ORIJENTALNA

ŠMINKA
JAPAN
Ljepota i milost japanskih
gejša su među mnogim
razlozima zbog kojih
posjetitelji putuju u određene
dijelove Japana, poput Kyota.
Geisha tradicija je postala
istaknuta sredinom 18.
stoljeća, jer su žene radile kao
vrsne zabavljače nakon što su
vidjele uspjeh muških
izvođača. Njihovi su talenti
uključivali ples, pjevanje,
sviranje glazbe, pa čak i
stvaranje poezije i umjetničke
kaligrafije.
Gejša (jap. 芸者 osoba
umjetnosti) je naziv za
profesionalne japanske
zabavljačice
tradicionalnom japanskom
umjetnošću.

Iako je poznata po izuzetnoj odjeći, jedan od

najistaknutijih identifikatora gejše je njezin
besprijekoran make-up. Primjena ove šminke je
dugotrajna, detaljna i specifična, a dodatan je napor za
učenice gejše koje su dužne nositi ga u javnosti. Prve tri
godine mlada maiko gotovo neprekidno nosi šminku.
Šminka naučnice uključuje tri
značajne osobine - debela,
bijela podloga, usne
naglašene crvenom bojom, a
oko očiju
naglašava crvenom i crnom bojom.
Bijela podloga izvorno
je uključivala olovo, ali kad je
otkriveno kako je toksično,
sastojak je zamjenjen rižinim
prahom.

Bijela podloga pokriva lice potpuno

osim dva značajna područja -
kosu, koja daje iluziju maske i
stražnja strana vrata - potiljak, koji
je dizajniran u tradicionalnom
obliku W, naglašavajući područje
koje se smatra privlačnim. Zatim
se konturiraju oči, izvorno se
Žene crvene usnice ispunjavaju
pomoću male četkice, kristalizirani
šećer je dodan bojama kako bi se
napravila tekstura. Čin gejše lako
se može identificirati gledanjem
njezinih usana. Prve godine maiko
imaju samo donju usnicu
ispunjenu bojom. Samo
punopravna
gejša može imati svoje obje usnice
potpuno u crvenoj boji. Rijetko je
da su usnice ispunjene
zapadnjačkim stilom (potpuno), jer
bi usne izgledale neuobičajeno
velike; a namjera je dati iluziju
cvjetnog pupoljaka.
Hikimayu ( 引 眉 ) je bila praksa
uklanjanja prirodnih obrva i slikanja
mrlja sličnih obrvama na čelu u
predmodernom Japanu.

Hiki znači "povuci" i mayu znači

"obrve". Aristokratske su
žene čupale ili brijale obrve, te
bojale nove upotrebom praškaste
tinte zvane haizumi, koja je
bila načinjena od ostataka spaljenih
sjemenki sezama ili uljane repice.
Nakon što je maiko radila tri godine, njezin
make - up postaje sve ublaženiji, jer se smatra
da je sada sazrela do točke u kojoj se može
vidjeti njezina prirodna ljepota. Nakon trideset
godina, gejša nosi tradicionalnu šminku samo
za
formalne događaje ili posebne nastupe.
 Crni zubi: tradicionalni japanski znak ljepote

Ohaguro (koji se može prevesti kao "crni zubi") je praksa

u kojoj ljudi (obično žene) boje svoje zube u crno.
Iako se ovaj običaj prakticira u različitim dijelovima
svijeta, uključujući i jugoistočnu Aziju, pa čak i Južnu
Ameriku, najčešće je povezan s Japanom.

Neosporno je da osobine koje se smatraju atraktivnim i

lijepima često diktira društvo, a crni zubi do kraja 19.
stoljeća smatraju se znakom ljepote u Japanu.
Ipak, pocrnjeni zubi bili su više od znaka ljepote u
japanskom društvu i služili su u druge svrhe.

Tradicionalna metoda za dobivanje crnih zuba kroz

praksu Ohagura uključuje konzumaciju boje. Željezna
punila su natopljena čajem ili sakeom. Kada željezo
oksidira, tekućina postaje crna. Očito je da je okus boja
neprijatan, pa će se dodati začini poput cimeta i anisa.
Kako bi zubi ostali crni, postupak se ponavlja jednom
dnevno ili jednom svakih nekoliko dana. Čini se da su
rezultati stalni, jer postoje kosturi iz Edo razdoblja koji još
uvijek imaju crne zube zbog prakse Ohaguroa.
Osim crnih zubi, bijela su lica bila još
jedna poželjna osobina tijekom
Heianova razdoblja. Nažalost, bijela
šminka, koja je izrađena od rižinog
praha, mogla bi potencijalno uzrokovati
da zubi osobe izgledaju žutije nego što
su zapravo bili. Kako bi prevladale taj
problem, žene su zacrnile zube.
Gejša obično nosi vlasulje, dok maiko
ima prirodnu kosu. Vlasulju gejše, te
maikinu prirodnu kosu redovito oblikuju
visokokvalificirani umjetnci (u
posljednje vrijeme, tradicionalna
frizura polako se ukida, jer ponekad
može dovesti do ćelavosti na vrhu
glave).

Maiko frizuru dizajnira svaki tjedan.

Kako bi frizura ostala netaknuta, maiko
spava na malim potporama zvanima
takamakura (visoki jastučići na
postolju).
Maiko nosi složenije dekorativne ukrase za
kosu – kanzashi. Dizajn se može mijenjati
ovisno o stupnju treninga u kojem se
trenutačno nalaze. Tijekom njihove minarai
faze, njihova frizura za kosu je hana-kanzashi
ili ukras s cvjetnim "slapovima" koji će visjeti
iz kose do brade (obično nošena tijekom 1.
godine njezine obuke). Nasuprot tome, gejša
nosi jednostavnije kanzashie što je obično
samo češalj.
Junior Maiko Senior Maiko Geisha
Maiko obično nosi šareno dizajnirani kimono s dugim rukavima (japanski tradicionalni odjevni
predmeti) s širim obiem (sash) koji je postavljen tako da se spušta po leđima. Maikov ovratnik je
također istaknuta karakteristika, jer je debeli i vezen, visi vrlo labavo i uglavnom je u crvenoj boji
(ostale boje mogu biti samo zlatna ili bijela). Polako će dobivati bijele izvezene detalje dok
napreduju u svom treningu, ali će uvijek ostati dominantno crvene. Gejše, koji su zrelije, nose
više ublažene, ali profinjene kimonoe s kraćim rukavima koji su obično u jednoj boji s
jednostavnim uzorkom na dnu. Njihova obi je kraća i izgleda kao kvadratna mašna na leđima.
Njihovi ovratnici su potpuno bijeli i nisu tako labavi. (Maiko i geishe nose kimonoe prema
Okobo su tradicionalne japanske cipele,
koje potječu iz 18. stoljeća, još uvijek su u
uporabi. Čak i prije koncepta platformi u
1970-ima, japanska maiko nosila je Okobo
sandale ili klompe. Glavna je svrha bila
zaštititi skupi kimono od prljavštine dok
je vani. Ove cipele su obično izrađene od
jednog komada drveta, s prirodnim
završetkom.

Boja tkanine izabrana je po statusu maiko.

Nova maiko će nositi crveno, a starija koja je
gotovo završila svoje naukovanje će nositi
žuto.

Gejša upotrebljava kraće drvene sandale

zori ili geta (Maiko će ovo nositi, ako to
situacija zatraži, ali okobo nose češće).
https://www.youtube.com/watch?v=Oui8lWwKHd
4
Hvala na pažnji
Hvala !!
!
Zdenka Bošnjak, strukovni učitelj - mentor
majstor kozmetičar

zdenkabosnjakzg@gmail.com