NOKTURNO

Tomislav Krizman, Iz vlaka

Antun Gustav Mato{

Notturno
Mla~na no}; u selu lave`; kasan
]uk il’ netopir;
Ljubav cvije}a – miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvr~ak sjetno cvr~i, jasan

Kao srebren vir;
Te{ke o~i sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat

Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visinâ;

Kroz samo}u, muk,

Sve je ti{i huk:
@eljeznicu guta ve} daljina.

Tin Ujevi}
Notturno
No}as se moje ~elo `ari,
no}as se moje vje|e pote;
i moje misli san ozari,
umrijet }u no}as od ljepote.
Du{a je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu no}i;
pla~imo, pla~imo u ti{ini,
umrimo, umrimo u samo}i.