SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI

Izvanredni prijediplomski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

FILOZOFIJA ODGOJA U FILMU ISKUPLJENJE U SHAWSHANKU

SEMINARSKI RAD

Predmet: Filozofija Student: Katarina Brozović

Mentor: izv. prof. dr. sc. Ivica Kelam

Virovitica, 01.2024.

1
 SADRŽAJ

UVOD.......................................................................................................................................................4
POGREŠKA SUDA I OSUDA NEVINOG ČOVJEKA......................................................................5
ZAKLJUČAK.......................................................................................................................................10
POPIS LITERATURE.........................................................................................................................11

2
 UVOD

Film Iskupljenje iz Shawshanka nastao je 1994. prema uzoru na knjigu „Rita

Hayworth i iskupljenje iz Shawshanka“ Stephena Kinga. Adaptacija Kingove knjige dosegla
je velik uspjeh kroz mnoštvo nominacija kao što su nagrada Oscar i Zlatni globus. Iako nisu
osvojili tako prestižne nagrade ovaj film postao je kultni klasik.
Sama radnja ovog filma prati razne likove u zatvorskim prostorijama Shawshanka, ali
nama su najbitniji Andy Dufresne i Red. Iako se sastoji od raznih motiva žanrovski
prevladavaju kriminalistički i trilerski motivi. Radnja prati naša dva lika Andyja i Reda u
svakodnevnim događanjima u zatvoru. Naš glavi lik Red, priča nam što se događa u 1. licu.
odnosno on je narator priče u filmu. Red započinje priču s dolaskom Andyja u zatvor te nam
govorio o Andyju sve do njegova uspješnog bijega iz zatvora nakon 20 godina.
Film tokom gledanja pobuđuje razne osjećaje i pitanja o kojima ćemo pričati u ovom
seminarskom radu. Tako da, ovaj film nije nešto što se gleda za opuštanje mozga bez previše
razmišljanja i opažanja. Iako film nije razbibrižne tematike, bez problema drži pažnju. Film
nema puno nasilnih i eksplicitnih scena, ali baš zato drži gledatelja u neizvjesnosti te i kad se
dogode takve scene, one imaju jači utjecaj na gledatelja jer nisu česte. Također, film drži
pažnju jer do samog kraja raspetljava neka od pitanja koja su nam pala na pamet dok smo ga
gledali. Neka od tih pitanja polemizirat ćemo u ovom radu.

3
 POGREŠKA SUDA I OSUDA NEVINOG ČOVJEKA

Naš glavni lik Andy Dufresne osuđen je na dvije doživotne kazne zbog ubojstva
njegove žene i njenog ljubavnika. Iako Andy nije ubio ženu i njenog ljubavnika, sud zbog
dostupnih dokaza utvrđuje da je Andy ubojica. Pitanje koje se postavlja jest „Koliko nevinih
ljudi završi u zatvoru?“. Andy je dokaz neodgovornog sudstva zbog čije netočne odluke
ispašta nedužan čovjek. Iako je Andy fiktivni lik, to ne sprječava ljudski um da krene
razmišljati o stvarnim ljudima koji su nedužni, a osuđeni na zatvorsku kaznu. Potiče nas na
razmišljanje o zatvorenicima i nepravdi koju dobivaju bili oni krivi ili ne. Odnosno shvaćamo
da je sva ljudskost bačena kroz prozor čim čujemo da je netko odradio zatvorsku kaznu.
Zatvorski radnici tuku i maltretiraju zatvorenike i mi mislimo da je to opravdano.
Razmišljamo kako su ti ljudi zasigurno napravili neku grozotu zaslužnu za takvo ponašanje
stražara. No, jedan od likova ovoga filma pokazuje nam da kažnjavanje ovih zatvorenika nije
uvijek opravdano. Jedan od likova filma koji se zove Tommy, umire jer želi pomoći dokazati
da je Andy stvarno nevin i da nije ubio ženu i njenog ljubavnika. Andy pokušava uvjeriti
upravitelja zatvora da ima dokaze tj. svjedoka koji bi potvrdio njegovu nevinost. No, zbog
različitih spleta okolnosti Tommy završava ubijen. Dakle, ako fiktivni lik strada iako je imao
dobru namjeru, zašto smo tako sigurni da se to ne događa u stvarnom životu? Sve dok se ne
pojavi ovakav lik kao Andy ili Tommy ne sumnjamo u zasluženost kazne zatvorenika. Tako
da je zaključak ovog pitanja da svakako ne treba vjerovati u sve što čujemo i da uvijek treba
razmišljati kritički. Često puta nam nisu sve činjenice vidljive.
Ova situacija nadovezuje se na drugo pitanje, a to je „Zašto nam postaje žao ovih
ubojica i kriminalaca?“ te „ Treba li nam ih biti žao?“. Ovaj film savršeno nas uljuljava da
nam se krenu sviđati i likovi koji nisu tako nedužni kao Andy. Osim Andyja saznajemo i za
neke druge likove kao što su Red, Brooks, Heywood, Skeet, Tommy i drugi. Iako ne znamo za
kakve zločine su ovi zatvorenici osuđeni, možemo pretpostaviti da to nisu krađa ili pijana
vožnja jer svi osim Tommyja odrađuju kazne preko 20 godina. Red je jedini lik za kojeg
znamo da odrađuje kaznu zasluženo. On sam u filmu priznaje da je počinio ubojstvo za kojeg
ga terete. No, iako to sve znamo, svaki put kad se pojavi pred odborom svakih 10 godina
(kako bi odlučili je li rehabilitiran) kad ga odbiju, žao nam je što nije pušten iz zatvora. Što
znači da ova moja tvrdnja da je sva ljudskost bačena kroz prozor kad je netko kriminalac

4
točna sve dok „ne upoznamo“ lika. Odnosno kroz film vidimo Reda kao nešto više od
kriminalca. Vidimo njegove navike, narav i karakter. Red je odan i lojalan prijatelj koji ima
strasti i želju za životom. Čim čovjek uoči ljudskost u drugom čovjeku, postoji mogućnost za
suosjećanjem. Pa tako osjećamo suosjećanje za našeg lika Reda. Upoznajemo ga kao odanog
prijatelja koji se trudi ne naškoditi ostalim kriminalcima. On pomaže svojim kolegama iz
zatvora, skuplja kamenje za Andyja, nabavlja mu čekić, pomaže u opremanju knjižnice i
veseli se kad Andy uspješno pobjegne iz zatvora. Zbog ovih Redovih karakteristika želimo da
nastavi živjeti normalan život izvan ćelije i žalimo što je odbijen. Poanta zatvorske kazne nije
konačno iskupljenje već da kriminalac ostatku svijeta dokaže da je čovjek pa tako da i ljudi
čine pogreške i za njih se kaju. Što možemo vidjeti kad Red napokon bude oslobođen svoje
kazne, oslobođen je jer priznaje svoje pogreške i pokazuje odboru da je čovjek tako što im
pokazuje djelić svojih osjećaja i razmišljanja. Tako da smatram da nam ih smije i treba biti
žao baš zato što s takvim razmišljanjem dokazujemo da smo ljudi i da imamo mjesta za
oprosti i najvećih grijeha. U kriminalcima vidimo ljude i opraštanjem i sažalijevanjem smo
isto tako i mi ljudi. Ljudski je griješiti i opraštati.
Dakle, neki od zatvorenika kad-tad i uspiju izaći iz zatvora. No, oni sami sebi
postavljaju pitanje „Jesu li sposobni za život izvan zatvora?“. Kroz film se provlači tema
„Kad je netko previše institucionaliziran“?. Odnosno zatvorenici raspravljaju je li moguće
nastaviti normalan život vani nakon dugog niza godina provedenih u zatvoru. Pa tako imamo
dva primjera institucionaliziranih zatvorenika koji postanu slobodni. Prvi oslobođen stari je
Brooks. On
je lik koji je većinu svog života proveo u zatvoru. Brooks 50 godina živi zatvorski život i u
njegovoj dubokoj starosti odbor mu se smiluje i pušta ga na slobodu. U zatvoru je Brooks bio
zadužen za knjižnicu i brigu o podjeli knjiga zatvorenicima. On je tamo bio bitan dio zatvora i
imao je zadatak i poantu. Kad mu je javljeno da mu je dopušten normalan život Brooks gubi
razum. Brooks je nakon 50 godina izgubio nadu za izlaskom iz zatvora te ga je to jedino i
spasilo da ne poludi. Pomirio se sa činjenicom da će umrijeti u zatvoru i kad mu je javljeno da
to neće biti tako, ruši mu se cijeli svijet. Zbog svoje izgubljene nade ima tako snažnu
negativnu reakciju na činjenicu da je slobodan čovjek. On doživljava tako veliki strah da
uzima nož i pokušava ubiti svog zatvorskog kolegu. Naravno ne uspijeva u namjeri i na kraju
izlazi u svijet kao slobodan čovjek. Brooks se pokušava adaptirati i živjeti normalan život. Ali
zbog toliko godina provedenih u zatvoru i zbog izgubljene nade, čini samoubojstvo. On je
sebe smatrao zatvorenikom koji je tamo imao svrhu i bio je bitan dio zatvorske zajednice dok
kao slobodan čovjek ne osjeća povezanost i poantu života. Za sebe je mislio da je previše

5
institucionaliziran za normalan život na slobodi. Njemu je normalan život postao nošenje
knjiga ostalim zatvorenicima i briga o njihovoj zabavi. Baš zato što je mislio da je previše
institucionaliziran ne želi otići iz zatvora i pokušava ubiti prijatelja. Imao je toliki strah od
običnog života da bi radije opet počinio užasan zločin, on je u svojim očima bio zločinac i
ništa više. Tako da je izgubio želju i nadu za slobodom. A na kraju ga je strah od slobode i
ubio.
Naš drugi primjer uspješnog oslobođenja je Red. Na njegovom zadnjem slušanju kod
odbora, odobren mu je život na slobodi. Kao što sam već rekla Red pokazuje odboru svoju
čovječnost i time zaslužuje slobodu. No, Red se nije uvijek nadao slobodi. On je tvrdio kako
nada za slobodom izludi čovjeka. Pa je tako on i izgubio nadu. Tek kad je uspješno vratio
nadu u slobodu, postaje slobodan čovjek. On se isto tako kao i Brooks pomirio da nikada neće
izaći na slobodu i izgubio je nadu. No, kad upozna Andyja, Andy ga uvjeri da je dobro nadati
se i da te ta nada održava na životu. Ona te čini čovjekom i zbog nje možda i uspiješ izaći na
slobodu. No, tek kad Brooks počini samoubojstvo Redu to postaje jasno. Brooksa je ubio
strah od života i jer mu se nije nadao. Brooks je Redu pokazao svojim primjerom da nije
dobro izgubiti nadu. Dok mu je Andy sa svojom zamolbom održao nadu na životu. Andy
govori Redu kako je za njega sakrio kutijicu ispod kamena u polju i Red mu obećaje da će ju
pronaći. Dakle Red ima razlog za nadom i na kraju zbog toga uspijeva biti pušten na slobodu.
Na kraju Reda spašava nada jer on dobiva iste prilike i uvjete kao Brooks, ali ih uspijeva
iskoristiti. Dobiva isti posao u istoj trgovini i čak dobiva isti stan. Jedino što se u Redovom
slučaju razlikovalo bila je nada. Dakle pitanje može li čovjek postati previše
institucionaliziran dobiva odgovor. Vidimo iz naša dva primjera kako čovjek s istim prilikama
može uspjeti ili stradati. Ali ako nema nadu i volju sigurno je da će stradati. Tako da je
odgovor da čovjek sam odlučuje je li previše institucionaliziran za život na slobodi. Sve je u
zatvorenikovim rukama.
O nadi nam najviše govori naš glavni lik Andy Dufresne. Andy ulazi u zatvor svjestan
da nije ubojica i da ga terete za zločin koji nije počinio. Vjerujem da bi neke ljude ovo već na
početku dotuklo. Razočaranost u sistem koji nije uspio dokazati tvoju nevinost. Osjećaj
nemogućnosti popravka situacije mogao bi nekoga dotući, a da ni nije pravo kročio u zatvor.
No, Andyja to znanje da je nevin spašava. On od početka smišlja plan bijega. Od početka ima
nadu i vjeruje da će u svojoj namjeri uspjeti. Andy provodi svih 20 godina nadajući se i
ostvaruje svoj plan postepeno. Govori Redu da je na slobodi bio pošten čovjek koji se držao
zakona iako je znao kako ga kršiti bez da bude otkriven. U zatvoru on to više nije. Naravno
kroz svoje kršenje zakona on ne šteti ni jednom od svojih kolega u zatvoru već si samo pravi

6
uvjete za bijeg na slobodu. Andy pametno koristi svoje znanje, ali korumpirani upravitelj je
razlog što Andyjev plan uspijeva i bolje od zamišljenog. Andy je imao dobre uvjete za nadu,
imao je plan za bijeg i znao je da nije kriv za zločine tj. ubojstva te je upravljao sa
upraviteljevim financijama. Zbog svojih sposobnosti on si omogućuje savršen plan i uspijeva
pobjeći. On je savršen primjer toga da se ustrajnost isplati. 20 godina proveo je usavršavajući
svoj plan i baš zato što je isplanirao sve do zadnjeg detalja uspijeva u njemu. Na kraju on
postaje nada ostalim zatvorenicima koji misle ako je moga Andy mogu i oni. Red uspijeva
izgurati zbog Andyja. Andy je pravi dokaz nade. On nije samo pokretač svoje nade već i tuđe.
Kad završimo o raspravi o čovječnosti zatvorenika, možemo razmisliti i o čovječnosti
upravitelja i čuvara. Možemo zaključiti da su naši zatvorenici sposobni dokazati da jesu ljudi
koji su sposobni za promjene i poboljšanja. No, ne razmišljamo o dobroti i čovječnosti onih
koji se „brinu“ o zatvorenicima. U filmu čuvari i upravitelj jednako su krivi kao i zatvorenici
samo što zatvorenici odrađuju kazne dok upravitelj i čuvari ne odgovaraju za ništa što su
počinili. Čine zločine samo za njih nisu uhvaćeni, a zatvorenicima prodaju moralne priče i
predstavljaju se kao da su bolji od njih. Upravitelj se predstavlja kao vjernik koji svaku
nedjelju odlazi u crkvu i čita Bibliju. To pokazuje sa svojim znanjem psalma iz Biblije i
držanjem ženinog uveza jednog od citata iz Biblije na zidu u uredu. No, odmah uviđamo
ironiju u njegovom prikazivanju dobrote. Iza istog tog uvezenog citata nalaze se svi dokazi
njegovih ilegalnih financija i pranja novca. Dakle sva njegova religioznost jedna je velika
fasada i nije nimalo bolji od svojih zatvorenika. Andy koji je odgovoran za sve njegove
financije pa tako i pranje novca dobiva priliku za slobodom, što našem upravitelju ne
odgovara i pobrine se da Andy nema mogućnost za odlazak na slobodu. Tommy je Andyjeva
karta za slobodu. On zna tko je zapravo odgovoran za ubojstva Andyjeve žene i ljubavnika te
to govori Andyju. Andy pun nade odlazi do upravitelja s mišlju da mu je godinama pomagao
da se obogati i da će upravitelj pomoći Andyju da uspije izaći na slobodu. No, dok mu to sve
govori, Andy shvaća da upravitelj nema nikakvu namjeru da mu pomogne jer mu je Andy
vrijedan za njegovo bogaćenje pa ga tako može i izdati. Na kraju se upravitelj pobrine da
Andy ne može otići iz zatvora tako što ubije Tommyja. Jednom od čuvara zadaje da ga upuca,
a ostatku zatvorenika govori da je Tommy morao umrijeti jer je „pokušao pobjeći iz zatvora“.
Dakle možemo zaključiti da radnici zatvora nisu ništa bolji od zatvorenika te da našim
ulicama koračaju zločinci samo oni nisu uhvaćeni. Upravitelj se pretvara kao vjernik koji je
bolji od zatvorenika i uči ih da čitaju bibliju i da se trude promijeniti svoje loše navike. Dok
su čuvari uvjereni da čine pravu stvar jer zatvorenike ne vide kao grješne ljude već kao
nepopravljive i pokvarene. Oni su uvjereni da ono što čine nije nepravedno već vjeruju da su

7
poboljšali svijet sa svojim ubojstvima i maltretiranjima zatvorenika. Oni slijepo prate svaku
uputu upravitelja bez da razmisle o pogrešnosti njegovih uputa. Ne shvaćajući da su jednako
loši kao ti isti zatvorenici koje toliko osuđuju, no u njihovim glavama oni samo prate upute
koje su im zadane i ne smatraju se nečovječnim nakon tih postupaka. Hladnokrvno ubijaju
nedužnog zatvorenika koji služi zatvorsku kaznu zbog krađe od dvije godine. Taj zatvorenik
isto ima ženu i dijete vani na slobodi, no čuvare taj dio ne zanima. Oni vide zločinca koji
predstavlja nepriliku upravitelju. Taj zatvorenik po njima nije zaslužio ništa više niti manje od
onoga što je dobio. Pa tako ni ne razmišljaju o nedužnosti Andyija. U pitanje ne dovode
nepravdu kojoj je Andy podvrgnut. Andy je odslužio 20 godina u zatvoru kao nedužan čovjek.
Oni to ne vide kao problem i oduzimaju mu jedinu šansu za pošten izlazak iz zatvora. Čuvari i
upravitelj ispadaju još gori od naših zatvorenika jer ne pokazuju ni trunku ljudskosti čak ni
prema nedužnom čovjeku. Dakle možemo zaključiti da čuvari iz filma nisu ništa bolji od
zatvorenika već su čak i gori od njih. Na kraju ih karma u obliku Andyija stiže. Sve novce
koje je prao za upravitelja uzima on, a informacije o korupciji prenosi novinama. On je
shvatio da se njihovi zločini neće otkriti ako on sam to ne učini. Svojim bijegom prevario je
prevarante i na kraju ih kaznio za njihove zločine. Andy izlazi kao nedužan čovjek koji je
popravio knjižnicu i uljepšao dane budućim zatvorenicima dok ovi „nedužni“ na kraju
ispadaju najviše krivi i završavaju kao zatvorenici. Upravitelj shvaća što će mu se dogoditi
ako završi u zatvoru i čini samoubojstvo. Vjernik koji zna Bibliju od početka do kraja
završava svoj život završava jednim od najvećih grijeha. Tim činom samo još više potvrđuje
svoju fasadu o nedužnosti. Tako da možemo ovo pitanje završiti reći da smo svi ljudi koji
griješe i oni za koje najmanje očekujemo često su najgori. Čovječnost postoji u svima, ali nju
čovjek mora birati.

8
 ZAKLJUČAK

Zaključak seminara o filmu "Iskupljenje u Shawshanka" ističe duboku emocionalnu i

umjetničku vrijednost ovog remek-djela. Kroz analizu likova, zapleta i režijskih tehnika,
postalo je očito da film prelazi granice žanra zatvorskog filma i postaje nešto mnogo više -
snažna lekcija o ljudskoj volji, traumi, prijateljstvu i, prije svega, nadi.
Andy Dufresne, predstavlja simbol snage uma i nepokolebljive volje usprkos
okrutnom zatvorskom okruženju. Kroz njegovu priču, film nas podsjeća na moć pojedinca da
pronađe slobodu unutar sebe, čak i kada je fizički zatočen.
Lik Reda, sjajno pridodaje dubinu filmu svojim introspektivnim naracijama i postupnim
prihvaćanjem nade kao ključnog elementa preživljavanja. Njegovo iskustvo i transformacija
dodatno naglašavaju temu o iskupljenju i potrazi za smislom u teškim okolnostima.
"Iskupljenje iz Shawshanka" nije samo priča o bijegu iz zatvora; to je duboko human
film koji promišlja o vrijednostima, izdržljivosti i snazi ljudskog duha. Kroz sveobuhvatnu
analizu, seminar potvrđuje da ovaj film ostaje snažan i relevantan, nadmašujući žanrovske
granice te ostavljajući dubok i trajan dojam na publiku diljem svijeta.

9
 POPIS LITERATURE

Mrežne stranice:

1. https://hr.wikipedia.org/wiki/Iskupljenje_u_Shawshanku (17.01.2024.)
2. https://myflixerz.to/search/shawshank-redemption (17.01.2024.)
3. https://www.imdb.com/title/tt0111161/ (17.01.2024.)

10