S A D A Š NJ E V R I J E M E

PREZENT

• njime se izriče prava i prenesena sadašnjost

• kada se radnja i obavijest o njoj vrše istodobno – prava sadašnjost
• kada se prezentom prošla, buduća ili ponavljana radnja u živu pamćenju
doživljava kao sadašnja – prenesena sadašnjost
• tvorba:
od svršenih i nesvršenih glagola nastavcima
- em, - jem, - im, - am
BITI HTJETI
naglašeni nenaglašeni
jesam sam budem hoću ću
jesi si budeš hoćeš ćeš
jest je bude hoće će
jesmo smo budemo hoćemo ćemo
jeste ste budete hoćete ćete
jesu su budu hoće će
nesvršeni svršeni
prezent prezent

PROŠLA VREMENA

PERFEKT

• prošlo složeno vrijeme

• tvorba: glagolski pridjev radni + nenaglašeni prezent pomoćnog glagola biti; pisao
sam
• Radnja koja se dogodila u prošlosti
KRNJI PERFEKT
• perfekt bez nenaglašenog prezenta pomoćnoga glagola biti
• obično se upotrebljava u pripovijedanju (osobito u narodnim pripovijetkama)
Bio jedan starac i imao puno djece.
Primjer: gledati
1.gledao/gledala sam 1.gledali/gledale smo
2.gledao/gledala si 2.gledali/gledale ste
3.gledao/gledala je 3.gledali/gledale su
 AORIST

• jednostavno prošlo svršeno vrijeme

• tvorba: od svršenih glagola nastavkom
- oh, - e, - e, - osmo, - oste, - oše
- h, - o , - o, - smo, - ste, - še
HTJETI BITI

htjedoh bih
htjede bi
htjede bi
htjedosmo bismo
htjedoste biste
htjedoše bi, biše

• nastavci:
1. pogleda-h 1. narast-oh
2. pogleda- / 2. narast-e
3. pogleda- / 3. narast-e
1. pogleda-smo 1. narast-osmo
2. pogleda-ste 2. narast-oste
3. pogleda-še 3. narast-oše

IMPERFEKT

• jednostavno prošlo nesvršeno vrijeme

• tvorba: od nesvršenih glagola, tako da se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci:
- ah, - aše, - aše, - asmo, - aste, - ahu
- jah, - jaše, - jaše, - jasmo, - jaste, - jahu
- ijah, - ijaše, - ijaše, - ijasmo, - ijaste, - ijahu
• u imperfektu nekih glagola provodi se jotacija (nosjah - nošah) i sibilarizacija
(peku - pecijah)
Primjer: gledati
1. gled-ah 1. gled-asmo
2. gled-aše 2. gled-aste
3. gled-aše 3. gled-ahu
 PLUSKVAMPERFEKT
• pretprošlo složeno vrijeme
• tvorba: glagolski pridjev radni + perfekt ili imperfekt pomoćnoga glagola biti:
(bio sam pisao / bijah pisao)
• upotreba: izriče se prošla radnja koja se vršila prije neke druge prošle radnje
• Primjer: gledati
• 1. način • 2. način
1. bio/bila sam gledao/gledala 1. bijah gledao/gledala
2. bio/bila si gledao/gledala 2. bijaše gledao/gledala
3. bio/bila je gladao/gledala 3. bijaše gledao/gledala
1. bili/bile smo gledali/gledale 1. bijasmo gledali/gledale
2. bili/bile ste gledali/gledale 2. bijaste gledali/gledale
3. bili/bile su gledali/gledale 3. bijahu gledali/gledale

BUDUĆA VREMENA
FUTUR I.

• buduće vrijeme
• tvorba: infinitiv + nenaglašeni prezent pomoćnoga glagola htjeti;
(ja ću doći/ doći ću)
• izriče radnju koja se ne vrši onog trenutka kada se o njoj govori, već će se vršiti
u bilo kojem trenutku u budućnosti
• ako je nenaglašeni prezent glagola htjeti iza glagola koji završava na – ti, i se u
pisanju gubi; pisat ću, gledat ćemo, učit će
• složeno buduće glagolsko vrijeme. Sastoji se od prezenta pomoćnog glagola
htjeti i infinitiva glavnog glagola.
• Primjer: gledati
1. ću gledati 1. ćemo gledati
2. ćeš gledati 2. ćete gledati
3. će gledati 3. će gledati
 FUTUR II.

• predbuduće vrijeme složeno od glagolskog pridjeva radnog i svršenog

prezenta pomoćnog glagola biti; budem vježbao
• Primjer: gledati
1. budem gledao/gledala
2. budeš gledao/gledala
3. bude gledao/gledala
1. budemo gledali/gledale
2. budete gledali/gledale
3. budu gledali/gledale