Professional Documents
Culture Documents
Hamlet Esej
Hamlet Esej
proturječnost odražava dubinu ljudske psihe i univerzalne dileme s kojom se suočava. Razumijevanje
Hamletove proturječnosti zahtijeva promatranje njegovih unutarnjih sukoba, odnosa s drugim
likovima.
Jedan od ključnih aspekata Hamletove proturječnosti je njegova oklijevajuća narav. Iako odlučan u
namjeri osvete za smrt svog oca, Hamlet se neprestano suočava s nesigurnošću i sumnjama koje ga
sprječavaju u djelovanju. Njegova analitičnost i moralna osjetljivost sukobljavaju se s potrebom za
akcijom, što stvara duboke unutarnje sukobe u njemu samom. Renesansa kao nastavak na antiku
uvodi nove elemente poput psihološke analize koja se u ovoj tragediji ističe Hamletovom unutarnjom
borbom kroz njegove monologe, gdje propituje i analizira svoje misli i osjećaje, pokušavajući
proniknuti u dubinu svoje duše. Jedan od najpoznatijih monologa u kojem Hamlet propituje svoje
misli i osjećaje je "Biti ili ne biti". U ovom monologu Hamlet razmišlja o smislu života i smrti,
postavljajući pitanje je li bolje trpjeti nedaće života ili se suprotstaviti njima samoubojstvom.
Nadalje još jedan ključni element proturječnosti je Hamletova ljubav prema Opheliji i istovremena
okrutnost prema njoj. Svoj prezir i bijes uzrokovan od strane majke prenosi na odnose sa drugim
likovima , a posebno sa Ophelijom. Iako mu je ljubav prema Opheliji iskrena, Hamlet je često grub i
neosjetljiv prema njoj, što stvara unutarnji konflikt između njegove ljubavi i osjećaja krivnje zbog
svojih postupaka. Njegov odnos s Ophelijom se kroz djelo pogoršava ponajprije radi braka između
Gertrude i Klaudija. Time gubi nadu u ljubav i udaljava se od Ophelije. On smatra da je ženska ljubav
neistinska pa u par navrata to zamjera Opheliji . Ova dvojnost u Hamletovom odnosu prema Opheliji
odražava duboke unutarnje sukobe koje on doživljava.
Kroz lik Hamleta, Shakespeare upućuje na složenost ljudske prirode i konstantnu borbu između
različitih aspekata ljudske osobnosti. Hamletova proturječnost predstavlja univerzalnu temu ljudske
egzistencije i podsjeća na to da je istinska dubina lika uvijek više od površinskih osobina ili djelovanja.