Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books

Naziv izvornika
The Woman in Me

S engleskoga prevela
Sanja Ščibajlo

2
 Knjige.Club Books

Za moje dečke, ljubavi mog života

3
 Knjige.Club Books

PREDGOVOR

DOK SAM BILA DJEVOJČICA satima sam sama hodala šumom iza svoje kuće u
Louisiani, i pjevala. Boravak na otvorenome uvijek mi je pružao osjećaj
živosti i neodređene opasnosti. Dok sam odrastala, moji su se majka i otac
neprestano svađali. On je bio alkoholičar. Kod kuće sam obično bila
prestrašena. Vani nije nužno bio raj, no bio je to moj svijet. Zovite ga rajem ili
paklom, ali bio je moj.
Pri odlasku kući išla bih stazom koja je vodila do kuće naših susjeda, kroz
lijepo uređeno dvorište i pored plivaćeg bazena. Imali su stjenovit vrt pun
sitnih, mekih oblutaka koji bi upili vrućinu i mojoj koži pružali ugodan
osjećaj. Legla bih na to kamenje, gledala u nebo osjećajući toplinu i odozdo i
odozgo, i razmišljala: Mogu osmisliti vlastiti život. Mogu ostvariti svoje snove.
Tiho ležeći na tom kamenju, osjećala sam prisustvo Boga.

4
 Knjige.Club Books

NA JUGU SU DJECU nekoć odgajali tako da su morala poštovati roditelje i jezik

držati za zubima. (Danas su se pravila promijenila - naglasak je na poštovanju
prema djeci.) U mojoj kući nikada nije bilo dopušteno ne slagati se s
roditeljima. Koliko god situacija bila loša, vladao je prešutni sporazum da
jezik držiš za zubima, a ako to nisi htio, uslijedile bi posljedice.
Biblija kaže da je tvoj jezik tvoj mač.
Moj jezik i moj mač bila sam ja sama, dok pjevam.
Pjevala sam cijelo svoje djetinjstvo. Pjevala sam uz radio na putu prema
poduci iz plesanja. Pjevala sam dok sam bila tužna. Meni je pjevanje bilo
duhovna stvar.
Rođena sam u McCombu, u Mississippiju, i ondje sam išla u školu, a živjela
sam u Kentwoodu, u Louisiani, udaljenom četrdeset kilometara.
U Kentwoodu svi su se međusobno poznavali. Vrata se nisu zaključavala,
društveni se život vrtio oko crkve i zabava u stražnjim dvorištima, sva su se
djeca odijevala slično i svi su znali pucati iz puške.
Glavna povijesna znamenitost tog područja bio je Camp Moore, poligon
za obuku konfederacijskih vojnika koji je bio izgradio Jefferson Davis. Svake
se godine prije Dana zahvalnosti ondje održavalo uprizorenje bitaka iz
Građanskog rata, a pogled na ljude odjevene u vojne odore bio je podsjetnik
na to da je blagdan na pragu. Obožavala sam to doba godine: vruća čokolada,
miris vatre iz kamina, boje palog lišća na tlu.
Imali smo malu kuću od cigle sa zelenim prugastim tapetama i drvenom
oplatom. Dok sam bila djevojčica išla sam igrati videoigrice o Sonicu, voziti
se go-kartom, igrala sam košarku i pohađala kršćansku školu po imenu
Parklane Academy.
Prvi sam put duboko ganuće i trnce po kralježnici osjetila kada sam čula
našu domaćicu kako pjeva u praonici. Pranje obiteljskog rublja i glačanje
uvijek je bilo moj posao, no kada smo financijski stajali malo bolje, mama bi
unajmila nekoga da pomogne. Domaćica je pjevala gospel i to je doslovno bilo
buđenje u jednom sasvim novom svijetu. Nikada to neću zaboraviti.

5
 Knjige.Club Books

Sve otada moja je žudnja i strast za pjevanjem sve više rasla. Pjevanje je
čarobno. Kada pjevam, znam tko sam. Bez problema mogu prenijeti poruku
koju želim. Dok pjevate, prestanete se služiti riječima poput: “Bok, kako si...”
U stanju ste izraziti stvari koje su mnogo važnije i dublje. Pjevanje me odnosi
na čarobno mjesto na kojem riječi više nisu važne, gdje je sve moguće.
Željela sam samo odlebdjeti iz svakodnevice i ući u carstvo u kojem se
mogu izražavati bez razmišljanja. Kada sam sama sa svojim mislima, um mi
se ispuni brigama i strahovima. Glazba je isključivala buku, navodila me da
se osjećam samouvjerenom i odvodila me na mjesto na kojem sam se mogla
izražavati upravo onako kako sam željela da me vide i čuju. Pjevanje me
prenosilo u prisutnost božanskog. Sve dok sam pjevala, jednom sam nogom
bila izvan našeg svijeta. Igrala bih se u stražnjem vrtu kao i sva ostala djeca,
no moje su misli, osjećaji i nade bili negdje drugdje.
Naporno sam radila kako bi sve izgledalo onako kako želim. Sebe sam
shvaćala vrlo ozbiljno dok sam u stražnjem dvorištu svoje prijateljice snimala
blesave glazbene videospotove na pjesme Mariah Carey. Kada mi je bilo osam
godina, smatrala sam se redateljicom. Činilo se da nitko u mojem gradiću ne
radi nešto slično. No znala sam kakav svijet želim i pokušavala sam ga
stvoriti.
Umjetnici stvaraju umjetnine i glume razne likove jer žele pobjeći u neke
daleke svjetove, a ja sam trebala upravo taj bijeg. Željela sam živjeti u svojim
snovima, u svom prelijepom, izmišljenom svijetu i, ako je ikako moguće,
nikada ne razmišljati o stvarnosti. Pjevanje je povezivalo svijet stvarnosti i
mašte, svijet u kojem sam živjela i onaj koji sam očajnički željela nastanjivati.

U mojoj obitelji ima mnogo tragedija. Srednje su mi ime nadjenuli po očevoj

majci Emmi Jean Spears, koju su zvali Jean. Vidjela sam njezine slike i jasno
mi je zašto svi govore da sličimo. Ista plava kosa. Isti osmijeh. Doimala se
mlađom od svoje starosne dobi.
Njezin suprug - moj djed June Spears stariji - bio je zlostavljač. Jean je
doživjela smrt svog novorođenog sina koji je umro kada su mu bila samo tri
dana. June je Jean poslao u Southeast Louisiana Hospital, umobolnicu u
Mandevilleu za koju su svi znali da je užasno mjesto, gdje su je šopali litijem.
Godine 1966., kada joj je bila trideset i jedna godina, moja se baka Jean ubila
sačmaricom na grobu svog malog sina, samo osam godina nakon njegove
smrti. Ne mogu ni zamisliti koliku je bol sigurno osjećala.
Na Jugu ljudi o muškarcima nalik Juneu govore u smislu: “Njemu nikada
ništa nije bilo dovoljno dobro”, “On je perfekcionist”, “Otac vrlo uključen u
odgoj svoje djece”. Ja bih ga vjerojatno bila opisala malo grubljim riječima.
Kako je bio fanatični zaljubljenik u sport, June je mog oca tjerao da se bavi
tjelovježbom i onda kada je već padao s nogu od iscrpljenosti. Svakog dana
6
 Knjige.Club Books

nakon što bi moj otac završio s treningom košarke, bez obzira na to koliko
umoran i gladan bio, morao je još stoput ubaciti loptu u koš prije nego što bi
smio ući u kuću.
June je bio policajac u postaji Baton Rougea i sve u svemu imao je
desetero djece i tri supruge. Koliko znam, nitko nije imao niti jednu lijepu
riječ za ijednu od prvih pedeset godina njegova života. Čak se i u mojoj obitelji
govorilo kako su Spearsovi muškarci loša vijest, posebno kada govorimo o
njihovu ponašanju prema ženama.
Jean nije bila jedina žena koju je June poslao u umobolnicu u Mandevilleu.
Onamo je poslao i svoju drugu po redu suprugu. Jedna od polusestara mog
oca bila je rekla da ju je June seksualno zlostavljao kada joj je bilo jedanaest,
i da je to trajalo sve dok u šesnaestoj nije pobjegla od kuće.
Mojem je ocu bilo trinaest godina kada je Jean umrla na onome grobu.
Znam da je ta trauma dijelom bila odgovorna za način na koji se moj otac
ponašao prema mojem bratu, sestri i meni; zašto mu nikada ništa nije bilo
dovoljno dobro. Moj je otac gonio mog brata da se ističe u sportovima. Pio je
dok više ne bi mogao ni razmišljati. Povremeno bi se izgubio i ne bi ga bilo
danima. A kada je moj otac pio, bio je izuzetno zao.
No June je s godinama malo omekšao. Nisam iskusila onog opakog
muškarca koji je zlostavljao mog oca i njegovu braću i sestre, već djeda koji
se doimao prilično strpljivim i dragim.

Svijet mog oca i svijet moje majke dijametralno su se razlikovali jedan od

drugoga.
Prema riječima moje majke, mama moje mame - baka Lilian “Lily” Portell
- potjecala je iz jedne elegantne, profinjene londonske obitelji. Zračila je
egzotikom o kojoj su svi šuškali; njezina je majka bila Britanka, a otac s
mediteranskog otoka Malte. Stric joj je bio knjigoveža. Cijela je obitelj svirala
razne glazbene instrumente i voljela pjevati.
Tijekom Drugoga svjetskog rata, Lily je upoznala jednog američkog
vojnika, mog djeda Barneyja Bridgesa, na plesu za vojnike. Bio je vozač
generala i volio je brzu vožnju.
No razočarala se kada ju je odveo sa sobom u Ameriku. Zamišljala je život
kojim je živjela u Londonu. Dok se iz New Orleansa vozila prema njegovu
mljekarstvu, pogledala je kroz prozor Barneyjeva auta i uznemirila se, jer se
njegov svijet doimao pustim. “Gdje su sva svjetla?” neprestano je zapitkivala
svog novog supruga.
Ponekad pomislim na Lily koja se vozi kroz seoske predjele Louisiane,
gleda u noć i shvaća da će njezin raskošan život ispunjen glazbom, ispijanjem
poslijepodnevnih čajeva i posjetima londonskim muzejima postati ograničen

7
 Knjige.Club Books

i težak. Umjesto da odlazi u kazalište ili kupnju odjeće, život će provoditi u

zabačenoj prirodi, gdje će kuhati, čistiti i musti krave.
Zato se moja baka držala za sebe, čitala na tone knjiga, postala opsesivno
obuzeta čišćenjem, a London joj je nedostajao sve dok nije umrla. Članovi su
moje obitelji govorili kako Barney nije dopustio Lily da se vrati u London, jer
je mislio kako se, ako ode, nikada više neće vratiti kući.
Moja je majka govorila kako su Lily toliko znale smesti vlastite misli, da
bi ponekad počela raščišćavati stol i prije nego što su svi završili s jelom.
Ja sam znala samo to da je moja baka bila prelijepa i obožavala sam
oponašati njezin britanski naglasak. Uvijek bih se osjećala sretnom kada bih
govorila tim naglaskom, jer me to podsjećalo na nju, na moju baku koja je
voljela modu i bila profinjena. Željela sam usvojiti njezine manire i njezin
melodičan, izražajan glas.
Kako je Lily imala novca, za moju biste majku Lynne, njezinog brata
Sonnyja i sestru Sandru mogli reći da su odrasli u imućnom kućanstvu,
posebno s obzirom na uvjete koji su vladali u ruralnoj Louisiani. Iako su bili
protestanti, moja je majka pohađala katoličku školu. Dok je bila tinejdžerica
bila je prekrasna, svoju je crnu kosu nosila kratko podšišanu. U školu je uvijek
odlazila u najvišim čizmama i najkraćim suknjama. Družila se s gradskim
veseljacima koji su je vozili na svojim motociklima.
Mojem je ocu zapela za oko, što ne čudi. Vjerojatno djelomice zato što ga
je June natjerao da toliko naporno vježba, moj je otac bio iznimno nadaren za
sport. Ljudi su se znali voziti kilometrima samo da ga vide kako igra košarku.
Moja ga je mama bila ugledala i upitala: “O, a tko je to?”
Uopće nema sumnje u to da se njihova veza rodila iz međusobne fizičke
privlačnosti i ljubavi prema pustolovinama. No njihov je medeni mjesec
završio davno prije mog rođenja.

8
 Knjige.Club Books

KADA SU SE VJENČALI, moji su roditelji živjeli u jednoj kućici u Kentwoodu. Moju

majku njezina obitelj financijski više nije podržavala, pa su moji roditelji bilo
jako siromašni. Bili su i jako mladi - mojoj je mami bila dvadeset i jedna, a ocu
dvadeset i tri. Godine 1977. dobili su mog starijeg brata Bryana. Kupili su
malu trosobnu rančersku kuću, kada su se odselili iz toga prvog kućerka.
Moja se majka vratila u školu da postane učiteljica, nakon što se rodio
Bryan. Moj tata, koji je u rafinerijama nafte radio kao varilac - što je bio težak
posao i ponekad trajao i mjesec ili tri - počeo je mnogo piti i ubrzo se to
negativno odrazilo na obitelj. Mama je znala pričati o tome i rekla je da je
nakon nekoliko mjeseci braka moj djed Barney, mamin tata, poginuo u
automobilskoj nesreći i da se nakon toga moj tata propio i propustio
prisustvovati zabavi za Bryanov prvi rođendan. Dok je Bryan još bio jako
mali, tata se jednom napio na jednoj božićnoj zabavi i nestao bez traga. I tada
je moja majka rekla da joj je svega dosta. Otišla je i odsjela kod Lily. Tog
ožujka 1980. zatražila je razvod. No June i Juneova novopečena supruga
molili su je da ga uzme natrag, pa je to i učinila.
Neko je vrijeme, naoko, sve bilo u redu. Moj je tata prestao variti i počeo
se baviti građevinarstvom. Zatim, nakon mnogo problema i napornog rada,
uspio je pokrenuti tvrtku za fitness i otvorio dvoranu. Zvala se Total Fitness
i neke je muškarce iz grada, uključujući moje stričeve, preobrazila u
bodibildere. Upravljao je tvrtkom iz prostora koji je dogradio na našem
imanju. U dvoranu se ulijevao i iz nje izlazio beskrajan niz mišićavih
muškaraca koji su napinjali mišiće ispred ogledala pod fluorescentnim
svjetlima.
Mojem je tati baš dobro bilo krenulo. U našem je gradiću postao jedan od
najbogatijih ljudi. Obitelj je u stražnjem dvorištu organizirala velike zabave
na kojima su posluživali riječne rakove. Plesalo se po cijelu noć. (Uvijek sam
slutila da je njihov tajni sastojak za održavanje cjelonoćne budnosti bio speed,
jer to je tada bila popularna droga.)
Moja je mama sa svojom sestrom, mojom tetom Sandrom, bila otvorila
dječji vrtić. Kako bi učvrstili svoj brak, moji su roditelji dobili i drugo dijete -
mene. Rodila sam se drugog prosinca 1981.

9
 Knjige.Club Books

Moja majka nikada nije propuštala naglasiti kako je trpjela nevjerojatno

bolne trudove dok me rađala - dvadeset i jedan sat.

Jako sam voljela žene iz svoje obitelji. Moja teta Sandra, koja je tada već imala
dva sina, u trideset i petoj neočekivano je opet postala mama - rodila je moju
sestričnu Lauru Lynne. Bila sam starija od nje samo nekoliko mjeseci i Laura
Lynne i ja bile smo kao blizanke, i najbolje prijateljice. Laura Lynne uvijek mi
je bila bliska kao sestra, a Sandru sam doživljavala kao svoju drugu majku.
Bila je uvijek jako ponosna na mene i uvijek me ohrabrivala i podržavala.
Iako je moja baka Jean umrla davno prije mog rođenja, imala sam
dovoljno sreće da upoznam njezinu majku, moju prabaku Lexie Pierce. Lexie
je bila grešno lijepa, uvijek uređena, lica uvijek napudranog bijelo i jarko
crvenih usana. Bila je opaka i ni od koga se nije dala zafrkavati, a što je bila
starija, to su te njezine karakteristike više dolazile do izražaja. Rekli su mi, a
meni uopće nije bilo teško povjerovati u to, da se bila udavala sedam puta.
Sedam! Naravno da joj se nije baš previše sviđao njezin zet June, no nakon
što je njezina kći Jean umrla, uvijek je bila blizu i brinula se za mog oca i
njegovu braću i sestre, a zatim i za svoju praunučad.
Lexie i ja bile smo vrlo bliske. Najživlje se i najradije iz vremena svog
ranog djetinjstva sjećam trenutaka koje sam provela s njom. Bila bih
povremeno otišla prespavati kod nje, i tada smo uvijek bile same kod kuće.
Navečer bismo prekapale po njezinom ormariću za šminku. Ujutro bi mi
pripremila obilan doručak. Došla bi i njezina najbolja prijateljica koja je
živjela vrata do pa bismo slušale nježne balade iz 1950-ih koje je Lexie vadila
iz svoje zbirke gramofonskih ploča. Tijekom dana Lexie i ja bismo zajedno
odrijemale. Najviše sam od svega voljela utonuti u san pored nje, njušiti
njezin puder za lice i parfem, osluškivati kako joj disanje postaje sve dublje i
ujednačenije.
Jednog smo dana Lexie i ja otišle posuditi film. Dok smo se iz videoteke
vraćale kući zaletjela se u drugi auto, a onda smo zaglavile u rupi. Taj je
incident prestrašio moju majku. Otada se više nisam smjela družiti sa svojom
prabakom.
“Nije to bila baš tako strašna nesreća!” rekla sam svojoj majci. Preklinjala
sam je neka mi dopusti posjetiti Lexie. Ona mi je bila omiljena osoba.
“Ne, bojim se da postaje senilna”, rekla je moja mama. “Više nije sigurno
da se družiš s njom.”
Poslije toga sam je viđala u svojoj kući, no nisam više smjela ući u njezin
auto niti ikada više prespavati kod nje. Za mene je to bio velik gubitak. Nisam
razumjela kako se druženje s nekim koga volim može smatrati opasnim.

10
 Knjige.Club Books

***
U toj mi je dobi, osim druženja s Lexie, najdraže bilo skrivati se u raznim
ormarićima. Postala je to obiteljska šala: “Gdje je sada Britney?” U kući bih
svoje tete uvijek nekamo nestala. Svi bi se dali u potragu za mnom. I baš kada
bi počeli paničariti, otvorili bi vrata ormarića i unutra zatekli mene.
Sigurno sam željela da me traže. Godinama sam bila poznata po tome -
uvijek sam se skrivala.
Skrivanje je bilo jedan od načina na koji sam privlačila pozornost. Voljela
sam i plesati i pjevati. Pjevala sam u zboru naše crkve te tri puta tjedno i
subotom pohađala satove plesa. Zatim sam tome dodala i satove gimnastike
koji su se održavali na sat vremena vožnje u Covingtonu, u Louisiani. Kada je
riječ bila o plesanju, pjevanju i izvođenju svakojakih akrobacija, toga se
nikada nisam mogla dovoljno zasititi.
Kada su u osnovnoj školi bili organizirali Dan karijere i pitali nas čime
bismo se željeli baviti kada odrastemo, ja sam bila rekla da želim biti
odvjetnica, no susjedi su i učitelji počeli govoriti da je meni “suđen
Broadway” i naposljetku sam prihvatila identitet “male zabavljačice”.
Na prvome sam plesnom recitalu nastupila kada su mi bile tri godine, a
bilo mi je četiri kada sam prvi put otpjevala solo “Čije je ovo dijete?”, u sklopu
božićnog programa, u dječjem vrtiću koji je vodila moja majka.
Željela sam se skrivati, no istovremeno sam i željela da me vide. I obje su
te stvari bile vjerodostojne. Dok sam čučala u hladnome mraku ormarića,
osjećala sam se toliko malenom kao da bih mogla nestati. No kada bi svi
gledali u mene, postala bih netko drugi, osoba koja može zapovijedati
prostorijom. Dok bih stajala u bijelim tajicama i pjevala iz sveg glasa, osjećala
sam se kao da je baš sve moguće.

11
 Knjige.Club Books

“GOSPOĐO LYNNE! GOSPOĐO LYNNE!” vikao je jedan dječak. Ostao je bio bez daha,
dašćući ispred naših ulaznih vrata. “Morate doći! Dođite odmah!”
Jednog dana, kada su mi bile četiri godine, sjedila sam na kauču u dnevnoj
sobi naše kuće, sa svojom mamom s jedne strane i prijateljicom Cindy s
druge. Kentwood je nalikovao gradiću iz nekakve sapunice - ondje se uvijek
događala nekakva drama. Cindy je mojoj mami čavrljala o najnovijem
skandalu, ja sam prisluškivala pokušavajući razabrati o čemu govore, kada
su se odjednom vrata otvorila širom. Izraz na licu onog dječaka jasno mi je
rekao da se dogodilo nešto strašno. Srce mi je palo u pete.
Moja majka i ja počele smo trčati. Cestu su upravo ponovno prevukli
asfaltom, a ja sam bila bosonoga i jurila sam po vrućoj crnoj masi.
“Au! Au! Au!” jaukala sam sa svakim korakom. Pogledala sam u stopala i
ugledala asfalt koji se prilijepio za njih.
Naposljetku smo stigle na polje gdje se moj brat Bryan igrao sa svojim
prijateljima iz susjedstva. Pokušavali su bili svojim kosilicama s pogonom na
sva četiri kotača pokositi neku visoku travu. Mislili su da je to fantastična
ideja, jer su bili idioti. Naravno, nisu mogli vidjeti jedan drugoga kroz visoku
travu, pa su se frontalno sudarili.
Sigurno sam bila sve to vidjela, i čula Bryana koji je vrištao od bola, i svoju
majku kako vrišti od straha, no ne sjećam se toga. Mislim kako me Bog naveo
da to sasvim potisnem kako se ne bih sjećala boli i panike ili slomljenog i
izranjavanog tijela svog brata.
Helikopterom su ga odvezli u bolnicu.
Kada sam mnogo dana poslije posjetila Bryana, bio je u gipsu od glave do
pete. Koliko sam mogla vidjeti, niti jedna mu kost u tijelu nije ostala cijela.
Detalj koji mi je vratio sjećanje na sve to, dok sam još bila dijete, bio je kada
sam vidjela da mora piškiti kroz rupicu u gipsu.
Postojala je još jedna stvar, koju nisam mogla ne primijetiti. Njegova je
soba bila puna igračaka. Moji su roditelji bili toliko zahvalni što je preživio i
toliko su ga sažalijevali, da je tijekom njegova oporavka svaki dan bio Božić.
Mama mu je zbog osjećaja krivnje svakog dana donosila hranu. Još mu i dan-

12
 Knjige.Club Books

danas u svemu popušta. Smiješno je to, kako se u jednom djeliću sekunde

obiteljska dinamika može zauvijek promijeniti.
Taj me događaj jako zbližio s bratom. Naša se veza uspostavila na temelju
moje iskrene i stvarne spoznaje o bolu koji je trpio. Svake sam noći spavala
pored njega. Nije mogao spavati u svom krevetu jer je i dalje ležao sav okovan
gipsom. Zato je imao poseban krevet i u njegovu su podnožju namjestili mali
madrac za mene. Ponekad bih se uspela na njegov krevet i samo ga grlila.
Kada su mu skinuli gips, još sam godinama dijelila s njim krevet. Čak i
onda, dok sam još bila mala djevojčica, znala sam - zbog nesreće i načina na
koji se moj tata strogo ponašao prema njemu - da život mojem bratu nije lak.
Željela sam ga utješiti.
Naposljetku, nakon godina takve situacije, moja mi je mama rekla:
“Britney, samo što nisi krenula u šesti razred! Moraš početi spavati u
vlastitom krevetu.”
Odbila sam.
Bila sam prava beba - nisam željela spavati sama. No ona je inzistirala, pa
sam naposljetku morala popustiti.
Kada sam počela boraviti u svojoj sobi, počelo mi se sviđati što imam svoj
prostor, no i dalje sam ostala iznimno bliska sa svojim bratom. On je mene
volio. I ja sam jako voljela njega - osjećala sam prema njemu najnježniju,
zaštitničku ljubav. Nisam željela da ga itko ikada povrijedi. Već se bio toliko
napatio.
Kada se moj brat oporavio, jako smo se uključili u život zajednice. Kako
je to bio gradić od samo nekoliko tisuća stanovnika, svi bi došli podržati tri
glavne parade u godini - Mardi Gras, paradu za Četvrti srpnja i Božićnu
paradu. Cijeli ih je gradić s radošću iščekivao. Ulice bi se napučile ljudima koji
su stajali poredani po njezinim rubovima, svi su se smiješili, mahali, ostavivši
za sobom dramu svoje svakodnevice i zabavljali se promatrajući svoje
susjede kako polagano hodaju po Autocesti broj 38.
Jedne godine hrpa je nas klinaca odlučila ukrasiti jedan autić za golf i
pridružiti ga paradi Mardi Gras. U taj se autić sigurno utrpalo i osmero
klinaca, što je očito bilo previše. Troje ih je sjedilo na klupi, nekolicina je
stajala na bočnim stranama pridržavajući se za krović, a jedno ili dvoje djece
visjelo je sa stražnjeg dijela vozila. Autić je bio toliko opterećen našom
težinom da su se gume gotovo sasvim ispuhale. Svi smo bili odjeveni u
kostime iz osamnaestog stoljeća; više se ni ne sjećam zašto. Ja sam sjedila
sprijeda, u krilima starije djece, i svima sam mahala. Problem je bio u tome
što se situacija zbog prenapučenog autića i ispuhanih guma bila otela
kontroli, a kada uzmete u obzir sav taj smijeh i mahanje i uzbuđenu energiju...
Pa, u auto ispred sebe udarili smo samo nekoliko puta, no to je bilo dovoljno
da nas isključe iz parade.
13
 Knjige.Club Books

KADA JE MOJ OTAC ponovno počeo mnogo piti, njegov je posao počeo propadati.
Stres zbog besparice nataložio se na kaos izazvan naglim i krajnje
žestokim promjenama njegova raspoloženja. Posebno sam se bojala sjesti u
auto s njim, jer bi vozeći odjednom počeo naglas razgovarati sam sa sobom.
Bio je pod velikim stresom zbog posla. Sada mi je još jasnije da se sam
pokušavao izliječiti pijući razne lijekove, nakon što je godinama trpio nasilje
od ruke svog oca Junea. No u ono vrijeme nisam imala pojma zašto je tako
strog prema nama i zašto se činilo da išta što učinimo nikada nije dovoljno
dobro za njega.
Najviše me rastuživalo što sam oduvijek željela oca koji bi me volio takvu
kakva jesam - oca koji bi mi rekao: “Ja tebe jednostavno volim. Što god učinila,
i dalje ćeš imati moju bezuvjetnu ljubav.”
Moj je tata prema meni bio nepromišljen, prgav, hladan i zao, no prema
Bryanu je bio još i gori. Toliko ga je prisiljavao da briljira u sportovima, da je
to već bilo okrutno. Bryanu je život u to doba bio mnogo teži nego meni, jer
ga je naš otac odgajao po istom brutalnom režimu koji je June bio nametnuo
njemu. Bryan je bio prisiljen igrati košarku, a i američki nogomet, iako nije
bio građen za to.
Tata je znao zlostavljati i moju mamu, no više je bio tip pijanca koji bi
povremeno nestao na par dana. Da budem iskrena, činio nam je uslugu kada
bi tako nestao. Više mi se sviđalo kada nije bio prisutan.
Kada je bio kod kuće, najgore je od svega bilo to što se mama znala po
cijelu noć svađati s njim. A on bi bio tako pijan, da nije mogao ni govoriti. Ne
znam je li je uopće čuo. No mi smo je čuli. Bryan i ja morali smo snositi
posljedice njezinog bijesa, što je značilo da nismo mogli spavati po noći.
Njezino je vrištanje odjekivalo kućom.
Uletjela bih u spavaćici u dnevnu sobu i molila je: “Samo ga nahrani i stavi
u krevet. Bolestan je!”
Svađala se s tom osobom, koja nije bila ni pri svijesti. No nije željela
slušati. Ja bih se u krevet vratila bijesna, ljutito bih gledala u strop, slušala je
kako viče i proklinjala je u sebi.

14
 Knjige.Club Books

Nije li to užasno? On je bio pijanica, a ne ona.

Zbog njegova smo alkoholizma tako osiromašili. On je bio taj koji se
onesvijestio u naslonjaču. No na kraju sam se najviše ljutila na nju, jer barem
u tim trenucima on je šutio. Očajnički sam željela zaspati, a ona nije htjela
ušutjeti.
Unatoč tim noćnim dramama, po danu se moja mama trudila naš dom
učiniti mjestom na koje su moji prijatelji željeli dolaziti - barem kada nas je
otac poštovao dovoljno da pije negdje drugdje. Dolazila su k nama djeca iz
cijelog susjedstva. Naša je kuća bila, u nedostatku bolje riječi, cool kuća. Imali
smo visoki pult u kuhinji koji je okruživalo dvanaest stolaca. Moja je mama
bila tipična mlada južnjačka mama, često je ogovarala, uvijek oko tog pulta s
prijateljicama pušila cigarete (pušila je vrstu Virginia Slims, iste koje i ja sada
pušim) ili razgovarala s njima preko telefona. Nitko me od njih ni najmanje
nije primjećivao. Stariji bi klinci sjedili na barskim stolcima ispred televizora
i igrali videoigrice. Ja sam bila najmlađa, nisam znala igrati igrice pa sam se
morala boriti za pozornost starije djece.
Naša je kuća bila pravi zoološki vrt. Ja sam uvijek plesala po stoliću za
kavu tražeći pozornost, a moja je mama, dok je Bryan bio mali, uvijek trčala
za njim i preskakivala preko kaučeva ne bi li ga ulovila i pljesnula po dupetu
zbog toga što je bio bezobrazan i obrecavao se na nju.
“Britney, prestani!” viknula bi moja majka. “Imamo društvo. Ponašaj se
pristojno.”
No ja sam je ignorirala. I uvijek bih pronašla način kako privući svačiju
pozornost.

15
 Knjige.Club Books

BILA SAM POVUČENA i sitna, no kada sam pjevala oživjela bih, a pohađala sam
dovoljno satova gimnastike kako bih se mogla dobro kretati. Kada mi je bilo
pet godina, upala sam na mjesno natjecanje u plesu. Izvela sam točku pri kojoj
sam na glavi imala cilindar, a u ruci štap koji sam vrtjela. I pobijedila sam.
Zatim me majka počela voditi na natjecanja po cijeloj regiji. Na starim
fotkama, u starim videoisječcima, na sebi uvijek imam najneobičnije stvari. U
trećem razredu glazbene škole na sebi sam imala vrećastu ljubičastu majicu
kratkih rukava i ogromnu ljubičastu mašnu navrh glave, pa sam izgledala kao
ogroman božićni dar. Apsolutno užasno.
Dobro sam se probijala u tim krugovima i pobijedila na regionalnom
natjecanju u Baton Rougeu. Ubrzo, moji su roditelji uočili mogućnosti veće od
onih koje mi je moglo pružiti osvajanje nagrada na natjecanjima u školskim
dvoranama. Kada su u novinama vidjeli oglas kojim su pozivali svu djecu da
se prijave u The All New Mickey Mouse Club, predložili su da pristupim. Osam
smo se sati vozili do Atlante. Ondje se našlo više od dvije tisuće djece. Morala
sam se istaknuti - posebno kada smo po dolasku saznali da traže samo klince
starije od deset godina.
Kada me organizator za odabir djece, Matt Casella, upitao koliko sam
stara, zinula sam da kažem: “Imam osam godina”, a onda sam se sjetila dobne
granice i rekla: “Devet!” Pogledao me sumnjičavo.
Za audiciju sam otpjevala “Sweet Georgia Brown” i usput izvela plesnu
točku ubacivši u nju i nekoliko gimnastičkih prebačaja preko glave.
Grupu su od tisuća djece pristiglih iz cijele zemlje sveli na samo šačicu
klinaca, uključujući jednu prelijepu djevojčicu iz Kalifornije nekoliko godina
stariju od mene, po imenu Keri Russell.
Djevojčici iz Pennsylvanije po imenu Christina Aguilera i meni rekli su da
nismo ušle u uži izbor, ali da smo nadarene. Matt je rekao da bismo vjerojatno
mogle jednom upasti, kada budemo malo starije i iskusnije. Mojoj je mami
rekao kako smatra da bismo trebali otići u New York City i ondje se primiti
posla. Preporučio nam je bio da potražimo jednog agenta kojeg je cijenio i
koji je pomagao mladim zabavljačima da krenu s nastupima u kazalištu.

16
 Knjige.Club Books

Nismo onamo otišli odmah. Umjesto toga, otprilike sam još šest mjeseci
boravila u Louisiani, gdje sam počela raditi konobareći u Lexienom ribljem
restoranu koji se zvao Granny’s Seafood and Deli, kako bih malo pomogla
svojima.
U tom je restoranu vladao užasan vonj po ribi. Pa ipak, hrana je bila sjajna
- nevjerojatno dobra. I to je svoj djeci postalo novo mjesto za druženje.
Stražnja prostorija restorana bila je mjesto gdje su se moj brat i svi njegovi
prijatelji, dok su pohađali srednju školu, odlazili opijati. U međuvremenu, a
bilo mi je samo devet godina, ja sam radila, čisteći školjke i poslužujući hranu,
te sam usput izvodila svoje vrckaste plesne točke u slatkim kostimićima.

Moja je mama agentici koju je preporučio Matt, Nancy Carson, poslala

videosnimku mojih nastupa. U njemu sam pjevala “Shine On, Harvest Moon”.
I upalilo je: pozvala nas je da dođemo u New York i upoznamo se s njom.
Nakon što sam Nancy u njezinom uredu na dvadesetom katu jedne
zgrade u centru Manhattana otpjevala neke pjesme, sjeli smo na Amtrak i
vratili se kući. Službeno sam bila upisana u agenciju za otkrivanje talenata.

Nedugo nakon što smo se vratili u Louisianu, rodila se moja sestrica Jamie
Lynn. Laura Lynne i ja provodile smo sate igrajući se s njom u dječjoj sobi kao
da je još jedna od naših lutaka.
Nekoliko dana nakon što je došla kući s bebom, dok sam se ja pripremala
za jedno plesno natjecanje, moja se mama počela neobično ponašati. Iglom je
i koncem krpala poderotinu na mojem kostimu, no odjednom je samo ustala
i bacila kostim ustranu. Doimala se kao da ne zna što čini. Taj je kostim bio
pravo sranje, da budem iskrena, no trebala sam ga za nastup.
“Mama! Zašto si bacila moj kostim?” rekla sam.
Zatim je odjednom potekla krv. Krvi je bilo posvuda.
Nakon što je rodila nešto u njoj nisu sašili kako treba. Krv je liptala iz nje.
Vriskom sam počela dozivati oca. “Što nije u redu s njom?” viknula sam. “Što
s njom nije u redu?”
Tata je doletio i odvezao je u bolnicu. Cijelim sam putom vrištala: “S
mojom mamom mora sve biti u redu!”
Bilo mi je devet godina. Kada ugledate kako iz vaše mame istječe rijeka
krvi, doživjet ćete traumu, koliko god da ste stari, no ako vam je samo devet
godina, to vas jednostavno užasne. Nikada prije nisam vidjela toliko krvi.
Kada smo došli liječniku, pokrpali su je, činilo mi se, za samo dvije
sekunde. Nitko se nije doimao naročito zabrinutim. Očito postporođajno
krvarenje nije bilo toliko neuobičajeno. No taj se događaj duboko ukorijenio
u mojem pamćenju.
17
 Knjige.Club Books

Na satovima gimnastike uvijek sam provjeravala je li moja mama s druge

strane prozora i čeka li me da završim. Bila je to refleksna radnja, nešto što
sam morala činiti kako bih se osjećala sigurnom. No jednog sam dana, kao i
obično, bacila pogled prema prozoru, a nje ondje nije bilo. Uspaničila sam se.
Otišla je. Nestala! Možda i zauvijek! Počela sam plakati. Pala sam na koljena.
Da ste me vidjeli, pomislili biste da mi je netko upravo umro.
Pritrčala mi je moja nastavnica da me umiri. “Dušo, vratit će se ona!” rekla
je. “Sve je u redu! Vjerojatno je samo otišla u Walmart!
Na kraju se ispostavilo da je moja mama učinila upravo to: bila je otišla u
Walmart. No ništa nije bilo u redu. Nisam mogla podnijeti njezin odlazak.
Kada je, nakon što se vratila, vidjela koliko sam se bila uznemirila, nikada se
više nije maknula s tog prozora dok je meni trajao sat. I sljedećih nekoliko
godina nikada se nije micala od mene.
Ja sam bila malena djevojčica velikih snova. Željela sam biti zvijezda, kao
Madonna, Dolly Parton ili Whitney Houston. Imala sam ja i jednostavnijih
snova, snova koji su se doimali još teže ostvarivima i koje sam smatrala toliko
ambicioznima, da ih se nisam usuđivala izgovoriti naglas: Želim da moj tata
prestane piti. Želim da moja mama prestane vikati. Želim da svi budu dobro.
Kada je u pitanju bila moja obitelj, u svakom je trenutku nešto moglo
krenuti po zlu. U toj sferi nisam imala nikakvo pravo glasa, nikakve moći.
Istinski sam nepobjediva bila samo dok sam nastupala. Dok sam na
Manhattanu, u onoj konferencijskoj dvorani, stajala ispred žene koja je mogla
ostvariti moje snove, osjećala sam da barem to imam pod potpunom
kontrolom.

18
 Knjige.Club Books

KADA MI JE BILO deset godina, bili su me pozvali da se natječem na Star Searchu.

U prvoj sam emisiji izvela vatrenu i provokativnu inačicu pjesme koju
sam bila čula u izvedbi Judy Garland “I Don’t Care”. Dobila sam 3,75 zvjezdica.
Moja suparnica, jedna djevojčica koja je otpjevala ariju iz jedne opere, dobila
je 3,5 zvjezdica. Ja sam prešla u novi krug. Sljedeća se epizoda snimala kasnije
tog dana i morala sam se natjecati protiv jednog dječaka po imenu Marty
Thomas, koji je imao dvanaest godina, oko vrata nosio bolo-kravatu i u kosi
imao mnogo laka. Bili smo se sprijateljili; čak smo prije snimanja emisije
zajedno igrali košarku. Pjevala sam pjesmu “Love Can Build a Bridge”
američkog country glazbenog dua The Judds, koju sam već jednom prije bila
otpjevala na vjenčanju svoje tete.
Dok smo čekali ocjene, Martyja je i mene na pozornici intervjuirao
domaćin priredbe Ed McMahon.
“Još sam prošlog tjedna bio uočio da imaš predivne oči”, rekao mi je.
“Imaš li dečka?”
“Ne, gospodine”, odgovorila sam.
“Zašto ne?”
“Oni su zločesti.”
“Dečki?” rekao je Ed. “Hoćeš reći da su svi dečki zločesti? Ja nisam zločest.
Što kažeš na to da ti ja budem dečko?”
“Pa, to ovisi”, odgovorila sam.
“Često mi to kažu”, rekao je Ed.
Ponovno sam dobila ocjenu 3,75. Marty je dobio savršenu četvorku.
Nasmiješila sam se i pristojno ga zagrlila i dok sam odlazila Ed mi je poželio
sreću. Uspjela sam držati se pribranom dok nisam došla iza pozornice - a
onda sam briznula u plač. Poslije mi je mama kupila ogroman sladoled s
karamelom.

Moja mama i ja neprestano smo se avionom vraćale u New York. Taj me

naporni rad, s obzirom na to da sam bila mala, uzbuđivao, no istovremeno
me i strašio.
19
 Knjige.Club Books

Ponudili su mi bili da kao zamjena glumim ulogu u jednom mjuziklu koji

se izvodio na off-Broadwayu po imenu Ruthless!, nadahnutom filmovima The
Bad Seed, All About Eve, Mame i Gypsy. Glumila sam sociopatsko dijete-
zvijezdu, djevojčicu po imenu Tina Denmark. Tinina se prva pjesma zvala
“Born to Entertain”. Ta uloga kao da je praktički bila pisana za mene. Druga
se talentirana mlada glumica, koja je također glumila kao zamjena, zvala
Natalie Portman.
Dok sam nastupala u toj predstavi, bili smo unajmili stančić za moju
mamu, bebu Jamie Lynn i mene pored državne škole, Professional
Performing Arts School, a na satove sam odlazila u obližnji Broadway Dance
Center. No vrijeme sam uglavnom provodila u Players Theatreu, u centru
grada.
To mi je iskustvo na neki način bilo potvrda vlastite vrijednosti, dokaz
kako imam dovoljno talenta da uspijem u kazališnom svijetu. No raspored je
bio nemilosrdan. Nisam imala vremena biti obično dijete ili sklapati prava
prijateljstva, jer sam morala raditi gotovo svakog dana. Subotom su se uvijek
održavale dvije predstave.
Osim toga, nije mi se sviđalo biti ičijom zamjenom. Svake sam večeri
morala biti u kazalištu do kasno navečer, često i do ponoći, za slučaj da
moram uskočiti umjesto Laure Bell Bundy, koja je bila glavna glumica za
ulogu Tine. Nakon nekoliko mjeseci, ona je otišla i ja sam preuzela glavnu
ulogu, no to me užasno trošilo i umaralo.
Kada su došli božićni blagdani, već sam očajnički željela otići kući - a onda
sam saznala da trebam nastupiti i na sam Božić. U suzama sam upitala mamu:
“Zar doista moram nastupiti na Božić?” Pogledala sam u majušno božićno
drvce u našem stanu, razmišljajući o tome kakvo bismo raskošno i veliko
drvce imali u našoj dnevnoj sobi u Kentwoodu.
Onako malenoj nije mi bilo jasno zašto bih to željela - nastupati i preko
blagdana. Zato sam napustila predstavu i otišla kući.

Raspored mi je njujorškog gradskog kazališta u toj dobi jednostavno bio

prenaporan. No iz toga je proizašlo i nešto dobro: naučila sam kako pjevati u
kazalištu u kojem akustika nije bila baš sjajna. Publika je odmah pored tebe -
u tu prostoriju stane samo dvjesto ljudi. Iskreno rečeno, neobičan je to
osjećaj, no u tom prostoru osjećaš se življom dok pjevaš, ondje vlada nekakva
drukčija, jača energija. Povezanost koju osjetiš s ljudima iz publike nešto je
stvarno posebno. Njihova me energija činila snažnijom.
Naoružana tim iskustvom, ponovno sam se prijavila na audiciju za Mickey
Mouse Club.

20
 Knjige.Club Books

***
Dok sam u Kentwoodu čekala da čujem što će biti s Mickey Mouse Clubom i
pohađala Parklane Academy, postala sam razigravačica u košarci. Ljudi misle
da sam bila cheerleaderica, no nikada to nisam bila. Malo sam plesala na rubu
igrališta, no u školi sam itekako željela sudjelovati u utakmici, pa sam to i
radila, unatoč svojoj visini. Na sebi sam uvijek imala taj ogromni dres s
brojem 25, koji mi je bio užasno prevelik. Bila sam mala mišica koja je zujala
uokolo po terenu.
Neko sam vrijeme bila zaljubljena u jednog košarkaša kojem je bilo
petnaest ili šesnaest godina. Uvijek je zakucavao trice i doimao se kao da to
čini bez ikakvog napora. Ljudi su dolazili izdaleka promatrati ga kako igra,
baš kao što su nekoć željeli vidjeti i mog tatu. Bio je dobar igrač - ne koliko je
nekoć bio moj tata, ali ipak dobar, bio je pravi genijalac s loptom.
Divila sam se njemu i svojim prijateljima koji su bili viši od mene. Bila
sam vješta kada je trebalo ukrasti loptu od protivničkog igrača; predriblala
bih ga, potrčala i ubacila loptu u koš.
Obožavala sam uzbuđenje strelovitog provlačenja kroz igrače suparničke
ekipe. Već samo zbog naleta adrenalina koji bi mi prostrujao venama uslijed
činjenice da ne postoji nikakav scenarij, da je igra sasvim nepredvidiva i
njezin rezultat neizvjestan do samog kraja, osjećala bih se iznimno živom.
Bila sam tako mala i dražesna, da me nitko ne bi ni vidio, dok ne bi postalo
prekasno.
Osjećaj dok sam stajala na pozornici u New York Cityju nije bio isti - no
pod jarkim svjetlima na parketu, dok sam čekala da se prolomi pljesak, bila
je to sljedeća najbolja stvar.

21
 Knjige.Club Books

MOJA DRUGA AUDICIJA U Mickey Mouse Clubu priskrbila mi je angažman. Matt,

ljubazni organizator odabira djece koji je moju mamu uputio našoj agentici
Nancy, odlučio je da sam spremna.
Sudjelovanje u predstavi za zabavljačku je industriju isto što i za vojnike
boravak u centru za obuku: ondje su se održavale dugotrajne i iscrpljujuće
plesne probe, satovi pjevanja, satovi glume, vrijeme smo morali provoditi i u
studiju za snimanje, a u međuvremenu i pohađati školsku nastavu.
Mouseketiri su se brzo podijelili u dvije skupine odijeljene svlačionicama
kojima smo se koristili: Christina Aguilera i ja pripadale smo mlađoj djeci i
dijelile smo svlačionicu s još jednom djevojčicom, Nikki DeLoach. S
divljenjem smo gledale stariju djecu - Keri Russell, Ryana Goslinga i Tonyja
Luccu, za kojeg sam smatrala da je jako zgodan. I brzo sam se povezala s
jednim dječakom po imenu Justin Timberlake.
Snimali smo u Disney Worldu u Orlandu i moja je mama, s Jamie Lynn
kojoj su tada bile dvije godine, morala ići sa mnom. Tijekom dana, kada smo
imali stanke, mi klinci iz postave odlazili smo na vožnje po spravama u Disney
Worldu i glupirali smo se uokolo. Bilo je to ostvarenje pravog dječjeg sna -
bilo je nevjerojatno zabavno, pogotovo za klinku nalik meni. No to se
razdoblje mog života sastojalo i od iznimno napornog rada: koreografiju smo
uvježbavali trideset puta dnevno, pokušavajući svaki korak izvesti savršeno.
Jedini je ružan trenutak bio kada su nam, nedugo nakon što je počelo
snimanje, javili da je moja baka Lily umrla. Možda uslijed srčanog udara ili
moždane kapi, utopila se u bazenu dok je plivala. Financijski si nismo mogli
priuštiti odletjeti zrakoplovom kući na sprovod, no Lynn Harless, Justinova
ljubazna majka, posudila nam je novac za let. To je bilo nešto što bi za tebe
učinila obitelj, i mi djeca i roditelji iz te predstave postali smo članovi jedne
velike obitelji.

Jednog je dana Tony tražio šešir koji je garderobijerka ostavila u djevojačkoj

prostoriji pa je ušao u našu svlačionicu. Ušetao je onamo, a meni je srce
željelo iskočiti iz grudi. On je bio dečko u kojeg sam bila zaljubljena. Nisam

22
 Knjige.Club Books

mogla vjerovati da je upravo on ušao u moju svlačionicu! Skoro sam se

rastopila.
Drugi put, kada smo mi klinci organizirali zajedničko spavanje, igrali smo
igru Istina ili izazov i netko je izazvao Justina da me poljubi. Kada se nagnuo
prema meni i poljubio me, u pozadini je svirala jedna pjesma Janet Jackson.
To me podsjetilo na jedan trenutak u knjižnici dok sam pohađala treći
razred osnovne i prvi put primila dečka za ruku. Meni je to bila najveća stvar
na svijetu, tako upečatljiva, tako moćna. To je bio prvi put da je netko prema
meni iskazao ikakvu romantičnu pozornost i osjećala sam se nekako
predivno buntovnički. Svjetla su bila ugašena - bili smo gledali neki film, i
ruke smo sakrili ispod klupe, da nas učitelji ne vide.

Cijelo to iskustvo koje sam doživjela u Mickey Mouse Clubu bilo je predivno;
okusila sam kako je to nastupati na televiziji. Sudjelovanje u toj predstavi
pokrenulo me i sasvim naelektriziralo. Od tada pa nadalje točno sam znala da
se želim baviti onime što sam izvodila ondje - pjevanjem i plesanjem.
Kada je godinu i pol kasnije ta predstava završila, mnogi su se od mojih
kolega i kolegica iz postave otputili u New York ili Los Angeles i nastavili
ganjati svoje snove. No ja sam odlučila vratiti se u Kentwood. Već sam tada
osjećala suprotstavljene emocije: jedan je moj dio želio nastaviti napredovati
prema ostvarenju sna; drugi je želio živjeti normalnim životom u Louisiani.
Nakratko sam dopustila da pobijedi onaj moj dio koji je želio normalnost.

Vrativši se kući, vratila sam se i u Parklane i skrasila se u normalnom

tinejdžerskom životu - ili onome što je u mojoj obitelji bilo najbliže tomu.
Kada sam bila u osmom razredu, moja mama i ja iz zabave bismo se iz
Kentwooda autom uputile u Biloxi u Mississippiju, za što nam je trebalo dva
sata; dok bismo bile ondje, pile smo daiquirije. Te smo svoje koktele nazivale
“toddy”. Jako sam voljela što sam imala priliku tu i tamo piti alkoholna pića s
mojom mamom. No mi nismo pile onako kako je pio moj tata. Njega bi alkohol
učinio još depresivnijim i zatvorenijim. Mi smo postale veselije, življe i
pustolovnije.
Neki od najboljih trenutaka koje sam provela sa svojom mamom bili su
izleti na plažu s mojom sestrom. Dok smo se vozile, gucnula bih malo White
Russiana. Meni je to piće imalo okus po sladoledu. Kada bi bilo spravljeno od
savršene količine ljuskica leda, šlaga i šećera bez previše alkohola, smatrala
sam ga svojim djelićem raja.
Moja sestra i ja imale smo bojom i krojem usklađene kupaće kostime i na
glavi iste trajne. Danas je gotovo nezakonito raditi malom djetetu trajnu, no
u devedesetima se to jednostavno smatralo iznimno dražesnim.

23
 Knjige.Club Books

U svojoj trećoj godini Jamie Lynn je bila kao mala živa lutkica -
najluckastije, najdražesnije dijete ikada.
I tako je to bila samo naša fora. Otišle bismo u Biloxi, pile, spustile se na
plažu, vratile se sretne. I ludo se zabavljale. Mnogo smo se zabavljale. Čak i
usred sve te tame, u mojem je djetinjstvu ipak bilo i mnogo radosti i veselja.

Kada sam navršila trinaestu, već sam pila s mojom mamom i pušila s
prijateljima kao velika. Prvu sam cigaretu zapalila u kući jedne od mojih
“zločestih” prijateljica. Sve su moje druge prijateljice bile “štreberice”, no ova
je bila popularna: njezina je sestra bila srednjoškolka, uvijek je bila najbolje
našminkana i dečki su plazili po njoj kao ludi.
Odvela me u šupu i pružila mi moju prvu cigaretu. Iako je u njoj bio samo
duhan, osjećala sam se haj. Sjećam se da sam bila pomislila: Hoću li umrijeti?
Hoće li ovaj osjećaj naposljetku nestati? Kada će nestati? Kada sam preživjela
svoju prvu cigaretu, odmah sam poželjela drugu.
Prilično sam dobro tu svoju naviku skrivala pred mamom, no jednog me
dana natjerala da nas odvezem kući iz dućana po dugoj cesti koja je vodila do
našeg doma - u trinaestoj sam počela i voziti - i odjednom je počela njušiti
zrak.
“Namirisala sam dim!” rekla je. “Jesi li ti pušila?”
Brzo je pograbila jednu moju ruku s volana, privukla je sebi i ponjušila.
Kada je to učinila, izgubila sam kontrolu nad volanom, auto se zanio i skliznuo
s ceste. Osjećala sam kao da se sve događa usporeno. Pogledala sam iza sebe
i ugledala malu Jamie Lynn leđima utisnutu u sjedalo: preko nje je bio
zategnut sigurnosni pojas, ali nije sjedila u dječjoj sjedalici. Dok smo se
okretale ukrug, činilo mi se jako polagano, neprestano sam razmišljala:
Poginut ćemo. Poginut ćemo. Poginut ćemo.
A onda: buuum! Stražnji je dio auta udario u telefonski stup.
I taj se udarac ispostavio pravim čudom. Da smo u stup tresnule prednjim
dijelom auta, proletjele bismo kroz vjetrobran. Moja je majka iskočila iz
vozila i počela vikati - na mene što sam se sudarila, na aute koji su prolazili
onuda moleći pomoć, i na cijeli svijet, jer je dopustio da se to dogodi.
Srećom, nitko nije bio ozlijeđen. Sve smo tri jednostavno odšetale otamo.
Još i bolje: moja je mama sasvim zaboravila na to da me ulovila u pušenju.
Zločin tinejdžerice koja puši? Ma neka. Pa skoro smo umrle! Poslije toga,
nikada više nije spomenula moje pušenje.

Jednog su me dana neki dečki iz šestog razreda pozvali da za vrijeme stanke

odem popušiti cigaretu u njihovoj svlačionici. Bila sam jedina djevojka koju
su ikada pozvali da im se pridruži. Nikada se nisam osjetila više cool. Srećom,

24
 Knjige.Club Books

u toj su muškoj svlačionici postojala dvoja vrata od kojih su jedna vodila van
iz zgrade. Sjećam se da smo zaglavili vrata u otvorenom položaju kako bi dim
mogao ići van i kako nas ne bi ulovili na djelu.
To je postao obred. No nije potrajalo. Nedugo poslije, odlučila sam
pokušati sama, bez dječaka. Tog smo puta moja najbolja prijateljica i ja otišle
pušiti u djevojačku svlačionicu, no ta je prostorija imala samo jedna vrata.
Katastrofa - ulovili su nas s rukama u pekmezu i poslali u ravnateljev ured.
“Jeste li pušile?” upitao je ravnatelj.
“Nismo!” rekla sam. Moja mi je najbolja prijateljica potajice snažno
uštinula ruku. Bilo je jasno da mi ravnatelj ne vjeruje, no pogodite što se
dogodilo - nekako smo se uspjele izvući samo s opomenom.
Poslije je moja prijateljica rekla: “Kunem se Bogom, Britney, ti si najgora
lažljivica koju sam ikada vidjela u svom životu. Sljedeći put prepusti meni da
govorim, molim te.”
U toj dobi nisam samo pila i pušila; rano su me počeli zanimati i dečki.
Užasno sam bila zaljubljena u jednog dečka koji se uvijek motao oko kuće
moje “zločeste” prijateljice. Bilo mu je osamnaest ili devetnaest godina i u to
je vrijeme imao djevojku - i bio je prava faca. Bili su zajedno u punom smislu
te riječi i smatrali su ih najpopularnijim parom u našoj školi. Da me barem
jednom pogledao, no nisam se tome previše nadala, jer sam bila pet godina
mlađa od njega.
Jedne sam večeri bila kod svoje “zločeste” prijateljice i trebala sam ondje
i prespavati. Bez ikakvog upozorenja, taj dečko u kojeg sam bila zaljubljena
ušuljao se u kuću usred noći - sigurno su bila tri sata. Ja sam spavala na kauču,
odjednom sam se probudila i zatekla njega kako sjedi pored mene. Počeo me
ljubiti i ubrzo smo se raspištoljili i mazili se na tom kauču kao veliki.
Što se to događa? pomislila sam. To kao da je bila nekakva seansa - kao da
sam ga prizvala! Nisam mogla vjerovati da se tip u kojeg sam ludo zaljubljena
odjednom pojavio niotkuda i počeo se maziti sa mnom. I cijela je situacija baš
bila dražesna. Samo me ljubio. Nije pokušao išta drugo.
Te su mi se godine sviđali mnogi dječaci iz klape mog brata. Dok je bio
klinac, Bryan je bio zabavan - uvrnut, i to na najbolji mogući način. No kada je
krenuo u srednju školu, postao je kralj škole, pravi pravcati frajer.
Tada sam počela izlaziti s njegovim najboljim prijateljem i s njim sam
izgubila nevinost.
Bila sam premlada za jednog srednjoškolca, njemu je bilo sedamnaest
godina. Moja mi je veza s njim počela oduzimati mnogo vremena. U školu bih
otišla kao i obično, u sedam, no iz nje bih izašla u vrijeme ručka, oko trinaest
sati, i ostatak poslijepodneva provodila sam s njim. Zatim bi me odvezao

25
 Knjige.Club Books

natrag pred školu upravo u vrijeme kada bi nastava završila. Jednostavno bih
nevino ušla u školski autobus i odvezla se kući kao da se ništa ne događa.
Mamu su naposljetku nazvali iz školskog tajništva; nakupila sam bila
ukupno sedamnaest dana neprisustvovanja nastavi i morala sam to nekako
nadoknaditi.
Moja je mama rekla: “Kako ti je to uspjelo? Kako ti je uspjelo jednostavno
udaljiti se s nastave?”
“O, krivotvorila sam tvoj potpis”, rekla sam.
Dobna razlika između mene i tog dečka očito je bila prevelika - sada se
čini nevjerojatno neprihvatljivom - i moj ga je brat, koji se uvijek jako
zaštitnički ponašao prema meni, počeo mrziti. Kada bi me Bryan ulovio kako
se iskradam posjetiti tog njegovog prijatelja, cinkao bi me našim roditeljima.
Za kaznu sam morala po cijeli dan šetati susjedstvom s vjedrom u ruci i čistiti
smeće kao što bi ga neka zatvorenica čistila s autoceste. Bryan me slijedio
uokolo i fotografirao me dok plačući kupim smeće.
Ako izostavimo slične situacije, bilo je nečeg predivno normalnog u tom
razdoblju mog života: odlazila sam na proslave dobrih rezultata naših
sportskih ekipa, na maturalne zabave, vozikala se po našem gradiću, odlazila
u kino.

No, zapravo, nedostajalo mi je nastupanje na pozornici. Moja je mama ostala

u vezi s jednim odvjetnikom kojeg je bila upoznala dok sam hodala po
bezbrojnim audicijama, čovjekom po imenu Larry Rudolph, i ponekad bi ga
bila nazvala zbog nekog poslovnog savjeta. Slala mu je videosnimke mog
pjevanja i on je predložio da snimim demo-snimku. Imao je bio jednu pjesmu
koju je snimila Toni Braxton za svoj drugi po redu album, a koju su na kraju
u montaži izbacili; pjesma se zvala “Today”. Poslao mi je tu pjesmu i ja sam je
naučila, snimila je u jednom studiju udaljenom od nas sat i pol, nalazio se u
New Orleansu. To će postati demo-snimka kojom sam se služila da se
provučem kroz vrata glazbenih izdavačkih kuća.
Otprilike u to vrijeme, Justin i još jedan Mouseketir, JC Chasez, bili su
članovi novoosnovanog muškog benda po imenu NSYNC. Druga jedna
pripadnica naše ekipe iz predstava, Nikki, s kojom sam bila dijelila onu
svlačionicu, bila se pridružila jednom djevojačkom bendu, no nakon što sam
porazgovarala sa svojom mamom, odlučile smo da ću, umjesto da se uključim
u neku grupu, krenuti putem solo izvođačice.
Larry je pustio moju demo-snimku nekim izvršnim direktorima u New
Yorku koji su mu rekli da žele vidjeti što znam i umijem. I zato sam navukla
svoje cipele malo viših potpetica, svoju slatku haljinicu, i vratila se u New
York.

26
 Knjige.Club Books

Pokušala sam bila vratiti se svom životu obične tinejdžerice, no nije

upalilo. I dalje sam željela nešto više od toga.

27
 Knjige.Club Books

TKO JE TAJ ČOVJEK? pomislila sam bila. Nemam pojma, no sviđa mi se njegov ured,
i naročito mi se sviđa njegov pas. Bio je on samo mali starčić, no njegova je
energija bila nevjerojatna. Procijenila sam bila da je vjerojatno u svojoj
šezdeset i petoj (a zapravo je bio u pedesetima).
Larry mi je bio rekao da je taj čovjek velika faca po imenu Clive Calder.
Nisam imala pojma čime se bavi. Da sam znala da je izvršni direktor u
glazbenoj izdavačkoj kući i da je čovjek koji je osnovao Jive Records, možda
bih osjećala veću nervozu. No, umjesto toga bila sam samo znatiželjna. I jako
mi se svidio čim sam ga upoznala.
Imao je ured na tri kata koji se doimao nevjerojatno zastrašujućim. A u
tom se uredu nalazio jedan majušni terijer - vrsta psa za koju nisam ni znala
da postoji - bilo je to, kunem vam se Bogom, najmanje i najdražesnije
stvorenjce na ovome svijetu. Kada sam ušetala u taj ured i ugledala tog psića,
osjećala sam se kao da sam se našla u paralelnom svemiru. Sve se otvorilo u
nekoj drugoj dimenziji. Osjećala sam se kao da sam zakoračila u neki
predivan san.
“Bok, Britney!” rekao je, gotovo podrhtavajući od entuzijazma. “Kak’ si?”
Ponašao se kao da je pripadnik nekog moćnog tajnog društva. Imao je
južnoafrički naglasak zbog kojeg je mojim ušima zvučao kao lik iz nekog
starog filma. U stvarnom životu nikada još nisam čula da netko tako govori.
Dopustio mi je da njegovog psa uzmem u naručje. Dok sam držala tu
životinjicu, tako toplu u mojem zagrljaju, i ogledala se po tom divovskom
uredu, nisam mogla skinuti osmijeh s lica. U tom su trenutku svi moji snovi
dobili nagli uzgon.
Nisam bila snimila ništa osim te demo-snimke. Samo sam se sastajala s
ljudima za koje mi je Larry rekao da ih moram upoznati. Znala sam bila da
sam trebala pjevati ispred izvršnih direktora glazbenih izdavačkih kuća. I
znala sam da želim više boraviti u društvu tog čovjeka i da način na koji se on
ponašao ima neke veze s načinom na koji sam se ja željela ponašati. Ne bih se
bila iznenadila da mi je netko rekao kako mi je taj čovjek u prošlom životu
bio ujak. Osjećala sam se kao da sam ga oduvijek željela upoznati.

28
 Knjige.Club Books

Očarao me bio njegov osmijeh. Bio je mudar, promišljen, svjetski. Bio je

to tajanstveni osmijeh svjetskog čovjeka. Nikada ga neću zaboraviti. Družeći
se s njim osjetila sam toliko mnogo radosti i veselja i smatrala sam da se put
u New York itekako isplatio, pa i u slučaju da sam onamo morala doći samo
kako bih upoznala nekoga nalik njemu, nekoga tko vjeruje u mene.
No time se dan nije priveo kraju. Larry mi je pokazao grad, došla sam u
jednu prostoriju punu izvršnih direktora i ondje im otpjevala pjesmu
Whitney Houston “I Have Nothing”. Zureći u prostorije pune muškaraca
odjevenih u odijela koji su me premjeravali pogledom odjevenu u oskudnu
haljinicu i cipele visokih potpetica, pjevala sam glasno.
Clive me odmah prihvatio. I tako sam u svojoj petnaestoj završila s
ugovorom za snimanje ploče za Jive Records.
Moja je majka u to vrijeme u Kentwoodu predavala drugim razredima
osnovne škole, Jamie Lynn je bila mala, pa smo zamolile našu obiteljsku
prijateljicu Feliciju Culotta (koju sam ja zvala “gospođica Fe”) da svuda ide sa
mnom.
Izdavačka je glazbena kuća željela da odmah uđem u tonski studio. Fe i
mene smjestili su u stan u jednom njujorškom neboderu. Svakog smo se dana
vozile do New Jerseyja, ja bih ušla u kabinu i pjevala za producenta i
tekstopisca Erica Fostera Whitea, koji je radio s Whitney Houston.
Istini za volju, nisam imala pojma ni o čemu. Nisam znala što se događa.
Znala sam samo da obožavam pjevati i plesati i da ću se pojaviti i nastupati
za svakog boga koji bi se spustio s neba i stvorio mi uvjete za to. Ako je itko
bio u stanju napisati za mene neku melodiju i riječi koje bi me publici
predstavile na način s kojim bi se ljudi mogli poistovjetiti, ja sam bila
spremna za nastup. Ne znam što se bilo dogodilo, no Bog je očito izveo svoju
čaroliju i eto mene u New Jerseyju, nastupam i snimam.
Kabina tonskog studija u kojoj sam pjevala nalazila se ispod zemlje. Kada
ste u njoj, čujete samo sebe dok pjevate, i ništa drugo. Mjesecima sam pjevala
ondje. Nikada nisam ni izlazila iz te kabine.
Nakon što sam neprestano tako radila, jednog sam dana otišla na roštilj
u nečiju kuću. U to sam se vrijeme nosila jako djevojački - stalno sam bila u
haljini i visokim potpeticama. Kretala sam se onuda, razgovarala s raznim
ljudima, pokušavala ostaviti dobar utisak, i u jednom trenutku otrčala sam
po Feliciju da je odvedem na balkon. Nisam znala da se ondje nalaze staklena
vrata. Zaletjela sam se ravno u njih, tresnula nosom i pala na leđa. Svi su
pogledali u mene i zatekli me na podu, kako se držim za nos.
I što da vam kažem? Toliko mi je bilo neugodno! Zemljo, otvori se da u
tebe propadnem...
Ustala sam, a netko je rekao: “Znaš da su tamo staklena vrata.”

29
 Knjige.Club Books

“Aha, hvala”, odgovorila sam.

Naravno, svi su se počeli smijati kao ludi.
A meni je bilo tako neugodno. Nije li čudno što je to, od svih stvari koje su
se dogodile te prve godine mog snimanja u tonskom studiju, jedna od mojih
najživljih uspomena? To se bilo dogodilo prije dvadeset i pet godina!
I bila sam skršena! No, zapravo, mislim da sam više bila šokirana
činjenicom da nisam bila svjesna tih staklenih vrata. Zbog toga sam bila
pomislila da sam jednostavno previše vremena provela u onoj kabini za
snimanje.
Otprilike godinu dana po mojem dolasku u New Jersey sve je lijepo počelo
napredovati prema izdavanju mog prvog albuma. A onda, iznenada, jedan od
izvršnih direktora rekao mi je: “Moraš upoznati tog producenta iz Švedske.
Stvarno je dobar. Piše cool pjesme.”
“U redu”, rekla sam. “S kim je radio?”
Ne znam kako mi je uopće palo na pamet postaviti to pitanje, jer sam u to
doba bila vrlo neiskusna, no počela sam dobivati jasnu ideju o tome kako
želim zvučati. Usput sam ga malo i istražila te saznala da je u to vrijeme bio
napisao neke pjesme za Backstreet Boyse, Robyn i Bryana Adamsa.
“Da”, izustila sam. “Bacimo se na posao.”
Max Martin je doletio u New York i otišli smo na večeru, samo nas dvoje,
bez ikakvih pomoćnika ili namještenika glazbene izdavačke kuće. Iako sam
obično, zbog toga što sam tada bila vrlo mlada, uza se imala neku osobu koja
bi mi glumila pratitelja, ovog su puta željeli da se s njim sastanem nasamo.
Kada smo sjeli, pojavio se konobar i upitao: “Kako vam mogu pomoći?”
Nekako se bila prevrnula svijeća i cijeli je stol planuo.
Nalazili smo se u jednom od najskupljih restorana u New Yorku, a naš se
stol pretvorio u vatrenu zavjesu - od “Kako vam mogu pomoći” do vatrenog
zida, u manje od sekunde.
Max i ja samo smo se užasnuto pogledali. “A da mi sada odemo odavde?”
upitao je.
On je bio čaroban. I počeli smo surađivati.
Odletjela sam u Švedsku snimati pjesme, no jedva sam primijetila razliku
između te zemlje i New Jerseyja: samo sam se opet zatekla u još jednoj kabini
tonskog studija.
Povremeno bi svratila Felicia i upitala: “Želiš li malo kave? Hajde da
napravimo stanku.”
Ja bih je samo otpravila. Radila sam satima bez prestanka. Moja je radna
etika bila snažna. Nikada nisam izlazila iz te kabine. Da ste me tada poznavali,

30
 Knjige.Club Books

ne biste se sa mnom čuli danima. Ostajala sam u studiju što sam duže mogla.
Ako bi itko poželio otići, ja bih samo rekla: “Još nisam savršena.”
Večer prije nego što sam snimila “...Baby One More Time”, slušala sam
bila pjesmu Soft Cella “Tainted Love” i zaljubila se u taj zvuk. Ostala sam
budna do kasno kako bih u studio ušla umornog, promuklog glasa. I upalilo
je. Dok sam pjevala, tonovi su iz mene izlazili ozbiljniji, i zvučala sam zrelije i
više seksi.
Kada sam konačno osjetila što se događa, postala sam užasno
usredotočena na snimanje. A Max je slušao što mu govorim. Kada sam rekla
kako želim da se u mojem glasu više čuje R&B, a manje pop, znao je na što
mislim i omogućio je da se to ostvari.
A onda, kada smo snimili sve pjesme, netko je bio rekao: “Što još znaš?
Želiš li sada malo plesati?”
Ja sam odgovorila: “Želim li plesati? Itekako, dovraga!”

31
 Knjige.Club Books

EKIPA MI JE IZ glazbene izdavačke kuće prišla s idejom o tome da video za

pjesmu “...Baby One More Time” snimimo na način da ja glumim nekakvu
astronautkinju iz budućnosti. Kada sam pogledala pokusni snimak, vidjela
sam da izgledam kao Power Ranger. To me nije pogodilo u žicu, a imala sam
osjećaj da se ni moja publika ne bi mogla poistovjetiti s time. Rekla sam
direktorima iz glazbene izdavačke kuće kako mislim da bi ljudi željeli vidjeti
moje prijatelje i mene kako sjedimo u školi i dosađujemo se, a onda, kada
zazvoni zvono za kraj nastave - buum - počnemo plesati.
Koreograf je za nas osmislio sjajne pokrete. Pomoglo je i to što je većina
plesača bila iz New York Cityja. U svijetu pop-glazbe postoje dva kluba.
Većina će ljudi reći da su plesači iz LA-a bolji. Ne želim ih omalovažavati, ali
mojem su temperamentu uvijek bili bliži plesači iz New Yorka i oni su mi se
uvijek najviše sviđali – imali su više srca. Koreografiju smo uvježbavali u
Broadway Dance Centeru, kamo sam kao dijete odlazila na satove, pa sam se
ondje osjećala ugodno. Kada je u studio došao izvršni direktor Jive Recordsa,
Barry Weiss, pustila sam mu spot. U tom sam mu trenutku pokazala za što
sam sposobna.
Redatelj videa Nigel Dick bio je otvoren za moje ideje. Osim školskog
zvona koje će označiti početak plesanja, dodala sam kako je važno da u spotu
bude slatkih dječaka. I smatrala sam kako bismo na sebi trebali imati školske
odore, kako bi prizor bio uzbudljiviji kada vani počnemo plesati u svojoj
svakodnevnoj odjeći. Čak smo bili angažirali gospođicu Fe da glumi moju
učiteljicu. Bilo mi je urnebesno vidjeti je sa štreberskim naočalama na nosu,
u staromodnoj odjeći učiteljice.
Snimanje tog videa bilo mi je najzabavniji dio sklapanja mog prvog
albuma.
U tom sam trenutku svog života vjerojatno osjećala najveću strast prema
glazbi. Bila sam nepoznata i ništa nisam mogla izgubiti ako uprskam. U
anonimnosti postoji jako mnogo slobode. Mogla sam gledati u publiku koja
me nikada prije nije vidjela i misliti: Vi još ne znate tko sam ja. Lijep je osjećaj
kada ne morate mariti za to hoćete li pogriješiti, i onda se osjećate iznimno
opuštenima.

32
 Knjige.Club Books

Meni nastupanje nije bilo važno zbog poza i osmjehivanja. Kada bih se
našla na pozornici, osjećala sam se kao košarkašica koja se upravo uključila
u igru. Imala sam osjećaj za loptu, nagonski osjećaj za pravi trenutak. Bila sam
neustrašiva. Znala sam kada treba zapucati na koš.

Tog me ljeta Jive poslao na malu turneju - nastupati u dvadeset i šest

trgovačkih centara! Nije baš previše zabavno odrađivati tu vrstu promocije.
Nitko još nije znao tko sam. Pokušavala sam prodati se ljudima koji baš i nisu
bili zainteresirani za mene.
Ponašala sam se kao pravo nevinašce - i to nije bila gluma. Uopće nisam
znala što radim. Jednostavno bih izgovorila: “Hej, bok! Moja je pjesma
stvarno dobra! Morate je poslušati!”
Prije nego što je izašao video, većina ljudi nije znala kako izgledam. No
krajem rujna, pjesma se zavrtjela na radiju. Kada je dvadeset i trećeg
studenog 1998. godine pjesma “...Baby One More Time” došla u dućane, meni
je bilo šesnaest godina. Sljedećeg se mjeseca održala premijera videospota za
tu pjesmu i odjednom su me počeli prepoznavati kamo god bih pošla.
Dvanaestog siječnja 1999. izašao je moj album i vrlo se brzo prodao u više od
deset milijuna primjeraka. Bila sam debitantica i zauzela prvo mjesto na
Billboardovu popisu 200 najprodavanijih glazbenih albuma u SAD-u. Postala
sam prva žena koja je istovremeno debitirala s jednom singlicom i cijelim
albumom. Bila sam užasno sretna. Osjećala sam da je moj život krenuo
uzlaznom linijom. Nisam više morala nastupati u trgovačkim centrima.
Sve se odvijalo jako brzo. Odlazila sam na turneje s NSYNC-om,
uključujući mog starog prijatelja iz Mickey Mouse Cluba, Justina Timberlakea,
i vozili smo se u autobusima posebno dodijeljenima za te svrhe. Uvijek sam
bila u društvu svojih plesača i plesačica, ili u Felicijinom društvu, ili jednog
od moje dvojice menadžera, Larryja Rudolpha i Johnnyja Wrighta. Dobila sam
i tjelesnog čuvara po imenu Big Rob, koji je uvijek prema meni bio
nevjerojatno drag.
Postala sam stalna gošća MTV-jeve emisije Total Request Live. Rolling
Stone je poslao Davida LaChapellea u Louisianu da me slika za glavnu priču
travanjskog izdanja časopisa pod naslovom “Pogled u srce, um i spavaću sobu
djevojke iz snova svakog tinejdžera”. Kada se to izdanje našlo na kioscima,
fotke su postale kontroverzne jer me glavna slika prikazivala u donjem rublju
dok u rukama držim Teletubbyja, a to je odavalo koliko sam zapravo mlada.
Moja se majka doimala zabrinutom, no ja sam znala da želim ponovno
surađivati s Davidom LaChapelleom.
Svaki je dan donosio nešto novo. Upoznavala sam toliko uzbudljivih lica!
Čim je izašla pjesma “Baby”, na jednoj sam zabavi u New Yorku upoznala
pjevačicu i kantautoricu Paulu Cole. Bila je otprilike četrnaest godina starija

33
 Knjige.Club Books

od mene. O moj Bože, kako li sam je samo promatrala s divljenjem - ispočetka

samo zbog njezinog izgleda. Bila je vrlo sitne građe, i imala sitno kovrčavu
smeđu kosu koja joj se spuštala niz leđa. Nisam imala pojma tko je ona, znala
sam samo da je prelijepa, da nevjerojatno dobro izgleda i da ima strašnu
energiju.
Godinama kasnije shvatila sam da ona izvodi pjesme koje ja obožavam.
Kada sam prvi put čula njezin glas, zamislila sam da izgleda sasvim drukčije
od onoga kako je zapravo izgledala. Povezavši njezino anđeosko lice sa super
prljavim riječima pjesme “Feelin Love”, njezino sitno tijelo sa snagom
njezinog glasa u pjesmi “I Don’t Want to Wait”, shvatila sam koliko moćno
može biti kada vas žena sasvim iznenadi i na kušnju stavi sve ono što ste
očekivali vidjeti i čuti.

34
 Knjige.Club Books

10

JUSTIN TIMBERLAKE I JA ostali smo u kontaktu poslije nastupanja u Mickey Mouse

Clubu i uživali u zajedničkom druženju tijekom turneje NSYNC-a. Kako smo
već kao vrlo mladi bili podijelili to iskustvo, bili smo u prednosti pred
drugima. Imali smo mnogo toga zajedničkoga. Spojili smo se dok sam bila na
turneji i počeli se družiti prije nastupa i poslije njih. Uskoro sam shvatila da
sam ludo zaljubljena u njega - toliko, da je to već bilo patetično.
Kada bismo se zatekli jedno pored drugoga - to je primijetila i rekla čak i
njegova mama - bili smo poput dvaju magneta. Jednostavno smo odmah
pronašli jedno drugo i više se nismo odvajali. To se nije moglo baš Iako
objasniti. Bilo je to sasvim uvrnuto, da budem iskrena, koliko smo se nas
dvoje voljeli. Njegov je bend, NSYNC, nalikovao onome što su ljudi u ono
vrijeme nazivali “izrazito svodničkim”. Članovi su benda svi odreda bili mladi
bijelci, no obožavali su hip-hop. Po mojem mišljenju, upravo ih je to
razlikovalo od Backstreet Boysa, koji su, činilo se, vrlo svjesno nastojali sebe
pozicionirati kao bjelački bend. NSYNC se družio s afroameričkim
umjetnicima. Ponekad mi se činilo da se previše pokušavaju uklopiti. Jednog
smo dana J i ja bili u New Yorku i obilazili dijelove grada koje nikada prije
nisam bila posjetila. Prema nama je hodao jedan tip s ogromnim, blistavim,
draguljima optočenim medaljonom oko vrata.
J se sav uzbudio i rekao, jako glasno: “Jess, jess, to te ja pitam, to te ja
pitam! Ginuwiiiiiine! Š’a ima, buraz?”
Nakon što je Ginuwine otišao, Felicia je počela oponašati J-a: “Jess, to te
ja pitam, to te ja pitam! Ginuwiiiine!
J-u uopće nije bilo neugodno. Samo ju je pogledao kao da želi reći: Ma, jebi
se, Fe.
Tom je prilikom nabavio svoju prvu ogrlicu - s velikim slovom T za
Timberlakea.
Meni je bilo teško ponašati se i doimati se tako bezbrižno kakvim se on
činio. Nisam mogla, a da ne primijetim da su se pitanja koja su voditelji talk-
showova postavljali njemu razlikovala od onih koja su postavljali meni. Svi su
neprestano iznosili čudne komentare o mojim grudima, i željeli znati jesam li
bila na plastičnoj operaciji.
35
 Knjige.Club Books

Novinari su znali biti neugodni, ali na priredbama na kojima su se

proglašavali najbolji izvođači i dijelile se nagrade, ja sam osjećala ogromnu
radost. Ono dijete u meni jako se bilo uzbudilo i razveselilo kada je prvi put
na dodjeli MTV-jevih nagrada Video Music Award ugledalo Stevena Tylera iz
Aerosmitha. Bio je došao kasno, odjeven u nešto fantastično, što je nalikovalo
čarobnjakovu ogrtaču. Dahnula sam. Osjećala sam se sasvim nestvarno -
gledala sam ga iz blizine, oči u oči. Kasno je došao i Lenny Kravitz. I opet, bila
sam pomislila: Ma gle’ ti to! Pa ovo su hodajuće legende! Legende, kamo god
pogledam!
Počela sam na svakom koraku, po cijelom svijetu, naletavati na Madonnu.
Izvodila sam svoje pjesme u emisijama po Njemačkoj i Italiji, i na kraju bismo
završile zajedno, nastupale smo na istim priredbama dodjele europskih
nagrada. Pozdravljale smo jedna drugu kao da smo prijateljice.
Na jednoj takvoj priredbi dodjele nagrada pokucala sam na vrata
garderobe Mariah Carey. Otvorila ih je, a iz prostorije se izlilo prelijepo,
onozemaljsko svjetlo. Znate kako sada svi u garderobama imamo ona svjetla
u obliku krugova? Pa, prije više od dvadeset godina, samo je Mariah Carey
bila znala za ta svjetla. I ne, ne mogu izgovoriti samo njezino ime. Ona je za
mene, i uvijek će biti, Mariah Carey. Punim imenom i prezimenom.
Upitala sam je bismo li se mogle fotografirati zajedno i pokušala sam
snimiti fotku stojeći na mjestu na kojem smo se zatekle, ali ona je rekla: “Ne!
Dođi i stani ovdje, dušo. Ovo je moje svjetlo. Ovo je moja strana. Želim da
staneš ovdje kako bi mogla fotkati moju dobru stranu, djevojko.” Neprestano
je to ponavljala, onim svojim dubokim, prelijepim glasom: “Moju dobru
stranu, djevojko. Moju dobru stranu.”
Učinila sam sve kako mi je bila rekla Mariah Carey pa smo se fotkale
zajedno. Naravno da je sasvim bila u pravu - na fotki je izgledala nevjerojatno
dobro. Znam da sam te večeri bila osvojila nekakvu nagradu - ali ne bih vam
znala reći koju. Jer, savršena fotka s Mariahom Carey - e, to je bila moja prava
nagrada.
U međuvremenu, bila sam obarala sve rekorde, i na putu da postanem
najizvođenija i najprodavanija pjevačica svih vremena. Ljudi su me zvali
Princezom popa.
Na MTV-jevoj dodjeli nagrada Video Music Award za 2000. godinu
pjevala sam pjesmu Rolling Stonesa “(I Can’t Get No) Satisfaction” i poslije
toga “Oops! ... I Did It Again!” presvukavši se iz odijela i šešira u šljokičasti
grudnjak bikinija i tajice, dok mi je duga kosa padala niz leđa. Nastup je bio
koreografirao Wade Robson - uvijek je znao postići da istovremeno izgledam
snažno i ženstveno. Za vrijeme stanki u kojima su se izvodile plesne točke
stajala sam u kavezu i zauzimala poze zbog kojih sam se usred agresivne
izvedbe doimala kao djevojčica.

36
 Knjige.Club Books

Poslije su me MTV-jevci posjeli ispred monitora i natjerali me da

promatram kako neznanci na Times Squareu komentiraju moju izvedbu. Bilo
je onih koji su rekli da sam sjajno obavila posao, no užasno se mnogo ljudi,
čini se, bilo u stanju usredotočiti samo na to da sam bila oskudno odjevena.
Rekli su bili da se odijevam “previše seksi” i time pružam loš primjer djeci.
Kamere se nisu micale s mene, svi su čekali da vide kako ću odreagirati
na te kritike, hoću li ih primiti dobro ili ću zaplakati. Jesam li u nečemu
pogriješila? bila sam se upitala. Samo sam plesala iz sveg srca na priredbi
dodjele nagrada. Nikada nisam rekla da trebam služiti kao nekakav uzor.
Samo sam željela pjevati i plesati.
Domaćin MTV-jeve emisije nije odustajao. Što ja mislim o tim ljudima koji
govore da kvarim američku mladež?
Naposljetku sam rekla: “Neki su od njih bili vrlo dražesni... Ali ja nisam
roditelj te djece. Ja samo mogu biti to što jesam. Znam da će uvijek biti ljudi -
Znam da se neću svidjeti svima.”
To me potreslo. I tada sam prvi put istinski doživjela osvetoljubive,
zlonamjerne komentare koji će me pratiti godinama. Osjećala sam se kao da
svaki put kada se pojavim u nekoj zabavnoj emisiji prema meni opet netko
ispaljuje otrovne strjelice, govoreći da nisam “vjerodostojna”.
Nikada mi nije bilo baš jasno što su svi ti kritičari mislili da bih trebala
raditi - oponašati Boba Dylana? Ja sam bila tinejdžerica s Juga. Potpisivala sam
se tako da sam na kraju riječi crtala srčeko. Voljela sam izgledati slatko i
dražesno. Zašto su se svi ponašali prema meni, čak i dok sam bila tinejdžerica,
kao da sam opasna?
U međuvremenu, počela sam u publici primjećivati sve više starijih
muškaraca i ponekad bi me to izbezumilo, kada bih ugledala kako me gutaju
očima kako da sam nekakva njihova fantazija o Loliti, posebno s obzirom na
to da se činilo kako me nitko ne može smatrati istovremeno seksi i
sposobnom, ili nadarenom i vatrenom. Činilo se kako misle da ako sam seksi,
sigurno sam glupa. Ako sam vatrena, nikako ne mogu biti nadarena.
Da sam barem tada znala onu šalu koju je često znala izgovarati Dolly
Parton: “Ne vrijeđaju me sve one šale o glupim plavušama, jer znam da nisam
glupa. A znam i to da nisam plavuša.” Prirodna boja moje kose je crna.
Pokušavajući pronaći način da svoju dušu zaštitim od kritika i da
ostanem usredotočena na ono što je doista važno, počela sam čitati religiozne
knjige, kao, na primjer, seriju Nealea Donalda Walscha, pod naslovom
“Conversations with God”1. Osim toga, počela sam koristiti Prozac2.

1
Razgovori s Bogom. Nap. prev.
2
Tablete protiv depresije. Nap. prev.

37
 Knjige.Club Books

Kada je izašao album Oops!... I Did It Again, bila sam općepoznato ime i
posjedovala sam punu kontrolu nad svojom karijerom. Otprilike u vrijeme
kada sam s tim albumom krenula na svoju prvu svjetsku turneju, bila sam u
mogućnosti izgraditi kuću za svoju mamu i pokriti sve tatine dugove. Željela
sam pružiti im novi početak.

38
 Knjige.Club Books

11

VREMENA ZA PROBE JEDVA da je bilo. Imala sam samo tjedan dana pripremiti se
za nastup. Trebala sam 2001. pjevati u stanci poluvremena na Super Bowlu,
s Aerosmithom, Mary J. Blige, Nellyjem i NSYNC-om. Justin i ostatak njegova
benda na rukama su imali posebne rukavice iz kojih su prštale iskre! Ja sam
pjevala “Walk This Way”, odjevena u seksi inačicu nogometnog dresa koji se
sastojao od blistavih srebrnih hlača, majice bez rukava, a na jednu sam ruku
bila navukla sportsku frotirnu čarapu. Odveli su me bili u prikolicu Stevena
Tylera da ga upoznam prije nastupa i njegova je energija bila nevjerojatna:
on je bio moj veliki idol. Kada smo završili, cijeli se stadion rasvijetlio
vatrometom.
Taj je nastup u poluvremenu bio samo jedna od naoko beskrajnog niza
dobrih stvari koje su mi se događale. Te sam godine proglašena najmoćnijom
ženom na Forbesovu popisu najutjecajnijih poznatih osoba - a sljedeće ću
zauzeti prvo mjesto kao najutjecajnija uopće.
Bila sam saznala da tabloidi od objavljivanja mojih fotki zarađuju toliku
lovu, da sam praktički sama neke časopise održavala na životu. I počela sam
dobivati nevjerojatno povoljne ponude.
Tog rujna 2001. godine, na dodjeli MTV-jevih nagrada Video Music
Awards, trebala sam pjevati pjesmu “I'm a Slave 4 U” i odlučili smo bili kao
rekvizit koristiti jednu zmiju. Postao je to legendarni trenutak u povijesti
VMA-a, no situacija je bila i više zastrašujuća nego što se moglo učiniti na prvi
pogled.
Zmiju sam prvi put vidjela kada su je donijeli u malu stražnju prostoriju
operne kuće Metropolitan Opera na Manhattanu, gdje smo trebali izvoditi
nastup. Djevojka koja mi ju je pružila bila je još manja od mene - izgledala je
vrlo mladoliko i bila je jako sitna, plavuša. Nisam mogla vjerovati da za to nisu
odabrali nekog krupnog tipa - sjećam se da sam mislila: Vi dopuštate nama
dvjema patuljčicama da rukujemo ovako ogromnom zmijom...?
No, tu smo gdje smo i povratka više nije bilo: podignula je zmiju i omotala
je oko moje glave i tijela. Da vam budem iskrena, pomalo sam se bojala - bila
je to ogromna životinja, žuta i bijela, naborana, i doimala mi se odvratnom.

39
 Knjige.Club Books

No sve je bilo u redu jer se tik pored mene nalazila ta djevojka koja mi ju je
dala, a bio je tu i krotitelj zmija i još hrpa drugih ljudi.
No, sve se promijenilo kada sam napokon trebala zapjevati na pozornici
s tom zmijetinom na sebi. Kada sam na pozornici, ubacim se u mode za
nastup: odjevena sam u kostim i ondje ne postoji nitko drugi osim mene.
Opet mi je prišla ona patuljčica i pružila mi tu ogromnu zmiju, a ja samo
znam da sam morala spustiti pogled, jer sam osjećala da ako ga podignem i
susretnem njezine oči, ubit će me.
Govorila sam samoj sebi: Samo poeni pjevati, koristi se nogama i nastupaj.
No nitko ne zna da dok sam pjevala, ta je zmija podignula glavu, zagledala mi
se ravno u lice i počela siktati. To niste vidjeli na televiziji, ali u stvarnosti?
Mislila sam si: Ma je T ti to mene sada zaozbiljno? Ta jebena prokleta zmija
paluca jezikom prema meni. Baš. U ovom. Trenutku. Naposljetku sam, hvala Ti
Bože, došla do dijela pjesme u kojem sam je vratila rukovatelju.
Sljedećeg sam dana u Madison Square Gardenu u New York Cityju, samo
nekoliko dana prije jedanaestog rujna, izvodila duet s Michaelom Jacksonom
pjevajući pjesmu “The Way You Make Me Feel” kako bismo obilježili trinaestu
godišnjicu njegove solo karijere. U svojim sam visokim potpeticama šetala po
cijeloj pozornici. Publika je doslovno podivljala. U jednom sam trenutku
imala osjećaj kao da s nama pjeva cijelo mnoštvo od dvadeset tisuća ljudi.
Pepsi me unajmio da za njih snimam reklame. U spotu “The Joy of Pepsi”
počnem kao dostavljačica u vozilu, a onda završim raskošnim plesnim
nastupom. Kada sam pjevala “Now and Then”, presvlačila sam se u odjeću iz
različitih desetljeća, koja se nosila otkako se pije Pepsi. U dijelu spota koji je
obilježavao osamdesete prošlog stoljeća uredili su me da sličim Robertu
Palmeru, jer sam pjevala njegovu pjesmu “Simply Irresistible”. Četiri sam sata
paradirala uokolo s frizurom i šminkom, a oni još uvijek nisu do kraja uspjeli
postići da uvjerljivo nalikujem muškarcu. No u dijelu koji je govorio o
pedesetima prošlog stoljeća, obožavala sam što sam morala plesati u drive-
inu. Frizuru su mi bili uredili u stilu Betty Boop. Dok sam nastupala u tim
raznolikim žanrovima, ostala sam zadivljena koliko su inteligentno
osmišljavali te reklame.

Prvi film koji sam snimila zvao se Crossroads, scenarij je bila napisala Shonda
Rhimes, a režirala Tamra Davis. Snimili smo ga u ožujku 2001., otprilike u
vrijeme kada sam snimala album “Britney”. U filmu glumim “dobru djevojku”
po imenu Lucy Wagner. To mi iskustvo nije bilo lako. Problem nije bio ni u
čemu vezanom za samu produkciju, već u onome što je gluma činila mojem
umu. Mislim da sam počela s metodskom glumom - samo što nisam znala
kako da poslije “izađem” iz lika koji sam glumila. Stvarno sam postala taj lik.

40
 Knjige.Club Books

Neki se ljudi doista služe tom metodskom glumom, no obično su svjesni toga
da samo glume. No kod mene se to odvajanje od lika uopće nije dogodilo.
Neugodno mi je to reći, no osjećala sam se kao da se na mene spustio
nekakav oblak i jednostavno sam postala ta djevojka po imenu Lucy. Kada se
kamera uključila ja sam bila ona, a onda više nisam mogla uočiti razliku kada
snimamo i ne snimamo. Znam da se to čini glupim, no tako je bilo. Jako sam
ozbiljno shvaćala taj posao. I to do mjere da je Justin u jednom trenutku
rekao: “Ma, zašto tako hodaš? Tko si ti?”
Samo mogu reći da je dobro što je Lucy bila draga djevojka koja je pisala
pjesme o tome kako “više nije djevojka, a još nije postala žena”, a ne serijski
ubojica.
Na kraju sam završila hodajući drukčije, držeći se drukčije, govoreći
drukčije. Dok sam snimala Crossroads, mjesecima sam bila druga osoba.
Mogu se kladiti da i dan-danas djevojke s kojima sam snimala taj film o meni
misle: Ona je pomalo... uvrnuta. Ako su to mislile, bile su u pravu.
Bila sam prava beba, baš poput tog lika. Ispred kamera trebala sam
glumiti samu sebe. No toliko sam revno željela obaviti dobar posao, da sam
neprestano pokušavala ući duboko u lik. Cijeli život ja sam ja i željela sam
iskušati nešto drukčije! Trebala sam si reći: To je tinejdžerski film ceste. Nije
to baš neka velika filozofija. Samo se dobro zabavljaj.
Nakon što smo dovršili film, došla mi je u posjet jedna od mojih
prijateljica iz kluba u LA-u. Otišle smo u CVS3. Kunem vam se Bogom, ušla
sam u taj dućan, i dok sam kupujući razgovarala s njom, konačno sam se
vratila sebi. Kada sam opet izašla van, bila sam izliječena od uroka koji je na
mene bacio taj film. Bilo je to užasno čudno. Moj se mali duh ponovno uvukao
u moje tijelo. Ta kupnja šminke s mojom prijateljicom djelovala je kao da je
netko mahnuo čarobnim štapićem.
A onda sam se razljutila.
Pomislila sam bila: O moj Bože, što sam ja to radila proteklih nekoliko
mjeseci? Tko sam ja bila?
I to je praktički početak i kraj moje glumačke karijere, i osjetila sam
olakšanje zbog toga. Pri odabiru glumaca za uloge u filmu The Notebook izbor
se sveo na mene i Rachel McAdams i, iako bi mi bilo zabavno ponovno se
povezati s Ryanom Goslingom nakon vremena koje smo proveli skupa u
Mickey Mouse Clubu, drago mi je što ga na kraju nisam snimila. Da jesam,
umjesto da radim na svom albumu “In the Zone”, bila bih se po cijele dane
ponašala kao nasljednica iz 1940-ih.

3
Lanac ljekarni. Nap. prev.

41
 Knjige.Club Books

Sigurna sam da je većina problema proizlazila iz činjenice što je to bilo

moje prvo glumačko iskustvo. Pretpostavljam da postoji mnogo glumaca koji
su prolazili kroz slične probleme, kada im je bilo teško odvojiti se od lika koji
glume. No mislim da su oni uspjeli zadržati pravu perspektivu. Nadam se da
se nikada više neću naći ni blizu tom opasnom poslu. Zeznuto je živjeti tako,
kada si napola svoj, a napola izmišljeni lik. Nakon nekog vremena više ne znaš
što je stvarnost.

42
 Knjige.Club Books

12

KADA SADA RAZMIŠLJAM O tim vremenima, stvarno sam živjela san, svoj san.
Turneje su me vodile diljem svijeta. Jedan od najsretnijih trenutaka na
turnejama bio mi je kada sam u siječnju 2001. nastupala na glazbenom
festivalu Rock in Rio 3.
U Brazilu sam se osjećala oslobođenom, na neki način kao dijete - bila
sam istovremeno i žena i dijete. U tom sam trenutku bila neustrašiva, puna
adrenalina i motivacije.
Navečer bismo moji plesači i ja - a bilo ih je osmero, dvije djevojke i
šestorica momaka - odlazili goli na kupanje u oceanu; pjevali smo i plesali i
smijali se. Satima smo razgovarali na mjesečini. Bilo je predivno. Iscrpljeni
smo odlazili u saune, a ondje bismo još malo razgovarali.
Tamo sam se mogla opustiti i ponašati se pomalo zloćkasto - kupati se
gola, ostati budna cijele noći i razgovarati - ništa pretjerano. Okusila sam time
kako je to kada se malo pobuniš, kada si slobodan, no samo sam se dobro
zabavljala i ponašala se kao prava devetnaestogodišnjakinja.

Turneja The Dream Within a Dream, na koju sam otišla odmah nakon što je
ujesen 2001. izašao moj album “Britney”, bila mi je četvrta po redu i jedna od
meni najdražih. Svake sam se večeri na pozornici borila sa zrcalnom inačicom
same sebe, i osjećala sam kao da je to vjerojatno trebala biti metafora za
nešto. No ta se točka s ogledalom događala samo za vrijeme pjevanja jedne
pjesme. Bilo je tu i letenja! I egipatska teglenica! I džungla! Laseri! Snijeg!
Cijeli je taj show režirao i koreografirao Wade Robson i jako se divim i
zahvaljujem svim ljudima koji su ga ostvarili. Mislim da je bio dobro
osmišljen. Wade je želio da show odražava tu novu, zreliju fazu mog života.
Scena i kostimi bili su jako mudro zamišljeni. Kada netko jednostavno zna
kako da me stilizira, ja sam mu uvijek zahvalna do groba.
Izvrsno su znali kako me predstaviti kao zvijezdu i znam da im mnogo
dugujem zbog toga. Način na koji su me prikazali pokazao je da me poštuju
kao umjetnicu. Veleumovi iza te turneje bili su jednostavno sjajni. Bila je to
moja daleko najbolja turneja.

43
 Knjige.Club Books

Bila je sve ono što smo se nadali da će biti. Jako sam naporno radila da
dosegnem tu razinu. Prije nego što je objavljen debitantski singl “Baby”,
nastupala sam po trgovačkim centrima, zatim sam na turneji Baby prvi put
ugledala publiku sastavljenu od mnoštva ljudi. Sjećam se da sam bila
pomislila: O, ti bokca, pa ja sam sada netko! Zatim je Oops! bila još malo veća,
a dok sam obilazila mnoga mjesta na turneji Dream Within a Dream, to je bila
čista čarolija.

Na proljeće 2002., bila sam domaćica showa SNL4, gdje sam glumila
mljekaricu u muzeju za oživljavanje uspomena na vrijeme naseljavanja SAD-
a u suradnji s Jimmyjem Fallonom i Rachel Dratch, a onda sam glumila
Barbienu mlađu sestru Skipper dok je Barbie bila Amy Poehler. Bila sam
najmlađa osoba ikada koja je u istoj emisiji nastupila kao domaćica i glazbena
gošća.
Otprilike u to vrijeme upitali su me bili bih li željela nastupiti u filmskom
mjuziklu. Nisam bila sigurna u to želim li ponovno glumiti poslije
Crossroadsa, no ta me ponuda dovela u iskušenje. Riječ je bila o mjuziklu
Chicago.
Osobe uključene u produkciju došle su na mjesto na kojem sam nastupala
i upitale me želim li snimiti taj film. Već sam bila odbila tri ili četiri filma, jer
sam u to vrijeme bila u svom elementu nastupajući na pozornicama. Nisam
željela da me išta ometa od glazbe. Bila sam sretna radeći to što radim.
No kada sada razmišljam o tome, Chicago sam trebala snimiti. U to sam
vrijeme imala moć; da sam je barem koristila promišljenije, da sam barem
bila više buntovnički raspoložena. Bilo bi zabavno snimati Chicago. Sve su to
bile točke s mnogo plesanja - meni omiljene: pokreti puni djevojačke
puritanske suzdržanosti, žena odjevenih u stilu pjevačica i plesačica iz
burleskne trupe Pussycat Dolls, koje svoje draži nude na “izvol’te”. Da sam
barem prihvatila tu ponudu.
Trebala sam glumiti negativku koja ubije muškarca i usput pjeva i pleše.
Vjerojatno bih vježbanjem uspjela pronaći način da ne postanem izmišljeni
lik iz Chicaga na način na koji sam postala Lucy u Crossroadsu. Da sam barem
iskušala nešto drukčije. Da sam barem bila dovoljno hrabra izaći iz svoje zone
sigurnosti, usudila se upustiti se u više stvari različitih od onih koje sam
poznavala. No navikla sam bila ne talasati i ne žaliti se čak ni onda kada bi me
nešto uznemirilo.

***

4
Kratica američke televizijske emisije Saturday Night Live programa NBC. Nap. prev.

44
 Knjige.Club Books

U osobnom sam životu bila vrlo sretna. Justin i ja živjeli smo zajedno u
Orlandu. Dijelili smo predivnu, prozračnu dvokatnicu s crjepovima na krovu
i bazenom u stražnjem dvorištu. Iako smo oboje mnogo radili, uspijevali smo
stvoriti vrijeme koje smo zajednički provodili kod kuće. Uvijek sam se svakih
nekoliko mjeseci vraćala kući kako bismo Justin i ja mogli biti zajedno po dva
tjedna, ponekad čak i po dva mjeseca. To je bila naša domaća baza.
Jednog tjedna, dok je Jamie Lynn bila još mala, moja nam je obitelj
doletjela u posjet. Svi smo otišli u FAO Schwartz5 u Pointe Orlando. Cijeli su
dućan zatvorili zbog nas. Moja je sestra dobila minijaturni auto kabriolet čija
su se vrata stvarno mogla otvoriti. Bio je nalik nečemu između pravog auta i
go-karta. Nekako smo ga otpremili u Kentwood i ona se u njemu vozila po
susjedstvu dok ga nije prerasla. To dijete u tome malom autu bio je bome
prizor za pamćenje - preslatka djevojčica koja se vozika u minijaturnom
crvenom Mercedesu. To je bio najslađi prizor koji sam ikada vidjela. Kunem
vam se Bogom, taj je prizor bio nevjerojatan.
Tako smo se svi ponašali prema Jamie Lynn: Ako ugledaš nešto što ti se
sviđa, tvoje je. Koliko sam ja mogla vidjeti, njezin je svijet bio oživotvorenje
pjesme Ariane Grande “7 Rings”. Dok sam ja odrastala, nismo imali love. Moje
najdragocjenije blago bile su lutke iz serije Madame Alexander. Postojao je
cijeli niz iz kojeg ste mogli birati. Mogle su otvarati i zatvarati oči i sve su
imale imena. Neke su bile načinjene da nalikuju izmišljenim ili povijesnim
likovima - kao, na primjer, Scarlett O’Harri ili kraljici Elizabeti. Ja sam imala
djevojčice iz knjige Louise May Alcott Male žene po kojoj je kasnije snimljen
film i serija. Kada sam dobila svoju petnaestu po redu lutku, pomislili biste
da sam osvojila glavni zgoditak na lutriji!
To je bilo dobro razdoblje mog života. Užasno sam bila zaljubljena u
Justina, jednostavno očarana njime. Ne znam doživljavate li ljubav drukčije
kada ste mladi, ali ono što smo imali Justin i ja bilo je posebno. Ništa nije
morao reći ili učiniti kako bih osjećala bliskost prema njemu.
Na Jugu mame vole reći svojoj djeci: “Slušajte, danas idemo u crkvu i svi
ćemo se odjenuti tako da se uskladimo bojama.” To sam učinila ja kada sam s
Justinom 2001. godine prisustvovala dodjeli American Music Awards, kojoj
sam bila domaćica s LL Cool J.-om. Još uvijek ne mogu vjerovati da smo Justin
i ja namjeravali odjenuti traper i da sam ja rekla: “Trebali bismo se uskladiti!
Hajdemo se oboje odjenuti u traper od glave do pete!”
Isprva, da vam pravo kažem, mislila sam da je to šala. Nisam vjerovala da
bi neki stilist pristao na to i nisam mislila da će se Justin zagrijati za tu moju
ideju. No obojica su dali sve od sebe.

5
Trgovina dječjim igračkama. Nap. prev.

45
 Knjige.Club Books

Stilist je donio Justinovu odjeću koja se sastojala od traper-šešira, traper-

jakne i traper-hlača. Kada je sve to navukao na sebe, pomislila sam: Ti bokca!
Pa mi ćemo stvarno to učiniti!
Justin i ja uvijek smo na različite medijske događaje i zabave odlazili
zajedno. Jako smo se zabavljali nastupajući na Teen Choice Awardsu i često
smo svoju odjeću usklađivali po bojama. No kada smo oboje odjenuli traper,
bome smo bili zabrljali. Te mi se večeri korzet toliko usjekao u meso ispod
moje traper-haljine, da sam mislila da ću se jednostavno prevaliti na leđa.
Znam da je to izgledalo kičasto i neukusno, no istovremeno je bilo i sjajno
i uvijek mi je drago vidjeti kada tu našu odjeću isparadiraju pretvorivši je u
kostim za Halloween. Čula sam da je Justin dobio prilično mnogo kritika za
taj izgled. Na jednom podcastu, kada su ga zadirkivali zbog toga, rekao je:
“Kada si mlad i zaljubljen, napraviš mnogo gluposti.” I bio je sasvim u pravu.
Bili smo sretni, veseli, zaljubljeni, i naša je odjeća to odražavala.

U našoj je vezi bilo nekoliko situacija u kojima sam znala da me Justin bio
prevario. Posebno zato što sam bila toliko očarana njime i zaljubljena, prešla
sam preko toga, iako su mi tabloidi to odlučno nabijali na nos. Kada je NSYNC
2000. godine otišao u London, fotografi su ga ulovili u autu s jednom od
djevojaka iz Ali Saintsa. No nikada ništa nisam rekla. U to smo vrijeme bili
zajedno tek godinu dana.
U jednoj smo drugoj prilici bili u Vegasu i jedan mi je plesač, koji se bio
družio s Justinom, rekao da je pokazao prema jednoj djevojci i rekao: “Da,
stari moj, ovo sam sinoć poševio.” Ne želim reći o kome je bila riječ, jer je ta
žena vrlo popularna, sada već u braku i ima djecu. Ne želim da se osjeća loše.
Moj je prijatelj bio šokiran time i vjerovao je da je to Justin rekao samo
zato što je bio napušen i želio se hvalisati. No šuškalo se o njemu i različitim
plesačicama i groupie djevojkama. Nisam se obazirala na to, no istina je bila
da je spavao s drugima. Bila je to jednostavno jedna od onih stvari kojih ste
svjesni, ali o kojima nikada ništa ne kažete. I ja sam jednom njemu bila
nevjerna. Samo jednom - s Wadeom Robsonom. Jedne smo večeri izašli i otišli
u Spanish bar. Plesali smo i plesali. Te sam se večeri bila spetljala s njim.
Godinama sam bila odana Justinu, i osim u toj prigodi nije me zanimao
nitko drugi, a tu sam mu svoju avanturu i priznala. Ta se večer može pripisati
nečemu što će se dogoditi kada ste mladi koliko smo to bili mi, i Justin i ja
prešli smo preko toga i ostali zajedno. Mislila sam da ćemo zauvijek biti par.
Nadala sam se da će zauvijek biti pored mene.
U jednom trenutku, dok smo bili u vezi, ja sam zatrudnjela s Justinom.
Bilo je to iznenađenje, ali za mene ne i tragedija. Jako sam voljela Justina.
Uvijek sam bila očekivala da ćemo jednog dana osnovati obitelj. Sada će se to

46
 Knjige.Club Books

ostvariti samo malo prije nego što sam bila predvidjela. Osim toga, što se
dogodilo, dogodilo se.
No Justin nikako nije bio sretan zbog te trudnoće. Rekao je da nismo
spremni imati bebu u svom životu, da smo puno premladi.
Mogla sam to razumjeti. Hoću reći, recimo da sam to razumjela. Ako u
tome trenutku nije želio postati otac, smatrala sam da nemam baš previše
izbora. Nisam ga željela tjerati na nešto što on ne želi. Naša mi je veza bila
previše važna. Iako sam sigurna da će me ljudi sada mrziti zbog toga, pristala
sam tada ne imati bebu.
Abortus je bio nešto što nikada nisam mogla ni zamisliti da bih odabrala
za sebe, no s obzirom na okolnosti, odlučili smo se za to.
Ne znam je li to bila ispravna odluka. Da je sve bilo samo na meni, nikada
to ne bih učinila. No Justin je bio jako siguran u to da ne želi biti otac.
Isto tako, donijeli smo bili odluku koja mi se sada čini pogrešnom, a to je
da na abortus ne odemo liječniku ili u bolnicu. Bilo je važno da nitko ne sazna
za trudnoću ili za abortus, što je značilo da se sve moralo obaviti kod kuće.
Nismo rekli čak ni mojoj obitelji. Jedina osoba koja je znala za to osim
Justina i mene bila je Felicia, koja je uvijek bila uz mene kada sam trebala
neku pomoć. Bili su mi rekli: “Moglo bi te malo boljeti, ali sve će biti u redu, ti
ćeš biti dobro.”
Tog dana uz mene su bili samo Justin i Felicia i popila sam neke male
tablete. Uskoro sam dobila užasno bolne grčeve. Otišla sam u kupaonicu i
ondje ostala satima, ležala sam na podu, jecala i vrištala. Trebali su me
anestezirati nečim, pomislila sam bila. Željela sam nešto čime bih ublažila bol.
Željela sam otići liječniku. Bila sam užasno prestrašena. Ležala sam ondje i
pitala se hoću li umrijeti.
Ako vam kažem da je to bilo bolno - ne mogu riječima opisati koliko
bolno. Bol je bio nevjerojatan. Spustila sam se na koljena i pridržavala za
zahodsku školjku. Dugo se nisam mogla ni pomaknuti. Do današnjeg dana to
je bila jedna od najužasnijih stvari koje sam iskusila u životu.
Pa ipak, nisu me bili odvezli u bolnicu. Justin je ušao u kupaonicu i legao
na pod pored mene. U jednom je trenutku pomislio da bi mi moglo pomoći
malo glazbe, pa je donio svoju gitaru i prebirao po njoj ležeći pored mene.
Ja sam neprestano plakala i jecala dok sve nije završilo. Trajalo je satima,
ne sjećam se kako je završilo, no i dan-danas, dvadeset godina poslije, itekako
se sjećam bola, i sjećam se straha.
Poslije toga neko sam vrijeme bila u totalnoj komi, posebno zato što sam
i dalje jako voljela Justina. Nevjerojatno je bilo koliko sam ga voljela, i u tome
je bila moja nesreća.
Trebala sam vidjeti da nam se približava raskid, no nisam to vidjela.

47
 Knjige.Club Books

13

KADA JE JUSTIN POČEO raditi na svom prvom solo albumu pod nazivom Justified
počeo se prema meni ponašati jako suzdržano i hladno. Mislim da je uzrok
tomu ležao u činjenici što je odlučio iskoristiti me kao streljivo za svoju ploču,
pa mu je bilo neugodno da se motam oko njega i promatram ga svom tom
privrženošću i odanošću. Na kraju je našu vezu okončao poslavši mi SMS
poruku dok sam bila na snimanju spota za remix verziju pjesme
“Overprotected” koju je isproducirao Darkchild. Nakon što sam pročitala
poruku sjedeći u jednoj stanci između snimanja u svojoj prikolici, morala sam
se vratiti poslu i plesati.
Na stranu to što me Justin užasno povrijedio, naša se veza temeljila na
velikoj ljubavi i kada me ostavio bila sam skršena. Kada kažem skršena, to
znači da sam mjesecima jedva bila u stanju govoriti. Kad god bi mi netko
postavio neko pitanje o njemu, mogla sam samo plakati. Ne znam jesam li
bila, u kliničkom smislu, u nekakvom stanju šoka, no sasvim sam se sigurno
tako osjećala.
Svi koji su me poznavali mislili su da sa mnom nešto ozbiljno nije u redu.
Vratila sam se kući u Kentwood i nisam mogla razgovarati ni sa svojom
obitelji, ni s prijateljima. Jedva sam izlazila iz kuće. Toliko sam bila u komi.
Ležala sam u krevetu i zurila u strop.
Justin je doletio u Louisianu posjetiti me. Donio je dugačko pismo koje je
napisao i uokvirio. I dalje ga čuvam ispod kreveta. Na njegovu je kraju pisalo
- i dan-danas poželim zaplakati kada se toga sjetim - “Ne mogu disati bez
tebe.” To su bile posljednje riječi tog pisma.
Dok sam to čitala, pomislila sam: Kvragu. Baš je dobar pisac. Jer upravo
sam se tako ja osjećala. Gotovo kao da se gušim, kao da ne mogu disati, poslije
svega što se dogodilo. No stvar je u tome da, čak i nakon što sam ga vidjela i
pročitala to pismo, nisam se mogla trgnuti iz toga transa. Učinio je sve to,
došao mi u posjet, a ja i dalje nisam mogla razgovarati - ni s njim, ni s ikim
drugim.

48
 Knjige.Club Books

14

IAKO JE POSLJEDNJE ŠTO sam željela bilo da nastupam, ipak sam po ugovoru
morala odraditi još četiri dana turneje, pa sam se vratila završiti s time. Samo
sam željela maknuti se s ceste, imati dane i noći samo za sebe. Otići na dok u
Santa Monici i udisati slani zrak, slušati zveketanje vlaka smrti i zuriti u
ocean. Umjesto toga, svaki se moj dan sastojao od napornog rada. Ukrcaj se.
Iskrcaj se. Odradi tonsku probu. Fotkaj se. Neprestano pitaj: “U kojem smo
uopće gradu?”
Kada je turneja Dream Within a Dream započela, obožavala sam je, ali
pretvorila se u živu muku. Bila sam umorna duhom i tijelom. Željela sam sve
obustaviti. Željela sam se isključiti. Počela sam maštati o tome da ću na Venice
Beachu otvoriti nekakav dućančić s Felicijom i sasvim se povući iz svijeta
show businessa. Kada sada razmišljam o tome, jasno mi je da si nisam pružila
dovoljno vremena da se oporavim od prekida s Justinom.

Krajem srpnja 2002., na samom kraju turneje, išli smo na jug nastupiti u
Mexico Cityju. No naš se dolazak onamo gotovo pretvorio u katastrofu.
Putovali smo u kombijima i kada smo prešli granicu, odjednom smo stali.
Zaustavila nas je bila hrpa nekakvih tipova koji su u rukama držali najveće
puške koje sam ikada vidjela. Bila sam užasnuta; osjećala sam se kao da su
nas ulovili u zasjedu. Meni to nije imalo nikakvog smisla, no znala sam samo
da smo okruženi ljudima koji su se doimali jako bijesni. Svi u mojem kombiju
činili su se vrlo napetima; uza se sam imala zaštitare, no tko je mogao znati
što će se dogoditi. Nakon valjda sto godina, činilo mi se, došlo je do nekakvih
mirovnih pregovora - kao da smo u filmu. Još mi je uvijek tajna što se zapravo
bilo dogodilo, ali na kraju su nam dopustili nastaviti pa smo nastupali ispred
pedeset tisuća ljudi (iako je nastup sljedećeg dana morao biti otkazan usred
predstave zbog snažne oluje).
Taj nastup otkazan zbog oluje bio je posljednji u turneji Dream Within a
Dream, ali kada sam ekipi poslije rekla da se želim odmoriti, svi su se doimali
nervoznima. Kada ste u nečemu uspješni, pritišću vas sa svih strana da
nastavite s time, iako više u tome ne uživate. I, kao što ću brzo saznati,
zapravo se više ne možeš vratiti kući.
49
 Knjige.Club Books

Vrativši se u Louisianu dala sam intervju za časopis People, zbog razloga

koji su mi se učinili smiješnima: ništa nisam promovirala, no moja je ekipa
smatrala kako trebam pokazati da sam dobro i da samo želim “uzeti kratku
stanku”.
Fotograf me snimio na otvorenome, zatim u kući, sa psima i mojom
mamom na kauču. Ispraznili su mi torbicu kako bi otkrili da sa sobom nemam
droge ili cigarete; pronašli su samo žvakaću gumu Juicy Fruit, parfem s
mirisom vanilije, mentol bombone i bočicu St. Johnsa. “Moja kći je sjajno”,
rekla je moja mama novinaru samouvjerenim glasom. “Nikada nije bila ni
blizu živčanom slomu.”
To je razdoblje mog života dijelom otežavala i činjenica da je Justinova
obitelj zapravo bila jedina prava obitelj koja je voljela mene i ja nju. Preko
blagdana, njima sam odlazila u posjet. Poznavala sam njegovu baku i djeda i
naprosto sam ih obožavala. O svima sam njima razmišljala kao o svom domu.
Moja bi nam mama svako toliko dolazila u posjet, no nikada nju nisam
povezivala s povratkom kući, nikada.
Moja se mama pokušavala oporaviti od svog razvoda od tate na koji se
napokon odlučila; bila je depresivna, pila je lijekove koje je uzimala na svoju
ruku i jedva je bila u stanju ustati s kauča. A moja mlađa sestra - pa, nimalo
ne pretjerujem kada vam kažem da se ponašala kao prava kučka.
Ja sam uvijek bila marljiva pčelica. Dok sam s Felicijom bila na cesti i
nastupala, nisam obraćala pozornost na ono što se događa u Kentwoodu. No
kada sam došla kući, vidjela sam koliko su se stvari promijenile. Mama bi
posluživala moju sestru dok bi ona gledala televiziju, donosila joj čokoladne
milkshakeove i tome slično. Bilo je jasno da ta mala upravlja kućanstvom.
Ja sam, u međuvremenu, imala osjećaj kao da sam duh. Sjećam se da sam
znala ući u sobu i osjećati se kao da me nitko ne vidi. Jamie Lynn imala je oči
samo za televiziju. Moja majka, koja mi je nekoć bila najbliža osoba na svijetu,
kao da je živjela na drugom planetu.
A način na koji je tinejdžerica Jamie Lynn razgovarala s mojom mamom -
samo bih zinula od čuda. Slušala bih kako pljuje gadarije pune mržnje,
okrenula bih se prema svojoj mami i rekla: “Zar ćeš stvarno dopustiti da ta
mala vještica tako razgovara s tobom?” Hoću reći, bila je stvarno drska i
neodgojena.
Osjećala sam se izdanom promjenom Jamie Lynn. Ja sam bila kupila kuću
u kojoj je odrasla. Nije baš bila zahvalna zbog toga. Kasnije je rekla: “Zašto
nam je kupila kuću?” - kao da joj je to bio nekakav nametnuti teret. No ta je
kuća bila dar. Kupila sam je jer je naša obitelj trebala novu kuću i željela sam
da moja sestra živi bolje nego što je živjela u tome trenutku.

***
50
 Knjige.Club Books

Život u Louisiani jednostavno je prolazio pored mene. Nisam imala nikoga s

kim bih razgovarala. Kada sam došla kući preboljeti taj raskid, kad god bih
svratila onamo i vidjela koliko se više ne uklapam, shvatila sam da zapravo
odrastam, postajem ženom. A ipak, iskreno da vam kažem, gotovo sam se
osjećala kao da sam nazadovala i u mozgu postala mlađa. Jeste li gledali film
Neobična priča o Benjaminu Buttonu? Eto, tako sam se ja osjećala. Te sam se
godine, kada sam postala ranjivija, počela osjećati kao da sam ponovno dijete.

51
 Knjige.Club Books

15

KAKO BIH PONOVNO STEKLA samouvjerenost, u rujnu 2002. otišla sam bila u
Milano posjetiti Donatellu Versace. Taj me put osvježio - podsjetio me da na
ovom svijetu i dalje ima stvari koje mogu biti zabavne i u kojima mogu
uživati. Pile smo prefino vino i jele preukusnu hranu. Donatella je bila
dinamična domaćica. Nadala sam se bila da će se od tog trenutka stvari malo
promijeniti nabolje.
Pozvala me bila u Italiju da prisustvujem jednoj njezinoj modnoj reviji.
Donatella je odjenula prelijepu, blistavu haljinu duginih boja. Trebala sam
bila pjevati, no doista mi nije bilo do toga pa sam poslije malo pozirala,
Donatella je rekla da ništa ne trebamo forsirati. Kao pozadinsku glazbu
pustila je hit Joan Jett “I Love Rock’n’Roll”, pozdravila sam manekenke i to je
bilo to.
Zatim je bilo vrijeme za partijanje. Donatella je poznata po svojim
raskošnim zabavama i ta nije bila nikakva iznimka. Sjećam se da sam ondje
vidjela Lennyja Kravitza, sve te cool ljude. Ta je zabava bila prva prigoda u
kojoj sam se malo uključila u društvo i pokazala se poslije raskida s Justinom
- i to sama, bez ikakvih primisli.
Na toj sam zabavi bila primijetila jednog tipa i sjećam se kako sam
pomislila da je jako sladak. Izgledao je kao da je vjerojatno Brazilac: tamna
kosa, zgodan, pušio je džoint - tipičan loš dečko. Nimalo nije bio nalik
dečkima iz kruga losanđeleških glumaca koje sam bila poznavala - više se
doimao kao stvaran muškarac, od one vrste s kojim biste završili na jednu
noć. Bio je on čisti seks.
Kada sam ga uočila, čavrljao je bio s te dvije djevojke, no vidjela sam po
njemu da zapravo želi razgovarati sa mnom.
Naposljetku smo počeli s razgovorom i ja sam odlučila da želim s njim
popiti piće u svom hotelu. Krenuli smo prema mojem autu, no tijekom vožnje,
napravio je nešto što me odbilo na licu mjesta - iskreno da vam kažem, više
se ne mogu ni sjetiti što je to bilo. No ta me njegova mana stvarno iritirala, pa
sam rekla vozaču da stane i bez ijedne riječi izbacila sam ga pored ceste i
ostavila ga ondje.

52
 Knjige.Club Books

Sada kada sam mama, nikada ne bih učinila išta slično - više bih se
ponašala u stilu “Izbacit ću te tu i tu, tada i tada...” No onda, kada mi je bilo
dvadeset, ponašala sam se isključivo u skladu sa svojim nagonima. Gadno
sam bila pogriješila pustivši ga u svoj auto, i jednostavno sam ga izbacila van.

Nedugo poslije mog povratka Justin se pripremao izdati svoj solo album
Justified. U emisiji 20/20 pustio je za Barbaru Walters jednu do tada još
neizvođenu pjesmu, koju nije uključio u taj album, pod nazivom “Don’t Go
(Horrible Woman)” a koja je, čini se, govorila o meni: “Mislio sam da je naša
ljubav bila snažna. Pretpostavljam da nimalo nisam bio u pravu. Ali, ako
stvari pogledaš s pozitivne strane, hej djevojko, barem si me nadahnula za
pjesmu o još jednoj užasnoj djevojci.”
Ni mjesec dana poslije objavio je videospot za svoju pjesmu “Cry Me a
River” u kojem ga žena koja nalikuje meni prevari, a on tužan luta po kiši. U
medijima su me opisali kao raspuštenicu koja je slomila srce Zlatnog
američkog mladića. Istina glasi ovako: ja sam sva ukomirana bila u Louisiani,
a on je veselo trčkarao po Hollywoodu.
Smijem li reći kako je na svom eksplozivnom albumu i u svoj medijskoj
pompi koja ga je okruživala Justin propustio spomenuti onih nekoliko
prigoda u kojima me prevario?
U Hollywoodu se uvijek više toga toleriralo muškarcima nego ženama. I
znam kako se muškarce potiče da kleveću žene ne bi li postali slavni i moćni.
No bila sam slomljena.
Ideja o tome da sam ja izdala njega album je obojila s više tjeskobe i boli,
pružila mu je razlog nastanka: vrijeđanje i povlačenje po blatu nevjerne žene.
Svijet hip-hopa iz toga doba obožavao je scenarije priča čija se glavna
rečenica svodila na: “Jebi se, kujo!” U to vrijeme, osveta ženi za koju se
smatralo da ne poštuje svog muškarca dobivala je svu moguću pozornost,
poštovanje i podršku. Eminemova izuzetno osvetnički nastrojena pjesma
“Kim”, u kojoj se implicira nasilje prema ženi, postigla je ogroman uspjeh.
Jedini je problem s narativom bio u tome što je, u našem slučaju, priča išla
malo drukčije.
Pjesma “Cry Me a River” doživjela je velik uspjeh. Svi su ga jako
sažalijevali. A mene je postavila na stup srama.
U to sam vrijeme osjećala kako nema načina da ispričam svoju stranu
priče. Nikome ništa nisam mogla objasniti, jer sam znala da nitko ne bi stao
na moju stranu kada je Justin svijet uvjerio u svoju verziju.
Nakon što je objavljena pjesma “Cry Me a River”, gdje god bih se pojavila,
izviždali su me. Otišla bih u neki klub i začula prijezirne zvukove na svoj
račun. Jednom sam sa svojom malom sestrom i jednim od prijatelja svog
brata bila otišla na utakmicu Lakersa i cijeli me stadion izviždao.
53
 Knjige.Club Books

Justin je svima rekao da smo on i ja imali vezu koja je bila isključivo

seksualne prirode, što su neki istaknuli i opisali me ne samo kao nevjernu
drolju, nego i kao lažljivicu i licemjerku. Kako sam imala mnogo obožavatelja
među tinejdžerima, moji su menadžeri i ekipa zadužena za moj imidž u
medijima dugo pokušavali oslikati me kao bezgrešnu djevicu - bez obzira na
to što smo Justin i ja živjeli zajedno i što sam se seksala otkako mi je bilo
četrnaest.
Jesam li bila ljutita na njega što je javno obznanio da sam seksualno
aktivna osoba? Ne. Da vam budem iskrena, drago mi je što je Justin to rekao.
Zašto su se moji menadžeri toliko trudili tvrditi da sam, čak i u svojim
dvadesetima, bila nekakva nevina djeva-mladica? Komu je važno seksam li se
ja ili ne?
Bilo mi je drago kada mi je Oprah u svojoj emisiji rekla da je moja
seksualnost samo moja stvar i da, kada je riječ o nevinosti, “ne moraš objaviti
cijelom svijetu ako se predomisliš po tom pitanju”.
Da, dok sam bila tinejdžerica, plesala sam kako su drugi svirali i pristala
da me prikazuju takvom, jer su svi oko toga radili tako veliku dramu. No ako
malo bolje promislite o svemu tome, od ljudi je bilo prilično bedasto da tako
opisuju moje tijelo, da upiru prstom u mene i govore: “Gle’! Djevica!” To se
nikoga ne tiče. I to je skrenulo pozornost s mene kao glazbenice i izvođačice.
Vrlo sam naporno radila i trudila se oko svoje glazbe i nastupa. No sve čemu
su se neki novinari mogli domisliti bilo je da mi postavljaju pitanja o tome
jesu li moje grudi prirodne (i bile su prirodne, kada već govorimo o tome) i
je li moj djevičnjak netaknut.
Način na koji je Justin svima priznao da smo bili u vezi koja je uključivala
seksualne odnose probio je led i učinio da se nikada nisam morala javno
deklarirati kao osoba koja više nije djevica. Nikada mi nimalo nisu smetale
njegove priče o tome da smo se seksali i branila sam ga pred ljudima koji su
ga kritizirali zbog toga što se seksa. “To je tako nepristojno!” komentirali su
ljudi kada je o meni govorio kao o osobi koja održava seksualne odnose. No
meni se to svidjelo. Kada bi on rekao nešto u tom smislu, ja sam njegove riječi
čula kao: “Ona je žena. Ne, nije djevica. I zavežite više.”
Dok sam bila dijete, uvijek me bio mučio osjećaj krivnje, mnogo sam puta
osjećala sram, imala osjećaj kako članovi moje obitelji o meni misle da sam
jednostavno zločesta i pokvarena. Tuga i osjećaj usamljenosti koji bi me tada
obuzeli izazivali su u meni pomisao da je sve to nekako moja krivnja, kao da
sam zaslužila da budem nesretna i da nemam sreće. Znala sam da naša veza
nimalo nije bila nalik onome kako su je bili prikazali u javnosti, no i dalje mi
se činilo da ako patim, sigurno sam to nečime zaslužila. Usput budi rečeno,
naravno da sam napravila neke loše stvari. Vjerujem u karmu i kada mi se
dogodi nešto loše, pomislim da me to jednostavno sustiže zakon karme.

54
 Knjige.Club Books

Oduvijek sam bila uznemirujuće empatična. Ono što ljudi osjećaju u

Nebraski, ja osjećam podsvjesno, iako sam udaljena na tisuće kilometara.
Ženama se ponekad sinkroniziraju mjesečnice; ja se osjećam kao da se moje
emocije uvijek sinkroniziraju s emocijama ljudi koji me okružuju. Ne znam
kojom biste se hipijevskom riječju za to mogli poslužiti - nazovite to
kozmičkom svjesnosti, intuicijom, psihičkom povezanošću. Znam samo da u
potpunosti mogu osjetiti energiju drugih ljudi. I ne mogu a da je ne upijem.
U ovom trenutku možda ste pomislili: “O, moj Bože, zar će sada stvarno
govoriti o tim new age konceptima?”
Hoću, samo još nekoliko sekundi.
Jer stvar je u tome što sam bila užasno senzitivna, i užasno mlada, i još
sam se uvijek oporavljala od abortusa i prekida; nisam se dobro snašla u tim
situacijama, nisam povukla ispravne poteze. Justin je vrijeme koje smo
proveli zajedno bio oslikao kao da je bio u vezi s negativkom i ja sam u to
povjerovala i sve otada osjećala sam se kao da je na mene bačena nekakva
kletva.
A ipak, istovremeno sam se počela nadati da ako je to istina, ako sa sobom
nosim toliko mnogo loše karme, da je možda na meni - kao odrasloj osobi,
ženi - da promijenim svoju sreću, da prizovem pozitivne stvari.

Nisam to više mogla podnijeti pa sam s jednom svojom prijateljicom bila

pobjegla u Arizonu. Ona je slučajno tada bila u vezi s Justinovim najboljim
prijateljem i prekinula s njim otprilike u isto vrijeme kada smo i Justin i ja
prekinuli, pa smo odlučile maknuti se od svega toga. Pronašle smo jedna
drugu i odlučile sve ostaviti za sobom.
S obzirom na sve što je proživjela, i ta je moja prijateljica, kao i ja, ostala
slomljenog srca, pa smo mnogo razgovarale, sasvim skršene tugom i
usamljenošću, i bila sam zahvalna na njezinom prijateljstvu.
Dok smo se brzo vozile kroz pustinju u kabrioletu spuštenog krova, dok
nam je vjetar puhao kroz kosu, a nebo iznad glave bilo prepuno zvijezda,
nikakva glazba nije svirala, čuo se samo zvuk noći koja hitro, zviždeći,
promiče pored nas.
Dok smo gledale u pustu cestu koja se prostire pred nama, obuzeo me bio
nekakav jezovit osjećaj. Toliko sam se dugo kretala toliko brzo, da nekako
nisam mogla ni do daha doći. Tada, u tome trenutku, nešto me ispunilo:
nekakva iskonska, sveprisutna ljepota, onostrana, koja me natjerala da se
osjetim poniznom. Pogledala sam u svoju prijateljicu, pitajući se bih li nešto
trebala izustiti. No što sam mogla reći? Vjeruješ li ti u izvanzemaljce? Zato sam
ostala šutjeti i dugo sam se tako osjećala.
Zatim sam kroz vjetar čula njezin glas.

55
 Knjige.Club Books

“Osjećaš li ti to?” upitala je. Pogledala je u mene. “Što je to?”

Štogod da je bilo, i ona je to osjetila.
Posegnula sam za njezinom rukom i čvrsto je stisnula.
Pjesnik Rumi kaže da je rana mjesto kroz koje u tebe uđe svjetlost. To što
smo osjetile te noći u Arizoni - osjetile smo baš u tom trenutku, jer nam je to
trebalo. Duhovno smo bile iznimno otvorene i vrlo ranjive. Nešto nam je
pokazalo da na ovom svijetu postoji mnogo više od onog što možemo
spoznati vidom - nazovite to Bogom, nazovite to višom moći ili
paranormalnim iskustvom. O čemu god da se radilo, bilo je dovoljno stvarno
da smo obje to mogle iskusiti. Kako se to tada dogodilo tek prvi put, nisam o
tome željela govoriti svojoj prijateljici, jer mi je bilo neugodno. Bojala sam se
da će pomisliti kako sam sišla s uma.
U nebrojenim sam se prigodama bojala zinuti, jer me bilo strah da će
netko pomisliti kako sam luda. No u međuvremenu sam svladala tu lekciju, i
to na teži način. Morate naglas izgovoriti ono što osjećate, pa makar vas to
plašilo. Morate ispričati svoju priču. Morate podignuti glas.
Preostalo je još bilo mnogo toga što sam te noći trebala otkriti, kada sam
bila izgubljena i u pustinji osjetila Boga. No znala sam kako neću dopustiti da
me tama proguta. Čak i u najmračnijoj noći, uvijek možete pronaći mnogo
svjetla.

56
 Knjige.Club Books

16

JUSTIN JE NA KRAJU, u tjednima koji su uslijedili poslije našeg službenog prekida,

bio završio spavajući sa šest ili sedam djevojaka - ili sam barem tako čula. Hej,
ma sve mi je jasno, pa on je bio Justin Timberlake. To je bio prvi put da se
pojavio solo. Bio je san svake djevojke. Ja sam bila zaljubljena u njega. Jasna
mi je opčinjenost ljudi njime.
Bila sam odlučila da ako će Justin izlaziti s drugim djevojkama, trebala
bih se i ja pokušati vratiti na scenu. Neko duže vrijeme ni s kim nisam izlazila,
jer sam bila skršena raskidom i na turneji. Te sam zime ugledala jednog tipa
za kojeg sam pomislila da je zgodan, a jedan prijatelj koji je radio kao
promotor klupske scene rekao je da imam dobar ukus.
“Taj tip je tako cool!” rekao je taj moj prijatelj. “Zove se Colin Farrell i
upravo snima jedan film.”
Bome, imala sam muda. Ušla sam u svoj auto i odvezla se na set njegova
akcijskog filma pod nazivom S.WA.T Što sam si ja mislila, tko sam?
Ondje nije bilo nikakvih zaštitara, ničega, pa sam otišla ravno na zvučnu
pozornicu gdje su snimali nekakav prizor u interijeru. Kada me redatelj
ugledao, rekao je: “Dođite i sjednite u moj stolac!”
“U redu”, rekla sam. I tako sam ja sjela i promatrala ih kako snimaju.
Prišao mi je Colin i rekao: “Imaš li kakvih uputa za mene glede ovog prizora?”
Pozvao me da mu izrežiram kadar.
Završili smo tako da smo dva tjedna plazili jedno po drugome. Nemam
druge riječi za to - grabili smo jedno drugo, toliko strastveno da je nalikovalo
uličnoj tučnjavi.
Dok smo se tako zabavljali, bio me odveo na premijeru špijunskog trilera
u kojem je glumio s Alom Pacinom, pod nazivom The Recruit.6 Jako sam se
osjećala počašćenom što me pozvao da odem s njim na tu premijeru. Za tu
sam prigodu odjenula gornji dio pidžame. Mislila sam bila da je to bluza, jer
je po sebi imala minijaturne zakovice, no kada pogledam fotke, pomislim: Da,

6
U Hrvatskoj prevedeno kao Svježa krv. Nap. prev.

57
 Knjige.Club Books

definitivno sam na premijeru Colina Farrella došla odjevena u pravi pravcati

gornji dio pidžame.
Bila sam jako uzbuđena što sam na toj premijeri. Ondje je bila Colinova
cijela obitelj i jako su se srdačno ponašali prema meni.
Kao i prije kada bih se osjetila previše privrženom nekom muškarcu,
pokušala sam uvjeriti samu sebe da to nije ništa ozbiljno, da se samo dobro
zabavljamo, da sam u ovom slučaju još uvijek ranjiva jer još nisam preboljela
Justina. No nakratko sam bila pomislila da bi tu moglo biti nečega.
Razočaranja u mojem ljubavnom životu bila su samo dio razloga zbog
kojih sam se toliko osamila. Cijelo sam se vrijeme osjećala nespretnom,
izmještenom, kao da nikamo ne pripadam.
Doista sam pokušala družiti se s ljudima. Natalie Portman - koju sam
poznavala još odmalena, dok smo se istovremeno kretale u njujorškim
kazališnim krugovima - i ja čak smo zajedno u New Yorku bile domaćice
novogodišnje zabave.
No, za to mi je trebalo mnogo truda. Većinom se nisam mogla natjerati ni
da telefonom stupim u kontakt s nekom prijateljicom. Pomisao o tome da bih
izašla van i na pozornici se ili u nekom klubu pravila hrabrom, ili da bih
barem otišla na neku zabavu ili večeru, ispunjavala me strahom. Rijetko sam
se kada u društvu ljudi osjećala veselom. Većinom sam patila od ozbiljnog
slučaja socijalne tjeskobe.
Socijalna se tjeskoba očituje tako što se ono što većina ljudi smatra
normalnim razgovorom vama doima užasavajuće zastrašujućim. Druženje s
ljudima općenito, a posebno na nekoj zabavi ili društvenom događanju na
kojem od vas očekuju da se dobro predstavite, bez ikakvog razloga u vama
budi navalu neugode. Bojala sam se da me prosuđuju, promatraju pod
povećalom ili da ću izvaliti neku glupost. Kada me obuzme takav osjećaj,
samo želim biti sama. Osjetim strah i poželim jedino ispričati se, otići u
kupaonicu, a onda se iskrasti van.
Išla sam iz krajnosti u krajnost: ili sam bila vrlo društvena, ili bih se do
kraja osamila. Neprestano slušam kako sam se doimala vrlo samouvjerenom.
Ljudima je teško zamisliti da osoba koja može nastupati ispred tisuća ljudi,
iza pozornice u društvu samo jedne ili dviju osobe može osjetiti napadaj
panike.
Tjeskoba je zbog toga neobična pojava. A moja je rasla jer mi je postalo
jasno da bez obzira na to što učinila - ili ne učinila - završim kao glavna vijest
na naslovnici nekog časopisa ili novina. Te su slike često bile popraćene
fotografijama koje mi ni najmanje nisu laskale, snimljenima u trenucima kada
sam najmanje očekivala da će me netko snimiti. Već mi je bilo ušlo u krv
mariti za to što će drugi ljudi misliti o meni; boravak pod reflektorima diljem

58
 Knjige.Club Books

zemlje pretvorio je moju prirodnu sklonost prema zabrinutosti u nešto

sasvim nepodnošljivo.
Dok novosti o meni često nisu bile obojene pozitivnim svjetlom, časopisi
i novine koje su se bavile svijetom estrade bili su puni pozitivnih priča o
Justinu i Christini Aguileri. Justin je na naslovnici Rolling Stonea bio osvanuo
polugol. Christina se našla na naslovnici Blendera odjevena kao madam neke
javne kuće na Divljem zapadu. Bili su na naslovnici Rolling Stonea i zajedno,
on u crnoj majici bez rukava, pohotno zagledan u nju koja gleda ravno u
kameru odjevena u crnu majicu koju su na okupu duž prednjice držale tek
tanke niti tkanine. U tom je članku bila rekla kako misli da bi se Justin i ja
trebali pomiriti, što je bilo jednostavno zbunjujuće, s obzirom na to koliko se
negativno ponašala u nekim drugim prigodama.
Zaboljelo me vidjeti da ljudi koje sam tako intimno poznavala na taj način
govore o meni u novinama. Ako se i nisu trudili biti okrutni, osjećala sam se
kao da mi samo dodaju sol na ranu. Zašto je svima bilo tako lako zaboraviti
činjenicu da sam bila ljudsko biće - dovoljno ranjiva kako bi me ti naslovi
mogli povrijediti?
Želeći nestati s lica Zemlje, zatekla sam se kako mjesecima sama živim
usred New Yorka, u stanu na četvrtom katu jedne zgrade sjeverno od ulice
Houston na Manhattanu, u kojem je nekoć živjela Cher. Imao je visoke
stropove, terasu s pogledom na Empire State Building i funkcionalan kamin,
mnogo otmjeniji od onoga koji smo imali u dnevnoj sobi naše kuće u
Kentwoodu. Bio bi to stan iz snova za osobu koja želi istraživati grad, no ja
jedva da sam ga ikada napuštala. U jednoj od rijetkih prigoda kada sam izašla
iz njega, u dizalu je iza mene stajao neki muškarac te izgovorio nešto što me
natjeralo u smijeh; okrenula sam se i shvatila da gledam u Robina Williamsa.
U jednom sam trenutku shvatila da sam nekako izgubila ključ stana. Bila
sam navodno najveća zvijezda na planetu, a nisam imala ni ključ od vlastitog
stana. Kakva jebena idiotkinja. Bila sam zapela u punom smislu te riječi - kako
emocionalno, tako i fizički; bez ključa nikamo nisam mogla. Isto tako, nije mi
se dalo ni s kim razgovarati. Nisam imala ništa za reći. (No vjerujte mi kada
kažem da ovih dana uvijek uza se imam ključ svoje kuće.)
Nisam odlazila u teretanu. Nisam odlazila objedovati u restorane.
Razgovarala sam samo sa svojim zaštitarom i Felicijom koja mi je - jer više
nisam trebala gardedamu - postala pomoćnica i još uvijek bila prijateljica.
Sasvim sam se povukla iz javnog života. Za svaki sam objed jela hranu koju
bih naručila pa bi mi je donijeli kući. Iako će vam to možda zvučati čudno, bila
sam zadovoljna boravkom kod kuće. Sviđalo mi se ondje. Ondje sam se
osjećala sigurnom.
Izlazila sam samo u rijetkim prigodama. Jedne sam večeri na sebe
navukla haljinu brenda Bebe od stotinu dvadeset i devet dolara, visoke

59
 Knjige.Club Books

potpetice i moj me rođak odveo u jedan seksi klub u koji se moglo ući samo s
pozivnicom i koji je imao niske stropove i crvene zidove. Nekoliko sam puta
povukla džoint, što je bilo prvi put da sam pušila travu. Poslije sam pješice
otišla sve do svoje kuće kako bih mogla upijati grad i usput sam slomila jednu
potpeticu. Kada sam stigla u stan, otišla sam na terasu i jednostavno satima
zurila u zvijezde. U tom sam se trenutku osjećala sjedinjenom s New Yorkom.

Jedna od mojih rijetkih posjetiteljica u tim neobičnim, nadnaravnim

vremenima bila je Madonna. Ušla je u moj stan i, naravno, odmah zavladala
prostorom. Sjećam se kako sam bila pomislila: Ovo je sada Madonnina soba.
Ta je žena bila zapanjujuće lijepa, zračila je moći i samouvjerenošću. Odmah
je prišla prozoru, pogledala van i rekla: “Lijep pogled.”
“Da, pretpostavljam da jest”, rekla sam.
Madonnina mi je izuzetna samouvjerenost jako pomogla vlastitu
situaciju sagledati novim očima. Mislim da je vjerojatno nekako naslutila kroz
što prolazim. U to sam vrijeme trebala nekoga da me vodi. Bila sam sasvim
zbunjena glede svog života. Ona mi je pokušala biti mentoricom.
U jednom je trenutku obavila sa mnom obred crvene vrpce kako bi me
uvela u Kabalu i dala mi je kovčeg pun knjiga Zohara7. U dnu stražnjeg dijela
vrata istetovirala sam si jednu riječ na hebrejskome koja znači jedno od
sedamdeset i dva imena Boga. Neki kabalisti smatraju da je značenje te riječi
iscjeljenje, a to je bilo nešto što sam još uvijek pokušavala postići.
Na mnoge je načine Madonna dobro utjecala na mene. Bila mi je rekla da
si uvijek moram rezervirati malo vremena u kojem ću se baviti svojom
dušom, i pokušala sam to učiniti. Utjelovljavala je onu vrstu snage koju sam
trebala uočiti. U estradnoj industriji postoje mnogi načini da budete žena:
možete steći reputaciju da se ponašate kao diva, možete biti profesionalka ili
možete biti “ugodna”. Ja sam se uvijek jako trudila ugoditi drugima - svojim
roditeljima, publici, svima.
Tu sam bespomoćnost sigurno usvojila od svoje mame. Vidjela sam bila
kako se moja sestra i moj tata ponašaju prema njoj i kako ona to jednostavno
trpi bez riječi. U početku svoje karijere, pridržavala sam se tog modela
ponašanja i postala sam pasivna. Da sam barem tada imala nekoga tko je bio
opaka kučka, kako bih i sama ranije naučila ponašati se tako. Da se mogu
vratiti u prošlost, pokušala bih postati svoj vlastiti roditelj, svoj vlastiti
partner, svoj vlastiti zastupnik - onako kako je to, sigurna sam, činila
Madonna. Ona je od publike i estradne industrije doživjela toliko mnogo

7
Zohar - najznačajnije i najopsežnije djelo Kabale. Sastoji se od više knjiga različitih
naslova. Nap. prev.

60
 Knjige.Club Books

seksizma i zlostavljanja, toliko su je puta pribijali na stup srama zbog njezine

seksualnosti, no ona je to uvijek prevladavala.
Kada je Madonna prije nekoliko godina primila svoju nagradu Woman of
the Year koju dijeli časopis Billboard, rekla je da je bila izložena “otvorenoj
mizoginiji, seksizmu, neprestanom nasilničkom ponašanju i nemilosrdnom
zlostavljanju. Ako ste djevojka, morate igrati igru. Koja je to igra? Dopušteno
vam je biti lijepom, slatkom i seksi. No nemojte djelovati previše pametno.
Nemojte imati svoje mišljenje.”
U pravu je kada kaže da je glazbena industrija - zapravo cijeli svijet -
uređena tako da više pogoduje muškarcima. Posebno ako ste “ugodni”, kao
ja, mogu vas uništiti do kraja. U tom sam trenutku bila postala već gotovo
previše ugodna. Gdje god sam se bila pojavila, Felicia bi poslije pisala i slala
poruke zahvale - glavnom kuharu, konobaru, tajnici. I dan-danas, s obzirom
da sam južnjakinja, vjerujem u rukom pisane poruke zahvale.
Madonna je vidjela koliko želim ugoditi i činiti ono što čine ostali, umjesto
da odlučim što ću i kako ću i kažem: “U redu, ekipica! Slušajte! Evo što će se
dogoditi.”
Odlučile smo zajedno nastupiti na VMA.
Svaki put na probi poslale bismo jedna drugoj zračni poljubac. Otprilike
dvije minute prije nastupa sjedila sam sa strane pozornice i razmišljala o
svom do tada najvećem nastupu na VMA-u, kada sam sa sebe povukla odijelo
i otkrila blještavu opravu. Pomislila sam: Želim i ove godine takav trenutak.
Kada se trebamo poljubiti, bih li trebala to jednostavno i učiniti?
Zbog tog se poljupca podignula velika prašina. Oprah je o tome postavila
pitanje Madonni. Taj je poljubac tretiran kao da je veliki kulturološki
trenutak - “Britney ljubi Madonnu!” - i objema nam je priskrbio mnogo
pozornosti.

Dok smo uvježbavali nastup za VMA, pala mi je na pamet i ideja o jednoj

suradnji. U studiju Culver City moja ekipa i ja sjedili smo na srebrnim
metalnim stolcima na rasklapanje i razgovarali o tome kako je glazbena
izdavačka kuća mlako primila moju novu pjesmu “Me Against the Music” -
pjesmu koju sam obožavala. Upravo sam za svoju posljednju ploču bila
snimila pjesmu “I’m a Slave 4 U” i Barry Weiss, koji je bio zadužen za mene
kao umjetnicu u toj glazbenoj kući, želio je više pjesama sličnih toj. No ja sam
navijala za “Me Against the Music” - i to jako.
“Što bi bilo kada bismo pozvali nekoga da se pojavi kao gost u toj pjesmi?”
upitala sam. Pjesma može postati veliki hit ako postoji neki događaj koji će
privući pozornost na nju. Mislila sam da ako uspijemo pronaći nekoga tko će
nastupiti kao gost u njoj, možemo osmisliti priču oko toga.

61
 Knjige.Club Books

“Koga želiš za gosta?” upitao je moj menadžer.

“Nju!” rekla sam i pokazala na drugu stranu prostorije, u Madonnu.
“Pozovimo nju da otpjeva tu pjesmu sa mnom.”
“Ti bokca”, rekao je. “Da - to bi upalilo.” Umjesto da joj ponudu za
suradnju pošaljemo preko njezinih suradnika, složili smo se da bih je trebala
osobno upitati.
I tako sam prišla Madonni. “Hajdemo porazgovarati”, obratila sam joj se.
Rekla sam joj kako bi bilo jako zabavno da snimi tu pjesmu sa mnom i kako
smatram da bismo mogle pomoći jedna drugoj: bilo je to nešto od čega bismo
obje imale koristi. Pristala je.
“Me Against the Music” još je uvijek meni jedna od najdražih pjesama, a
dijelom je tako nezaboravnom čini suradnja s Madonnom.
Prvog dana snimanja spota za tu pjesmu, koje je trebalo trajati dva ili tri
dana, bili su nam rekli da se na Madonninom bijelom odijelu rašio jedan šav
i da mora doći švelja da to popravi, i da će zbog toga doći do kašnjenja s
početkom snimanja. Naposljetku sam satima sjedila u svojoj prikolici dok
sam čekala da njoj poprave odijelo.
Zar stvarno? bila sam pomislila. Nisam imala pojma da uopće može doći
u obzir da si netko uzme toliko vremena za sebe. Da se meni slomi potpetica
na cipeli, nikada ne bih uspjela dobiti dopuštenje produkcije da si uzmem pet
minuta i popravim je. Morala bih činiti ono što kaže redatelj, čak i kada bi to
značilo da moram došepati na snimanje bez jedne potpetice, čak i ako bih se
morala pojaviti bosonoga.
Tijekom našeg zajedničkog snimanja bila sam zadivljena načinom na koji
Madonna nije dopuštala da netko ugrozi njezinu viziju. Pozornost cijele ekipe
držala je na sebi. Surađivati s Madonnom značilo je pristajati na njezine ideje
i danima se prilagođavati njezinom vremenskom rasporedu. Bila je to važna
lekcija za mene, lekcija za čije će mi upijanje trebati mnogo vremena:
zahtijevala je moć, i moć je i dobila. Bila je središte pozornosti, jer je samo
pod tim uvjetom pristajala pojaviti se bilo gdje. Sama si je izgradila takav
život. Nadala sam se da će i meni uspjeti postići nešto slično, a da
istovremeno sačuvam dio svog identiteta ugodne djevojke koji sam željela
zadržati.

62
 Knjige.Club Books

17

BILA SAM ZADOVOLJNA SVOJIM novim albumom pod nazivom “In the Zone”.
Pjesma “Me Against the Music”, u kojoj je nastupila i Madonna, bila je prva
objavljena s tog albuma. Sljedeći singl bio je “Toxic” za koji sam osvojila
nagradu Grammy. Pjesma “Toxic” bila je inovativna i postigla je velik uspjeh
i još je uvijek jedna od onih pjesama koje najradije izvodim.
Kako bih promovirala taj album otišla sam jedne večeri sa snimateljskom
ekipom MTV-a u New York City snimiti specijalni filmić pod nazivom In The
Zone & Out All Night. Vozili smo se po cijelom gradu i na kraju se pojavili u tri
noćna kluba - Show, Splash i Avalon. Bilo je uzbudljivo i poticajno vidjeti
velike grupe ljudi kako plešu slušajući te nove pjesme. Kao što se neprestano
ponavljalo u mojoj karijeri, moji su me obožavatelji podsjetili zašto se bavim
svojim poslom.
No onda, jednog dana, netko mi je pokucao na vrata. Kada sam ih otvorila,
pored mene su bez riječi prošla četvorica muškaraca; trojicu nisam
prepoznala. Njihova lica nikada prije nisam vidjela.
Četvrti je bio moj otac.
Posjeli su me na sofu (istu onu koja se i dan-danas nalazi u mojoj spavaćoj
sobi). Odmah su me počeli zasipati pitanjima, pitanjima i s još malo pitanja.
Bila sam nijema: ni s kim nisam željela razgovarati. Nisam imala što reći.
Dan kasnije primila sam poziv svoje ekipe da ću razgovarati s Diane
Sawyer... i to na toj istoj sofi. Jer zbog svega što se dogodilo s Justinom i zbog
svega što sam proživjela, osjećala sam se kao da više nisam u stanju
komunicirati ni s kim. Nad glavom mi je lebdio taman oblak; bila sam
traumatizirana.
U svoj sam se stan često povlačila kako bih bila sama; sada su me prisilili
ondje razgovarati s Diane Sawyer i plakati pred cijelom zemljom.
Bilo je to užasno ponižavajuće. Nisu mi unaprijed rekli kako će glasiti
pitanja, a ispostavila su se krajnje neugodnima. Tada sam bila previše ranjiva,
previše osjetljiva, kako bih dala takav intervju. Postavljala je pitanja u stilu:
“On će nastupiti na televiziji i reći da si mu slomila srce. Učinila si nešto što
mu je priuštilo užasnu bol. Užasnu patnju. Što si učinila?”

63
 Knjige.Club Books

Nisam svoju intimu željela dijeliti sa svijetom. Medijima nisam dugovala

iznijeti detalje raskida svoje veze. Nisu me smjeli prisiliti da govorim na
nacionalnoj televiziji, prisiliti me da plačem pred tom neznankom, ženom
koja se nemilosrdno okomila na mene jednim pitanjem za drugim. Umjesto
toga, osjećala sam se kao da su me iskoristili, izložili ispred cijelog svijeta.
Taj je intervju za moje biće bio prekretnica - prekidač je postavljen u
drugi položaj. Osjetila sam kako me preplavljuje nekakva tama. Osjetila sam
kako se, gotovo kao vukodlak, pretvaram u Lošu Osobu.
Iskreno smatram da je taj trenutak mog života trebao biti razdoblje u
kojem ću rasti, napredovati, sazrijevati - a ne dijeliti sve sa svima. Bio bi to
bolji način za iscjeljenje.
No, nisam imala izbora. Čini se da baš nitko nije mario za to kako se ja
osjećam.

Kada sam se za blagdane ponovno vratila u Louisianu, pozvala sam k sebi

nekolicinu prijatelja. Pokušali smo se bili družiti u gostinjskoj kući koju sam
izgradila iza glavne - a mojoj je majci dodijalo što smo glasni. Odjednom mi je
palo na pamet da imam dovoljno novca kako ne bismo morali ostati u
Louisiani. Za proslavu Nove godine rezervirala sam put u Las Vegas i s nama
su krenuli i neki moji prijatelji s turneje.
U Palms Casino Resortu opustili smo se do daske i pili - mnogo. Priznajem
da smo ispali nevjerojatno glupi. Reći ću i to da me gotovo shrvala količina
slobode koju sam osjetila u tom Gradu grijeha8. Bila sam obična klinka koja
je vrlo naporno radila i odjednom se našla usred praznine u poslovnom
rasporedu - i eto ti ga: Zdravo, alkoholu!
U kasinu se pojavila Paris Hilton da se malo podruži i popije nekoliko
pića. Nisam se ni snašla, a već smo se zatekle na stolovima, skinule smo bile
cipele i trčale po cijelom klubu kao idioti posuti vilinskim prahom. Nitko nije
stradao i s Paris sam se provela sjajno - samo smo se igrale i zafrkavale i
činimo to svaki put kada se sastanemo.
Ni prema kome nisam bila nepristojna ni gruba. Sve je to bila samo nevina
zabava. Većina će me ljudi vjerojatno osuđivati i danas se više ne možeš tako
ponašati jer će svi odmah izvući svoje fotoaparate. No u ono vrijeme, u tom
trenutku u Las Vegasu, jednostavno smo se ponašali luckasto. Kako sam već
neprestano bila pod povećalom javnosti, nisam željela izazivati probleme -
željela sam samo uživati u tom osjećaju slobode i u svemu onome za čije sam
postignuće toliko naporno radila.

8
Na eng.: Sin City, naziv odmilja za Las Vegas. Nap. prev.

64
 Knjige.Club Books

Kako već čine dvadesetogodišnjaci poslije nekoliko pića, završila sam u

krevetu s jednim od svojih starih prijatelja - s jednim prijateljem iz djetinjstva
kojeg poznajem oduvijek. Treće večeri našeg druženja oblokali smo se do
nesvijesti. Ni ne sjećam se te večeri, no iz onoga što sam uspjela povezati on
i ja razvlačili smo se po hotelskoj sobi, bili budni do kasno gledajući filmove -
Mona Lisa Smile9 i The Texas Chainsaw Massacre10 - pa dobili sjajnu ideju da
bismo u tri ujutro mogli otići u Little White Chapel11. Kada smo došli onamo,
upravo je trajao obred vjenčanja jednog para, pa smo morali čekati. Da -
čekali smo u redu da se vjenčamo.
Ljudi su me bili pitali jesam li ga voljela. Da razjasnim: on i ja nismo bili
zaljubljeni jedno u drugo. Jednostavno sam, iskreno rečeno, bila vrlo pijana -
i vjerojatno mi je, u općenitijem smislu nego tada, bilo jako dosadno.
Sljedećeg je dana cijela moja obitelj avionom doputovala u Las Vegas.
Jednostavno su se pojavili ondje i zagledali se u mene očima prepunim bijesa.
Pogledala sam oko sebe. “Što se dogodilo sinoć?” upitala sam. “Jesam li ubila
nekoga?”
“Udala si se!” rekli su, kao da je to na neki način još i gore.
“Samo smo se zafrkavali”, rekla sam.
No moji mama i tata shvatili su to jako ozbiljno.
“Moramo dobiti poništenje tog braka”, rekli su. Užasno su preuveličali
nevinu zabavu. Svi imamo drukčije gledište o tome, no ja cijelu tu priču nisam
shvaćala toliko ozbiljno. Mislila sam kako je vjenčanje koje obavite nakon što
se zafrkavate po Vegasu nešto što bi ljudi učinili iz šale. Zatim je došla moja
obitelj i počela se ponašati kao da sam započela Treći svjetski rat. Cijeli sam
ostatak boravka u Las Vegasu preplakala.
“Kriva sam!” rekla sam. “Jako mi je žao. Nisam se trebala udati.”
Potpisali smo sve dokumente koje su nam rekli da moramo potpisati. Taj
je brak trajao pedeset i pet sati. Pomislila sam kako je čudno što su se u sve
to umiješali tako brzo i odlučno - a da ja nisam uopće imala vremena pošteno
zažaliti zbog onoga što sam učinila.
Nije stvar bila u tome da sam željela osnovati obitelj s tim dečkom ili biti
s njim do kraja svog života; uopće ništa takvoga. A ipak, na kraju se dogodilo
to da sam, kada su me moji roditelji toliko detaljno stali ispitivati zbog toga,
jednim svojim dijelom gotovo rekla: “Hej, pa možda ja doista želim ući u
brak!”

9
Film u Hrvatskoj preveden kao Osmijeh Mona Lise. Nap. prev.
10
Film u Hrvatskoj preveden kao Teksaški masakr motornom pilom. Nap. prev.
11
Mala bijela kapelica u Las Vegasu, mjesto brzog vjenčanja mnogih slavnih osoba. Nap.
prev.

65
 Knjige.Club Books

Svaka mlada osoba zna kako je to kada se želiš pobuniti protiv svoje
obitelji, posebno ako se zapovjedno ponašaju prema tebi i kontroliraju svaki
tvoj korak. Sada smatram da je to bila moja vrlo prirodna i ljudska reakcija.
Na mene su natovarili vrlo neobičnu količinu pritiska zbog nečega što sam
smatrala neškodljivim i bezazlenim - a, ako ćemo baš pravo, to je bila samo
moja stvar.
Zapravo, moja je obitelj toliko bila protiv tog vjenčanja da sam počela
misliti kako sam možda sasvim slučajno zapravo povukla sjajan potez. Jer,
shvatila sam: jako, jako im je postalo važno da budem pod njihovom
kontrolom i da ne uspostavljam snažnu vezu ni s kim drugim.
Kakvu ja to moć imam nad vama, ekipica? pitala sam se. Zašto bi netko
drugi predstavljao tako veliku prijetnju? Možda vrijedi spomenuti da sam ih,
u to vrijeme, financijski pomagala.
Svi su me pitali - i što ćeš sada? I bilo je to dobro pitanje. Imala sam
odgovor. Neprestano sam ponavljala svima kojima sam davala intervjue da
najviše želim imati malo vremena za sebe. Počela sam sanjariti o tome da
pronađem pravu ljubav i skrasim se. Osjećala sam da život samo promiče
pored mene.

66
 Knjige.Club Books

18

PONOVNO SMO NA CESTI. Novi busevi. Novi štenderi s kostimima. Nove duge
probe. Još novih koraka koje treba uvježbavati do u beskraj.
To je već bilo jedno od najmračnijih razdoblja mog života, a mračna je
bila i vibra te turneje - mnoštvo seksi pjesama, mračnih tema i prigušenog
osvjetljenja. Ta je turneja označila i promjenu u odnosu s mojim bratom
Bryanom.
Bryan je sada radio kao član moje ekipe i bio je jako dobro plaćen - kao i
ja - za turneju Onyx Hotel. Mnogo mi je pomagao i oko suradnje s Elizabeth
Arden12. A ipak, jako mi je bilo teško malo mu ne zamjeriti kada sam se našla
na nevjerojatno iscrpljujućoj turneji dok je on boravio u Los Angelesu i New
Yorku i uživao u životu.
U tim sam godinama bila izgubila onaj bliski kontakt sa svojim bratom. I
tako sam se, na mnoge načine, osjećala kao da sam istovremeno izgubila i
Justina i Bryana.
Atmosferu sam na turneji doživljavala vrlo depresivnom. U Molineu, u
Illinoisu, gadno sam pred kraj nastupa ozlijedila koljeno. Već sam bila
zadobila ozljedu koljena dok sam vježbala pokrete za snimanje glazbenog
spota za pjesmu “Sometimes” s mog prvog albuma. Ova je ozljeda bila još
ekstremnija: histerično sam plakala. Zbog nje sam morala pomaknuti dva
nastupa na turneji, ali u mislima sam se već počela odjavljivati s nje. Žudjela
sam za malo svjetla i veselja u svom životu.

Zatim sam se zatekla u naručju Kevina Federlinea13. Toga se najbolje sjećam.

Upoznali smo se u klubu po imenu Joseph's Café u Hollywoodu, gdje sam
obično sjedila za jednim stolom u dnu prostorije. Od prvog trenutka, čim sam
ga ugledala, među nama se stvorila nekakva veza - nešto zbog čega sam se

12
Britney je preko te kozmetičke tvrtke promovirala i prodavala seriju svojih parfema.
Nap. prev.
13
Poznat i kao K-Fed: američki plesač, reper, glumac, model, profesionalni hrvač i DJ. Nap.
prev.

67
 Knjige.Club Books

osjećala kao da mogu pobjeći svim svojim životnim problemima. Te večeri

kada smo se upoznali, držao me - i doista mislim da me držao - satima u
bazenu.
Takav je bio prema meni: stabilan, snažan, utješan. Sjećam se da bismo
otišli plivati, on bi me u vodi jednostavno zagrlio i ne bi me puštao dok ja to
ne bih zaželjela, koliko god to trajalo. Nije to bila samo požuda. Naš je odnos
bio intiman. Držao me u naručju koliko god bih željela. Je li itko prije to učinio
za mene? Ako i jest, ja se ne sjećam kada je to bilo. A postoji li išta bolje od
toga? Poslije svega što sam proživjela s J-em, jako dugo ni s kim nisam bila na
taj pravi način. U međuvremenu, mediji su nastavili predlagati slavne
muškarce s kojima bih trebala izlaziti - s članovima kraljevskih obitelji,
raznim izvršnim direktorima, fotomodelima, manekenima. Kako da objasnim
da ja samo želim muškarca koji će me sat vremena u bazenu držati u naručju?
Smatram da mnoge žene - a to je sasvim sigurno istina kada sam ja u pitanju
- mogu biti snažne koliko god žele, mogu glumiti tu ulogu moćnice, no na
kraju dana, nakon što smo obavile svoj posao, pošteno zaradile svoj kruh i
pobrinule se za sve ostale, samo želimo da nas netko čvrsto zagrli i kaže nam
kako će sve biti u redu. Žao mi je. Znam da to zvuči regresivno. No mislim da
je to ljudski nagon. Želimo se osjećati sigurnima i živima i seksi, sve u isto
vrijeme. A Kevin je činio da se tako osjećam. Zato sam se njega primila kao da
sutra ne postoji.

U početku, moja je veza s Kevinom bila zaigrana.

Kevin me volio takvu kakva jesam. Kao ženu koja je mnogo vremena
provela pokušavajući se ponašati onako kako je društvo očekivalo od nje,
veza s muškarcem koji mi dopušta da budem upravo ono što jesam činila mi
se pravim darom.
Kevin je imao imidž “lošeg momka”. Pa ipak, kada smo se upoznali nisam
imala pojma o tome da ima malo dijete i da je njegova bivša djevojka osam
mjeseci trudna s njegovim drugim djetetom. Nisam imala blage veze o tome.
Živjela sam u mjehuriću, a nisam imala baš previše dobrih, bliskih prijateljica
kojima sam se mogla povjeriti i od njih dobiti savjet. Nisam imala pojma o
svemu tome dok mi netko, nakon što smo već neko vrijeme bili zajedno, nije
rekao: “Ti znaš da se njemu upravo rodila beba, zar ne?”
Nisam vjerovala u to, no kada sam ga upitala, rekao mi je da je istina.
Rekao mi je da ih viđa jednom mjesečno.
“Ti imaš klince?” rekla sam. “Ti imaš djecu? Ne samo jedno dijete, već dvoje
djece?”
Dakle, to me povrijedilo, očito. Nisam imala pojma.

68
 Knjige.Club Books

Tog ljeta 2004. godine morala sam se vratiti poslu kako bih ispoštovala svoje
ugovorne obveze, iako nimalo nisam bila raspoložena za to. Mislila sam da ću
uspjeti podnijeti sve što me čeka ako Kevin pođe sa mnom i pristao je na to.
Na toj smo se turneji odlično zabavljali; pomogao mi je opuštati se poslije
posla, koji mi se činio izazovnijim i težim no ikada. Poslije nastupa nisam se
u hotelsku sobu morala vraćati sama. Dok smo se zrakoplovom vraćali kući,
opušteno smo čavrljali, i onda sam ga u jednom trenutku zamolila da se oženi
mnome. Rekao je ne, a onda je on zaprosio mene.
Zajedno smo snimili dnevnike s turneje. Originalni je koncept bio
dokumentarac nalik Madonninom Truth or Dare, no na kraju je više sličio
zbirci naših filmova snimljenih kod kuće amaterskom kamerom, posebno
nakon što sam se ponovno ozlijedila, i poslije je bio objavljen kao reality show
pod nazivom Britney and Kevin: Chaotic.
Turneja Onyx bila je jednostavno žestoka. Za početak, imala je previše
seksualnog naboja. Justin me osramotio u javnosti, pa sam mu se na pozornici
osvetila ponašajući se donekle slično njemu. No cijela je priča bila apsolutno
užasna. Mrzila sam svaki trenutak koji sam provela na toj turneji. Zapravo,
mrzila sam cijelu tu glupu turneju - i to toliko, da sam se svake noći molila.
Govorila sam: “Bože, jednostavno učini da slomim ruku. Učini da slomim
nogu. Možeš li učiniti da se išta slomi?” A onda, osmog lipnja 2004., dok sam
pred sobom imala za odraditi još dva mjeseca nastupanja, ponovno sam pala
na snimanju videospota za pjesmu “Outrageous”, opet ozlijedila koljeno i
morala na operaciju. Ostatak je nastupa na toj turneji otkazan. Sjetila sam se
koliko sam se patila kao tinejdžerica dok sam obavljala fizikalnu terapiju za
koljeno. To je iskustvo bilo izuzetno mučno i bolno. Morala sam pomicati
noge gore i dolje, iako sam zbog toga osjećala neizrecivu agoniju. I zato, kada
su mi liječnici ponudili Vicodin14, prihvatila sam ga. Nisam željela ponovno
osjetiti onu količinu bola.
Jednostavno sam se povukla u svoj stan na Manhattanu, uvukla se u svoj
krevet s baldahinom i ako bi itko - prijatelji, članovi obitelji, ljudi iz mog
poslovnog kruga - u to vrijeme želio razgovarati sa mnom, rekla bih: “Pustite
me na miru. Ne, ne želim išta raditi niti ikoga vidjeti.” I sasvim se sigurno, ako
je postojala ikakva mogućnost za to, na neko vrijeme nisam željela vratiti
turnejama.
Dijelom sam se osjećala tako zato što sam vjerovala da zaslužujem pravo
donositi vlastite odluke o svom osobnom životu, nakon što sam odradila tako
naporan poslovni raspored. Osjećala sam bila da su me izmanipulirali da se
odmah nakon raskida s Justinom vratim na posao, jer za drugo nisam ni znala.

14
Vrlo snažan analgetik koji može izazvati ovisnost. Nap. prev.

69
 Knjige.Club Books

Turneja Onyx je bila jedna velika pogreška. No mislila sam kako jednostavno
moram raditi ono što moram, a to je bilo da obavljam svoj posao.
Sada znam da sam se trebala odmaknuti od svega toga i uzeti si vremena
da prebolim raskid s Justinom prije nego što sam nastavila s turnejom.
Glazbena industrija je jednostavno previše nemilosrdna i opaka. Često
svakog dana posjetite novi grad. Nema nigdje nikakve ustaljenosti. Dok ste
na cesti, nije vam moguće igdje pronaći neki nepomičan, miran trenutak.
Kada sam 2000. na Havajima snimila videospecijal Britney Spears: Live and
More!, počela sam shvaćati da je nastupanje na televiziji stvarno lako.
Televizija je luksuzan dio tog posla; nastupanje na turnejama to nikako nije.
Moja je sestra također u to vrijeme sklopila sjajan posao s
Nickelodeonom. Bilo mi je drago zbog nje. Dok sam je promatrala kako uči
svoj tekst i surađuje na probama kostima, shvatila sam da bih jako rado imala
posao koji je više nalik ugodnom svijetu televizijskih emisija za djecu. Voljela
sam razmišljati o Mickey Mouse Clubu i prisjećati se kako se onomad sve
doimalo lakim.
Mislila sam da će mi Kevin pružiti stabilnost za kojom sam žudjela - i
slobodu.
Nije baš mnogo ljudi bilo sretno zbog toga što sam bila u vezi s Kevinom.
Sviđalo se to meni ili ne, u to sam vrijeme bila jedna od najvećih zvijezda na
svijetu. On je živio više povučenim životom. Pred svima sam morala štititi i
braniti našu vezu.
Kevin i ja vjenčali smo se te jeseni. U rujnu smo bili održali obred
“iznenađenja”, no odvjetnicima je trebalo više vremena da slože predbračni
ugovor, pa se službeni događaj, pravno gledano, nije održao još nekoliko
tjedana.
Obred su slikali fotografi iz časopisa People. Na sebi sam imala haljinu bez
naramenica, a djeveruše su bile odjevene u boju burgundca. Poslije obreda
vjenčanja presvukla sam se u ružičastu trenirku na kojoj je pisalo gospođa
federline, a i svi su ostali navukli trenirke marke Juicy, jer smo poslije otišli u
jedan klub kako bismo cijele noći plesali. Sada kada sam bila udana i počela
razmišljati o tome da zasnujem obitelj, odlučila sam bila početi odbijati stvari
koje mi se nisu činile ispravnima - kao onu turneju Onyx. Na svojoj sam
mrežnoj stranici objavila pismo svojim obožavateljima u kojem sam rekla
kako namjeravam uzeti malo slobodnog vremena da uživam u svom životu.
“Konačno sam naučila reći ‘ne:’”, napisala sam, i stvarno sam tako mislila.
“Sada kada sam pronašla tu novu slobodu, čini mi se da ljudi ne znaju kako
da se ponašaju prema meni... Žao mi je što se moj život u posljednje dvije
godine doimao kaotičnim. Vjerojatno ste stekli takav dojam, jer je takav i bio:
Sada mi je jasno što ljudi misle kada govore o djeci-zvijezdama. Sve otkako

70
 Knjige.Club Books

mi je bilo petnaest nikada nisam stala i predahnula... Molim vas, imajte na

umu da se vremena mijenjaju, pa se tako mijenjam i ja.”
Osjetila sam se jako smirenom nakon što sam napokon objavila svoju
namjeru da steknem kontrolu nad svojim vlastitim životom.
Stvari će se sada promijeniti! pomislila sam uzbuđeno. A bome se i jesu
promijenile.

71
 Knjige.Club Books

19

DA VAM KAŽEM DVIJE stvari o svojoj trudnoći: obožavala sam seks i obožavala
sam hranu. Te su dvije stvari bile apsolutno fantastične tijekom obaju mojih
trudnoća.
Osim njih, ne mogu baš reći da je postojalo mnogo toga što mi je donosilo
ikakav užitak. Bila sam jednostavno tako opaka. Cijele te dvije godine niste se
baš željeli družiti sa mnom. Ja se gotovo ni s kim nisam željela družiti. Bila
sam ogorčena i prava svađalica. Nisam željela da mi itko prilazi, čak ni moja
mama. Bila sam prava mama-medvjedica. Ljubimica cijele Amerike i
najzločestija žena koja trenutačno živi.
Bila sam jako zaštitnički nastrojena i prema Jamie Lynn. Nakon što mi se
bila potužila na jednu svoju suradnicu koja je u njezinoj TV emisiji nastupala
s njom, pojavila sam se na setu da malo popričam s tom glumicom. Kakvom
li sam se samo doimala, onakva u visokoj trudnoći, dok vrištim na
tinejdžericu (koja je, kako ću poslije saznati, bila nevina u toj priči): “Širiš li ti
glasine o mojoj sestri?” (Toj mladoj glumici sada kažem: Oprosti.)
Dok sam bila trudna, željela sam da se svi drže podalje od mene:
Odmaknite se! Unutra je beba!

Istina je što kažu: kada si trudna, nitko te ne može pripremiti na taj osjećaj.
To je pravo čudo. Stvaraš novo tijelo. Odrastaš govoreći: “Ova žena je trudna.”
“Ova žena će dobiti bebu.” No kada to iskusiš i sama, jednostavno te shrvaju
osjećaji. Bilo je to vrlo produhovljeno iskustvo - nevjerojatno moćno
povezivanje.
Moja je majka uvijek govorila o tome koliko je njezin porođaj bio bolan.
Nikada mi nije dopustila zaboraviti da me rađala trpeći sate izuzetno bolnih
trudova. Mislim da smo svi različiti. Neke žene prođu kroz to glatko. Ja sam
se užasavala prirodnog porođaja. Kada mi je liječnik ponudio porođaj
carskim rezom, jako mi je laknulo.
Sean Preston rođen je četrnaestog rujna 2005. godine. Odmah se vidjelo
da je jednostavno presladak, dražestan dječačić.

72
 Knjige.Club Books

A onda, tri mjeseca poslije, ponovno sam zatrudnjela. Bila sam

oduševljena što ću imati dvoje djece između kojih će biti tako mala dobna
razlika. Pa ipak, to je mojem tijelu bilo naporno i u to je vrijeme u mojem
životu bilo toliko mnogo tuge i usamljenosti. Osjećala sam se kao da su mnogi
na ovom svijetu protiv mene.
Najveća opasnost koje sam se morala čuvati bili su agresivni paparazzi.
Ako se budem držala podalje od očiju javnosti, mislila sam, fotografi će
me naposljetku ostaviti na miru. No bez obzira na to jesam li sjedila kod kuće
ili pokušavala otići u kupnju, fotografi su me uvijek pronalazili. Bili su ondje
svakog dana, po cijeli dan, i čekali da izađem.
Čini se da nitko iz svijeta medija nije razumio kako sam ja ionako već bila
dovoljno stroga prema sebi. Mogu ja biti divlja, ali u srcu sam uvijek samo
željela udovoljiti ljudima. Čak i u svojim najcrnjim trenucima, marila sam za
mišljenja drugih. Odrasla sam na Jugu, gdje je pristojno ponašanje jako bitno.
I dan-danas muškarcima se obraćam s “gospodine”, a ženama s “gospođo”,
bez obzira na to koliko su stari. Zato mi je već i samo s obzirom na
najosnovniju razinu civiliziranosti, bilo nevjerojatno bolno trpjeti što se
prema meni odnose s toliko nepoštovanja i omalovažavanja - s toliko
gađenja.
Bilježilo se sve što radim sa svojim bebama. Kada sam se sa Seanom
Prestonom na krilu bila odvezla da pobjegnem paparazzima, to se smatralo
dokazom kako sam neprikladna biti majkom. Paparazzi su me bili stjerali u
kut i dok sam s njim bila u Malibu Country Martu - neprestano su me
fotografirali dok sam ga, tako zarobljena, držala u naručju i plakala.
Dok sam jednom u New Yorku pokušavala izaći iz zgrade i ući u auto,
trudna s Jaydenom Jamesom i noseći u rukama Seana Prestona, okružilo me
mnoštvo fotografa. Rekli su mi bili da u auto moram ući s druge strane, pa
sam rekla: “O”, i počela se probijati kroz drugi val od tisuća ljudi koji su
škljocali fotoaparatima i klicali: “Britney! Britney!” kako bih ušla onamo.
Ako pogledate filmić, a ne samo fotografiju na kojoj sam zaleđena u
pokretu, vidjet ćete da mi se, dok sam u jednoj ruci nosila čašu vode a u drugoj
svoju bebu, izvrnula potpetica i da sam se skoro stropoštala - ali nisam pala.
A dok sam uspostavljala ravnotežu, nisam ni prolila vodu po bebi - koju,
usput rečeno, taj događaj nije ni najmanje uznemirio.
“Evo zašto trebam pištolj”, izgovorila sam u kameru, što vjerojatno nije
najbolje primljeno. No stvarno sam bila na rubu živaca. Čini se da časopisima
ništa nije bilo draže nego kada su mogli objaviti fotku ispod koje bi krupnim
slovima napisali: “Britney Spears je postala OGROMNA! Gledajte, nije se ni
našminkala!” Kao da su te dvije stvari bile nekakav grijeh - kao da je to što
sam se udebljala na neki način bila uvreda koju sam nanijela njima osobno,

73
 Knjige.Club Books

nekakva izdaja. U kojem sam ja to trenutku bila obećala da ću do kraja svog

života ostati sedamnaestogodišnjakinjom?

74
 Knjige.Club Books

20

DOK JE SEAN PRESTON još bio jako mali, Kevin se više počeo baviti svojom
glazbom. Želio se probiti i postati slavan zbog onog što je sam postigao, i ja
sam to podržavala. Mnogo je snimao, jer to je bila njegova strast. Ponekad bih
navratila u studio u kojem je radio i meni se taj prostor činio poput nekog
kluba. I prije nego što bih ušla unutra mogla sam bila nanjušiti travu čiji je
miris u oblacima kuljao kroz vrata studija. On i drugi dečki bili su napušeni i
osjećala sam se kao da im smetam. Nisam bila pozvana na njihovu zabavu.
Nisam podnosila boraviti na mjestima gdje je bilo dima trave. Čak me i
miris marihuane tjerao na povraćanje. Osim toga, imala sam bebu i bila
trudna, pa nisam mogla visjeti ondje cijele dane i družiti se. I tako sam
većinom sjedila kod kuće. Nije mi to bila baš tolika tlaka. Imala sam prelijepu
kuću - dom iz snova. Unajmili bismo sjajnog kuhara - preskupog da bismo
često koristili njegove usluge. No jednom, dok smo jeli nešto što je pripremio
taj kuhar, ja sam bila rekla: “O moj Bože, ovo je nešto najukusnije što sam
ikada kušala i možeš li živjeti s nama? Obožavam te!” I doista sam to i mislila
- voljela sam ga. Bila sam jako zahvalna za svaku dodatnu pomoć u kući.
Možda ovako žive svi bračni parovi, pomislila sam dok smo se Kevin i ja
sve više otuđivali jedno od drugoga. Naizmjence jedno drugome dopuštate da
budete pomalo sebični. Ovo je prvi put da i sam kuša slavu. Trebam mu dopustiti
da uživa u tome.
Ohrabrivala sam i tješila samu sebe: On je moj suprug. Moram ga
poštovati, prihvatiti ga na dubljoj razini nego nekoga s kim samo izlazim. On je
otac moje djece. Njegovo je ponašanje sada drukčije, no ako se promijenilo
nagore, može se i vratiti nabolje. Ljudi govore da će sada, kada imam malu
djecu, prekinuti sa mnom, kao što je učinio s majkom svoje prvo dvoje djece, ali
nema šanse da se to dogodi! Način na koji se ponio prema svojoj drugoj obitelji
neće biti način na koji će se ponijeti prema meni.
Pokušavajući smisliti sve te izgovore i opravdanja, ja sam sebi lagala -
cijelo sam vrijeme zatvarala oči pred činjenicom da će on mene napustiti.
Odletjela sam u New York posjetiti ga. Toliko je bio izvan dosega da sam
pomislila kako bismo trebali provesti malo vremena zajedno kao obitelj.

75
 Knjige.Club Books

Kada sam stigla u grad prijavila sam se u jedan lijep hotel, uzbuđena što ću
vidjeti svog supruga.
No on nije želio vidjeti mene. Činilo se kako se želio pretvarati da ne
postojim.
Nije me želio vidjeti ni njegov menadžer, koji je godinama bio član moje
ekipe. Postao je dijelom Kevinove ekipe i činilo se da su završili sa mnom.
“Kvragu, zar stvarno?” rekla sam.
Na umu mi je bilo samo to da se želim dovoljno približiti Kevinu kako bih
ga imala priliku upitati što se događa. Željela sam reći: “Kada si otišao od kuće
da dođeš ovamo, bili smo se zagrlili. Poljubio si me. Što se događa? Što se
dogodilo?”
Slutila sam da se nešto promijenilo, da se on mijenja, pogotovo kada je i
on počeo osjećati pritisak kojem su ga izlagali. Jednom je kući došao kasno i
rekao mi da je bio na jednoj zabavi. “Justin Timberlake je bio ondje!” rekao je.
“I Lindsey Lohan je bila!”
Misliš li da mi je stalo do tvoje glupe zabave? pomislila sam. Imaš li ti uopće
pojma kolikim sam zabavama ja prisustvovala? Neke od tih ljudi poznajem
duže nego tebe. Znaš li ti koliko sam toga ja proživjela dok sam bila s Justinom?
Ne - ti to ne znaš. Nisam izgovorila ništa od svega toga, ali željela sam, i još
mnogo više.
Kevin je bio užasno očaran slavom i moći. Nebrojeno sam puta vidjela
kako slava i novac uništavaju ljude i promatrala sam kako se to događa
Kevinu, kao u nekom usporenom filmu. Po mojem iskustvu, kada većina ljudi
- posebno muškarci - dobiju tu vrstu pozornosti, gotovo je. Previše je vole. A
to za njih nije dobro.
Neke se slavne osobe iznimno dobro nose sa slavom. Imaju perspektivu.
Zabavlja ih kada im se dive, ali ne previše. Znaju čije mišljenje trebaju slušati
i čije ignorirati. Lijepo je dobivati nagrade i trofeje, i u početku - u te prve
dvije godine kada postanete slavni - pa, to je osjećaj koji se ne da objasniti.
Mislim da neki ljudi sjajno podnose slavu i da se dobro snalaze u tome.
Ja nisam takva. Prve dvije ili tri godine dobro sam se nosila s tim i sve je
bilo lijepo i dobro, ali moje pravo ja? U školi sam bila košarkašica. Nisam bila
cheerleaderica, nisam željela biti pod svjetlima reflektora i biti glavna. Igrala
sam košarku. I to je bilo ono što sam voljela.
Ali slava? Taj svijet nije stvaran, prijatelji moji dragi. Taj. Svijet. Nije.
Stvaran. Pristajete na sav taj cirkus, jer, naravno, to će platiti obiteljske
račune i sve tome slično. Ali, što se mene tiče, u svemu mi je tome nedostajala
nekakva esencija stvarnog svijeta. Mislim da sam se zato i odlučila roditi
djecu.

76
 Knjige.Club Books

Dakle, primanje nagrada i sve što ide uz slavu? Jako mi se to sviđalo. No

u tome za mene nije bilo ničeg trajnog. Ja se volim dobro oznojiti na pozornici
tijekom proba ili jednostavno igrati košarku i zabijati koševe. Volim rad.
Volim uvježbavanje. U tome ima više autentičnosti i vrijednosti nego u ičemu
drugome.
Zapravo, zavidim ljudima koji znaju kako navesti slavu da radi njima u
korist, jer ja se od nje skrivam. Ja postanem vrlo stidljiva. Na primjer, Jennifer
Lopez me se od samog početka doimala kao osoba koja jako dobro zna kako
biti slavna - kako udovoljavati interesu ljudi za sebe, ali zna gdje treba povući
granicu. Uvijek se dobro nosila s tim. Uvijek se ponašala dostojanstveno.
Kevin nije znao kako se nositi ni s čime od svega toga. Priznat ću vam da
ni ja nisam sjajna u tome. Ja sam nervozna osoba. Što sam starija, to više
bježim od većine raznih izraza pozornosti i pažnje prema meni, možda zato
što su me mnogi bili doista jako povrijedili.
U vrijeme kada sam se bila odlučila na taj gadni dolazak u New York,
trebala sam znati da je s mojim brakom svršeno, no mislila sam da ga se ipak
može spasiti. Kevin se poslije preselio u drugi studio, koji se nalazio u Las
Vegasu. I tako sam otišla onamo, nadajući se da ću moći razgovarati s njim.
Kada sam ga pronašla, zatekla sam ga obrijane glave. Spremao se snimiti
spot za naslovnicu svog albuma. Cijelo je vrijeme bio u studiju. Stvarno je
mislio da je sada reper. I svaka mu čast - jer stvarno je cijelu tu priču
doživljavao jako ozbiljno.
I tako sam se ja pojavila u Vegasu sa Seanom Prestonom u naručju, još
uvijek trudna s Jaydenom Jamesom, puna sućuti i razumijevanja za Kevinovu
situaciju. Pokušavao je nešto napraviti za sebe, a činilo se da svi sumnjaju u
njega. Znala sam kakav je to osjećaj. Zastrašujuće je tako se izložiti. Stvarno
morate vjerovati u sebe, čak i kada vas svijet počne tjerati da se upitate imate
li u sebi ono što je potrebno za uspjeh. No smatrala sam i to da bi trebao malo
više obraćati pozornost i na druge stvari i provoditi vrijeme i sa mnom. Naša
mala obitelj bila je zjenica mog oka. U sebi sam dugo nosila njegovu djecu i
mnogo žrtvovala zbog toga. Praktički sam se odrekla svoje karijere. Učinila
sam sve kako bih omogućila da živimo zajedno kao normalni ljudi.
Seana Prestona ostavila sam u hotelu s dadiljom i ponovno se pojavila na
setu snimanja. I opet su mi rekli da me on ne želi vidjeti. Poslije je rekao da
to nije istina, da nikada ne bi rekao tako nešto. Ja samo znam što sam
doživjela: zaštitari koji su bili kod kuće radili za mene nalazili su se na
vratima i nisu me željeli pustiti da uđem. Osjećala sam se kao da me se svi na
tom setu jednostavno žele riješiti.
Provirila sam kroz prozor i ugledala hrpu mlađarije kako partija. Set se
za snimanje bio pretvorio u noćni klub. Kevin i ostali glumci pušili su travu i
doimali se sretnima.

77
 Knjige.Club Books

Osjećala sam se sasvim izvan sebe. Promatrala sam taj prizor neko
vrijeme, a da me nitko unutra nije vidio. Zatim sam rekla zaštitaru: “Okej,
sjajno”, okrenula se i vratila se u hotel.
Bila sam u hotelu, skršena, kada se začulo kucanje na vratima.
Otvorila sam ih i ondje je stajao jedan od starih prijatelja mog brata -
Jason Trawick. Bio je čuo što se dogodilo.
“Kako si?” upitao me. Izgledao je kao da mu je stvarno stalo do mog
odgovora.
Kada mi je posljednji put itko postavio to pitanje? pomislila sam.

78
 Knjige.Club Books

21

BAŠ UOČI PRVOG ROĐENDANA Seana Prestona, dvanaestog rujna 2006. rodio se
Jayden James. Od samog je rođenja bio tako veselo dijete.
Nakon što sam sada rodila obojicu svojih dječaka, osjećala sam se tako
laganom - tako laganom kao da sam ptica ili pero, kao da bih mogla
odlebdjeti.
Moje mi se tijelo činilo nevjerojatnim. Osjeća li se čovjek ovako kada mu je
ponovno trinaest godina? pomislila sam. Nisam više imala trbuh.
Došla mi je bila u posjet jedna moja prijateljica i rekla: “Ti bokca, izgledaš
tako mršavo!”
“Pa, bila sam trudna pune dvije godine”, rekla sam.
Nakon što sam rodila svoje bebe, osjećala sam se kao sasvim drukčija
osoba. Bilo je to zbunjujuće.
S jedne strane, ponovno sam mogla navući svu svoju odjeću. Kada sam
iskušavala pojedine odjevne komade, svi su na meni izgledali dobro! Bilo mi
je pravo otkriće što sam ponovno mogla uživati u odjeći. Bila sam pomislila:
Ti bokca! Moje tijelo!
S druge strane, bila sam tako sretna dok sam osjećala da su te bebe
zaštićene u meni. Kada ih više nisam mogla držati u sebi na sigurnome, pala
sam u laganu depresiju. Doimale su se tako ranjivima u svijetu napasnih
paparazza i tabloida. Željela sam ih opet u sebi, kako ih se svijet ne bi mogao
dočepati.
“Zašto Britney toliko skriva Jaydena od kamere?” glasio je naslov u
jednim novinama.
Kevin i ja usavršili smo se u skrivanju klinaca nakon što je rođen Jayden,
i to toliko da su se ljudi čudili zašto nije objavljena niti jedna njegova fotka.
Mislim, da je itko barem na tren razmislio o tom pitanju, bio bi u stanju
domisliti se odgovoru. No nitko zapravo i nije postavljao to pitanje. Samo su
se i dalje ponašali kao da im dugujem, kao da muškarcima koji su me
pokušavali uloviti kako bi me snimili dok sam izgledala debela dugujem
dopustiti da slikaju moje vrlo mlade sinove.

79
 Knjige.Club Books

Poslije svakog poroda, jedna od prvih stvari koje sam morala učiniti bilo
je da pogledam kroz prozor i prebrojim neprijateljske borce na parkiralištu.
Činilo se kao da svaki put kada pogledam kroz prozor njih ima sve više. Uvijek
je ondje bilo više automobila nego što sam smatrala bezopasnim. Vidjeti
tolike muškarce okupljene kako bi snimili fotke mojih beba - od toga mi se
krv ledila u žilama. Kako je svaka fotka članova kraljevskih obitelji
podrazumijevala veliku zaradu, snimiti neku takvu fotku po svaku cijenu
postala je njihova misija.
A moji dečki - bili su tako majušni. Moj je posao bio štititi ih. Brinula sam
se da bi ih bljeskalice i vikanje mogli prestrašiti. Kevin i ja morali smo se
domišljati raznim strategijama, pokrivati im glave dekicama, istovremeno
pazeći da ispod njih mogu disati. Iako ja na svojoj glavi nisam nosila deku, i
meni je to jedva uspijevalo.
Nije me previše zanimalo baviti se te godine novinarima, no ipak sam dala
jedan intervju, Mattu Laueru za časopis Dateline. Rekao je da ljudi postavljaju
pitanja o meni, uključujući: “Je li Britney loša mama?” Nikada nije rekao tko
je postavio ta pitanja. Očito svi. I upitao me što mislim, koliko će paparazzima
trebati vremena da me ostave na miru. Da je to pitanje barem postavio njima
- kako bih se mogla ponašati u skladu s njihovim odgovorom, kako god glasio.
Srećom, moj mi je dom bio sigurna luka. Naš je odnos bio u problemima,
ali Kevin i ja izgradili smo bili nevjerojatnu kuću u Los Angelesu, tik pored
kuće Mela Gibsona. U blizini je živjela i Sandy iz filma Grease15. Ugledala bih
je i doviknula: “Bok, Olivia Newton-John! Kako ste, Olivia Newton-John?”
Nama je to bila kuća iz snova. Imali smo tobogan koji se spuštao u bazen.
Ondje je bio i pješčanik pun igračaka, kako bi klinci mogli graditi kule od
pijeska. Imali smo minijaturnu kućicu za lutke sa stubama i ljestvama i
minijaturnim trijemom. I neprestano smo joj dodavali nove detalje.
Nisu mi se sviđali drveni podovi pa sam posvuda dodala mramor - i,
naravno, morao je to biti bijeli mramor.
Stručnjak za unutrašnje uređenje bio je potpuno protiv toga. Rekao je:
“Mramorni su podovi iznimno skliski i tvrdi ako padnete.”
“Želim mramor!” viknula sam. “Trebam mramor.”
To je bio moj dom i moje gnijezdo. Bio je jebeno predivan. No mislim kako
sam tada shvatila da sam postala uvrnuta.
Imala sam to dvoje djece, jedno drugome do uha. Hormoni su mi divljali.
Bila sam opaka kao sam vrag i ponašala se jako zapovjednički. Meni je imati
djecu bila jako velika stvar. Pokušavajući naš dom učiniti savršenim, pošteno

15
U Hrvatskoj preveden kao Briljantin. Nap. prev.

80
 Knjige.Club Books

sam pretjerala. Sada razmišljam o tome i pomislim: Bože, to je bilo baš ružno.
Ispričavam se, građevinci. Mislim da mi je bilo previše stalo.
Imala sam umjetnički osmišljeno predvorje i murale u boji u sobama
dječaka: slike dječačića na Mjesecu, koji kao da su izronili iz nekog svijeta
fantazije. Sasvim sam se bila raspojasala po tom pitanju.
Oduvijek sam sanjarila o tome da imam djecu i odgajam ih u najugodnijoj
okolini koju mogu stvoriti. Meni su ta djeca bila savršena, prelijepa, bila su
sve što sam ikada željela. Željela sam im darovati cijeli svijet - cijeli Sunčev
sustav.
Počela sam slutiti da sam pomalo previše zaštitnički nastrojena kada
prva dva mjeseca svojoj mami nisam dopuštala da Jaydena uzme na ruke. Čak
i nakon toga, dopustila bih joj da ga drži pet minuta i to je bilo to. Morala sam
ga opet osjetiti u svom naručju. To je pretjerano. Sada to znam. Nisam trebala
biti toliko opsjednuta kontrolom nad svime.
I opet, mislim da je ono što se dogodilo kada sam ih prvi put ugledala
poslije porođaja bilo slično onome što mi se dogodilo kada sam raskinula s
Justinom: opet mi se dogodila ona stvar kao iz filma o Benjaminu Buttonu.
Starjela sam unatraške. Stvarno, bila sam novopečena majka i osjećala sam
se kao da sam jednim svojim dijelom postala beba. Jedan je moj dio bio vrlo
zahtjevna odrasla žena koja je vikala zbog bijelog mramora, a drugi je dio
mene odjednom jako počeo podsjećati na dijete.
Djeca na jedan način imaju jako iscjeljujući učinak. Ne osuđujete sve i
svakoga na prvu. Jer tu su ti mališani, tako nevini i tako ovisni o vama.
Shvatite da su svi nekoć bili bebe, tako krhke i bespomoćne. S druge strane,
imati djecu meni je bilo je psihološki jako složeno. To se bilo dogodilo i kada
se rodila Jamie Lynn. Toliko sam je jako voljela i osjećala prema njoj toliku
empatiju, da sam na neki čudan način postala ona. Kada su njoj bile tri godine,
jednim sam svojim dijelom i ja bila toliko stara.
Čula sam da se to ponekad događa roditeljima - posebno ako nosite neku
traumu iz djetinjstva. Kada vaši klinci dođu u dob u kojoj ste vi proživljavali
nešto gadno, ponovno emocionalno preživite tu svoju traumu.
Nažalost, u ono se doba nije o psihičkom zdravlju govorilo u tolikoj mjeri
i na način na koji se govori danas.
Nadam se da će svaka novopečena majka koja ovo čita i koja se s nečim
muči dobiti pravovremenu pomoć i da će svoje osjećaje kanalizirati prema
nečemu što će ih iscijeliti bolje od bijelih mramornih podova.
Jer, sada znam da sam iskazivala gotovo sve simptome postporođajne
depresije: tugu, tjeskobu, iscrpljenost. Kada su se bebe rodile, samo sam
postala još zbunjenija i opsjednutija njihovom sigurnošću, a tome nimalo nije
pripomogla sva medijska pozornost koja se obrušila na nas. Biti novopečena

81
 Knjige.Club Books

mama već je samo po sebi dovoljno izazovno, a kamoli ako pokušavate sve
učiniti savršeno i svaki svoj potez promatrate pod mikroskopom.
Kako je Kevin često bio odsutan, uza se nisam imala nikoga tko bi
primijetio da tonem sve dublje - osim svih paparazza u Americi.

82
 Knjige.Club Books

22

TIH MI JE PRVIHnekoliko mjeseci nakon što je Jayden došao kući iz rodilišta

prošlo u magli. Nabavila sam psa. Felicia se vratila u moj život i opet izašla iz
njega.
Dok sam bila trudna s Jaydenom, kosu sam bila obojila u crno. Pokušala
sam ponovno postati plavuša, pa sam ispala ljubičasta. Morala sam bila otići
frizeru da me potpuno izblajhaju i naprave mi nijansu smeđe koja će izgledati
prirodno. Bila je potrebna cijela vječnost da sve ispadne kako treba. Tako sam
se osjećala praktički i sa svime ostalim u svom životu. Najblaže rečeno, bila
sam u kaosu: raskid s J-om, odlazak na iscrpljujuću turneju Onyx, udaja za
muškarca kojeg nitko, čini se, nije smatrao dobrim partnerom za mene, a
onda sam pokušavala biti dobra majka u braku koji se raspadao oko mene.
A ipak, u studiju sam se uvijek osjećala vrlo sretnom i kreativnom. Dok
sam snimala album Blackout, osjećala sam tako slobodnom. Surađujući sa
sjajnim producentima, dobila sam priliku igrati se. Producent Nate Hills, koji
je snimao pod imenom Danja, više je bio zagrijan za EDM16 nego za pop;
upoznao me s tim novim zvukom i morala sam svoj glas naprezati na nove i
različite načine.
Sviđalo mi se što nitko od svega toga ne radi preveliku filozofiju i što sam
imala priliku reći što mi se sviđa, a što ne. Točno sam znala što želim i jako
mi se sviđalo ono što su mi nudili. Bilo je jako zabavno doći u studio, čuti te
nevjerojatne zvukove i dobiti priliku da im pridružim svoj glas. Unatoč
reputaciji koju sam imala u to vrijeme, bila sam usredotočena na rad i
uzbuđena što imam priliku raditi. Ono što me jako uznemiravalo bilo je sve
ono što se događalo izvan tog studija.
Paparazzi su se ponašali poput nekakve vojske zombija koja u svakom
trenutku pokušava prodrijeti unutra. Penjali su se po zidovima i pokušavali
fotkati kroz prozore. Pokušaj da uđem u zgradu i poslije iz nje izađem doimao
se kao se nalazim usred nekakve vojne operacije. Užasavalo me to.

16
Electronic dance music; elektronička plesna glazba. Nap. prev.

83
 Knjige.Club Books

Moja predstavnica za umjetnike i njihov repertoar, Teresa LaBarbera

Whites, koja je i sama bila majka, davala je sve od sebe da mi pomogne. U
jedan od naših studija postavila je njihalicu za bebe, što sam smatrala vrlo
ljubaznom gestom.
Taj je album bio neka vrsta borbenog pokliča. Poslije silnih godina u
kojima sam radila kao da mi život ovisi o tome i bila vrlo pedantna,
pokušavajući ugoditi svojoj mami i tati, taj je album bio moj način da svima
kažem:
“Jebite se.” Prestala sam raditi na način na koji sam prije uvijek radila.
Počela sam sama snimati sebe na cesti. Ušla bih u bar s nekim prijateljem, taj
bi prijatelj jednostavno sa sobom ponio kameru, i tako smo snimili “Gimme
More”
Da se razumijemo, ne kažem da sam ponosna na to. “Gimme More” je
daleko najgori spot koji sam ikada snimila. Nimalo mi se ne sviđa - vrlo je
neukusan. Izgledao je kao da smo na njegovo snimanje potrošili samo tri
tisuće dolara. A ipak, iako je bio loš, ispunio je svoju svrhu. A što sam više
izlazila van i sama obavljala sve više stvari, to je počelo primjećivati sve više
zanimljivih ljudi koji su željeli surađivati sa mnom. Na kraju sam sasvim
slučajno počela dolaziti u doticaj sa stvarno kvalitetnim ljudima, i to samo na
temelju informacija koje su se prenosile od usta do usta.
Blackout je bio jedan od albuma kojim sam bila najzadovoljnija i koji sam
snimila s najmanje muke. Vrlo se brzo pojavio na svjetlu dana. Ušla bih u
studio, provela ondje trideset minuta, i otišla. To nije bila promišljena odluka
- jednostavno sam morala biti brza. Ako bih se na nekome mjestu zadržala
predugo, paparazzi bi se vani počeli gomilati kao da sam Pac-Man kojeg su u
kut stjerali duhovi. Moji su mi mehanizmi preživljavanja govorili da u studio
moram ući što brže mogu i jednako brzo odjuriti iz njega.
Kada sam snimala pjesmu “Hot as Ice”, ušla sam u studio i ondje se
nalazilo šest ogromnih tipova koji su sjedili i čekali me. To je bio vjerojatno
jedan od najproduhovljenijih trenutaka koje sam doživjela u tonskom
studiju, nalaziti se u društvu svih tih muškaraca koji su bez riječi slušali kako
pjevam. Glasom sam uspjela izvesti najviše tonove ikada. Otpjevala sam tu
cijelu pjesmu dvaput i otišla. Nisam se uopće morala gnjaviti probama.

Iako sam se zbog snimanja albuma Blackout osjećala dobro, život me ipak
trgao i natezao u svim mogućim smjerovima. Iz jedne minute u drugu, sve što
se događalo oko mene išlo je u krajnost. Trebala sam biti više samosvjesna i
više cijeniti sebe nego što sam tada bila u stanju. A ipak, iako mi je to
razdoblje na svaki drugi način bilo vrlo teško, u umjetničkom je smislu bilo
sjajno. Sva previranja i problemi koje sam proživljavala nekako su me učinili
boljom umjetnicom.

84
 Knjige.Club Books

Dok sam snimala album Blackout, osjećala sam bila nekakvu uzbuđujuću
groznicu. Imala sam mogućnost snimati u najboljim studijima. Bilo je to
sasvim otkačeno razdoblje.

Nažalost, kada ti obiteljski život ne štima, to prevlada nad svim onim što je
inače dobro. Još mi je uvijek žao zbog načina na koji je situacija s mojom
obitelji postala neugodna, a ipak i dalje sam jako ponosna na taj album. Mnogi
su umjetnici rekli da je taj album utjecao na njih i često čujem od svojih
obožavatelja da im je najdraži.
U međuvremenu, Kevin se medijski jako eksponirao i pomislili biste da je
upravo pobijedio u Grand Slamu na World Seriesu. Više ga nisam
prepoznavala. Bili su ga zamolili da za Nationwide17 snimi reklamu za Super
Bowl. Nije bilo važno što se reklama sastojala od toga da on zbija šale na svoj
račun - glumio je radnika u fast-foodu koji sanja o tome da postane zvijezda.
Nakon što je dobio tu ponudu, praktički ga više nisam ni viđala. Doimalo se
kao da je previše dobar da uopće razgovara sa mnom. Svima je govorio da mu
očinstvo znači najviše na svijetu - da je to najbolja stvar koja mu se ikada
dogodila u životu. No po njegovu ponašanju ne biste to zaključili. Jer tužna je
istina bila da je on jako često bio odsutan.

17
Američka kompanija za osiguranje i financijske usluge. Nap. prev.

85
 Knjige.Club Books

23

KADA SAM SE UDALA za Kevina, svim sam svojim srcem vjerovala u taj brak. Ako
pogledate fotke s tog vjenčanja i zagledate se u moje oči, vidjet ćete to: bila
sam jako zaljubljena i vrlo spremna započeti tu novu fazu svog života. Željela
sam djecu s tim muškarcem. Željela sam ugodan dom. Željela sam ostarjeti s
njim.
Moj mi je odvjetnik rekao da ja nisam podnijela zahtjev za razvod, Kevin
bi to učinio. Iz tog sam razabrala da je Kevin želio podnijeti zahtjev za razvod
braka, ali da se sustezao zbog osjećaja krivnje. Znao je da će u javnosti imati
bolji imidž ako ja budem ta koja je predala zahtjev za razvod braka. Moj mi je
odvjetnik rekao da je Kevin namjeravao podnijeti zahtjev za razvod braka bez
obzira na sve. Naveli su me da povjerujem kako bi bilo bolje da ja to učinim
prva, kako ne bih ostala ponižena.
Nisam željela biti osramoćena, pa sam početkom studenog 2006., kada su
Jaydenu bila gotovo dva mjeseca, predala papire za razvod. I Kevin i ja
zatražili smo puno skrbništvo nad djecom. No nisam znala da će Kevin zatim
inzistirati na tome da ja platim njegova odvjetnika. A kako sam ja, pravno
gledano, pokrenula zahtjev za razvod braka, u medijima će me držati
odgovornom za raspad moje mlade obitelji.
Pozornost je medija bila sumanuta. To je vjerojatno bilo dobro za Kevinov
album, koji je izašao tjedan dana prije nego što smo objavili da se razvodimo,
no mene su prikazali kao zločinku. Neki su mi ljudi pokušali pružiti podršku
- ali u novinama to su često činili na način da su bili okrutni prema Kevinu,
što zapravo nije previše pomoglo situaciji.
Kasnije tog mjeseca, bila sam jedna od voditeljica dodjele nagrada na
priredbi American Music Awards. Dok sam čekala da izađem na pozornicu,
Jimmy Kimmel je izveo monolog i skeč o Kevinu, nazvavši ga “prvim
glazbenim čudom u povijesti bez ijednog hita”. Muškarca koji je glumio
Kevina strpali su u kovčeg, utovarili ga u kamion i bacili u ocean.
No to je bio otac mojih sinova. Na mene su izrazi nasilja prema njemu
djelovali uznemirujuće. Svi su se u publici smijali. Nisam znala da će se to
dogoditi i zateklo me sasvim nespremnu. Izašla sam na pozornicu i predala
nagradu Mary J. Blige, no poslije sam se vratila iza scene i pokušala svima dati
86
 Knjige.Club Books

do znanja da sam bila dovedena u zabludu i da mi se to ne sviđa. Isto tako,

nisam smatrala da mi i na koji način koristi, s obzirom na to da sam se nalazila
usred bitke za skrbništvo, što se prema mojem bivšem suprugu ponašaju na
taj način.
Činilo se da su svi oduševljeni vijestima o našem razvodu - svi osim mene.
Ja se nisam osjećala raspoloženom za slavlje.

Kada sada razmišljam o tome, mislim da su i Justin i Kevin bili vrlo mudri i
promišljeni. Jako su dobro znali što rade, a ja sam im uletjela ravno onamo,
gdje su željeli da se nađem.
I to vam je moj problem s tom industrijom. Nikada nisam znala kako igrati
tu igru. Nisam znala kako se predstaviti, ni na kojoj razini. Imala sam loš
smisao za odijevanje - kvragu, još se uvijek loše odijevam, i to priznajem. I
radim na tome. Pokušavam. Trudim se. No, u istoj mjeri u kojoj priznajem
svoje mane, na kraju znam da sam dobra osoba. Sada vidim da moraš biti
dovoljno mudar, dovoljno opak, dovoljno promišljen kako bi mogao igrati tu
igru, a ja nisam znala njezina pravila. Bila sam istinski nevina - jednostavno
nisam imala pojma ni o čemu. Bila sam novopečena samohrana majka dvojice
malih dječaka - nisam imala vremena urediti frizuru prije nego što bih izašla
van i suočila se s morem fotografa.
Dakle, bila sam mlada, i napravila sam mnoge pogreške. No reći ću ovo:
nisam bila manipulatorica. Jednostavno sam bila glupa.
To je još jedna stvar koju su Justin i Kevin uništili u meni. Nekoć sam bila
osoba koja vjeruje ljudima. No poslije raskida s Justinom i razvoda, zapravo
nikada više ni u koga nisam imala povjerenja.

87
 Knjige.Club Books

24

JEDNA OD OSOBA KOJA je prema meni bila najljubaznija kada mi je ljubaznost

stvarno trebala bila je Paris Hilton. Mnogi su je u Americi bili otpisali kao
običnu partijanericu, no ja sam smatrala da je elegantna - voljela sam način
na koji je pozirala na crvenim tepisima i kako je uvijek izvijala jednu obrvu
kada bi netko bio bezobrazan prema njoj.
Vidjela je da imam male bebe i da patim zbog razvoda i mislim da se
sažalila nada mnom. Došla je u moju kuću i mnogo mi je pomogla. Bila je
stvarno jako draga prema meni. Ako ostavimo po strani onu večer u Vegasu
s Jasonom Trawickom, osjećala sam se kao da već stoljećima nitko nije bio
drag prema meni na taj način. Počele smo se družiti. Poticala me da se poslije
jako mnogo vremena ponovno počnem zabavljati.
S Paris sam prošla kroz svoju fazu partijanja. No da razjasnim: to
partijanje nikada nije bilo toliko razuzdano, kakvim su ga novinari
prikazivali. Postojalo je razdoblje u kojem uopće nisam izlazila. I naposljetku,
kada konačno jesam na nekoliko sati napustila kuću - nakon što sam djecu
ostavila kod kuće pod paskom sposobnih dadilja - ostajala vani dokasna i pila
kao i svaki drugi dvadesetineštogodišnjak, slušala sam samo o tome da sam
najgora majka na svijetu i užasna osoba. Tabloidi su bili puni optužbi: Ona je
drolja! Ona se drogira!
Nikada nisam imala problem s alkoholom. Volim piti, ali to se nikada nije
otelo kontroli. Želite li znati koju drogu najviše volim uzimati? Jedinu stvar
koju sam unosila u sebe osim alkoholnih pića? Adderall, amfetamin koji se
daje djeci s ADHD-om.18 Adderall bi me omamio, da, no od toga mi je bilo
mnogo privlačnije to što je taj lijek činio da se na nekoliko sati osjećam malo
manje depresivnom. To je bila jedina tvar koja je na mene djelovala kao
antidepresiv i doista sam osjećala da mi je to potrebno.
Nikada me ni najmanje nisu zanimale teške droge. Vidjela sam i previše
ljudi u svijetu glazbe koji su se drogirali svim i svačim, no to nije bilo za mene.
Ondje gdje sam ja odrastala, više od svega drugoga mi smo pili pivo; i dan-

18
ADHD - sindrom poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću. Nap. prev.

88
 Knjige.Club Books

danas ne volim piti skupa vina jer mi spale grlo. I nikada nisam voljela ni
travu, osim taj jedan put u New Yorku kada sam slomila potpeticu. Ako
udahnem i samo malo dima marihuane kada se nalazim u društvu ljudi koji
je puše, počnem se osjećati usporenom i tupom. A ja to mrzim.
Znate li što smo Paris i ja učinile one navodno razuzdane večeri zbog koje
su svi podignuli toliku prašinu, kada smo izašle s Lindsay Lohan? Napile smo
se. I to je bilo to!
Boravili smo u jednoj kući na plaži, moja se mama brinula o klincima, i ja
sam izašla s Paris. Bile smo nabrijane, pile smo i ponašale se glupavo. Bio je
dobar osjećaj družiti se s prijateljicama i malo se opustiti. U svemu tome nije
bilo baš ničega zbog čega bih se trebala osjećati krivom.
Na kraju te večeri ušla sam u tu kuću na plaži, sretna zbog svoje
pustolovine i još uvijek malo pripita.
Moja me majka čekala budna. Kada sam ušla u kuću, počela je vrištati na
mene i gadno smo se posvađale.
Rekla je da je do svađe došlo zato što sam se bila uništila.
I bila je u pravu. Doista jesam. No to nije bilo kršenje nekog bitnog pravila
u našoj obitelji. A te sam večeri bila zamolila nju da mi pričuva djecu kako bih
mogla izaći, kako djeca ne bi vidjela da im je majka pod utjecajem opojnih
sredstava, dakle ponijela sam se odgovorno.
Sram koji sam tada osjetila slomio mi je srce. Stajala sam ondje, pjenila se
i pomislila: U redu. Dakle, pretpostavljam da je meni zabranjeno zabavljati se.
Mojoj je mami uvijek uspijevalo navesti me da se osjetim kao da sam loša
osoba ili kriva za nešto, iako sam se jako trudila biti dobra. To je moja obitelj
uvijek radila - ponašala se prema meni kao da sam loša osoba. Ta je svađa
označila prekretnicu u mojem odnosu s mojom mamom. Nisam se više mogla
vratiti na staro. Pokušavale smo, ali zapravo nije upalilo.
Bez obzira na to koliko sam obožavatelja imala na ovom svijetu, činilo se
kako moji roditelji nikada nisu mislili da ja išta vrijedim. Kako se možeš tako
ponašati prema svom djetetu dok ono prolazi kroz razvod, kada je usamljeno
i izgubljeno?
Jednostavno nije lijepo kada osobi koja prolazi kroz neko teško razdoblje
nimalo ne popustiš, pogotovo kada ti ta osoba ne može uzvratiti istom
mjerom. Kada sam se malo okuražila i poneki se put obrecnula na njih - a i
sam Bog zna da su bili daleko od savršenstva - to im se baš nije pretjerano
svidjelo. No i dalje su, u emocionalnom smislu, imali mnogo moći nada mnom.

89
 Knjige.Club Books

25

SVE ŠTO LJUDI GOVORE O OSJEĆAJIMA koji se razviju u tebi kada postaneš roditelj u
mojem je slučaju prava istina. Moji su mi dječaci dali smisao života. Bila sam
šokirana kada sam shvatila koliko sam čiste ljubavi odmah osjetila prema tim
malim bićima.
No, uz to mi je velik zalogaj bio postati majkom u okolnostima tolikog
pritiska koji sam trpjela kod kuće i vani u svijetu, bilo mi je mnogo, mnogo
teže nego što sam očekivala da će biti.
Odsječena od svojih prijatelja, počela sam šiziti. Znam da se u to vrijeme
trebaš usredotočiti samo na majčinstvo, no meni je bilo teško sjediti i svakog
se dana s njima igrati, u prvi plan uvijek stavljati svoju ulogu majke. Osjećala
sam se vrlo zbunjenom. Cijeli svoj život nisam znala ni za što drugo no bivati
izloženom, na svakoj mogućoj razini. Nisam znala kamo poći, što činiti. Jesam
li trebala otići kući u Louisianu, nabaviti si kuću s visokim zidom, i ondje se
skrivati?
Ono što sada znam, no što tada nisam bila u stanju uvidjeti, jest da mi je
oduzet svaki vid normalnog života - pojavljivanje u javnosti, a da odmah ne
postanem vijest na naslovnici, normalne pogreške koje čini svaka
novopečena majka dvoje male djece, osjećaj da mogu vjerovati ljudima oko
sebe. Nisam imala slobodu, ali ni sigurnost. Istovremeno sam patila, sada to
znam, od ozbiljnog slučaja postporođajne depresije. Priznat ću, osjećala sam
da neću preživjeti ako se situacija ne popravi.
Svi su ostali nastavili sa svojim životom, ali mene su nadzirali iz svakog
kuta. Justin i Kevin mogli su se seksati i pušiti travu koliko god su željeli, i
nitko im ništa nije rekao. Ja dođem kući poslije jedne večeri provedene u
klubovima, a moja se majka obruši na mene. Bojala sam se poduzeti ikakav
korak. Moja je obitelj učinila da se osjetim paraliziranom.
Naginjala sam prema svakome tko bi se ubacio u igru i djelovao kao
odbojnik između mene i njih, posebno prema ljudima koji bi me odveli
partijati, malo mi skrenuli misli i barem me privremeno maknuli od
neprestanog strogog nadzora pod kojim sam bila. Niti jedna od tih osoba nije
bila baš sjajna na duge staze, no u to sam vrijeme očajnički žudjela za nekim

90
 Knjige.Club Books

tko bi se doimao da mi želi pomoći na ikoji način i koji se činio sposobnim

moje roditelje zadržati na odstojanju.

Kao dio svog nauma da dobije puno skrbništvo, Kevin je sve pokušavao
uvjeriti da sam sasvim izvan kontrole. Počeo je govoriti da više ne bih trebala
imati svoju djecu - uopće.
Kada je to izjavio, sjećam se da sam pomislila: Ovo je sigurno neka šala. To
govori samo za tabloide. Kada pročitate nešto o svađama slavnih bračnih
parova, nikada ne znate što je prava istina. Ja uvijek pretpostavim da je
mnogo od onoga što pročitam u novinama samo dio nekakve zavjere kako bi
se dobila prednost u borbi za skrbništvo. Zato sam čekala da mi vrati dječake
nakon što mi ih je oduzeo. Ne samo što ih nije želio vratiti meni, na kraju mi
tjednima nije dopuštao ni da ih vidim.

U siječnju 2007., moja je teta Sandra umrla poslije duge i gadne borbe s
karcinomom jajnika. Bila mi je kao druga majka. Na sprovodu tete Sandre,
pored njezinog groba, plakala sam kao nikada prije.
Raditi mi je bilo nezamislivo. U to me vrijeme nazvao jedan poznati
redatelj i ponudio mi da sudjelujem u jednom njegovu projektu. “Imam jednu
ulogu za tebe”, rekao je. “Stvarno je jako mračna.”
Odbila sam, jer sam smatrala da to emocionalno ne bi bilo zdravo za
mene. No pitam se jesam li samo zbog toga što sam znala koja mi se uloga
nudi podsvjesno uronila u te vode - i zamišljala kako bi bilo utjeloviti taj lik.
U sebi sam već dugo osjećala taj oblak tame. No izvana, pokušavala sam i
dalje izgledati onako kako su ljudi željeli da izgledam, pokušavala sam
ponašati se onako kako su ljudi željeli da se ponašam - da neprestano budem
draga i lijepa. No u tom je trenutku ta pokožica bila toliko istrošena, da u njoj
nije više ničega preostalo. Bila sam goli živac.

U veljači, nakon što već tjednima nisam imala prilike vidjeti dječake, i zbog
toga bila potpuno izvan sebe od tuge, bila sam otišla zamoliti ga da mi dopusti
vidjeti ih. Kevin me nije želio pustiti u kuću. Preklinjala sam. Jaydenu Jamesu
je tada bilo pet mjeseci, a Sean Preston je bio star sedamnaest mjeseci.
Zamišljala sam kako ne znaju gdje je njihova majka, kako se pitaju zašto ne
želi biti s njima. Došlo mi je da razvalim vrata kako bih se probila do njih.
Nisam znala što da radim.
Sve su to promatrali paparazzi. Ne mogu vam ni opisati koliko sam se
poniženom osjećala. Bila sam stjerana u kut. Nalazila sam se vani i, kao i
uvijek, proganjali su me bili ti muškarci i čekali da učinim nešto što bi mogli
fotografirati.

91
 Knjige.Club Books

I tako sam im te večeri i dala malo materijala.

Ušla sam u jedan frizerski salon, uzela mašinicu i obrijala svu svoju kosu.
Svi su mislili da je to da pukneš od smijeha. Ma gle kako je samo luda! Čak
su i moji roditelji izgledali kao da im je neugodno. No čini se da nitko nije
shvatio kako sam samo izvan sebe od tuge. Bili su mi oduzeli moju djecu.
Dok sam tako hodala obrijane glave, svi su me se bojali, čak i moja mama.
Nitko više nije želio razgovarati sa mnom, jer sam bila previše ružna.
Moja je duga kosa velikim dijelom bila ono što su ljudi voljeli - i ja sam to
znala. Znala sam da mnogi dečki misle kako je duga kosa seksi.
Brijanje glave bio je moj način da svijetu kažem: Jebi se. Želiš da budem
lijepa za tebe? Ma jebi se. Želiš da budem dobra zbog tebe? Jebi se. Želiš da
budem tvoja djevojka iz snova? Jebi se. Godinama sam bila ta dobra djevojka.
Uglađeno sam se smiješila dok su voditelji TV emisija pohotno zurili u moje
grudi, dok su američki roditelji govorili kako uništavam njihovu djecu noseći
kratke majičice, dok su me razni direktori gledali svisoka i tapšali po ruci i
propitivali odluke koje sam donijela u karijeri, iako sam bila prodala na
milijune ploča, dok se moja obitelj ponašala kao da sam čisto zlo. I bila sam
već umorna od toga.
Na kraju dana, ništa mi više nije bilo važno. Željela sam samo vidjeti svoje
dječake. Spopadala me mučnina dok sam razmišljala o satima, o danima, o
tjednima koje sam propustila provesti s njima. Najdraži trenuci u mojem
životu bili su oni kada sam imala priliku odrijemati sa svojom djecom. U tim
sam se trenucima osjećala najbližom Bogu - dok sam drijemala sa svojom
dragocjenom djecom, mirisala njihovu kosicu, držala ih za njihove sićušne
ruke.

U meni se probudio nevjerojatan bijes. Mislim da mnoge žene to razumiju.

Jedna mi je prijateljica bila rekla: “Da meni netko oduzme moju djecu, učinila
bih mnogo više od brijanja glave. Spalila bih cijeli grad do temelja.”

92
 Knjige.Club Books

26

BATRGAJUĆI SE KROZ TE TJEDNE bez svoje djece, šizila sam i gubila se, uvijek
ispočetka. Nisam više znala ni kako se brinuti o sebi. Zbog razvoda sam se
morala preseliti u nekakvu kućicu u engleskom ladanjskom stilu na Beverly
Hillsu. Paparazzi su sada kružili oko mene iznimno uzbuđeni, poput morskih
pasa kada namirišu krv u vodi.
Kada sam obrijala svoju glavu, osjećala sam se kao da je to bio gotovo
religijski čin. Živjela sam na razini pukog postojanja.
Za trenutke kada ću željeti pojaviti se u javnosti, kupila sam bila sedam
perika, sve s kratkom bob-frizurom. No ako nisam mogla vidjeti svoje sinove,
nisam željela vidjeti ni ikoga drugoga.

Nekoliko dana nakon što sam obrijala glavu moja me rođakinja Alli odvezla
da ponovno vidim Kevina. Mislila sam da barem taj put ondje neće biti
paparazza. No očito je netko dojavio jednom od fotografa, a taj je pozvao svog
pajdaša.
Kada smo stali na benzinskoj postaji, njih su dvojica krenuli prema meni.
Neprestano su snimali fotke bljeskajući ogromnim fotoaparatom i snimali
kroz prozor dok sam ja, slomljena, sjedila na suvozačkom sjedalu i čekala da
se Alli vrati. Jedan je od njih postavljao pitanja: “Kako si? Jesi li dobro?
Zabrinut sam zbog tebe.”
Odvezli smo se Kevinu. Ta su nas dva paparazza slijedila i fotkala kako
meni, još jednom, brane ulaz u Kevinovu kuću. Kako me odbijaju, dok
pokušavam vidjeti svoju djecu.
Nakon što smo otišle, Alli je stala pored ceste kako bismo smislile što sada
da radimo. Snimatelj se ponovno pojavio pored mog prozora.
“Ono što ću sada učiniti, Britney - a učinit ću samo to - jest da ti postavim
nekoliko pitanja”, rekao je jedan od njih s tim zlobnim izrazom lica. Nije
upitao smije li mi postaviti pitanja. Jednostavno mi je rekao što će učiniti. “A
onda ću te ostaviti na miru.”
Alli je počela preklinjati te muškarce da me ostave na miru. “Molim vas,
dečki. Nemojte, dečki. Molim vas, molim vas...”

93
 Knjige.Club Books

Bila je tako pristojna i preklinjala ih je kao da moli da nam poštede živote,

a otprilike sam se tako i osjećala.
No nisu željeli odustati. Vrisnula sam.
To im se svidjelo - kada sam odreagirala. Jedan od njih nije htio otići dok
ne dobije što želi. Neprestano se podsmjehivao, neprestano mi postavljao ista
grozna pitanja, opet i opet, pokušavajući me navesti da ponovno odreagiram.
U njegovu je glasu bilo toliko ružnoće - takvog pomanjkanja ljudskosti.
To mi je bio jedan od najgorih trenutaka u životu, a on me nastavio
napadati. Zar se nije mogao ponijeti prema meni kao prema ljudskom biću?
Nije li se mogao povući? No nije želio. Jednostavno je nastavio navaljivati.
Neprestano me zapitkivao, uvijek istim riječima, kako se osjećam sada kada
ne mogu vidjeti svoju djecu. Smiješio se.
I naposljetku sam puknula.
Zgrabila sam jedinu stvar unutar svog dosega, zeleni kišobran, pa iskočila
iz auta. Nisam ga namjeravala tresnuti, jer i u najgorim svojim danima,
jednostavno nisam takva osoba. Udarila sam po sljedećoj najbližoj stvari, a to
je bio njegov auto.
Patetično, stvarno. Kišobranom. Ne možete nanijeti nikakvu štetu
kišobranom. Bio je to očajnički potez očajne osobe.
Bilo mi je toliko neugodno zbog toga što sam učinila, da sam fotografskoj
agenciji poslala poruku s isprikom, spomenuvši da sam u tome trenutku bila
u izboru za jednu mračnu filmsku ulogu, što je bila istina, i da nisam bila
sasvim svoja, što je također bila istina.
Poslije će taj paparazzo u jednom intervjuu koji su snimili za
dokumentarac o meni reći: “To nije bila dobra večer za nju... Ali bila je dobra
večer za nas - jer smo snimili fotku koja je donijela dobru lovu.”

Sada mi moj suprug Hesam kaže da je lijepim djevojkama glavna fora obrijati
glavu. To je vibra koju žele odaslati, kaže on - poslati poruku kako se ne žele
podrediti konvencionalnim predodžbama o ljepoti. Pokušava učiniti da se
zbog tog svog poteza osjećam bolje, jer mu je žao koliko me sve to još uvijek
boli.

94
 Knjige.Club Books

27

OSJEĆALA SAM SE KAO da živim na rubu litice.

U jednom trenutku nakon što sam obrijala glavu otišla sam bila u Bryanov
stan u Los Angelesu. S njim su bile dvije djevojke iz njegove prošlosti u
Mississippiju - a ondje je bila i moja mama. Imala sam dojam da me mama ne
želi ni pogledati, jer sam sada bila ružna. To mi je samo dokazalo kako je
svijetu stalo jedino do tvog fizičkog izgleda, čak i dok patiš i dok se nalaziš na
najnižoj točci u svom životu.
Te su mi zime rekli da bih lakše ponovno dobila skrbništvo ako bih otišla
na rehabilitaciju. I tako, iako sam mislila da više problema imam s bijesom i
tugom nego zbog uzimanja nedopuštenih supstancija, otišla sam na
rehabilitaciju. Kada sam stigla onamo, tu je bio i moj otac. Sjeo je meni preko
puta - između nas su se nalazila tri stolića kao za piknike. Rekao je: “Ti si čista
sramota.”
Razmišljam sada o tome i mislim: Zašto nisam pozvala Big Roba da mi
pomogne?
Toliko sam se već stidjela same sebe, toliko mi je bilo neugodno, a sada je
ovdje i moj tata koji mi govori da sam čista sramota. Bila sam školski primjer
osobe koju udarate kada je već mrtva. Ponašao se prema meni kao da sam
pas, ružan pas. Nikoga nisam imala. Bila sam užasno usamljena.
Pretpostavljam da je jedina dobra strana te rehabilitacije bila u tome što sam
otpočela s procesom iscjeljenja. Bila sam čvrsto odlučila iz te mračne situacije
izvući najviše što mogu.
Kada sam izašla, uspjela sam dobiti privremeno dvojno skrbništvo,
zaslugom jednog sjajnog odvjetnika koji mi je pomogao u tome. No bitka je s
Kevinom bjesnila i dalje i proždirala me živu.

Blackout, album na koji sam najponosnija u cijeloj svojoj karijeri, izašao je

2007., baš oko Halloweena. Trebala sam bila na VMA-u izvesti pjesmu
“Gimme More” kako bih pomogla oko njegove promocije. Nisam to željela
učiniti, no moja je ekipa vršila pritisak na mene da izađem u javnost i
pokažem svima da sam dobro.

95
 Knjige.Club Books

Jedini je problem s tim planom bio taj što ja nisam bila dobro.
Te večeri iza pozornice VMA-a ništa nije išlo kako treba. Došlo je do
problema s mojim kostimom i ekstenzijama za kosu. Noć prije nisam spavala.
Vrtjelo mi se u glavi. Bilo je prošlo manje od godine dana otkako sam rodila
svoje drugo dijete u dvije godine, no svi su se ponašali kao da ih vrijeđa što
nemam jasno ocrtane, lijepe trbušnjake. Nisam mogla vjerovati da ću se
morati pojaviti na pozornici, osjećajući se onako kako sam se bila osjećala.
Iza pozornice naletjela sam na Justina. Bilo je prošlo već neko vrijeme
otkako ga nisam vidjela. U njegovu je svijetu sve išlo sjajno. Na sve je moguće
načine bio na vrhuncu svoje igre, i ponašao se s mnogo samouvjerenosti i
prepotencije.
Dobila sam napadaj panike. Nisam bila dovoljno uvježbavala. Mrzila sam
svoj izgled. Znala sam da će moj nastup biti loš.
Popela sam se na pozornicu i dala sve od sebe, što je - da, sasvim sigurno
- bilo daleko od mog najboljeg izdanja u nekim drugim prigodama. Mogla sam
se, dok sam nastupala, vidjeti na velikim ekranima koji su bili raspoređeni u
publici; osjećala sam se kao da promatram samu sebe u onim zrcalima u
lunaparku koja iskrivljavaju sliku na sve moguće smiješne načine.
Neću sada braniti taj svoj nastup, niti ću reći da je bio dobar, ali reći ću da
svi mi izvođači imamo loših trenutaka. No njihove posljedice obično nisu tako
ekstremne.
Isto tako, obično ne doživite jedan od svojih najgorih trenutaka u životu
baš u vrijeme i na mjestu na kojem vaš bivši doživljava jedan od svojih
najboljih.
Justin je po pisti glatko uklizao u svoj nastup. Flertao je s djevojkama iz
publike, uključujući jednu koja se bila okrenula pa izvila leđa i zatresla
dojkama kao da pjeva njoj. Zatim su mu se na pozornici pridružili Nelly
Furtado i Timbaland - i bilo je tako zabavno, tako opušteno, tako vedro.
Kasnije se te večeri na pozornicu popela komičarka Sarah Silverman da
me sprži do kraja. Rekla je da sam u svojoj dvadeset i petoj već učinila sve što
vrijedi učiniti i da za mene nema dalje. Moje je dvije bebe nazvala
“najdražesnijim pogreškama koje ćete ikada ugledati”. No sve sam to čula tek
poslije. U onom sam trenutku iza pozornice histerično jecala.
U danima i tjednima koji su uslijedili, novine su ismijavale moje tijelo i
moju izvedbu. Dr. Phil ju je nazvao željezničkom nesrećom.
Kada je album Blackout izašao u listopadu 2007., jedina promocija koju
sam napravila za njega bio je radijski intervju uživo s Ryanom Seacrestom. U
tom intervjuu, čija je tema trebala biti snimanje albuma, Ryan Seacrest
postavljao mi je pitanja kao što su: “Što biste odgovorili onima koji vas

96
 Knjige.Club Books

kritiziraju kao mamu?” i “Smatrate li da činite sve što možete za svoju djecu?”
i “Koliko ih često viđate?”
Činilo mi se da ljudi žele govoriti samo o tome: jesam li ili nisam podobna
biti majkom. Ne o tome da sam napravila tako upečatljiv album držeći dvoje
djece na kuku dok su me po cijeli dan, svaki dan, proganjali tuceti opasnih
muškaraca.
Moja me ekipa za menadžment napustila. Moj je tjelohranitelj otišao na
sud s Glorijom Allred pored sebe, svjedočiti u slučaju dodjele skrbništva.
Rekao je da se drogiram; nisu ga bili unakrsno ispitali.
Savjetnica za roditeljstvo pozvana od strane suda rekla je da ja volim
svoju djecu i da između mene i moje djece očito postoji povezanost. Rekla je
i to da se u mojoj kući nije odvijalo apsolutno ništa što bi se moglo nazvati
zlostavljanjem ili zlouporabom.
No te rečenice nikada nisu dospjele na naslovnice.

97
 Knjige.Club Books

28

JEDNOG DANA POČETKOM SIJEČNJA 2008., dječaci su bili kod mene i krajem tog
njihova posjeta došao ih je pokupiti jedan zaštitar koji je nekoć radio za mene
i u tome trenutku za Kevina.
Najprije je u auto smjestio Prestona. Kada se vratio po Jaydena, odjednom
me pogodila pomisao: Ja možda nikada više neću vidjeti svoje dječake. S
obzirom na to kako se u prošlosti bila razvijala situacija s mojim slučajem
dobivanja skrbništva, obuzela me užasna pomisao da možda nikada više neću
dobiti dječake, ako ih sada vratim.
Otrčala sam s Jaydenom u kupaonicu i zaključala vrata - jednostavno ga
nisam mogla pustiti od sebe. Nisam željela da itko uzme moju bebu. Ondje je
bila jedna moja prijateljica, prišla je vratima kupaonice i rekla da će zaštitar
pričekati. Držala sam Jaydena u naručju i gušila se od plača. No nitko me nije
pričekao. Nisam se ni okrenula, a kroz vrata kupaonice provalila je ekipa
specijalaca u crnim odijelima, kao da sam nekoga ozlijedila. Bila sam kriva
jedino za to što sam očajnički željela zadržati svoju djecu još nekoliko sati i
dobiti nekakvo jamstvo da ih neću izgubiti zauvijek. Pogledala sam u svoju
prijateljicu i samo rekla: “Ali, rekla si da će pričekati...”
Kada su mi oduzeli Jaydena, zavezali su me za kolica na kotačićima i
odvezli u bolnicu.
Bolnica mi je dopustila da odem prije nego što su istekla sedamdeset i
dva sata. No šteta je već počinjena. Slučaju nimalo nije pomoglo ni to što su
me paparazzi proganjali više nego ikada.
Održano je novo saslušanje za dobivanje skrbništva i rekli su mi da ću
sada - zato što sam se toliko bila uplašila da ću izgubiti svoju djecu da sam se
uspaničila - djecu moći viđati još rjeđe.
Osjećala sam se kao da mi nitko ne čuva leđa. Činilo mi se da čak ni moja
obitelj ne mari za mene. Baš u doba blagdana, za trudnoću svoje
šesnaestogodišnje sestre saznala sam iz jednog ekskluzivnog članka u
tabloidima. Obitelj je to tajila od mene. To je otprilike bilo u trenutku kada je
Jamie Lynn skoro podnijela zahtjev sudu za emancipaciju od naših roditelja.
Između ostalog, optužila ih je bila da su joj oduzeli mobitel. Na kraju je

98
 Knjige.Club Books

razgovarati s vanjskim svijetom mogla jedino putem jednokratnih telefona

koje je skrivala.
Sada znam da kada se netko ne osjeća dobro - a ja se tada doista nisam
osjećala dobro - moraš prići toj osobi i zagrliti je. Kevin mi je oduzeo zjenice
mojih očiju. Izbio je dah iz mene. A moja me obitelj nije zagrlila.
Počela sam sumnjati da potajno slave što proživljavam najgore trenutke
u svom životu. No to sigurno ne može biti istina, je li tako? Sigurno sam samo
paranoična.
Zar ne?

99
 Knjige.Club Books

29

U LOS ANGELESU CIJELE je godine toplo i sunčano. Kada se vozite kroz grad,
ponekad je teško prisjetiti se koje je godišnje doba. Kamo god pogledate, svi
na nosu imaju sunčane naočale, na slamke ispijaju hladne napitke, smiješe se
i smiju pod bistrim plavim nebom. No u siječnju 2008., zima se stvarno
doimala zimom, čak i u Kaliforniji, jer ja sam se osjećala samom, bilo mi je
hladno i bila sam hospitalizirana.
Vjerojatno to ne bih trebala priznati, no bila sam vrag na kotačima. Pila
sam mnogo Adderalla.
Bila sam užasna i priznat ću da sam griješila. Bila sam užasno bijesna zbog
svega što se dogodilo s Kevinom. Toliko sam se trudila oko njega. Dala sam
sve od sebe.
A on mi je okrenuo leđa.
Počela sam izlaziti s jednim fotografom. Sasvim sam bila očarana njime.
On je bio paparazzo i jasno mi je zašto su ljudi smatrali da njegove namjere
nisu časne, ali u to sam vrijeme samo mogla vidjeti da se prema meni ponaša
kavalirski i da mi pomaže kada su svi ostali postali previše agresivni.
U to sam doba znala biti itekako glasna kada mi se nešto ne bi svidjelo -
sasvim sam vam sigurno to davala do znanja. I ne bih dvaput razmislila o
tome. (Da me tada netko u Vegasu udario u lice - što mi se i dogodilo u srpnju
2023. - udarila bih i ja njega, sto posto.)
Bila sam neustrašiva.
Uvijek su nas proganjali paparazzi. Te su potjere bile stvarno
nevjerojatne - ponekad agresivne, a ponekad i zaigrane. Mnogi su od tih
paparazza pokušavali učiniti da izgledam loše, izmamiti mojom reakcijom
fotku koja će im donijeti brdo love i kojom će moći reći: “Gle’, sasvim se
pogubila i u ovom trenutku izgleda mahnito.” No ponekad su i željeli da na
fotki ispadnem dobro.
Jednog dana proganjali su tako tog fotografa i mene i to je jedan trenutak
s njim koji nikada neću zaboraviti. Vozili smo se brzo, pored ruba jedne litice
i, ne znam zašto, ali u tom sam trenutku, baš na tome rubu, odlučila izvesti
okret od 360 stupnjeva. Doista nisam imala pojma da mogu to izvesti -

100
 Knjige.Club Books

stvarno mi nije jasno kako sam to uspjela, pa mislim da je u tome svoje prste
imao Bog osobno. No uspjela sam zadržati kontrolu nad kotačima i volanom;
stražnji su se kotači automobila zaustavili na, činilo se, samom rubu, a da su
se okrenuli još samo tri puta, završili bismo padom s litice.
Pogledala sam u njega; on je pogledao u mene. “Upravo smo mogli
poginuti”, rekla sam.
Osjećala sam se tako živom.
Kada smo roditelji uvijek govorimo svojoj djeci: “Pazi na sebe. Nemoj
raditi ovo; nemoj raditi ono.” No iako je sigurnost najvažnija stvar, smatram
kako je važno da ponekad osjetimo te trenutke buđenja, da izazovemo sebe
ne bi li se osjetili oslobođenima, neustrašivima i iskusili sve što svijet ima za
ponuditi.

Tada nisam bila znala da je taj fotograf oženjen; nisam imala pojma da sam
zapravo njegova ljubavnica. Saznala sam to tek nakon što smo prekinuli.
Jednostavno sam mislila da je jako zabavan i vrijeme koje smo proveli
zajedno bilo je nevjerojatno strastveno. Bio je deset godina stariji od mene.
Kamo god da sam izašla - a neko sam vrijeme mnogo izlazila - ondje su
bili i paparazzi. A ipak, unatoč svim izvješćima o tome kako sam izvan
kontrole, nisam baš sigurna u to da sam ikada bila izvan kontrole na način
koji bi me upozorio na ono što će se sljedeće dogoditi. Istina je bila da sam ja
bila tužna, i daleko više od toga, i da su mi nedostajala moja djeca dok su bila
s Kevinom.
Taj mi je fotograf pomogao oko moje depresije. Čeznula sam za pažnjom,
a on mi je pružio pozornost koja mi je bila potrebna. Bio je to samo odnos
pun žudnje. Mojoj se obitelji on nije sviđao, no ni oni se meni, zbog mnogih
stvari, nisu sviđali.
Fotograf me potaknuo da se pobunim. Pustio me da se iživim, a ipak me,
unatoč tome, volio. Volio me bezuvjetno. Nije se ponašao kao moja mama koja
je vrištala na mene zbog toga što sam išla partijati. Rekao je: “Djevojko, samo
ti daj, ti to možeš, izvedi sve što znaš!” Nije bio kao moj otac, koji je za svoju
ljubav postavljao nemoguće uvjete.
I tako, uz podršku svog fotografa, bome sam izvela sve što sam mogla, do
ibera. I osjećala sam da je krajnje radikalno ponašati se tako divlje. Toliko se
udaljiti od osobe kakva su svi željeli da budem.
Govorila sam i izjavljivala stvari koje su zvučale kao da sam sišla s uma.
Bila sam užasno glasna - gdje god da sam se pojavila, čak i u restoranima.
Ljudi bi izašli sa mnom na večeru, a ja bih legla na stol. Bio je to način da
kažem: “Jebi se!” svakoj osobi koja bi mi se našla na putu.
Hoću reći, i reći ću to naglas: bila sam stvarno opaka.

101
 Knjige.Club Books

Ili možda nisam bila toliko opaka, već jako, jako ljuta.
Željela sam pobjeći. Nisam imala svoju djecu i morala sam se maknuti od
medija i paparazza. Željela sam otići iz LA-a, pa smo fotograf i ja otišli na izlet
u Meksiko.
Osjećala sam se kao da sam pobjegla u sigurnu kuću. Na bilo kojem
drugome mjestu ispred mojih bi vrata stajala hrpetina ljudi. No kada sam
otišla iz LA-a, iako samo nakratko, osjećala sam se kao da sam se jako udaljila
od svega. I to je upalilo - neko sam se kratko vrijeme osjećala malo bolje.
Trebala sam to vrijeme iskoristiti bolje.

Činilo se da moja veza s fotografom postaje ozbiljnija i, dok se to događalo,

osjetila sam da mi se moja obitelj pokušava više približiti - na način koji je u
meni izazivao nelagodu.
Jednog me dana nazvala moja mama i rekla mi: “Britney, osjećamo da se
nešto događa. Čujemo da te ganja policija. Hajdemo se naći u kući na plaži.”
“Ganja me policija?” upitala sam. “Zašto?” Nisam učinila išta nezakonito.
U to sam bila sigurna. Imala sam ja svojih trenutaka. Imala sam napadaje
divljeg ponašanja. Bila sam cijelo vrijeme na Adderallu i ponašala se ludo. No
nisam počinila nikakvu kriminalnu radnju. Zapravo, kako je ona vrlo dobro
znala, prethodna sam dva dana bila provela sa svojim prijateljicama. Moja
mama i ja pozvale smo k sebi moju rođakinju Alli i još druge dvije prijateljice
da zajedno provedemo noć.
“Samo dođi u kuću na plaži!” rekla je. “Želimo razgovarati s tobom.”
I tako sam s njima otišla u tu kuću. Fotograf me dočekao ondje.
Moja se majka ponašala sumnjivo.
Kada je onamo došao fotograf, rekao je: “Nešto se događa, zar ne?”
“Da”, rekla sam. “Nešto jako nije u redu.” I, odjednom, oko kuće su počeli
oblijetati helikopteri.
“Je li ovo zbog mene?” upitala sam svoju mamu. “Je li ovo nekakva šala?”
No nije bila šala.
Odjednom se u mojoj kući našla ekipa specijalaca od, činilo mi se,
dvadesetak ljudi.
“Što sam učinila, jebo vas?” neprestano sam vikala.
“Ništa nisam učinila!”
Znam da sam se ponašala divlje, no nisam bila učinila ništa što bi
opravdalo da se prema meni ponašaju kao da sam opljačkala banku. Ništa što
bi opravdalo da mi cijeli život preokrenu naglavačke.

***
102
 Knjige.Club Books

Poslije sam počela vjerovati u to da se nešto bilo promijenilo tog mjeseca,

otkako su me posljednji put bili odveli u bolnicu na procjenu. Moj se otac jako
sprijateljio s Louise “Lou” Taylor, koju je obožavao. Ona je bila glavna
prilikom primjene odredbe o skrbništvu nad mojom osobom i imovinom,
koja će im omogućiti da preuzmu kontrolu nad mojom karijerom i upravljaju
njome. Poslije sam saznala da je Lou, koja je tada upravo bila pokrenula novu
tvrtku pod nazivom Tri Star Sports & Entertainment Group, bila izravno
uključena u donošenje odluka koje su netom prethodile odredbi o skrbništvu
nada mnom. U ono je vrijeme imala tek nekolicinu pravih klijenata. Praktički
se poslužila mojim imenom i mojim napornim radom da izgradi svoju tvrtku.
Lišenje poslovne sposobnosti i stavljanje pod skrbništvo obično je
rezervirano za osobe koje psihički nisu sposobne brinuti se o sebi i zastupati
svoje interese. No ja sam bila visoko funkcionalna. Upravo sam bila snimila
najbolji album u svojoj karijeri. Hrpi sam ljudi zarađivala veliku lovu,
posebno svom ocu, koji je, saznala sam, sebi uzimao veću plaću nego što je
plaćao meni. Sebi je bio isplatio više od šest milijuna dolara, a osobama iz
svog neposrednog kruga još na desetke milijuna dolara.
Stvar je u tome da nad osobu možeš staviti skrbništvo koje će trajati dva
mjeseca, zatim se ta osoba vrati na tračnice i ti joj dopustiš da ponovno
upravlja svojim životom, no to nije bilo ono što je želio moj otac. On je želio
mnogo više od toga.
Moj je tata uspio nada mnom dobiti dvije vrste skrbništva: ono što se
naziva “skrbništvom nad osobom” i “skrbništvom nad imovinom”. Skrbnik
neke osobe ima pravo kontrolirati detalje njezinog života, kao, na primjer,
mjesto na kojem će živjeti, što će jesti, hoće li smjeti voziti auto, i što će raditi
iz dana u dan. Iako sam preklinjala sud da mi dodijele doslovno bilo koga
drugoga - i stvarno to mislim - bilo koji neznanac s ulice bio bi bolji - taj je
posao dobio moj otac, isti onaj čovjek koji me tjerao u plač kada bih morala
ući s njim u auto dok sam bila mala, jer je razgovarao sam sa sobom. A sudu
je rečeno da sam psihički poremećena, luda, pa mi nisu dopustili čak ni to da
odaberem vlastitog odvjetnika.
Skrbnik nad imovinom - a u mojem je slučaju, u jednom trenutku, ta
imovina vrijedila na desetke milijuna dolara - upravlja poslovima osobe pod
skrbništvom kako bi spriječio da ti poslovi “postanu izloženi nepriličnom
utjecaju ili prijevari”. Tu je ulogu moj otac dobio na temelju suradnje s
odvjetnikom po imenu Andrew Wallet, koji će na kraju dobiti plaću od
426.000 dolara godišnje kako bi mene držao podalje od mog vlastitog novca.
Ja ću biti prisiljena platiti više od 500.0000 dolara godišnje svom odvjetniku
kojeg mi je bio odredio sud, i kojeg mi nisu bili dopustili promijeniti.
Osjećala sam se kao da moj otac i Louina zaposlenica Robin Greenhill
vladaju mojim životom i nadziru svaki korak koji učinim. Ja sam sto šezdeset

103
 Knjige.Club Books

dva i pol centimetra visoka pop-pjevačica koja se svima obraća s “gospodine”

i “gospođo” Prema meni su se ponašali kao da sam nekakva kriminalka ili
predatorica.
U godinama koje su protekle bilo je trenutaka kada sam trebala svog oca
i pokušavala sam stupiti u kontakt s njim, no njega nije bilo. No kada je došlo
vrijeme da bude skrbnik, naravno da se odmah pojavio! Njega je uvijek
zanimao samo novac.
Ne mogu reći da je moja mama bila baš mnogo bolja. Ponašala se nevino
dok je u tim dvjema prilikama bila ondje da provede vrijeme i prespava s
mojim prijateljicama i sa mnom. Cijelo je vrijeme znala da će me odvesti.
Uvjerena sam da je sve to bilo isplanirano i da su u sve to bili uključeni moj
tata, moja mama i Lou Taylor. Tri Star je čak planirao postati moj suskrbnik.
Poslije sam saznala da je u trenutku kada su me stavili pod skrbništvo,
neposredno poslije bankrota mog oca, on bio u financijskim dugovima prema
Lou i da joj je dugovao barem 40.000 dolara, što je za njega bilo mnogo novca,
posebno u to vrijeme. To je moj novi odvjetnik Mathew Rosengart poslije na
sudu nazvao “sukobom interesa”.
Ubrzo nakon što su me protiv moje volje odveli u bolnicu, informirali su
me da su podneseni papiri za dobivanje skrbništva nada mnom.

104
 Knjige.Club Books

30

DOK SE SVE OKO mene raspadalo, moja je majka pisala memoare. Pisala je o
tome da je promatrala svoju kćer kako si brije glavu i pitala se kako je to bilo
moguće. Rekla je da sam nekoć bila “najsretnija mala djevojčica na svijetu.”
Kad god bih povukla neki pogrešan potez, činilo se da moja majka nije
zabrinuta zbog toga. Svaku je moju pogrešku dijelila s javnosti na televiziji,
promovirajući svoju knjigu.
Napisala ju je trgujući mojim imenom i govoreći o načinu na koji se kao
majka ponašala prema meni, mojem bratu i sestri u doba kada smo svi troje
bili niškoristi zreli za ludnicu. Jamie Lynn je bila trudna tinejdžerica. Bryan
se mučeći trudio pronaći svoje mjesto pod suncem, i dalje uvjeren da je
nekako iznevjerio našeg oca. A ja sam se upravo bila raspadala po svim
šavovima.
Kada je knjiga objavljena, pojavljivala se u svakoj jutarnjoj emisiji da bi je
promovirala. Uključila bih televizor i ugledala kako se na polovici ekrana vrte
moji spotovi i kako s njega bliješti moja obrijana glava. Moja je majka bila
govorila Meredith Vieiri u emisiji Today da je provela puste sate pitajući se
kako su stvari sa mnom pošle toliko po zlu. U jednoj je drugoj emisiji publika
zapljeskala kada je rekla da je moja sestra zatrudnjela u šesnaestoj. To je
očito bilo jako otmjeno, jer je i dalje bila s ocem svog djeteta. Da, baš predivno
- ona je bila udana za svog supruga i rodila bebu u svojoj sedamnaestoj. I još
su uvijek zajedno! Ma sjajno! Nema veze što je ona dijete koje je rodilo dijete!
Ja sam se nalazila u najcrnjem razdoblju svog života, a moja je mama
govorila publici: “O da, a tu je i... Britney.”
I svaka je od tih emisija na ekranu prikazivala fotke mene obrijane glave.
Ta joj je njezina knjiga priskrbila ogromnu popularnost i lovu, a sve na
moj račun. Timing je bio jebeno nevjerojatan.
Voljna sam priznati da sam, usred ozbiljnog slučaja postporođajne
depresije, napuštanja od strane mog supruga, muke koju sam proživjela
odvojena od svoje dvije bebe, uslijed smrti moje tete Sandre koju sam
obožavala, i neprestanog potmulog bubnjanja pritiska koji sam osjećala zbog
paparazza, u nekom smislu počela razmišljati poput djeteta.

105
 Knjige.Club Books

A ipak, kada se osvrnem na najgore stvari koje sam bila počinila u to

vrijeme, ne vjerujem da je ukupna količina tih stvari igdje blizu okrutnosti
koju je iskazala moja majka napisavši i promovirajući tu knjigu.
Pojavljivala se u jutarnjim emisijama i pokušavala prodati svoju knjigu
koja je govorila o vremenu koje sam provela u bolnicama, ludeći zbog toga
što su me odvojili od mojih beba, koje na kraju nisam smjela viđati tjednima.
Zarađivala je na tim mračnim vremenima.
U tim danima nisam baš bila najsjajnija žaruljica na drvetu. To je istina.
No ono što su mnogi pokupili iz knjige moje majke bilo je: “O, Britney je tako
loša.” Njezina je knjiga čak i mene navela da pomislim kako sam loša! A učinila
je to u trenutku kada sam već osjećala toliko srama.
Kunem se Bogom, poželim zaplakati kada pomislim da bi moja djeca
mogla proći kroz išta toliko loše kao što je bilo ono kroz što sam prolazila ja
dok su bili bebe. Kada bi neki od mojih sinova prolazio kroz nešto takvo,
mislite li da bih napisala knjigu o tome?
Pala bih na koljena. Učinila bih sve što mogu da im pomognem, držala bih
ih u zagrljaju, pokušala bih popraviti situaciju i postići da se osjećaju bolje.
Posljednje što bih učinila bilo bi da napravim bob-frizuru, navučem na
sebe ukusno odijelo s hlačama i sjednem preko puta Meredith jebene Vieire
u jutarnjoj emisiji i počnem zarađivati na nesreći svog djeteta.
Ponekad ih ocrnjujem na Instagramu. Ljudi ne znaju zašto osjećam toliki
bijes prema svojim roditeljima. Ali mislim, da su bili u mojoj koži, razumjeli
bi.

106
 Knjige.Club Books

31

SKRBNIŠTVO JE NADA MNOM određeno navodno zato što sam bila nesposobna išta
raditi samostalno - hraniti se, trošiti vlastiti novac, biti majkom, išta. Zašto se
onda dogodilo da su me, nekoliko tjedana poslije, natjerali da snimim jednu
epizodu serije How I Met Your Mother19 i zatim me poslali na krajnje
iscrpljujuću svjetsku turneju?
Nakon što je skrbništvo započelo, moja majka i djevojka mog brata
ošišale su se na kratko, otišle na večeru i pile vino - paparazzi su bili ondje, i
snimili ih. Sve mi se činilo namještenim. Moj je otac iz slike uklonio mog dečka
i nisam smjela voziti. Moji mama i otac oduzeli su mi ženstvenost. Za njih je
to bila situacija u kojoj su pobijedili na oba terena.
Ostala sam u šoku da će država Kalifornija dopustiti muškarcu kakav je
moj otac - alkoholičaru, osobi koja je proglasila bankrot, podbacila u poslu,
koja me užasavala dok sam bila mala - da me kontrolira nakon svih mojih
ostvarenja i svega što sam postigla.
Razmišljala sam o savjetu koji mi je tata ponavljao u godinama koje su
uslijedile i kojem sam se odupirala i pitala sam se hoću li se moći odupirati i
dalje. Moj je otac skrbništvo nada mnom predstavio kao velik korak prema
mojem “povratku”. Samo nekoliko mjeseci prije objavila sam bila najbolji
album u svojoj karijeri, ali u redu. Ono što sam ja čula u onome što je moj otac
rekao bilo je: “Ona je sada velika! Radi za nas. To je savršena situacija za našu
obitelj.”
Je li bila sjajna za mene? Ili je bila sjajna za njega?
Kako zgodno! pomislila sam. Mogu se vratiti na posao kao da se ništa nije
dogodilo! Previše sam bolesna da odaberem vlastitog dečka, a ipak nekako
dovoljno zdrava da se pojavljujem u humorističnim serijama i jutarnjim
emisijama te da svakog tjedna nastupam u različitim dijelovima svijeta pred
tisućama ljudi!
Od tog trenutka pa nadalje počela sam misliti kako je smatrao da sam na
ovaj svijet došla samo kako bih pomogla dotoku nove količine novca.

19
U Hrvatskoj prevedeno kao Kako sam upoznao vašu majku. Nap. prev.

107
 Knjige.Club Books

U mojoj kući tata je zauzeo moju malu radnu sobu i područje oko bara i
pretvorio ga u svoj ured. Ondje se nalazila zdjela u kojoj je stajala hrpa
računa.
Da, evo mog priznanja: bila sam tako velika štreberica da sam sve svoje
račune držala u zdjeli. Svakog sam tjedna na starinski način zbrajala svoje
troškove kako bih imala pod kontrolom svoje porezne olakšice. Čak i kada
sam prolazila kroz divlju fazu, temelji osobe koja sam oduvijek bila još su
uvijek bili prisutni. Meni je ta zdjela s računima bila dokaz da sam još uvijek
sposobna voditi svoje poslove.
Poznavala sam glazbenike koji su uzimali heroin, upuštali se u tučnjave i
bacali televizore kroz hotelske prozore. Ja ne samo što nisam nikoga
povrijedila niti trošila teške droge - ja sam vodila računa o svojim poreznim
odbitcima.
Više ne. Moj je otac zdjelu s računima odgurnuo ustranu i na pult bara
postavio svoje stvari. “Tek toliko da se zna”, rekao je, “ja donosim sve odluke.
Ti sjedni na onaj stolac, a ja ću ti reći kako će se sve odvijati.”
Pogledala sam ga osjećajući sve veći užas.
“Ja sam sada Britney Spears”, rekao je.

108
 Knjige.Club Books

32

U RIJETKIM PRIGODAMA u kojima sam izašla - kao, na primjer, na zabavu s

večerom u kuću svog agenta i prijatelja Cadea - ekipa bi zaštitara pretražila
kuću domaćina kako bi se uvjerili da u njoj nema alkohola ili bilo kakvih
droga, čak ni Tylenola. Nitko na zabavi nije smio piti dok ja ne bih otišla. Drugi
su gosti imali puno razumijevanja za to, no osjetila sam da je prava zabava
započela tek one sekunde kada bih ja otišla.
Kada je netko želio izlaziti sa mnom, zaštitari koji su odgovarali mojem
ocu skupili bi sve dostupne podatke o njemu, natjerali ga da potpiše ugovor
o povjerljivosti podataka, pa bi ga čak i podvrgnuli krvnim pretragama. (A
moj je otac rekao i to da se nikada više ne smijem vidjeti s onim fotografom s
kojim sam izlazila.)
Prije izlaska, Robin bi dotičnom muškarcu ispričala moju zdravstvenu i
seksualnu povijest. Da bude jasno: to se sve odvijalo prije prvog sastanka.
Cijela je ta priča bila ponižavajuća i znam da me ludost tog sustava
sprječavala da pronađem bilo kakvo društvo, provedem zabavnu večer vani
ili sklopim neko novo prijateljstvo - a kamoli da se zaljubim u nekoga.
Kada se samo sjetim na koji je način mog oca odgajao June i kako je moj
otac odgajao mene, od samog sam početka znala da će njegovo šefovanje biti
prava noćna mora. Pomisao o tome da bi moj otac preuzeo nadzor nad
ijednim vidom mog života ispunio me strahom. Ali da preuzme nadzor nad
svime? To je jednostavno bilo najgore što se ikada moglo dogoditi mojoj
glazbi, mojoj karijeri i mojem psihičkom zdravlju.

Ubrzo sam nazvala onog uvrnutog odvjetnika kojeg mi je bio dodijelio sud i
zamolila ga za pomoć. Nevjerojatno, ali istinito, on je bio sve što sam zapravo
imala - iako ga nisam ja odabrala. Rečeno mi je da ne mogu unajmiti nekog
drugog, jer mog odvjetnika mora odobriti sud. Mnogo kasnije, saznat ću da je
to bilo obično sranje: trinaest godina nisam znala da sam mogla odabrati i
imati odvjetnika kojeg bih ja željela. Osjećala sam da se taj od strane suda
imenovan odvjetnik nije doimao voljan pomoći mi razumjeti što se događa ili
se boriti za moja prava.

109
 Knjige.Club Books

Moja majka, koja je bliska prijateljica s guvernerom Louisiane, mogla me

dovesti u telefonsku vezu s njim i on bi mi rekao da mogu odabrati svog
odvjetnika. No ona je to tajila; umjesto toga, nabavila je odvjetnika sebi kako
bi se i dalje mogla nastaviti boriti protiv mog tate, kao što je činila dok sam
bila mlađa.
U raznim sam se prigodama odupirala, posebno kada mi je otac spriječio
pristup mojem mobitelu. Potajice bi mi doturili privatni telefon i pokušala
bih pobjeći. No uvijek bi me uhvatili.
A tu je i ta tužna, prava istina; nakon svega što sam doživjela i propatila,
u meni više nije ostalo baš mnogo borbenosti. Bila sam umorna i bila sam
prestrašena. Nakon što su me bili zavezali za bolnička nosila na kotačićima,
znala sam da me fizički mogu sputati kad god požele. Mogli su pokušati i ubiti
me, pomislila sam. Počela sam se pitati jesu li me željeli ubiti.
Zato, kada je moj otac rekao: “Ja donosim odluke”, pomislila sam: Ovo je
za mene previše. No nisam vidjela izlaz. Zato sam osjetila kako se moj duh
povlači u mene i počela sam funkcionirati na autopilotu. Ako budem plesala
kako oni sviraju, sigurno će vidjeti koliko sam dobra pa će me pustiti.
I zato sam igrala njihovu igru.

Nakon što sam se bila udala za Kevina i dobila svoju djecu, Felicia se i dalje
povremeno pojavljivala ondje; uvijek sam je bila obožavala, no kada sam
prestala odlaziti na turneje i počela manje raditi, izgubile smo doticaj. Bilo je
govora o tome da bi se Felicia vratila u ekipu kada krenem na turneju Circus,
no nekako se nikada više nije dogodilo da opet postane mojom pomoćnicom.
Poslije sam saznala kako joj je moj tata rekao da ne želim da i dalje radi za
mene. No ja to nikada nisam rekla. Da sam znala kako želi nešto raditi za
mene, nikada je ne bih odbila. Bez mog znanja tata ju je držao podalje od
mene.
Neke od svojih najbližih prijatelja i prijateljica nikada više nisam vidjela
- ni dan-danas ih ne vidim. To me navelo da se psihološki zatvorim još više
nego ikada prije.
Moji su roditelji pozvali neke stare prijatelje od kuće da mi dođu u posjet,
ne bih li se osjećala bolje.
“Ne, hvala”, rekla sam.
Hoću reći, volim ih do smrti, ali to su sada ljudi sa svojom vlastitom
djecom i žive svoje živote. Njihov dolazak meni u posjet smatrala sam više
izrazom sućuti nego pravim posjetom zbog druženja sa mnom. Pomoć je
dobra, ali ne ako je nisi tražio. Ne ako nemaš osjećaj da je to stvar tvog
odabira.

110
 Knjige.Club Books

***
Teško mi je razmišljati o tom najmračnijem poglavlju mog života i o tome što
bi bilo drukčije da sam se odlučnije oduprla. Uopće ne volim razmišljati o
tome, ni u kom slučaju. Iskreno rečeno, ne mogu si to priuštiti. Previše sam
propatila.
I, kada se dogodilo skrbništvo nada mnom, istina je da sam bila partijala.
Moje tijelo u fizičkom smislu nije to više moglo podnositi. Bilo je vrijeme da
se smirim. No iz osobe koja je mnogo partijala otišla sam u drugu krajnost i
postala prava pustinjakinja. Dok sam bila pod skrbništvom, ništa nisam
radila.
U jednom sam trenutku bila s tim fotografom, brzo vozila svoj auto,
živjela sto na sat. A onda sasvim iznenada ostala sam sasvim sama, ništa
nisam radila, nisam imala ni pristup svom mobitelu. Kao noć i dan.
U svom sam starom životu imala slobodu; slobodu donositi vlastite
odluke, donositi vlastiti raspored, probuditi se i odlučiti kako ću provesti dan.
Čak i teški dani bili su moji dani. Kada sam odustala od borbe, u svom novom
životu, svakog bih se jutra probudila i postavljala jedno te isto pitanje: “Što
radimo?”
I onda bih učinila ono što bi mi rekli da učinim.
Kada sam noću bila sama, pokušala bih pronaći nadahnuće u lijepoj glazbi
ili onoj koja te može prenijeti na neko drugo mjesto, u neko drugo vrijeme,
čitala bih, gledala filmove - sve što bi mi pomoglo blokirati užas tog
nametnutog načina življenja. Baš kao što sam radila i kada sam bila mala,
tražila sam druge svjetove u koje bih pobjegla.
Činilo se da svaki zahtjev mora dobiti odobrenje mog oca i Robin. Oni su
odlučivali kamo ću ići i s kim. Pod Robininim budnim okom zaštitari bi mi
pružili unaprijed spakirane omotnice s lijekovima i promatrali me kako ih
pijem. Na moj su iPhone postavili roditeljsku zaštitu. Sve se promatralo pod
mikroskopom i kontroliralo. Ali baš sve.
Spavati sam odlazila rano. Zatim bih se probudila i opet činila što mi kažu.
I opet. I opet. Osjećala sam se kao u onom filmu Groundhog Day20.
Tako sam živjela trinaest godina.

Ako me pitate zašto sam igrala tu igru, postoji jedan jako dobar razlog. Činila
sam to zbog svoje djece.
Zbog toga što sam se pridržavala pravila, ponovno sam se ujedinila sa
svojim dječacima.

20
U Hrvatskoj prevedeno kao Beskrajni dan. Nap. prev.

111
 Knjige.Club Books

Bilo je to ekstatično iskustvo, dobiti priliku da ih ponovno zagrlim. Kada

su te prve večeri, nakon što smo se ponovno sastali, oni zaspali, prvi put sam
se u mnogo mjeseci osjetila potpunom. Samo sam zurila u njih, promatrala ih
kako spavaju i osjećala se tako - tako sretnom.
Kako bih ih mogla viđati najviše što je moguće, učinila sam sve što sam
mogla da umilostivim Kevina. Plaćala sam račune njegovih odvjetnika,
njegove sudske troškove, alimentaciju za djecu, i još na tisuće dolara
mjesečno kako bi dječaci mogli poći sa mnom na turneju Circus. Unutar
jednog kratkog vremenskog odsječka pojavila sam se bila u emisiji Good
Morning America, upalila žaruljice na božićnom drvcu u Los Angelesu,
snimila kratki video za emisiju Ellen21 i nastupala na turneji po Europi i
Australiji. I opet me nagrizalo ono isto pitanje - ako sam toliko bolesna da ne
mogu donositi vlastite odluke, zašto misle kako sam dovoljno dobro da mogu
nastupati u javnosti i smiješiti se, i mahati, i pjevati, i plesati, i promijeniti
milijun vremenskih zona u samo jednom tjednu?
Reći ću vam jedan dobar razlog.
Turneja Circus zaradila je više od 130 milijuna dolara.
Tvrtka Tri Star Lou Taylor dobila je pet posto od toga. A ja sam poslije
saznala, kada je skrbništvo nada mnom ukinuto, da čak i kada sam 2019. bila
u zrakopraznom prostoru i dok novac nije pritjecao, moj im je otac plaćao
dodatni minimalni “paušal”, pa su bili dobili još na stotine tisuća dolara više.
I moj je otac dobio postotak te je za vrijeme trajanja skrbništva dobivao i
oko 16.000 dolara mjesečno, što je bilo više nego što je ikada prije zaradio.
Sjajno je profitirao od tog skrbništva i postao multimilijunaš.
Moja sloboda u zamjenu za mogućnost da mogu drijemati pored svoje
djece - bila je to trampa koju sam bila voljna učiniti.
Ništa ne volim više - ništa mi na ovom svijetu nije važnije - od moje djece.
Za njih bih položila i svoj život.
Zato, pomislila sam, zašto ne i svoju slobodu?

21
Riječ je o emisiji Ellen de Generes. Nap. prev.

112
 Knjige.Club Books

33

KAKO SE DRŽIŠ ZA NADU? Bila sam odlučila pristati na skrbništvo nada mnom za
dobrobit svojih sinova, no živjeti tako bilo je stvarno teško. Znala sam da je u
meni još preostalo nečega, no osjećala sam kako to svakog dana sve više
blijedi. S vremenom je ta vatra u meni izgorjela. Svjetlo je nestalo iz mojih
očiju. Znam da to moji obožavatelji mogu vidjeti, iako nisu razumjeli puni
razmjer svega što se bilo dogodilo, jer su me tako strogo kontrolirali.
Osjećam mnogo sućuti prema ženi koja sam bila prije nego što su me
stavili pod skrbništvo, dok sam snimala Blackout. Iako su me u to vrijeme
opisivali kao užasno buntovnu i divlju, sav moj najbolji rad ostvaren je
tijekom tog razdoblja. No, sve u svemu, bilo je to užasno vrijeme. Imala sam
svoje dvije bebice i uvijek se oko mene događala borba zbog mojih nastojanja
da ih vidim.
Kada sada razmišljam o tome, smatram, da sam bila mudra, ostavila bih
se svega ostalog i usredotočila se samo na svoj život kod kuće, koliko god
teško to bilo.
U to je vrijeme Kevin znao reći: “Pa, ako se ovog vikenda sastaneš sa
mnom, obavit ćemo dvosatni sastanak i napravit ćemo ovo i ono i možda ću
ti dopustiti da malo više viđaš dječake.” Sve je za mene gotovo djelovalo kao
ugovor s vragom kako bih dobila ono što želim.

Da, ponašala sam se kao buntovnica, no sada znam da postoji razlog zbog
kojeg ljudi prolaze kroz fazu buntovništva. I morate dopustiti ljudima da to
prožive. Ne kažem da sam imala pravo poći silaznom putanjom, no smatram
da nije zdravo ni toliko zatomljavati nečiji duh, toliko ga omalovažavati i
pritiskati, do točke u kojoj se više ne osjećaju svojima. Mi, kao ljudska bića,
moramo ispitivati svijet. Morate na kušnju stavljati svoje granice, kako biste
saznali tko ste, kako želite živjeti.
Drugim je ljudima - i pod time mislim muškarcima - dopušteno imati tu
slobodu. Rokeri bi se na dodjelu nagrada dokoturali u posljednji čas i mi smo
smatrali da su zbog toga više cool. Muške su pop-zvijezde spavale s
mnoštvom žena i to je bilo baš fora. Kevin me ostavljao samu s dvoje male
djece kada je želio otići popušiti džoint i snimiti rap pjesmu “Popozao”, što na
113
 Knjige.Club Books

portugalskome slengu znači veliko dupe. Zatim mi je oduzeo moje bebe i

doživio da ga časopis Details nazove Ocem godine. Paparazzo koji me
mjesecima uhodio, pratio i mučio tužio me za 230.000 dolara zato što sam
mu preko stopala prešla autom, jednom dok sam pokušavala pobjeći od
njega. Postigli smo izvansudsku nagodbu i morala sam mu iskeširati brdo
love.
Dok me Justin varao i zatim se ponašao seksi, to se smatralo slatkim. No
kada sam ja navukla šljokičasti bodi, doživjela sam da me Diane Sawyer
uspije rasplakati na nacionalnoj televiziji, MTV me natjerao da slušam kako
ljudi kritiziraju moje kostime, a guvernerova je supruga bila rekla da me želi
upucati.
Dok sam odrastala, svi su uvijek buljili u mene i strogo me premjeravali
pogledom. Promatrali su me od glave do pete, ljudi su si uzimali za pravo
govoriti mi što misle o mojem tijelu, još otkako sam bila tinejdžerica. Brijanje
glave i razni ispadi bili su moj način da se oduprem tomu. No dok sam bila
pod skrbništvom, jasno su mi i glasno rekli da je s tim danima svršeno. Morala
sam pustiti dugu kosu i vratiti se u formu. Morala sam u krevet odlaziti rano
i piti sve lijekove koje su mi rekli da pijem.
Ako sam mislila da je gadno kada u novinama kritiziraju moje tijelo, još
me više boljelo kada su takve primjedbe dolazile od mog oca. Nekoliko mi je
puta bio rekao da izgledam debelo i da ću morati nešto poduzeti po tom
pitanju. Zato sam svakog dana navlačila trenirku i odlazila u teretanu. Tu i
tamo napravila bih nešto kreativno, no moje srce nije više bilo u tome. Što se
tiče moje strasti prema pjevanju i plesanju, u tom je trenutku to praktički bila
sprdačina.
Djetetu lomi dušu kada misli da nikada nije dovoljno dobro. On je tu
poruku usadio u mene dok sam bila djevojčica te čak i nakon što sam toliko
toga ostvarila i postigla, nastavio mi je to činiti.
Uništio si me kao osobu, željela sam reći svom ocu. Sada me tjeraš da radim
za tebe. Ja ću to učiniti, ali neka sam prokleta ako u to unesem svoje srce.

Postala sam robot. Ali ne običan robot - neka vrsta robota-djeteta. Toliko su
me infantilizirali22 da sam gubila dijelove onog što je činilo da se osjećam
svojom. Sve što bi mi otac ili majka rekli da učinim, ja sam odbijala. Moj ponos
žene nije mi dopuštao da to primim zaozbiljno. To me skrbništvo nada mnom
lišilo moje ženstvenosti, pretvorilo me u dijete. Na pozornici sam više bila
nekakav entitet nego osoba. Glazbu sam uvijek osjećala u svojim kostima i
krvi; i to su mi oduzeli.

22
Kada se netko prema osobi ponaša kao da je dijete. Nap. prev.

114
 Knjige.Club Books

Da su mi dopustili da živim svoj život, znam da bih slijedila svoje srce te

iz svega izašla na pravi način i sve riješila.
Trinaest je godina prošlo tako što sam se osjećala kao sjena same sebe.
Razmišljam sada o tome kako su moj otac i njegovi suradnici toliko dugo
imali kontrolu nad mojim tijelom i novcem, i to me tjera na povraćanje.
Pomislite samo koliko je muških izvođača prokockalo sav svoj novac;
koliko je njih zloupotrebljavalo droge ili imalo problema s psihičkim
zdravljem. Nitko nije pokušao njima oduzeti kontrolu nad njihovim tijelom i
novcem. Nisam zaslužila ono što mi je učinila moja obitelj.
Evo kako stoje stvari: mnogo sam postigla i ostvarila tijekom tog
razdoblja kada sam navodno bila nesposobna brinuti se sama za sebe.
Godine 2008. osvojila sam više od dvadeset nagrada, uključujući nagradu
Cosmopolitan Ultimate Woman of the Year Award. Na VMA-u, samo godinu
dana nakon što su mi se izrugivali zbog moje izvedbe pjesme “Gimme More”,
osvojila sam tri Moonmena23. Moj videospot za pjesmu “Piece of Me”
pobijedio je u svim kategorijama u kojima je bio nominiran, uključujući
dobitak nagrade za Video godine. Zahvalila sam Bogu, svojim sinovima i
svojim obožavateljima što su me podržavali.
Ponekad pomislim kako je gotovo smiješno da sam osvojila sve te
nagrade za album koji sam napravila dok sam navodno bila toliko
nesposobna da me morala kontrolirati moja obitelj.
No istina je da, kada sam se ponovno toga sjetila nakon dugo vremena,
više mi uopće nije bilo zabavno.

23
Kipić “The Original Moonman” (Originalni čovjek koji je hodao po Mjesecu) uručen je
Buzzu Aldrinu u sjećanje na prvu dodjelu MTV-jeve nagrade Video Music Awards iz 1984.
godine, i predstavlja dubok kulturni utjecaj hoda po Mjesecu dvojice članova ekipe Apolla
11. Od prve dodjele MTV-jeve nagrade VMA, svake se godine odabire takva jedna osoba
po uzoru na Aldrina, kako bi se odala počast počecima tog glazbenog televizijskog kanala.
Kada je 1984. godine kanal MTV pušten u emitiranje, prva slika koja se na njemu pojavila
bila je snimka povijesnog spuštanja na Mjesec Apolla 11, s tim da je u uvodu u taj snimak
umontirana zastava MTV-ja. Nap. prev.

115
 Knjige.Club Books

34

IAKO SAM, OPĆENITO GLEDAJUĆI, bila očajna i jadna, u svakodnevici sam bila u
stanju pronaći veselje i utjehu u dječacima i svojoj rutini. Sklopila sam
prijateljstva. Hodala sam s Jasonom Trawickom. On je bio deset godina stariji
od mene i stvarno živio stabilnim životom. Jako mi se sviđalo što nije bio
izvođač, već agent, pa je poznavao tu branšu i razumio moj život. Hodali smo
bili tri godine.
Kada smo izlazili, bio je super budan. Znala sam da sam ponekad znala
djelovati kao da nemam pojma ni o čemu. (Više nisam takva. Sada se gotovo
ponašam kao nekakva agentica CIA-e.) Sve je uvijek dovodio u red, opsesivno
je kontrolirao situacije. Ja sam se toliko kretala u društvu paparazza da sam
znala što se sprema; znala sam kako to ide. Zato sam, kada bih ga ugledala u
odijelu, dok radi u toj velikoj agenciji, kako ulazi u auto sa mnom, osjećala
gotovo kao da je previše svjestan toga tko sam ja. Previše mu je bilo stalo do
upravljanja svime. Ja sam se toliko bila naviknula na to da se fotografi roje
oko mene na ulici, da sam jedva to više primjećivala, što isto tako nije dobro,
pretpostavljam.
No ipak smo imali sjajnu vezu. Jako sam ga voljela a i on mene.

I dalje sam u psihološkom smislu bila smućena od svega što se bilo dogodilo
s Kevinom i mojim dječacima i zbog svega što sam pretrpjela živeći pod
strogim uvjetima skrbništva koje je nada mnom postavio moj otac. Imala sam
kuću u Thousand Oaksu, u Kaliforniji. U to su vrijeme moji dječaci još uvijek
bili mali, a moj je otac još uvijek imao kontrolu nad mojim životom.
Iako sam se odmarala poslije turneje Femme Fatale, moj je otac
razmišljao i odlučivao o svakoj i najmanjoj sitnici koju sam radila, uključujući
i o onome što sam jela. Čudilo me što moja mama nikada ništa nije rekla o
tome - moji su se roditelji pomirili 2010., osam godina nakon svog razvoda i
ponovno su bili zajedno. A ja sam se osjećala krajnje izdanom od strane
države Kalifornije. Činilo se da se mojoj majci jako sviđa ta priča sa

116
 Knjige.Club Books

skrbništvom, moj je tata sada imao pravi posao. Svake su jebene večeri na
kauču gledali Criminal Minds24. Tko to još uopće radi?
Kada mi je moj otac rekao da ne mogu dobiti desert, osjećala sam se kao
da to ne govori samo on, već cijela moja obitelj i država, kao da mi pravno nije
dopušteno jesti desert, jer je on rekao da ne smijem.
Naposljetku sam si počela postavljati pitanje: Ma čekaj malo, pa gdje sam
to ja? Ništa mi više nije imalo smisla.
Osjećajući da mi treba novi pravac, odlučila sam vratiti se na posao.
Pokušala sam se okupirati nečime tako što ću biti produktivna. Počela sam se
više pojavljivati u raznim TV emisijama - uključujući, godine 2012., u svojstvu
članice žirija u serijalu The X Factor.
Smatram da su mnoge osobe stvarno pravi profesionalci kada se pojave
na televiziji, kao, na primjer, Christina Aguilera i Gwen Stefani. Kada ih
kamera snima, one blistaju. I to je sjajno. Ja sam bila u stanju djelovati tako
kada sam bila mlađa, no opet, kada se ja bojim osjećam se kao da starim
unatrag. I zato bi me obuzela velika nervoza kada bih znala da ću se morati
pojaviti pred kamerama, a nije mi se sviđalo po cijeli dan biti nervozna.
Možda jednostavno više nisam stvorena za to.
Sada to prihvaćam, i to je u redu. Mogu ljudima koji me tjeraju u tom
smjeru reći ne. Bili su me tjerali na stvari koje nisam željela raditi i ponižavali
me. U ovom trenutku to jednostavno nije za mene. E sada, ako mi ponudite
dražesnu kameo-ulogu u nekoj zabavnoj TV emisiji koju ću snimiti u jednom
danu i otići, to je jedna stvar, ali ponašati se skeptično punih osam sati i
ocjenjivati ljude na televiziji? Jao, ne hvala. Apsolutno sam to mrzila.
Otprilike u to vrijeme bila sam se zaručila za Jasona. On mi je bio
pomogao oko mnogih stvari. No godine 2012., nedugo nakon što je postao
moj suskrbnik, moji su se osjećaji promijenili. Tada toga nisam bila svjesna,
no sada znam da je njegova čvrsta povezanost s organizacijom kontroliranja
mog života možda odigrala ulogu u tome što je iz naše veze nestala sva
romantika. Zatekla sam se u situaciji u kojoj sam shvatila da prema njemu ne
gajim ikakve loše osjećaje, no nisam ga više ni voljela. Prestala sam bila s njim
spavati u istoj sobi. Samo sam se željela maziti sa svojim dječacima. Osjećala
sam nevjerojatnu povezanost s njima. Doslovno sam mu bila zatvorila vrata
pred nosom.
Moja je mama rekla: “To je ružno.”
“Žao mi je, ali ne mogu si pomoći”, rekla sam. “Ne volim ga više na taj
način.”

24
Američka krimi-serija u Hrvatskoj prevedena kao Zločinački umovi. Nap. prev.

117
 Knjige.Club Books

Prekinuo je sa mnom, no mene nije bilo briga za to, jer sam se bila
odljubila od njega. Napisao mi je bio dugo pismo, a onda nestao. Kada je naša
veza završila, odustao je od uloge mojeg suskrbnika. Meni se činilo da ga je
obuzela svojevrsna kriza identiteta. U kosu si je stavio obojene pramenove,
otišao na Santa Monica Pier i ondje se svakog dana vozio na biciklu s hrpom
nekih istetoviranih tipova.
Hej, ja to razumijem. Sada kada sam u svojim četrdesetima, i ja prolazim
kroz krizu identiteta. Mislim da je jednostavno bilo došlo vrijeme da krenemo
svatko svojim putem.

Turneje na koje sam išla dok sam bila pod skrbništvom bile su lišene svakog
alkohola i nije nam bilo dopušteno piti. Jednom sam bila završila s većinom
istih plesača koji rade s Christinom Aguilerom. Plesači i ja sastali smo se s
Christinom u Los Angelesu. Doimala se prilično skršenom.
No plesači i ja na kraju smo završili plivajući u predivnom bazenu i sjedeći
u jacuzziju. Bilo bi lijepo popiti nekoliko pića s njima, ponašati se buntovnički,
drsko, zabavno. Meni nije bilo dopušteno činiti to, jer je pod skrbništvom moj
život nalikovao boravku u crkvenom kampu za polaznike nedjeljnog
vjeronauka.
Na neki su me način ponovno pretvorili u tinejdžericu; na druge sam
načine bila djevojčica. No ponekad sam se jednostavno osjećala kao odrasla
žena koja je cijelo vrijeme ljuta. Teško je to objasniti, taj način na koji sam išla
iz krajnosti u krajnost, osjećajući se u jednom trenutku kao mala djevojčica,
već u drugom kao tinejdžerica, i u sljedećem kao odrasla žena, zbog načina
na koji su me bili lišili moje slobode. Nije bilo načina da se ponašam kao
odrasla osoba, jer se prema meni nisu željeli ponašati kao prema odrasloj
osobi, pa sam odlazila u regresiju i ponašala se kao mala djevojčica; no onda
bi se u igru ponovno ubacilo moje odraslo ja - samo što mi svijet nije dopuštao
da budem odrasla osoba.
Žena u meni dugo je bila potisnuta. Željeli su da na pozornici budem
divljakuša, i to onakva kakva su željeli da budem, a da ostatak vremena
budem robot. Osjećala sam se kao da sam lišena svih onih dobrih tajni života
- onih fundamentalnih navodnih grijeha ugađanja samome sebi i pustolovina
koje nas čine ljudskim bićima. Željeli su ukloniti tu posebnost i da što je
moguće više radnji ponavljam kao nešto davno naučeno napamet. Za mene
kao umjetnicu i za moju kreativnost, to je bila prava smrt.

Kada sam se vratila u studio, snimila sam jednu dobru pjesmu s will.i.amom
- “Work Bitch” No nisam snimila mnogo dobre glazbe na koju bih bila
ponosna, vjerojatno jer to nisam radila sa srcem. Bila sam užasno
demoralizirana. Činilo mi se da moj otac odabire najmračnije i najružnije
118
 Knjige.Club Books

studije u kojima ću snimati. Imala sam osjećaj da neke ljude uzbuđuje misliti
kako nisam primjećivala takve stvari. U tim sam se situacijama osjećala
stjeranom u kut; bila sam osjećala da su mi namjestili igru. Kao da su se
hranili mojim strahom, pretvarajući sve u dramu, što je mene zauzvrat činilo
nesretnom, pa su uvijek pobjeđivali. Znala sam samo da moram raditi, i
željela sam učiniti ono što treba - snimiti album na koji ću biti ponosna. No
osjećala sam se kao da sam zaboravila da sam ja snažna žena.

Poslije The X Factora, moj mi je menadžer ponudio nastupati kao dio

namještenika Las Vegasa. Pomislila sam bila: Pa zašto ne?
Srcem više nisam bila u snimanju glazbe. Nije me više, kao nekoć,
pokretala strast. Nisam više imala u sebi nikakve vatre koju bih iznijela na
površinu. Stvarno sam završila s time.
Imala sam dvoje djece. Imala sam bila slom živaca. Moji su roditelji bili
preuzeli kontrolu nad mojom karijerom. Što da učinim u tome trenutku, da
jednostavno odem kući?
Pa sam pristala na to.
Otišla sam u Vegas onako, kako svi odlaze u Vegas - nadajući se pobjedi.

119
 Knjige.Club Books

35

VOLJELA SAM TU SUHU vrućinu Las Vegasa. Voljela sam način na koji svi vjeruju
u sreću i snove. Uvijek sam uživala ondje, čak i onda kada smo Paris Hilton i
ja bile odbacile svoje cipele i trčale po kasinima. No činilo mi se da je to bilo
prije milijun godina.
Moj je posao počeo odmah nakon Božića 2013. Dječaci su bili stari sedam
i osam godina. U početku je to bila sjajna gaža.
Naći se na pozornici u Vegasu isprva je bilo uzbudljivo. I nitko mi nije
dopustio zaboraviti da su moji nastupi na Stripu bili od velikog značaja. Rekli
su mi da moj nastup privlači mlade ljude natrag u taj Grad grijeha i da je
promijenio način zabave u Las Vegasu za novi naraštaj.
Obožavatelji su mi pružali toliko mnogo energije. Postala sam sjajna u
svojim nastupima. Stekla sam mnogo samopouzdanja i neko je vrijeme sve
bilo u redu - koliko već može biti kada vas tako strogo kontroliraju. Počela
sam izlaziti s TV producentom po imenu Charlie Ebersol. Meni se činio
dobrim materijalom za brak: jako je držao do sebe. Bio je blizak sa svojom
obitelji. Voljela sam ga.
Charlie je svakog dana odlazio na posao, prije odlaska u teretanu pio
dodatke prehrani i jako mnogo vitamina. Sa mnom je podijelio svoja
istraživanja o prehrani i počeo mi davati dodatke prehrani za energiju.
Mojem se ocu to nije svidjelo. Znao je što jedem; znao je čak i to kada
odlazim na zahod. Zato, kada sam počela uzimati dodatke prehrani da mi
povećaju razinu energije, vidio je da imam više energije na pozornici i da sam
u boljem stanju nego što sam ikada prije bila. Činilo se očitim da mi Charliejev
režim koristi. Vjerujem kako je moj otac počeo misliti da imam problem s
uzimanjem tih dodatka prehrani za povećanje energije, iako su to bila
sredstva koja se mogu dobiti bez recepta. I tako mi je rekao da se moram
skinuti s toga i poslao me na rehabilitaciju.
On je imao pravo reći kamo ću ići i kada. A odlazak na rehabilitaciju
značio je da svoje dječake neću vidjeti punih mjesec dana. Jedina mi je utjeha
bila u tome što sam znala da će to trajati samo mjesec dana i da ću onda
završiti s time.

120
 Knjige.Club Books

Mjesto koje je odabrao za mene nalazilo se u Malibuu. Tog smo mjeseca,

satima svakog dana, morali vježbe boksanja i ostale vježbe izvoditi na
otvorenome, jer ondje nije bilo teretane.
Mnoge su osobe u toj ustanovi bile ozbiljni ovisnici o drogama. Bojala sam
se ondje boraviti sama. Ako ništa drugo, barem su mi bili dopustili imati uza
se zaštitara, s kojim sam svakog dana ručala.
Bilo mi je teško prihvatiti što se moj otac predstavljao kao sjajan tip i
predan djed, kada me zapravo odbacivao, smještao me protiv moje volje u
ustanovu u kojoj su boravili ovisnici o heroinu i cracku. Jednostavno ću to
izgovoriti - bio je užasan.
Kada sam izašla otamo, počela sam opet nastupati u Vegasu kao da se
ništa nije bilo dogodilo. Dijelom zato što mi je moj otac bio rekao da se
jednostavno moram vratiti u formu zabavljačice, a dijelom zato što sam i
dalje bila toliko draga, toliko željna udovoljiti, toliko očajnički željna učiniti
ispravnu stvar i biti dobrom djevojčicom.
Što god činila, moj je otac bio prisutan i promatrao me. Nisam smjela
voziti auto. Svaka osoba koja bi ušla u moju prikolicu morala je najprije
potpisati da se odriče svakog prava na eventualnu sudsku tužbu.
Sve je bilo jako, jako osigurano - toliko osigurano, da nisam mogla disati.
I bez obzira na to koliko dijeta držala i koliko se tjelovježbom bavila, moj
mi je otac uvijek govorio da sam debela. Stavio me na strogu dijetu. Ironija je
bila u tome što smo imali batlera - kakva ekstravagantnost - i njega bih
preklinjala da mi da malo prave hrane. “Gospodine”, molila bih ga, “možete li
mi, molim Vas, prokrijumčariti jedan hamburger ili sladoled?”
“Gospođo, žao mi je”, rekao bi on, “imam stroga naređenja Vašeg oca.”
I tako dvije godine nisam jela gotovo ništa osim piletine i konzerviranog
povrća.
Dvije su godine mnogo kada ne smijete jesti što želite, posebno kada
svojim tijelom i radom i dušom zarađujete novac od kojeg svi žive. Dvije sam
godine molila za pomfrit i dvije su mi godine govorili ne. Smatrala sam to
užasno degradirajućim.
Stroga dijeta koje se sami odlučite pridržavati već je sama po sebi
dovoljno loša. Ali kada vas netko lišava hrane koju želite jesti, to situaciju čini
još gorom. Osjećala sam da moje tijelo više nije moje. Otišla bih u teretanu i
osjećala se toliko izbezumljenom zbog tog trenera koji mi je naređivao što da
radim sa svojim tijelom, da mi je iznutra bilo hladno. Bila sam prestrašena.
Da vam budem iskrena, osjećala sam se jebeno očajnom.
A nije ni upalilo. Dijeta je postigla učinak suprotan onomu što je želio moj
otac. Dobila sam na težini. Iako nisam mnogo jela, osjećala sam se ružnom i
kao da nisam dovoljno dobra. Možda se to događa zbog snage vaših misli: što

121
 Knjige.Club Books

mislite da jeste, to postanete. Toliko sam se osjećala izmučenom i poraženom

svime što se događalo, da sam se jednostavno predala. Činilo se da se moja
mama slaže s planom mog tate za mene.
Uvijek mi je bilo nevjerojatno što je tolikom mnoštvu ljudi bilo sasvim
normalno i ugodno govoriti o mojem tijelu. To je počelo dok sam bila mlada.
Bilo da se radilo o nekim neznancima iz medija ili o nekom članu moje vlastite
obitelji, činilo se da ljudi moje tijelo doživljavaju kao nekakvo društveno
vlasništvo: nešto čime mogu upravljati, kontrolirati ga, kritizirati ili koristiti
kao oružje. Moje je tijelo bilo dovoljno snažno da iznese trudnoću dvoje djece
i dovoljno gipko i okretno da na pozornici savršeno izvede svaki
koreografirani pokret. A sada sam se zatekla u situaciji u kojoj su mi bilježili
svaku kaloriju kako bi se ljudi mogli i dalje bogatiti na račun mog tijela.
Činilo se da se nitko osim mene ne zgraža zbog činjenice što moj otac
meni postavlja sva ta pravila, a onda ode van i pije Jack25 i Colu. Moje bi mi
prijateljice došle u posjet pa otišle u kozmetički salon ili toplice urediti nokte
i piti otmjeni šampanjac. Meni nikada nije bilo dopušteno otići u kozmetički
salon ili neke toplice. Moja bi obitelj otišla u Destin, lijepi obalni gradić u
Floridi, i odsjela u smiješno prelijepom stanu koji sam ja kupila za njih, svake
bi večeri ondje večerali ukusnu hranu, dok sam ja gladovala i bavila se
tjelovježbom.
U međuvremenu, moja je sestra prezirno frktala na svaki dar koji bih dala
svojoj obitelji.
Jednog sam dana nazvala svoju mamu u Louisianu i upitala: “Što radite
ovog vikenda?”
“O, djevojke i ja idemo sutra u Destin”, rekla je. Jamie Lynn je bezbroj puta
bila rekla da nikada ne odlazi onamo, da je to još jedna od onih smiješnih
stvari koje sam kupila obitelji i koje ona nikada nije željela, a ispalo je da moja
mama ondje dolazi svakog vikenda s dvjema kćerima Jamie Lynn.
Nekoć sam voljela svojoj obitelji kupovati kuće i aute. No došao je
trenutak kada su stvari počeli prihvaćati zdravo za gotovo, i članovi moje
obitelji nisu shvaćali da su sve te stvari moguće zbog toga što sam ja
umjetnica. I da zbog načina na koji su se ponašali prema meni godinama
nisam bila u doticaju sa svojom kreativnošću.
Dobivala sam džeparac od oko 2.000 dolara tjedno. Ako sam željela par
tenisica za koje su moji skrbnici smatrali da mi nisu potrebne, rekli bi mi da
ih ne smijem kupiti. To sve unatoč činjenici što sam u Vegasu odradila 248
nastupa i ondje prodala više od 900.000 ulaznica. Svaki je nastup donosio na
stotine tisuća dolara.

25
Jack Daniel’s, vrsta viskija. Nap. prev.

122
 Knjige.Club Books

U jednoj od rijetkih prigoda kada sam izašla s jednom prijateljicom i

ostalima, uključujući svoje plesače, na večeru, pokušala sam uzeti račun za
cijelu ekipu. Račun je iznosio tisuću dolara, jer nas je bilo mnogo, ali ja sam
bila ta koja ih je pozvala van - bilo mi je važno da znaju koliko cijenim njihov
naporan rad i trud. Kupnja mi je odbijena. Na svom računu za “džeparac”
nisam imala dovoljno novca da pokrijem trošak.

123
 Knjige.Club Books

36

JEDINA STVAR KOJA MI JE donosila utjehu i nadu dok sam nastupala u Vegasu bila
je podučavanje djece plesu u studiju jednom mjesečno, i to sam obožavala.
Podučavala sam grupu od četrdesetero djece. Zatim sam, kada sam se vratila
u LA, nedaleko od svoje kuće, podučavala jednom svaka dva mjeseca.
To je bila jedna od najzabavnijih stvari u mojem životu. Bilo je lijepo
boraviti u prostoriji s djecom koja vas ne procjenjuju i ne osuđuju. Dok sam
bila pod skrbništvom, ljudi su uvijek procjenjivali svaki moj potez i korak.
Veselje, radost i povjerenje klinaca starih onoliko koliko su bili stari oni koje
sam ja podučavala - bilo im je od pet do dvanaest godina - zarazno je. Njihova
je energija tako dražesna. Smatram da je vrlo iscjeljujuće boraviti u društvu
djece.
Jednog dana ondje, napravila sam okret i slučajno bubnula rukom jednu
malu djevojčicu u glavu.
“Dušo! Tako mi je žao!” rekla sam.
Toliko sam se loše osjećala da sam pred njom pala na koljena. Povukla
sam prsten sa svog prsta, jedan od meni omiljenih, i dala joj ga moleći da mi
oprosti.
“Gospođice Britney, u redu je!” rekla je. “Uopće me niste ozlijedili.”
Željela sam učiniti sve što je u mojoj moći kako bih joj dala do znanja da
mi je stalo ako je boli i da ću učiniti sve kako bih joj to nadoknadila.
Podignuvši pogled dok sam i dalje klečala na podu plesnog studija,
pomislila sam: Čekaj malo. Zašto ljudi koji su zaduženi za mene - koje je država
ovlastila da brinu o meni - nisu ni upola toliko zainteresirani za moju dobrobit
koliko sam ja za ovu djevojčicu?

Odlučila sam potruditi se i pokušati postići da se skrbništvo nada mnom

ukine. Godine 2014. godine otišla sam na sud, spomenula alkoholizam svog
oca i njegovo nepredvidljivo i mušičavo ponašanje te zatražila da ga testiraju
na droge. Naposljetku, on je kontrolirao moj novac i moj život. No moj slučaj
nikamo nije otišao. Sudac jednostavno nije želio slušati. Uslijedila je tajna
operacija kao iz špijunskih filmova, puna tajanstvenosti, uhođenja i varki

124
 Knjige.Club Books

kako bih si angažirala vlastitog odvjetnika. Skrbništvo sam čak spomenula i

u jednoj emisiji u kojoj sam nastupila 2016., no nekako upravo taj dio
intervjua nije emitiran. Hmm. Baš zanimljivo.
Tom osjećaju zarobljenosti pridonio je krah mog romantičnog života.
Poslije jedne glupe svađe, Charlie i ja postali smo toliko ponosni da smo
prestali razgovarati jedno s drugim. Bila je to užasno glupa situacija. Ja nisam
mogla navesti sebe da razgovaram s njim, a on je bio previše ponosan
razgovarati sa mnom.

Tada sam počela raditi s dvoje sjajnih tekstopisaca, Julijom Michaels i

Justinom Tranterom. Sjeli bismo i sve napisali zajedno. Osjećala sam strast
prema tome. Bila je to jedina stvar u trinaest godina koje sam provela pod
skrbništvom u koju sam doista unijela svoje srce. Predano sam radila na tim
pjesmama, i to mi je pružilo samopouzdanje. Znate ono kada ste svjesni toga
da ste dobri u nečemu i kada to možete osjetiti? Počnete raditi i pomislite:
Mogu ja ovo? Pisanje tog albuma vratilo mi je moje samopouzdanje.
Kada je bio gotov, pustila sam ga svojim sinovima.
“Kako da nazovem taj album?” upitala sam. Moji se dečki stvarno
razumiju u glazbu.
“Nazovi ga jednostavno Glory”, rekao je Sean Preston.
I tako sam i učinila. Mnogo mi je značilo što sam vidjela da su moji dečki
toliko ponosni na taj album - pomislila sam: I ja sam ponosna na to! Stekla
sam osjećaj koji nisam imala jako dugo.
Objavila sam videospot za pjesmu “Make Me” i 2016. otišla na dodjelu
nagrada VMA odsvirati je, kako bih podržala tu priredbu prvi put poslije
2007. godine.

Čim sam na setu za snimanje videospota za pjesmu “Slumber Party” prvi put
ugledala Hesama Asgharija, znala sam da ga odmah želim u svom životu.
Sasvim me očarao na prvu. Kemija među nama bila je suluda. Nismo se mogli
držati podalje jedno od drugoga. Zvao me svojom lavicom.
Tabloidi su odmah počeli pisati da me on vara. Hodali smo bili u tome
trenutku samo dva tjedna! Ostali smo zajedno. Počela sam osjećati da se moja
iskra vraća.
Zatim je moj tata odlučio poslati me ponovno na liječenje, jer sam počela
potajno uzimati dodatke prehrani za energiju, iste one koji su se mogli dobiti
u ljekarni bez recepta. Smatrao je da imam problem, no iskazao mi je milost
i rekao da se mogu liječiti u dnevnoj bolnici sve dok budem četiri puta tjedno
odlazila na sastanke Anonimnih Alkoholičara.

125
 Knjige.Club Books

Ispočetka sam se opirala tome, no žena u meni počela me nadahnjivati.

Slušala sam te ljude kako pripovijedaju svoje priče i mislila: Te su žene sjajne.
Njihove su pripovijesti zapravo bile jako, jako upečatljive. Na tim sam
sastancima pronašla povezanost s drugim ljudskim bićima koju nikada prije
nigdje nisam našla. I tako mi se u početku sve to jako svidjelo. No neke od
djevojaka nisu se uvijek pojavljivale na tim sastancima. Mogle su odabirati na
kojim će se sastancima pojavljivati. Ja nisam imala tu mogućnost izbora.
Prijatelji koje sam ondje upoznala mogli su dolaziti dvaput tjedno, ili su mogli
jednog dana doći na jutarnji sastanak, a sljedećeg na večernji. Meni nije bilo
dopušteno mijenjati termine dolaska.
Ja sam tim sastancima morala prisustvovati svakog tjedna u isto vrijeme,
bez obzira na sve.

Poslije jednog iscrpljujućeg niza nastupa došla sam kući i ondje su bili moji
sinovi, moja pomoćnica, moja mama i moj tata.
“Vrijeme je za tvoj sastanak”, rekao je moj tata.
“Ima li šanse da jednostavno sada ostanem kod kuće i gledam film s
dječacima? Nikada nisam propustila niti jedan sastanak”, rekla sam.
Kod kuće u Vegasu nikada nisam pogledala neki film sa svojom djecom.
Mislila sam da bi bilo lijepo jesti kokice i provesti s njima ugodno vrijeme.
“Ne, moraš ići”, rekao je.
Pogledala sam u svoju mamu, nadajući se da će se zauzeti za mene, no ona
je samo odvratila pogled.
U tom sam se trenutku počela osjećati kao da se nalazim u nekom kultu i
kao da je moj otac vođa tog kulta. Ponašali su se kao da mu nešto dugujem.
Ali bila sam tako dobra, pomislila sam, razmišljajući o tome koliko sam se
bila naradila na tim nastupima. Ne da sam bila dobra, bila sam sjajna. Bila je
to rečenica koja će mi se motati po mislima sljedećih nekoliko godina, dok
sam razmišljala o svim prigodama u kojima sam ne samo ispunila već i
premašila očekivanja koja su postavili pred mene - i koliko je nepošteno što
još uvijek nisam slobodna.
Radila sam vrlo naporno i pridržavala se rasporeda koji su bili odredili za
mene - praktički sam četiri tjedna radila, četiri se tjedna odmarala. Kada sam
radila, održavala sam po tri dvosatna nastupa tjedno. A bilo da sam radila ili
se odmarala, i dalje sam se pridržavala tjednog rasporeda koji su odredili za
mene: četiri sastanka Anonimnih Alkoholičara, dva sata terapije i tri sata
treniranja tjedno, plus sastanci s obožavateljima i tri nastupa. Bila sam
izgorjela. I željela sam kontrolirati vlastitu sudbinu.

***
126
 Knjige.Club Books

Jedna je frizerka bacila pogled na moj raspored i rekla: “O, dušo, pa što ti to
radiš?” Imala je dvije male djevojčice i ponašala se vrlo majčinski. Jako mi se
sviđala.
“Mislite da je to previše?” upitala sam je.
“I više nego previše”, rekla je. “To je suludo.”
Nagnula se prema meni kao da mi želi priopćiti neku tajnu. “Slušaj”, rekla
je. “Kako bi bila kreativna, moraš u svom rasporedu imati vremena za igru.
Kako bi se lakše ponovno povezala sama sa sobom, moraš imati malo
vremena za sebe. Kvragu, samo da zuriš u zid, ako to želiš. Ljudima to treba.”
To što je rekla sigurno je dospjelo do ušiju mog oca, jer mi je sljedećeg
dana kosu uređivao netko drugi.
Tu frizerku nikada više nisam vidjela.

127
 Knjige.Club Books

37

MI ŽENE IZVOĐAČICE IMAMO svoju kosu. To je ono što dečki žele vidjeti. Obožavaju
promatrati dugu kosu u pokretu. Žele da mlatiš njome. Ako se tvoja kosa
kreće, u stanju su povjerovati da se dobro zabavljaš.
Dok sam živjela i radila u Vegasu, u trenucima u kojima sam se osjećala
najviše demoraliziranem, nosila sam na glavi krute perike i plesala pazeći da
mi se ne pomakne ni dlaka na glavi. Svi koji su zarađivali na meni željeli su
da pokretima glave navedem svoju kosu da se kreće i ja sam to znala - pa sam
činila sve osim toga.
Sada kada razmišljam o tome, shvaćam koliko sam se suzdržavala na
pozornici, koliko sam, trudeći se kazniti ljude koji su me držali zarobljenom,
kažnjavala i sve ostale - uključujući svoje odane obožavatelje, uključujući i
sebe. No sada znam zašto sam većinu od proteklih trinaest godina provela
živeći i ponašajući se kao mjesečar. Bila sam traumatizirana.
Suzdržavajući se na pozornici pokušavala sam se na neki način buniti, čak
i ako sam jedino ja znala što se događa. I zato nisam mlatila kosom, zabacivala
je i flertala. Izvodila sam pokrete i pjevala note, no u to nisam ulagala vatru
koju sam u sebi imala u prošlosti. Prigušujući svoju energiju na pozornici
izražavala sam polagano gašenje tvornice.

Kao umjetnica, nisam se osjećala sposobnom osjetiti onu slobodu koju sam
osjećala ranije. A upravo je to ono što imamo kao umjetnici - ta je sloboda ono
tko smo i što radimo. Pod skrbništvom nisam bila slobodna. Željela sam biti
žena u svijetu. Pod skrbništvom, uopće nisam mogla biti ženom.
No s albumom Glory bilo je drukčije. Dok su singlice s tog albuma izlazile
jedna za drugom, počela sam u svoje izvedbe unositi više strasti. Ponovno
sam počela nositi visoke potpetice. Kada se nisam toliko trudila i kada sam si
na pozornici dopustila jednostavno se uzdignuti u neko više stanje, moj je
nastup bio najmoćniji. I u tim sam trenucima doista mogla osjetiti da me
publika podiže.

***

128
 Knjige.Club Books

Promovirajući album Glory počela sam sebe doživljavati pozitivnije. U toj

trećoj godini koju sam provela u Vegasu vratilo mi se nešto od one vatre.
Počela sam cijeniti šušur i glamur svakodnevnog nastupanja u Gradu grijeha
i spontanost osjećaja da sam pred publikom živa. Iako možda na pozornici
nisam pružala sve od sebe, neki su se dijelovi moje osobe ponovno počeli
buditi. Uspjela sam oživjeti onu povezanost između izvođača i publike.
Teško mi je onima koji nikada nisu bili na pozornici objasniti kako je to
osjetiti tu struju između vašeg fizičkog tijela i tijela drugih ljudi u prostoru.
Jedina metafora koja doista to može opisati jest elektricitet. Osjetite se
ispunjenim električnim nabojem. Energija se izlijeva iz vas, doseže do publike
i vraća se vama u neprekinutom krugu. Jako sam dugo živjela na autopilotu:
jedina struja kojoj sam mogla pristupiti bila je ono nešto u meni što me tjeralo
na kretanje.
Polagano sam ponovno počela vjerovati u svoje sposobnosti. Neko
vrijeme nikome to nisam govorila. Tajila sam to. Baš kao što sam, dok sam
bila mala, bježala u snove pred kaosom koji su stvarali moji roditelji, tako
sam sada u Las Vegasu, kao odrasla, ali manje slobodna nego kad sam bila
dijete, počela bježati u novi san - u slobodu od svoje obitelji i povratak
umjetnici za koju sam znala da još uvijek čuči u meni.
Sve se počelo doimati mogućim. Hesam i ja toliko smo se zbližili, da smo
počeli razgovarati o tome da napravimo bebu. Ali ja sam bila u svojim
tridesetima i znala sam da mi vrijeme istječe.

Na početku skrbništva nada mnom shrvali su me sastanci s liječnicima. U moj

su dom dolazili jedan liječnik za drugim - vjerojatno i njih trinaest ukupno. A
ipak, kada sam zatražila pregled kod liječnika kako bih izvadila svoj
intrauterini uložak26 otac mi to nije dopustio.
Kada sam potpala pod skrbništvo, sve je postalo kontrolirano, a zaštitari
su bili posvuda. Život mi se promijenio na način koji je možda za mene bio
sigurniji u fizičkom smislu, no u psihičkom je za moj osjećaj veselja i za
kreativnost bio apsolutno užasan. Mnogi su rekli: “O, spašen ti je život!” Ali
ne, zapravo nije. Ovisi kako na to gledate. To je stvar perspektive. Moja glazba
je moj život, a skrbništvo se za to pokazalo smrtonosnim; zdrobilo mi je dušu.
Prije skrbništva ulazila sam i izlazila iz studija snimajući pjesme. Tijekom
skrbništva jedna je ekipa ljudi neprestano pratila kada u studiju odlazim na
zahod. Ne šalim se.
Poslije skrbništva čitam da su moj otac i Robin iz kompanije Tri Star Lou
Taylor, sa zaštitarskom tvrtkom koju su unajmili, pod nazivom Black Box,

26
Jedna od metoda kontracepcije. Nap. prev.

129
 Knjige.Club Books

sudjelovali u nadziranju i preslušavanju telefonskih poziva i tekstualnih

poruka koje sam razmjenjivala preko mobitela, uključujući one s mojim
dečkom, odvjetnikom u vrijeme dok sam ga imala, vlastitom djecom i, što je
bilo još gore, saznala sam da mi je tata čak ozvučio kuću. Moju vlastitu kuću!
Sve je to bio dio njihove kontrole.
Dom svoje obitelji napustila sam dok sam bila tinejdžerica jer mi je život
ondje bio užasan. Kada se samo sjetim svih onih prigoda u kojima sam morala
odlaziti u dnevnu sobu dok sam bila mala i govoriti: “Daj se utišaj, mama!”
dok je moj tata onesviješten ležao u naslonjaču - prisjećala sam se tih
trenutaka kada bih se probudila u četiri i zagledala se u strop, pitajući se kako
je moguće da su ti ljudi dobili pravo imati vlast nada mnom.
U tim sam se tihim trenucima u gluho doba noći bila sebi zaklela da ću
učiniti sve što je u mojoj moći da pobjegnem.

130
 Knjige.Club Books

38

TE TREĆE GODINE KOJU sam provela u Vegasu osjetila sam u sebi nešto što nisam
bila osjetila jako, jako dugo. Osjetila sam se snažnom. Znala sam da moram
nešto učiniti.
Kada sam se počela vraćati sebi, moje tijelo, moje srce, fizička strana moje
osobe i moje duhovno ja nije više moglo podnositi skrbništvo. Došao je
trenutak u kojem je moje malo srce reklo: Ja ovo više neću podnositi.
Moji su me roditelji jako dugo uvjeravali da sam ja ta koja je loša, koja je
luda, i to im je itekako išlo na ruku. Povrijedilo je moj duh. Ugasilo moju vatru.
Cijelo sam jedno desetljeće podcjenjivala samu sebe. No u sebi sam vrištala
zbog njihovih sranja.
Morate razumjeti bespomoćnost u tome - bespomoćnost i bijes.
Užasno sam bila bijesna kada bih poslije odrađenih nastupa vidjela kako
moja obitelj pije i sjajno se zabavlja, a meni nije bio dopušten čak ni gutljaj
Jacka i Cole. Znam da sam na pozornici izgledala kao zvijezda - imala sam na
sebi slatke tajice i visoke pete - no zašto, jebote, ja nisam mogla barem
jednom zgriješiti u Gradu grijeha?
Kada sam postala snažnijom i ušla u novu fazu svoje ženstvenosti, počela
sam se osvrtati za osobama koje su iskazivale moć na pozitivan način. Reese
Witherspoon mi je bila sjajan primjer toga. Bila je draga, ugodna i vrlo
pametna.
Kada sebe počnete doživljavati na taj način - ne samo kao osobu koja
postoji kako bi sve ostale činila sretnima, već kao nekoga tko zaslužuje
obznaniti svoje želje - to mijenja sve. Kada sam počela misliti da bih mogla
biti kao Reese, netko tko je istovremeno i drag i snažan, to je promijenilo
moju perspektivu o osobi koja jesam.
Ako nitko nije navikao na vas kao na osobu koja odlučno izražava svoje
mišljenje, jako se iznenadi i prestraši kada se počnete tako ponašati. Osjećala
sam da se pretvaram u najgoru noćnu moru tih ljudi. Sada sam bila kraljica, i
počela sam izražavati svoje mišljenje. Zamišljala sam kako se klanjaju preda
mnom. Osjećala sam opet navalu snage.

131
 Knjige.Club Books

Znala sam kako se držati. Postala sam snažna i bez problema izdržavala
naporan raspored. Nisam imala izbora, morala sam biti snažna, i mislim da je
publika to primijetila. Kada od nekoga zahtijevate poštovanje, to odjekne
nadaleko. To je promijenilo sve. I zato, kada sam po tko zna koji put čula kako
mi moji skrbnici pokušavaju reći da sam glupa što želim odbiti neku ponudu
za nastup ili sebi pružiti malo više vremena za odmor, osjetila sam se
ogorčenom i poželjela se pobuniti.
Pomislila sam: Ako me pokušate navesti da osjetim krivnju što govorim
“ne”, neću ponovno pasti rta taj štos.

Moj rad u Vegasu trebao je završiti trideset i prvog prosinca 2017. Nisam
mogla dočekati. Kao prvo, bilo mi je već dojadilo godinama izvoditi jedan te
isti nastup, tjedan za tjednom. Neprestano sam molila da mi dopuste izvesti
remix ili neku novu točku - bilo što čime ću razbiti monotoniju.
Počela sam gubiti užitak u izvođenju koji sam osjetila kada sam bila
mlađa. Nisam više osjećala onu čistu, iskonsku ljubav prema pjevanju koju
sam imala dok sam bila tinejdžerica. Sada su mi drugi govorili što da pjevam
i kada. Činilo se da nitko ne mari za ono što ja želim. Neprestano sam primala
poruku da su važni samo oni, njihovo mišljenje i želje; mene je trebalo
ignorirati. Bila sam ondje jednostavno da za njih nastupam i zarađujem im
novac.
Bila je to velika šteta. Kao izvođač koji se uvijek jako ponosio svojim
glazbeništvom, ne mogu dovoljno naglasiti koliko me ljutilo što ne mogu čak
ni izmijeniti svoj nastup. Između dviju novih predstava u Vegasu imali smo
tjedne. Toliko je mnogo jebenog vremena profućkano. Željela sam napraviti
remix svojih pjesama za moje obožavatelje i darovati im nešto novo i
uzbudljivo. Kada sam željela izvesti svoje omiljene pjesme, kao, na primjer,
“Change Your Mind” ili “Get Naked”, nisu mi dopustili. Činilo mi se kao da im
je draže osramotiti me nego dopustiti mojim obožavateljima da svake večeri
dobiju najbolju moguću izvedbu, koju i zaslužuju. Umjesto toga, morala sam
tjedan za tjednom izvoditi jednu te istu predstavu: istu rutinu, iste pjesme,
iste aranžmane. Jako sam dugo izvodila jedan te isti nastup. Očajnički sam
željela promijeniti ga, svojim predivnim, odanim obožavateljima pružiti
novo, naelektrizirano iskustvo. No samo bih uvijek čula ne.
Bilo je to toliko dosadno da se zapravo doimalo čudnim. Brinula sam se
što će moji obožavatelji misliti o meni. Da sam im barem nekako mogla dati
do znanja da im želim pružiti toliko mnogo više. Obožavala sam otići u studio
i u nekim prigodama boraviti ondje i satima, radeći na remixevima s jednim
toncem. No rekli su: “Ne možemo ubaciti te remixeve zbog ograničenog
trajanja nastupa. Morali bismo cijelu priču osmisliti ispočetka.” Rekla sam:

132
 Knjige.Club Books

“Pa preuredite je!” Poznata sam po tome što uvijek donosim nove prijedloge,
no oni su uvijek odbijali.
Kada bih naročito navaljivala, najbolje što mi mogu ponuditi, rekli su, jest
da puste neku od mojih novih pjesama dok se presvlačim između dvaju
nastupa.
Ponašali su se kao da mi rade veliku uslugu što su puštali moju omiljenu
novu pjesmu dok sam se ja u podrumu ispod pozornice mahnito preodijevala
iz jednog kostima u drugi.
Bilo je to sramotno jer ja poznajem pravila tog posla. Znala sam da nam
je sasvim moguće promijeniti nastup. Moj otac je bio glavni, ali to njemu nije
bio prioritet. To je značilo da ljudi koji bi to trebali ostvariti jednostavno ne
žele to učiniti. Dok sam pjevala te stare inačice pjesama, fizički sam se
osjećala starom. Žudjela sam za novim zvukovima, novim pokretima. Sada
mislim da su se možda prestrašili pomisli da bih zapravo mogla biti zvijezda.
Umjesto toga, moj je tata bio u vlasti nad zvijezdom. Nada mnom.

Dok sam snimala videospotove za singlice s albuma Glory, osjećala sam se

tako lakom i slobodnom. Album Glory podsjetio me na to kako je izvoditi novi
materijal i koliko mi je to potrebno. Kada su mi, godinu dana nakon što je
izašao Glory, bili rekli da ću primiti prvu ikada nagradu Radio Disney Icon
Award, pomislila sam: To je sjajno! Na dodjelu ću povesti svoje dečke, navući
slatku crnu haljinicu i ludo ćemo se zabavljati.
Pa, dok sam sjedila u publici i gledala kako se izvodi splet mojih pjesama,
osjećala sam mnogo toga. Kada se na pozornici iznenada pojavila Jamie Lynn
da izvede dio pjesme “Till the World Ends” i uruči mi nagradu, ja sam već bila
klupko najrazličitijih emocija.
Cijelo vrijeme dok sam promatrala priredbu, neprestano sam se u
mislima vraćala na onu emisiju koju sam snimila s isječcima s koncerata koje
sam održala u sklopu promocije albuma In the Zone. Bio je to remiksirani
specijal za ABC. Bila sam to uvježbavala tjedan dana i otpjevala nekoliko
novih pjesama. Prelijepo su me snimili. Osjećala sam se poput djeteta.
Iskreno, to je dio mog najboljeg rada. Senzualna interpretacija pjesme
“...Baby One More Time” imala je u sebi ugođaj Cabareta27, a za izvedbu
pjesme “Everytime” na sebi sam imala lijepu bijelu haljinu. To je jednostavno
bilo baš, baš lijepo. Bilo mi je upravo nevjerojatno što se nalazim u toj fazi

27
Američki filmski mjuzikl iz 1972. s Lisom Minelli, Michaelom Yorkom i Joelom Grayjom
u glavnim ulogama, čija je radnja smještena u Berlinu u vrijeme Weimarske republike
1931. godine, pred dolazak Hitlera na vlast. Nap. prev.

133
 Knjige.Club Books

svoje karijere, slobodna, dok izvodim svoju glazbu, na svoj način, s toliko
kreativne kontrole.
A dok sam sjedila ondje čekajući da primim nagradu Icon Award na
dodjeli nagrada Radio Disney Music Awards, iako sam bila počašćena
izvedbama, bila sam bijesna. Ondje su tri pjevačice i moja sestra izvodile
pjesme u novim aranžmanima - i zabavljale se s mojim pjesmama na način na
koji se ja nisam zabavljala izvodeći jednu te istu inačicu pjesme na stotine
puta, a ja sam morala sjediti i smiješiti se.

134
 Knjige.Club Books

39

PRIJE NEGO ŠTO SAM potpala pod skrbništvo, moj prijatelj i agent Cade nazvao bi
me i rekao da idemo na izlet i ja bih se spakirala u auto i prije nego što bi mi
rekao kamo zapravo idemo. Ako sam na nekom od svojih nastupa željela da
ton bude glasniji, pristojno bih zamolila tonca da ga pojača. Ako biste me
razljutili, svi bi znali za to. Bila sam prava mala šefica. No u Vegasu samo sam
se smiješila i kimala i jednu te istu predstavu izvodila uvijek ispočetka, kao
lutka na navijanje.
Jedina stvar koja me tjerala naprijed bilo je saznanje da ću moći sa svojim
dečkima otići na dva odmora, kao i svake godine. No te godine kada je izašao
album Glory morala sam otići na turneju, što je značilo da mi nije bilo
dopušteno otići na odmor; dječake sam morala povesti sa sobom, što nikome
nije bilo zabavno. Zato sam godinu poslije stvarno trebala te odmore. Jedne
večeri prije nastupa, u prostoru za brzo presvlačenje došla je moja ekipa i ja
sam im najavila: “Hej”, rekla sam, “želim vam najaviti unaprijed. Ove godine
stvarno trebam te odmore.”
Tradicija mi je bila jako važna. Meni i mojim klincima najomiljenije je bilo
otići na Maui, unajmiti čamac i zaputiti se na otvoreno more. To mi je trebalo
za moje mentalno zdravlje, da vam budem iskrena.
“Ako ima dovoljno love”, rekla je moja ekipa, “odradit ćemo dva nastupa
na turneji, a onda se možeš vratiti i cijelo ljeto imati za sebe.”
“Sjajno!” rekla sam. “Onda se razumijemo.”
Prošlo je nekoliko mjeseci. Vegas se konačno trebao privesti kraju u
prosincu 2017. Osjetila sam veliko olakšanje. Nastupila sam bila na stotine
puta.
Dok sam bila u garderobi i presvlačila se između nastupa, netko je iz moje
ekipe rekao: “Hej, pa da, ti dakle ove godine ideš na turneju kada završiš s
Vegasom. Ne možemo jednostavno završiti u Vegasu. Priču moramo okončati
ovog ljeta na turneji.”
“To nije bio dogovor”, otpovrnula sam. “Bila sam vam rekla da vodim
klince na Maui.”

135
 Knjige.Club Books

Razgovor je brzo eskalirao, kao i uvijek kada sam pokušavala pregovarati.

Naposljetku je jedan od članova moje ekipe rekao: “Ako ne odeš na turneju
završit ćeš na sudu, jer si pod ugovorom.” Shvatila sam: oni meni prijete. A
znali su da je izlazak na sud za mene veliki okidač.
Poslije sam se smirila. Počela sam misliti da će sve to trajati samo
nekoliko tjedana, da neće biti toliko loše. Zatim ću se moći vratiti i ipak imati
barem nešto od tog ljeta. Na Maui možemo otići samo malo kasnije.

Ispostavilo se da je to previše optimistično razmišljanje. Turneja je bila

paklenska. Znala sam da i plesači tako misle. Bili smo više nego ikada
ograničeni uvjetima koje je postavio moj otac. Kako bismo smjeli napustiti
neku prostoriju, morali smo to najaviti ekipi zaštitara dva sata prije.
Sol na ranu bilo je i to što sam se i dalje u kreativnom smislu osjećala
zagušenom, još sam uvijek izvodila istu staru rutinu. I dalje mi nisu dopuštali
slobodu da preuredim svoje pjesme i promijenim nastup. Mogli smo ga
promijeniti i napraviti od njega nešto dobro, nešto novo, što bismo publika i
ja i plesači smatrali svježim. To je bio jedini ustupak koji sam tražila i, kao i
uvijek, opet su rekli ne. Jer, da sam preuzela nadzor nad predstavom, to bi
moglo ljudima otvoriti oči i mogli bi shvatiti činjenicu da zapravo možda i ne
trebam svog oca u funkciji skrbnika. Mislim da mu se potajno sviđalo što se
osjećam “manje nego dobrom”. To mu je pružalo moć.
Kada sam naposljetku došla kući, zaplakala sam kada sam ugledala svoje
pse - toliko su mi bili nedostajali. Počela sam planirati izlet na koji ću otići sa
svojim dječacima, kako bih im nadoknadila izgubljeno vrijeme. Moja je ekipa
rekla: “Dat ćemo ti tri tjedna, a onda moramo početi vježbati za novu
predstavu u Vegasu.”
“Tri tjedna?” rekla sam. “Trebala sam imati cijelo ljeto!”
Mrzila sam turneju.
Osjećala sam se kao da su mi rekli da vikend nikada neće doći.

136
 Knjige.Club Books

40

VEĆ SAM ČULA VRIŠTANJE. Vani se okupilo na stotine ljudi. Bio je jedan dan u
listopadu 2018., a ispred novog hotela Park MGM u Las Vegasu nalazilo se
mnogo svjetine. Superobožavatelji su bili odjeveni u istu odjeću i mahali
zastavicama na kojima je bilo izvezeno slovo B. Plesači na pozornici nosili su
na sebi majice kratkih rukava na kojima je pisalo britney. Najavljivači su
preko interneta puštali prijenos uživo, nabrijavajući svoje sljedbenike.
Laserska su svjetla bljeskala. Na ogromnom su ekranu prikazivali prizore iz
mojih videospotova. Plesna je glazba treštala. Prolazila je parada u kojoj su
šetači stupali i glasno izvikivali stihove, kao, na primjer: “Moja me
usamljenost ubija!”
Svjetla su se prigušila.
Mario Lopez, pozvan da vodi priredbu, izgovorio je u mikrofon: “Ovdje
smo da pozdravimo novu kraljicu Vegasa…”
Počela je svirati dramatična glazba - rif iz pjesme “Toxic”. Ustreptala su
svjetla bljeskala po Park MGM-u pa se činilo kao da zgrada pulsira. Uto se
začuo splet drugih pjesama, pustili su snimke svemirskog broda, helikoptera,
šiljasti veliki krov cirkuskog šatora i zmiju iz Edenskog vrta. Iz ognjišta oko
pozornice uvis je naglo sunula vatra! Mene su s poda podignuli hidrauličnom
dizalicom, mahala sam i smiješila se odjevena u usku crnu haljinicu s rupama
izrezanima u obliku zvijezda, s koje su visjele kićanke, kosa mi je bila vrlo
duga i plava.
“... Dame i gospodo”, nastavio je Mario Lopez, “Britney Spears!”
Sišla sam niz stube u svojim cipelama visokih potpetica uza zvukove
pjesme “Work Bitch” i podijelila nekolicini obožavatelja svoj potpis. No zatim
sam učinila nešto neočekivano.
Prošla sam pored kamera.
Hodala sam dok nisam ušla u SUV i otišla.
Ništa nisam rekla. Nisam nastupila. Ako ste to gledali, vjerojatno ste se
zapitali: Što se upravo dogodilo?

137
 Knjige.Club Books

Kada sam prije puno, puno godina otpjevala pjesmu “Overprotected”28,

nisam imala pojma o tome što znači ta riječ. No uskoro sam naučila, jer kada
sam svima jasno obznanila da neću više nastupati u Vegasu, moja je obitelj
učinila da nestanem.

28
Prezaštićena. Nap. prev.

138
 Knjige.Club Books

41

KADA SU DOŠLI PRAZNICI, osjećalasam se prilično dobro. Na stranu moj strah da

moj otac nešto kuje, osjećala sam se snažnom i nadahnutom ženama koje sam
upoznala na sastancima Anonimnih Alkoholičara. Osim što su bile sjajne, s
obje su noge bile čvrsto na zemlji i od njih sam naučila mnogo o tome kako
biti odrasla žena koja kroz svijet navigira ponašajući se iskreno, pošteno i
hrabro.
Hesam me za moj rođendan odveo na jedno posebno mjesto. Počela sam
raditi planove za praznike, no moj je otac inzistirao na tome da će za Božić on
uzeti dječake sebi. Ako sam ih željela vidjeti, morat ću vidjeti i svog oca. Kada
sam se pobunila, moj je otac rekao: “Dječaci ove godine ne žele biti s tobom.
Idu kući u Louisianu sa mnom i s tvojom mamom, i to je to.”
“To je za mene novost”, rekla sam, “ali ako doista taj tjedan radije žele
provesti u Louisiani, pretpostavljam da je to u redu.”

Predstave u Vegasu još uvijek nisu bile otkazane. Unajmila sam nove plesače
i uvježbavala točke. Jednog dana na probi radila sam sa svim plesačima - kako
novima tako i sa starima - kada je jedna plesačica, koja je s nama nastupala
već četiri godine, osmislila za sve nas jedan novi plesni korak. Jauknula sam
u sebi kada sam ga ugledala; učinio mi se stvarno vrlo izazovnim za izvođenje.
“Ja ne želim to plesati”, rekla sam. “Preteško je.”
Meni se to nije učinilo prevelikim problemom, no moja ekipa i redatelj
odjednom su se povukli u jednu prostoriju i za sobom su zatvorili vrata.
Stekla sam osjećaj da sam povukla neki užasno loš potez, ali nisam bila
svjesna toga da se odbijanje izvođenja jednog jedinog plesnog pokreta u
rutini može tako okvalificirati. Hoću reći, u tom sam trenutku bila gotovo pet
godina starija nego onda kada sam tek počela nastupati u Vegasu; i moje se
tijelo promijenilo. Kakve veze ima ako promijenimo točku?
Koliko sam mogla vidjeti, svi smo se dobro zabavljali. Patila sam od
socijalne tjeskobe, pa ako bi se pojavilo nešto zbog čega bi netko trebao
osjetiti nekakvu nelagodu, ja sam obično prva to primijetila. No tog se dana
sve doimalo u redu. Smijala sam se i razgovarala s plesačima. Neki su od
novih plesača mogli izvoditi gainere, što znači da su stojeći straga mogli u
139
 Knjige.Club Books

jednom trenutku usred izvođenja točke plesnim korakom istupiti naprijed.

Bili su sjajni! Upitala sam bih li i ja mogla to naučiti, i jedan mi je od njih
ponudio uvježbati me na licu mjesta. Time želim reći da smo se svi igrali,
plesali smo i komunicirali. Sve je išlo kako treba. No način na koji se ponašala
moja ekipa naveo me da se zabrinem i pomislim kako se nešto sprema.
Dan poslije na terapiji, moj me liječnik napao.
“Pronašli smo u vašoj torbici dodatke prehrani za energiju”, rekao je. Ti
su mi dodaci prehrani pružali osjećaj samopouzdanja i dodatne energije, a za
njihovu vam kupnju ne treba recept. Znao je da ih uzimam dok sam nastupala
u Vegasu, no sada je od toga napravio problem.
“Mislimo da nama iza leđa činite i mnogo gore stvari”, rekao je. “I
smatramo da vam baš ne ide pretjerano dobro na probama. Svima stvarate
probleme.”
“Je li ovo nekakva šala?” upitala sam.
Odmah me obuzeo bijes. Toliko sam se trudila. Moja je radna etika bila na
visini.
“Poslat ćemo vas u jednu ustanovu”, rekao je terapeut. “A prije nego što
odete onamo, za vrijeme božićnih blagdana, pozvat ćemo jednu ženu da nad
vama provede psihološke testove.”
Jedna je razmetljiva liječnica - koju sam bila vidjela na televiziji i nagonski
zamrzila - protiv moje volje došla u moju kuću, posjela me i satima testirala
moje kognitivne sposobnosti.
Moj mi je otac rekao kako je ta liječnica zaključila da sam podbacila u
testovima: “Rekla je da si pala. Sada moraš otići u jednu ustanovu za psihičke
bolesnike. S tobom nešto ozbiljno nije u redu. Ali ne brini - pronašli smo ti
jedan mali program za rehabilitaciju na Beverly Hillsu. Koštat će te samo
šezdeset tisuća dolara mjesečno.”
Dok sam plačući prikupljala svoje stvari, upitala sam koliko odjeće
moram spakirati, koliko ću dugo boraviti ondje. No rekli su mi da to nikako
ne mogu znati. “Možda mjesec dana. Možda dva. Možda tri. Sve ovisi o tome
koliko se dobro budeš ponašala i koliko ćeš uspješno demonstrirati svoje
mentalne sposobnosti.” Taj je program navodno predstavljao “luksuznu”
rehabilitaciju osmišljenu posebno za mene, pa ću ondje morati biti sama i
neću smjeti ulaziti ni u kakvu interakciju s drugim ljudima.
“Što ako ne odem?” upitala sam.
Moj je otac rekao da ako ne odem onamo, da ću morati na sud i da ću se
osramotiti. Rekao je: “Učinit ćemo da izgledaš kao jebena idiotkinja i, vjeruj
mi, nećeš pobijediti. Bit će bolje da te ja navedem da odeš onamo, nego da ti
to naredi sudac.”

140
 Knjige.Club Books

Osjećala sam da je to jedan oblik ucjene i da manipuliraju mnome, da me

pokušavaju navesti da posumnjam u vlastitu zdravu pamet. Stvarno sam
osjetila da me pokušavaju ubiti. Svih se tih godina niti jednom nisam
usprotivila svom tati; nikada nikome nisam rekla “ne”. Moj “ne” u toj sobi, tog
dana, stvarno je razljutio mog tatu.
Prisilili su me da odem onamo. Stjerali su me u kut i nisam imala izbora.
Ako to ne učiniš, evo što će ti se dogoditi, pa ti predlažemo da odeš i da već
jednom završimo s tim.
Samo, to se nije dogodilo - nisam završila s tim, hoću reći. Jer kada sam
došla onamo nisam više mogla otići, iako sam ih neprestano preklinjala da
me puste.
Držali su me ondje zaključanu protiv moje volje mjesecima.

141
 Knjige.Club Books

42

LIJEČNICI SU ME ODVELI od moje djece, mojih pasa i moje kuće. Nisam smjela van.
Nisam smjela voziti auto. Svakog sam tjedna morala davati krv. Nisam se
smjela kupati sama. Nisam smjela zatvoriti vrata svoje sobe. Neprestano su
me nadgledali, čak i dok sam se preodijevala. Na spavanje sam morala u devet
navečer. Nadgledali su me i dok sam gledala televiziju, od osam do devet
navečer, u krevetu. Svakog sam jutra morala ustajati u osam. Svakog sam
dana morala prisustvovati beskrajnim sastancima.
Po nekoliko sam sati svakog dana morala sjediti na stolcu i primati
obaveznu terapiju. Vrijeme između tih sastanaka provodila sam zureći kroz
prozor, promatrajući aute kako dolaze i odlaze, kako iz njih izlaze
mnogobrojni terapeuti, zaštitari, liječnici i medicinske sestre. Mislim da mi je
najviše štete učinilo to što sam mogla promatrati sve te ljude kako dolaze i
odlaze, a sama nisam mogla nikamo.
Rekli su mi da se sve to događa za moje dobro. No na tom sam se mjestu
osjećala napuštenom i, iako su svi govorili da su ondje kako bi mi pomogli,
nisam uspjela shvatiti što moja obitelj želi od mene. Činila sam sve što su mi
bili rekli da činim. Moji su mi dječaci dolazili u posjet na sat vremena svakog
vikenda. No ako tijekom tjedna ne bih željela učiniti sve ono što “trebam”,
nisu mi dopustili da ih vidim.
Jedan od rijetkih koji su me nazivali bio je Cade. S Cadeom sam se uvijek
osjećala sigurnom, no istovremeno sam se u njegovu društvu osjećala i kao
da sam u nekakvoj opasnosti. Najzabavniji mi je razgovor koji sam obavila
dok sam boravila ondje bio razgovor s njim, kada je sa mnom stupio u kontakt
preko FaceTimea iz bolnice u Teksasu i rekao da ga je u krevetu ubo škorpion
- u njegovu vlastitom krevetu. Noga mu je otekla do veličine košarkaške lopte,
ne šalim se.
“Ti to ozbiljno?” upitala sam promatrajući preko telefona njegovu nogu.
Nevjerojatno je loše izgledala. Razmišljanje o Cadeovoj jadnoj nozi bilo je
jedina stvar koja me istinski uspjela odvratiti od sumornih misli o onome što
sam bila proživljavala, i uvijek ću zbog toga biti zahvalna njemu i tome
teksaškom škorpionu.

142
 Knjige.Club Books

Terapeuti su me bili ispitivali satima i, činilo mi se, svakog dana, sedam

dana tjedno.
Godinama sam bila na Prozacu, no u bolnici su me naglo skinuli s tog
lijeka i stavili me na litij, opasnu drogu koju nisam željela ni trebala i koja vas
čini krajnje usporenim i letargičnim. Osjećala sam kako se moj pojam o
protjecanju vremena mijenja, i postala sam dezorijentirana. Na litiju nisam
znala gdje sam, a ponekad ni tko sam. Moj mozak nije radio kao nekoć. Nije
mi promaknula činjenica da je litij lijek na koji su stavili moju baku Jean, koja
je poslije počinila samoubojstvo, dok je boravila u Mandevilleu.
U međuvremenu, moja ekipa zaštitara s kojom sam provela toliko mnogo
vremena, ponašala se kao da sam nekakva kriminalka.
Kada bi bilo vrijeme da mi uzmu krv, tehničar koji je to radio došao je u
pratnji sestre, zaštitara i moje pomoćnice. Jesam li ja bila ljudožderka?
Pljačkašica banaka? Divlja životinja? Zašto su se prema meni ponašali kao da
ću spaliti to mjesto do temelja i sve ih ubiti? Krvni su mi tlak mjerili tri puta
dnevno, kao da sam osamdesetogodišnjakinja. I nisu se žurili. Posjeli bi me.
Izvadili orukavnik. Polagano mi ga navukli na ruku. Polagano ga napumpali...
Tri puta dnevno. Kako bih se osjećala prisebnom, trebala sam se kretati.
Kretanje je za mene, kao plesačicu, bilo isto što i život. Kretanjem sam se
hranila. Trebala sam ga i žudjela sam za njime. No na tom su me stolcu držali
stoljećima. Počela sam se osjećati kao da me netko muči, u skladu s nekakvim
obredom.
Osjećala sam tjeskobu u stopalima, u srcu i u mozgu. Nikada nisam mogla
sagorjeti svu tu energiju.
Znate kako vas onaj osjećaj da se krećete podsjeća na to da ste živi? To je
bilo sve što sam željela. A nisam se mogla micati, što je značilo da sam se
počela pitati jesam li zapravo već napola mrtva. Osjećala sam se uništenom.
Dupe mi je naraslo od toga što sam satima svakog dana morala sjediti - i
to toliko, da više nisam mogla ući ni u jedne kratke hlače. Otuđila sam se od
vlastitog tijela. Imala sam užasne noćne more u kojima sam sanjala da trčim
po šumi - i ti su se snovi doimali tako stvarnima. Molim te, probudi se, probudi
se, probudi se - ne želim da ovo bude stvarnost, ovo je samo san, mislila bih.
Ako je ideja iza mog boravka ondje bila da iscijelim, to se nije dogodilo.
Počela sam sebe zamišljati kao pticu koja je ostala bez svojih krila. Znate kako
ste nekoć, dok ste bili dijete, trčali uokolo raširenih ruku dok vam je vjetar
puhao kroz prste i kako ste se na sekundu osjećali kao da letite? To sam ja
željela osjetiti. Umjesto toga, svakog sam dana osjećala da sve dublje tonem
u zemlju.
Sama sam na Beverly Hillsu prošla kroz taj program, koji je trajao dva
mjeseca. Bio je to čisti pakao, osjećala sam se kao da sam glavni lik nekog
filma strave i užasa. Gledala sam takve filmove. Pogledala sam film The
143
 Knjige.Club Books

Conjuring29. Poslije mjeseci provedenih u tom centru za liječenje ničega se

više nisam bojala. Stvarno, sada se više ničega ne bojim.
U ovom sam trenutku možda i jedina živuća žena koja se ne boji praktički
ničega, no zbog toga se ne osjećam snažnom; to me rastužuje. Ne bih trebala
biti tako snažna. Ti su me mjeseci previše očvrsnuli. Nedostaju mi dani u
kojima sam bila ono što su u Kentwoodu znali nazivati drznicom. To mi je
vrijeme provedeno u bolnici oduzelo svu drskost. Na mnoge mi je načine
slomilo duh.

Poslije dva mjeseca provedena u jednoj zgradi preselili su me bili u drugu,

kojom su upravljali isti ljudi, i u njoj nisam bila sama. Iako sam se naviknula
radije biti sama, poslije dva mjeseca onoga što me se doimalo kao zatočenost
na litiju, iskreno rečeno, bilo je mnogo bolje naći se u društvu drugih
pacijenata. Cijeli smo dan bili zajedno. Noću smo bili svatko u svojoj sobi -
vrata su se zatvarala glasnim, potmulim treskom.
Mog prvog tjedna ondje u moju je sobu došla jedna od pacijentica i rekla:
“Zašto tako glasno vrištiš?”
“Ha? Ja ne vrištim”, rekla sam.
“Svi te čujemo. Vrištiš jako glasno.”
Pogledala sam po sobi. “Čak ni glazbu ne puštam”, rekla sam.
Poslije sam saznala da ona ponekad čuje stvari koje ostali ljudi ne čuju,
no to me izbezumilo.
Došla je jedna jako lijepa djevojka i odmah je postala popularna. Osjećala
sam se kao u srednjoj školi, gdje je ona bila cheerleaderica a ja demoralizirana
štreberica. Nije prisustvovala niti jednom sastanku.
Iako je većina ljudi ondje bila divlja kao sam vrag, većina mi se sviđala.
Jedna je djevojka pušila neke tanke cigarete koje nikada prije nisam vidjela.
Bila je preslatka, a takve su bile i njezine cigarete. Primijetila sam da joj je
vikendom tata dolazio u posjet. U međuvremenu, moja je obitelj mene bacila
na to mjesto i nastavila sa svojim životom.
“Znam da gledaš moje cigarete”, rekla mi je jednog dana ta dražesna
djevojka. “Kladim se da želiš probati jednu, zar ne?”
Mislila sam da me nikada neće pitati. “Da”, rekla sam.
I tako sam s njom i nekolicinom drugih djevojaka zapalila svoju prvu
Capri cigaretu.

29
Serija filmova u Hrvatskoj prevedena kao Prizivanje, koji su se prikazivali 2013., 2016.
i 2021. godine. Nap. prev.

144
 Knjige.Club Books

Nekolicina je osoba ondje imala problema s poremećajem hranjenja i bila

uznemirujuće mršava. Ni ja nisam baš previše jela. S obzirom na to koliko
sam malo jela i koliko sam mnogo krvi davala za testove, čudim se što nisam
nestala.
Bog je sigurno bio uza me u tom razdoblju. Tri mjeseca otkako su me bili
zatvorili ondje, počela sam vjerovati da moje malo srce, ono što me činilo
Britney, više nije u mojem tijelu. Kroz život me sigurno nosilo nešto veće, jer
bi za mene bilo previše da to podnosim sama.
Osvrnem se na činjenicu da sam preživjela i pomislim: To nisam bila ja;
bio je to Bog.

145
 Knjige.Club Books

43

NAJTEŽE JE BILO TO što sam vjerovala kako se ispred liječnika ili posjetitelja
cijelo vrijeme moram pretvarati da sam dobro. Ako bih postala uznemirena,
zbunjena ili usplahirena, to su smatrali dokazom da se moje stanje ne
poboljšava. Ako bih se ozlovoljila i počela izražavati svoje mišljenje, bila sam
izvan kontrole i luda.
To me podsjetilo na ono što sam uvijek slušala o načinu na koji su u stara
vremena iskušavali osobe ne bi ustanovili je li netko vještica ili vještac. Bacili
bi ženu u jezero. Ako bi plutala, bila je vještica i ubili bi je. Ako potone, nevina
je, i o, pa dobro, što sada. Kako god okreneš, umire, ali vjerojatno su smatrali
da je ipak dobro saznati kakva je vrsta žene bila.

Nakon dva mjeseca nazvala sam svog oca kako bih ga zamolila da mi dopusti
otići kući.
Rekao je: “Žao mi je, sutkinja će morati odlučiti što da učini s tobom. Sada
je sve na liječnicima. Ja ti uopće ne mogu pomoći. Predajem te liječnicima i ne
mogu ti pomoći.”
Čudno je to što mi je tata, prije nego što su me smjestili u tu ustanovu, za
Božić poslao bisernu ogrlicu i prelijepu rukom pisanu čestitku. Upitala sam
se: Zašto to čini? Tko je on?
Najviše me povrijedilo to što je pred kamerama godinama govorio - bilo
da je riječ o trenutku kada sam snimila videospot za pjesmu “Work Bitch” ili
kada je počelo njegovo skrbništvo nada mnom i kada smo bili na turneji
Circus - da mu je stalo samo do mene i dječaka.
“To je moja djevojčica!” govorio je ravno u kameru. “Jako je volim.” Ja sam
bila zapela u prikolici s Louinim uvrnutim potrčkom Robin, koju sam s
vremenom zamrzila, a on je svima koji su željeli slušati govorio kako je sjajan
tata.
No sada, kada sam odbijala odraditi novi krug predstava u Vegasu, dok
sam se odupirala povratku na turneje, jesam li i dalje bila njegova voljena
djevojčica? Očito nisam.

146
 Knjige.Club Books

Odvjetnik će poslije reći: “Tvoj je tata mogao prekinuti sve to, u to uopće
nema sumnje. Mogao je bio reći liječnicima: ‘Ne, ovo je previše, hajde da
mojoj kćeri dopustimo da ode kući?’ No nije to učinio.
Nazvala sam svoju mamu da je upitam zašto se svi ponašaju kao da sam
tako opasna.
“Pa, ja ne znam, ne znam, ne znam...” rekla bi.
Poslala sam i SMS poruku svojoj sestri dok sam boravila na tome mjestu
i zamolila je da me izbavi.
“Prestani se odupirati”, otpisala mi je. “Ništa ne možeš učiniti po tom
pitanju, pa se prestani odupirati.”
Zajedno s ostalima, neprestano se ponašala kao da sam ja nekakva
prijetnja. To će zvučati ludo, ali ponovit ću, jer je to istina: mislila sam da će
me pokušati ubiti.
Nisam razumjela kako su Jamie Lynn i naš otac razvili tako dobar odnos.
Znala je da je molim za pomoć i da me on pomno nadzire. Osjećala sam da je
trebala stati na moju stranu.
Jedna od mojih prijateljica koja mi je tijekom mojih nastupa u Vegasu
pomagala preodjenuti se u podzemnoj garderobi, poslije je rekla: “Britney,
imala sam tri ili četiri noćne more dok si bila u tom centru. Sanjala sam da si
se ubila ondje. I sanjala sam da me Robin, žena koja je tvoja takozvana
ljubazna pomoćnica, nazvala i rekla mi ponosno: ‘Da, umrla je ondje.’” Ta je
moja prijateljica rekla da je cijelo vrijeme bila zabrinuta za mene.
Nekoliko tjedana nakon što sam došla onamo, trudila sam se zadržati
nadu kada me jedna od sestara, jedina koja je s obje noge bila čvrsto na zemlji,
pozvala da priđem njezinom računalu.
“Pogledaj ovo”, rekla je.
Zavirila sam u ekran i pokušala razabrati što gledam. Na zaslonu su bile
neke žene u nekakvoj TV emisiji i govorile su o meni i skrbništvu nada mnom.
Jedna je na sebi imala majicu kratkih rukava s natpisom #OsloboditeBritney.
Ta mi je sestra pokazala i druge isječke - obožavatelje koji govore da
pokušavaju istražiti drže li me negdje protiv moje volje, koji govore o tome
koliko im znači moja glazba i koliko mrze pomisao na to da sada negdje patim.
Željeli su pomoći.
I već samo čineći to, pomogli su. Sve to što je vidjela ta sestra, vidjeli su i
svi drugi u bolnici. Naposljetku je liječnik primijetio da svi diljem svijeta
pitaju zašto sam još uvijek zatvorena. Ta je tema bila na svim vijestima.
Na isti način za koji vjerujem da mogu osjetiti kako se netko osjeća u
Nebraski, mislim da mi je moja povezanost s mojim obožavateljima pomogla
da podsvjesno shvate kako sam u opasnosti. Među nama postoji povezanost,
gdje god da se nalazimo. Čak i ako ste na drugoj strani države ili svijeta, na

147
 Knjige.Club Books

nekoj smo razini povezani. Moji obožavatelji - iako ništa nisam rekla na
internetu ili u drugim medijima o tome da sam zatočena - čini se da su oni to
jednostavno znali.
Dok sam ih promatrala kako stupaju po ulicama i pjevuše “Oslobodite
Britney!” - to je bilo nešto najljepše što sam ikada vidjela. Znam da su se neki
nasmijali na to. Vidjeli su ružičaste majice s mojim imenom na njima i rekli:
“Ma, koja je svrha svega ovoga?”
No da su znali kroz što zapravo prolazim i shvatili povezanost koju imam
sa svojim obožavateljima, mislim da se ne bi bili smijali. Istina je da su me bili
držali ondje protiv moje volje. A ja sam žudjela za tim da znam kako je
nekome stalo do toga jesam li živa ili mrtva.
Što uopće imamo, osim svoje povezanosti s drugim ljudima? I koja je veza
snažnija od glazbe? Svi koji su podignuli svoj glas za mene pomogli su mi da
preživim tu godinu, a posao koji su obavili pomogao mi je da steknem svoju
slobodu.
Mislim da ljudi ne znaju koliko mi je značio pokret #OsloboditeBritney,
posebno u početku. Prema kraju, kada su bila u tijeku sudska saslušanja,
mnogo mi je značilo vidjeti ljude kako zagovaraju moju stvar. No kada se to
prvi put dogodilo, pogodili su ravno u moje srce i osvojili ga, jer nisam bila
dobro, nimalo. A činjenica da su moji prijatelji i moji obožavatelji osjetili što
se događa i sve to učinili za mene, zbog toga im toliko dugujem, da im se
nikada neću moći odužiti. Ako ste se založili za mene kada se ja nisam mogla
založiti sama za sebe: hvala vam, iz dubine mog srca.

148
 Knjige.Club Books

44

KADA SAM SE NAPOKON vratila svojoj kući, svojim psima i svojoj djeci, bila sam
ushićena.
Pogodite tko mi je želio doći u posjet prvog tjedna poslije povratka kući?
Moja obitelj.
“Tako smo ponosni na tebe, Britney!” rekao je moj tata. “Uspjela si! Sada
svi želimo doći k tebi i živjeti s tobom.” No u tome trenutku već sam sasvim
jasno prozrela njegova sranja. Znam što je zapravo govorio: “Ne mogu
dočekati da vidim tvoju lovu - hoću reći, tebe!”
I tako su došli - moj otac, moja mama i moja sestra, sa svojim kćerima
Maddie i Ivey.
Ja sam bila samo sjenka nekadašnje sebe. Još sam uvijek bila na litiju,
zbog čega je moj osjećaj za protok vremena bio stvarno zamagljen. I bila sam
prestrašena. Palo mi je na pamet da su mi došli u posjet samo zato da dovrše
ono što su započeli nekoliko mjeseci prije, da me dokrajče, da me stvarno
ubiju. Ako vam to zvuči paranoično, razmislite o svemu što sam proživjela do
tada - načinima na koje su me prevarili i institucionalizirali.
I tako sam zaigrala njihovu igru. Ako budem ljubazna prema njima, neće
me nikada više pokušati ponovno ubiti, mislila sam.
Tri i pol mjeseca jedva da me itko zagrlio.
Poželim zaplakati kada pomislim koliko je moje malo srce moralo biti
snažno.
No moja je obitelj ušetala u moju kuću kao da se ništa nije bilo dogodilo.
Kao da nisam upravo istrpjela gotovo nepodnošljivu traumu na tome mjestu.
“O, hej, curo, što radiš?” rekla je Jamie Lynn zvučeći vedro.
Ona, moja majka i djevojčice uvijek su se motale po mojoj kuhinji. Jamie
Lynn je uvijek zakazivala nastupe na svim tim televizijskim emisijama kada
je bila u Los Angelesu. Moj bi tata otišao s njom na sastanke u Hollywood, i
ona bi se vratila sva glasna i sretna. “Što ima, dečki” viknula bi kada bi ušla u
kuhinju i ugledala moje sinove.

149
 Knjige.Club Books

Stvarno je pronašla svoje mjesto u svijetu. I bila sam sretna zbog nje.
Istovremeno, u to se vrijeme nisam baš naročito željela nalaziti u njezinoj
blizini.
“O moj Bože, imam tu baš sjajnu ideju za mene i tebe!” rekla bi kada bi se
vratila s još jednog sastanka, dok bih se ja, praktički komatozna, naslanjala
na kuhinjski pult. “Pazi ovo - talk show dviju sestara!” Svaki put kada bi
progovorila, iznosila je neki novi prijedlog. Sitcom30! Rom-com31!
Govorila je, činilo mi se tada, satima, dok bih ja gledala u pod i slušala. A
fraza koja mi je odzvanjala u mislima glasila je: Ma, što se to ovdje događa,
tako ti svega?

Kada je moja obitelj poslije tog užasnog posjeta napustila moju kuću, počela
sam stvarno osjećati kroz što sam zapravo prošla. I u meni je preostao samo
zasljepljujući bijes. Zbog čega? Da ih financijski potpomažem, što sam radila
još otkako sam bila dijete?
Kako mi je uspjelo da se ne ubijem na licu mjesta, da se izbavim iz te
bijede kao što bi netko ubio kljuse? Vjerujem da bi to učinio gotovo svatko
drugi, da se zatekao u mojoj situaciji.
Kada bih samo pomislila koliko sam bila blizu učiniti upravo to, uvijek bih
zaplakala. A onda se dogodilo nešto što me bilo trgnulo iz mog stupora32.
Tog kolovoza, moj se otac prepirao sa Seanom Prestonom, kojem je tada
bilo trinaest godina. Moj je sin otišao i zaključao se u svoju sobu kako bi
prekinuo svađu, a moj je tata provalio kroz vrata i protresao ga. Kevin je
podnio policijsku prijavu i mojem su ocu zabranili viđati dječake.
Znala sam da moram prikupiti još jednu rundu snage, da se posljednji put
oduprem. To je bio tako dug put. Pronalaženja vjere i njezinog ponovnog
gubitka. Borbe protiv guranja prema dnu i ponovnog ustajanja. Trčanja za
slobodom samo kako bi mi opet kliznula iz ruku.
Ako sam bila dovoljno snažna da preživim sve što sam preživjela, onda
mogu riskirati još jednom i zamoliti Boga da mi pruži samo još malo više
snage. Zatražit ću, svakim trunkom svoje proklete krvi i kože, okončanje
skrbništva nada mnom.
Jer, nisam željela da ti ljudi i dalje upravljaju mojim životom. Nisam ih
više željela ni u svojoj prokletoj kuhinji.

30
Komedija situacije - humoristična forma, podžanr komedije, koja ima stalne likove u
zajedničkom okolišu. Nap. prev.
31
Romantična komedija. Nap. prev.
32
Stanje psihičke i motoričke, ili samo psihičke, zakočenosti. Nap. prev.

150
 Knjige.Club Books

Nisam željela da ikada više imaju moć odvojiti me i držati me odvojenu

od moje djece ili od moje kuće ili od mojih pasa ili od mojeg auta.
Ako se mogu javno očitovati u vezi ičega, ako išta mogu okončati, pomislila
sam, dopustite mi da stavim točku na ovo.

151
 Knjige.Club Books

45

PRVI KORAK PREMA OSIGURAVANJU moje slobode bio je da ljudi počnu shvaćati
kako sam ja stvarna osoba - i znala sam da to mogu postići tako da više detalja
svog života podijelim na društvenim platformama. Počela sam isprobavati
novu odjeću i fotke na kojima je nosim objavljivati na Instagramu. Bilo mi je
to nevjerojatno zabavno. Iako su neki ljudi s tih društvenih mreža mislili da
je to čudno, nisam marila. Kada vas cijeli život promatraju kao seksualni
objekt, dobar je osjećaj kada znate da potpuno kontrolirate ono u što ćete se
odjenuti i kameru koja vas snima.
Pokušala sam se vratiti u doticaj sa svojom kreativnošću i na Instagramu
slijediti vizualne i glazbene umjetnike. Naletjela sam bila na jednog tipa koji
je radio filmiće koji kao da su bili snimani dok je bio pod utjecajem
halucinogenih droga - jedan je prikazivao samo svijetlorozi ekran po kojem
je šetao bijeli tigar na ružičaste pruge. Kada sam to ugledala, osjetila sam
urođeni poriv da i sama nešto stvorim, i počela sam se poigravati s jednom
pjesmom. Na početku sam dodala zvuk smijeha bebe. Smatrala sam da se to
razlikuje od svega drugoga.
Hesam je rekao: “Nemoj u video umontirati bebin smijeh!”
Poslušala sam njegov savjet i izbacila to, ali malo kasnije na jednom su
profilu, koji sam slijedila, bili objavili video s bebinim smijehom, i ja sam
postala ljubomorna. Trebala sam to učiniti! pomislila sam. Ta jezovita beba
koja se smije trebala je biti moja fora!
Umjetnici su vam uvrnuti, znate?
U to je vrijeme bilo jako mnogo ljudi u glazbenoj industriji koji su mislili
da sam sišla s uma. U određenom sam trenutku radije željela da me proglase
“ludom” i da budem u mogućnosti raditi što želim, nego da budem “pravi
drug” i činim ono što mi drugi govore da učinim, a da se pritom ne smijem
kreativno izraziti. A na Instagramu sam svima željela pokazati da ja postojim.
Ustanovila sam i da se više smijem - na to su me navodili komičari kao što
su Amy Schumer, Kevin Hart, Sebastian Maniscalco i Jo Koy. Toliko sam
počela poštovati njihovu domišljatost i britak um, način na koji su se služili
jezikom da se ljudima uvuku pod kožu i nasmiju ih. To je dar. Kada sam čula
kako se služe svojim glasom - i po tome se toliko jasno razlikuju jedno od
152
 Knjige.Club Books

drugoga - podsjetila sam se da sam to nekoć mogla i ja, dok sam snimala
videouratke za društvene mreže ili čak samo naslove. Humor mi je omogućio
da me ne proguta ogorčenost.
Uvijek sam se divila ljudima u zabavljačkoj industriji koji su imali opor i
inteligentan smisao za humor. Smijeh je lijek za sve.
Ljudi će se možda sada nasmijati, jer su stvari koje sam objavljivala bile
ili nevine ili neobične ili zato što znam postati opaka kada govorim o ljudima
koji su me povrijedili. Možda je to bilo feminističko buđenje. Pretpostavljam
da želim reći kako je tajna o tome tko sam ja zapravo radila meni u korist -
jer to nitko ne zna!

Moji mi se klinci ponekad smiju, i kada to čine, ne smeta mi to previše.

Uvijek su mi pomagali promijeniti moj pogled na svijet. Još otkako su bili
mali, uvijek su stvari sagledavali drukčije, a obojica su jako kreativni. Sean
Preston je pravi genijalac u školi - doista je jako, jako bistar. Jayden je
nevjerojatno nadaren za sviranje klavira; sva se ježim od toga.
Prije pandemije, bili su po dva ili tri puta tjedno kod mene na slasnim
večerama. Uvijek su sa mnom dijelili nevjerojatne i predivne stvari koje su
radili i objašnjavali mi što ih u životu uzbuđuje.
“Mama, baci pogled na ovu sliku koju sam naslikao!” rekao bi jedan od
njih. Ja bih im rekla što vidim, a oni bi rekli: “Da, ali sada, mama, sagledaj to
na ovaj način.” I ja bih uočila više u onome što su stvorili. Obožavam ih zbog
njihove dubine i karaktera, zbog njihove nadarenosti i dobrote.
Kada smo ušli u novo desetljeće, sve je ponovno počelo imati smisla.
A onda je udario covid.
Prvih mjeseci lockdowna, još sam više postala vezana uz kuću nego prije.
Provodila sam dane, tjedne, sjedeći u svojoj sobi, slušajući audioknjige o
samopomoći, zurila u zid ili izrađivala nakit, i dosađivala se do besvijesti.
Kada sam preslušala na tone audioknjiga o samopomoći, preselila sam se na
pripovijetke, sve što se moglo pronaći pod zajedničkim naslovom “Mašta” -
osobito svaku knjigu čiji je narator imao britanski naglasak.
No vani u svijetu, ekipa zaštitara koju mi je nametnuo otac i dalje je
provodila pravila. Jednog sam dana bila na plaži i s lica skinula masku.
Dotrčao je zaštitar da me prekori. Kažnjena sam i tjednima nisam smjela ni
nosom promoliti iz kuće.
S obzirom na svima nam nametnutu karantenu i Hesamov radni
raspored, nisam ga imala uza se.
Bila sam užasno usamljena, toliko da mi je čak nedostajala i moja obitelj.
Nazvala sam svoju mamu i rekla: “Želim vas vidjeti, ekipica.”

153
 Knjige.Club Books

Rekla je: “Upravo smo u šopingu. Moram ići! Nazvat ćemo te kasnije.”
I nisu me nazvali.
Pravila lockdowna u Louisiani su bila drukčija pa su uvijek bili negdje
vani.
Naposljetku sam odustala od toga da ih pokušavam čuti telefonom i otišla
sam u Louisianu vidjeti ih. Doimali su se tako slobodnima ondje.
Zašto sam i dalje komunicirala s njima? Ne znam. Zašto uopće ostajemo u
disfunkcionalnim odnosima? Kao prvo, i dalje sam ih se bojala i željela sam
ponašati se ljubazno. Moj je otac, pravno gledajući, i dalje bio ja, i nikada nije
oklijevao da to istakne - iako sam se ja nadala da neće još zadugo.
Tijekom tog razdoblja i takvog odnosa sa svojom obitelji, saznala sam da
su, dok sam bila u ustanovi za psihičke bolesnike, pobacali mnogo od onoga
što sam bila pohranila u majčinoj kući. Nestale su sve lutke iz serije Madame
Alexander koje sam skupljala dok sam bila mala. Nestalo je i sve ono što sam
bila pisala tri godine. Imala sam tvrde korice spiralnog uveza pune poezije
koja mi je stvarno bila nešto značila. I to je nestalo.
Kada sam ugledala prazne police, osjetila sam kako me preplavljuje tuga.
Pomislila sam na sve one stranice koja sam bila ispisala kroz suze. Nikada ih
nisam željela objaviti niti išta slično tome, ali bile su mi važne. A moja ih je
obitelj bacila u smeće, kao što su odbacili i mene.
Zatim sam se pribrala i pomislila: Mogu nabaviti novu bilježnicu i početi
ispočetka. Mnogo sam toga proživjela. Razlog tome što sam danas živa leži u
činjenici što znam kako izgleda veselje.
Bilo je vrijeme da ponovno pronađem Boga.
U tom sam se trenutku u sebi pomirila sa svojom obitelji - što znači kako
sam shvatila da ih nikada više ne želim vidjeti, i bila sam se pomirila s time.

154
 Knjige.Club Books

46

ODVJETNIK KOJEG MI JE bio dodijelio sud i koji je trinaest godina bio uza me
nikada nije bio od prevelike pomoći, no tijekom pandemije počela sam se
pitati bih li ga možda mogla iskoristiti za svoju dobrobit. Usrdnošću kojom se
ljudi mole Bogu, počela sam dvaput tjedno razgovarati s njim, samo da
ispipam svoje mogućnosti. Radi li on za mene, ili za mog oca i Lou?
Dok je on obilazio oko teme kao mačak oko vruće kaše, pomislila sam: Ti,
čini se, ne vjeruješ u ono što ja pouzdano znam: ja znam što želim ovime. Idem
skroz do kraja i okončat ću to. Mogu ti reći da me nećeš spriječiti u tome.
Naposljetku sam stigla do prekretnice. Doista nije bilo više ničega što bi
mogao učiniti za mene. Morala sam preuzeti kontrolu.
Što se javnosti tiče, nikome ništa nisam govorila o tome, ali u sebi sam se
molila da sve to završi. Kada kažem molila, stvarno mislim molila...

I tako sam dvadeset i drugog lipnja 2021. godine navečer, iz svog doma u
Kaliforniji, nazvala 112 i prijavila svog oca zbog zlouporabe njegove uloge
skrbnika nada mnom.
Vrijeme koje sam provela između trenutka u kojem sam stvarno počela
žestoko pritiskati da dokončam to skrbništvo i trenutka kada je skrbništvo
doista i završilo, bilo je teško razdoblje koje sam provela u limbu33. Nisam
znala kako će sve ispasti. U međuvremenu nisam još mogla svom tati reći “ne”
ili se ponašati kako želim, i osjećala sam se kao da je svaki novi dan samo još
jedan dokumentarac o meni na nekoj streaming platformi. To se događalo
kada sam saznala da će moja sestra izdati knjigu.
Još sam uvijek bila pod kontrolom svog oca. Ništa nisam mogla reći da se
obranim. Željela sam eksplodirati.
Bilo mi je teško gledati dokumentarce o sebi. Jasno mi je da nitko nije
mislio ništa loše i da su svi sve činili iz dobrih pobuda, ali povrijedilo me što
su neki moji stari prijatelji razgovarali s filmašima, a da se najprije nisu
posavjetovali sa mnom. Bila sam šokirana time što su se ljudi kojima sam
33
Prekogrobno boravište starozavjetnih pravednika i umrle nekrštene djece. Nap. prev.

155
 Knjige.Club Books

vjerovala bili pojavili pred kamerama. Nije mi bilo jasno kako mogu tako
govoriti meni iza leđa. Da sam ja bila na njihovu mjestu, nazvala bih svoju
prijateljicu da provjerim je li u redu ako govorim o njoj.
Bilo je jako mnogo nagađanja o tome što sigurno mislim ili osjećam.

156
 Knjige.Club Books

47

“GOSPOĐO SPEARS? SLOBODNO MI se obratite.”

Taj je glas zapucketao kroz slušalicu. Nalazila sam se u svojoj dnevnoj
sobi. Bilo je to jedno obično ljetno poslijepodne u Los Angelesu.
Dvadeset i trećeg lipnja 2021. napokon sam dobila priliku obratiti se
probacijskom34 sudu u Los Angelesu. I znala sam da svijet sluša. Danima sam
vježbala svoje obraćanje sudu, no sada kada je taj trenutak došao, ulog mi se
činio prevelikim. Osim svega i zato što sam znala, sve otkako sam zatražila da
to saslušanje bude otvoreno za javnost, da će milijuni slušati moj glas čim
završim s govorom.

Moj glas. Bio je svuda, širio se cijelim svijetom - na radiju, televiziji, internetu
- no mnogi su dijelovi moje osobnosti bili potiskivani. Mojim su se glasom
koristili umjesto mene, i protiv mene, toliko puta da sam se bojala kako ga
sada, kada progovorim slobodno, nitko neće prepoznati. Što ako me nazovu
ludom? Što ako budu rekli da lažem? Što ako izgovorim nešto pogrešno i sve
ode ukrivo? Napisala sam mnoge inačice te svoje izjave. Iskušala sam na
milijune načina kako bi ispala kako treba, kako bih rekla sve što moram reći,
ali sada, u tom trenutku, bila sam užasno nervozna.
A onda, u svom tom strahu, sjetila sam se da još uvijek ima stvari za koje
se mogu uhvatiti: za svoju želju da ljudi shvate kroz što sam sve prošla. Za
svoju vjeru u to da bi se sve ovo moglo promijeniti. Za svoje uvjerenje da
imam pravo osjetiti radost i veselje. Za svoju spoznaju o tome da zaslužujem
svoju slobodu.
Pogledala sam u Hesama, koji je sjedio na kauču pored mene. Stisnuo mi
je ruku.
34
Sud koji odlučuje o počinitelju kaznenog djela koji se nalazi pod statusom uvjetovane i
nadzirane slobode pri čemu službenici probacije provode postupke usmjerene ka
resocijalizaciji osuđenika, smanjenje rizika od počinjenja novog kaznenog djela i zaštitu
društvene zajednice. U nekim slučajevima probacija se odnosi na rad osuđenika na
poslovima za društveno dobro, a u drugim na nadzor osoba koje su na uvjetnoj slobodi.
Nap. prev.

157
 Knjige.Club Books

I tako, prvi put poslije stotinu godina, činilo se, počela sam pripovijedati
svoju priču.
Rekla sam sutkinji: “Živjela sam i govorila cijelom svijetu da sam dobro i
da sam sretna. To je bila laž. Mislila sam da, ako samo izgovorim to dovoljno
puta, da ću možda postati sretna, ali samo sam zatvarala oči sama pred
sobom.... No sada vam govorim istinu, u redu? Ja nisam sretna. Ja ne mogu
spavati. Ja sam toliko bijesna, da je to već ludo. I ja sam u depresiji. Plačem
svakog dana.”
Nastavila sam i rekla: “I uopće ne pijem alkohol. Trebala bih piti alkohol,
s obzirom na to što su me sve natjerali da preživim.”
Rekla sam: “Da barem mogu zauvijek ovako razgovarati s vama preko
telefona, jer kada spustim slušalicu, odjednom sve što čujem samo je “ne”. I
onda se iznenada osjećam kao da su se svi udružili protiv mene i osjećam se
zlostavljanom, i osjećam se izostavljenom, i sasvim samom. A umorna sam
već od toga da se osjećam usamljenom. Zaslužujem imati ista prava kao i svi
ostali, tako da imam dijete, obitelj, sve od toga, i još više. I to je sve što vam
želim reći. I puno vam hvala što ste mi dopustili da vam se danas obratim.”
Jedva sam disala. To je bila prva prilika koju sam dobila da se obratim
javnosti poslije vrlo mnogo vremena i iz mene se izlilo milijun stvari. Čekala
sam da čujem kako će sutkinja odgovoriti. Nadala sam se dobiti neki
nagovještaj toga u kojem pravcu idu njezine misli.
“Samo vam želim reći da sam, u to uopće nema sumnje, osjetljiva za sve
što ste rekli i za to kako se osjećate”, rekla je. “Znam da vam je trebalo mnogo
hrabrosti da izgovorite sve što ste danas rekli i želim da znate kako sud
uvažava to što ste se javili telefonom i podijelili svoje osjećaje.”
To me navelo da osjetim olakšanje, jer sam osjećala kako me nakon
trinaest godina napokon netko saslušao.
Oduvijek sam jako predano i naporno radila. Dugo sam trpjela i podnosila
da me obuzdavaju i potiskuju. No kada me moja obitelj smjestila u tu
ustanovu, jako je pretjerala.
Ponašali su se prema meni kao prema zločinki. I naveli su me da mislim
kako to zaslužujem. Naveli su me da izgubim svoje samopoštovanje i da
zaboravim koliko vrijedim.
Od svega što su učinili, reći ću da je najgore bilo to što su me naveli da
počnem preispitivati svoju vjeru. Nikada nisam imala točno određene ideje o
religiji. Znala sam samo da postoji nešto veće od mene. Pod njihovom
kontrolom, na neko sam vrijeme prestala vjerovati u Boga. No onda, kada je
došlo vrijeme da okončam skrbništvo nada mnom, shvatila sam jedno: Ne
možeš se zafrkavati sa ženom koja zna kako se moliti. Stvarno se moliti. I ja
sam se samo molila.

158
 Knjige.Club Books

48

LAGALI SU MI PROTEKLIH trinaest godina. Cijeli je svijet znao da trebam novog

odvjetnika i naposljetku sam i ja to shvatila. Bilo je vrijeme da vratim
kontrolu nad svojim životom.
Posegnula sam za ekipom koja brine o mojim društvenim mrežama i za
svojim prijateljem Cadeom, da mi pomognu naći odvjetnika. Tada sam na
svoju stranu dobila Mathewa Rosengarta, poznatog bivšeg saveznog tužitelja
koji sada ima veliku odvjetničku tvrtku i brojne poznate klijente kao, na
primjer, Stevena Spielberga i Keanua Reevesa te mnogo iskustva s velikim,
ozbiljnim, problematičnim slučajevima. Nekoliko smo puta razgovarali preko
telefona, a onda se i početkom srpnja upoznali u mojoj kućici pored bazena.
Kada sam dobila Mathewa u svoj kut ringa, osjetila sam da se približavam
kraju. Nešto se mora dogoditi. Ne može ostati na mrtvoj točci. No naravno,
kako smo se morali nositi s pravnim sustavom, morali smo mnogo čekati i
smišljati strategije.
Zaprepastila ga je i zgrozila činjenica što su mi tako dugo uskraćivali
vlastitog odvjetnika. Rekao je da čak i najgori kriminalci imaju pravo odabrati
svoje odvjetnike i rekao je da mrzi nasilništvo. Bilo mi je drago zbog toga, jer
sam svog oca, Lou i Robin smatrala nasilnicima i željela sam ih podalje od
svog života.
Mathew je rekao da će najprije otići na sud i zatražiti da mog tatu maknu
kao skrbnika i da će poslije toga biti lakše okončati i samo skrbništvo. Samo
nekoliko tjedana poslije, dvadeset i šestog lipnja, uložio je zahtjev da se mog
oca ukloni s te funkcije. Nakon velikog saslušanja na sudu dvadeset i devetog
rujna, moj otac je privremeno udaljen s funkcije mog skrbnika. To su objavili
na svim vijestima i prije nego što je Mathew uspio nazvati me kada se vratio
sa suda.
Osjetila sam da me preplavilo olakšanje. Čovjek koji me plašio dok sam
bila dijete, koji je vladao mnome otkako sam odrasla, koji je učinio više od
ikoga da potkopa moje samopouzdanje, više nije imao kontrolu nad mojim
životom.
U tome trenutku, kada smo mog oca maknuli iz slike, Mathew mi je rekao
da smo dobili na snazi i podnio je zahtjev za cjelovito okončanje skrbništva.
159
 Knjige.Club Books

Bila sam u jednom odmaralištu na Tahitiju kada me u studenome nazvao

Mathew i javio mi da više nisam pod skrbništvom. Rekao mi je, kada sam bila
otišla na jedan izlet, da ću se uskoro, prvi put u trinaest godina, moći
probuditi kao slobodna žena. Pa ipak, nisam mogla vjerovati kada me nazvao
čim je poslije saslušanja izašao iz zgrade suda i rekao mi da je sve gotovo. Bila
sam slobodna.
Iako nam je pobjedu donijela njegova strategija, rekao mi je da sam za
ono što se dogodilo zaslužna i ja. Rekao je da sam se oslobodila zahvaljujući
svom svjedočenju i da je to vjerojatno pomoglo i ostalima koji se nalaze pod
nepoštenim skrbništvom. Nakon što je moj otac toliko dugo sebi prisvajao
zasluge za sve što sam ja postigla i napravila, jako mi je mnogo značilo čuti
kako mi taj muškarac govori da sam zaslužna za promjene u svom životu.
I sada, naposljetku, to i jest moj život.
Dok su me kontrolirali, užasno sam se ljutila i uime svih koji nemaju
pravo određivati vlastitu sudbinu.
“Jednostavno sam zahvalna, uistinu, za svaki dan... Ne postojim na ovom
svijetu da budem žrtva”, rekla sam na Instagramu nakon što je skrbništvo
nada mnom ukinuto. “Cijelog sam svog života, dok sam bila dijete, živjela sa
žrtvama. Zato i jesam otišla od kuće. I radila dvadeset godina i naradila se kao
životinja... Nadam se da će moja priča ostaviti utisak i uvesti neke promjene
u pokvareni i korumpirani sustav.”

U mjesecima koji su uslijedili poslije tog telefonskog poziva, pokušavala sam

ponovno izgraditi svoj život, dan po dan. Pokušavam naučiti kako da se
brinem o sebi, i kako da se usput i malo zabavljam.
Na odmoru u Cancúnu bavila sam se nečim što sam godinama prije
naprosto obožavala - vožnjom na vodenom skuteru. Posljednji put prije tog
kada sam se vozila na vodenom skuteru bila sam u Miamiju sa svojim
dječacima, i vozila sam prebrzo jer sam pokušavala održati korak s njima. Ti
su dečki granični slučaj opasnosti u vožnji vodenim skuterom! Voze iznimno
brzo i preskakuju po valovima. Dok sam se po uzburkanome moru vozila iza
njih, snažno sam odskakivala - buum, buum, buum, pa sam pala i ozlijedila
ruku.
Ne želeći ponoviti to iskustvo, u svibnju 2022. zamolila sam svog
pomoćnika da me vozi. Ustanovila sam da je mnogo ljepše kada te vozi netko
drugi. Ovog sam puta mogla uživati u snazi motora, uživati u činjenici što se
nalazim na bistrom plavom moru i mogla sam se kretati upravo onom
brzinom kojom sam željela.
Takve stvari radim danas - pokušavam se zabavljati i pokušavam biti
svoja, prihvaćati stvari svojim ritmom. I, prvi put nakon jako mnogo
vremena, dopuštam sebi da nekome opet povjerujem.
160
 Knjige.Club Books

Svakog dana slušam glazbu. Dok hodam po kući i pjevam, osjećam se

sasvim slobodnom, sasvim smirenom, sasvim sretnom. Nije me briga zvučim
li savršeno ili ne. Pjevanje čini da osjetim samopouzdanje i snagu na isti način
na koji to osjećam dok se bavim tjelovježbom, ili dok se molim. (Upamtite:
vaš jezik je vaš mač.) Dobro je sve što vam podiže otkucaje srca. U mojem
slučaju za to je zaslužna glazba i povezanost s Bogom. Tu prebiva moje srce.
Kada sam u vremenskom smislu imala puni pristup studiju u Malibuu,
redovito sam odlazila onamo i obožavala sam to. Jednog sam dana napravila
šest pjesama.
Glazbu u najčišćem obliku doživljavam kada je stvaram i izvodim za sebe.
Pomislila sam bila kako bih možda mogla jednog dana ponovno ući u studio
i samo se zabavljati, no dugo nisam razmišljala o tome da bih mogla nešto i
snimiti.
Predomislila sam se kada su me pozvali da snimim pjesmu s umjetnikom
kojem se divim cijelog svog života: sa Sir Eltonom Johnom. On mi je jedan od
najdražih izvođača svih vremena. Upoznala sam ga bila na jednoj zabavi
povodom dodjele Oscara i jako smo se lijepo družili. A sada evo njega,
posegnuo je prema meni najdražesnijom mogućom videoporukom, pitajući
me bih li bila zainteresirana za suradnju na jednoj od njegovih
najlegendarnijih pjesama. “Hold Me Closer” bila bi modernizirana inačica
njegova hita “Tiny Dancer” otpjevana u duetu, u koji bi bili utkani i djelići
nekolicine ostalih njegovih pjesama.
Bila sam iznimno počašćena. Kao i ja, Elton John je pretrpio mnogo toga,
i sve pod povećalom javnosti. To je u njemu probudilo nevjerojatnu sućut.
Kakav predivan čovjek, u svakom pogledu.
Evo kako ta suradnja ima još dublje značenje: dok sam bila dijete, slušala
sam pjesmu “Tiny Dancer” u autu u Louisiani, dok sam se bila vozila na satove
plesa i gimnastike.
Sir Elton bio je ljubazan i učinio je da se osjećam vrlo ugodno. Kada smo
ugovorili datum snimanja pjesme, otišla sam u kućni studio producenta na
Beverly Hillsu.
Studio se nalazio u podrumu. Nikada prije nisam vidjela tako opremljen
studio: bio je sasvim otvoren, s gitarama, klavirima, tonskim pultovima i
glazbenom opremom, sve već namješteno za korištenje. Bila sam nervozna,
jer će to biti prvi put u šest godina da će javnost čuti kako pjevam neku novu
pjesmu, no vjerovala sam u tu pjesmu i u sebe, pa sam se upustila u to.
Stala sam ispred mikrofona, ulovila tempo i počela pjevati. Poslije
nekoliko sati, bili smo gotovi. Snimila sam duet s jednim od meni omiljenih
umjetnika, radeći na jednoj od meni najdražih pjesama. Bila sam uzbuđena,
tjeskobna i vrlo emotivna u tjednima koji su prethodili objavi pjesme.

161
 Knjige.Club Books

Prije skrbništva, popela bih se na pozornicu i svi bi pogledali u mene za

znak da je vrijeme početi s predstavom. Podignula bih kažiprst i rekla:
“Idemo.” Pod skrbništvom, uvijek sam morala čekati da to učini netko drugi.
Rečeno mi je: “Reći ćemo ti kada budemo spremni.” Nisam osjećala da se
prema meni ponašaju kao da išta vrijedim. Mrzila sam to.
Za vrijeme skrbništva naučili su me da se osjećam gotovo prekrhkom,
previše prestrašenom. To je cijena koju sam platila dok sam bila pod
skrbništvom. Oduzeli su mnogo od moje ženstvenosti. Oduzeli su mi moj mač,
moju srž, moj glas, mogućnost da kažem: “Jebite se.” I znam da to zvuči loše,
no ima nešto presudno u tome. Nemojte podcjenjivati svoju moć.

Pjesma “Hold Me Closer” svoj je debi doživjela dvadeset i šestog kolovoza

2022. Već dvadeset i sedmog kolovoza bili smo s njom prvi na glazbenim
ljestvicama u četrdeset zemalja. Prva moja pjesma i prva singlica koja se
najduže zadržala na ljestvicama, u gotovo deset godina. I to se dogodilo pod
mojim uvjetima. Pod mojom punom kontrolom. Obožavatelji su rekli da sam
na snimci zvučala fantastično. Užasava dijeliti svoje djelo sa svijetom. No po
mojem iskustvu, taj se strah uvijek isplati podnijeti. Snimati pjesmu “Hold Me
Closer” i obznaniti je svijetu - bilo je to fantastično iskustvo. Osječaj nije bio
dobar - bio je sjajan.
U ovom trenutku napredovanje u glazbenoj karijeri nije ono što mi je u
fokusu. Sada je vrijeme da pokušam u red dovesti svoj duhovni život, obraćati
pozornost na detalje, usporiti. Nije vrijeme da budem osoba kakvu želi netko
drugi; vrijeme je da ja konačno i zapravo pronađem samu sebe.
Što sam starija, to više volim vrijeme koje mogu provesti sama sa sobom.
Sjajno je biti zabavljačica, no tijekom posljednjih pet godina moja se strast za
nastupanje uživo pred publikom smanjila. To sada činim za sebe. Kada sam
sama, više osjećam Boga.
Nisam nikakva svetica, no poznajem Boga.
Moram naširoko i nadugačko istražiti svoju dušu. Bit će to proces. I već
uživam u njemu. Promjena je dobra. Hesam i ja uvijek se molimo zajedno.
Ugledam se u njega - njegova dosljednost u radu, u bavljenju tjelovježbom, u
tome da se uvijek ponaša kao dobar čovjek i da bude dobra osoba, da bude
zdrav i da brine o meni uči me kako da brinemo jedno o drugome.
On mi je veliko nadahnuće i ja sam zahvalna na tome. Svršetak skrbništva
nada mnom dogodio nam se, što se našeg međusobnog odnosa tiče, baš u
pravi trenutak; dobili smo mogućnost osnovati novi život zajedno, bez
ograničenja, i vjenčati se. Naše je vjenčanje bilo prelijepa proslava svega što
smo preživjeli i pretrpjeli zajedno i dubine naših međusobnih želja za sreću.

162
 Knjige.Club Books

***
Kada je skrbništvo nada mnom završilo, osjećala sam mnoge emocije: šok,
olakšanje, ushit, tugu, veselje.
Osjećam se izdanom od strane svog oca i, nažalost, ostatka moje obitelji.
Moja sestra i ja trebale smo pronaći utjehu jedna u drugoj, no, nažalost, to se
nije dogodilo. Dok sam se ja borila protiv skrbništva nada mnom i primala
mnogo medijske pozornosti, ona je pisala knjigu i na tome zarađivala.
Ispaljivala je u javnost strastvene priče o meni s negativnim seksualnim
konotacijama, od kojih su mnoge bile bolne i skandalozne. Doista sam bila
iznevjerena.
Ne bi li sestre trebale biti u stanju povjeravati jedna drugoj svoje strahove
ili ranjivost, a da se to poslije ne iskoristi kao dokaz o nestabilnosti?
Nisam mogla a da ne mislim kako nije bila svjesna kroz što prolazim.
Činilo se kako je mislila da je meni sve bilo lako jer sam u vrlo mladoj dobi
postala vrlo slavna, pa me okrivljavala zbog mog uspjeha i svega što je došlo
s njime.
Očito je i Jamie Lynn patila u našem obiteljskom domu. Ona je odrasla kao
dijete razvoda, što ja nisam. Čini se da nije dobila baš mnogo roditeljskog
odgoja i znam da joj je bilo teško pjevati i nastupati, nastojati zauzeti svoje
mjesto pod suncem u sjeni sestre koja ne samo što je dobila većinu roditeljske
pozornosti, već i mnogo pozornosti svijeta. Ima moju sućut zbog svega toga.
No mislim da ne razumije do kraja koliko smo, kada sam se ja rodila, bili
očajno siromašni. Zbog novca koji sam ja priskrbila za obitelj, ona nije bila
bespomoćna kada se suočavala s našim ocem, na način na koji smo to bile
moja majka i ja u 1980-ima. Kada nemate ništa, vaša se bol pojačava zbog
vaše nemogućnosti da pobjegnete. Moja mama i ja morale smo svjedočiti
ružnoći i nasilju bez vjere u to da imamo neko mjesto kamo bismo mogle
pobjeći.
Ona će uvijek biti moja sestra i ja volim nju i njezinu predivnu obitelj.
Želim im stvarno sve najbolje. Mnogo je toga propatila, uključujući trudnoću
u svojim tinejdžerskim godinama, razvod i incident svoje kćeri koji je zamalo
završio fatalno. Govorila je bila o boli odrastanja u mojoj sjeni. Radim na tome
da osjetim više sućuti nego bijesa prema njoj i prema svima koji su se
ogriješili o mene. No nije baš lako.
Sanjala sam bila da mi June govori kako zna da je povrijedio mog oca, koji
je onda povrijedio mene. Osjetila sam njegovu ljubav i znam da se na drugoj
strani promijenio. Nadam se da ću jednog dana biti u stanju osjećati se bolje
i u vezi ostatka svoje obitelji.

***

163
 Knjige.Club Books

Moja se ljutnja manifestirala i fizički posebno u obliku migrenskih glavobolja.

Kada dobijem migrenu, ne želim ići liječniku jer sam, zbog toga što su me
svih tih godina slali od jednog do drugog, dobila fobiju od liječnika. I tako se
sama pobrinem za sebe. Što se tiče migrena, ja ne volim govoriti o njima jer
sam praznovjerna i pomislim da ako budem govorila o njima, češće će me
gnjaviti.
Kad dobijem migrenu, ne mogu boraviti na svjetlu i ne mogu se kretati.
Povučem se u mračnu prostoriju i budem vrlo mirna. Od svjetla me počne
probadati u glavi i osjećam se kao da ću se onesvijestiti - toliko je bolno.
Moram odspavati dan i pol. Sve donedavna nikada u svom životu nije me
zaboljela glava. Brat se običavao žaliti zbog svojih glavobolja i mislila sam da
pretjeruje kada je govorio koliko su bolne. Sada mi je žao što sam ikada
sumnjala u njegove riječi.
Meni je migrena gora od trbušnog virusa. Kada dobijete neki virus, barem
možete normalno razmišljati. Glava vam može pomoći da shvatite što želite
učiniti, koje filmove gledati. No kada imate migrenu ne možete ništa jer vam
se mozak isključi. Migrene su samo jedan dio fizičke i emocionalne štete koju
sada trpim, otkako više nisam pod skrbništvom. Mislim da moja obitelj ne
razumije razmjere štete koju su mi nanijeli.
Trinaest godina nije mi bilo dopušteno jesti hranu koju želim, nisam
smjela voziti, trošiti svoj novac na način na koji sam željela, piti alkohol ili
barem kavu.
Sloboda da činim ono što želim vratila mi je moju ženstvenost. U svojim
četrdesetima, iskušavam razne stvari i čini mi se kao da to radim prvi put.
Osjećam se kao da je žena u meni jako, jako dugo bila potiskivana.
Sada, napokon, u život se vraćam punim plućima. Možda ću biti u stanju i
vratiti se u Grad grijeha.

164
 Knjige.Club Books

49

PRVI PUT NAKON MNOGO GODINA počela sam doživljavati svu puninu života
odrasle žene. Osjećam se kao da sam dugo boravila ispod vode i da sam tek
rijetko kada izranjala na površinu udahnuti malo zraka i uzeti malo hrane.
Kada sam ponovno stekla svoju slobodu, to je bio znak da mogu iskoračiti na
suho tlo - i, kada god želim, otići na odmor, na izlet, pijuckati koktel, voziti
svoj auto, otići u neko odmaralište, ili jednostavno zuriti u ocean.
Živim dan po dan i trudim se biti zahvalna na malim stvarima. Zahvalna
sam na tome što moj otac nije više dio mog života. Njega se više ne moram
bojati. Ako dobijem na težini, olakšanje mi je znati da neće biti nikoga tko bi
vikao na mene: “Moraš se pribrati!” Ponovno imam priliku jesti čokoladu.
Čim mog oca više nije bilo pored mene da me tjera jesti ono što on želi da
jedem, moje je tijelo postalo snažno i vratila se ona vatra u meni. Stekla sam
samopouzdanje i ponovno mi se počelo sviđati kako izgledam. Obožavam se
preodijevati u razne odjevne predmete i postavljati slike i videoisječke o
tome na Instagramu.
Znam da mnogi ne razumiju zašto volim slikati sebe golu ili u novim
haljinama. No mislim, da su njih na tisuće puta fotografirali drugi ljudi, da su
ih gurkali i namještali u poze koje su se sviđale njima, koje su oni morali
odobriti, razumjeli bi zašto me toliko veseli zauzimati poze u kojima se ja
osjećam seksi i snimati vlastite fotografije te onda s njima činiti što god se
meni prohtije. Na ovaj sam svijet došla gola te sam doista osjećala da sam svu
težinu ovog svijeta nosila na svojim ramenima. Željela sam vidjeti sebe lakšu
i slobodniju. Dok sam bila beba cijeli je život bio preda mnom; tako se
osjećam i sada, kao prazna ploča.
Doista se osjećam ponovno rođenom. Pjevam po kući baš kao što sam
činila dok sam bila mala, uživam u osjećaju da zvuk izlazi iz mog tijela i vraća
se nazad meni. Ponovno pronalazim veselje u tome što, za početak, mogu
pjevati ono što ja želim. Taj je osjećaj meni svet. Ja pjevam sebi, i nikome
drugome.
Neprestano me pitaju kada ću opet početi nastupati. Priznajem da se
mučim s odgovorom na to pitanje. Uživam plesati i pjevati onako kako sam
običavala dok sam bila mlađa, uživam što pritom ne moram pokušavati činiti
165
 Knjige.Club Books

to za dobrobit svoje obitelji, što se ne moram truditi ostvariti nešto, nego što
mogu činiti to samo za sebe, samo zbog svoje iskrene ljubavi prema plesanju
i pjevanju.

Tek sada osjećam da mi se vraća moja vjera u druge ljude i u Boga. Znam što
me čini sretnom i što mi donosi veselje. Pokušavam meditirati na onim
mjestima koja mi omogućavaju da to ponovno osjetim, bavim se mislima koje
mi to omogućavaju. Volim lijepa mjesta, svoje sinove, svog supruga, svoje
prijatelje, svoje kućne ljubimce. I volim svoje obožavatelje.
Kada govorimo o obožavateljima, ljudi me ponekad pitaju za moj poseban
odnos sa zajednicom gay osoba.
Meni je važna samo ljubav - bezuvjetna ljubav. Moji gay prijatelji uvijek
su se zaštitnički ponašali prema meni, možda zato što znaju da posjedujem
neku vrstu nevinosti. Što znaju da nisam tupa i glupa, nego previše ljubazna
i srdačna. I mislim da je mnoštvo gay muškaraca iz moje okoline preuzelo na
sebe ulogu osoba koje će mi pružati podršku. Osjećam to čak i na pozornici,
kada su oni pored mene. Ako pomislim da na pozornici nisam izvela svoj
najbolji nastup, mogu računati na to da će moji prijatelji to naslutiti i da će mi
ipak reći: “Jako si bila dobra ondje gore!” Ta vrsta ljubavi znači mi sve na
svijetu.
Neke od meni najdražih uspomena povezane su s večerima kada bih
izašla van sa svojim plesačima. Jednom smo u Europi otišli u jedan gay klub i
mislila sam da su svi oko mene na plesnom podiju tako visoki. U tom se klubu
puštala sjajna elektro plesna glazba i ja sam je obožavala. Plesala sam do šest
ujutro i osjećala se kao da je to vrijeme proletjelo u samo dvije sekunde. Srce
mi je bilo tako živo. Osjećala sam se kao u onom mističnom trenutku u Arizoni
- bilo je to duhovno iskustvo, boraviti u društvu ljudi i osjećati da me vole
bezuvjetno. S takvim prijateljima nema veze što si učinio, što si izgovorio ili
koga poznaješ. To je istinska ljubav.
Sjećam se i jedne prigode u Italiji, kada sam otišla pred jednu staklenu
kutiju u kojoj su neki umjetnici transvestiti izvodili moje pjesme. Bilo je to
nevjerojatno. Ti su umjetnici bili prelijepi. Živjeli su u trenutku i vidjela sam
da obožavaju nastupati. Posjedovali su takvu strast, toliko su bili motivirani
i predani tome, i ja to jako poštujem.

Kada sam se oslobodila skrbništva nada mnom, mogla sam ponovno otići u
dva turistička mjesta koja su mi jako nedostajala, na Maui i u Cancún. Plivala
sam u oceanu; sjedila na suncu; igrala se s mojim novim štenetom,
Sawyerom; i s Hesamom odlazila na vožnje čamcem. Mnogo čitam i napisala
sam ovu knjigu. Dok sam putovala, saznala sam da sam trudna. Jako sam dugo
priželjkivala još jednu bebu. Dugo smo Hesam i ja željeli osnovati vlastitu
166
 Knjige.Club Books

obitelj. Cijenim jako njegovu postojanost. Obožavam činjenicu što ne pije. On

je dar od Boga. I kada sam saznala da ćemo postati roditelji, jako sam se
veselila.
No bilo me i strah. Dok sam bila trudna sa Seanom Prestonom i Jaydenom,
patila sam od depresije. Ova mi se trudnoća na mnoge načine doimala
sličnom prethodnima - osjećala sam laganu mučninu, obožavala sam hranu i
seks - pa sam se pitala hoće li se i depresija vratiti. Osjećala sam se malo
usporenijom. Volim se osjećati živahnom i spremnom na sve. No život mi je
sada bio mnogo bolji i primala sam toliko podrške, da sam osjećala kako ću
moći sve preživjeti bez problema.
Prije kraja prvog tromjesečja, pobacila sam. Bila sam toliko oduševljena
činjenicom što sam trudna, da sam to bila objavila cijelom svijetu, i sada sam
svima morala reći da više nisam trudna. Na Instagramu smo objavili: “S
velikom tugom moramo objaviti da smo u ranoj trudnoći izgubili našu
čudesnu bebicu. To je za svakog roditelja užasno težak trenutak. Možda smo
s objavom moje trudnoće trebali još malo pričekati. No, bili smo jako
uzbuđeni i veseli i morali smo sa svima podijeliti tu dobru vijest. Snagu
pronalazimo u našoj međusobnoj ljubavi. I dalje ćemo pokušavati proširiti
našu predivnu obitelj. Zahvalni smo vam na svoj vašoj podršci. Ljubazno vas
molimo da u ovim teškim trenucima poštujete našu privatnost.”
Shrvalo me što smo izgubili svoju bebu. No opet mi je glazba pomogla
steći uvid i perspektivu. Svaka pjesma koju otpjevam, svaki plesni pokret koji
izvedem omogućava mi ispripovijedati novu priču i pruža mi novi način za
bijeg. Slušanje glazbe na mobitelu pomaže mi nositi se s bijesom i tugom s
kojima se susrećem u koži odrasle osobe.

Ovih dana pokušavam ne razmišljati previše o svojoj obitelji, no ipak se pitam

što će misliti o ovoj knjizi. Kako su me trinaest godina ušutkivali, kada shvate
da sam progovorila naglas, pitam se hoće li ipak ponekad pomisliti: Možda je
u pravu. Vjerujem da imaju savjest, da duboko u sebi znaju kako nimalo nije
bilo u redu učiniti mi sve što su mi bili učinili.
Na temelju svih tih godina u kojima sam tjerala sebe činiti ono što mi se
kaže i na temelju načina na koji su se prema meni ponašali, shvatila sam s
kakvim se ljudima želim družiti, a s kakvima ne želim. Mnogo je pripadnika
medija bilo okrutno prema meni, i to se nije promijenilo samo zato što sada
više nisam pod skrbništvom. Mnogo se nagađa o tome kako sam ja sada.
Znam da moji obožavatelji mare za mene. Sada sam slobodna. Jednostavno
sam ja - ja i pokušavam se iscijeliti. Naposljetku mogu raditi što želim, kada
želim. I niti jednu minutu tog vremena ne shvaćam kao nešto što se
podrazumijeva samo po sebi.

167
 Knjige.Club Books

Sloboda znači biti luckast, bedast, zabavljati se na društvenim mrežama.

Sloboda znači da mogu na neko vrijeme nestati s Instagrama, a da nitko ne
nazove 112. Sloboda znači da mogu griješiti, i učiti iz svojih pogrešaka.
Sloboda znači da ni za koga ne moram nastupati - ni na pozornici ili izvan nje.
Sloboda znači da mogu biti predivno nesavršena, kao i bilo tko drugi. Sloboda
znači da imam mogućnost, i pravo, tragati za srećom, za veseljem, na svoj
način, pod svojim uvjetima.
Trebalo mi je mnogo vremena i mnogo rada na sebi kako bih se osjetila
spremnom ispripovijedati svoju priču. Nadam se da će na neki način
nadahnuti ljude i dodirnuti srca. Otkako sam slobodna, morala sam stvoriti
sasvim novi identitet. Morala sam reći: Čekaj malo, ovakva sam bila nekoć -
pasivna osoba, željna svima ugoditi. Bila sam djevojčica. A ovo je osoba koja
sam sada - netko snažan i samopouzdan. Žena.
Dok sam bila mala djevojčica koja je ležala na toplim oblucima u vrtu
svojih susjeda, imala sam velike snove. Osjećala sam se smirenom, i sve sam
imala pod kontrolom.
Znala sam da mogu ostvariti svoje snove. Jako dugo nisam uvijek imala
moć učiniti da svijet izgleda onako kakvim sam ga ja željela gledati, no na
mnoge načine sada to mogu. Ne mogu promijeniti prošlost, no ne moram više
biti usamljena ni prestrašena. Mnogo toga sam proživjela i propatila otkako
sam kao dijete tumarala šumama Louisiane. Stvarala sam glazbu, putovala
svijetom, postala majka, pronašla ljubav, izgubila je i pronašla je ponovno.
Prošlo je bilo prilično mnogo vremena otkako sam se osjećala istinski
prisutnom u vlastitom životu, otkako sam osjećala svoju snagu, svoju
ženstvenost. No sada sam konačno tu.

168
 Knjige.Club Books

ZAHVALE

AKO ME SLIJEDITE NA Instagramu, sigurno ste mislili da će ova knjiga biti

napisana pomoću emojija, zar ne? 🌹🌹🌹🌹🌹🌹
Hvala ekipi koja se gadno naradila da mi pomogne ove moje memoare
iznijeti na svjetlo dana, uključujući: Cadea Hudsona, Mathewa Rosengarta,
Caitoa Hoyta; mojim suradnicima (znate tko ste); i Jennifer Bergstrom,
Lauren Spiegel te svima u izdavačkoj kući Gallery Books.
Hvala mojim obožavateljima: moje srce i zahvalnost imate zauvijek. Ova
je knjiga za vas.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

169