Professional Documents
Culture Documents
Gabi Novak - Malo Riječi Treba Kad Se Voli - XXZ Portal
Gabi Novak - Malo Riječi Treba Kad Se Voli - XXZ Portal
Gabi Novak - Malo Riječi Treba Kad Se Voli - XXZ Portal
U društvu predsednika Tita: Gabi Novak, Arsen Dedić i Tereza Kesovija (desno),
1976. godine
Photo: Muzej Istorije Jugoslavije/ XXZ
Gabrijela Novak htela je u životu samo crtati i slagati boje. Možda otud ravnoteža koja će
je krasiti kasnije. Možda otuda sklonost da peva repertoar Doris Dej i uda se nakon prvog
ozbiljnog „hodanja". Bojan Adamič bio je njen Pigmalion. Taj nežni promukli glas odmah
je našao svoju publiku. Plavuša je za svoja tri minuta osvajala unuke i bake, supruge i
supružnice, ljubavnika i ljubavnicu... U njenoj ljubavi nije bilo ničeg nesigurnog. Gabi
Novak bila je pevačica koja je obećavala vernost. A kada su je krstili damom, nije se
pobunila. Posle je tu bio Arsen, stvoren je jedan od najsrećnijih jugoslovenskih parova i
rođeno je jedno sretno dete. Prvoj dami naše estrade nije se dogodilo da joj neko kaže:
„Ne znam te". I zatvori vrata. To se damama ne dešava (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja
prošlost”, objavljene 1989, za priču o Gabi Novak. Intervju sa Arsenom Dedićem i Gabi
Novak za knjigu „Bolja prošlost“ urađen je 1987. godine.)
Prepuna dvorana: Gabi Novak u beogradskom Domu sindikata početkom šezdeseti
Photo: Muzej Ist
Prvih godina svoje karijere - sem trijumfa na „Zagrebu 59" - Gabi nije imala većih uspeha
na festivalima. Izgledalo je da njen šaputavi stil, bez vikanja i operskih visina, nema
publiku. Bilo je i trenutaka krize kad se Gabi pitala da li je pametno učinila kad je ostavila
siguran posao u „Zagreb-filmu". Oslonac je tražila i našla u Stipici Kalogjeri, s kojim se -
posle nekoliko godina poznanstva - venčala 1961. godine.
- U početku, dok nas je želja za uspjehom čvrsto vezivala, sve je teklo bez smetnji i
trzavica. Ali, polako smo se mijenjali, svako na svoj način. Umjesto da sjednemo i
pretresamo naše brige i teškoće, mi smo se uspavali. Otuđivali smo se, zatvarali u sebe,
bez ozbiljnijeg pokušaja da
nađemo neko rešenje. Nama
život nijednog trenutka nije bio
nepodnošljiv, ali i pored toga
sve smo jasnije uviđali da nit
spasenja jednostavno ne
postoji”.
“U jednom neizbježnom
trenutku shvatili smo, da je
nemoguće ostati dalje zajedno.
Ja sam nastavila svojim putem.
Stipica svojim. U takvoj situaciji,
kad smo već bih stranci, bilo je
normalno da on sretne drugu
ženu, a ja drugog muškarca.
Naša je nevolja bila u tome što
su Stipicu i mene uvijek i svuda
predstavljali kao ‘idealni par’.
Utoliko je naš razvod djelovao
šokantnije.
Sudbina je htjela da na „Splitu 64" Gabi, u alternaciji sa Arsenom, peva njegovu „Kuću
pored mora". Galantan i pažljiv prema interpretatorima koji izvode njegove pesme,
Arsen je Gabi poklonio mali ukras sa simbolom mora - tada ne sluteći da će mu dobra
koleginica postati supruga. Već 1965. Gabi je prebrodila sve krize i na Zagrebačkom
festivalu, na večeri šansona, pevala „Još uvijek", pesmu Ivice Krajača („Bio je to prelom u
mom stilu, govorenju teksta, shvaćanju muzike").
Od muzičke suradnje do braka: Gabi Novak i Arsen Dedić
Photo: Foto dokum
Usledila je impozantna serija trijumfa. Na „Zagrebu 66" s melodijom „Za našu ljubav to
je kraj" (muzika Alfons Vučer, tekst Mario Kinel) osvojila je prvu nagradu publike i
skulpturu „Sirena", dar lista „Arena"; na „Opatiji 67" pevala je „Vino i gitare" (muzika
Stipica Kalogjera, tekst Arsen Dedić) sa identičnim ishodom - prva nagrada publike i
druga nagrada stručnog žirija; na „Zagrebu 68" predstavila je pesmu „Život, to smo mi";
učestvovala na dve „Pesme leta", a 1970. lansirala jedan od najvećih šlagera sezone -
„Pusti me da spavam" koji je, na tekst Željka Sabola, napisao Arsen Dedić.
Ljubavna priča za cijelu SFRJ: Arsen i Gabi u Beogradu, 1971. godine
Photo: Foto dokum
Brak na vidiku: Arsen Dedić i Gabi Novak u jednom beogradskom restoranu
Photo: Foto dokum
- Arsen je u to vreme bio apsolutna zvijezda, muškarac koji je strahovito zanimao žene.
Sjećam se tih euforičnih godina trke za Arsenom - pa je u našoj definitivnoj odluci da
budemo zajedno, kod dijela publike sve to naišlo na otpor, neshvaćanje. I sami smo se
nalazili u jednoj velikoj dilemi, na velikoj kušnji. Osim toga, oboje smo bili u zenitu
popularnosti, što je opet vodilo do pitanja: hoće li se taj brak održati? Hoće li uspjeti?... I
Arsen i ja smo prolazili kroz razne kušnje: ljudske, prijateljske, lične. O tome se toliko
govorilo, pisalo...
Prijateljstvo i poštovanje: Gabi Novak i Jovanka Broz u srdačnom razgovoru
Photo: Muzej Ist
Kad smo početkom sedamdesetih Arsen i ja bih pozvani u Karađorđevo, na prijem kod
Maršala Tita, obratila mi se Jovanka:
- No, kako dugo ćemo mi sad čekati taj brak? Dajte, požurite!
Veselo raspoloženje: Jovanka Broz, Semka Sokolović, Gabi Novak (s cigaretom), Ars
Tito s neizbežnom 'havanom'
Photo: Muzej Ist
... Puno puta sam pjevala pred Titom, gotovo uvijek kad je dolazio u Zagreb. Jedne Nove
godine pjevali smo mu Tereza, Arsen i ja; odlazila sam u Karađorđevo; često u Beogradu
- čak sam jednom plesala s Titom! Odlično je igrao, krasno! Bio je strašno
komunikativan, sve nas je mnogo volio... Čim odu uzvanici, s nama bi se zabavljao,
pričao viceve... sve do pet, šest, sedam ujutru!
Mi bismo već popadali od umora - a on bi ujutru naručio viski, zapalio “havanu” i sjeo za
klavir. Svirao je, sjećam se, Chopina. Zatim bi nas pogledao i rekao: ”Ajde, 'ajde, vozite ih,
vidite koliko su umorni!" Neke od mojih pjesama je znao, recimo, „Ljubav i šalu", „Sretan
put", „Džini te voli", „Vino i gitare" - obavezno! Pamtim i Kardelja. Na jednom takvom
susretu imao je dva mala, pitoma zečića koji su skakali naokolo, dok smo mi pjevali..."
Samo za druga Tita i drugaricu Jovanku: Arsen Dedić i Gabi Novak kao ekskluzivni d
na prijemu kod Maršala
Photo: Muzej Ist
- Od mojih kolega, često su se na tim druženjima sa Titom našli Nada Knežević, Marko
Novosel, Arsen, Ivo Robić, Dušan Jakšić, Lola Novaković... Pamtim da smo 1961. za
vreme Prve konferencije nesvrstanih u Beogradu, Nada, Marko i ja upoznali cara Haila
Selasija, Sukarna, Nasera, Nkrumaha.
Dok su sedamdesetih godina, kao snoplje, padale nove estradne žrtve pregažene
vremenom i nezainteresovanošću publike, a pevačka generacija pedesetih polako
osipala i svakodnevno beležila odustajanja i predaju - Gabi Novak je, logično i prirodno,
s šarmantnom lakoćom i prefinjenim osećanjem mere učvršćivala svoj status na
muzičkom bojištu. Opsednuti frazama, uvereni da čine kompliment, novinari diljem
zemlje utrkivali su se ko će više puta u tekstu pomenuti da je gospođa Gabi „prva dama
zabavne muzike", ne shvatajući da je Gabi uvek bila više od - dame, i više od - pevačice.
Dokazala je to na festivalu „Zagreb 71" prvom nagradom publike za pjesmu „Gazi dragi,
srce moje" (Hrvoje Hegedušić - muzika, Maja Perfiljeva - tekst); na „Zagrebu 72"
melodijom „Samo ljubav zna"; nagradom žirija Saveza kompozitora Jugoslavije i
nagradom za tekst za pesmu „Kuća za ptice" (Dedić-Britvić) koju je Gabi pevala na
„Zagrebu 73"; pesmom „Grlice u šumi" sa „Zagreba 76", i prvom nagradom publike na
večeri šansona na „Zagrebu 79" za melodiju „Pamtim samo sretne dane" (Monteno-
Dedić)...
Poverljivo šaputanje: Dunja Figenwald Lango i Gabi Novak 1971. godine u Beogradu
Photo: Foto dokum
„...Sedamdesete su bile zlatne godine - u svemu, uopće u Jugoslaviji. Žar koji se osjećao
svud oko nas postojao je i u estradi: došlo je mnogo novih, zanimljivih ljudi, krasnih
kolega. Sasvim lično, bio je to period kad sam bila u zenitu popularnosti. Dobijala sam
silne nagrade, svuda su me birah za ‘lice godine’, pjesme su bile rado slušane: ‘Malo
riječi treba kad se voli’, ‘Gazi dragi, srce moje’, ‘Samo ljubav zna’..."
Mada publiku i ljude nikad nije
delila, Gabi je, za ovdašnje
opake balkanske uslove uvek
bila izuzetak - valjda, jedna od
retkih pevačica s kojom su se
žene, bez zlobe i ljubomore,
identifikovale, i koju su
dostojanstveno umele da
poštuju: „...verovatno, zbog
moje jednostavnosti, jer sa
ženama neposredno
razgovaram na pijaci, u dućanu,
i ne da se hvalim - ali imam
predivan kontakt s ljudima koji
su uvijek spremni da mi
pomognu, naprave neku malu
uslugu, od vodoinstalatera do
mesara... Kad smo nedavno
Arsen i ja slavili
tridesetogodišnjicu rada, stizali
Bez opterećenja: Gabi Novak sedamdesetih
su nam brzojavi, čestitke, došlo
godina
je brdo cveća. Dok sam tih
Photo: Marko Čolić
dana, uoči i nakon jubilarnog
koncerta, hodala po gradu, ljudi
su me zaustavljali, ljubili, čestitali - i vidjela sam da me iskreno vole... A to je jedna takva
neopisiva sreća i zadovoljstvo. Jer, u ovoj profesiji nemam nikakvog opterećenja, nisam
potrošena, ne ‘letim’. Naprosto, volim ono što radim i svaki novi nastup za mene je
poseban doživljaj. I ono osnovno: pjevati za publiku, biti dosljedan svom izgledu,
rječniku, glasovnim mogućnostima, svojim godinama. A u toj borbi sam izdržala - i već
unapred kažem: neću odustati, pjevati ću i dalje..."
Kao Feniks koji se rađa iz svog pepela, i Gabi je osamdesetih uskrsnula i poklonila seriju
nezaboravnih pesama: „On me voli na svoj način" (prva nagrada žirija na „Zagrebu 80"),
„Plava ruža zaborava" (prva nagrada publike na „Zagrebu 81"), „Otok", „Nada" (treća
nagrada publike na „Opatiji 85") i „Hrabri ljudi" (druga nagrada na „MESAM-u 87").
Topao glas suzdržane senzualnosti: Gabrijela Gabi Novak
Photo: Foto dokum
Odgonetku možda kriju reči Zvonimira Goloba: „Njen promukli, obli i topao glas
suzdržane senzualnosti, podjednako uzbudljiv u dvorani kao i u intimnom prostom, glas
koji se obraća jednome i onda kada je između mnogih, samo je instrument u službi
intepretacije, samo sredstvo kojim će ostvariti cilj koji nadolazi. I ako kažem da je to glas
prijatelja, jedva da bih mogao poželeti nešto više.
Pored Arsena Dedića možda nas je još jedino Gabi Novak uspela uveriti da su okviri, koji
zabavnu muziku određuju jedino kao oblik zabave, suviše uski. Pjesma u intepretaciji
Gabi Novak često ne zaboravlja već uzbuđuje slušaoca, vraća ga njegovom unutrašnjem
životu i zato će ono što je godinama gradila trajati i onda kada povod već bude
zaboravljen".