Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata:

odjeci Mirovnog ugovora iz Saint-Germaina 1919.

Izdavač
Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka
www.iitb.ba
Za izdavača
Ferid Dautović
Urednik
Hikmet Karčić
Prijevod
Aleksandar Gašić
Elmina Mušinović
Tehnička podrška
Emrah Đozić
DTP i dizajn
Affan Šikalo
Štampa
Dobra knjiga, Sarajevo

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
94(497.1=163.43)’’19’’(082)
MUSLIMANI Jugoslavije nakon Velikog rata : odjeci
Mirovnog ugovora iz Saint-Germaina 1919. / [urednik Hikmet
Karčić] ; prijevod Elmina Musinović. - Sarajevo : Institut za
islamsku tradiciju Bošnjaka, 2020. - 361 str. : faks. ; 22 cm
Bibliografija uz sve radove ; bibliografske i druge bilješke uz
tekst.
ISBN 978-9958-575-19-8
COBISS.BH-ID 29100294
 MUSLIMANI JUGOSLAVIJE
NAKON VELIKOG RATA:
ODJECI MIROVNOG UGOVORA
IZ SAINT-GERMAINA 1919.

Sarajevo, 2020
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić

ZAŠTITA VAKUFA U KRALJEVINI SRBA,

HRVATA I SLOVENACA 1919-1929.

Uvod
Članom 10 Ugovora iz Saint-Germaina iz 1919. godine
Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca (SHS) obavezala se da se
lični i porodični status muslimana u državi regulira shodno
muslimanskim običajima. Također, prema istom članu, Kra-
ljevina se obavezala da će poduzeti korake za imenovanje
reisu-l-uleme u državi i da će pružiti zaštitu džamijama, gro-
bljima i drugim vjerskim zadužbinama (vakufima), te vjer-
skim i dobrotvornim muslimanskim ustanovama koje već
postoje.1
Atif Purivatra u svojoj knjizi Jugoslovenska musliman-
ska organizacija u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca2 navodi da je Sakib Korkut lično formulirao na-
vedeni član 10 Ugovora iz Saint-Germaina kojim se, između
ostalog, garantuje zaštita vakufske imovine. Naime, Korkut
je kao bivši vakufski inspektor nakon uvođenja autonomije
bio dobro upućen u pitanja vakufa. Iako je već bio potpisan
Ugovor o zaštiti manjina, odnosno Ugovor iz Saint-Germaina
u septembru 1919. godine, realnost na terenu je bila mnogo

1 Ilija Pržić, Zaštita manjina, Beograd, 1934,

2 Atif Purivatra, Jugoslovenska muslimanska organizacija u politič-
kom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Svjetlost, Sarajevo,
1974, 66.

323
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

drugačija i komplikovanija. Tretman i stanje vakufa razliko-

vao se u Bosni i Hercegovini u odnosu na druge krajeve Kra-
ljevine, pogotovo među muslimanima na jugu države.
Početkom 1920. godine Sakibov brat Derviš M. Korkut
imenovan je na prijedlog Jugoslovenske muslimanske orga-
nizacije (JMO) na mjesto načelnika muslimanskog odjela u
Ministarstvu vjera Kraljevine SHS. Odmah po dolasku na to
mjesto susreo se s ogromnim problemima u postratnoj drža-
vi. O tome Derviš Korkut kaže: “...kad sam došao u taj polo-
žaj zatekao sam na snazi “Uredbu o upravi vakufa za Srbiju i
Crnu Goru” kao i “Uredbu br. 80.000” o dodacima na skupoću.
Prva od tih Uredaba bila je vrlo nepovoljna, upravo katastro-
falna za muslimane na jugu, drugom su pak uredbom bili ne-
pravdeno materijalno prikraćeni imami u Bosni i Hercegovi-
ni, gdje je bio na snazi Štatut za vjersku autonomnu upravu
od 1909.”3 Na osnovu arhivske građe, prije svih zapisnika
sa sjednica Vakufsko-mearifskog sabora Islamske zajednice
održanih od 1920-1929. godine u Sarajevu, te izvještaja me-
dija iz naznačenog perioda ukratko ćemo predstaviti stanje
vakufa u Kraljevini SHS, odnosno barem djelimično odgovo-
riti na pitanje: u kojoj mjeri ili na kojem prostoru je Kralje-
vina poštovala odredbe Ugovora iz Saint-Germaina? Kako se
iz zakonske regulative,4 arhivske građe i pisanja medija iz
ovog perioda može zaključiti, Vlada Kraljevine SHS očigledno
je smatrala da se član 10 Ugovora iz Saint-Germaina odnosi

3 M. Hj., “Hasan Rebac i muslimanska vjerska autonomija”, Hrvatski

dnevnik, Bajramski prilog, 8.1.1941, 18.
4 Vlada Kraljevine SHS donijela je 12. septembra 1919. godine Pri-
vremenu uredbu o upravi vakufa u Kraljevstvu Srba Hrvata i Slove-
naca sem Bosne i Hercegovine u čijem naslovu se jasno naglašava
odvojenost Bosne i Hercegovine od ostatka Kraljevine kada je po
srijedi uprava vjerskim i vakufskim poslovima. Tri godine kasnije
bit će donešen i Zakon o upravi vakufima u kojem se također na-
glađava da za Bosnu i Hercegovinu važe posebna pravila.

| 324
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

samo na Bosnu i Hercegovinu, kojoj je priznata vjerska i va-

kufska autonomija iz austrougarskog perioda. S druge strane,
muslimani u južnim dijelovima Kraljevine bili su nezaštićeni,
što je za posljedicu imalo izrazito negativna odnos prema va-
kufskim objektima i imovini.

Stanje vakufa u Bosni i Hercegovini za vrijeme

Kraljevine SHS shodno zapisima sa sjednica
Vakufsko-mearifskog sabora u periodu 1920-1929. godine
Dva dana nakon potpisivanja Ugovora iz Saint-Germaina
Ministarstvo vere u Beogradu je 12. septembra 1919. godine
donijelo Privremenu uredbu o upravi vakufa u Kraljevstvu Srba
Hrvata i Slovenaca sem Bosne i Hercegovine,5 a kasnije 1922.
godine i Zakon o upravi vakufa u Kraljevini Srba Hrvata i Slo-
venaca sem Bosne i Hercegovine6 s istim tekstom u kojem se
u prvom članu ističe da “Upravu vakufa u Bosni i Hercegovini
vode autonomni vakufsko-mearifski organi koji su tamo od
prije postavljeni.”7
Odredbama Štatuta za autonomnu upravu islamskih vjer-
skih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini važe-
ćeg Ustava Islamske zajednice u vrijeme Kraljevine SHS, u
djelokrug rada Vakufsko-mearifskog sabora u Bosni i Herce-
govini, između ostalog, spadalo je:

5 “Privremena uredba o upravi vakufa u Kraljevstvu Srba Hrvata

i Slovenaca sem Bosne i Hercegovine”, Službene novine Kraljevsta
Srba, Hrvata i Slovenaca, br. 105, 5. oktobar 1919, Beograd, 2.
6 “Zakon o upravi vakufa u Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca sem
Bosne i Hercegovine”, Službene novine Kraljevsta Srba, Hrvata i
Slovenaca, br. 288, 23. novembar 1922, Beograd, 1-3.
7 Ibid.

325 |
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

a) nadziranje ukupnog poslovanja vakufsko-mearifskih

organa, kao i svih namještenika vakufsko mearifske
uprave;
b) odlučivanje o podizanju džamija, medresa, mekteba i s
njima skopčanih konvikata;
c) odlučivanje o koristonosnom ulaganju vakufsko-me-
arifskog imetka, naročito o izdavanju zajmova iz cen-
tralne vakufsko-mearifske zaklade i imetka pojedinih
vakufa;
d) odlučivanje o iznajmljivanju i izdavanju u zakup vakuf-
sko-mearifskih nekretnina, kao i o popravljanju vjer-
skih zgrada, vakufskih zavoda i vakufskih kuća koje se
izdaju pod najam;
e) ustanovljavanje godišnjih proračune za pojedine va-
kufe i centralnu vakufsko-mearifsku zakladu i rješava-
nje zaključnih računa istih;
f) odlučivanje o potpisivanju neutjerivih tražbina poje-
dinih vakufa i centralne vakufsko-mearifske zaklade,
kao i o platežnim predujmovima i nadoknadama ma-
njaka namještenika vakufsko-mearifske uprave;
g) odlučivanje o kupovanju svakovrsnih dobara, kao i o
prodaji, trampi i opterećenju pokretnog i nepokret-
nog vakufsko-mearifskog imetka, ukoliko to odgovara
ustanovama šerijata.8
Dakle, sva pitanja povezana sa zaštitom, očuvanjem, una-
pređenjem, poslovanjem, proširivanjem i prodajom vakufa
spadala su u domen Vakufsko-mearifskog sabora na čijim su

8 Štatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-me-

arifskih poslova u Bosni i Hercegovini, čl. 86, 19. Online adresa:
https://www.islamskazajednica.ba/images/stories/Ustavi/Sta-
tut_IZ-e_iz_1909.pdf (Dostupno: 23. januara 2020).

| 326
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

sjednicama i tematizirana. Shodno tome, u ovom radu kori-

stili smo zapisnike Vakufsko-mearifskog sabora sa sjednica
održanih pod predsjedavanjem reisu-l-uleme Džemaludina
Čauševića u periodu od 25. novembra 1920. do 19. februara
1929. godine, dakle, tokom gotovo cijelog perioda Kraljevi-
ne SHS.9 Gotovo na svim sjednicama Sabora raspravljalo se
o različitim aspektima vakufā, a teme povezane sa zaštitom
vakufske imovine shodno članu 10. Ugovora iz Saint-Germai-
na mogu se podijeliti u sljedeće cjeline:
a) Pitanje miješanja države u autonomnost Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini kada je posrijedi
poslovanje s vakufskom imovinom.
b) Zaštita vakufske imovine otuđene od strane austro-
ugarskih vlasti tokom Prvog svjetskog rata.
c) Agrarna reforma i otuđivanje vakufske imovine.
d) Propadanje vakufske imovine usljed lošeg poslo-
vanja viših i nižih vakufsko-mearifskih organa te
lošeg cjelokupnog finansijskog stanja u Islamskoj
zajednici.

9 Vidi: Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 2. XII 20 do 16. V 1925,

Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Gazi Husrev-be-
gova biblioteka, Sarajevo; Zapisnici sjednica Vakuf. mearif sabora
od 28. XII 25 do 19. II 1029, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Her-
cegovini. Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

327 |
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

Pitanje miješanja Kraljevine SHS u autonomnost

Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
kada je posrijedi poslovanje s vakufskom imovinom
Uredbom iz 1919, a kasnije i Zakonom iz 1922. godine pro-
klamovanu autonomnost Islamske zajednice u Bosni i Herce-
govini, Vlada Kraljevine SHS je, shodno zapisnicima Vakuf-
sko-mearifskog sabora, poštovala. Naime, prema zapisnicima
sa sjednica Sabora nije zabilježen nijedan slučaj da je vlast
nasilno, bez saglasnosti vakufskih organa otuđila, prisvojila
ili izuzela iz vlasništva Islamske zajednice ijedno vakufsko
dobro u Bosni i Hercegovini.10
Na Saboru se u ovom periodu najviše raspravljalo o šu-
mama Gazi Husrev-begova vakufa u Tešnju koje su donosi-
le ogromnu dobit vakufu, a često su bile meta nesavjesnih
građana koji su vakufsku šumu nemilice sjekli. Budući da
se radilo o velikom vakufskom dobru, od otprilike 151.000
dunuma11 od čega je iskrčena bila samo jedna desetina, a
sve ostalo je bilo pod šumom, s kojim vakufska uprava nije
bila u stanju adekvatno poslovati, na tajnoj sjednici Sabora
održanoj 1923. godine raspravljalo se o tome da se šume Gazi
Husrev-begova vakufa u Tešnju, Tesliću i Doboju prodaju.12
U prilog tome između ostalih navedeni su i sljedeći razlozi:

10 Vidi: Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 2. XII 20 do 16. V 1925,

Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Gazi Husrev-be-
gova biblioteka, Sarajevo; Zapisnici sjednica Vakuf. mearif sabora
od 28. XII 25 do 19. II 1029, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Her-
cegovini. Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.
11 Pravo na korištenje jednog dijela šume imali su kmetovi.
12 “Zapisnik sa XIV sjednice Vakufsko-mearifskog sabora održane
dne 31. oktobra 1923.”, Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 2.
XII 20 do 16. V 1925, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovi-
ni. Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

| 328
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

1. Jer se usljed velike krađe svakodnevno uništava

šumsko blago. Konstatovano je da je šuma na ta-
kvom položaju da je: “…ni 100 lugara ne može saču-
vati od seljaka”.
2. Jer Islamska zajednica nije u stanju osnovati vakuf-
sko drvno-prerađivačko preduzeće, pa su šume bile
date na korištenje “Prvom jugoslovenskom društvu
za destilaciju drveta” uz naknadu.
3. Jer prijeti opasnost da vakufske šume padnu pod
udar agrarne reforme koja je u to doba bila u punom
jeku, odnosno eksproprijacije o kojoj se sve češće
govorilo.
Na kraju je zaključeno da se šume Gazi Husrev-begova va-
kufa prodaju ako se pronađe pravi kupac. Očekivana dobit od
prodaje šume trebala je biti između 150 i 200 miliona kruna,
a pošto je postojala opasnost da tako velika transakcija bude
osporena od države, iz pouzdanih izvora Sabor je saznao
da je jedan ministar iz Bosne radio na tome da se ta šuma
oduzme od vakufa, direktor Vakufske direkcije Bahtijarević
predložio je da se šuma, ukoliko je to moguće, proda nekoj
srpskoj firmi.13 Naime, u samo nekoliko godina postojanja
Kraljevine SHS primijećeno je da država nije toliko revnosna
u sprovođenju zakona kada se radi o pripadnicima srpskog
naroda. Ipak, dragocjene šume Gazi Husrev-begova vakufa
u Tešnju, Tesliću i Doboju nisu prodate i nije ostvarena pla-
nirana dobit. Desetak godina kasnije na prijedlog banske
Uprave Vrbaske banovine donesen je amandman na Finan-
sijski zakon za 1939/40. godinu na osnovu kojeg je država u
ljeto 1939. godine preuzela od Gazi Husrev-begovog vakufa
110 hiljada dunuma šuma uz odštetu od 10 miliona dinara.

13 Ibid.

329 |
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

Šuma je podijeljena na 1.200 seljačkih porodica.14 Imajući

u vidu očekivanu cijenu šume od 150 do 200 miliona kruna
i obećani iznos od 10 miliona u beglučkim obveznicama uz
interes od 6% koje nikada do kraja nisu isplaćene,15 jasno je
kolika je šteta nanesena Gazi Husrev-begovom vakufu nakon
gubljenja autonomije Islamske zajednice u vrijeme Kraljevine
Jugoslavije.
Uz šume Gazi Husrev-begova vakufa Sabor je dobijao iz-
vještaje o provođenju agrarne reforme koja je u značajnom
obimu obuhvatala i kmetska selišta na vakufskoj zemlji, o
čemu ćemo kasnije govoriti, ali se iz zaključaka Sabora ne
može zaključiti da je ovo tijelo Islamske zajednice bilo neza-
dovoljno ovim procesom.16 Da je Islamska zajednica u Bo-
sni i Hercegovini za vrijeme Kraljevine SHS imala potpunu
slobodu u vakufskim poslovima, između ostalog, svjedoči i
činjenica da su zagrebački muslimani krajem 1927. godine
uputili molbu Vakufsko-mearifskom saboru da donese odlu-
ku na osnovu koje bi se Štatut za autonomnu upravu islamskih
vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova iz 1909. godine, a na
osnovu Zakona o priznavanju islamske vjeroispovijesti u Hr-
vatskoj i Slavoniji od 27. aprila 1916. godine proširio i na ove

14 Kemal Hrelja, Kako je živio narod: Bosna i Hercegovina 1918-1941,

Knjiga bosanska, Sarajevo, 1994, 127.
15 Ibid.
16 Naprimjer, na IV sjednici Vakufsko-mearifskog sabora održane
18. oktobra 1923. godine konstatira se da je od države naplaćen
iznos za kmetovsko zemljište koje se nalazilo na zemljištu vakufa
u Donjoj Zgošći, te da je uplaćeni novac prebačen na konto ovog
vakufa. Ni u jednoj riječi se ne spominje kako se radi o nerealnoj
cijeni za vakufsko zemljište. Vidi: Zapisnik sa IV sjednice Vakuf-
sko-mearifskog sabora održane dne 18. oktobra 1923.”, Zapisnici
sjednica Vak. mearif sabora od 2. XII 20 do 16. V 1925, Arhiv Islam-
ske zajednice u Bosni i Hercegovini. Gazi Husrev-begova bibliote-
ka, Sarajevo.

| 330
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

dijelove Kraljevine SHS.17 Vjerovatni razlog upućivanja ove

molbe jeste autonomija koju je Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini uživala za razliku od ostalih dijelova zajedničke
države gdje je upravu nad vakufskim i vjerskim poslovima
vršilo Ministarstvo vera u Beogradu. Koliko su, recimo, mu-
slimani u Južnoj Srbiji stvarno bili zaštićeni u vrijeme Kra-
ljevine SHS dovoljno je pogledati predstavku reisu-l-uleme
Maglajlića upućenu predsjedniku ministarskog savjeta Petru
Živkoviću koja je nastala kao rezultat inspekcionih putavanja
reisu-l-uleme po Južnoj Srbiji krajem 1930 i početkom 1931.
godine.18

Zaštita vakufske imovine koju su austrougarske vlasti

otuđile tokom Prvog svjetskog rata
Nakon Prvog svjetskog rata ostala su neriješena određe-
na pitanja u vezi s vakufskom imovinom koju su otuđile au-
strougarske vlasti od kojih se na Saboru najviše raspravljalo
o oduzimanju olova s krovova džamija i drugih vakufskih
objekata u: Sarajevu, Travniku, Foči, Banjoj Luci i Konjicu. Na
sjednici Sabora održanoj 1920. godine konstatirano je da je
vlast uzela olovo s vakufskih objekata, ali da je s predstavni-
cima vojske dogovoreno da se oštećeni krovovi privremeno
zaštite dok se ne steknu uslovi da se vrate u prvobitno sta-
nje. Predloženo je također da se s tim u vezi na odgovornost

17 Vidi: Zapisnik sa X sjednice Vakufsko-mearifskog sabora održane

dne 25. januara 1928.”, Zapisnici sjednica Vakuf. mearif sabora od
28. XII 25 do 19. II 1929, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Herce-
govini. Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.
18 “Pregled rada Vrhovnog starješinstva islamske vjerske zajednice
u Beogradu od 31. oktobra 1930. do 31. oktobra 1933 god – In-
spekciona putovanja g. reis-ul-uleme”, Glasnik Vrhovnog starješin-
stva islamske vjerske zajednice, god. I, br. 1, Beograd, 1933, 38.

331 |
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

pozovu bivši vakufski direktor Šerif Arnautović i vakufski

mjernik Hajdar Čekro jer su pokušali sklopiti izuzetno nepo-
voljan ugovor s vojnom upravom koji je između ostalog po-
drazumijevao skidanje olova ne samo s džamija nego i dru-
gih vakufskih objekata bez ikakve nadoknade i garancija.19
U izvještaju o radu Sabora za 1923. godinu konstatirano je
da je pitanje pokrivanja džamija s kojih je vojna vlast uzela
olovo djelimično riješeno. Za pokrivanje Careve džamije u Sa-
rajevu i Aladže u Foči Islamska zajednica dobila je subvencije
u iznosu od po 100.000 dinara za svaku džamiju. Sredstva
su iskorištena da se ove dvije džamije adekvatno pokriju i
zaštite. Osim Aladže u Foči, pokrivene su i Mehmed-pašina
i Ali-pašina džamija. Ostalih šest džamija s kojih je skinuto
olovo do 1923. godine nisu bile prikladno pokrivene. U Sara-
jevu su također zaštićene i pokrivene sve džamije osim Sken-
der-pašine na Skenderiji koja se desetak godina kasnije zbog
prokišnjavanja srušila. Na sreću, olovo koje je bilo skinuto s
džamija Arnaudije i Ferhadije u Banjoj Luci nije odnešeno, pa
su ove džamije ubrzo nakon rata ponovo pokrivene. U teš-
koj situaciji bile su Jeni-džamija u Travniku i Čauš-Junuzova
džamija u Konjicu koje još uvijek nisu bile pokrivene, dok je
Elči Ibrahim-pašina medresa koja je usljed rata devastirana
boravkom vojske i muhadžira subvencionirana u iznosu od
200.000 dinara utrošenih u njenu adaptaciju.20 Iz navede-
nog izvještaja vidljivo je da su se vakufski organi u Bosni i
Hercegovini brinuli za ratom oštećene objekte koji su nakon

19 Zapisnik sa V sjednice Vakufsko-mearifskog sabora održane dne

6. aprila 1920.”, Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 2. XII 20 do
16. V 1925, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Gazi
Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.
20 “Izvještaj o radu Vakufsko-mearifskog Sabora za 1922. odnosno
1923. godinu”, Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 2. XII 20 do
16. V 1925, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Gazi
Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

| 332
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

rata dovedeni u pređašnje stanje i preživjeli su do današnjih

dana, osim Skender-pašine džamije u Sarajevu. Veliko je i još
uvijek neodgovoreno pitanje zašto je ova džamija, jedna od
najstarijih u Sarajevu, napuštena od strane vakufskih organa
i nakon skidanja olova s njenog krova ostavljena da se sruši.

Agrarna reforma i vakufi

Agrarna reforma i ukidanje preostalih feudalnih odno-
sa u Bosni i Hercegovni pokrenuto je u doba austrougarske
uprave, s tim što država nije insistirala na provođenju refor-
me, već je ostavljeno zemljoposjednicima i kmetovima da se
dogovaraju o otkupu ili podjeli zemlje.21 Nakon rata naraslo
nezadovoljstvo seljaka dovelo je do radikalizacije ovog pita-
nja što se manifestiralo kroz samostalna prekidanja ranije
ugovorenih odnosa s vlasnicima zemlje, pljačkanjem njihove
imovine, paljevinom dobara, a nerijetko i ubistvima, o čemu
su detaljno pisali Purivatra i drugi.22 U takvim okolnostima,
a kako bi smirio seljake čak je i Aleksandar Karađorđević 6.
januara 1919. godine intervenirao javnim proglasom u kojem
obećava da će agrarna reforma biti provedena, ali na zako-
nit i pravičan način. Mjesec dana nakon toga, 25. februara
1919. godine, proglašene su “Prethodne odredbe za pripremu

21 O genezi pravne regulative agrarne reforme vidi: Kemal Hrelja,

Kako je živio narod..., 86-91.
22 Milan Gaković, “Rješavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovi-
ni 1918-1921. godine”, Prilozi Instituta za istoriju radničkog pokre-
ta Sarajevo, god. VI, br. 6, Sarajevo, 1970, 32; Kemal Hrelja, Kako
je živio narod..., 83-121; Atif Purivatra, Jugoslovenska muslimanska
organizacija..., 31-34. Nusret Šehić, Bosna i Hercegovina 1918-1925.
Privredni i politički razvoj, Institut za istoriju, Sarajevo, 1991, 45-
72; Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i
Hercegovini od 1878. do 1918, drugo izdanje, Naučnoistraživački
institut “Ibn Sina”, Sarajevo, 2005, 138-154.

333 |
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

agrarne reforme” s programom provođenja reformi, progla-

šavanjem kmetova slobodnim vlasnicima zemlje koja će biti
oduzeta zemljoposjednicima uz nadoknadu. Nestručnost
državnog aparata tokom ovog procesa i donošenje improvi-
ziranih rješenja najbolje se očitovalo kroz donošenje čak 34
pravna akta od 1919. do 1936. o agrarnoj reformi među koje
spadaju: Vidovdanski ustav iz 1921, 18 zakona, 7 uredbi, 6
naredbi i 2 pravilnika.23
Budući da su se i na prostorima većih vakufskih dobara
vremenom formirala kmetska selišta i vakufska imovina je
došla pod udar agrarne reforme. To saznajemo na osnovu
Uredbe o finansijskoj likvidaciji agrarnih odnosa u Bosni i Her-
cegovini iz 1921. kojom je na osnovu člana 9 predviđeno da se
“čisti vakufi, crkve, manastiri i druge kulturne ustanove uvr-
šćuju u I kategoriju bez obzira da li je posed u jednom ili više
kotara i bez obzira na ostali imetak.”24 Pošto su se tokom
provođenja agrarne reforme i rješavanja pitanja beglučkih
zemalja bošnjački zemljoposjednici našli u izuzetno nepo-
voljnom položaju zbog nepravde koja im je učinjena, o čemu
se raspravljalo i u Narodnoj skupštini u Beogradu,25 država
je, izgleda, prilikom otkupa kmetskih selišta na vakufskom
zemljištu bila osjetljivija da ne bi izazvala dodatni protest od-
govornih u Islamskoj zajednici. Naime, pitanje otkupa kme-
tovskih selišta na vakufskoj imovini dolazilo je na red sjed-
nica vakufsko-mearifskog sabora, ali se ni u jednoj raspravi
o tome ne navodi da je vakufu učinjena proceduralna šteta
osim što je cijena koja je garantovana Uredbom o finasijskoj

23 Kemal Hrelja, Kako je živio narod..., 86-91.

24 “Uredba o finansijskoj likvidaciji agrarnih odnosa u Bosni i Her-
cegovini”, Službene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, god.
III, br. 111, Beograd, 1921, 2.
25 Kemal Hrelja, Kako je živio narod..., 110-114.

| 334
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

likvidaciji, a koju je plaćala Agrarna direkcija u Sarajevu za

otkup kmetskih selišta bila niža od stvarne.
Tako je, naprimjer, Sabor 1923. odobrio prijedlog Vakuf-
skog povjerenstva u Trebinju da proda zemljište vakufa dža-
mije u Pridvorcima kmetu Savi Pamučini za 3.750 dinara, jer
Savo to zemljište obrađuje više od 50 godina. U odobrenju se
konstatira da prema Uredbama o beglučkim zemljama Savo
ima pravo, u okviru agrarne reforme, na otkup te zemlje koja
bi u tom slučaju otišla sasvim jeftino najviše za 1.000 dina-
ra.26 Tokom 1922. i 1923. godine centralna vakufsko-meari-
fska blagajna primila je otkupnine za kmetovska selišta 36
vakufa u ukupnom iznosu od 2.614.634,62 dinara.27 Najvi-
še kmetovskih selišta otkupljeno je u Banjoj Luci, Derventi,
Srebrenici, Rogatici, Foči, Čajniču itd. Konačno, mutevelija
Gazi Husrev-begova vakufa izjavio je na Saboru 21. decembra
1929. da je samo ovaj vakuf od agrara dobio oko 5 000 000
dinara.28 Nepostojanje ozbiljnije rasprave o kmetskim seli-
štima na sjednicama Vakufsko-mearifskog sabora u vrijeme
Kraljevine SHS implicira da su, unatoč nepovoljnoj zakonskoj
regulativi (prisilna prodaja kmetskih selišta po znatno nižim
cijenama od realne) koja je pratila agrarnu reformu, kmet-
ska selišta na vakufskoj zemlji povoljno prodana. No, kolike

26 “Zapisnik sa XII sjednice Vakufsko-mearifskog sabora održane

dne 20. oktobra 1923.”, Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 2.
XII 20 do 16. V 1925, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovi-
ni. Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.
27 “Izvještaj o radu Vakufsko-mearifskog Sabora za 1922. odnosno
1923. godinu”, Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 2. XII 20 do
16. V 1925, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Gazi
Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.
28 “Zapisnik sa XI sjednice Vakufsko-mearifskog sabora održane
dne 21. decembra 1929.”, Zapisnici sjednica Vakuf. mearif sabora
od 28. XII 25 do 19. II 1929, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Her-
cegovini. Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

335 |
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

su stvarne posljedice provođenja agrarne reforme i otkupa

kmetskih selišta na vakufskom zemljištu pitanje je za pose-
ban rad.

Propadanje vakufske imovine usljed lošeg poslovanja viših

i nižih vakufsko-mearifskih organa te lošeg cjelokupnog
materijalnog stanja u Islamskoj zajednici
Težak poslijeratni period uz promjenu društveno-po-
litičkog sistema čija agrarna politika je posebno pogodila
bošnjačko plemstvo nakon Prvog svjetskog rata, ostavio je
dubokog traga na vakufe u Bosni i Hercegovini. Ugovorom
u Saint-Germainu Islamskoj zajednici garantirana je zašti-
ta vakufske imovine, ali su se opći teški ekonomski uvjeti
i siromaštvo nepovoljno odrazili na stanje vakufa. Naime,
zbog provođenja agrarne reforme došlo je do osiromašivanja
bošnjačkog plemstva koje je kroz historiju ostavilo iza sebe
najviše vakufa. Budući da je bošnjačko plemstvo ostalo bez
posjeda, pa nije bilo u mogućnosti uvakufljavati imovinu – za
vrijeme Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije – bilo je malo
novih uvakufljavanja, dok su u isto vrijeme nebrigom nižih
organa stari vakufi propadali, indirektno je učinjena velika
šteta vakufu. U teškoj materijalnoj situaciji koja je vladala u
Kraljevini nakon Prvog svjetskog rata, niži organi Islamske
zajednice su, da bi osigurali nužnu egzistenciju uposlenicima,
uz odobrenje Sabora, pribjegavali izrazito nepopularnom rje-
šenju – prodaji u to doba neperspektivne vakufske imovine.
Tako je samo na jednoj sjednici Vakufsko-mearifskog sabo-
ra održanoj 21. decembra 1924. godine Sabor dao saglasnost
za prodaju 115 vakufskih parcela u Gračanici za 198.711
dinara; 7 vakufskih parcela u Višegradu za 89.200 dinara;
21 vakufsku parcelu od vakufa Alibega i njegove supruge

| 336
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

Dževahira-hanume u Duvnu za 305.160 dinara; 19 vakufskih

parcela u Derventi za 80.850 dinara itd.29 Slična tendencija
nastavljena je i na drugim sjednicama Sabora, 30 a o obimu
prodane vakufske imovine od strane Islamske zajednice za
vrijeme Kraljevine SHS, s ciljem izvlačenja pouka, neophodno
je napisati zaseban naučni rad.

Stanje vakufske imovine za vrijeme Kraljevina SHS

u Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji
Članom 1 Privremene uredbe o upravi vakufa u Kraljevstvu
Srba, Hrvata i Slovenaca, sem Bosne i Hercegovine od 12. sep-
tembra 1919. godine bilo je predviđeno da upravu centralnog
vakufskog fonda za krajeve Srbije i Crne Gore vodi Ministar-
stvo vera u Beogradu.31 Kao upravnoj vlasti, Ministarstvu
vera u nadležnost je između ostalog spadalo da:
1. Odlučuje o korisnosnim ulaganjima vakufske i mea-
rifske gotovine i o izdavanju u najam vakufskih ne-
kretnina ako zakupnina iznosi više od 1.000 dinara
godišnje.
2. Odlučivanje o opterećenju i otuđivanju nepokretnih
dobara centralnog fonda i pojedinih vakufa.

29 “Zapisnik sa II sjednice Vakufsko-mearifskog sabora održane 21.

decembra 1924”, Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 2. XII 20
do 16. V 1925, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Gazi
Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.
30 Vidi, naprimjer, “Zapisnik sa VII sjednice Vakufsko-mearifskog
sabora održane dne 4. januara 1929.”, Zapisnici sjednica Vakuf. me-
arif sabora od 28. XII 25 do 19. II 1929, Arhiv Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini. Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.
31 “Privremena uredba o upravi vakufa u Kraljevstvu Srba Hrvata
i Slovenaca sem Bosne i Hercegovine”, Službene novine Kraljevsta
Srba, Hrvata i Slovenaca, br. 105, 5.10.1919, Beograd, čl. 1, str. 2.

337 |
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

3. Odlučivanje o upotrebi dohotka pojedinih vakufa.

4. Istraživanje, knjiženje i vođenje pojedinih vakufa u
evidenciji.
5. Imenovanje svih vakufskih službenika i to vjerskih
i prosvjetnih.
6. Vršenje disciplinarne vlasti nad svim vakufskim
službenicima.32
Jasno je iz navedenog da je cjelokupno funkcioniranje va-
kufsko-mearifskih organa u Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji za
vrijeme Kraljevine SHS bilo pod Ministarstvom vera u Be-
ogradu. Istina, niži vakufski organ Sreski vakufski medžlis
kojim je predsjedavao muftija imao je određene nadležnosti,
ali samo na određenom području i uz saglasnost Ministar-
stva vera.33 Privremena uredba o upravi vakufima iz 1919.
postala je 22. februara 1922. godine Zakon o upravi vakufa
u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, sem Bosne i Hercegovi-
ne34 s identičnim tekstom. Iako je Privremenom uredbom i
kasnije Zakonom osiguran minimalni pravni okvir za zaštitu,
očuvanje i unapređenje vakufske imovine u Srbiji, Crnoj Gori
i Makednoji, to se, kao što se može vidjeti iz izvještaja koji
su se povremeno nalazili na Dnevnom redu sjednica Vakuf-
sko-mearifskog sabora u Sarajevu i pisanih medija na terenu
nije poštovalo.

32 “Privremena uredba o upravi vakufa u Kraljevstvu Srba Hrvata i

Slovenaca..., čl. 2. str. 2.
33 “Privremena uredba o upravi vakufa u Kraljevstvu Srba Hrvata i
Slovenaca..., čl. 3-7, str. 2.
34 “Zakon o upravi vakufa u Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca sem
Bosne i Hercegovine”, Službene novine Kraljevsta Srba, Hrvata i
Slovenaca, br. 288, 23.11.1922, Beograd, 1-3.

| 338
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

Stanje vakufa u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji prema

zapisnicima sa sjednica Vakufsko-mearifskog sabora
u Sarajevu i prema sarajevskim medijima
Vijesti o lošem odnosu vlasti prema vakufskoj imovini u
Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, posredno, putem medija ili ne-
posredno kroz organe Islamske zajednice s vremena na vri-
jeme aktualizirane su na sjednicama Vakufsko-mearifskog
sabora u Sarajevu. Na sjednici Sabora održanoj 10. decembra
1929. godine travnički muftija Derviš M. Korkut govorio je
općenito o stanju vakufske imovine u Bosni i Hercegovini,
u kojoj je Islamska zajednica imala autonomiju, i u drugim
dijelovima Kraljevine gdje je Islamska zajednica bila pod tu-
torstvom države. Istakao je da je za vrijeme od dvije godine
koje je proveo na poziciji načelnika u Ministarstvu vera u Be-
ogradu radio na odbrani vakufske imovine jer je bilo mnogo
uzurpacija. Posebno je istakao slučajeve džamije u Bijelom
Polju koja je pretvorena u crkvu te Burmali-džamiju koja
je srušena, a na njenom mjestu je sagrađen vojni kasino.35
Ubrzo nakon imenovanja na dužnost reisu-l-uleme hafiz Ibra-
him Maglajlić obavio je inspekciono putovanje nakon kojeg
je uputio predstavku Petru Živkoviću, predsjedniku Mini-
starskog savjeta u Beogradu, u kojoj je ukazao na loše stanje
vakufske imovine u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, odnosno
maćehinski odnos lokalnih izvršnih i sudskih organa prema
vakufskoj imovini. Pozivajući se, između ostalog i na Ugovor
iz Saint-Germaina, reis Maglajlić posebno je naglasio uzurpa-
ciju sljedeće vakufske imovine.

35 “Zapisnik sa IV sjednice Vakufsko-mearifskog sabora održane

dne 10. decembra 1929.”, Zapisnici sjednica Vakuf. mearif sabora
od 28. XII 25 do 19. II 1929, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Her-
cegovini. Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

339 |
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

a) Groblja. Reis Maglajlić izvijestio je da se u: Kuma-

novu, Skoplju, Tetovu, Prizrenu, Gnjilanima, Kičevu,
Ohridu, Strumici, Štipu, Kočanu, Prilepu, Kosovskoj
Mitrovici, Prištini, Prijepolju itd. vode sudski ili
upravni sporovi oko muslimanskih grobalja još iz
turskog vakta. Lokalne vlasti u ovim gradovima bez
ikakve dozvole od vakufskih organa ili dogovora o
otkupu preuzimaju groblja, prekopavaju ih i izba-
cuju kosti, a zatim ih koriste kako njima odgovara.
U Tetovu, naprimjer, groblje je pretvoreno u dječije
igralište, u Skoplju je na muslimanskim grobljima
napravljen Muzej za Južnu Srbiju, napravljena pijaca
i park.
b) Džamije. Poput grobalja na udaru vlasti u Srbiji, Cr-
noj Gori i Makedoniji našle su se i džamije koje se be-
spravno ruše ili im se mijenja namjena. U Kosovskj
Mitrovici okružni načelnik Petar Kunovčić naredio
je da se najljepša džamija zapali, a zatim sravni sa
zemljom. Prema regulacionom planu u K. Mitrovici
nije predviđeno da bude ijedna džamija. U Prištini i
Prizrenu za molitvu su zatvorene dvije džamije koje
je vlast proglasila sklonim padu. To, međutim, nije
spriječilo vlasti da džamiju u Prizrenu izdaju pod
kiriju vojsci. U Prištini je jedna džamija pretvorena
u vojni magacin, a kasnije su tu istu džamiju poklo-
nile sportskom društvu. U Gostivaru je neki sreski
poglavar Joksić prvo zapalio Džedid-džamiju, a za-
tim je munaru proglasio sklonom padu da bi je on
lično bacivši na nju 17 bombi srušio.
c) Ostali vakufski objekti. Isti ovaj Joksić je nakon ruše-
nja Džedid-džamije proglasio 38 vakufskih dućana
također sklonim padu otuđivši ih na taj način od va-
kufa.

| 340
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

Svi nabrojani nasrtaji na vakufsku imovinu kao i mnogi

drugi o kojima reisu-l-ulema nije pisao desili su se za vrijeme
Kraljevine SHS.
Više detalja o uzurpaciji vakufske imovine u Srbiji, Crnoj
Gori i Makedoniji prenijela je sarajevska štampa, pogotovo
novine Pravda36 i Iršad37, koji su izlazili u prvim godinama na-
kon formiranja Kraljevine SHS. Iako vijesti o lošem odnosu
državnih vlasti prema vakufskoj imovini na ovim područjima
zbog političke orijentacije ovih novina treba uzimati s odre-
đenom dozom rezerve, one ipak mogu poslužiti kao posredni
dokaz o razmjerama uzurpacije vakufa. Uz to, listovi Pravda
i Iršad često su prenosili tekstove autora koji su kritikovali
određene aspekte agrarne reforme uz navođenje konkretnih
slučajeva nepravde učinjene bošnjačkom plemstvu.38 Ovo je
prvenstveno bio slučaj s listom Pravda, dok je Iršad više iz-
vještavao o vakufima. Tako je 29. jula 1922. u Iršadu objavljen
članak “Iz Sandžaka i Makedonije”, 39 u kojem nepotpisani au-
tor navodi nekoliko slučajeva uzurpacije vakufske imovine.
Na početku teksta autor ističe “da vakufska imovina u našim
krajevima ne uživa zakonske zaštite, nego je u mnogim mje-
stima postala plijenom viših i nižih organa.” Nakon toga navo-
di konkretne primjere:

36 List Pravda bio je zvanično glasilo Jugoslovenske muslimanske

organizacije (JMO).
37 List Iršad bio je zvanično glasilo Jugoslovenske muslimanske
narodne organizacije (JMNO).
38 “Otimanje naše svojine”, Pravda, br. 22(170), 28.2.1920; “Samo-
voljno provođenje agrarne reforme”, Pravda, br. 39(144), 10. april
1920; “Obespravljeni”, Pravda, br. 47 (152), 4.5.1920. te “Izmjena
Krizmanove agrarne reforme”, Pravda, br. 64 (169), 17. juni 1920;
“Hal s neglučkih zemalja”, Pravda, br. 65 (303), 23. juni 1921. itd.
39 “Iz Sandžaka i Makedonije”, Iršad – Glasilo Jugoslovenske musli-
manske nacionalne organizacije, br. 10, 29. juli 1922, Sarajevo,
1922, 2.

341 |
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

a) U Kavadaru, općinska vlast nezakonito je prisvojila

devet dućana u čaršiji, vodenički plac na Kavadar-
skoj Reci i jedan medresanski plac, vlasništvo dža-
mija u Kule mahali. U tom je istom mjestu uzapćeno
još 18 dućana, biblioteka, te medresanski i džamij-
ski plac sa 57 dućanskih placeva u čaršiji.
b) U Kumanovu je pretvoren u baštu medresanski plac
i jedna vodenica, a pravi se pritisak da se uzapti 25
dućanskih i jedan džamijski plac.
c) U Vučitrnu je Gazi Alibegova medresa pretvorena
u kaznionu i općina je zaplijenila kupatilo i zauzela
muslimanska groblja kod kasarne te groblje zvano
“Čerkez” dok je na prištinskom drumu jedno groblje
predano poljoprivrednoj stanici.
d) U Kičevu općina je uzurpirala jedan vakufski dućan
dok je žandarmerijska stanica zauzela medresu a
oduzeto je i jedno muslimansko groblje za rasadnik,
premda su se u njemu ukopavali umrli sve do prije
četiri-pet godina.
e) U Gostivaru su oduzeta tri dućana i jedna pekara, a
medresa je pretvorena u depo.
f) U Radovištu, medresanski plac je oduzet kako bi
bila izgrađena kazniona, a opštinski sud uzurpirao
je banju i dva dućana.
g) U Prištini je srušena Sultan Selimova medresa, a
njeni se ostaci upotrebljavaju za gradnju štale. Ne-
boračka četa zauzela je medresu Piri-Nazir, a uzur-
piran je i Mearif-hotel s nekoliko dućana.
h) U Strumici su uzurpirana dva dućana, jedna školska
zgrada, tri kuće, jedan dućanski plac, dvije džamije i
tekija.

| 342
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

i) U Ohridu su vojne vlasti oduzele dvije magaze va-

kufa Mustafe Čelebije, dok je Skender-begova dža-
mija sa grobljem pretvorena u park.
j) U Resni vlasti su oduzele tri nedovršena vakufska
dućana, pet kuća, jednu školsku zgradu, jednu žen-
sku školu i nedograđenu zgradu.
k) U Skoplju su vlasti uzurpirale sedam muslimanskih
grobalja u površini od preko 40 dunuma, oduzele
četiri džamije i porušile vakufsko kupatilo.
l) U Tetovu je razgrabljen imetak većine tekija, a jed-
nu je prisvojila konjička četa. Zbog toga je na rubu
propasti tekija Harabati koja je imala u posjedu pre-
ko 10.000 dunuma.
m) Mnoga imanja od ljudi koji su privatnim poslovima
otišli u Tursku vlast je zurpirala pod izgovorom “...
da su muhadžiri, koji se vraćaju iz Soluna – neprija-
teljski podanici.” 40
n) U Prijepolju je muslimansko mezarje uzurpirano,
nišani porušeni i postavljena je tabla “Trg Vojvode
Pećanca”.41
Iršad je također prenosio vijesti o nemarnom odnosu
prema vakufima lokalnih sreskih vakufskih odbora. U tom
smislu posebnoje karakteristično pismo Teufika Tahirbego-
vića iz Plevalja koji navodi niz nepravilnosti u radu tamoš-
njeg mutevelije i muftije.42 Uz njegovo pismo je objavljen i
kraći komentar uredništva Iršada u kojem stoji: “...napis
g. Tahirbegovića puštamo u list sa napomenom, da tek sad

40 “Iz Sandžaka i Makedonije..., 2.

41 Musliman Srbin, “Iz Sandžaka: Zašto dva aršina?”, Iršad, br. 18, 6.
septembar 1922, Sarajevo, 1922, 2.
42 Teufik Tahirbegović, “Iz Sanžaka i Makedonije: Je li to moguće?”,
Iršad, br. 27, 7.10.1922, Sarajevo, 1922, 3-4.

343 |
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

pravo shvaćamo vruću želju tamošnje braće, da dobiju redo-

vite šeriatske sudove i autonomnu upravu vakufsko-meari-
fskih poslova.”43 Prisjetimo se ovdje da su muslimani iz Za-
greba, zbog bolje zaštite, također tražili da se i u Hrvatskoj
počnu primjenjivati odredbe Štatuta za autonomnu upravu
islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova kao i u Bosni
i Hercegovini.

Zaključak
Na osnovu navedenog, može se zaključiti da je Kraljevi-
na Srba, Hrvata i Slovenaca na području Bosne i Hercegovine
poštovala autonomiju Islamske zajednice i nije se, barem di-
rektno, miješala u njene poslove oko uprave nad vakufskom
imovinom. Nažalost, ovu autonomiju nisu imali muslimani u
drugim dijelovima Kraljevine usljed čega je došlo do uzurpa-
cije vakufa, prvenstveno u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji gdje
su registrirani mnogobrojni slučajevi nasilnog oduzimanja
vakufa. U radu je također konstatirano da su i muslimani u
Hrvatskoj i Slavoniji, najvjerovatnije, radi efektivnije zaštite
vakufske imovine i uređenja vjerskih poslova tražili da se i
na ovim područjima počnu primjenjivati odredbe Štatuta za
autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih
poslova.
Otvorena pitanja zaštite vakufske imovine nakon Prvog
svjetskog rata, od kojih je skidanje olova s džamija i drugih
vakufskih objekata bilo najizraženije, samo je djelimično ade-
kvatno riješeno.
Agrarna reforma koja je u periodu Kraljevine SHS bila u
punom jeku nije zaobišla ni vakufsku imovinu. Kmetovi koji

43 Ibid.

| 344
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

su osnovali svoja selišta na vakufskom zemljištu dobili su

pravo na otkup tog zemljišta što se i desilo. Nažalost, još uvi-
jek nisu objavljeni podaci, i to je tema za posebno istraživa-
nje, koliko je vakufskog zemljišta otkupljeno od Islamske za-
jednice tokom agrarne reforme u Bosni i Hercegovini. Budući
da se na Saboru nije raspravljalo o negativnim posljedicama
otkupa kmetovskih selišta na vakufskoj zemlji, čini se da je
država Islamskoj zajednici prilično redovno plaćala iznose za
otkupljenu zemlju.
Teška ekonomska situacija u kojoj se našla cijela država
Kraljevina SHS između dva svjetska rata negativno se reflek-
tirala na Islamsku zajednicu koja je, da bi osigurala minimal-
ne uvjete za rad i plaće službenicima često bila prisiljena pro-
davati u to doba neprespektivnu vakufsku imovinu. Vidjeli
smo da je 1924. godine na samo jednoj sjednici Vakufsko-me-
arifski sabor odobrio prodaju 162 vakufske parcele. Kolike
su stvarne razmjere toga, ostaje da se u narednom periodu
istraži.
Uzimajući u obzir navedeno, može se konstatirati da je va-
kufska imovina, u opsegu u kojem su odgovorni u Zajednici
bili mudri da to učine, shodno članu 10 Ugovora iz Saint-Ger-
maina, u Bosni i Hercegovini, za razliku od drugih krajeva
Kraljevine SHS, bila zaštićena.

345 |
| Muslimani Jugoslavije nakon Velikog rata

Bibliografija
Arhivski izvori:
- “Zapisnici sjednica Vak. mearif sabora od 2. XII 20 do 16. V
1925.”, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Gazi
Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.
- “Zapisnici sjednica Vakuf. mearif sabora od 28. XII 25 do 19.
II 1929.”, Arhiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Gazi
Husrev-begova biblioteka, Sarajevo.

Objavljeni radovi:
- “Hal s neglučkih zemalja”, Pravda, br. 65 (303), 23. juni 1921.
- “Iz Sandžaka i Makedonije”, Iršad – Glasilo Jugoslovenske musli-
manske nacionalne organizacije, br. 10, 29. juli 1922., Sarajevo,
1922.
- “Izmjena Krizmanove agrarne reforme”, Pravda, br. 64(169), 17.
juni 1920.
- “Obespravljeni”, Pravda, br. 47 (152), 4. maj 1920.
- “Otimanje naše svojine”, Pravda, br. 22(170), 28. februar 1920.
- “Pregled rada Vrhovnog starješinstva islamske vjerske zajedni-
ce u Beogradu od 31. oktobra 1930. do 31. oktobra 1933 god –
Inspekciona putovanja g. reis-ul-uleme”, Glasnik Vrhovnog star-
ješinstva islamske vjerske zajednice, god. I, br. 1, Beograd, 1933.
- “Privremena uredba o upravi vakufa u Kraljevstvu Srba Hrvata
i Slovenaca sem Bosne i Hercegovine” Službene novine Kraljevsta
Srba, Hrvata i Slovenaca, br. 105, 5. oktobar 1919, Beograd.
- “Samovoljno provođenje agrarne reforme”, Pravda, br. 39(144),
10. april 1920.
- “Uredba o finansijskoj likvidaciji agrarnih odnosa u Bosni i Her-
cegovini”, Službene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,
god. III, br. 111, Beograd, 1921.
- “Zakon o upravi vakufa u Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca
sem Bosne i Hercegovine”, Službene novine Kraljevsta Srba, Hr-
vata i Slovenaca, br. 288, 23. novembar 1922, Beograd.
- Gaković, Milan. “Rješavanje agrarnog pitanja u Bosni i Herce-
govini 1918-1921. godine”, Prilozi Instituta za istoriju radničkog
pokreta Sarajevo, god. VI, br. 6, Sarajevo, 1970.

| 346
 Elvir Duranović i Hikmet Karčić |

- Hrelja, Kemal. Kako je živio narod: Bosna i Hercegovina 1918-

1941, Sarajevo, 1994.
- Kamberović, Husnija. Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Herce-
govini od 1878. do 1918., Sarajevo, 2005.
- M. Hj., “Hasan Rebac i muslimanska vjerska autonomija”, Hrvat-
ski dnevnik, Bajramski prilog, siječanj 8, 1941.
- Musliman Srbin, “Iz Sandžaka: Zašto dva aršina?”, Iršad, br. 18,
6. septembar 1922, Sarajevo, 1922.
- Pržić, Ilija. Zaštita manjina, Beograd, 1934.
- Purivatra, Atif. Jugoslovenska muslimanska organizacija u poli-
tičkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, 1974.
- Šehić, Nusret. Bosna i Hercegovina 1918-1925. Privredni i politič-
ki razvoj, Institut za istoriju, Sarajevo, 1991.
- Štatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearif-
skih poslova u Bosni i Hercegovini, čl. 86, 19. https://www.islam-
skazajednica.ba/images/stories/Ustavi/Statut_IZ-e_iz_1909.
pdf (Dostupno: 23. januara 2020.)
- Tahirbegović, Teufik. “Iz Sanžaka i Makedonije: Je li to mogu-
će?”, Iršad, br. 27, 7. oktobar 1922, Sarajevo, 1922.

347 |