HIGIJENA ISHRANE S

DIJETETIKOM
- Vježbe 3-

Predmetni profesor: dr. sc. Huska Jukić, van. prof.

Predmetni asistent: Azira Hrnjica, bacc. san. ing.
Tematske cjeline:

• Procjena nutritivnog statusa

• Antropometrija
• Izračun idealne tjelesne mase
• Metode nutritivnog probira i određivanja
nutritivnog statusa
 PROCJENA NUTRITIVNOG STATUSA

• Nutritivni status predstavlja ukupnu evaluaciju prehrambenog stanja

pojedinca, koja obuhvata unos hranjivih tvari, apsorpciju, distribuciju
i korištenje tih tvari u tijelu. To je mjera koliko tijelo dobiva i koristi
hranjive tvari iz hrane kako bi održalo optimalno zdravlje.
• Praćenje nutritivnog statusa ključna je za identificiranje deficita
hranjivih tvari ili viška, a s ciljem pravovremenog djelovanja radi
očuvanja optimalnog zdravlja i prevencije bolesti.
• Otkrivanje malnutricije ili rizika za nastanak malnutricije se može
sprovesti korištenjem instrumenata za probir i procjenu nutritivnog
statusa.
• Liječnici i nutricionisti koriste različite metode i pokazatelje kako bi
promijenili nutritivni status pojedinca.
Malnutricija

• Izraz malnutricija vrlo je širok pa zbog toga postoji nekoliko definicija.

• Malnutricija je stanje o kojem možemo govoriti u smislu pothranjenosti
kao takve ili pretilosti u kojoj nedostaje jedan ili više makronutrijenata;
te se obrazlaže kao stanje manjka energije, proteina ili prehrane.
• Malnutricija je opisana definicijom Europskog društva za kliničku
prehranu i metabolizam (ESPEN) kao stanje pothranjenosti ili pretilosti.
Malnutricija nije isto što i pothranjenost jer malnutriciju mogu imati i
pretili bolesnici.
• U domaćoj stručnoj literaturi nailazimo na termine pothranjenost i
neuhranjenost koji se ponekad koriste i kao sinonimi, ili sa nedovoljno
jasnom distinkcijom među terminima.
• Izraz pothranjenost se koristi u smislu blage neuhranjenosti, a
neuhranjenost se koristi u smislu umjerene i teške neuhranjenosti.
• Malnutricija se odnosi na pothranjenost, međutim i na pretilost,
kao i manjak jednog ili više nutrijenata.
• Malnutricija je stanje energijskog, proteinskog ili nutritivnog
manjka koji uzrokuje mjerljivu promjenu tjelesnih funkcija, a
povezana je s lošim ishodom bolesti u bolesnika, te iziskuje
određenu nutritivnu potporu u takvih bolesnika.
• Danas postoje različiti oblici malnutricija; proteinsko-energijska
malnutricija, sindrom tumorske kahesije, sarkopenija.

• Učestalost malnutricije u rizičnim skupinama:

- U oko 85% skučajeva se javlja kod bolesnika sa zloćudnim tumorima
- U 80% bolesnika sa upalnim bolestima crijeva
- U više od 60% bolesnika sa cirozom jetre
- U 50 % bolesnika starije životne dobi
Prekomjerna tjelesna masa:

• Pretilost ili debljina definira se kao pretjerana količina tjelesne masti u

odnosu na nemasnu tjelesnu masu.
• Nekoliko je metoda kojima se može odrediti postotak tjelesne masti:
tehnika podvodnog vaganja, bioelektrična impedencija i magnetna
rezonancija. Ipak, zbog pomanjkanja jednostavnijih tehnika za
određivanje tjelesne masti u općoj populaciji, za utvrđivanje pretilosti
uveliko se koristi povećana vrijednost BMI-a.
• No, važno je naglasiti da postoje osobe koje nisu pretile u odnosu na
svoju visinu i tjelesnu masu, ali koje, jednako kao i osobe sa izraženom
pretilošću, imaju hiperinzulinemiju, inzulinsku rezistenciju te su u
povećanom riziku za šećernu bolest tipa 2, hipertrigliceridemiju i
koronarne bolesti. Opisano zdravstveno stanje nazvano je metabolička
pretilost normalne tjelesne mase, a utvrđeno je i da je takvo stanje vrlo
često u općoj populaciji.
 Procjena nutritivnog statusa

• Procjena prehrambenog statusa se sastoji od dvije faze. U prvoj fazi potrebno je

napraviti kratak probir te utvrditi postojanje mogućeg nutritivnog rizika kod
pacijenata. U drugoj se fazi provodi sveobuhvatna procjena prehrambene
situacije bolesnika u riziku čije se intervencije sastoje od:
- dijetetskih metoda,
- laboratorijskih testova,
- prehrambene anamneze i
- antropometrije.
• Nutritivna je procjena postupak koji identificira parametre koji se povezuju s
prehrambenim problemima.
• Prilikom pristupanja procjeni nutritivnog statusa najprije se provodi kratki
probir uz pomoć nekog od validiranih obrazaca, a zatim se u bolesnika kod
kojih je prepoznat nutritivni rizik provodi sveobuhvatna opsežna procjena
nutritivnog statusa.
 METODE ZA PROCJENU
NUTRITIVNOG STATUSA

DIREKTNE INDIREKTNE

1. ISPITIVANJE
1. ANTROPOMETRIJSKE POTROŠNJE 1. VITALNA STATISTIKA
2. BIOHEMIJSKE HRANE 2. EKOLOŠKE VARIJABLE
3. KLINIČKE 2. INVENTURNA 3. SOCIO-EKONOMSKE
4. DIJETETIČKE (prehramb. unos) METODA PRLIKE ZAJEDNICE
(kućanstva)
Direktne metode se bave
pojedincem; mjerenjem
određenih parametara; Indirektne metode
visina, težina, klinička slika, koriste zdravstvene
unos hrane i pojedinih statističke podatke
nutrijenata, status nutrijenata zajednice koji odražavaju
u krvi, urinu i slično. nutritivno stanje.
 BIOHEMISJE METODE
(Krv, urin, stolica, mišići, potkožno masno tkivo, koža)
• DIREKTNE METODE: • INDIREKTNE METODE:

-Serumski proteini - Vezani proteini

-Razina glukoze - Hormoni
-Razina lipida
- Hematokrit
-Razine vitamina i minerala, npr. željeza,
kalcija itd. - Hemoglobin
- A/G ratio
- Test opterećenja itd.

• Iako se labor.biohem. pretragama može odrediti niz parametara povezanih sa prehranom,

ne postoji biohemijski pokazatelj koji u potpunosti odražava nutritivni status.
• Biomarkeri mogu biti pod uticajem drugih faktora neovisnih o prehrani.
• Neposredno konzumiranje hrane prije testiranja daje pogrešan prikaz uobičajenog stanja.
•Dugotrajnost, složenost i ekonomičnost postupka su najveći nedostaci primjene
biohemijskih metoda za procjenu nutritivnog statusa; samo za specifične slučajeve se
koriste.
 ANTROPOMETRIJSKE METODE
• Antropometrija, kao dio antropologije (nauka o čovjeku), bavi se mjerenjem ljudskog tijela,
odnosno proučavanjem osobina ljudskog tijela mjerenjem tijela u cjelini ili pojedinih
njegovih dijelova.
• Osnovna antropometrijska mjerenja obuhvataju:
1. Mjerenje tjelesne visine (u cm)
2. Mjerenje tjelesne mase (u kg).

Na određivanje idealnih vrijednosti utiču:

 godine starosti i
 spol.
Pored toga, mjere se i:
1. obimi i dužine pojedinih dijelova tijela,
2. dijametri zglobova,
3. debljine kožnih nabora,
4. sadržaj masti u tijelu i td.
Antropometrijska mjerenja

Prilikom uzimanja antropometrijskih podataka treba se

pridržavati nekih osnovnih pravila:

 Mjerenje se obavlja uvijek u prijepodnevnim satima

 sa instrumentima provjerene tačnosti
 u prostorijama sa optimalnim mikroklimatskim uslovima
 ispitanik prije mjerenja ne bi trebao obilno da jede.
• Neka od antropometrijskih mjerenja su:

1. određivanje masnoće u tijelu kaliperom ili analizom

bioelektričnih impedancija
2. mjerenje obima struka, vrata i visine
3. hidrostatično vaganje
4. mjerenje tjelesne mase
5. mjerenje tjelesne visine
Izvedeno je mnogo jednačina koje na osnovu različitih
antropometrijskih veličina određuju tjelesni sastav čovjeka. Tu
spadaju:

6. izračunavanje idealne tjelesne mase ( De Moll-ova, Quetelet-

ova metoda; BMI/ITM)
7. procjena uhranjenosti
• U sklopu antropološke nauke posljednjih je godina znatno napredovala
analiza sastava tijela. Naime, tjelesna masa se sastoji od:
 bezmasne (LBM–lean body mass)
Bezmasnu komponentu u tjelesnom sastavu sačinjavaju:
1. mišići,
2. kosti,
3. unutrašnji organi i "bitna" komponenta masnog tkiva.
 masne komponente.
Masna komponenta u hemijskom pogledu sadrži ,,bitnu” i ,,nebitnu”
mast.
"Bitna mast" (2 –5 %) ostaje u tijelu i tokom gladovanja, a "nebitna" ili
rezervna mast iz podkožnog tkiva, trbušne duplje i žute koštane srži se
troši tokom gladovanja, odnosno taloži tokom debljanja.
 Određivanje masnoće u tijelu:

1. kaliperom
2. analizom bioelektričnih impedancija
3. hidrostatičko vaganje

1. Skin fold metoda: najučinkovitija, tačna i praktična metoda za

mjerenje i praćenje postotka masnoće u tijelu.
• Tjelesnu masnoću mjeri tako što kada se štipne salo izmjeri debljinu
sa kaliperom za određivanje masnoće u tijelu. Očitava se u
milimetrima, koji se usporede sa grafikonom na kojem su godine i
spol i tako se sazna postotak tjelesne masti. Postoje razni tipovi
kaliper testova, čija razina počinje na samo jednom dijelu tijela, pa
sve do sedam mjerenja koje predviđa Jackson Pollack Method (neke
metode podrazumijevaju i 12 mjerenja).
• S obzirom na to da pri istom režimu ishrane žene imaju veću vrijednost
debljine kožnog nabora nego muškarci iste dobi, a da ista raste počevši od
puberteta i dostiže maksimum u dobi od 45 do 65 godina, da bi nakon
toga počela da opada, upoređivanje razultata moguće je samo između
osoba istog spola i iste dobi.
• Procjena stanja uhranjenosti na osnovu debljine kožnog nabora:
 2. Analiza bioelektričnih impedancija (Bioelectric Impedance
Analysis - BIA)

• BIA određuje električne impedancije, odnosno otpor

protoku električne struje kroz tijelo. Mišići sadrže veliku
količinu vode i vrlo su antistatični, dok masti sadrže manje
količine vode i nisu vrlo antistatične. Na temelju snage
impedancije uz mjerenje visine i težine, BIA skala će procijeniti
bezmasnu tjelesnu masu i postotak tjelesne masti. Budući da
se BIA test temelji na ravnoteži vode u tijelu, stanje hidratacije
također može uticati na nivo tačnosti. Pozitivna strana je u
tome što je vrlo jednostavno za korištenje i prilično je jeftina.
 3. Hidrostatično vaganje

Ova metoda se ogleda kao „zlatni standard“ (+/-

1,5% pogrešno) u mjerenju postotka tjelesne
masnoće koja zahtjeva da se bude potopljeno u
specijaliziranom spremniku vode. Budući da su
kosti i mišići gušći od vode, osoba sa većim
postotkom mase bez masnoće će težiti više u
vodi i imat će manji postotak masnoće u tijelu.
Isto tako, velika količina masnog tkiva će
doprinijeti da tijelo bude lakše u vodi i samim
tim sadrži visok postotak masnoće u tijelu.
Tačnost čitanja je uslovljena ispuštanjem zraka iz
pluća tokom testa.
Pozitivno: precinost
Negativno: skupo
 Mjerenje obima struka, vrata i visine

- Pozitivna strana je u tome što je

jednostavno za korištenje i jeftino je.
• - Negativna strana je u tome što je
tačnost podataka upitna.
• KORISNA PRIMJENA: Brojke govore koji
dijelovi tijela pri treningu rastu, koje
mišićne skupine reaguju a koje trebate
forsirati na možda drugačiji način. Da bi
izmjerili obim, potreban vam je
fleksibilan metar koji se može omotati
oko tijela.
  IZRAČUNAVANJE IDEALNE TJELESNE MASE

• Zašto je važno?
- za utvrđivanje dnevnih energetskih potreba
- procjenu stanja uhranjenosti

Bitno je razlikovati pojmove:

 Standardna tjelesna težina; idealna tjelesna
masa od
 Stvarna tjelesna težina
• Idealna tjelesna masa se može odrediti
pomoću:
1. De Molle-ove formule (zastarjeli postupak)
2. Standardne tablice tjelesne težine (npr.
Tablice američkog Metropolitan
osiguravajućeg društva)
3. Brokin-ovom formulom
4. Quetelet-ovom formulom (BMI)
POSTOJE I DRUGE FORMULE
+ Izračunavanje procentnog odstupanja stvarne tjelesne
mase od idealne
 Standardne tablice tjelesne mase
Za izračunavanje
idealne tjelesne
mase po
tabelama,
potrebni su
slijedeći podaci:

• spol
• tjelesna visina i
• stvarna tjelesna
masa (STM)
 Quetelet-ova formulom (BMI) ili Indeks
tjelesne mase (ITM)
• Smatra se najpopularnijim indikatorom za izračunavanje ispravne tjelesne
težine.
• BMI razradio je belgijski naučnik Adolphe Quetelet sredinom 19. vijeka zbog
čega se često naziva Queteletov indeks, a postao je popularno oruđe
zdravstvenih statističara, koje omogućava jasnu matematičku korelaciju između
težine (uhranjenosti) i učestalosti pojavljivanja određenih bolesti, na najširem
mogućem uzorku populacije.
• BMI se koristi za definiciju medicinskog standarda preuhranjenosti u mnogim
zemljama još od sredine 80-tih godina.
• Krajem 90-tih godina, BMI je postao popularan među širom publikom, kroz
različite programe društvenog zdravlja kao poticaj širenju svijesti o zdravom
načinu života i zdravoj ishrani.
• Kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za ocjenu stanja
uhranjenosti odraslih osoba određeni su prema vrijednostima BMI (osim
trudnica).
• Sam indeks tjelesne mase nije savršena mjera, jer će više i/ili mišićavije osobe
općenito imati viši indeks tjelesne mase, premda će udio masnog tkiva biti
relativno nizak, tako da je pri procjeni rizika od razvoja bolesti povezanih s
pretilošću važno uzeti u obzir i neke druge mjere koje ukazuju na raspodjelu
masnog tkiva u tijelu poput odnosa opsega struka i bokova, metode bioelektrične
impedencije i sl.
• Takav izračun ukazuje na stupanj rizika od razvoja nekih bolesti poput visokog
krvnog tlaka, šećerne bolesti, poremećaja razine masnoća u krvi, krvožilnih bolesti
uključujući srčani i moždani udar, žučnih kamenaca, osteoartritisa, nekih vrsta raka
i drugih. Što je indeks viši, to je i veći rizik pobolijevanja od navedenih bolesti.

• Queteletov indeks (Indeks tjelesne mase;ITM/BMI) računa se tako da se tjelesna

masa osobe u kg podijeli sa kvadratom visine u metrima:

BMI = TM (kg) / TV (m²)

dakle;
kg/m²
• Kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije za ocjenu
stanja uhranjenosti odraslih osoba prema
vrijednostima BMI (osim trudnica):
40 kg; dalje po 5 kg više
A- antrophometric
B – biochemical
C – Clinical parameters
D – dietary
DIJETETIČKE METODE
(prcjena kvaliteta prehrane)

• Ove metode odnose se na procjenu unosa hrane i pića te

način prehrane pojedinca, članova kućanstva ili čitave
populacijske skupine tijekom vremena.
• To je jedan od četiri pristupa u procjeni nutritivnog statusa
pojedinaca.
• Procjena unosa hranjivih tvari i energije od presudne je
važnosti razumijevanje veze između prehrane i zdravlja kao i
utvrđivanje prehrambenih smjernica
  DIJETETIČKE METODE
• RETROSPEKTIVNE:
1. - Povijest prehrane
2. - 24-satno prisjećanje
3. - upitnik o učestalosti
konzumiranja hrane i pića
(Food frequency
questionnaire - FFQ)
• PROSPEKTIVNE:
- dnevnik prehrane
- duplikatna dijeta
• Prednosti retrospektivnih metoda:
-Nisu skupe
- minimalno opterećuju ispitanika
-Mogu biti detaljne
Ali, nedostaci su:
- Oslanjanje na ispitanikove kognitivne
sposobnosti i procjenu veličine obroka
• Prednosti prospektivnih:
- Ne oslanja se na sjećanje ispitnika
-Veličina obroka je zanemariva
Ali, nedostaci su:
-moguća pristrasnost, potrebna visoka
pismenost i motivacija ispitanika
(opterećenje veliko zbog vođenja dnevnika)
 1. FFQ (Food Frequency Question): Upitnik o učestalosti
konzumiranja hrane i pića

• FFQ je direktna retrospektivna dijetetička metoda. Glavna karakteristika FFQ-a je da

procjenjuje relativan, a ne apsolutan unos. FFQ-om se obično utvrđuje je li unos
određene hranjive tvari adekvatan ili neadekvatan.
• FFQ-om se unos energije i/ili nutrijenta određuje učestalošću konzumiranja
ograničenog broja namirnica koje su glavni izvor nutrijenata ili određenog elementa
prehrane koji želimo procijeniti.
• FFQ obično sadržava popis od oko 150 ili manje pojedinih namirnica i odjeljak s
kategorijom učestalosti konzumiranja. Može se ispuniti samostalno, ili se ispunjava
uz pomoć istraživača (nutricionist/dijetetičar) u obliku intervjua. Ovisno o ciljevima
istraživanja, prikupljanje podataka može biti dnevno, tjedno, mjesečno ili godišnje.
• Ispitanik naznačuje koliko puta na dan, tjedan, mjesec ili na godinu konzumira neku
namirnicu. Ponekad nije ponuđen odabir za veličinu porcije i tada je ponuđena
‘’standardna’’ porcija – nekvantitativni FFQ. Semikvantitativan FFQ sadrži
djelomično opisanu veličinu porcije i ispitanik bilježi koliko često konzumira npr.
krišku kruha ili ½ šalice mlijeka. U kvantitativnom FFQ-u postoji opcija male, srednje
ili velike porcije koji ispitanik bira na način da uspoređuje konzumiranu porciju sa
standardnim serviranjem.
 2. 24-satno prisjećanje

• Kod 24-satnog prisjećanja istraživač traži od ispitanika da se

prisjete i izvijeste o svoj hrani i pićima koje su konzumirali u
posljednja 24h.
• Ovom se metodom procjenjuje stvaran unos pojedinaca. Ipak,
jedno 24-satno prisjećanje nije dovoljno za opisivanje
uobičajenog unosa energije i hranjivih tvari individue. Za
postizanje toga, potrebno je više neuzastopnih 24-satnih
prisjećanja kako bi se zabilježile dnevne varijacije. Pored toga,
prikupljeni podaci za više dana mogu se koristiti kao
usporedna metoda za validaciju FFQ-a. Višestruko 24-satno
prisjećanje povećava kvalitetu kontrole, minimizirajući
pogreške i povećavajući pouzdanost.
PROSPEKTIVNE:
-Dnevnik prehrane
-Duplikatna dijeta - Dnevnik prehrane

• Dnevnik prehrane spada u prospektivne, direktne dijetetičke

metode.
• U ovoj metodi ispitanik vodi dnevnik konzumirane hrane u
stvarnom vremenu.
• Izvještavanje traje u periodu od 1 do 7 dana. Najčešće se vodi
trodnevni dnevnik prehrane. Poželjno je da dani vikenda budu
uključeni u dnevniku.
• Masa hrane se može vagati ili procijeniti kuhinjskim posuđem,
ili pak se navodi kao broj standardnih porcija (za određene
namirnice koja se uobičajeno dijele u porcije kao npr. šnita
kruha).
• Izvještavanje u realnom vremenu pomoću vaganja hrane
smatra se najpreciznijom dijetetičkom metodom
 - Duplikatna dijeta

• Ograničenja upotrebe tablica s kemijskim sastavom hrane pri procjeni unosa

nutrijenata postoje zbog njihove nepotpunosti, pogrešaka pri unosu
podataka i gubitaka nutrijenata do kojih dolazi prilikom skladištenja i
termičke obrade hrane. Duplikatna dijeta je direktnija metoda.
• Ispitanik u kontejner odvaja identičnu količinu sve hrane i pića koju
konzumira u određenom periodu. Skupljena se hrana kemijski analizira. Da
se spriječi kvarenje, hrana se čuva smrznuta i periodički isporučuje
laboratoriju.
• Ova metoda ima prednosti jer preciznije određuje stvaran unos u usporedbi
s proračunom utemeljenim na tablicama s kemijskim sastavom. Vrijednosti
iz tablica s kemijskim sastavom ne moraju biti reprezentativne zbog
sezonskih i regionalnih varijacija, načina poljoprivredne proizvodnje i
gubitaka tijekom rukovanja i termičke obrade. Tablice s kemijskim sastavom
ne sadržavaju podatke za novije proizvode.
• Nedostatak metode je potreba pripreme dodatne količine hrane te mjerenje
i vaganje duplikatne porcije.
 DIJETETIČKE METODE

TRADICIONALNE SAVREMENE TEHNOLOŠKE

- 24-satno - Internet alati za procjenu

- Dnevnik prehrane
prisjećanje - Duplikatna dijeta prehrane
- FFQ - Osobni digitalni asistent
• Procjena unosa hrane se može vršiti direktno i indirektno.
• Indirektnim mjerenjem se prikupljaju podaci o dostupnosti hrane na nacionalnom i
regionalnom nivou i nivou domaćinstava, a s ciljem procjene tipa i količine hrane
na tržištu, kao i promet hrane na maloprodajnom nivou i kupovna moć
domaćinstava.
• Direktno mjerenje unosa hrane podrazumjeva prikupljanje podataka od pojedinca
o njegovoj prehrani.
• Procjena unosa hrane i nutrijenata se vrši u 5 koraka:
1. Prikupljanje izvještaja od svakog pojedinca o svim konzumiranim namirnicama
2. Identifikacija konzumirane hrane kako bi se odabrale odgovarajuće tablice sastava
hrane
3. Kvantifikacija veličine porcija
4. Procjena učestalosti konzumiranja svake od namirnica
5. Izračunavanje unosa nutrijenata korištenjem tabela sastava namirnica; tj.
Potrebno je sadržaj nutrijenata u svakoj namirnici preračunati iz tabele sastava
namirnica;
Veličina porcije (g) x frekvencija konzumiranja x sadržaj nutrijenta po g namirnice

Na ovaj način se određuje sadržaj nutrijenata koji je potrebno sumirati iz svih

namirnica konzumiranih od strane ispitanika u toku perioda istraživanja.
METODE NUTRITIVNOG PROBIRA I ODREĐIVANJE
NUTRITIVNOG STATUSA POMOĆU STANDARDNIH
OBRAZACA; za rutinsku primjenu

• Europsko društvo za kliničku prehranu i metabolizam

(ESPEN) preporučuje kod svakog hospitaliziranog
bolesnika provođenje nutritivnog probira kao prvog
koraka u procesu nutritivne njege kod primitka u bolnicu.
• Također je preporučena rutinska procjena nutritivnog
statusa jednom godišnje osobama starijim od 65 godina,
a osobama starijim od 75 godina moguće je i češće zbog
visokog rizika za sarkopeniju.
• Probir i procjena nutritivnog statusa sprovode se u cilju određivanja
stepena malnutricije i otkrivanja utjecaja najvažnijih patogenetskih
faktora.
• Probir u zajednici je ispitivanje NS samostalnih osoba starijih od 65
godina. Takva se ispitivanja mogu obavljati u ambulanti obiteljske
medicine ili tokom kućnih posjeta. Mnogi zdravstveni radnici ne
provode probir redovito zbog čega se često malnutricija ne
prepozna ili u praksi pogrešno dijagnosticira, a medicinska nutritivna
terapija, indicirana u većini slučajeva, ne uključi na vrijeme.
• Nutritivni probir u hospitaliziranih bolesnika je alat za brzu i
jednostavnu procjenu postoji li u bolesnika pothranjenost ili rizik da
će se javiti. Ti se alati unapređuju u kliničkoj praksi posljednjih 40
godina. Veliki su napori da se stvori idealan alat koji bi obuhvatio sve
relevantne informacije, imao visoku prediktivnu vrijednost i nisku
varijabilnost, a u isto vrijeme bio praktičan i jednostavan za
upotrebu.
• Učestalost provođenja nutritivnog probira:

• Liječnik obiteljske medicine inicira postupak probira, a izvodi ga

sam ili uz pomoć medicinske sestre.

• Istraživanja su pokazala da se intervali probira prilagođavaju

okruženju ispitivanja;
- obično su češći kod visokorizičnih pacijenata
(osobe na bolničkom liječenju)
- manje učestali u populaciji s niskom prevalencijom malnutricije
(osobe koje žive u svom domu i samostalne su).
 Probir u zajednici sprovodi se jedanput godišnje u sklopu
gerijatrijske procjene.
 kod vulnerabilnih (trebaju pomoć drugih) ili hospitaliziranih osoba
u intervalima od 1 do 3 mjeseca
Instrumenti probira; upitnici za procjenu nutritivnog statusa

• Svjesni važnosti detekcije pothranjenosti, stručnjaci već

godinama nastoje razviti jednostavne, brze i učinkovite obrasce za
dijagnozu pothranjenosti među općom populacijom i
hospitaliziranim bolesnicima.
• Ti obrasci najčešće sadrže pitanja o:
- nenamjernom gubitku tjelesne mase i BMI-a,
- prehrambenim navikama
- funkcionalnom statusu
• Sam instrument treba biti pouzdan i validan u mjerenju
nutritivnog statusa i rizika za razvoj malnutricije.
• Validacija instrumenata se izvodi u skladu s dobi, spolom,
etničkom pripadnošću i okruženjem, kao i specifičnošću i
senzitivnošću instrumenta. Postoji niz instrumenata za probir
nutritivnog statusa na različitim razinama zdravstvene zaštite.
Postoje mnogobrojni instrumenti:

1. Mini nutritivna procjena (engl. Mini Nutritional Assessment - MNA)

2. Kratka Mini nutritivna procjena (engl. Mini Nutritional Assessment-Short
Form - MNA-SF)
3. Nottinghamski obrazac za procjenu malnutricije (Nottingham Screening
Tool, NST)
4. Univerzalni obrazac za procjenu malnutricije (Malnutrition Universal
Screening Tool, MUST)
5. Inicijativa za nutritivni probir (engl. Nutrition Screening Initiative - NSI)
6. Stari u zajednici: Evaluacija rizika za jedenje i nutriciju (engl. Seniors in the
Community: Risk Evaluation for Eating and Nutrition - SCREEN I and
SCREEN II),
7. Subjektivna globalna procjena (engl. Subjective Global Assessment - SGA)
8. Indeks nutritivnog rizika (engl. Nutritional Risk Index - NRI)
9. Procjena nutritivnog rizika ( Nutritional Risk Screening, NRS 2002) –
razvijena je u okviru aktivnosti ESPEN-a; smatra se odgovarajuće
validiranom i preporučenom metodom u europskim bolnicama.
• MNA i MNA-SF imaju najveću pouzdanost i validnost za
probir nutritivnog statusa (NS) u zajednici. Premda je za
probir NS kod samostalnih osoba starijih od 65 godina
razvijeno nekoliko instrumenata, većina nije prošla
sveobuhvatno ispitivanje validnosti.
• Ovi instrumenti također sadrže sva tri indikatora NS i praktični
su za korištenje u obiteljskoj medicini. Ipak, zlatni standard za
probir se ne može postaviti jer je dalje ispitivanje pouzdanosti
i kontinuiranu validaciju studijama više razine dokaza
potrebno kontinuirano sprovesti u obiteljskoj medicini.
- MNA; Brza metoda za procjenu nutritivnog statusa –
• Validirana je metoda za brzu procjenu nutritivnog statusa u
osoba starije dobi u klinikama, bolnicama i staračkim domovima.
• MNA ima za cilj ocjeniti rizik od malnutricije kako bi se osigurala
rana nutritivna intervencija ako je potrebna. To je metoda koja se
sastoji od jednostavnih mjerenja i kratkih pitanja, a može se u
potpunosti obaviti za 10 min;
- Provode se osnovna antropometrijska mjerenja (TM, tjelesna
visina, opseg nadlaktice),
- Opća procjena (7 pitanja vezanih uz gubitak TM, način života,
uzimanje lijekova i pokretljivost),
- Pitanja o prehrambenom unosu (8 pitanja vezanih uz broj
obroka, unos hrane i vode te mogućnost samostalnog hranjenja)
- Samoprocjena bolesnika (kako bolesnik doživljava svoj nutritivni i
zdravstveni status).
- NRS 2002 – Alat za procjenu nutritivnog rizika

• Ovaj alat je razvijen 2002. godine i validiran je kao upitnik za

procjenu nutritivnog rizika.
• Ovu jednostavnu metodu preporučuje ESPEN,
• Upitnik se sastoji iz 2 cjeline; ako je odgovor na bilo koje od 4
pitanja iz prve cjeline potvrdan, nastavlja se sa drugom fazom
procjene.
• Na temelju svih prikupljenih podataka ovim alatom se
bolesnik klasificira kao IZLOŽEN NUTRITIVNOM RIZIKU ili se
preporučuje sedmično praćenje njegovog nutritivnog statusa.
Ispuniti obrazac MNA; praktičan primjer:
Ispuniti obrazac NRS 2002: praktičan primjer

Prva cjelina upitnika; 4 selektirajuća pitanja

 HVL. N PŽNJ.

Hvala na pažnji...
Hvala na pažnji...