Aleksandar Stipetić

Glagoljaške tiskare

(Povijest knjige)

Južni Slaveni također su svoje prve knjige počeli tiskati

prije svršetka 15. stoljeća. Prva tiskana knjiga na hrvatskom
jeziku jest Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine.
Na samoj knjizi, nažalost, ne piše gdje je tiskana pa su se
oko tog važnog pitanja sporili stručnjaci već u prošlom
stoljeću, kada je započelo proučavanje te inkunabule. Još
1820. godine poljski svećenik Mihajlo K. Bobrowski nabacio
je ideju da je Misal možda tiskan u Veneciji. Tu su tezu
nekritički prihvatili mnogi istraživači sve do najnovijeg
vremena, kada je detaljnijom analizom same knjige i drugih
činjenica došlo do prilično pouzdana zaključka da je knjiga
tiskana na hrvatskom tlu. Po Z. Kulundžiću knjiga je tiskana
u danas malom mjestu Kosinju u Lici koje je u 15. stoljeću
bilo značajno kulturno središte. Pouzdano se, međutim, zna
da je u tom mjestu zaista pro-radila prva tiskara na
slavenskom jugu jer je u njoj tiskan 1491. godine prvi
glagoljski brevijar, no da li je u tom mjestu, pa i eventualno
u istoj tiskari, tiskan i Misal, nemamo zasada čvrstih
dokaza.

1
 Druga tiskara glagoljskih knjiga nalazila se u Senju, gdje
su 1494. i 1496. tiskane dvije knjige - drugo izdanje Misala i
Sprovid općena - prijevod poznate knjižnice Confessionale
generale talijanskog franjevca M. Carcana. Dok za prve
spomenute glagoljske knjige ne znamo ni ime tiskara, ni
mnogo toga drugog, za ove što su izišle iz senjske tiskare
znamo da ih je tiskao senjski kanonik Blaž Baromić iz
Vrbnika na otoku Krku. O ovoj zanimljivoj ličnosti znamo da
je neko vrijeme radio u tiskari Andrea Torresanija u
Veneciji, gdje je sudjelovao u tiskanju glagoljskog brevijara
iz 1493. godine. U toj je tiskari Baromić izradio i glagoljska
slova s kojima se vraća u domovinu i već iduće godine u
Senju počinje tiskati knjige u novoosnovanoj tiskari. Godine
1494. izlazi u tom gradu drugo izdanje glagoljskog Misala u
čijem kolofonu piše da su u njegovu tiskanju sudjelovali,
osim Baromića, i arhiđakon Silvestar Bedričić i đakon
Gašpar Turčić. Drugu knjigu u Senju tiska Baromić sam. O
njegovim pomoćnicima u tiskanju prve knjige postoje inače
vrlo oskudni podaci. Turčić, koliko je poznato, neće se dalje
baviti tiskarstvom, dok će se Bedričić pojaviti kasnije kao
glavni akter u drugoj fazi rada te tiskare (1507 - 1508),
kada se u njegovoj „hiži“ nalazi tiskara iz koje izlazi pet
daljnjih glagoljskih knjiga.
U prvu fazu razvitka glagoljskog tiskarstva spada i ona
koja je osnovana u Rijeci Osnovao ju je modruški biskup
Šimun Begna-Kožičić, rodom iz Zadra, istaknuti javni radnik
i pisac, koji je svoja djela tiskao na latinskom i hrvatskom
jeziku. Godine 1530. i 1531. u toj njegovoj tiskari izlazi pet

2
glagoljskih knjiga, među kojima i Kožičićevo djelo Knižica
od žitija rimskih arhierejov i cesarov.
Spomenute glagoljske knjige nisu jedine knjige iz tog
ranog razdoblja razvoja tiskarstva. Nekoliko hrvatskih
knjiga izišlo je iz tiskarskih radionica u Veneciji. Mletački
tiskari Peregrinus de Pasqualibus, Andrea Torresani i
Damiano di Gorgonzola upuštaju se u tiskanje knjiga na
glagoljici za potrebe hrvatskog klera.
Još jedna značajna tiskara radila je na južnoslavenskom
prostoru prije svršetka 15. stoljeća. To je Cmojevićeva
tiskara u Četiriju u kojoj su tiskane crnogorske inkunabule
ćirilskim pismom od 1493. do 1496. godine. Središnja
ličnost tiskare bio je jeromonah Makarije, vrsni majstor,
koji je tiskarski zanat izučio u Veneciji. Tamo je dao i
lijevati' slova za svoju tiskaru, koju je prenio u Crnu Goru.
Godine 1493. započeo je rad na tiskanju Oktoiha
(Osmoglasnik prvoglasnik) i iduće godine to najpoznatije
djelo crnogorske tiskare bilo je dovršeno. Na toj se knjizi,
nažalost, nigdje ne navodi mjesto izdanja pa se zato među
stručnjacima pojavila pomisao da je ono tiskano u Veneciji i
da je naklada dopremljena u Crnu Goru i ondje
raspačavana. Vjerojatnije je, međutim, da je ta knjiga
tiskana u samoj Crnoj Gori. U jednoj od šest ćirilskih knjiga
koje je tiskao Makarije navodi se izričito Cetinje kao mjesto
izdanja pa se zato s pravom drži da je i Oktoih, kao i druge
knjige s Makarijevim imenom, tiskan u istoj cetinjskoj
tiskari. Predaja da je ta tiskara neko vrijeme radila na
Obodu nije znanstveno potvrđena. Tiskara je prestala s

3
radom kad je njezin osnivač i mecena zetski vojvoda Đurađ
Crnojević morao pred Turcima napustiti Crnu Goru i
skloniti se u Veneciju 1496. godine. Nije poznato je li s njim
emigrirao i jeromonah Makarije.
Glagoljske tiskare u zapadnoj Hrvatskoj i crnogorska u
Cetinju započele su s radom u vrlo teškom trenutku
povijesti južnoslavenskih naroda, kada su Turci već bili
zauzeli mnoge njihove zemlje i kada je turska vojska bila
nadomak samih mjesta u kojima su te tiskare radile. U
takvim uvjetima bilo je pravo čudo što su te tiskare uopće
proradile i što je u njima bilo moguće tiskati knjige. Moralo
je to, u prvom redu, za financijere tih tiskara biti ogromno
opterećenje, a za radnike u tim tiskarama morao je u
takvim prilikama rad biti ne ono što je bio za druge
majstore-tiskare u Veneciji i u drugim evropskim
gradovima, nego pothvat inspiriran plemenitim osjećajima,
pothvat za koji su bili svjesni da ima najveće značenje za
život naroda kojemu su pripadali.