A1VISOKA ŠKOLA ZA PRIMIJENJENE I PRAVNE NAUKE

“ PROMETEJ“
BANJALUKA

SEMINARSKI RAD
Predmet: Upravljanje razvojem
Tema: Strukturne promjene industrije B i H

Student: Mentor:
Slađan Marjanović dr Goran Popović
Index br: 790/15-IV

Banjaluka, decembar 2015 godine

SADRŽAJ
UVOD........................................................................................................................................3
1. STANJE U OLASTI SPOLJNOTRGOVINSKE ROBNE RAZMJENE BIH......................5
2. KONKURENTNOST PRIVREDE BiH................................................................................7
2.1 Stanje u ključnim sektorima privrede............................................................................11
3. USLUGE..............................................................................................................................13
3.1Građevinarstvo i industrija građevinskih materijala u BiH.............................................14
3.2 Turizam..........................................................................................................................15
4. BOSNA I HERCEGOVINA I NJENA KONKURENTSKA PREDNOST........................16
ZAKLJUČAK..........................................................................................................................19
LITERATURA.........................................................................................................................20
INTERNI IZVORI...................................................................................................................20

2
 UVOD

Ekonomija Bosne i Hercegovine nalazi se u izuzetno teškom stanju. Nelikvidnost u privredi

predstavlja problem, koji prijeti kolapsom. Svako duguje svakome, jer firme redovne platiše
bez obrtnih sredstava u vidu kredita i same postaju dužnici, čime se stvara lančana reakcija.
Pri blokiranju računa zbog neplaćanja obavezan prioritet imaju banke i poreske uprave, a tek
potom privrednici. Na lošu situaciju u BiH ponajviše su uticali visoki troškovi neefikasnih
vlasti, loši zakoni i raširena korupcija. Odgovornost za ove probleme ne snosi samo globalna
recesija nego i nadležne institucije vlasti koje su svojim greškama i inertnošću kreirale vrlo
nepovoljno poslovno okruženje i onemogućile domaćim proizvođačima ravnopravan položaj
na domaćem i stranom tržištu.

Ključni problemi i dalje su nizak nivo proizvodnje, posebno one izvozno konkurentne, i loša
struktura BiH izvoza, koju karakteriše izvoz sirovina i poluproizvoda, a manje gotovih,
finalnih proizvoda.Problem prekomjernog uvoza i s tim u vezi, ogromnog trgovinskog
deficita, nije moguće riješiti nikakvim palijativnim mjerama. Rješavanje, odnosno njegovo
ublažavanje, zahtijeva sistemski i sveobuhvatan pristup. Prije svega, nužno je nastaviti sa
dosljednim provođenjem privrednih i političkih reformi i usklađivanjem propisa sa propisima
Evropske unije, te stalno jačati institucionalni okvir BiH kako bi se uklonile prepreke koje
stoje na njenom putu ka evropskim integracijama, odnosno kako bi se obezbijedio i omogućio
lakši pristup tržištu Evropske unije uz primjenu donesenih zakona i podzakonskih akata.

Nekoliko godina zaredom, smanjuje se priliv stranih investicija u BiH, a rekordan pad,
najveći nakon rata, evidentiran je upravo u 2013. godini. Strani investitori i dalje zaobilaze
BiH, a dramatičan pad priliva stranih investicija najdrastičnije se reflektuje na ekonomiju
kroz armiju nezaposlenih koja je dostigla psihološku granicu od oko 550.000 ljudi. Ovako
snažan pad stranih investicija, rezultat je prvenstveno neuspješne ekonomske politike bh.
vlasti, jer se ne popravlja poslovni ambijent. Strane kompanije ne žele ulagati u neuređenu
zemlju kakva je BiH. Neprihvatljivo je da za pokretanje investicije, odnosno registraciju
firme treba 37 dana, a za dobijanje raznih ostalih dozvola čak 180. Izvještaji govore kako
BiH stoji znatno lošije u odnosu na zemlje okruženja u pogledu konkurentnosti, nivoa
korupcije u javnom sektoru i nivoa ekonomskih sloboda. Nažalost, međunarodni imidž
zemlje ne samo da nije poboljšan nego je dodatno pogoršan

3
 Tabela 1. Makroekonomski pokazatelji

Pokazatelj 2008 2009 2010 2011 2012 2013

Nominalni
BDP (mil. 24.759 24.051 24.773 25.666 25.900 -
KM), tekuće
cijene
BDP p/c (u 6.444 6.258 6.446 6.684 6.688 -
KM)
Stopa rasta
realnog 5,6 -2,9 1,4 1,0 -1,1 -
BDP-a (u
%)
Inflacija/
Stopa rasta 7,4 -0.4 2,1 3.7 2.1 -
cijena na
malo (u %
Bruto
devizne 6.296 6.212 6.458 6.424 6.509 -
rezerve (u
milionima
KM)
Izvoz (u
milionima 6.847 5.634 7.294 8.430 8.184 8.596
KM)
Uvoz (u
milionima 15.933 12032 13329 15.126 14.938 14.854
KM)
Saldo robne
razmjene (u -9.086 -6.398 -6.035 -6.696 -6.754 -6.258
milionima
KM)
DSU (u
milionima 1.337 352 431 567 449 493*
KM)
Prosječna
neto plata (u 752 790 798 816 826 833**
KM)
Vanjski dug
(u 4.240 5.234 6.289 6.660 7.132 7.404
milionima
KM)

* Izvor: Agencija za statistiku BiH (I-IX 2013.)

** Izvor: Centralna banka BiH (X 2013.)

4
 1. STANJE U OLASTI SPOLJNOTRGOVINSKE ROBNE RAZMJENE
BIH

Bosna i Hercegovina u vanjskoj trgovini mora pozicionirati svoje mjesto i igrati

odgovarajuću ulogu na globalnom (Svjetska trgovinska organizacija – WTO), regionalnom
(CEFTA 2006 i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju – SSP) i bilateralnom nivou (ugovori
o slobodnoj i preferencijalnoj trgovini, trgovinski sporazumi i slično). Pristupanje BiH WTO-
u, zaključenje SSP-a i ulazak u Zonu slobodne trgovine kroz CEFTA 2006 i EFTA, dio su
procesa pristupanja Evropskoj uniji, što je temeljni dugoročni strateški cilj BiH. Svi ovi
procesi, međutim, znače daljnju liberalizaciju bh. tržišta. Dosadašnja liberalizacija trgovine u
Bosni i Hercegovini odvijala se u kontekstu tranzicionih reformi i građenja konkurentnosti
domaće proizvodnje putem osnivanja novih i restrukturiranja i privatizacije naslijeđenih
preduzeća.S jedne strane, liberalizacija trgovine je vršila konkurentske pritiske na domaću
proizvodnju, dok je, s druge strane, otvarala nova tržišta za obnovljene proizvodne kapacitete
i doprinosila povećanom interesu za direktna strana ulaganja.

Jedan od najznačajnijih ekonomskih pokazatelja zemlje koji pokazuje nivo konkurentnosti

njenog privatnog sektora, kao i nivo ostvarene dodatne vrijednosti u proizvodnji, jeste
spoljnotrgovinski bilans. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, ovaj indikator konstantno
pokazuje deficit, koji je u 2013. godini iznosio 6,26 milijardi KM. Podaci o izvozu robe
Bosne i Hercegovine pokazuju da je uzročnik ovako visokog deficita u vanjskotrgovinskom
bilansu upravo struktura proizvoda kojima se trguje, obzirom da se uglavnom izvoze
proizvodi niže dodatne vrijednosti, dok struktura uvoza pokazuje da se uvozi roba više
dodatne vrijednosti. Stoga je, više nego neophodno, raditi na razvoju postojećih i novih
izvoznih proizvoda u Bosni i Hercegovini, kao i vršiti adekvatnu promociju izvoza iz BiH,
neizostavno uz potrebnu podršku svih relevantnih institucija u Bosni i Hercegovini.

2008 2009 2010 2011 2012 2013

IZVOZ 6.847.324 5.634.418 7.293.816 8.430.405 8.184.491 8.596.235

UVOZ 15.932.566 12.032.128 13.329.450 15.125.998 14.938.377 14.854.122
OBIM 22.779.891 17.666.546 20.623.266 23.556.403 23.122.868 23.450.356
SALDO -9.085.242 -6.397.710 -6.035.634 -6.695.593 -6.753.886 -6.257.887
IZVOZ- 42,98% 46,83% 54,72% 55,70% 54,80% 57,90%
UVOZ

5
Tabela 2. Spoljnotrgovinska robna razmjena BiH sa svijetom (2008.-2013.)

Izvor: www.izvoz BiH.com

U posljednje tri godine, primjetno je da su glavni izvozni proizvodi BiH proizvodi metalne
industrije s nižim stepenom obrade, dijelovi za mašinsku industriju, mineralni proizvodi,
proizvodi od drveta, kao i pojedini proizvodi hemijske industrije. Istovremeno, kada je riječ o
uvozu BiH u posljednje tri godine, primjećuje se da su proizvodi s visokom dodatnom
vrijednosti (poput mašina, mehaničkih uređaja, električnih mašina i opreme, vozila i sl.),
ukoliko se izuzmu proizvodi mineralnog porijekla – nafta, najznačajniji proizvodi u uvozu
Bosne i Hercegovine. Pored ovih, Bosna i Hercegovina uvozi i veliki broj najrazličitijih
proizvoda za široku potrošnju (posebno prehrambenih, hemijskih i dr.) za koje postoji realna
mogućnost supstitucije domaćim proizvodima. Usprkos toj činjenici, spoljnootrgovinski
podaci pokazuju da na tom planu nisu učinjeni značajniji pomaci. Ukoliko se
spoljnotrgovinska razmjena BiH posmatra prema ostvarenom izvozu, na tržištima pojedinih
zemalja, primjetna je orijentisanost domaćih izvoznika ka tržištu EU i CEFTA 2006, gdje od
10 najznačajnijih izvoznih tržišta BiH šest zemalja jesu članice EU, a dvije zemlje su u
okviru CEFTA 2006. 1

1
Buble, M.” Osnove menadžmenta” , Sinergija, Zagreb, 2006., str. 39

6
Istovremeno, izvoz u susjedne zemlje (Hrvatska, Srbija i Crna Gora) činio je 27,08 %
ukupnog izvoza BiH. Navedeno jasno pokazuje da je slobodan izvoz ili izvoz roba po
preferencijalnom tretmanu, kakvi postoje prema SSP-u i CEFTA 2006, najznačajniji faktor za
rast izvoza iz Bosne i Hercegovine. S obzirom da je domaće tržište malo i da je kupovna moć
na istom vrlo niska, bh. privrednici moraju svoju šansu za plasman roba tražiti na inostranom
tržištu, što je ključni faktor razvoja ekonomije Bosne i Hercegovine.

2. KONKURENTNOST PRIVREDE BiH

Od ukupnog broja svih kompanija u Bosni i Hercegovini, njih oko 99 % su mala i srednja
preduzeća, od kojih većina zapošljava po manje od 10 zaposlenika. U Bosni i Hercegovini ne
postoji takav institucionalni okvir koji bi podržao brz rast i unapređenje izvoza malih i
srednjih preduzeća, na bilo kojem nivou vlasti. Njihov izvoz je uglavnom koncentrisan na
nekoliko skupina proizvoda, među kojima su dijelovi za mašine, metal i proizvodi od drveta.
Određene izvozne aktivnosti pojavljuju se i u industrijskim granama, kao što su: električna
energija, proizvodi od plastike, farmaceutski proizvodi, odjeća, prehrambeni proizvodi i dr. U
svim ovim kategorijama, osim u drvoprerađivačkoj industriji i metalu, uvoz znatno premašuje
izvoz, što posljedično dovodi do hroničnog deficita u vanjskotrgovinskom bilansu.

U 2013. godini Bosna i Hercegovina je na 87. poziciji od 148 zemalja u svijetu kada je u
pitanju konkurentnost, a prema izvještaju Svjetske banke o lakoći poslovanja u 2013. godini
na 126. mjestu od 185 zemalja (Doing Business 2013), te smo najlošije rangirani u
regionu.Nelikvidnost bosanskohercegovačke privrede, odnosno nedostatak novca, jedan je od
najvećih problema, pa se plaćanje robe i usluga u velikoj mjeri svelo na oblike kompenzacije
koji stimulišu sivu ekonomiju netransparentnim „prebijanjem“ dugova. Glavni uzroci
nelikvidnosti su u opštoj finansijskoj nedisciplini i pretjeranom uvozu, ali i državi koja, kao
najveći potrošač, duguje ogromnu količinu novca.2

2
Buble, M., Klepić Z., op. cit. 2007., str. 93.

7
Prema izvještaju Centralne banke BiH, od 3.1.2014. godine je blokirano ukupno 64.896
računa, od čega 39.813 kompanija ima blokiran barem jedan račun. Iako se bankarstvo,
zasebno posmatrano, opravdano smatra najstabilnijim i najuređenijim segmentom cjelokupne
privrede Bosne i Hercegovine, finansijski sektor u cjelini je relativno nerazvijen i dominantno
zasnovan na komercijalnom bankarstvu. Značaj osiguranja, leasinga i mikrokreditnih
institucija mnogo je manji, dok tržište kapitala već godinama praktično „vegetira“, s
marginalnim uticajem na ekonomska kretanja. Zajednička odrednica svih ovih segmenata
finansijskog sektora je nepostojanje jedinstvenog tržišta. Najveći dio nadležnosti i regulative
je na entitetskom nivou, a dodatni problem je uzajamna neusklađenost relevantnih propisa,
kako sadržajno, tako i vremenom usvajanja i primjene.

Trenutno u Bosni i Hercegovini djeluje 28 aktivnih banaka (uz one u stečaju ili s
privremenom upravom), 26 osiguravajućih i 1 reosiguravajuće društvo, 8 leasing kuća, 22
mikrokreditne organizacije (18 fondacija i 4 društva), 26 društava za upravljanje fondovima i
investicionih fondova, 24 brokerske kuće i 2 berze vrijednosnih papira. Iako i drugi segmenti
imaju potencijal za jačanje svoje uloge, posebno tržište kapitala i osiguranje, trenutno je samo
bankarstvo strateški činitelj i nositelj snage finansijskog sektora. Atraktivnost bankarstva za
strana ulaganja i otvoreno preferiranje privatizacije umjesto restrukturiranja od strane
nadležnih vlasti, ubrzano su rezultirali apsolutnom dominacijom banaka u stranom vlasništvu
na domaćem tržištu. Pozitivni učinci su bili povećanje povjerenja u takve banke i ubrzani rast
štednje, te nivoa deviznih rezervi, kao garanta stabilnosti finansijskog sistema Bosne i
Hercegovine. Tako su devizne rezerve od kraja 1997. godine povećane sa 144,1 milion KMna
više od sedam milijardi KM, koliko su iznosile krajem 2013. godine, uz značajan nivo
slobodnih deviznih rezervi.

3
Iako su banke u Bosni i Hercegovini, zahvaljujući konzervativnoj politici kreditiranja i
svojevrsnoj izolovanosti Bosne i Hercegovine od globalnih finansijskih tokova, očuvale
stabilnost i u periodu najteže globalne finansijske krize i recesije, njihova stabilnost,
likvidnost i kreditni potencijal još uvijek ne doprinose razvoju privrede u potrebnoj mjeri.
Ograničen pristup nebankarskim izvorima finansiranja te nedovoljan kreditni potencijal i
odsustvo strateškog pristupa u radu entitetskih investicionih banaka bitno limitiraju
raspoložive modalitete finansiranja, čineći najveći dio privrede ovisnim o komercijalnom

3
Svjetska banka je grupacija pet međunarodnih organizacija, odgovornih za pružanje finansija i savjeta
državama u cilju ekonomskog razvoja i eliminisanja siromaštva. Svjetska banka je osnovana 27. 12. 1945.
godine na konferenciji u Bretton Woodsu, a počela je s radom 26. 05. 1946. godine.

8
bankarstvu. Očekivani rezultati kombinacije takve ovisnosti i nepovoljnog ukupnog
poslovnog okruženja u Bosni i Hercegovini jesu i izrazito nepovoljni uslovi kreditiranja.

Ključni kriterij za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji je sposobnost preduzeća

da izdrže konkurentske pritiske na unutrašnjem tržištu EU i postojanje tržišne ekonomije u
državi. U tom smislu ključni zadatak svih institucija koje pružaju podršku privredi je jačanje
njene konkurentske pozicije. Izgrađena i u potpunosti operativna infrastruktura kvaliteta je
jedan od instrumenata podrške privredi i jačanju njene konkurentnosti, sa jedne strane, i
zaštite domaćih potrošača od nekvalitetnih i opasnih proizvoda, sa druge strane.
Infrastruktura kvaliteta obuhvata nekoliko ključnih elemenata, odnosno standardizaciju,
ocjenjivanje usklađenosti proizvoda, akreditaciju, i nadzor nad tržištem koji omogućavaju
slobodno kretanje roba na tržištu.

Uošteno posmatrajući, glavni problemi u oblasti infrastrukture kvaliteta se ogledaju u

sljedećem:

 Nepovoljna struktura akreditiranih tijela (ispitne i kalibracione laboratorije,

sertifikacijska i inspekcijska tijela)
 Nezadovoljavajuća dinamika preuzimanja relevantnih EU direktiva za industrijske
proizvode u tehničko zakonodavstvo BiH
 Nizak nivo implementacije tehničkih propisa koji se odnose na industrijske proizvode,
uključujući ocjenjivanje usklađenosti i nadzor nad tržištem

Zastarjelost tehnologije u bh. preduzećima predstavlja jedan od najvećih problema koji

direktno utiče na nivo produktivnosti i cjenovne konkurentnosti bh. proizvoda. Kamatne
stope na komercijalne kredite za nabavku nove opreme su većinom previsoke, a sistem
nabavke novih tehnologija putem leasinga je još uvijek malo zastupljen i nerazvijen. U cilju
diverzifikacije izvoznih tržišta i većeg plasmana bh. proizvoda u inostranstvu, neophodno je
obezbijediti tačne, provjerene i blagovremene informacije o uslovima i mogućnostima
prodaje u određenoj zemlji. Postoji potreba za uspostavljanjem posebnih odjela za
ekonomsku diplomatiju i spoljnotrgovinsku promociju u okviru najvažnijih diplomatsko-
konzularnih predstavništava, postojećih izvoznih tržišta i tržišta sa velikim izvoznim
potencijalom. Obzirom da je ovo skupa aktivnost koja zahtijeva velika ulaganja za
kontinuirano i učinkovito prisustvo na inostranim tržištima, ona može biti izvršena kroz
partnerski odnos Ministarstva vanjskih poslova BiH, Ministarstva vanjske trgovine i
ekonomskih odnosa BiH i Vanjskotrgovinske komore BiH, pri čemu bi ambasade BiH u

9
inostranstvu mogle biti domaćini, uz dodjelu poludiplomatskog statusa trgovinskim i
komercijalnim predstavnicima, dok bi troškove ljudskih resursa snosila spoljnotrgovinska
komora BiH. Komora bi kreirala Trgovinski informacioni centar koji bi pružao usluge
istraživanja tržišta za bh. izvoznike. Ovo je model koji koristi nekoliko zemalja, uključujući
Austriju i Dansku. Rast izvoza, kao i industrija koje predstavljaju konkurenciju uvozu u
posljednje vrijeme, pored dešavanja na svjetskoj ekonomskoj sceni, u sve većoj mjeri
ograničen je nedostatkom radne snage neophodnih znanja i vještina. Bez obzira na to što BiH
ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti u regionu i svijetu, preduzeća stalno tvrde da im je
teško da nađu i zaposle kvalifikovane zaposlenike. Generalno, neusklađenost između tražnje i
ponude vještina je rezultat procesa tranzicije, nerazvijenog tržišta za obezbjeđivanje vještina,
te nedostatka adekvatnih politika i strategija vlade.

Institucije koje su odgovorne za podršku u zapošljavanju i edukaciju (zavodi za zapošljavanje

i javne obrazovne ustanove) u sadašnjem periodu nemaju jasne strategije i politike za
rješavanje problema nedostatka vještina, dok, s druge strane, neuspjeh tržišnih mehanizama
da osiguraju potrebne vještine je evidentan. Raspoloživi podaci ukazuju na sljedeće: 87 %
nezaposlenih su nezaposleni duže od 12 mjeseci, što ukazuje na to da oni nemaju vještine
koje su potrebne da bi postali zaposleni. Uz to, 77 % su nezaposleni već duže od 2 godine, a
36 % već duže od 10 godina. Postotak dugoročno nezaposlenih od 87% ukazuje na to da su u
pitanju strukturalni faktori, a ne ciklični. Nezaposleni, kako izgleda, ne posjeduju vještine
potrebne da bi postali zaposleni, dok u preduzećima ne postoji tražnja za onim tipovima
vještina koje su na raspolaganju unutar skupa dugoročno nezaposlenih.

Nedostatak vještina, odnosno radne snage odgovarajućih kvalifikacija u velikoj mjeri

objašnjava dvije glavne karakteristike ponude na tržištu rada u BiH: visok stepen neaktivnosti
i visoku stopu nezaposlenosti. Nizak nivo vještina ograničava ponudu radne snage na tržištu
rada jer se osobe sa najnižim nivoom vještina odlučuju da ne učestvuju na tržištu rada.
Koristeći gore navedene raspoložive sekundarne podatke za rješenje ovog problema, može se
preporučiti sljedeće:

1. Donošenje strategije industrijskog razvoja na makro nivou kako bi se identifikovali

ključni sektori budućeg razvoja (Strategija izvoza BiH je finalizirana ali je Vijeće
ministara BiH nije usvojilo)
2. Povećavanje kapaciteta zavoda za zapošljavanje
3. Stvaranje sveobuhvatne strategije za visoko obrazovanje

10
 4. Pregled i reformisanje nastavnih planova i programa u srednjem obrazovanju

Permanentna edukacija je postala svakodnevna aktivnost i podrazumijeva promjene u

specifičnim znanjima, vještinama, stavovima ili ponašanju zaposlenih sa ciljem da se
pripreme za kvalitetnije obavljanje posla. Sticanje znanja i njegovo unapređivanje je
predviđeno kontinuisanim edukacijama u okviru programa cjeloživotnog učenja, što je
strateško opredjeljenje Instituta za edukaciju spoljnotrgovinske komore Bosne i Hercegovine.

2.1 Stanje u ključnim sektorima privrede

Metaloprerađivački i elektro sektor

Metalni sektor u Bosni i Hercegovini možemo grupirati u dva osnovna podsegmenta, a to su
proizvodnja baznih metala i metalnih proizvoda (građevinski elementi, profili, cijevi itd.) te
metaloprerađivačke industrije (mašine i mehanički uređaji, proizvodi metaloprerade,
autoindustrija i dr.). Metalna industrija u 2012. godini je zapošljavala 30.380 zaposlenih ili
25,18 % svih zaposlenih u prerađivačkoj industriji, odnosno 4,7 % zaposlenih u privredi BIH.
Ukupan izvoz ovog sektora je u 2013. godini iznosio 3.168.421.486 KM, što čini 37,8 %
ukupnog bh. izvoza, čime metalni sektor predstavlja najveći izvozni sektor BiH. Posmatrajući
izvoz metalnog sektora po podsegmentima, možemo uočiti da izvoz baznih metala i metalnih
proizvoda u 2013. godini u odnosu na 2012. bilježi pad od 7,93 %, dok izvoz u oblasti
metaloprerađivačke procesne industrije bilježi blagi rast od 1,54 %. Usprkos padu izvoza
baznih metala, u 2013. godini ostvaren je vanjskotrgovinski suficit u iznosu od 456.623.237
KM, što nije slučaj za metalopreradu.

Drvoprerađivački sector

Šumsko bogatstvo Bosne i Hercegovine obuhvata oko 53 % njene površine, odnosno oko 2,7
miliona hektara. Na ovoj sirovinskoj osnovi izgrađeni su brojni prerađivački kapaciteti drvne
industrije, raznovrsne strukture i proizvodnog asortimana, koji uključuje gotovo sve vrste
proizvoda od drveta. Drvna industrija je tradicionalno jedna od vodećih izvoznih grana bh.
privrede i lider u ostvarenom vanjskotrgovinskom suficitu.

11
Poljoprivreda i prehrambena industrija

Sektor poljoprivrede i prehrambene industrije u BiH odlikuje se velikim nesrazmjerom

potencijala i ostvarenih rezultata poslovanja. Naime, iako Bosna i Hercegovina raspolaže
izvanrednim klimatskim i drugim uslovima za razvoj proizvodnje različitih oblika
poljoprivredne proizvodnje i značajnim kapacitetima prehrambene industrije, ovaj sektor je
suočen s brojnim i dugotrajnim problemima. Velika područja plodnog zemljišta su već
godinama neobrađena, stočni fond nedovoljan je i za zadovoljavanje minimalnih potreba
prerađivačkih kapaciteta i potrošnje, a čak i proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda, kao
jedan od izvozno najuspješnijih segmenata, limitiran je u izvozu zaostajanjem nadležnih
institucija u kreiranju neophodnog regulatornog i institucionalnog okvira.

Energetski sektor

Energetski potencijal je među najvećim, ali još uvijek nedovoljno iskorištenim prirodnim
bogatstvima Bosne i Hercegovine. Najvažniju ulogu ima proizvodnja električne energije u
termo i hidroelektranama, s ukupno instaliranih oko 3.803 MW kapaciteta, te proizvodnja
naftnih derivata u jedinoj domaćoj rafineriji, ali su potencijali mnogo veći i raznovrsniji.
Rezerve uglja, koje su do sada identificirane, procijenjene su na oko 10 milijardi tona u 110
ležišta, od kojih se eksploatacija vrši u 14 rudnika mrkog uglja i lignita. Prijedlog mjera za
poboljšanje poslovnog ambijenta 17 paralelno s izgradnjom novih termoelektrana, odnosno
iscrpljivanjem aktuelnih nalazišta. Najvećim se dijelom koristi u termoelektranama, ukupnog
kapaciteta od 1.745 MW.

Tekstilna industrija

Tekstilna i kožarsko-prerađivačka industrija Bosne i Hercegovine ima dugu tradiciju,

iskustvo, kvalifikovanu radnu snagu, dobar međunarodni ugled, ali i mogućnost daljeg
proširenja proizvodnih kapaciteta sa dovoljno prostora za unapređenje na proizvodnom planu.
Iskusna i kvalifikovana radna snaga, blizina tržištima zapadne i istočne Evrope, kratki rokovi
isporuke, duga tradicija i „know-how” su potencijali koji mogu privući i privlače
međunarodne kompanije i investitore. Proizvodnja tekstila i obuće u BiH je otvorena za
saradnju kako sa zemljama u okruženju tako i sa zemljama Evrope i svijeta.

12
 3. USLUGE

Budući da pruža usluge kojima se stvaraju mogućnosti da se roba i putnici na siguran i

ekonomičan način prevezu, a informacije prenesu do krajnjeg odredišta i time ostvari
konačna svrha proizvodnje, potrebe putnika i potrebe za informacijama, sektor transporta,
skladištenja i komunikacija predstavljaju veoma značajnu privrednu djelatnost. Nažalost,
statistička praćenja u segmentu razmjene usluga još uvijek nisu standardizovaana, niti
razvijena do potrebnog nivoa, zbog čega se efekti koji se postižu njihovim uvozom ili
izvozom ne razmatraju i ne analiziraju, kao kod robne razmjene. Međutim, u novembru 2013.
godine u djelatnostima transporta i skladištenja bilo je 33.659 zaposlenih ili 4,89 % od
ukupno zaposlenih u Bosni i Hercegovini. Prosječna neto plata u ovim oblastima iznosila je
760 KM ili 91,78 % prosječne neto plate. U 2012. godini u djelatnostima transporta i
skladištenje ukupno je investirano 376.941.000 KM ili 8,82 % od ukupno investiranih
sredstava u Bosni i Hercegovini, od čega je u materijalna stalna sredstva investirano
225.353.000 KM, od toga u nova stalna sredstva 179.825.000 KM.

Bosna i Hercegovina raspolaže sa ukupno 1.043 km željezničke mreže sa pratećom

tehničkom i drugom infrastrukturom neophodnom za siguran i konkurentan prevoz roba i
ljudi. Obim željezničkog teretnog prevoza je u stalnom porastu od 2002. godine tako da je u
2011. povećan za cca 78 % (sa 6,7 na 11,9 miliona tona), a obim transportnog rada je
povećan za cca 8 puta (sa 156 na 1.298 miliona tkm). Obim željezničkog putničkog prevoza
se u istom periodu smanjio za cca 30 % (sa 1.176.000 na 821.000 putnika), dok se obim
transportnog putničkog rada povećao za 12 % (sa 48,8 na 54,8 miliona pkm). Bosna i
Hercegovina ima cca 21 km morske obale na kojoj nisu izgrađeni lučki kapaciteti koji bi
mogli služiti uspostavljanju ili obavljanju pomorskog prevoza. Prevoz pomorskim putem
uglavnom se odvija preko Luke Ploče u Republici Hrvatskoj koja je infrastrukturno povezana
željeznicom i cestom iz Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina ima četiri aerodroma
otvorena za međunarodni zračni saobraćaj: Sarajevo, Banja Luka, Mostar i Tuzla. Putnički
saobraćaj u periodu od 2001. do 2011. godine je porastao za 94 % (sa 334,5 hiljada na cca

13
649,7 hiljada putnika u 2011. godini). U 2011. godini obavljeno je ukupno 7.875
aerodromskih operacija, prevezeno 1.882,6 tona tereta i 302 tone poštanskog tereta. Glavne
destinacije su Hrvatska, Austrija, Njemačka, Turska, Švedska, Mađarska i Slovenija.

3.1Građevinarstvo i industrija građevinskih materijala u BiH

Teška situacija u građevinarstvu je posljedica niske investicione aktivnosti, prvenstveno u

strateškim granama privrede, zbog nedovoljnih vlastitih i značajnog pada stranih ulaganja.
Jedina svijetla tačka su ulaganja u putnu infrastrukturu, dok su ulaganja u izgradnju
energetskih objekata još uvijek na niskom nivou i pored ambicioznih projekata i najava. Iz tih
razloga izražena je potreba za održavanjem i intenzivisanjem započetih i novih investicionih
aktivnosti kroz osiguranje povoljnijih finansijskih sredstava, prvenstveno iz fondova i
bankarskih sredstava zemalja EU, ali i drugih zemalja svijeta. Građevinarstvo je u 2012.
godini imalo 2.343 privredna subjekta sa 34.800 radnika, s učešćem u BDP-u od 3,97 %. U
zemlji je ostvarilo promet od 2,67 milijardi KM i izvršilo radove u vrijednosti od 1,31
milijardu KM, dok je u inostranstvu ostvarilo radove u vrijednosti od 123 miliona KM. U
industriji građevinskih materijala BiH, kao pratećoj grani građevinarstva, je u 2012. godini
bilo oko 110 privrednih subjekata sa oko 9.000 zaposlenih i 1,2 % učešća u BDP-u.

Stambena izgradnja kao značajan faktor zapošljavanja kapaciteta na domaćem tržištu,

posljednjih godina postepeno opada. Opada broj nezavršenih i sve su češća odlaganja
izgradnje novih stambenih objekata. Nedavne procjene govore o velikom broju neprodatih
stanova, što uz daljnji pad standarda stanovnika i nepovoljnu kreditnu politiku banaka jasno
nagovještava daljnji pad aktivnosti u stambenoj izgradnji. Angažman bh. građevinskih
kompanija u inostranstvu trenutno nije adekvatan našim potencijalima i mogućnostima, čemu
je posebno doprinio prekid ranijih aktivnosti u Libiji, uz ograničene uspjehe u pokušajima
nadomještanja ovog tržišta na drugim područjima. Izvozni rezultati industrije građevinskih
materijala se kontinuisano poboljšavaju, a uvoz i deficit postupno smanjuju. Međutim, još
uvijek dominira uvoz gotovo svih savremenih građevinskih materijala, čiju proizvodnju
nemamo i teško razvijamo, uz izvoz uglavnom baznih proizvoda namijenjenih daljnjoj
preradi. Problemi u izvozu industrije građevinskih materijala proizilaze iz činjenice da su
domaći prirodni resursi nedovoljno istraženi i verifikovani, a firme iz ove oblasti ne raspolažu

14
vlastitim sredstvima niti su u mogućnosti osigurati značajnija ulaganja u razvoj proizvodnje i
asortimana proizvoda. Poseban problem predstavlja sertificiranje njihovih proizvoda, koje je
dosta zahtjevno i skupo, uz nepostojanje dovoljnog broja akreditiranih certifikacijskih kuća u
BiH.

3.2 Turizam

Bosna i Hercegovina obiluje turističkim potencijalima te kao takva ne bi smjela zaostajati za

turistički mnogo razvijenijim zemljama u regionu. Pa ipak, još uvijek je samo mali dio tih
potencijala zaista i iskorišten. Turistička privreda Bosne i Hercegovine ipak bilježi
konstantan rast broja turista koji je u 2013. godini dostigao 850.000, što je povećanje za 13 %
u odnosu na 2012. godinu. Međutim, te su brojke daleko ispod prosjeka u konkurentskim
zemljama, pa je tako i doprinos sektora turizma u BDP-u daleko ispod prosjeka nama
konkurentnih zemalja. U BDP-u konkurentnih zemalja turizam sudjeluje približno s 14 %,
dok se taj postotak u BiH kreće oko 2,08 %. U direktnom zapošljavanju u BiH turizam
sudjeluje s oko 1,8 % ukupne zaposlenosti, dok se taj postotak u konkurentnim zemljama
kreće oko 7 % (u Hrvatskoj 12,5 %). Ukupna domaća potrošnja u konkurentnim zemljama
iznosi 4,3 %, dok je taj postotak u BiH 2 %.

15
4. BOSNA I HERCEGOVINA I NJENA KONKURENTSKA PREDNOST

Sve međunarodne ocjene i pregledi pokazuju da je BiH u lošoj konkurentskoj poziciji.

Ključni razlozi koji postavljaju BiH na takvo mjesto, su neefikasnost javne vlasti i zastoj u
provođenju reformi. Prema ocjeni investicione klime zemalja, koju provodi Svjetska Banka
neefikasna javna vlast, neefikasan regulatorni režim, loša struktura ekonomije i neefikasno
funkcionisanje tržišne ekonomije su osnovne karakteristike koje stvaraju lošu klimu za
investitore u BiH. Prema podacima Konferencije za trgovinu i razvoj Ujedinjenih nacija
(UNCTAD), BiH je na posljednjem mjestu u regiji po privlačenju direktnih stranih ulaganja
(FDI), te je u 2010. godine privukla tri puta manje investicija od Makedonije, a 15 puta manje
od Srbije. Osim loše međunarodne konkurentnosti BiH, po pitanju privlačenja stranih
investitora, BH ekonomija i preduzeća iz BiH imaju značajna ograničenja po pitanju
konkurentnosti na međunarodnim tržištima.

Izvozne grane i proizvodi BiH zasnivaju se na proizvodima sa niskom dodatnom vrijednosti

(value added), te na inputima, kao što je npr. električna energija, koji su dijelom ili u
potpunosti subvencionirani. Dok je u periodu prije 1991. godine izvoz BiH, počivao u
značajnoj mjeri na gotovim proizvodima ili proizvodima u finalnoj bazi obrade, danas je ta
slika obrnuta. Velika preduzeća iz BiH, koja su nekad izvozila robe i usluge u iznosima koji
su ih činili globalnim konkurentima, danas dobijaju ugovore relativno malih vrijednosti
najčešće preko posrednika, ili su angažovani kao pod ugovarači.

Ona preduzeća, koja su aktivni izvoznici sa velikim izvoznim potencijalom se suočavaju sa

značajnim preprekama po pitanju sertifikovanja, standardizacije i prateće dokumentacije za
izvozne poslove. Kao ilustracija može poslužiti činjenica da izvoznici BiH namještaja,
dostavljaju nalaze ispitivanja kvaliteta namještaja i materijala iz susjedne Hrvatske, jer u BiH
ne postoji adekvatan institut. Ovo značajno poskupljuje finalni proizvod. Slična situacija je i
sa proizvodima animalnog porijekla, jer BiH nema međunarodno priznatu laboratoriju, čiji su
nalazi međunarodno prihvaćeni. Rješenja koja trenutno omogućavaju izvoz su ad hoc ili
„ vansistemskog “ tipa.

16
Značajno ograničenje konkurentske pozicije je prouzrokovano i nedostatkom kadrova
odgovarajućih kvalifikacija, te nedostatkom pristupa novim tehnologijama. Ukoliko želi
nastaviti tendenciju rasta izvoza i jačanje svoje konkurentske pozicije, BiH će morati
adekvatno riješiti sva navedena pitanja. Jedno od mogućih rješenja tehnološkog jaza je i
privlačenje direktnih stranih ulaganja, a nedostatak odgovarajućih kvalifikovanih profila se u
kratkom roku može riješiti uvozom kadrova, dok se u srednjem i dugom roku može očekivati
prilagođavanje obrazovnog sistema potrebama razvoja BiH.

Bosna i Hercegovina je ocjenjena sa 3,93 poena od ukupnih 7 čime je zauzela 88. mjesto po
konkurentnosti ekonomije. Ovakav plasman je za dvanaest mjesta bolji u odnosu na
prethodni izvještaj (2011. godine). Ove godine, najveći rast zabilježen je u oblasti institucija
(sa 109. mjesta prošle na 85. mjesto ove godine) i inovativnosti (sa 104. na 80.mjesto).
Najveći pad pokazatelja zabilježen je u oblasti makroekonomska stabilnost (sa 78. na 97.
mjesto). BiH je i dalje najlošije ocjenjena u oblasti razvoja finansijskog tržišta (119. mjesto)
i efikasnosti tržišta robe (109. mjesto) i takođe u oblasti poslovne sofisticiranosti (109.
mjesto). Oblast razvoja finansijskog tržišta, je ove godine loše ocjenjena prvenstveno zbog
raspoloživosti finansijskih usluga (121.mjesto), raspoloživosti sredstava za kreditiranje
preduzetnika (127. mjesto) i odobrenosti finansijskih sredstava (123. mjesto).

U oblasti efikasnosti tržišta roba loša ocjena je prvenstveno zbog intenziteta lokalne
konkurencije (138. mjesto), stepena tržišne dominacije (127. mjesto), broj procedura za
početak poslovanja (121. mjesto), broja dana neophodnih za početak poslovanja (120.
mjesto), stepena efekta oporezivanja (109. mjesto), troškova poljoprivredne politike (100.
mjesto) i sofisticiranosti kupaca (124. mjesto).

Faktori za uspješno obavljanje poslovanja u Bosni i Hercegovini koji utiču na nizak nivo
konkurentnosti su:

 pristup finansijskim sredstvima,

 visoke poreske stope,
 neefikasna birokratija i
 korupcija.

17
U sljedećoj tablici su prikazane zemlje u okruženju, prema ukupnom broju rangiranih
zemalja. Iz tabele je vidljivo imaju blagi pad konkurentnosti , a neke su povećale
konkurentnost. Primjer zemlje koja je povećavala konstantnost konkurentnost je Albanija
koja je 2012 bila na 89. Zanimljivo je i to da 2004. godine Slovenija bila daleko
konkurentnija od zemalja u regiji, dok se ta razlika u 2012. godini poprilično ''istopila''.
Možemo iz tabele zaključiti da su zemlje o okruženju podjednake kada su u pitanju ova
rangiranja ovih zemalja u okruženju.

18
 ZAKLJUČAK

Konkurenti su svi oni koji proizvode ili trguju iste ili slične proizvode. Njihov cilj je profit a
konkurentsko takmičenje je nemilosrdno i samo najbolji ostaju na tržištu. Ova filozofija je
skoro svugdje primjenjiva, primjera radi u sportu , biologiji i slično. Preduzeće traži da se na
neki način izdvoji od konkurenata, a za to mora pratiti razne trendove i primjenjivati
inovacije. Pojam inovacije ukratko se može sažeti kao pronalaženje nečeg novog ili
poboljšanje nečeg već postojećeg. Tako inovacija nije samo proizvodnja nečeg nego i
pronalaženje novih načina upravljanja i slično, što znači da inovacija ne mora biti samo
opipljiva, to jest materijalna nego i nematerijalna.

Živimo u vremenu kog neki nazivaju ''informaciona revolucija'' gdje informacione

tehnologije, igraju jednu od najznačajnijih uloga u globalnoj ekonomiji. Informacione
tehnologije su te koje vode do blagostanja u državi. Tako države koje imaju najviši dohodak
po glavi stanovnika (per capita) u pravilu su visoko tehnološke zemlje. Tokom godine
pojavila se i potreba da se mjeri konkurentnost država. To je uradio Svjetski ekonomski
forum 2005. godine i od tada izlazi svake godine analiza globalne konkurentnosti koja je
bazirana na Indeksu globalne konkurentnosti (GCIGlobal Competitiveness Index), veoma
obuhvatnom indeksu, koji obuhvata mikro i makroekonomske temelje nacionalne
konkurentnosti. Svjetski ekonomki forum konkurentnost definiše set institucija, politika i
faktora koji određuju nivo produktivnosti jedne zemlje.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina svi pokazatelji govore da je BiH u lošoj ekonomskoj
poziciji. Razlog tome treba tražiti u neefikasnoj vlasti ili vladama, te u zastojima u
provođenjima reformi . Tako BiH zauzima 88. mjesto u 2012. godini i za dvanaest mjesta je
bolji položaj na skali nego 2011. godine. Značajno ograničenje konkurentske pozicije je
prouzrokovano i nedostatkom kadrova odgovarajućih kvalifikacija, te nedostatka pristupa
novim tehnologijama. BiH bogata je mnogim prirodnim bogatstvima, a privlačenje stranih
investicija je jedan od načina poboljšanja loše konkurentske pozicije BiH. Nadati se treba da
će, kroz evroatlantske integracije BiH poboljšati konkurentsku poziciju i općenito standard
života te smanjiti neke od najvećih problema, korupciju i nezaposlenost .

19
 LITERATURA

[1] Buble, M. “ Osnove menadžmenta”, Sinergija,d.o.o., Zagreb, 2006.

[2] Buble M., Klepić Z.,” Menadžment malih preduzeća – osnove preduzetništva, Ekonomski
fakultet, Mostar, 2007.

INTERNI IZVORI

[1] http://www.businessdictionary.com/

[2] www.inovacije.com-BiH

[3] Federalni zavod za programiranje razvoja, Federacija Bosne i Hercegovine,

KONKURENTNOST 2012. - 2013., Sarajevo, 2012

20