PREDAVANJA_3

OSNOVNI POJMOVNIK
• U vezi s promjenama u okolišu, odnosno u ekosferi, valja usvojiti
sljedeće pojmove:
• SASTAVNICE (KOMPONENTE) OKOLIŠA - zrak, voda (more),
tlo/zemljina kamena kora, krajobraz te biljni i životinjski svijet i
mikroorganizmi.
• EMISIJA - ispuštanje ili istjecanje tvari (u tekućem, plinovitom ili
krutom stanju), i/ili ispuštanje energije (buka, vibracije, zračenje,
svjetlost, toplina) te ispuštanje (mikro)organizama iz pojedinog
izvora u okoliš, nastalo kao rezultat čovjekovih djelatnosti.

• GRANIČNA VRIJEDNOST EMISIJE - propisana ili određena vrijednost količine

(mase),koncentracije i/ili razine emisije, izražena posebnim pokazateljima, koja (u
jednom ili tokom više razdoblja) ne smije biti prekoračena.
• ZAGAĐENJE (engl. POLLUTION) – emisije (tvari, energije ili (mikro)organizama) koje
dokazivo uzrokuju štetne posljedice za živa bića i za ljudsko zdravlje, onemogućuju ili
ometaju tradicionalne ljudske djelatnosti, smanjuju kvalitetu zraka, tla i/ili voda te
općenito smanjuju estetsku vrijednost okoliša. Takva se tvar, energija ili (mikro)organizmi
zove ZAGAĐIVALOM, a izvor (uzrok) zagađenja naziva se ZAGAĐIVAČEM.
• ONEČIŠĆENJE (engl. CONTAMINATION) – emisija (tvari, energije ili (mikro)organizama) u
nekom određenom mjestu i vremenu, koja nije posljedica (a) nekog trajnog stanja i (b)
koja ne uzrokuje štetne posljedice kako je definirano uz zagađenje. Takva se tvar, energija
ili (mikro)organizmi zove ONEČIŠĆIVALOM (ONEČIŠĆUJUĆOM TVARI), a izvor (uzrok)
onečišćenja naziva se ONEČIŠČIVAĆEM.

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 1

PREDAVANJA_3

• Granica između onečišćenja i zagađenja određena je numeričkim graničnim

vrijednostima emisije, odnosno najvećom dopuštenom količinom (masom) ili
koncentracijom neke tvari, energije i/ili (mikro)organizama u zraku, vodama, tlu ili
u nekim proizvodima, posebice onima namijenjenih ljudskoj prehrani.
• Te se vrijednosti određuju na osnovi znanstvenih istraživanja u kemiji, biokemiji i
toksikologiji (odnosno ekotoksikologiji) i utvrđuju se zakonima ili podzakonskim
propisima.
• Propisi se odnose posebno za zrak, tlo, vodu i hranu (prirodno uzgojenu, npr.
voće, ili ribu i prerađevine) i danas se sve oštrije, sankcijama i gospodarskim
mjerama, inzistira na njihovom pridržavanju.
• Propisane vrijednosti nemaju trajno važenje i prilagođuju se razvitku znanstvenih
spoznaja te zahtjevima zaštite okoliša i ljudskog zdravlja.

• Naime, prema suvremenim shvaćanjima zaštita okoliša je

mnogo složenija od neposredne zaštite ljudskog zdravlja,
odnosno života.
• Danas se propisi i norme u vezi s kvalitetom okoliša mijenjaju
ako se dokaže da je neka druga vrsta, biljka ili životinja,
ugrožena količinom ili koncentracijom onečišćivala koja je za
čovjeka podnošljiva.
• Primjer je tome kvaliteta zraka, gdje su propisi izrazito strogi:
granične su vrijednosti znatno smanjene pošto je ustanovljena
uzročno – posljedična veza između «kiselih kiša» i naglog
odumiranja šuma.

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 2

PREDAVANJA_3

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 3

PREDAVANJA_3

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 4

PREDAVANJA_3

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 5

PREDAVANJA_3

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 6

PREDAVANJA_3

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 7

PREDAVANJA_3

GLOBALNE PROMJENE U OKOLIŠU

• Globalne promjene u okolišu primarno su uzrokovane ljudskim djelatnostima,
koje se u konačnosti pretežno odražavaju na:
• (1) PROMJENE U ATMOSFERI (SMANJENJE KVALITETE ZRAKA, OŠTEĆENJE
OZONSKOG OMOTAČA, KLIMATSKE PROMJENE)
• (2) PROMJENE U PEDOSFERI/LITOSFERI
• (3) PROMJENE U HIDROSFERI
• (4) PROMJENE ISPUŠTANJEM ENERGIJE (BUKA, IONIZIRAJUĆE I
NEIONIZIRAJUĆA ZRAČENJA, TOPLINA, UMJETNA SVJETLOST , SUNČEVO
ZRAČENJE)
• (5) SMANJENJE BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI

PROMJENE U ATMOSFERI

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 8

PREDAVANJA_3

SMANJENJE KVALITETE ZRAKA

Tablica -
Pregled
glavnih
skupina
onečišćivača/
zagađivača
zraka po
pojedinim
onečišćujućim
tvarima/
zagađivalima

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 9

PREDAVANJA_3

OŠTEČENJE OZONSKOG OMOTAČA

• Tako je 1985. potpisana Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača, a 1987.

Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski omotač.
• Države Članice Bečke konvencije i Montrealskog protokola s pripadnim
amandmanima (Londonski i Kopenhagenski amandmani), sukladno kojima je do
2010. bila u obvezi postupno ukinuti tvari koje oštećuju ozonski omotač.
• To je deset godina kasnije od razvijenih zemalja.
• Tvari koje oštećuju ozonski sloj prema spomenutom Montrealskom protokolu jesu:

Spojevi na bazi floura i klora (npr. CFC i HCFC spojevi) nazivaju se i freoni. Najviše su se koristili u
rashladnim (hladnjaci) i klimatizacijskim uređajima te dizalicama topline.

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 10

PREDAVANJA_3

KLIMATSKE PROMJENE

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 11

PREDAVANJA_3

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 12

PREDAVANJA_3

FGAG SVEUČILIŠTA U MOSTARU 13