POSLOVICE I KRILATICE

Poslovice su dio kolektivne memorije naroda koji ih koristi i jetične kompetencije svakog pojedinca.
Ponekad postoje u latentnom obliku, ali se lako odazivaju na svaki poziv memoriji.

Usmena jezična tradicija ne nastaje s nestankom agrarnoga društva u kojem je nastala, s nestankom
njegove usmene kulture i tradicijskih oblika komunikacije, nego se – promijenjena i prilagođena –
uključuje u moderne žanrove i pisanu kulturu: političke govore, reklame, filmove, pop-glazbe,
stripove.

Poslovica u medijima postavlja se u namjerno distanciran odnos prema svom tradicijskom,

folklornom uzorku (predlošku), varira ga, modificira, mijenja mu realije i značenja,

ALI S PRETPOSTAVKOM

1) da publika poznaje uzorak, [da on latentno postoji u svijesti]

2) da percipira dotičnu svjesnu adaptaciju i

3) da razumije drugu egzistenciju poslovice s modernim konotacijama.

Značanje poslovice ne mora biti na pouzdan i jednoznačan način sadržano u samom njezinu tekstu,
nego se bitno određuje i situacijom u kojoj se poslovica upotrebljava, njezinim kontekstom. Situacija
može dati poticaj i spontanom variranju oblika izricanja poslovice i minjenjaju njenih realija.

Poslovice su fleksibilne i prilagodljive uvijek novim kontekstima i tumačenjima, jer njihov metaforični
jezik nije ograničen na specifične kontekste.

Poslovice nisu univerzalno istinite (true), ali su točne (correct) u dotičnim zadanim
kontekstima/situacijama.

Poslovice su svakontekstualne i beskontekstualne.

Poslovice se upotrebljavaju i razumijevaju u jedinstvenom, jednokratnom kontekstu, a ne u

istodobnim ili poredbenim kontekstima (niko se ne nalazi istodobno u dvije životne situacije).

Poslovice se koriste formon rečenice koja ima oblik čvrsto utemeljene strukture (formule) koja je
rezultat duga procesa odabiranja, apstrahiranja i kondenzacija, tj. Značenje se kondenzira ne samo
nekoliko odabranih jedinica

FORMULA, REZULTAT (višegenracijske) kondenzacije:

1. Poslovica uglavnom iskorištava oblik kratke, koncizne rečenice

2. Struktura je stabilna i lako prenosiva
3. Najčešća je dvočlana rečenična struktura u kojoj dominiraju metafora, te stilistika sredstva
kao rima, ponavljanje, aliteracija

Poslovica sadrži težnju za impersonalnošću/govornik ne izražava osobno mišljenje, nego citira misao
koja ima uporište u tradiciji, čime sebi omogućuje distanciranje od izrečenoga i prizivanje autoriteta
tradicije

Riječ tradicija izaziva veće povjerenje nego riječ pojedinca, jer je istina utemeljena u tradiciji
neupitna, nju ne treba dokazivati.

Autoritet iskustva,* [uporište u tradiciji], formulacija životnog pravila i sposobnost da bude kritički
komentar pojavama svojstva su koja poslovicu čine privlačnom i za suvremenu upotrebu!
Masovni mediji i novi urbani žanrovi (grafiti, natpisi na majcama...)

- Ironija/svjesno distanciran odnos prema tradicijskom uzorku/procesi transformacije i

modifikacije poslovica

TRANSFORMACIJE: Tko rano rani... - hi mejks d mani ■ …dvije dividende grabi

- (ironija, ali sačuvan opći kontekst, smisao i poučnost, u prvom primjeru i – vizualno
pojačana - rima/ asonanca: rani / mani ≠ rani / money)

OTČITAVANJE POVIJESTI IZ FRAZEOLOGIJE: u agrarnom društvu nema podjele

- na fizički i intelektualni rad kao u (post)industrijskom ni pomičnog radnog vremena (ni rada
od kuće)

KRILATICA

- → uži pojam od frazema, a od poslovice se razlikuje time što nema poučnu svrhu, čak ni
poučnu tendenciju. Bitne značajke su:

- 1) da je dokazivo njeno porijeklo u književnosti ili žanrovima popularne kulture (film, glazba,
reklame) ili povijesni začetnik (=poznat izvor)

- 2) da nije samo općepoznata, nego da je prešla u upotrebu u jeziku (komunikaciji), tj. da se

općenito rabi i primjenjuje

- 3) da njena upotreba i primjena nisu samo privremene nego trajne, što ne znači vječne

KRILATICA → osnovno je obilježje citatnost - u smislu određenosti njena porijekla ili autora,
odnosno etimologičnost – u smislu utvrđivanja njena najstarijeg oblika i prvobitnog značenja.

**Naslov:** Poslovice i Krilatice: Tradicija u Suvremenom Kontekstu

**1. Poslovice: Tradicija u Svestranom Kontekstu**

- Poslovice su dijelovi kolektivne memorije i ključne kompetencije pojedinca.

- Latentne, ali odazivaju se na pozive memorije.

- Transformacija usmene jezične tradicije u suvremene žanrove i pisanje.

**2. Mediji i Poslovice: Transformacija uz Distanciranje**

- Namjerno distanciranje od tradicije u medijskoj upotrebi poslovica.

- Varijacije, modifikacije, prilagodbe, ali uz pretpostavku prepoznavanja latentnog uzorka.

- Značenje određeno situacijom i kontekstom.

**3. Struktura Poslovice: Fleksibilnost i Prilagodljivost**

- Kratke, koncizne rečenice, često dvočlana struktura.

- Stilistička sredstva poput rime, ponavljanja, aliteracije.

- Težnja ka impersonalnosti, citiranje tradicije za autoritet.

**4. Transformacija u Suvremenim Medijima: Sačuvan Kontekst i Ironija**

- Promjene u obliku i značenju poslovice uz očuvanje općeg konteksta.

- Ironičan odnos prema tradiciji u masovnim medijima i urbanskim žanrovima.

**5. Krilatice: Citati bez Poučne Svrhe**

- Suženi pojam frazema, bez poučne tendencije.

- Porijeklo u književnosti, popularnoj kulturi ili povijesnim izvorima.

- Trajna prisutnost u jeziku i komunikaciji.

**6. Zaključak: Poslovice i Krilatice kroz Vrijeme**

- Vitalni dio jezične tradicije, prilagođavaju se suvremenim kontekstima.

- Čuvanje autentičnosti i korisnosti kroz vrijeme.