Osvrt na Jojo Rabbit

Film mi se svidio te je bio jako smiješan i zanimljiv. Mislim kako je

izvrsno prikazao tadašnje stanje u Njemačkoj, uz naravno malo
humora. Ali osim toga mi se svidio odnos između Else i Jojoa i to što
je iz neprijateljstva proizašlo prijateljstvo, unatoč tome što je Elsa
Židovka. To se može smatrati i porukom filma. Nečije podrijetlo ne bi
trebalo značiti da su takvi iznutra. Elsa je Židovka te su se, kao i u
stvarnosti, oni smatrali neprirodnima. Ona izmišlja da spavaju kao
šišmiši, mogu čitati misli, imaju rogove… što je Jojo povjerovao, a i
neki ljudi bi također to mislili da im to kažete za vrijeme rata. Ljudi su
tada bili jako odani Hitleru što možemo vidjeti i u filmu. Ismijavanje
prekomjernog korištenja pozdrava, vješanje njegovih slika u kući … Pa
čak i dozvoljavanje da mala djeca već počnu trenirati da postanu
vojnici njegove vojske jednog dana. Očekuje se da budeš ugledan
građanin. U tom svijetu svako nepoštovanje ima određenu kaznu.
Vješanje Židova na glavnom trgu da ih svi vide te smatranje da nisi
dovoljno fizički jak ako ne izvršiš naredbu u istom trenutku, bez
razmišljanja. A kada Amerikanci upadnu u Njemačku, u njihov grad,
Jojo se bori da preživi, bez razmišljanja, dok oko njega padaju bombe
i ruše se zgrade. Uspio je doći doma u komadu te govori Elsi da su
pobijedili kako bi zadržao Elsu sigurnom još neko vrijeme. Kada je sve
napokon prošlo njih dvoje izlaze van i počnu plesati, što je bila Elsina
najveća želja za kraj rata. Lijepo je što su dobili sretan završetak, na
neki način. Sve je to film izvrsno prikazao bez ismijavanja Židova, već
nacista i njihovog entuzijazma prema Hitleru, kako bi mogli vidjeti
nemilosrdno ponašanje nacističke Njemačke.