Akrama? Ne vidjam ga
u dzamiji?" Jer Poslanik Muhammed i njegovi ashabi, kada bi neko izostao iz dzemata, pitali bi
sta se s njim desilo?Za razliku od nas koji, kad nam dodje novi dzematlija, postavljamo pitanje
sto li je dosao, jer bi najradije da ga se rijesimo. Pa kazu ashabi Poslaniku Muhammed:
"Akrama se razbolio. Niti moze da umre, niti ima ozdravljenja." pa pita Poslanik a.s. ashabe: "A
s kim zivi Akrama?" Pa kazu ashabi: "Zivi sa zenom i djecom, Allahov Poslanice." Pa
Muhammed upita:"Sta je sa Akraminim roditeljima?" "O, Allahov Poslanice, njegov babo je
umro, a Akramina majka zivi kao podstanar u drugom dijelu Medine." Kaze Poslanik
Muhammed dvojici ashaba, Aliji i Zubejru radijallahu anhuma: "Iditi Akraminoj majci i prenesite
selam od Poslanika i recite joj da, ako joj godine i zdravlje dozvoljavaju, da dodje kod Poslanika
Muhammed Ako je toliko stara i bolesna da ne moze doci kod mene, ja cu doci kod nje da se
raspitam o slucaju njenog sina." Kada ovi ashabi dolaze, onda Akramina majka kaze:"Bez
obzira sto sam stara i bolesna, prece mi je da dodjem kod Poslanika Muhammed,nego on kod
mene." Kada je dosla, on je pita: "Kakav je tvoj sin Akrama?" "O, Allahov Poslanice, on je bio
vrlo odgojeno dijete i bio mi je poslusan sve dok se nije ozenio, a onda sam osjetila kako mu
smetam u svojoj vlastitoj kuci, pa sam odlucila da mu ne remetim njegov zivot, da odem i da
zivim kao podstanar, sama. i taj njegov postupak ne mogu mu nikad halaliti." Boziji Poslanik
Muhammed rece ashabima: "Neka jedna grupa od vas donese dosta suvih drva i neka zapale
vatru, a neka druga grupa ode i donese Akramu da ga zapalimo na toj vatri." Kaze Akramina
majka: "O, Allahov Poslanice, neces valjda zapaliti moje dijete na dunjaluku da izgori?" "Tvoj
sin je prema tebi ucinio takav grijeh da je njegov svrsetak svakako u dzehennemskoj vatri, pa
neka Akrama bude primjer svim muslimanima do Sudnjeg dana da onom ko bude dao prednost
zeni nad majkom, svrsetak ce biti u dzehennemskoj vatri." A onda Akramina majka rece: "O
Boziji Poslanice, ja to ne mogu izdrzati. Ja mu halalim jer je on moje dijete." Nakon toga, kada
su ashabi prilazili Akraminoj kuci, culi su ga kako izgovara sehadet i nakon toga je preselio.
Kada imamo u vidu slucaj iz zivota Allahovog Poslanika a.s. i jednog od njegovih ashaba,
trebali bi vecina nas da postavimo sebi pitanje: kako vecina nas mozemo uopste da ispustimo
nase duse zbog loseg odnosa prema nasim roditeljima -prema nasim majkama i prema nasim
ocevima. *"Peto: podici cu darezljivost od bogatasa." Oni koji budu imali imetak, taj imetak nece
trositi na Allahovom putu. U mnogim akcijama koje smo mi vodili i vodimo, nisu ucestvovali
bogati Bosnjaci, pojedinci i firme. Ne zele da ucestvuju i misle kako taj imetak, kojim ih je Allah
iskusao, pripada samo njima i kako samo oni za to imaju zaslugu. Zaboravljaju da ce jednoga
dana sve to morati ostaviti. Jer Poslanik Muhammed u hadisu kaze: -"Ti od dunjaluka imas
samo ono sto pojedes i prodje kroz tebe." Jer ono sto ne pojedes, sto imas od hrane u
zamrzivacima, friziderima, u spajzima, u podrumima, to ne pripada tebi, to pripada drugom... "Ili
ono sto obuces pa poderes." To pripada tebi. Ono cak sto oblacis, pa ne poderes, ne pripada
tebi, jer ce to opet neko drugi koristiti, -"...ili das trajnu sadaku. To vjecno ostaje." U Kuvajtu ima
jedna stamparija koja je vakuf jednog bogatog Kuvajcanina. Tu su pricali kako je iz jedne
humanitarne organizacije po imenu Rahmet izvjesni mladic otisao kod jednog od najbogatijih
Kuvajcana, koji se nije odazivao na neke humanitarne akcije koje su oni vodili, da ga pozove da
nesto da od svog imetka. A on ima milione dolara kapitala. Kad mu je dosao i kazao zbog cega
je kod njega , ovaj bogatas se naljutio i rekao mu : "Sto si dosao da me prekidas, jer ja se
bavim biznisom?" U toj ljutnji ga je pljunuo. Ovaj mladic izvadi maramicu i obrisa se, a zatim
kaza: "Molim Allaha da ti oprosti za ovo sto si mi uradio. Ovo si mi dao, a ja za sebe nista nisam
trazio. I ovo neka stoji, ja ti halalim. A sada od tebe trazim sta ces dati za Allaha." Covjek je
potpuno preblijedio, presabro se i izvadio cek i kazao: "Upisi cifru koja vam treba za akciju, a ja
cu potpisati."
Znaci, u mnogim akcijama, nazalost, kod nas ne ucestvuju bogati ljudi i misle da ce to njihovo
bogatstvo trajati vjecno. Zaboravljaju da onda kada se odvoji dusa od tijela, da sa sobom nista
covjek nece moci da ponese osim svojih dobrih djela, ono sto je dao kao sadaku. Cak gassali,
oni koji gasule umrlog, ne dozvoljavaju da na sebi odnese i one haljine u kojima je bio kad je
umro. I njih mora ostaviti na dunjaluku, osim sehida koji sa sobom nose odjecu u kojoj su
postigli sehadet.
*"Sesto: podici cu strpljivost od fukare, strpljivost od siromaha", pa ce pribjegavati onome sto je
Allah dz.s. zabranio.
*"Sedmo: podici cu pravednost od vladara", oni koji ce u predizbornim kampanjama imati silna
obecanja, a nakon toga zaboraviti sve sto su obecali.
*"Osmo: podici cu skrusenost i poboznost od uleme." Od onih koji tumace islam. Mi zivimo u
vremenu u kojem mnogi pojedinci tumace islam na razlicite nacine. Ali, vecina njih nisu ubedljivi
u svom tumacenju. Zbog toga sto postoji kontradikcija izmedju nasih rijeci i nasih djela.
Rahmetli Dervis Spahic, za kojeg nam je govorio prof. hfz. Spahic, nije vazio dzumom osim sto
bi proucio hutbu na arapskom jeziku, preveo ajet i hadis i time bi sav njegov vaz bio zavrsen.
Nista ne bi tumacio od islamskih propisa, osim sto bi za dva bajrama malo duze govorio, jer su i
zene i djeca dolazili na bajram-namaz. Rahmetli Dervis Spahic i njemu slicna ulema, nasa
dobra stara bosnjacka ulema, u mnogim situacijama nisu imali potrebe da vaze, da pricaju,
zbog toga sto su oni prakticno zivjeli islam, jer su oni svojim zivotom, svojim prakticnim
djelovanjem i ponasanjem svjedocili islam gdeje god su se nasli i nisu imali potrebe da
objasnjavaju, da pricaju, za razliku od nas, od mene i od mnogih koji tumace islam, zbog toga
sto nedostatak naseg prakticnog djelovanja moramo kompanzirati nasim jezicima, nasim
vazovima, predavanjima i tome slicno. *"Deveto: podici cu Kur'an iz Mushafa." Kako se Kur'an
moze podci iz Mushafa? zar nas ulema ne uci da nema sumnje niti u jedan harf, niti u jedan
hareket (vokal). Pa kako ce onda Kur'an biti podignut? Ostat ce Kur'an, odnosno Mushaf
napisan i nece biti sumnje niti u jedan harf, ali ce sadrzina Kur'ana biti podignuta, jer ce se
mnogi Bosnjaci danas hvaliti koliko razlicitih stampi, izdanja Mushafa imaju u svojim regalima i
kako su boje Mushafa prilagodili svojim regalima i vitrinama. A u isto vrijeme, na Mushafe je
pala prasina i Bosnjaci i Bosnjakinje ih i ne doticu. Mnoge Bosnjakinje danas, koje nakon
nekoliko mjeseci odluce da generalno ociste svoj stan ili kucu, za razliku od nasih majki i nena
koje su to svakodnevno cinile, i nikada nisu legle da spavaju da kuca nije bila pometena, da nije
cista i nikada nase majke i nene nisu bile iznenadjene, kazu: "Iznenadio me gost, pa mi je
nepometeno i nemam hljeba i hrane da pocastim musafira." Kada dodje to vrijeme periodicnog
ciscenja i pomijeranja trosjeda iza kojih su kontejneri smeca, onda dolazi problem kada se
dodje do Mushafa, jer mnoge Bosnjakinje nikad u zivotu nisu dohvatile Mushaf. I onda, kad
dodju do Mushafa, kad treba ocistiti prasinu, umotavaju mushaf u peskire i salvete da im se, ne
daj Boze, ne bi sta desilo. A ne boje se da ce im se nesto desiti to sto su naredale sahane do
plafona u kuhinji i sto se ne moze od prljavstine uci u mnoge nase kuce, nazalost. znaci, bit ce
podignuta sadrzina Kur'ana, jer ljudi nece zivjeti po Kur'anu , po kur'anskim propisima,
*"...i deseto: podici cu iman iz ljudskih srca", odnosno, ljudska srca ce ostati prazna.