Professional Documents
Culture Documents
Netipična Protagonistica Pipi Duge Čarape Astrid Lindgren - Valentina Zanjko
Netipična Protagonistica Pipi Duge Čarape Astrid Lindgren - Valentina Zanjko
Netipična Protagonistica Pipi Duge Čarape Astrid Lindgren - Valentina Zanjko
UČITELJSKI FAKULTET
Valentina Zanjko
Seminarski rad
Roman o neobičnoj djevojčici po imenu Pipi Duga Čarapa nije samo priča iz
djetinjstva, već i remek-djelo. Astrid Lindgren, švedska književnica koja je stvorila ovaj
nezaboravan lik, nije samo napisala dječju knjigu - stvorila je ikonu, simbol hrabrosti,
neovisnosti i mašte. Kroz avanture Pipi, Lindgren je uspjela prenijeti važne poruke o
prijateljstvu, hrabrosti i prihvaćanju vlastite jedinstvenosti. Ovaj seminar istražuje dubinu lika
Pipi Duge Čarape, analizira njezin utjecaj na percepciju dječje književnosti i ispituje kako su
njezine karakterne osobine izazvale promjene u tradicionalnim društvenim normama. Kroz
prikaz Pipinog svijeta, otkrivamo složenost djetinjstva, snagu mašte i važnost samopouzdanja
u procesu odrastanja.
ASTRID LINDGREN
Astrid Lindgren, poznata švedska književnica, istaknuta je autorica dječjih knjiga
diljem svijeta. Nakon završetka školovanja, radila je u lokalnim novinama prije nego što se
preselila u Stockholm radi daljnjeg obrazovanja za stenografkinju. Tijekom svog života
napisala je više od 120 priča, prevedenih na 80 jezika, mnoge od kojih su adaptirane u
filmove i crtane serije. Njena djela su nagrađivana širom Švedske, a dobila je i nagradu za
najbolju knjigu za djecu u Njemačkoj. Godine 1958., dobila je cijenjenu Međunarodnu
nagradu Andersen. Lindgren se zalagala za prava djece, globalnu jednakost, nenasilje te
zaštitu životinja i prirode. Preminula je u dobi od 95 godina, 28. siječnja 2002.
3
previše buntovnim za djecu, jedan izdavač je ipak odlučio objaviti djelo. (Hranjec, 2009:
297).
Kosa joj je bila boje mrkve, spletena u dvije čvrste pletenice koje su joj stršale ravno u stranu.
Nos joj je izgledao poput majušnog krumpira i bio prepun pjegica. Ispod nosa našla su se
veoma široka usta sa zdravim, bijelim zubima. Haljina joj je bila baš neobična. Pipi ju je sama sašila.
Trebala je biti plava, ali nije imala dovoljno plave tkanine, pa je ponegdje prišila i malo
crvene. Na dugačkim, tankim nogama imala je par dugih čarapa, jednu smeđu, a drugu crnu. Na noge
je navukla i crne cipele koje su joj bile točno dvostruko duže od stopala. Te joj je cipele kupio
tata u Južnoj Americi, tako da joj ne budu tijesne dok još raste, a Pipi nikad nije htjela obuti ni
jedne druge cipele. (Lindgren, 2021: 7).
4
sportskih nadmetanja, za zaštitu slabijih od nasilnika, izražavanje dobrote prema životinjama i
slično.
U svom radu Stjepan Hranjec (2009: 297) govori kako je Pipi Duga Čarapa neobična
djevojčica koja radi sve ono što je „običnom“ djetetu zabranjeno ili nedostupno. Tako Pipi
radi sve obrnuto od onoga što propisuje norma: spava s nogama ispruženim na jastuku, a
glavu drži ispod pokrivača, hoda unatraške. Netipičnost se očituje kada Pipi koristi četke
umjesto cipela kako bi čistila pod klizeći se po njemu i kada mijesi kolače direktno na podu.
Kada odrasli čitaju tu scenu, možda razmišljaju o higijeni i bakterijama na podu i u kolačima,
no u drugim knjigama bi se to možda smatralo neprimjerenim za djecu te bi se isticala važnost
higijene. No, u ovom romanu to nije slučaj. Umjesto toga, autorica pohvaljuje Pipi i opisuje
kako vješto mijesi kolače na podu. Budući da nema majku, a ne živi s ocem, Pipi se sama sebi
pjeva uspavanku i sama se bori s huliganima, pokazujući da se ne boji ničega. Često laže, što
je vidljivo i u situaciji kada tata Efraim ponovno vidi Pipi nakon dugog vremena: ”Nego,
Pipi, djevojčice moja, reci ti meni jednu stvar. Lažeš li i dalje kao prije?- O, da, svakako, čim
uhvatim vremena.” (Lindgren, 2021:216).
Laganje nije naglašeno kao pozitivna osobina u prijašnjim dječjim likovima jer se
smatralo neprikladnim za male čitatelje, pa je i po tome Pipi nestereotipna. U Pipinim
pričama, djeca hodaju na rukama u Indokini, ljudi neprestano lažu u Kongu, kosu premazuju
jajima u Brazilu kako bi izbjegli ćelavost, a u Šangaju žive ljudi s velikim ušima. Također,
prema Pipinim riječima postoje gradovi u kojima svi imaju 3 ruke, u Južnoj Africi djeca se
objese za luster čim dobiju temperaturu, škole u kojima se uči samo o veselom raspoloženju, i
ljudi poput čovjeka koji ima crvene oči i zbog toga ga ljudi miješaju sa semaforom.
5
podrška ili savjet. Njezina otvorenost i iskrenost često su osvježavajućia za ljude oko nje,
potičući ih da budu iskreniji i otvoreniji u svojim interakcijama. Pipi se često ističe svojim
jedinstvenim pogledom na svijet, koji je obično ispunjen optimizmom i avanturizmom.
Njezina sposobnost da vidi ljepotu i čuda u svakodnevnim situacijama često je inspirativna za
druge likove u romanu. Unatoč svojoj ponekad buntovnoj prirodi, Pipi je uvijek spremna
pružiti podršku i prijateljstvo svojim bližnjima. Njezina hrabrost i neustrašivost često služe
kao primjer drugima, potičući ih da slijede svoje snove i vjeruju u sebe.
PIPI I AUTORITET
Pipi se ističe kao jedinstven lik u dječjoj književnosti jer odbija prihvatiti autoritet kao
nešto što je unaprijed poznato. Njezin izdvojeni položaj u društvu proizlazi iz njezinog
nekonvencionalnog karaktera, kojem autoritetne dodjeljuju moć. U dijelu "Pipi ide na sajam",
svojom fizičkom snagom i odlučnošću, Pipi uspijeva umiriti lokalnog nasilnika i pijanca, što
rezultira time da je zajednica počinje percipirati kao osobu s određenim autoritetom.
„Pa baci Labana visoko u zrak i stane se loptati njime. Ljudi su klicali od oduševljenja.
Starac, prodavač kobasica, pljeskao je svojim izboranim rukama i smijao se. (…) – U našem
gradu više ne treba policije – reče netko. – Dok nam je Pipi Duge Čarape…“ (Lindgren,
2021:136).
U dijelu kada policajci dolaze odvesti Pipi u dječji dom, taj dom simbolizira zajednicu
koja je odgovorna za brigu o djetetu i obvezuje se štititi dijete u svakom aspektu. Ipak,
istovremeno je to zajednica u kojoj dijete nema pravo na autonomiju. Pipi tada jasno izražava
svoje nepoštovanje prema određenim društvenim normama, odbija i ne prihvaća pravila koja
nameće zakon, tvrdeći kako joj takva zajednica nije potrebna i da se može sama brinuti za
sebe vrlo dobro. Također, pokazuje svoje nevjerojatne osobine, budući da se malo koja osoba
usudi tako otvoreno suprotstaviti autoritetu kao što to čini Pipi. Školski autoritet također
postaje predmet Pipinog ismijavanja; često se ruga normi koja propisuje obvezno školovanje
djece i uvjerenju da škola doprinosi intelektualnom razvoju djece. Pipi ismijava učiteljicu ne
pokazujući poštovanje prema njezinom autoritetu i ne mareći za ono što propisuje društvena
norma. Školski sustav opet postaje predmet ismijavanja kada Pipi odluči napustiti školu i
vratiti se svojim uobičajenim navikama. Pipi tada pokazuje kako vjeruje da je mnogo važnije
ono što se nauči iz iskustva života te da su stvari koje se uče u školi nebitne i da se može
živjeti i bez njih. Vidljivo je i kako je Pipino izmicanje autoritetu rezultat odgoja . Manjak
očinskog autoriteta vidljiv je kada Pipi treba poći na otok Gula Gula. Njezin otac tada
direktno govori o nemogućnosti uspostavljanja autoriteta: ”Radi što hoćeš”, na koncu će Pipin
tata. “Takva si oduvijek! Da takva sam oduvijek”, tiho se složila” (Lindgren, 2021: 234).
U svom radu Rankao Javor (2008: 157) također govori o tome zašto Pipi nije uzorna
djevojčica te navodi sljedeće: Astrid Lindgren je, rušeći bespogovorni autoritet odraslih, kroz
6
Pipi htjela osuditi ono što djetetu nije prirodno i što mu odrasli bez promišljanja nakalemljuju
zbog svojega mira, udobnosti i oportunizma.
RODNE ULOGE
Lik Pipi Duge Čarape se se javlja u ključnom trenutku, u vrijeme kraja Drugoga
svjetskog rata koji je u velikoj mjeri utjecao na sliku svijeta. Između ostaloga, promijenio je
ulogu žene u društvu jer muškarci su otišli u rat, a žene su bile te koje su morale obavljati
poslove koji su se do tada smatrali isključivo muškima U Pipinu životu nema razlike između
muških i ženskih poslova jer ona sve radi sama, bez ičije pomoći. S jednakom strašću ona
kuha, sprema i čisti, ali s druge strane, ona se i penje u cirkusu na trapez, ulazi u ring da se
hrva, timari svoga konja, želi postati gusar, itd. (Javor, 2008: 46). Ona je pokazala svojim
otvorenim duhom da je sve moguće, da se ne treba bojati i da ne trebaju postojati ograničenja
između muškoga i ženskoga.
TOMICA I ANIKA
Tomica i Anika tako predstavljaju svu djecu koja poštuju autoritet roditelja i koja
poštuju društvene konvencije. Oni su i predstavnici svih onih malih i znatiželjnih čitatelja koji
sa zavišću i radoznalošću promatraju Pipi, (Hranjec, 2009: 297).
7
Bilo je to dvoje vrlo drage, dobro odgojene i poslušne djece. Tomica nikad nije grickao nokte i
uvijek bi učinio ono što bi ga mama zamolila. Anika se nikad nije svađala kad joj nešto ne bi
bilo po volji, i uvijek je bila veoma uredna i izglačanim, pamučnim haljinicama na koje je
pazila da ih ne uprlja. (Lindgren, 2021:6)
U svom radu Stjepan Hranjec ( 2009: 298) govori kako Pipi ne želi preuzeti moć
odraslih; ona je dijete koje želi zauvijek ostati dijete i nikada ne odrasti. Posjeduje moć koja
nadmašuje sve što bi jedno dijete moglo zamisliti. Budući da nema roditelje ni drugu odraslu
osobu kojoj bi se morala pokoravati, niti koja bi upravljala njome.
U djelu, odrasli nemaju ulogu autoriteta. Tako tTakođer, Tomičini i Aničini roditelji
neobjašnjivo pristaju na sve ideje koje roditelji u stvarnom životu nikada ne bi dopustili. U
stvarnom životu roditelji vjerojatno nikad ne bi pristali ostaviti djecu devetogodišnjoj
djevojčici, (Diklić, 1996: 156).
ZAKLJUČAK
Roman "Pipi Duga Čarapa" naglašava važnost individualnosti, neovisnosti i mašte u
djetinjstvu. Kroz neustrašivu Pipi Dugu Čarapu, autorica Astrid Lindgren stvara lik koji
inspirira čitatelje da prihvate svoje jedinstvene osobine i hrabro se suoče s izazovima života.
Pipi pokazuje da je moguće živjeti život izvan uobičajenih društvenih normi i očekivanja,
pružajući primjer hrabrosti, slobode i nepokolebljive dobrote. Kroz svoje pustolovine i
8
izazove, Pipi nas uči važnosti prijateljstva, mašte i samopouzdanja te ostavlja trajan utjecaj na
sve one koji čitaju njezine priče, (Javor, 2008: 75).
LITERATURA
[1.] Crnković, M., Težak D. (2002). Povijest hrvatske dječje književnosti od početka do
1955. godine. Znanje:. Zagreb. 2002.
[2.] Detoni-Dujmić, D. (2004). Leksikon svjetske književnosti: djela. Školska knjiga.
Zagreb. 2004.
[3.] Diklić, Z. (1996). Primjeri iz dječje književnosti. Divič:. Zagreb. 1996.
1.[4.] Fabijanac, M. (2018). Društvena antinormativnost u romanu Pipi Duga Čarapa
Astrid Lindgren. Završni rad. Osijek: Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku,
Filozofski fakultet.
[5.] Hameršak, M., Zima D. (2015). Uvod u dječju književnost. Leykam International:.
Zagreb. 2015.
[6.] Hranjec, S. (2009). Ogledi o dječjoj književnosti. Alfa:. Zagreb. 2009
[7.] Javor, R. (2008). U čast Astrid Lindgren: zbornik. Hrvatski centar za dječju knjigu:.
Zagreb. 2008.
[8.] Lindgren, A. (2015), Pipi Duga Čarapa. Znanje:. Zagreb. 2015.
Dobar (3)