SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

UČITELJSKI FAKULTET

ODSJEK ZA UČITELJSKE STUDIJE

Valentina Zanjko

NETIPIČNA PROTAGONISTICA PIPI DUGE ČARAPE

Astrid Lindgren

Seminarski rad

KOLEGIJ: Dječja književnost 2

MENTORICA: prof. dr. sc. Andrijana Kos-Lajtman

Čakovec, travanj 2024.

 SADRŽAJ
UVOD.............................................................................................................................................................1
ASTRID LINDGREN.....................................................................................................................................1
ROMAN PIPI DUGA ČARAPA....................................................................................................................1
NETIPIČNOST U PIPINUOM IZGLEDU.....................................................................................................2
PIPIN KARAKTER I NEOBIČNE VJEŠTINE..............................................................................................2
PIPINO PONAŠANJE U DRUŠTVU............................................................................................................3
PIPI I AUTORITET........................................................................................................................................4
PIPINA SAMOSTALNOST I ZRELOST......................................................................................................5
RODNE ULOGE............................................................................................................................................5
TOMICA I ANIKA.........................................................................................................................................6
LIKOVI ODRASLIH U DJELU.....................................................................................................................6
ZAKLJUČAK.................................................................................................................................................7
LITERATURA................................................................................................................................................7
UVOD

Roman o neobičnoj djevojčici po imenu Pipi Duga Čarapa nije samo priča iz
djetinjstva, već i remek-djelo. Astrid Lindgren, švedska književnica koja je stvorila ovaj
nezaboravan lik, nije samo napisala dječju knjigu - stvorila je ikonu, simbol hrabrosti,
neovisnosti i mašte. Kroz avanture Pipi, Lindgren je uspjela prenijeti važne poruke o
prijateljstvu, hrabrosti i prihvaćanju vlastite jedinstvenosti. Ovaj seminar istražuje dubinu lika
Pipi Duge Čarape, analizira njezin utjecaj na percepciju dječje književnosti i ispituje kako su
njezine karakterne osobine izazvale promjene u tradicionalnim društvenim normama. Kroz
prikaz Pipinog svijeta, otkrivamo složenost djetinjstva, snagu mašte i važnost samopouzdanja
u procesu odrastanja.

ASTRID LINDGREN
Astrid Lindgren, poznata švedska književnica, istaknuta je autorica dječjih knjiga
diljem svijeta. Nakon završetka školovanja, radila je u lokalnim novinama prije nego što se
preselila u Stockholm radi daljnjeg obrazovanja za stenografkinju. Tijekom svog života
napisala je više od 120 priča, prevedenih na 80 jezika, mnoge od kojih su adaptirane u
filmove i crtane serije. Njena djela su nagrađivana širom Švedske, a dobila je i nagradu za
najbolju knjigu za djecu u Njemačkoj. Godine 1958., dobila je cijenjenu Međunarodnu
nagradu Andersen. Lindgren se zalagala za prava djece, globalnu jednakost, nenasilje te
zaštitu životinja i prirode. Preminula je u dobi od 95 godina, 28. siječnja 2002.

ROMAN PIPI DUGA ČARAPA

Roman "Pipi Duga Čarapa" je najpoznatije je djelo Astrid Lindgren koje je postiglo
globalni uspjeh, stavljajući autoricu među dvadeset najprevođenijih pisaca. Inspiracija za ovaj
roman potekla je kad je sedmogodišnja kći autorice, Karin, oboljela od upale pluća. Tada je
Karin zamolila majku da joj izmisli priču o neobičnoj djevojčici, što je potaknulo Lindgren da
stvori lik Pipi Duge Čarape. Karakter Pipi bio je inspiriran crvenokosom prijateljicom kćeri,
koju je opisala kao vječno nasmijanu, živahnu, dragu i hrabru. Astrid Lindgren je zatim
počela zapisivati priče o Pipi i izmišljati nove avanture. Za rođendan svoje kćeri, Lindgren je
napisala priču o Pipi Dugoj Čarapi, ali kada je poslala rukopis jednom velikom švedskom
izdavaču, doživjela je odbijenicu uz riječi: „Šećer na podu i pobuna u dječjoj sobi. Ne, ja
se ne usuđujem preuzeti odgovornost za to.“ (Hranjec, 2009: 297).

Unatoč otporu pedagoga i književnih kritičara, koji su smatrali da je roman previše

buntovan za djecu, jedan izdavač je odlučio objaviti djelo, omogućivši mu da krene na svoje
putovanje po svijetu. Iako su pedagozi i književni kritičari izražavali otpor, smatrajući roman

3
previše buntovnim za djecu, jedan izdavač je ipak odlučio objaviti djelo. (Hranjec, 2009:
297).

NETIPIČNOST U PIPINUOM IZGLEDU

Pipilota Viktualia Zavjesić Peperminta Efraimova Duga Čarapa predstavlja jedinstven
lik koji do tada nije viđen u svjetskoj književnosti. Njezin izgled, ponašanje i način života su
izvan su uobičajenog, odstupajući od očekivanja koja se postavljaju pred djecu, te ostvarujući
sve što se čini nedostižnim za djetetov svijet. Ona je izuzetno snažna i duhovita. Njen dom
nalazi se na rubu grada, u napuštenoj kući, dok za kućne ljubimce ima konja na terasi i
majmuna na ramenu. Pipina neovisnost i jedinstvenost vidljiva jesu već u opisu njenaog
fizičkog izgleda:

Kosa joj je bila boje mrkve, spletena u dvije čvrste pletenice koje su joj stršale ravno u stranu.
Nos joj je izgledao poput majušnog krumpira i bio prepun pjegica. Ispod nosa našla su se
veoma široka usta sa zdravim, bijelim zubima. Haljina joj je bila baš neobična. Pipi ju je sama sašila.
Trebala je biti plava, ali nije imala dovoljno plave tkanine, pa je ponegdje prišila i malo
crvene. Na dugačkim, tankim nogama imala je par dugih čarapa, jednu smeđu, a drugu crnu. Na noge
je navukla i crne cipele koje su joj bile točno dvostruko duže od stopala. Te joj je cipele kupio
tata u Južnoj Americi, tako da joj ne budu tijesne dok još raste, a Pipi nikad nije htjela obuti ni
jedne druge cipele. (Lindgren, 2021: 7).

Iz opisa možemo zaključiti da se je Pipi svojim odjevnim stilom izdvaja se iz normi

kako tadašnjih, tako i današnjih. Posebno je važno je istaknuti da je Pipi sama sašila tu
odjeću, što jasno svjedoči o njezinoj samostalnosti. Također, ona u svom izgledu, postupcima
i načinu života odstupa od svega što se od djeteta očekuje. Nije lijepa, nema valovitu plavu
kosu, nemarno se odijeva (svaka čarapa druge boje, prevelike cipele). Kada se priprema za
posebne prilike, primjećuje se promjena u njezinoj fizičkoj pojavi. Tada tamni obrve
ugljenom i raspušta kosu, pokušavajući naglasiti svoju pripadnost odraslom sloju društva
Kada tada razgovara s odraslima, takav njezin izgled narušava pojam pristojnosti te
neprirodnost. Pipi nije u skladu s onime što nalaže norma o pravilima odijevanja, higijeni i
izgledu djece. Roditelji se trude da za razliku od Pipi, njihova djeca budu uredna, ne gaze po
lokvama, budu počešljanai i čistai, dok je Pipi čista suprotnost tomuga. (Diklić, 1996: 56)

PIPIN KARAKTER I NEOBIČNE VJEŠTINE

Prva neobična Pipina osobina koja dolazi do izražaja u romanu jest njezina snaga. Ova
karakterna osobina provlači se kao glavni motiv kroz cijeli roman, ističući se kao značajna
karakteristika koja Pipi razlikuje od prethodnih likova djevojčica koje su često prikazivane
kao krhke i one koje uvijek treba spašavati. Ona koristi svoju nadljudsku snagu u situacijama

4
sportskih nadmetanja, za zaštitu slabijih od nasilnika, izražavanje dobrote prema životinjama i
slično.

U svom radu Stjepan Hranjec (2009: 297) govori kako je Pipi Duga Čarapa neobična
djevojčica koja radi sve ono što je „običnom“ djetetu zabranjeno ili nedostupno. Tako Pipi
radi sve obrnuto od onoga što propisuje norma: spava s nogama ispruženim na jastuku, a
glavu drži ispod pokrivača, hoda unatraške. Netipičnost se očituje kada Pipi koristi četke
umjesto cipela kako bi čistila pod klizeći se po njemu i kada mijesi kolače direktno na podu.
Kada odrasli čitaju tu scenu, možda razmišljaju o higijeni i bakterijama na podu i u kolačima,
no u drugim knjigama bi se to možda smatralo neprimjerenim za djecu te bi se isticala važnost
higijene. No, u ovom romanu to nije slučaj. Umjesto toga, autorica pohvaljuje Pipi i opisuje
kako vješto mijesi kolače na podu. Budući da nema majku, a ne živi s ocem, Pipi se sama sebi
pjeva uspavanku i sama se bori s huliganima, pokazujući da se ne boji ničega. Često laže, što
je vidljivo i u situaciji kada tata Efraim ponovno vidi Pipi nakon dugog vremena: ”Nego,
Pipi, djevojčice moja, reci ti meni jednu stvar. Lažeš li i dalje kao prije?- O, da, svakako, čim
uhvatim vremena.” (Lindgren, 2021:216).

Laganje nije naglašeno kao pozitivna osobina u prijašnjim dječjim likovima jer se
smatralo neprikladnim za male čitatelje, pa je i po tome Pipi nestereotipna. U Pipinim
pričama, djeca hodaju na rukama u Indokini, ljudi neprestano lažu u Kongu, kosu premazuju
jajima u Brazilu kako bi izbjegli ćelavost, a u Šangaju žive ljudi s velikim ušima. Također,
prema Pipinim riječima postoje gradovi u kojima svi imaju 3 ruke, u Južnoj Africi djeca se
objese za luster čim dobiju temperaturu, škole u kojima se uči samo o veselom raspoloženju, i
ljudi poput čovjeka koji ima crvene oči i zbog toga ga ljudi miješaju sa semaforom.

PIPINO PONAŠANJE U DRUŠTVU

Pipi je izuzetno omiljena među svim pozitivnim likovima u romanu zbog svoje
nesebičnosti, skromnosti, snage, veselja i snalažljivosti. Međutim, na druženjima, njezino
ponašanje često nije u skladu s očekivanjima: prva uzima kolače, pojede tortu sama, prosipa
šećer namjerno ili slučajno, te sebi posluži pretrpavajući tanjur. Čak šalje svog majmuna
Nilsona po još kolača. Pipin odlazak u školu motiviran je stvarnim potrebama: želi naučiti
čitati i pisati te sudjelovati u školskim izletima. No, njezina prva iskustva u školi nisu baš
uspješna jer se ne prilagođava školskoj atmosferi: prekida učiteljicu, obraća joj se s "ti", ne
može sjediti mirno u klupi, kasni na nastavu bez izgovora, i ne čeka da bude upitana prije
nego što izrazi svoje mišljenje. Osim toga, Pipi je poznata po svojoj ekscentričnoj prirodi i
nekonvencionalnom ponašanju u društvu. Ona često iznenađuje svoje prijatelje i susjede
svojim neobičnim idejama i pustolovinama. Unatoč svojim često neobičnim postupcima, Pipi
je srdačna i velikodušna osoba koja uvijek stoji uz svoje prijatelje. Njezina sposobnost da se
nosi sa svakodnevnim izazovima s humorom i hrabrošću čini je nevjerojatno privlačnom
likom. Pipi je poznata po tome što je uvijek spremna pomoći onima kojima je potrebna

5
podrška ili savjet. Njezina otvorenost i iskrenost često su osvježavajućia za ljude oko nje,
potičući ih da budu iskreniji i otvoreniji u svojim interakcijama. Pipi se često ističe svojim
jedinstvenim pogledom na svijet, koji je obično ispunjen optimizmom i avanturizmom.
Njezina sposobnost da vidi ljepotu i čuda u svakodnevnim situacijama često je inspirativna za
druge likove u romanu. Unatoč svojoj ponekad buntovnoj prirodi, Pipi je uvijek spremna
pružiti podršku i prijateljstvo svojim bližnjima. Njezina hrabrost i neustrašivost često služe
kao primjer drugima, potičući ih da slijede svoje snove i vjeruju u sebe.

PIPI I AUTORITET
Pipi se ističe kao jedinstven lik u dječjoj književnosti jer odbija prihvatiti autoritet kao
nešto što je unaprijed poznato. Njezin izdvojeni položaj u društvu proizlazi iz njezinog
nekonvencionalnog karaktera, kojem autoritetne dodjeljuju moć. U dijelu "Pipi ide na sajam",
svojom fizičkom snagom i odlučnošću, Pipi uspijeva umiriti lokalnog nasilnika i pijanca, što
rezultira time da je zajednica počinje percipirati kao osobu s određenim autoritetom.

„Pa baci Labana visoko u zrak i stane se loptati njime. Ljudi su klicali od oduševljenja.
Starac, prodavač kobasica, pljeskao je svojim izboranim rukama i smijao se. (…) – U našem
gradu više ne treba policije – reče netko. – Dok nam je Pipi Duge Čarape…“ (Lindgren,
2021:136).

U dijelu kada policajci dolaze odvesti Pipi u dječji dom, taj dom simbolizira zajednicu
koja je odgovorna za brigu o djetetu i obvezuje se štititi dijete u svakom aspektu. Ipak,
istovremeno je to zajednica u kojoj dijete nema pravo na autonomiju. Pipi tada jasno izražava
svoje nepoštovanje prema određenim društvenim normama, odbija i ne prihvaća pravila koja
nameće zakon, tvrdeći kako joj takva zajednica nije potrebna i da se može sama brinuti za
sebe vrlo dobro. Također, pokazuje svoje nevjerojatne osobine, budući da se malo koja osoba
usudi tako otvoreno suprotstaviti autoritetu kao što to čini Pipi. Školski autoritet također
postaje predmet Pipinog ismijavanja; često se ruga normi koja propisuje obvezno školovanje
djece i uvjerenju da škola doprinosi intelektualnom razvoju djece. Pipi ismijava učiteljicu ne
pokazujući poštovanje prema njezinom autoritetu i ne mareći za ono što propisuje društvena
norma. Školski sustav opet postaje predmet ismijavanja kada Pipi odluči napustiti školu i
vratiti se svojim uobičajenim navikama. Pipi tada pokazuje kako vjeruje da je mnogo važnije
ono što se nauči iz iskustva života te da su stvari koje se uče u školi nebitne i da se može
živjeti i bez njih. Vidljivo je i kako je Pipino izmicanje autoritetu rezultat odgoja . Manjak
očinskog autoriteta vidljiv je kada Pipi treba poći na otok Gula Gula. Njezin otac tada
direktno govori o nemogućnosti uspostavljanja autoriteta: ”Radi što hoćeš”, na koncu će Pipin
tata. “Takva si oduvijek! Da takva sam oduvijek”, tiho se složila” (Lindgren, 2021: 234).

U svom radu Rankao Javor (2008: 157) također govori o tome zašto Pipi nije uzorna
djevojčica te navodi sljedeće: Astrid Lindgren je, rušeći bespogovorni autoritet odraslih, kroz

6
Pipi htjela osuditi ono što djetetu nije prirodno i što mu odrasli bez promišljanja nakalemljuju
zbog svojega mira, udobnosti i oportunizma.

PIPINA SAMOSTALNOST I ZRELOST

Pipi je zapravo ugroženo i osamljeno dijete, čija je majka umrla dok je bila mala. S
ocem, kapetanom broda (u njezinoj mašti vođom gusara), plovila je morima, dok i on nije
nestao u nekoj oluji. Ne ovisi o obitelji. Njezina samostalnost se ogleda kroz cijeli roman jer
ona ima ono što ostala djeca nemaju. Ona je obdarena snagom, bogatstvom, samopouzdanjem
i nezavisnošću. Iako je Pipi samo djevojčica, Pipi se ističe od ostale djece svojim ponašanjem.
Pokazuje veću zrelost i samostalnost, što se vidi u mnogim situacijama koje uspješno rješava i
nad kojima ima kontrolu. Posjeduje autoritet nad odraslim osobama, posebno nad
negativcima, što je rijetkost kod djece. Primjerice, hrabro uhvati policajce za pojaseve i
odnese ih iz vrta na put. Pipi često izlazi iz kuće noću kako bi pokrila i zaštitila svog konja od
kiše, spašava djecu od opasnosti, uspješno se nosi s nasilnicima i pljačkašima, nesebično časti
drugu djecu slatkišima te lako sudjeluje u raspravama. Posebno se brine za Tomicu i Aniku -
kad su bolesni, dolazi im na prozor kako bi ih zabavila. Unatoč tome što voli biti u središtu
pozornosti i donositi odluke poput ostale djece, Pipi se ističe brigom za životinje i ljude te
sposobnošću da živi sama bez ičije pomoći, no ipak u nekim dijelovima možemo vidjeti kako
Pipi ipak nedostaje obitelj.

RODNE ULOGE
Lik Pipi Duge Čarape se se javlja u ključnom trenutku, u vrijeme kraja Drugoga
svjetskog rata koji je u velikoj mjeri utjecao na sliku svijeta. Između ostaloga, promijenio je
ulogu žene u društvu jer muškarci su otišli u rat, a žene su bile te koje su morale obavljati
poslove koji su se do tada smatrali isključivo muškima U Pipinu životu nema razlike između
muških i ženskih poslova jer ona sve radi sama, bez ičije pomoći. S jednakom strašću ona
kuha, sprema i čisti, ali s druge strane, ona se i penje u cirkusu na trapez, ulazi u ring da se
hrva, timari svoga konja, želi postati gusar, itd. (Javor, 2008: 46). Ona je pokazala svojim
otvorenim duhom da je sve moguće, da se ne treba bojati i da ne trebaju postojati ograničenja
između muškoga i ženskoga.

TOMICA I ANIKA
Tomica i Anika tako predstavljaju svu djecu koja poštuju autoritet roditelja i koja
poštuju društvene konvencije. Oni su i predstavnici svih onih malih i znatiželjnih čitatelja koji
sa zavišću i radoznalošću promatraju Pipi, (Hranjec, 2009: 297).

7
 Bilo je to dvoje vrlo drage, dobro odgojene i poslušne djece. Tomica nikad nije grickao nokte i
uvijek bi učinio ono što bi ga mama zamolila. Anika se nikad nije svađala kad joj nešto ne bi
bilo po volji, i uvijek je bila veoma uredna i izglačanim, pamučnim haljinicama na koje je
pazila da ih ne uprlja. (Lindgren, 2021:6)

Tomica i Anika su dobri i pristojni, s divljenjem gledaju Pipino odstupanje od norme,

ali sami ništa takvo neće napraviti Ponekad se i ponašaju kao odrasli te ispravljaju Pipi i
govore joj što joj nije pametno raditi npr. kada Anika govori Pipi kako nije lijepo lagati.
Možemo reći da čak i kontrolira Tomicu, Aniku. Tomica i Anika shvaćaju Pipinu
jedinstvenost i shvaćaju da nikada neće biti poput nje. Dok će Tomica, Anika odrasti i prestati
biti djeca, Pipi će zauvijek ostati dijete , (Hranjec, 2009: 297).

LIKOVI ODRASLIH U DJELU

U svom radu Ranko Javor (2008: 57) također govori ističe kako su u knjizi Pipi Duga
Čarapa odrasli prikazani kao smiješne i licemjerne osobe. To uključuje roditelje Tomice i
Anike, tetu Lauru, učiteljice, policajce, vatrogasce, te ljude iz cirkusa i kazališta. Astrid
Lindgren oštro kritizira građane, kriminalce, muškarce i žene, govoreći kako biti odrasla
osoba nije nešto poželjno niti pozitivno. Ovo postavlja autoricu na stranu djece, što je
neuobičajeno u dječjoj književnosti. No, kritičari tvrde da, iako Lindgren pokušava zauzeti
dječju perspektivu, nije u potpunosti uspješna jer kao odrasla osoba ne može u potpunosti
shvatiti dječje doživljaje. Pipi u romanu istražuje moć odraslih, ali ne pokušava je rušiti;
umjesto toga, izruguje se i ismijava njihove navike i uvjerenja.

U svom radu Stjepan Hranjec ( 2009: 298) govori kako Pipi ne želi preuzeti moć
odraslih; ona je dijete koje želi zauvijek ostati dijete i nikada ne odrasti. Posjeduje moć koja
nadmašuje sve što bi jedno dijete moglo zamisliti. Budući da nema roditelje ni drugu odraslu
osobu kojoj bi se morala pokoravati, niti koja bi upravljala njome.

U djelu, odrasli nemaju ulogu autoriteta. Tako tTakođer, Tomičini i Aničini roditelji
neobjašnjivo pristaju na sve ideje koje roditelji u stvarnom životu nikada ne bi dopustili. U
stvarnom životu roditelji vjerojatno nikad ne bi pristali ostaviti djecu devetogodišnjoj
djevojčici, (Diklić, 1996: 156).

ZAKLJUČAK
Roman "Pipi Duga Čarapa" naglašava važnost individualnosti, neovisnosti i mašte u
djetinjstvu. Kroz neustrašivu Pipi Dugu Čarapu, autorica Astrid Lindgren stvara lik koji
inspirira čitatelje da prihvate svoje jedinstvene osobine i hrabro se suoče s izazovima života.
Pipi pokazuje da je moguće živjeti život izvan uobičajenih društvenih normi i očekivanja,
pružajući primjer hrabrosti, slobode i nepokolebljive dobrote. Kroz svoje pustolovine i

8
izazove, Pipi nas uči važnosti prijateljstva, mašte i samopouzdanja te ostavlja trajan utjecaj na
sve one koji čitaju njezine priče, (Javor, 2008: 75).

LITERATURA

[1.] Crnković, M., Težak D. (2002). Povijest hrvatske dječje književnosti od početka do
1955. godine. Znanje:. Zagreb. 2002.
[2.] Detoni-Dujmić, D. (2004). Leksikon svjetske književnosti: djela. Školska knjiga.
Zagreb. 2004.
[3.] Diklić, Z. (1996). Primjeri iz dječje književnosti. Divič:. Zagreb. 1996.
1.[4.] Fabijanac, M. (2018). Društvena antinormativnost u romanu Pipi Duga Čarapa
Astrid Lindgren. Završni rad. Osijek: Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku,
Filozofski fakultet.
[5.] Hameršak, M., Zima D. (2015). Uvod u dječju književnost. Leykam International:.
Zagreb. 2015.
[6.] Hranjec, S. (2009). Ogledi o dječjoj književnosti. Alfa:. Zagreb. 2009
[7.] Javor, R. (2008). U čast Astrid Lindgren: zbornik. Hrvatski centar za dječju knjigu:.
Zagreb. 2008.
[8.] Lindgren, A. (2015), Pipi Duga Čarapa. Znanje:. Zagreb. 2015.

Dobar (3)