ZVONIMIR BALOGA

Zvonimir Balog rođen je 30. svibnja 1932. godine u Svetom Petru. Osnovnu školu završava u rodnom
mjestu, a srednju školu, gimnaziju, u Križevcima. Polazio je i prvu godinu Poljoprivrednog tehnikuma
Križevci te je u Zagrebu završio i Školu primijenjenih umjetnosti i studij na Pedagoškoj akademiji U
životu se bavio raznim zanimanjima. Bio je administrator u Mjesnom odboru, pipničar, odgojitelj u
srednjoškolskom domu, soboslikar, dekorater, pismoslikar, nastavnik u osnovnim školama, predavač
na Pedagoškoj akademiji Pakrac, glavni urednik časopisa Modre laste i Smiba, urednik u izdavačkoj
kući Školska knjiga, glavni urednik programa za djecu i mladež Hrvatske radiotelevizije, slikar, kipar,
ilustrator, a već 1958. godine postaje i članom Društva hrvatskih književnika.

STVARALAČKA DJELATNOST ZVONIMIRA BALOGA

Njegov pjesnički talent vidio se već u ranome djetinjstvu jer je prvu pjesmu napisao kad je imao deset
godina.

Napisao je brojna djela, pjesničke i prozne zbirke, romane, kazališna djela, a priredio je i dvije
antologije.

Prvi put Balog se javlja pjesničkom zbirkom Knjiga sedmorice 1957. godine s ciklusom pjesama
Pomiješao sam se sa stvarima. Zatim 1962. godine u vlastitoj nakladi objavljuje pjesničku zbirku
Ekvilibrij, a 1968. godine zbirku Pepeo i pepeo (Perić, 2012.).

Poslije toga napisao je i objavio više od šezdesetak knjiga za djecu i odrasle a ovu su neki njihovi
naslovi: Nevidljiva Iva (1970.), Veseli Zemljopis, Razlavljeni lav (1971.), 365 braće (1972.), Ja magarac
(1973.), Preporučena ptica (1975.), Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu (1975.), Male priče
o velikim slovima,…

BALOGOVA POEZIJA

Iako je često teško odrediti kojemu tematskom krugu pripada određena pjesma ( jer se u njoj
isprepliću dvije teme ili dva ili više motiva), Balogove pjesme s obzirom na teme(motive) koje
prevladavaju u njegovoj poeziji možemo podjeliti na:
a) Pjesme o djetinjstvu odnosno dječjoj igri
b) Pjesme o igri riječima
c) Pjesme o prirodi
d) Pjesme o predmetnoj stvarnosti u prirodi i životu
e) Pjesme o etici i filozofiji života

JEZIČNE IGRE U POEZIJI

Doduše moram priznati da sam se volio igrati riječima. Gotovo i ne postoji način na koji ih nisam
izokrenuo. A mogućnosti je beskrajno mnogo.“ (Diklić, 1996:10, prema Balog, 1988.).

Ovim riječima jako dobro se opisao poznati hrvatski književnik Zvonimir Balog. On je svojom igrom
postao pravi nastavljač poetike Grigora Viteza, . Njegov jezik briše granice dječje i odrasle književnosti
jer svojom igrivošću i humorom nasmijava i djecu i odrasle

Njegov humor i duhovitost izraz su njegova slobodna i otvorena duha. Na prvi pogled izgleda kao da
je njegov humor tu samo da nasmije čitatelje. Međutim, kada se malo bolje pogleda, vidi se njegov
dublji smisao, to jest ismijavanje i ironiziranje pojava i slabosti društva, njihovog morala, ali i isticanje
pojedinih duhovnih i moralnih vrijednosti koje suvremeno društvo krši i ne poštuje.

Uz humor, potpuno se prepušta i jezičnoj igri i nonsensu u pisanju kojim, upotrebom izmišljenih,
novotvorenih riječi bez smisla i njihovim poigravanjem, iskrivljavanjem i preokretanjem te
povezivanjem logički nespojivog, književnik želi postići šaljive učinke. On u toj svojoj igri zaboravlja na
sva gramatička pravila, na pravo značenje riječi i ide do apsurda jer „riječ u Baloga postaje kao igračka
u dječjim rukama.

IGRA RIJEČI: ZBIRKA „NEVIDLJIVA IVA”

Balog je ovom pjesničkom zbirkom uveo novu poetsku kvalitetu u dječju poeziju, takozvanim
balogovskim postupcima.

Već pri prvom prilistavanju pjesničke zbirke Nevidljiva Iva, tj. pri susretu s neubičajenim naslovima
nekih njezinih tematski cjelina (Pjesma s blagim dodatkom vode, Pjesma s okusom nara, Glavate
pjesme) javlja se u čitatelja začuđenost te upitnost: zar postoje pjesme s blagim dodatkom vode ili
pjesme s okusom nara,kakve su to glavate pjesme?

Taj otklon od logike stvarnosti i izaziva u čitatelja odnosno slušatelja iznanađenje, pritajni smijeh te
želju za otkrivanjem značenja i smisla stila pjesme.

U pjesmama se vidi puno različitih jezičnih igara, a najpoznatija je nonsensnoetimološka, kada jedan
dio riječi nema etimološku vezu s prethodnom iz koje se ona izvodi, nego samo fonemsku, npr. Sastali
se/ LAVor,/ LAVina,/ sLAVina,/ gLAVonja,/ gLAVa gologLAVa…

Osim jezičnih igara, u zbirci se mogu naći i originalne slike, metafore i dosjetke, npr. Može li vrijeme/
ostariti/ umrijeti/ ili se pokvariti?

no tu su i stihovi sa ironijom, postoje glave što ničemu ne služe/ osim što muhe oko njih kruže

IGRA RIJEČI U VESELOM ZEMLJOPISU

Balogova igra riječi u Veselom zemljopisu temelji se na izboru riječi, vezi i odnosu među njima,
ponavljanjima, tvorbi i značenju riječi.

1. Riječi izabire i organizira, tj. uspostavlja veze i odnose među njima tako da:
a. Težina riječi pjesme sugerira osnovno značenje odnosno ono o cemu ili o kome je
riječ, ali je i poticaj maštovitoj i duhovitoj igri rječima koja se ostvaruje različito-u
pjesmi OTOK BALUN ostvaruje se u obliku nogometne utakmice ciji su igrači otočiči:

Za Kornate još i danas igraju,

reče mi trener malo ljut,
Mrtenjak, Mrtovnjak, Gustac, Golac, Žut,
Trbuh, Šilo, Mrtvac, Baba,
Abica, Gornja i Donja Aba…
2. Izborom, vezom i odnosom među riječima:
a) Stvara pjesničke slike utemeljene:
-na zvučnoj slikovitosti koja ritmom podsjeća na brojalice:

Da u dolini Cetine
ima sočne travetine,
znadu već kravetine,
znadu već konjetine,
znadu već kozetine
(Cetina)

b) Predočava govorne osobitosti ljudi u šaljivom tonu:

Na tom otoku je ko u prici,

govor Bracana na djecji lici.
Tu bi covjek
zivio dovijek.

c) Igra se riječju istom po glasovnom sastavu ali razlicitom po kvantitativno-kvalirativnom

svojstvu:

Dora više nije dobra

kao što je dobra bila
dok je dobra s dobra neba
kiša nad Dobrom lila.
(Dobra)
Izvor takve podjele koju koristite?

ANALIZA:

NA KONGRESU LAVOVA

Sastali se

LAVor,

LAVina,

sLAVina,

gLAVonja,

gLAVa gologLAVa,

bakLAVa,

žiLAV,

kiLAV,

pogLAVlje,

sLAVl je

i zapodjenuše

oštre riječi,

jer se nisu mogli

složiti u tome

tko je od njih

LAV — najveći.

Pjesma sadrži niz riječi, imenica i pridjeva, potpuno heterogenog značenja, koje povezuje samo
fonemski skup LAV. U jednom je na početku, u drugima u sredini, u trećima na kraju. Taj zbir fonema,
kao što je naslovom nagoviješteno, asocira na životinjskog cara- lava. No uđemo li u površnu stilsku
interpretaciju, ćemo još neke elemente.

Već su prvi stihovi, s obzirom na naslov, neka vrsta „prevarenog očekivanja“. Naslov sugerira strašnu,
uzbudljivu scenu. Zagonetnost je povećana upotrebom riječi kongres, uobičajenim nazivom za
svečane ljuske skupove, a poslije toga slijede tako nedužne riječi kao što su lavovi, slavina, baklava,
lavina,… Pun je neočekivanosti i ritmički koncept pjesme.

Očituje se oštarkotrast između prvog i drugog dijela pjesme: početak je izražen oštrim nabrajanjem
dok je završetak gotovo u proznom tipu govora.
Gnjavator:
Bio jedan teški gnjavator
imao je tup glavator
bježao je od kućatora
i od školatora.
Nije volio nikakav radator
ležao je u livadi izvaljen na travator
sunce mu je posudilo svoj radijator.
Čekao je da mu pečeni golubator
i zreli kruškator
sam padne u zubator.
— Što mogu — govorio je gnjavator
— kad imanLJup glavator.
Onda, jednog dana, kad je gnjavator
ležao na obali Nilatora
eto aligatora.
— Ja sam -4- reče aligator — doktorator
pa ću malo zašiljiti tvoj tupi glavator.
Zasjalo u aligatora sto raznih zubatora
i tu je kraj pjesmatora.

Ova jezična igra u pjesmi Zvonimira Baloga koristi se igrom riječi kako bi stvorila humorističan
ton. Evo nekoliko ključnih elemenata jezične igre u ovom dijelu pjesme:

Rimovanje i Ritam: Pjesma koristi rimovanje, što doprinosi ritmu i čini ju ugodnom za slušanje
ili čitanje.

Igra s sufiksima: Autor igra s sufiksima dodajući "ator" na kraju riječi poput "gnjavator,"
"glavator," "kućator," i "školator." Ovaj sufiks mijenja značenje riječi, stvarajući izmišljene
pojmove.

Oksimoroni: Opisivanje gnjavatora kao "teškog" i njegovog glavatora kao "tupog" stvara
kontrast, što može biti smiješno.

Humoristični sadržaj: Pjesma opisuje karakter koji bježi od različitih "atora" i ne voli "nikakav
radator." Ovo stvara smiješnu sliku lika koji izbjegava obaveze.