Predavanje 2.

 Pojedinci i skupine u upravnim, vojnim i visokim crkvenim službama. Predmet

proučavanja tek suvremene historiografije. Zemljoposjednici ujedno posjednici moći,
bogatstva, političkog sudjelovanja i društvenog prestiža osobito na lokalnoj razini –
Cilj društvene mobilnosti „nižih društvenih skupina. Patrimonij i obiteljski posjedi,
posjedi i uzdizanje po službi ili zaslugama, kolektivni posjedi krune ili vjerskih
zajednica. Jasna stratifikacija i oštrije razlike između društvenih skupina od 16.
stoljeća nadalje. „Staro“ zemljišno plemstvo i „novo“ (službe, armales). Predstavnici
gradskih magistrata (Također staro i novo gradsko plemstvo). Časničke službe i
položaji – stečeni, nasljedni ili zakupljeni. Prelati.
 Sudionici temeljem posjeda i plemićkoga statusa u staleškim skupštinama i
predstavničkim tijelima – Udio u formiranju vlasti zajedno s vladarem uz očuvanje
povlastica, posebnosti i privlegija staleža i teritorija političkih cjelina ranomodernih
monarhija i republika. Sudjelovanje u političkom i upravnom životu donosi društveni
uspon i socijalni potencijal, materijalne povlastice i moć na lokalnoj razini. Osnažuje i
klijentelističko-patronatski odnos. Političke i kulturne strategije u odnosu monarhije i
elita – Kraljevski dvor kao središte okupljanja.
 Lokalni predstavnici elitnih skupina – Posrednici komunikacije i uprave između
središnje vlasti i lokalnih tijela vlasti – Politički konsenzus. Primjer Hrvatski agent na
Dvoru (Bira hrvatski sabor, zadatak stalni boravak na dvoru, to jest blizu različitih
dvorskih tijela i pojedinaca koji sudjeluju u njemu za svrhu lobiranja interesa
hrvatskog sabora na Bečkom Dvoru). Posao u rastućoj birokraciji – Upravnim
službama i kraljevskim i državnim tijelima. Časnički položaji u rastućoj strukturi
novooformljenih stajaćih vojski. Primjer Donjoaustrijskih staleža i hrvatskih redova i
staleža.
 Ekonomska i socijalna korist velikaških obitelji – Financiranje kraljevskih pothvata i
ratova. Kraljevi pregovori s lokalnim predstavničkim tijelima – Podizanje poreza za
formiranje i održavanje stajaćih vojski. Primjer kraljevska titula za teritorij Pruskog
vojvodstva Fridriku I. izbornome knezu Brandenburga. Sudjelovanje u zajedničkoj
vlasti značio je jačanje monarhije, ali istodobno i jačanje njezinih elita koje su ju
podupirale i sudjelovanje u upravljanju. Elite – Mala skupina ljudi sa svom političkom
moći na određenome teritoriju – Lako postizanje političkog konsenzusa.
 Prelati – Kao zemljoposjedničko plemstvo i nositelji duhovnog potencijala.
Svećenstvo na svim razinama društvene ljestvice igra značajnu ulogu – Brinuli o
duhovnim potrebama, školovanju, zdravstvenoj skrbi, za sve od kraljeva do seljaka i
sitnog građanstva. Ključna imenovanja na mjesta crkvenih dužnosnika posebice
predstavnika elitnih obitelju – Nadzor podanika preko lokalnog svećenstva –
Propovjedi. U SRCNJN prelati vladali pojedinim teritorijima – Izborni knezvoi Triera,
Mainza i Kolna. Italija – Imenovanje članova obitelji na važna mjesta crkvene
hijerarhije utjecaj na lokalnim razinama preko župnika.
 Povezivanje vladareve svjetovne vlasti i njezinog duhovnog opravdanja – Oznake u
naslovima kraljeva i prinčeva. Primjer Defender of the Faith. U Složenim
monarhijama vjera odnosno religija je bila jedna od snažnih poveznica njezinih
kompozitnih dijelova – Vrlo snažna unija države i crkve. Prelati na čelu administracija
gradova i zemalja, zemaljski posjednici i vladari teritorija, predsjedali zemaljskim
 reprezentativnim tijelima (usmjeravaju političke odluke u korist politika monarha)
Primjer Emerik Eszterhaszy – Iokumtenens.
 Pripadnici crkvenih redova obavljaju upravne službe na dvorovima, administraciji
vladara i tijelima centralnih vlasti – Palatin, ministri savjetnici, tajnici, pravilnici,
izaslanci. Primjer ban Juraj II. Drašković, kardinali Richelieu i Mazarin. Drugi oblici
korištenja crkvenih struktura i njihovoga duhovnog potencijala. Crkvene snage i
hijerarhija u katoličkoj obnovi Habsburga – Propovjednici i crkveni redovi. Španjolski
vladari – Osvajanje novih teritorija i stanovništva. Biskup of Canterburyja – Henrik
VI. I raskol s papinstvom.
 Temelj odnosa kruna – elita i ključ uspješne vladavine = razmjena usluga i položaja.
Normalan i prikladan način postizanja društvene promocije i ambicija u
ranomodernim sustavima zasnovanima na očuvanju privilegiranog društvenog
poretka. Trgovina uslugama i zaslugama duž vertikalne linije društvene hijerarhije
predmodernog doba – Ostvareno mrežama osobnih odnosa. Povezuje lokalne elite i
predstavnike krupnijeg plemstva na državnim položajima – Iskazivanje lojalnosti
pokroviteljima i kruni za uzvrat mogućnosti socijalnog i materijalnog napredovanja.
Praksa ublažena birokratizacijom državne administracije i novom društvenom
paradigmom obrazovanog i korisnog podanika u drugoj polovici 18. stoljeća, ali je i
dalje postojao kao način socijalnog ostvarivanja. Patronatski odnos vladara prema
službenicima i dvorjanicima.
 Nakon Tridesetogodišnjeg rata – Vrijeme formiranja staleških vojski – Obrambeni
značaj i demonstracija vansjkopolitičkog položaja i moći. Jedan od identiteta i uloga
zemljoposjedničkom plemstva = Vojni. Plemićke obitelji od srednjovjekovnoga
razdoblja sudjeluju u obrani suverena i teritorija kraljevstva i formiranju kraljevske
vojske. Pripadnici srednjovjekovnih obitelji – U naobrazbi viteški elementi i vojni
elementi, u reprezentaciji – Pravo nošenja oružja. U ranonovovjekovlju zajedno s
procesom vojne revolucije i formiranja staleških vojski – Staro zemaljsko plemstvo i
rodovi pronalaze svoje mjesto u novim vojnim strukturama. Nova uloga – Časnici i
visoki vojni zapovjednici kraljevskih snaga – Vojna naobrazba i iskustvo. Kupovina
vojnih službi i položaja (činova) – Način stjecanja plemstva. Primjer Kneževići od
Svete Helene.
 Staro plemstvo – Nova uloga državnih službenika (Vojnih ili civilnih) Mlađi
pripadnici obitelji – Sveučilišna i institucionalna naobrazba (Vojna, pravo, uprava) –
Službe u monarhijskim i republičkim birokratskim sustavima. Primjer dominacije
plemstva na zapovjednim pozicijama u francuskoj vojsci. Na hrvatskom povijesnom
ozemlju – Specifikum ratovanja s Osmanlijama – Plemstvo na zapovjednim
pozicijama, i obravna vlastitih posjeda. Insurekcija (Način osobnog služenja plemstva
umjesto poreznih podavanja za obranu), privatne vojske kao način novačenja. Primjer
novačenja u Ruskome Carstvu i u zapadnim monarhijama.
 Ratovanje prešlo od povremenog angažmana i viteške kulture u stalni posao za
plemstvo od sredine 18. stoljeća. I dalje egzistiraju elementi plaćeničkih postrojbi –
Zapovjednici ugovorom odnosu s vladarom – Plemstvo – Vojne postrojbe su privatni
pothvat. Primjer Ivan Karlovića, benefiti plemstva od ulaganja u postrojbe od državnih
sredstava za vojsku, ratno profiterstvo. Kraljevska garda – Privlačenje mladih plemića
na dvor. Elitne regimente kao osobna straža i vojna postrojba kojom je u skladu sa
 svojom vojnom ulogom zapovijedao monarh – Posebne vojne uniforme razlikuju ih od
ostalih postrojbi.
 Kraljevski dvor kao mjesto kraljevskog kućanstva. Kraljevski dvor kao mjesto
djelovanja kraljevskih i monarhijskih institucija vlasti = centar susreta kraljevske
centralne vlasti i obnašatelja službi i dužnosti (državnih elita) te reprezentacije
monarhije prema poslanicima drugih država. Dvorjani i službenici nerijetko i
obnašatelji uloga u kraljevskom kućanstvu (komornik, peharnik i sl.) – Osobito služiti
vladaru znači najviši privlegij. Primjer ceremonija buđenja Luja XI. Dvor = Središte
reprezentacije, moći i značaja te podjeljivanja povlastica, mjesto upravljanja
strukturama lokalnih elita. Ujedinjujuća funkcija dvora koji okuplja elite i formira
dvorsko društvo. Natjecanje obitelji za utjecaj i kraljevsku nakolnost. Stalna potreba
za dvorskim službama – Prilika za stvaranje društvenih mreža i umrežavanje –
Zahtijeva konstantu prisutnost elita na dvorovima, ali i zbog službi, prisutnosti na
mjestima centralnog odlučivanja i donošenja političkih odluka.
 Rast veličine kraljevskog dvora od sredine 17. do sredine 18. stolječa - Označava i
značaj i sjaj vladara – Skupno održavanje. Primjer dvor austrijskih Habsburga u Beču
– 2,000 do 2,500 osoba pod Karlom VI. Život na dvoru prema ustaljenom
ceremonijalu – Dvorski način života. Aristokratski dvorovi velikaša diljem Europe –
Vezan uz to fenomen rasta kraljevskih dvorova prema 18. stoljeću. Veliki kraljevski
dvorovi Europe trajno su postali vezani uz glavni grad monarhije i nisu bili
peripatetski – Kralj putuje s dvorom na različite svoje ili posjede lokalne elite kroz
svoju zemlju – Sada centar postaje kraljevski dvor koji gubi svoju mobilnost.
Izgradnja rezidencijalnih palača kao središta kraljevskih dvorova. Primjer Versailles na
rubu Pariza (10,000 ljudi), ili Madrid u vrijeme Filipa II. Španjolskog.