Sveučilište u Zagrebu

Fakultet političkih znanosti

Novinarstvo
Novinarska etika
Rahela Žunić

ZASTRAŠIVANJE NOVINARA I SLAPP

TUŽBE

U Zagrebu, 4.5.2023.
SADRŽAJ

UVOD:____________________________________________________________________________ 3

VRSTE ZASTRAŠIVANJA:______________________________________________________________4

SUZBIJANJE ZASTRAŠIVANJA NOVINARA________________________________________________6

SLAPP TUŽBE_______________________________________________________________________9

ZAŠTITA NOVINARA U HRVATSKOJ____________________________________________________10

PRIMJERI ZASTRAŠIVANJA NOVINARA U HRVATSKOJ_____________________________________12

ZAKLJUČAK_______________________________________________________________________ 13

IZVORI:__________________________________________________________________________ 15
UVOD:

Novinari igraju ključnu ulogu u svakom demokratskom društvu jer su odgovorni za

istraživanje i izvješćivanje o važnim pitanjima koja utječu na javnost. Međutim, posao
novinara nije bez njegovih opasnosti, posebice kada izvještavaju o osjetljivim ili
kontroverznim temama. Novinari diljem svijeta suočavaju se s prijetnjama, zastrašivanjem i
nasiljem zbog jednostavnog obavljanja svojeg posla, a problem se pogoršava.
Zastrašivanje novinara ozbiljan je problem koji ugrožava slobodu govora i demokraciju.
Novinari su često meta izvješćivanja o pitanjima koja se smatraju osjetljivima ili kritičnima
od onih na vlasti. To može biti u obliku fizičkog nasilja, internetskog uznemiravanja,
zakonskog uznemiravanja ili drugih oblika zastrašivanja. Posljedice zastrašivanja novinara
mogu ostaviti jak utjecaj. To može dovesti do autocenzure, smanjenja kvalitete izvješćivanja,
prijetnje demokraciji i obeshrabrujućeg učinka na slobodu izražavanja. Nadalje, ciljani
novinari mogli bi pretrpjeti znatne psihološke posljedice, uključujući anksioznost, depresiju i
PTSP.
Unatoč ozbiljnim posljedicama zastrašivanja novinara, napori za rješavanje tog pitanja često
nisu dovoljni. Iako su sklopljeni međunarodni sporazumi, zakonska zaštita, zagovaranje i
napori za podizanje svijesti, potrebno je učiniti mnogo više kako bi se osigurala sigurnost
novinara i zaštitila sloboda izražavanja.
U ovom radu detaljnije ću istražiti problematiku zastrašivanja novinara. Objasnit ću različite
oblike zastrašivanja novinara, posljedice zastrašivanja i napore koji se ulažu u rješavanje tog
pitanja.

3
VRSTE ZASTRAŠIVANJA:

Novinari se suočavaju s nizom vrsta zastrašivanja, od verbalnih prijetnji do fizičkih napada.

Neki od uobičajenih oblika zastrašivanja uključuju: psihičke i fizičke napade, pravna
uznemiravanja te nadziranja.

Verbalne prijetnje oblik su zastrašivanja s kojim se novinari često suočavaju. Te se prijetnje

mogu pojaviti osobno, putem telefona ili drugih oblika te mogu uključivati upozorenja o
prestanku izvješćivanja o određenim temama ili o objavi ili povlačenju određenih
informacija. One mogu biti jednako zastrašujuće kao i fizičko nasilje, kao što stvaraju ozračje
straha i nesigurnosti. Kada novinari budu ugroženi, možda će se osjećati nesigurno u
nastavku izvješćivanja. To može dovesti do autocenzure u kojoj novinari izbjegavaju
izvješćivanje o određenim temama ili pričama zbog straha od osvete.
Verbalne prijetnje mogu se upotrebljavati i za zastrašivanje novinara da promijene svoje
izvješćivanje ili da ih odvrate od istrage određenih priča. To može imati odvraćajući učinak
na slobodu izražavanja, budući da se novinari mogu osjećati pod pritiskom da se usklade s
interesima onih koji upućuju prijetnje, a ne da izvješćuju o pitanjima od javnog interesa.
U nekim slučajevima verbalne prijetnje mogu prerasti u fizičko nasilje ili druge oblike
zastrašivanja. U nekim zemljama novinari koji izvješćuju o osjetljivim pitanjima poput
korupcije, organiziranog kriminala ili kršenja ljudskih prava posebno su izloženi riziku
verbalnih prijetnji i drugih oblika zastrašivanja.

Fizičke prijetnje također mogu dovesti do autocenzure. To može imati odvraćajući učinak na
slobodu izražavanja, budući da se novinari mogu osjećati pod pritiskom da se usklade s
interesima onih koji upućuju prijetnje, a ne da izvješćuju o pitanjima od javnog interesa.
Mnoge organizacije i skupine osnovane su kako bi pružile potporu i pomoć novinarima koji
se suočavaju s fizičkim prijetnjama, uključujući pravnu i fizičku zaštitu te odgovor na hitne
situacije. Nažalost, fizičke prijetnje česta su taktika kojom se zastrašuju novinari diljem
svijeta. Novinari koji izvješćuju o osjetljivim pitanjima kao što su korupcija, organizirani
kriminal ili kršenja ljudskih prava posebno su izloženi fizičkim prijetnjama i drugim oblicima
zastrašivanja.

4
Zakonsko zlostavljanje oblik je zastrašivanja s kojim se novinari sučeljavaju tužbama,
novčanim kaznama ili zatvorskom kaznom. Takva vrsta uznemiravanja često se koristi za
šutnju ili diskreditaciju novinara koji izvještavaju o osjetljivim ili kontroverznim pitanjima, a
može imati ozbiljne posljedice i za pojedinog novinara i za slobodu medija u cjelini.
Pravno uznemiravanje može poprimiti brojne oblike, uključujući tužbe za klevetu, tužbe koje
se temelje na narušavanju privatnosti ili tužbe za klevetu ili klevetu. U nekim slučajevima te
tužbe mogu pokrenuti pojedinci ili organizacije koje žele šutati ili diskreditirati novinare, dok
u drugim slučajevima mogu pokrenuti vladini dužnosnici ili agencije koje žele suzbiti
kritičko izvješćivanje. Pravno uznemiravanje može biti posebno učinkovito u ušutkavanju
novinara jer može biti dugotrajno i skupo braniti se od takvih tužbi.
Osim tužbi, novinari se također mogu suočiti s novčanim kaznama ili zatvorskom kaznom
zbog svojeg izvješćivanja. U nekim zemljama zakoni kojima se reguliraju mediji koriste se za
kažnjavanje novinara zbog njihova izvješćivanja. Pravno uznemiravanje može imati
odvraćajući učinak na slobodu izražavanja jer može stvoriti ozračje straha i nesigurnosti za
novinare. Ključno je da vlade i međunarodne organizacije poduzmu korake za zaštitu
novinara od zakonitog uznemiravanja i osiguraju da mogu izvješćivati o pitanjima od javnog
interesa bez straha od odmazde. Mnoge organizacije i skupine osnovane su kako bi pružile
pravne i druge oblike podrške novinarima koji se suočavaju s pravnim uznemiravanjem. Te
organizacije mogu pomoći novinarima da se kreću kroz pravni sustav i osiguraju im resurse
koji su im potrebni kako bi obranili svoje izvješćivanje i zaštitili svoja prava. Nadzor
novinara ozbiljan je problem jer može imati odvraćajući učinak na slobodu medija i
sposobnost novinara da rade svoj posao. Bilo je mnogo slučajeva da novinari budu pod
nadzorom vladinih vlasti, kriminalističkih agencija ili privatnih tijela. Nadzor novinara može
biti u mnogim oblicima. Na primjer, novinari mogu biti podvrgnuti fizičkom nadzoru, kao što
je praćenje ili praćenje kretanja od strane policijskih službenika ili drugih pojedinaca.
Elektronički nadzor također je zajednički oblik nadzora novinara. To može uključivati
presretanje telefonskih poziva, e-pošte ili drugih komunikacija, hakiranje računala ili drugih
elektroničkih uređaja te korištenje špijunskog softvera ili drugih tehnologija praćenja. Nadzor
novinara može imati ozbiljne posljedice za slobodu medija i sposobnost novinara da rade svoj
posao. Možda će biti manje vjerojatno da će novinari koji su pod nadzorom pratiti određene
priče ili komunicirati s izvorima, zbog straha od praćenja ili ugrožavanja svojih izvora. To
može imati odvraćajući učinak na istražno izvješćivanje i može ometati sposobnost novinara
da odgovornost snose oni koji su na vlasti. U mnogim slučajevima, nadzor novinara je
nezakonit ili protuustavan. Novinari imaju pravo na slobodu izražavanja i zaštitu
5
povjerljivosti svojih izvora. Mnoge zemlje imaju zakone kojima se štiti sloboda tiska i
zabranjuje nadzor novinara, ali u nekim slučajevima ti se zakoni ne provode ili ih mogu
zaobići agencije za provedbu zakona ili drugi subjekti.

SUZBIJANJE ZASTRAŠIVANJA NOVINARA

Nastojanja na suzbijanju zastrašivanja novinara traju već desetljećima, ali to pitanje i dalje
predstavlja značajan izazov za slobodu medija diljem svijeta.

Pravna zaštita novinara može biti u mnogim oblicima i ključna je za osiguravanje da novinari
mogu izvješćivati o pitanjima od javnog interesa bez straha od odmazde. Zakoni o slobodi
informiranja, poznati i kao pravo na pristup informacijama ili pravo na informacijske zakone,
pravni su mehanizmi koji građanima i novinarima daju pravo na pristup informacijama koje
posjeduju vladine agencije ili druga javna tijela. Ti su zakoni ključni za osiguravanje
transparentnosti, odgovornosti i dobrog upravljanja te mogu imati ključnu ulogu u
omogućavanju novinarima da izvješćuju o pitanjima od javnog interesa. Zakoni o slobodi
informacija razlikuju se ovisno o nadležnosti, ali se njima obično od javnih tijela zahtijeva da
na zahtjev otkriju određene kategorije informacija, podložno posebnim iznimkama za
nacionalnu sigurnost, osobnu privatnost i druga legitimna pitanja. Vrste informacija koje
mogu biti predmet objave mogu uključivati državne proračune, ugovore, zapisnike sa
sastanaka i druge dokumente povezane s vladinim donošenjem odluka.
Jedna od ključnih prednosti zakona o slobodi informacija za novinare jest da oni mogu
pomoći u otkrivanju informacija koje bi inače bilo teško ili nemoguće dobiti. Na primjer,
novinari mogu koristiti zahtjeve za slobodu informiranja za dobivanje vladinih izvješća ili
dokumenata vezanih uz korupciju ili kršenje ljudskih prava. Te se informacije zatim mogu
upotrijebiti za obavješćivanje prijavitelja i odgovaranje vladinih dužnosnika.
Osim pružanja pristupa informacijama, zakoni o slobodi informacija mogu pomoći i u
poticanju kulture transparentnosti i odgovornosti u vladinim agencijama. Kada javna tijela
moraju objaviti informacije na zahtjev, veća je vjerojatnost da će djelovati na transparentan
način i poduzeti korake kako bi osigurala da ispunjavaju svoje obveze prema javnosti.

6
Unatoč koristima zakona o slobodi informacija, oni nisu bez izazova. U nekim slučajevima
vladine agencije mogu oduprijeti se zahtjevima za informacijama ili mogu odgoditi ili
ometati objavljivanje informacija kako bi zaštitile svoje interese ili izbjegle neugodnosti. U
takvim slučajevima novinari će se možda morati oslanjati na pravne izazove ili zagovaračke
napore kako bi osigurali pristup informacijama koje su im potrebne za izvješćivanje o
pitanjima od javnog interesa.

Shield Law zakonska su zaštita koja novinarima pruža pravo da odbiju otkriti svoje izvore ili
predaju svoje novčanice ili druge materijale tijelima kaznenog progona ili drugim tijelima. Ti
su zakoni osmišljeni kako bi se novinare zaštitilo od toga da budu prisiljeni otkriti
informacije koje bi mogle ugroziti povjerljivost njihovih izvora ili naštetiti njihovu
izvješćivanju. Shield Law razlikuju se ovisno o nadležnosti, ali novinari obično imaju
kvalificiranu povlasticu za zaštitu svojih izvora. To znači da se od novinara može zahtijevati
da u određenim okolnostima otkrije svoje izvore ili materijale, primjerice kada su informacije
potrebne za sprečavanje kaznenog djela ili zaštitu nacionalne sigurnosti. Međutim, sudovi
općenito zahtijevaju visok standard dokazivanja prije nego što prisile novinara da otkrije
svoje izvore, a to će učiniti samo kada postoji uvjerljiv javni interes za informacije.
Jedna od ključnih prednosti zakona o štitu za novinare jest da oni pomažu osigurati da izvori
budu spremni pojaviti se i pružiti informacije novinarima. Bez jamstva povjerljivosti izvori
mogu oklijevati pružiti informacije koje su ključne za istražno izvješćivanje ili koje bi ih
mogle izložiti riziku odmazde. Zakonima o štitu pridonosi se i zaštiti neovisnosti i autonomije
medija osiguravanjem da novinari nisu prisiljeni djelovati kao tijelo kaznenog progona ili
druga tijela vlasti. Kada novinari mogu zadržati povjerljivost svojih izvora, lakše mogu
izvješćivati o osjetljivim ili kontroverznim pitanjima bez straha od osvete. Međutim, zakoni o
štitu nisu bez izazova. U nekim slučajevima državna tijela mogu pokušati zaobići zakone o
zaštiti prosljeđivanjem informacija od trećih strana, kao što su telefonske kompanije ili
pružatelji internetskih usluga, umjesto izravno od novinara. To novinarima može otežati
zaštitu povjerljivosti njihovih izvora. Osim toga, zakonima o zaštiti ne može se pružiti zaštita
u svim okolnostima. U nekim slučajevima novinari mogu biti držani u pritvoru zbog
nepoštivanja suda ili se sučeliti s drugim kaznama zbog odbijanja otkrivanja svojih izvora ili
materijala. U takvim slučajevima novinari će se možda morati oslanjati na pravne izazove ili
zagovaračke napore kako bi osigurali da mogu zaštititi povjerljivost svojih izvora.

7
Reforme kaznenog pravosuđa odnose se na napore za reformu sustava kaznenog pravosuđa u
cilju njegove pravednosti, učinkovitosti i pravednosti. One mogu poprimiti različite oblike,
od promjena zakona i politika do promjena u načinu djelovanja agencija za provedbu zakona
i sudova. Jedno od područja reforme kaznenog pravosuđa koja je posljednjih godina privukla
veću pozornost jest reforma policije. Napori na reformi policije usmjereni su na rješavanje
pitanja kao što su prekomjerna uporaba sile, rasni profil i pristranost u policiji. Ti napori
mogu uključivati promjene policijske obuke i taktike, veću uporabu kamera i druge
tehnologije, kao i reforme zakona kojima se regulira uporaba sile od strane policije. Drugo
područje reforme kaznenog pravosuđa jest osuđivanje reforme. Osuđivanjem reformskih
napora nastoji se smanjiti broj zatvorenika i riješiti pitanja kao što su obvezne minimalne
kazne i razlike u izricanju kazni za različite stanovnike. Ti napori mogu uključivati izmjene
zakona o kažnjavanju, veću uporabu alternativnih programa kažnjavanja i reforme sustava
jamstava. Reformski napori mogu se usredotočiti i na poboljšanje uvjeta u zatvorima i
osiguravanje da zatvorenici imaju pristup obrazovanju, osposobljavanju za posao i drugim
programima koji im mogu pomoći da uspješno ponovno uđu u društvo. Reforma kaznenog
pravosuđa može predstavljati izazov jer često iziskuje promjene duboko ukorijenjenih sustava
i praksi. Međutim, mnogi zagovornici reforme tvrde kako su takvi napori potrebni za
rješavanje pitanja kao što su rasne razlike u kaznenopravnom sustavu i osiguranje pravednog
i učinkovitog zadovoljavanja potreba svih zajednica.

Napori za suzbijanje zastrašivanja novinara uključuju niz mjera usmjerenih na zaštitu

sigurnosti i slobode novinara da izvješćuju o važnim pitanjima bez straha od odmazde. Ti
napori mogu biti u različitim oblicima, uključujući pravnu zaštitu novinara, kampanje
zagovaranja i podizanja svijesti te potporu fizičkoj i digitalnoj sigurnosti novinara.
Jedno od ključnih područja na koje su usmjereni napori u borbi protiv zastrašivanja novinara
jest zakonska zaštita. Mnoge zemlje imaju zakone koji štite slobodu tiska i sigurnost
novinara, ali ti se zakoni ne provode uvijek učinkovito. Zagovornici slobode medija mogli bi
raditi na jačanju postojećih zakona ili na zalaganju za nove zakone kako bi se novinari bolje
zaštitili od uznemiravanja, fizičkih napada i drugih oblika zastrašivanja.
Osim pravne zaštite, napori za rješavanje zastrašivanja novinara mogu uključivati kampanje
za zagovaranje i podizanje svijesti s ciljem podizanja javne svijesti o važnosti slobodnog i
neovisnog tiska. Te kampanje mogu uključivati programe medijske pismenosti, javna
događanja i kampanje društvenih medija za promicanje vrijednosti slobodnog i dinamičnog
tiska. Važni su i napori za potporu fizičkoj i digitalnoj sigurnosti novinara. Novinari koji
8
izvješćuju o osjetljivim pitanjima ili koji djeluju u opasnim područjima mogu se suočiti s
prijetnjama svojoj sigurnosti iz različitih izvora, uključujući državna tijela, kriminalne
skupine i druge pojedince ili organizacije. Mjere za potporu fizičkoj sigurnosti novinara
mogu uključivati osposobljavanje u sigurnosnim i zaštitnim postupcima, osiguravanje
zaštitne opreme i uspostavu sigurnih kuća ili drugih objekata za potporu novinarima koji su
izloženi riziku. Mjere za potporu digitalnoj sigurnosti novinara mogu uključivati uporabu
enkripcije i drugih sigurnih komunikacijskih tehnologija, obuku o najboljim praksama
digitalne sigurnosti te pružanje tehničke podrške i pomoći novinarima na koje su usmjereni
kibernetički napadi ili druge digitalne prijetnje. Općenito, napori za suzbijanje zastrašivanja
novinara ključni su za zaštitu slobode tiska i osiguravanje da novinari mogu izvješćivati o
važnim pitanjima bez straha od odmazde. Ti napori zahtijevaju suradnju između novinara,
medijskih organizacija, skupina civilnog društva i državnih tijela te se moraju podržati
predanošću poštovanju načela slobode tiska i važnosti slobodnog i neovisnog tiska.

SLAPP TUŽBE

Sloboda medija postoji u svijetu, a i u Hrvatskoj, naprimjer u Sjedinjenim Američkim

državama određena je Prvim amandmanom, dok je u Hrvatskoj to Zakon o medijima. Unatoč
toj slobodi postoje i neka ograničenja, koja dolaze sudskim tužbama. Uzmimo za primjer
slučaj kada je u javnost izašla vijest o vinariji Tomislava Tolušića, a nedugo zatim i
neispravno popunjenoj imovinskoj kartici, izlaskom tih informacija u javnost bivši ministar
poljoprivrede Tolušić podigao je 11 tužbi protiv medija. Cilj tih optužbi je ušutkivanje
medija, točnije kada dođe do ovakve situacije odvjetničke tvrtke u ime moćnih pojedinaca i
organizacija koji žele izbjeći situacije koje štete njihovom ugledu, žele iscrpiti financijske i
psihološke resurse ciljane žrtve i ušutkati kritike. Ovakvih primjera je mnogo, ali sve tužbe
imaju jedan zajednički naziv, a to je SLAPP, skraćenica za ˝Strategic Lawsuit against Public
Participation˝ ili u prijevodu ˝Strateška tužba protiv sudjelovanja javnosti.
SLAPP tužbe nisu novi pojam, novi problem, primjeri SLAPP-a potječu iz 1960.-ih, ali tek
1980.-ih dolazi do naziva SLAPP od strane dva profesora Penelopa Canea te Georgea W.
Pringa. Razlog pobližeg analiziranja tužbi i davanja samog naziva je što je u 80.-ima počeo
pristizati sve veći broj tužbi koje su se podnosile radi javnih kritika građana. U SLAPP
tužbama cilj parnica nije dobiti parnicu već ju što više razvući i postići ˝chilling effect˝. Uz

9
primjer naveden u uvodu, jedan od novijih primjera je optužba rektora Borasa protiv
novinarke Dore Kršul, ali uz to u Republici Hrvatskoj vode se najmanje 924 sudska postupka
protiv novinara, najčešće od strane ppolitičara ili moćnika. Najviše postupaka se vodi protiv
Hanza Media, u kojoj su Jutarnji list te Globus, čak njih 479, dok se protiv novinara Styrie
vodi 203. Preko 50 postupaka se vodi protiv portala Indeks.hr, dok se nešto manje protiv
portala Telegram.hr. Parnice se najčešće vode radi povrede časti i ugleda. Ovim brojem
sudskih postupaka samo u Republici Hrvatskoj može se postaviti pitanje jesu li mediji
stvarno slobodni? Po mom mišljenju odgovor je i ne baš. Uz tužbe koje se provode protiv
medija, novinari znaju često biti praćeni ozbiljnim prijetnjama, a neke od njih završe i
tragično kao naprimjer novinar u Grčkoj koji je istraživao i pisao o temama vezanim za
kriminal u državi. Samom činjenicom da ne postoji zakon kojim se onemogućuje SLAPP i
prijetnjama novinari nisu dovoljno zaštićeni i slobodni.

U 2020. i 2021. godini dolazi do pomaka u borbi protiv SLAPP tužbi. Koalicija od 60
nevladinih organizacija objavila je prijedlog EU-SLAPP direktive. EU-SLAPP direktivom
želi se postići nastanak modela zakonodavstva koji bi osigurali da se zahtjevi SLAPP-a
odbacivali u ranim razdobljima da ne bi došlo do oduživanja, podnositelji SLAPP zahtjeva bi
plaćali za zloupotrebu sudstva i zakona te da žrtve dobiju bolju pravnu pomoć, ali i zaštitu.
Uz 60 nevladinih organizacija protiv SLAPP-a se bori i 119 udruga među kojima je i Gong.
Gong je Centar znanja u području građanskog aktivizma i izgradnje demokratskih institucija
društva u okviru Razvojne suradnje s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva. Od
ove godine Europska je komisija imenovala odvjetnicu Vanju Jurić članicom ekspertne
skupine za SLAPP. S obzirom na to da SLAPP tužbe slabe demokraciju, zato što
ograničavaju slobodu govora, ozbiljan su problem koji je potrebno što prije riješiti. Sve
većim brojem tužbi i zastrašivanjem novinara velika količina bitnih informacija može ostati
zakopana u leglu korupcije, laži i kriminala što može dovesti to znatne štete Republici
Hrvatskoj, ali i Europskoj Uniji. S obzirom na broj optužbi spomenutih prije smatram da u
Hrvatskoj ima još više informacija koje nisu isplivale na površinu radi SLAPP optužbi i
straha samih novinara.

ZAŠTITA NOVINARA U HRVATSKOJ

10
U Hrvatskoj postoje zakonske odredbe za zaštitu slobode izražavanja i sigurnosti novinara.
Člankom 38. hrvatskog Ustava jamči se sloboda govora i medija te zabranjuje cenzura. Osim
toga, u hrvatskom kaznenom zakonu sadržane su odredbe kojima se kriminaliziraju prijetnje,
fizički napadi i drugi oblici nasilja nad novinarima. Članak 38. hrvatskog Ustava jamči
slobodu izražavanja i medija kao temeljna ljudska prava. Odredbom se zabranjuje cenzura i
štiti pravo traženja, primanja i davanja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez
obzira na granice. Osim toga, Hrvatska je donijela nekoliko zakona usmjerenih na zaštitu
sigurnosti i prava novinara. Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima zahtijevaju
od medijskih kuća osiguranje sigurnog i zaštićenog radnog okruženja za novinare i njihovu
zaštitu od fizičkog i verbalnog zlostavljanja ili zastrašivanja. Kazneni zakon također
uključuje odredbe kojima se kriminaliziraju napadi na novinare, uključujući fizičko nasilje,
prijetnje i zastrašivanje.
Hrvatska je 2016. donijela i Zakon o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju, kojim se pruža
zaštita zviždačima, uključujući novinare, koji prijavljuju korupciju i druge nezakonite
aktivnosti. Zakonom se jamči anonimnost i zaštita od osvete, te se uspostavljaju procedure za
istragu i kazneni progon onih koji prekrše zakon.

Hrvatsko novinarsko društvo (Hrvatsko Novinarsko Društvo ili HND) profesionalna je

organizacija koja zastupa interese novinara u zemlji. HND nudi pravnu pomoć, profesionalnu
obuku i druge oblike potpore novinarima koji se sučeljavaju sa zastrašivanjem ili
zlostavljanjem. Hrvatska vlada također je poduzela korake na zaštiti sigurnosti novinara.
Ministarstvo unutarnjih poslova osnovalo je 2018. posebnu jedinicu posvećenu istraživanju
napada na novinare. Jedinica je odgovorna za identificiranje i kazneni progon osoba
odgovornih za napade na novinare. Osnivanje posebne jedinice unutar Ministarstva
unutarnjih poslova u 2018. godini bio je pozitivan korak prema unapređenju sigurnosti
novinara u Hrvatskoj. Ona je zadužena za istragu napada na novinare i izvođenje odgovornih
pred lice pravde. Odgovorna je i za pružanje zaštite i potpore novinarima koji su izloženi
riziku od napada.

Jedinica blisko surađuje s hrvatskim novinarskim društvom i drugim stručnim organizacijama

na praćenju prijetnji novinarima i osiguranju brze i temeljite istrage napada. Također surađuje
11
s međunarodnim organizacijama, kao što su Međunarodni institut za medije i Europska
federacija novinara, na razmjeni informacija i najboljih praksi. Uz posebnu postrojbu, Vlada
RH osnovala je i radnu skupinu za sigurnost novinara. Radna skupina okuplja predstavnike
vlade, profesionalnih organizacija i civilnog društva kako bi razvili strategije za zaštitu
sigurnosti i prava novinara.
Iako su osnivanje posebne postrojbe i radne skupine za sigurnost novinara pozitivni pomaci,
neki novinari i zagovornici ljudskih prava kritizirali su hrvatsku vladu da ne čini dovoljno na
zaštiti slobode medija i sigurnosti novinara. Tvrde kako je potrebno učiniti više kako bi se
osigurala istraga i kazneni progon napada na novinare, te kako bi novinari mogli raditi bez
straha od osvete ili zastrašivanja. Unatoč tim kritikama, hrvatska vlada ostvarila je određen
napredak u zaštiti sigurnosti novinara. Važno je da vlada nastavi surađivati sa stručnim
organizacijama i civilnim društvom kako bi razvila učinkovite strategije za borbu protiv
zastrašivanja i nasilja nad novinarima. Međutim, unatoč tim zakonskim štićenjima i naporima
vlade i stručnih organizacija, novinari u Hrvatskoj i dalje se suočavaju sa zastrašivanjem,
zlostavljanjem i nasiljem. Posebno su ugroženi novinari koji izvješćuju o osjetljivim
pitanjima, kao što su korupcija, organizirani kriminal ili ratni zločini devedesetih godina.

PRIMJERI ZASTRAŠIVANJA NOVINARA U HRVATSKOJ

Posljednjih godina u Hrvatskoj je bilo nekoliko istaknutih napada na novinare, uključujući i

napade na Ivana Čorkala i Maju Severa. Ti su incidenti izazvali zabrinutost u pogledu
sigurnosti novinara u zemlji te su naglasili potrebu za jačom zaštitom i većim naporima da se
odgovorni za napade na novinare smatraju odgovornima.

2019. novinara Ivana Čorkala napala su i pretukla dvojica muškaraca u Zagrebu. Napad se
dogodio usred dana na prometnoj ulici u središtu grada i snimljen je na snimci nadzornih
kamera. Čorkalo je bio novinar za Index.hr. Istraživao je tvrdnje o korupciji i zloporabi
položaja od strane lokalnog političara i objavio nekoliko članaka o toj temi u tjednima koji su
prethodili napadu.
Dvojica muškaraca koji su napali Čorkala identificirani su kao pripadnici lokalne kriminalne
skupine povezane s političarom kojeg je istraživao. Pristupili su mu na ulici, nekoliko ga puta
udarali u lice, a zatim pobjegli s scene. Čorkalo je zadobio ozljede lica i glave u napadu te je

12
odveden u obližnju bolnicu na liječenje. Kasnije je prijavio napad policiji, a dvojica
muškaraca su na koncu uhićeni i optuženi za napad. Napad na Čorkala oštro su osudili
novinari, aktivisti za ljudska prava i političari u Hrvatskoj i inozemstvu. To se smatralo
jasnim pokušajem zastrašivanja i šutnje novinara koji je istraživao tvrdnje o korupciji i
zloporabi položaja. U ovom slučaju također su istaknute opasnosti s kojima se sučeljavaju
novinari u Hrvatskoj koji izvješćuju o osjetljivim pitanjima, kao i potreba za većom zaštitom
novinara koji rade svoj posao.

Iste godine novinarku Maju Sever fizički je napala skupina muškaraca dok je izvješćivala o
priči u Bosni i Hercegovini. Sever je radila za N1 TV, popularni medijski kanal u Hrvatskoj,
u vrijeme napada. Sever je izvještavala o spornoj izgradnji hidroelektrane u Bosni i
Hercegovini. Njoj i njezinoj ekipi pristupila je skupina muškaraca koji su tražili da prestanu
snimati i napuste to područje. Kada je Sever to odbila, muškarci su napali nju i njezinu ekipu,
udarajući ih štapovima i kamenjem. Sever je zadobila ozljede glave i lica u napadu te je
prebačena u bolnicu u Sarajevu na liječenje. U napadu su također oštećene njezina kamera i
druga oprema.

ZAKLJUČAK

Zastrašivanje novinara sve je veća zabrinutost diljem svijeta. Novinari su često izloženi
fizičkim napadima, verbalnim prijetnjama, zakonskom uznemiravanju, nadzoru i drugim
oblicima zastrašivanja u svojem radu. Ti napadi ne ugrožavaju samo sigurnost novinara, već i
temeljna načela slobode tiska i prava na pristup informacijama.
Napori za rješavanje zastrašivanja novinara uključuju pravnu zaštitu novinara, reforme
kaznenog pravosuđa, zakone o slobodi informiranja, zakone o štitu i reforme nadzora. Vlade i
međunarodne organizacije odgovorne su za zaštitu sigurnosti novinara i osiguravanje
odgovornosti odgovornih za napade na novinare. U Hrvatskoj je bilo slučajeva novinara koji
su se sučeljavali sa zastrašivanjem, zlostavljanjem i nasiljem zbog svojeg izvješćivanja.
Hrvatska vlada poduzela je korake za zaštitu sigurnosti novinara, uključujući uspostavu

13
posebne postrojbe za istragu napada na novinare i usvajanje zakonskih odredbi za zaštitu
slobode govora i sigurnosti novinara. Međutim, potrebno je učiniti još više kako bi se ojačale
te zaštite i stvorila kultura poštovanja prema medijima i novinarima. Zastrašivanje novinara
općenito je ozbiljno pitanje koje zahtijeva pozornost i djelovanje vlada, međunarodnih
organizacija i civilnog društva. Zaštita novinara i sloboda tiska ključne su za funkcioniranje
demokratskog društva, a napori za suzbijanje zastrašivanja novinara ključni su za zaštitu tih
temeljnih prava.

14
IZVORI:

1. Fink-Hafner, D. (2017). Sloboda tiska i novinarstvo u Hrvatskoj. Central European

Journal of Communication, 10(2), 161-175.

2. Kelemen, M., & Kralj, M. (2019). Stavovi hrvatskih novinara prema slobodi
izražavanja: Studija utemeljena na anketama. Medijske Studije, 10(19), 67-87.

3. Marušić, J., & Lenart, M. (2016). Zaštita izvora novinara u Hrvatskoj. Informatica
Medica Slovenica, 21(4), 221-225.

4. Petrić, M. (2018). Sloboda govora, medijska sloboda i pravo na pošteno suđenje u

Hrvatskoj. Pravnik, 52(147), 117-134.

5. Škarica, B. (2016). Odgovornost medija u Hrvatskoj: Analiza postojećih praksi i

potencijalnih rješenja. Medijske Studije, 7(14), 67-86.

6. Committee to Protect Journalists (CPJ). (n.d.). CPJ - Protecting Journalists.

PRISTUPLJENO 2. svibnja 2023 https://cpj.org/

7. Human Rights Watch. (2019). Attacks on Journalists and Media Freedom in Europe.
New York: Human Rights Watch.

8. International Press Institute (IPI). (n.d.). IPI - International Press Institute.

PRISTUPLJENO 2. svibnja 2023 https://ipi.media/

9. UNESCO. (2017). World Trends in Freedom of Expression and Media Development.

Paris: UNESCO Publishing.

15
 10. United Nations. (2012). Plan of Action on the Safety of Journalists and the Issue of
Impunity. New York: United Nations.

16