TEHNIČKA I INDUSTRIJSKA ŠKOLA RUĐERA

BOŠKOVIĆA U SINJU

Postavljanje podžbukne električne

instalacije u garaži

LJETNI ROK ŠK. GOD. 2022/2023

IME I PREZIME UČENIKA: MARTIN DUKIĆ

RAZRED: 3.D

ZANIMANJE: ELEKTROINSTALATER

MENTOR : IVAN RADMAN dipl.inž.

Datum prihvaćanja pisanog Prijedlog ocjene izradbe Potpis mentora:

rada: završnog rada:
SADRŽAJ

1. UVOD..................................................................................................................................................2
2. Električne instalacije...........................................................................................................................3
2.1 Vrste električnih instalacija...........................................................................................................3
2.2 Elektroenergetske instalacije........................................................................................................4
2.3 Razvodna kutija............................................................................................................................4
2.4 Električno brojilo..........................................................................................................................6
3. Vrste izvedbe električnih instalacija...................................................................................................7
3.1 Instalacija pod žbukom.................................................................................................................7
3.2 Instalacija u žbuci..........................................................................................................................9
3.3 Vodovi na nosećoj konstrukciji, betonskim kanalima i slično.......................................................9
3.5. Nadžbukna instalacija....................................................................................................................11
4. Shema i opis postavljanja nadžbukne instalacije garaže..............................................................13
5. Zaključak...........................................................................................................................................16
6. Literatura..........................................................................................................................................17

1
1. UVOD

Razvojem i sve većim potrebama tržišta razvija se potreba za gradnjom, a samim time i
potreba za električnom energijom. Tako svaki projektirani objekt prije svega mora biti
funkcionalan, ispravan, ali trebao bih i ispuniti namjenu za koju je namijenjen te treba biti
prilagođen čovjeku i njegovim potrebama. Veliku ulogu u tome imaju električne instalacije te
njihovo projektiranje. Samim projektiranjem potrebno je predvidjet put i način dovoda
električne energije do potrošača, a to se vrši putem niskonaponske mreže i električne
instalacije. Kod projektiranja jako je bitno slijedit odgovarajuće zakone, norme i propise koji
su važeći u Republici Hrvatskoj, kod projektiranja električnih instalacija najbitniji su Tehnički
propisi za niskonaponske instalacije i Zakon o gradnji zajedno s ostalim normama i
propisima. Elektroenergetske instalacije se izvode kako bi se osiguralo napajanje potrošača
električnom energijom. Gromobranska instalacija se postavlja u cilju zaštite ljudi i objekata
od štetnog djelovanja atmosferskog električnog pražnjenja. Električna instalacija
građevinskog objekta sastoji se od izoliranih vodiča struje i pomoćnih uređaja.

2
2. Električne instalacije

Električna instalacija obuhvaća svu električnu opremu u nekom sustavu (prostoriji), koja je
međusobno spojena, njen glavni zadatak je dovesti električnu energiju do krajnjeg korisnika te
napajati trošila koja su u tom sustavu. Instalacije se provode u svim nastambenim objektima
od stanova i obiteljskih kuća do industrijskih tvornica i objekata kao škole, bolnice i hoteli
gdje je instalacija malo kompleksnija ali kad se podijeli na osnovne dijelove uvijek dođemo
do dijelova koje imamo i u najjednostavnijim sustavima. Instalaciju treba izvesti tako da ne
postoji nikakva neposredna opasnost za ljude , isto tako ne smije postojati ni opasnost od
požara. Zbog tih uvjeta je poželjno da se poštivaju propisi za izradu instalacije. Poštivanjem
tih propisa smanjujemo opasnost od električne struje na najmanju moguću vrijednost, isto
tako i postrojenje ima duži vijek trajanja, a zahtjeva minimalno održavanje što su nam sigurno
glavni ciljevi pri projektiranju instalacije.

2.1 Vrste električnih instalacija

 Elektroenergetske

 Gromobranske

 Telekomunikacijske

 Signalne

- Elektroenergetske instalacije su instalacije jake struje te se izvode se tako da se krajnjem

potrošaču osigura električna energija

- Gromobranska instalacija isto tako spada pod instalaciju jake struje ali ona nam služi za
zaštitu ljudi i cijeloga objekta od udara groma

3
- Telekomunikacijske instalacije spadaju u instalacije slabe struje te ih koristimo za prijenos
podataka (slika i zvuk). Vrste telekomunikacijskih instalacija su: instalacije interfona,
telefonske instalacije, instalacije radio i TV sustava, instalacije interneta i televizije,
instalacije razglasa, instalacije mrežnog sustava

- Signalne instalacije isto spadaju u instalacije slabe struje, uloga im je da daju nekakvu
obavijest o tome što se događa u tom prostoru od bitnijih npr. signali za požar ili provalu

U signalne instalacije spadaju: instalacije protupožarnog sustava (panike), instalacije

električnog zvona, instalacije protuprovalnog sustava

- Elemente koje koristimo pri izradi električne instalacije su: električno brojilo na koje nam
dolazi struja od mreže te ide na razvodnu tablu na nju stavljamo osigurače, FID sklopke koji
su povezani sa vodičima sa svim ostalim elementima (utičnice, grla za žarulje i prekidači,
sustavi za signalizaciju i zaštitu)

2.2 Elektroenergetske instalacije

Elektroenergetske instalacije postavljaju se tako da povežu sve elemente (utičnice, grla od
žarulja, prekidače, sustave kojima je potrebno napajanje npr. sustav za zaštitu) na osigurače
koji su predviđeni za točno taj određeni element ili skupinu elemenata čime čine zatvoreni
strujni krug. Instalacija u zgradama ima glavnu razvodnu ploču s osiguračima koja ide dalje
do svakog stana, instalacija se može postavljati po zidovima, podžbuku ili nad žbuku te u
posebne kanalice kroz koje mogu ići i telekomunikacijske instalacije. Prije samog početka
instalacije nalazi se i električno brojilo koje mora biti na vidljivom mjestu da bi se mogla
očitati potrošnja električne energije te instalacija nastavlja dalje do razvodne kutije u stanu. U
razvodnoj kutiji se nalaze osigurači te FID sklopka, oni zajedno štite krajnjeg korisnika ako
dođu u neželjeni kontakt sa strujom te po potrebi i sklapaju taj strujni krug u kojemu je nastao
KS. U današnje vrijeme FID sklopka služi za zaštitu od previsokog dodirnog napona jer je
ona osjetljivija i na najmanje promjene u strujom krugu , radi na principu da mjeri razliku
struje koja ulazi sa onom koja je na izlazu, te izbacuje ako je ta razlika prevelika. Ako
slučajno i dođe do kvara prvo što moramo napraviti je uvjeriti se da je kvar uklonjen te
jednostavno podići osigurač ili FID-sklopku zavisi u čemu je bio kvar, to je dosta jednostavno
napravljeno tako da svatko u svom kučansvu može to napraviti.

2.3 Razvodna kutija

4
 Razvodna kutija je komponenta u kojoj su povezani svi elementi električne instalacije, na
svaki pojedini osigurač su spojeni elementi koji su predviđeni po projektu, to znači da treba
paziti koliko uređaja i koje snage se stavlja na pojedini osigurač. Svaki osigurač čini poseban
zatvoreni strujni krug. U razvodnu kutiju dolazi napajanje sa glavnog priključka za električnu
energiju. Ovdje za primjer prikazana je jednu glavna razvodna kutija iz koje se napajaju ostale
razvodne kutije po stanovima, to se radi zbog selektivnosti, npr. ako postoji kvar najprije će
osigurač iskočiti u razvodnoj kutiji u stanu tako da ne bi svi apartmani ostali bez struje te kako
bi se lakše identificiralo mjesto kvara. Isto tako zbog lakšeg pronalaska mjesta na kojem se
dogodio kvar koriste se oznake ispod osigurača te u shemi projekta te se tako pronalazi taj
strujni krug koji je povezan sa tim osiguračem i uklanja se kvar. Razvodne kutije se napajaju
sa kablom kojemu je minimalni presjek 6 mm2. U razvodnoj kutiji još se stavljaju odvodnici
prenapona i to po jedan na svakoj fazi. Osigurači, FID-sklopke i odvodnici prenapona se
postavljaju na vodilice u razvodnoj kutiji tako da sve bude pregledno te da bi bilo lakše uočiti
koji osigurač je spušten ( u kvaru) ako do toga dođe. Po pravilu za vodiče svaka boja ima
svoje značenje: plava boja označava označava nul vodič (N), crne ili smeđa boja označava
fazu te zaštitni vodič (PE) je žuto-zelene boje. Postoje dva načina postavljanja razvodnih
kutija a to su podžbukno i nadžbukno.

Slika 1.Glavna razvodna ploča za jednu zgradu

5
2.4 Električno brojilo

Električno brojilo je uređaj kojim se mjeri potrošnja električne energije u stanovima se

najčešće koriste jednofazna dvotarifna brojila ima još podvrsta ali mi ćemo u vidu ovoga rada
obraditi samo ovaj tip. Brojilo se mora postaviti na vidljivo mjesto kako bi se mogli očitati
podatci s njega te kako bi se električna energija mogla naplatiti. Dvotarifno znači da ima 2
tarife (dan i noć) što znači da jedna tarifa (preko dana u zimi od 7-21h i ljeti od 8-22 h)
skuplja dok je preostalo vrijeme druga jeftinija tarifa. To je zato da bi se smanjila vršna
opterećenja u mreži.
Princip rada je takav da u njemu se nalaze dva elektromagneta, od kojih je jedan strujni koji je
napravljen od deblje žice sa manjim brojem zavoja te je povezan sa faznim vodičem koji ide
do potrošača a drugi je naponski koji je napravljen od tanje žice sa više zavoja i spojen je sa
faznim i nultim vodičem. Zbog različitog broja navoja i prolaskom struje kroz elektromagnet
stvara se okretno magnetsko poslije koje pokreče brojčanik čiji su okreti proporcionalni
potrošnji struje. Na slici imamo primjer indukcijskog jednofaznog dvotarifnog brojila.

Slika 2. Električno jednofazno dvotarifno brojilo

6
3. Vrste izvedbe električnih instalacija

Svaka električna instalacija niskog napona sastoji se načelno od kućnog priključka, razvodnih
uređaja sa brojilom i zaštitnim uređajima, vodova i priključnih naprava. Prema izboru i vrsti
instalacijskog materijalu i načinu njegovog postavljanja mogu se električne instalacije niskog
napona podijeliti na nekoliko vrsta koje su se u toku vremena pokazale praktične i
ekonomične;

 Goli vodovi
 Instalacija pod žbukom
 Instalacija u žbuci
 Instalacija nad žbukom
 Vodovi na nosećoj konstrukciji, betonskim kanalima i sl.
 Vodovi u podnim kanalima
 Kanalni razvodnik

3.1 Instalacija pod žbukom

Prvo je potrebno uraditi „zidarske radove“ tj. potrebno je obilježiti (tesarskom olovkom)
mjesto MO, mjesto za SR, obilježiti trasu vodova i mjesta za razvodne i montažne kutije.
Poslije toga se posebnim alatom za opću upotrebu, prije žbukanja, u zidu izdube otvori za
razvodne ormare, rupe za smještaj razvodnih i montažnih kutija i kanali za smještaj
instalacijskih vodova (ili instalacijskih cijevi, a u njih se naknadno uvlače vodovi). Širina i
dubina rupe ovise od dimenzije kutije. Dubina rupe se prilagođava debljini sloja žbuke i
gornja ivica (poklopac) treba da se poravna sa površinama maltera. Potrebno je iskustvo da se
to odredi na zidu koji još nije pokriven malterom i kutija se postavlja tako da viri iz zida
onoliko kolika će biti debljina budućeg sloja maltera.

7
 Slika 5. Primjer ručnog kopanja, i bušenje bušilicom

Kanali za vodove i instalacijske cijevi također se kopaju ručno ili bušilicom. Širina kanala
ovisi o broju cijevi, vodova koji se paralelno polažu na tom dijelu trase. Kada su završeni
zidarski radovi, prvo se postavljaju montažne kutije tako što se otvori natope vodom, i na dno
rupe se nanosi tanak sloj gipsa. Odmah zatim se u otvor uvlači kutija pa se laganim
pomicanjem namješta. Na sličan način se polažu instalacijske cijevi i učvršćuju se sa gipsom.

Uvlačenje vodiča u instalacijske cijevi se vrši posebnim čeličnim užetom, na čijem se vrhu
nalazi posebno oblikovana vodilica ili kugla da lakše prolazi kroz cijev. Prvo se čelično uže
provuče kroz instalacijsku cijev i uže lagano povlači za njim i vod. Postupak provlačenja
vodova ponavlja se od kutije do kutije pri čemu se mora paziti da se ostavlja propust iz kutija
cca 15 cm, radi lakšeg spajanja na stezaljke. Razvodni ormarići su kompletni tvornički sa
ugrađenim osiguračima, zaštitnim sklopkama, sabirnicama, transformatorom za zvonce,
signalnom sijalicom itd. Na mjestu gdje je projektom predviđen razvodni ormarić napravljen
je poseban otvor i postavljena PVC kutija. Zbog velike količine vodiča u ovom otvoru,
potrebno je da oni izlaze cca 50 cm, zbog lakšeg spajanja na osigurače i sabirnice pri montaži.
Završni radovi se izvode nakon završetka žbukanja, a sastoje se od povezivanja razvodnih
kutija, montiranja sklopki, priključnica, svjetiljki itd.

8
3.2 Instalacija u žbuci

Električne instalacije u žbuci ili PP/R instalacija upotrebljava se od 1958. godine i postajala je
zbog svojih ekonomskih prednosti najčešći oblik električne instalacije u stambenim
objektima. Instalacijski vod PP/R je plosnat sa razmaknutim žilama, i može se polagati
direktno na zid ili strop, bez kopanja kanala, prije žbukanja, ali u suhim prostorijama. Znači u
jednom objektu ova instalacija se ne može koristiti za sve strujne krugove i uvijek se koristi u
kombinaciji sa instalacijom pod žbukom. Instalacijski vodovi PP/R se pričvršćuju na zid
privremeno uz pomoć malih čeličnih čavli sa podloškom od izolacijskog materijala. Čavle
treba zabijati samo kroz utor koji prolazi cijelom dužinom voda. Razmak između čavli je 20-
25 cm. Nakon ovakvog proizvodnog pričvršćivanja vodove treba definitivno učvrstit gipsom
uz svaki čavao. Kada je instalacija gotova, pažljivo se izvade čavli. Spajanje vodiča smije se
vršiti samo u razvodnim kutijama koje su opskrebljene za to potrebnim stezaljkama.
Razvodne kutije su plitke, duboke 12-15 mm, a pričvršćuju se na zid s jednim ili dva vijka.
Montažne kutije su također posebne izvedbe, plitke 12-15 mm i u njih se ugrađuju sklopke i
priključnice. Svaka kutija ima, montažna i razvodna ima i zaštitni poklopac kojim se prekriju
nakon završetka montaže. Kada su završeni svi žbukerski radovi, ovaj poklopac se skine i
montiraju se sklopke, utičnice i originalni poklopci.

3.3 Vodovi na nosećoj konstrukciji, betonskim kanalima i slično

Kod ove instalacije se za paralelno polaganje većeg broja kablova i vodova, u većim
stambenim zgradama i industrijskim objektima, koriste posebni nosači koji su smješteni uz
zid ili su montirani ispod stropa ili se vodovi i kablovi polažu u betonske kanale.
Danas se sve više upotrebljavaju posebne police, rešetkasti nosači, kuke ili čelični profili
montirani na strop ili zid u koje se polažu kablovi i vodovi Izrada ove instalacije svodi se na
polaganje kablova u kablovske "regale" (police) i fiksiranje kablova obujmicama. Police se
rade od čeličnih profila ugrađenih u zid, preko kojih se postavlja perforirani lim, oblika
kanala, kao podloga za polaganje kablova. Kabel koji se prvi izdvaja iz zajedničke trase mora
biti položen kao krajnji sa strane na kojoj se nalazi trošilo koje napaja. U većim

9
industrijskim, poslovnim i stambenim objektima projektom se predviđaju podni (horizontalni)
i vertikalni (zidni) betonski kanali za postavljanje instalacije. Pri polaganju kablova u
betonske kanale preporučuje se da širina i dubina betonskih kanala ne bude ispod 300mm.
Prilikom polaganja više kablova zajedno treba uvijek nastojati osigurati razmak između
kablova bar za debljinu kabla da bi se osiguralo dobro hlađenje.

Slika 6. Kablovi položeni u betonskim kanalima

3.4 Kanalni razvod

Ovo je moderno rješenje razvoda instalacije u industriji (industrijske instalacije). Kanalni
razvod kao nov sistem razvođenja električne energije u upotrebi je od 1945 godine. U
industrijski najrazvijenijim državama su uočeni nedostaci klasičnih instalacija i odmah poslije
drugog svjetskog rata razvile su nov sistem razvoda za velike industrijske pogone a to su
bakarni vodiči-sabirnice u kanalnim kutijama.
Klasičan razvod električne energije po industrijskom pogonu od glavnog razvodnog ormara
do pojedinih trošila pomoću vodova odnosno kablova na zidu ili u betonskim kanalima u
podu ima niz nedostataka, kao što su:

 Pri projektiranju instalacije projektant mora znati smještaj svakog trošila u prostoriji
kao i njihovu snagu.
 Svaka promjena proizvodnog procesa iziskuje redovito i promjenu položaja nekih ili
čak svih uređaja u prostoriji, zamjenu nekih od njih novijim ili postavljanjem novih
 Svaka promjena u instalaciji, npr. zamjena vodova zbog povećanog opterećenja i
potrebe za većim presjecima, osim materijalnog troška uzrokuje smetnje ili privremeni
prekid rada proizvodnje.

10
  Kod pogona sa većim brojem strujnih krugova, gubi se preglednost instalacije i sve
teže je održavanje

Kod klasičnog razvoda električne energije postavljaju se od razvodnog ormara kablovi za

svako trošilo. Klasična instalacija je još uvijek ekonomski opravdana i u upotrebi na onim
mjestima gdje trošila nisu blizu jedna drugome, već su rijetko raspoređena. Pri razvođenju
pomoću kanalnih kutija tj. Industrijskog razvoda iz razvodnog ormara se napajaju sabirnice u
kanalnim kutijama postavljene u pravcu najveće koncentracije trošila a kablovi odnosno
vodovi se upotrebljavaju samo od kanalne kutije do trošila.

Slika 7. Klasični i industrijski sustav razvoda

3.5. Nadžbukna instalacija

Rijetko se događa da se vodovi u industriji polažu pod beton ili u beton. Jedan od načina su
vodovi takve konstrukcije da se mogu postaviti na odstojne obujmice direktno na zid,
odnosno žbuku. Izbor vodova ovisi od uvjetima u prostoriji (prašina, vlaga, kemijski utjecaji,
mehanička naprezanja) u kojoj se instalacija postavlja. Instalacijski vod PP (ili kabel PP 00)
polaže se nad žbuku u suhim i vlažnim prostorijama bez agresivnih isparavanja, u kojima
nema opasnosti od mehaničkog oštećenja i koje nisu posebno zagrijane. U prostorijama sa
težim uvjetima upotrebljavaju kablovi PP 02, PP 12, PP 41 i sl. Ranije su se za ovu instalaciju
u industriji upotrebljavali kablovi GO 02 (gumena izolacija, olovni plašt i impregnirani ) i GO
12 (iste konstrukcije ali preko plašta ima i čeličnu traku za zaštitu od mehaničkih oštećenja). I
danas još uvijek se zadržao naziv za ovu instalaciju po tome "OG-instalacije".Za pričvršćenje
voda na zid postoji niz obujmica.

11
 Slika 8. Obujmice za pričvršćivanje vodova na zid

Obujmice se za podlogu pričvršćuje na više načina:

 Vijcima za drvo (lamperija, drveni umetak u zidu);

 Vijcima koji se uviju u posebne zidne uloške (tiple). Prethodno je potrebno bušilicom
izbušiti rupe u zidu ili betonu u koje se ukucaju tiple
 Montaža na posebne vijke koji se prethodno posebnim pištoljem upucaju u podlogu.
Pri izboru „metaka“ tj. vijaka treba biti obazriv jer različito je punjenje zavisno od
toga kakva je podloga, cigla, željezo, beton. Pištolj je konstruiran da se može aktivirati
samo kada je prislonjen na tvrdu podlogu;
 Lijepljenjem na ravne podloge od betona specijalnim ljepilom

12
4. Shema i opis postavljanja nadžbukne instalacije garaže

Slika 9. Principijelna električna shema dvije povezane garaže

Na ovoj shemi je prikazan raspored Elektro instalacije u garaži. Za ovu elektroinstalaciju

potreban nam je sljedeći materijal:

 Četiri električne utičnice za nadžbukno postavljanje

 Tri preklopne sklopke za nadžbukno postavljanje
 Četiri svjetiljke za instalaciju na žbuci
 Električni vodiči promjera 3x1,5 mm duljine 25 metara
 Električni vodiči promjera 3x2,5 mm duljine 30 metara
 Dvije razvodne kutije za nadžbuknu instalaciju
 Osigurači
 Obujmice, spajalice i ostali potrošni materijal

13
Za izvođenje ovih radova potreban nam je sljedeći alat:

 Električna bušilica
 Tiple
 Ispitivač
 Izolir traka
 Specijalni skalpel za električne vodiče
 Spajalice

Pri ovoj instalaciji, kad smo već odredili raspored položaja utičnica, preklopni sklopki,
svjetiljki, pristupamo postavljanu električne instalacije. Prvo što radimo je postavljanje
obujmica za vodiče, do položaja utičnica, i svjetiljki, preklopnih sklopki i razvodnih kutija.
Nakon što smo postavili obujmice, na njih polažemo vodiče, te zatim pristupamo postavljanju
razvodnih kutija, sklopki, svjetiljki i utičnica. Kad smo postavili sve potrebne instalacije,
prema shemi, prvo sređivamo razvodne kutije, i postavljanje osigurača u slučaju strujnog
udara ili kratkog spoja. Spajanje se izvodi pomoću spajalica, ili izoliranjem izolir trakom. Na
kraju, postavljamo sklopke, svjetiljke i utičnice.

14
Slika 10. Višepolna shema ormarića za garažu

15
 Slika 11. Izgled razdjelnika

5. Zaključak

Električna instalacija je skup sve električne opreme koja treba biti tako izvedena da ne
predstavlja nikakvu opasnost za osobe koje ju koriste te za ostala bića koja bi mogla doći u
neposredan kontakt s njom, te nam služi za odrađivanje svoje namjene koja je opskrbljivanje
krajnjeg korisnika sa električnom energijom. Kao što znamo električna energija je jedan od
glavnih oblika energije u kućanstvima ali isto tako može biti opasna po život ako se s njom ne
rukuje ispravno. Stoga imamo određene mjere zaštite kao što su FID-sklopke i osigurači, dok
nam osigurači služe ne samo za ljudsku zaštitu nego imaju i svojstvo selektivnosti kojim se
mreža štiti od prodora KS dublje u mrežu. U ovome radu smo opisali nadžbuknu instalaciju
garaže, proces instalacije, postavljanje eklektičnih vodiča. Nadžbukna instalacija je instalacija
nakon završetka svih podžbuknih radova.

16
6. Literatura

1. https://bs.wikipedia.org/wiki/Elektri%C4%8Dne_instalacije
2.https://www.google.com/search?
biw=1920&bih=937&tbm=isch&sa=1&ei=JVMeXc3oDdzkgwfNypHAAQ&q=dvotarifno+jednofazn
o+brojilo&oq=dvotarifno+jednofazno+brojilo&gs_l=img.3...57775.64011..64150...0.0..0.258.418
7.0j27j1......0....1..gws-wiz-img.......0i67j0j0i24.R5xjfsJXD8E#imgrc=sTJIF7D5uzbz6M:

3. Vladimir Rodeš: Električne instalacije 1. I 2. Dio.

17