Albert Camus: Stranac

Kompozicija: roman podijeljen u dva dijela – Meursaultov život na slobodi (prije uhićenja) te Meursaultov
boravak u zatvoru i suđenje

Pripovjedač: glavni lik Meursault pripovijeda iz prvoga lica (vrlo objektivno, neutralno, bez emocija i
komentara)

VRSTA DJELA: moderni monološko-asocijativni roman; roman filozofije apsurda; egzistencijalistički roman
(u središtu je doživljaj ljudskog života kao besmislena, apsurdnog postojanja)

Meursaultov život prije ubojstva

 odnos prema majčinoj smrti i pogrebu

- Meursault nema dovoljno financijskih sredstava da se brine za majku (potrebna joj je njegovateljica)
- razlozi neposjećivanja majke: vožnja busom koja traje dva sata, kupnja karte, gubitak jednog
cijelog dana (nedjelja)

Onog dana kad smo pokopali mamu bio sam vrlo umoran i pospan pa nisam vodio računa o tome što
se događalo. Jedino mogu pouzdano reći da bih radije da mama nije umrla.

 prijateljstvo s Raymondom

O njemu govore da živi od žena. Općenito, nije baš omiljen. Uostalom, nemam nikakva razloga da ne
razgovaram s njim.

Prebio ju je namrtvo. Prije toga je nije tukao.

 ljubavna veza s Marie

Malo zatim upitala me volim li je. Odgovorih joj da to ništa ne znači, ali da mi se čini da je ne volim.

 poslovne obveze

Vi ste mladi i čini mi se da bi vam se svidio takav život. – Rekoh da bi, ali da mi je zapravo svejedno.
Odgovorih mu da se život ne može nikad promijeniti, da svakako jedan život vrijedi koliko i drugi, i da
nemam ništa protiv ovakva života kakav ovdje vodim.

Meursaultov život u zatvoru i tijekom suđenja

- u zatvoru nastavlja živjeti kao i prije, pomalo nezainteresiran za ishod svojega suđenja

Nekako se činilo kao da raspravljaju o mom slučaju bez mene. Sve je teklo bez mog sudjelovanja.
Krojili su mi kapu, a da me nisu pitali za mišljenje. Od vremena do vremena spopadala me želja da se
upletem i kažem: ,,Ama, tko je ovdje zapravo optuženik? Imam i ja nešto reći!” Ali, kad bih dobro
promislio, nisam imao što reći.
Meursault [Merso]

- lik bez osobnog imena (poznato samo prezime) → čovjek bez osobnosti, otuđen čovjek

Danas je mama umrla. Ili možda jučer, ne znam.

- ravnodušan, lišen emocija, tuge, boli, a kasnije i kajanja
- ne razumije ljude i događaje oko sebe niti ih želi razumjeti
- osjećaje ne izražava riječima pa se čini kao da ih nema
- Meursault je stranac u svijetu u kojem živi
- predstavnik otuđenog čovjeka: svijet u kojem živi smatra svijetom bez boga i smisla
Reče da zapravo i nemam duše, i da mi ništa ljudsko, pa čak ni jedno od moralnih načela koja čuvaju
ljudsko srce, nije dostupno.

Bljesak noža i vreli zapuh s mora.

- vođen trenutkom, bez razmišljanja, ravnodušno kuca na vrata svoje nesreće počinivši ubojstvo
- ne izražava žaljenje, ne pokušava se opravdati, ne prihvaća vjeru
- ne trudi se dati objašnjenje jer nema kome
- ne prihvaća pravila društva koja su vrlo često licemjerna
- prihvaća svoju sudbinu
Najradije bih mu objasnio srdačno, gotovo nježno, da nikad nisam mogao uistinu ni zbog čega žaliti.

- apsurdni lik i tzv. lik bez motivacije

- tehnika redukcije: u karakterizaciji lika, u izražavanju i izboru riječi (pripovijeda o svojim doživljajima i
zapažanjima, ali gotovo nikada ne iznosi svoja razmišljanja)
- tehnika solilokvija (vrsta monologa koji je izraz skrivenih misli i osjećaja koje najčešće nitko ne čuje)

ODNOS MEURSAULT – DRUŠTVO

- otuđen je od društva i ravnodušan prema svim društvenim institucijama; otuđen od ljudi

- potrebe za drugima su mu minimalne; odnosi su mu površni, nedefinirani, bez budućnosti

→ Meursault: ne želi se prikazati boljim kako bi utjecao na porotu, iskren, ne izražava emocije, nema
cilja, nema nade, ne prihvaća vjeru; stranac u svijetu u kojem živi → čovjek koji uvijek govori
istinu, a društvo mu to ne može oprostiti

→ društvo: lažni moral, dvoličnost; osudili Meursaulta jer nije plakao na sprovodu svoje majke i jer je
sutradan otišao u kino i na kupanje; osuđuju Meursaulta na smrt

Meursault prihvaća APSURD – sretan je jer shvaća da njegovo postojanje u svijetu nema višega
smisla, prihvaća svijet takav kakav jest i shvaća da je jedini smisao unutar njega samoga.