Stanko Vraz

Đulabije

o Đulabije = na turskom znači ruža, slatke mirisave jabuke crvene kao ruža

 RAZLOG (1838.)
- momak s guslama koračao je brzo kada ga je susreo dragi i radosni božić
strelonosni
- božić upita momka je li bježi od udesa i huda, prosi li sljepački hljeb i zašto nosi
gusle u rukama
- mladić objašnjava da ide bijelim svijetom i uznaša slavu djedova
 1. DIO (1836.) – 113 pjesama
- sred zemlje slovniske, u bijelom gradu bila je ponosita djeva
- taj grad bi bio tužan bez djeve, ali lirski subjekt bio bi sretan i slobodan da nije
vidio njezino krasno lice (ne može zaboraviti njezino bijelo lice, oči, usta…)
- Lice, oči, usta - / tri riječi malene, / Al se od njih rodiše / pjesni nebrojene.
- jutrom ju je vidio, jutrom ju je čuo, jutrom je zaplakao i u njegovom srcu otad
caruje božić
- svoj ljubven plam što ga toliko rascvili, povjerio je samo njoj i posestri Vili, no
njegove pjesmice viču Ljubice, Ljubice
- otkada ju je vidio pred očima mu trepti rumen zorice, a u srcu mu bdiju guje od
ljubezni otkada su ga pogodile njezine strijele njezinih očiju
- majka mu govori da štuje i moli Boga, ali on je naučio da je Ljeljo bog pa sad
njega štuje
- riječi su joj milina, stas vitki, hod plemeniti, kosa joj hvata srce kao mreža – ona je
krasota anđeoska, sklad divni vilinski – to je izvor njegovih pjesama
- Odisej je pokrivao uši od sirena da ne čuje njihov glas, tako i on od Ljubice, ali mu
svejedno taj glas dopire do srca
- svatko se zanosi njezinim očima i licem, već je i njima srce bilo okovano
- ljubav mu mori hitra krila, a srce se za ljepotom njezinom bori
- ljubav ga nosi malo nebom, malo paklom
- njegova sreća samo uz nju boravi
- crne oči su joj kao dva bijela prozora kroz koje gleda sto anđela, crna kosa joj je
kao svila, lice joj je vrt u kojem cvate crvena ruža, stid joj stoji kao stražar pri
vratima ljepote
- oči su joj strijele koje pogađaju njegovo srce, neka ih sklopi da se umiri na medu
njezinih usta
- za njom uvijek nosi dva darka nevina – crvenu jabuku i kitu ružmarina, no ona
uvijek od njega odmiče kao ptica od lovca
- neka ne trči od njega – na stazi ima trnja i zmija plazi, mogla bi se udariti u
kamen…
- ona ga ne sluša, koraci ju hitri nose ispred njega kao ružicu vitri
- ona bježi, a on ju slijedi kao za jutra sunce luč sjajne Danice
- prosuo bi joj zlaćane jabuke da trčeći za njima prigne bijele ruke, no on ih nema
- Čim me iz dubljine / prsi tuga zove, / U njih se stvoriše / Đulabije ove – pa ih
prosipa pred nju
- ona stoji kod studenca s kosom savitom kao u vijenca, nagne se nad studenac kao
nad jezerom jezerkinja Vila
- moli ju da ga kupi u svoje srce i dušu jer je grijeh da brat bolan čeka, a sestrica
neće da prinese lijeka
- Sestra si mi, sestra, / Ljubice nemila! / Jedna slavna mati / nas je zadojila; / Jedan
Višnji otac / nas je odgojio, Istim svetim slovom / usta nakitio.
- kao što duga združi sve nebeske boje, tako u njezinom tijelu stoje sve ljepote – ali
što su sve boje kada nema sunca, tako su i sve ljepote kada nema ljubavi
- moli ju da ga ljubi dok su im još vita od mladosti krila
- njezinu ljubav je teško steći, ali svaka njegova želja zauvijek ide za njom
- neka se i njoj srce rasplače
- nude mu raznih zaslada, ali njemu nije do toga već samo do njezinih usta
- kažu da slavuj pjeva cijelu noć sve dok mu kljun ne prokrvari – tako bi i on
posljednju kap dao da može svoju ljubav opjevati
- ona mu zabranjuje da ju slavi, ali on ju ne može iz srca istjerati
- svaka njegova pjesma bježi k njoj kao dijete majci, neka ih prihvati kao majka
dijete jedinče u krilo
- nju je Bog stvorio s tijelom od ljepote, a srcem od kamena – zato on sada plače s
glavom na koljenu
- kada bi htjela slušat njegovo srce rascviljeno – puklo bi joj u grudima srce kameno
 - voli ju već tri godine, ali ona stalno odgađa poljupce
- pobjeći će njezinim verigama i svilenim vezilima – biti će slobodan kao ptica
daleko od njezinih rajskih lica
- otišao je od nje sretno, nije rekao ni riječi, ali je brzo shvatio da ne osjeća tako u
srcu te se vratio svojoj Vili
- Majka kune cara / što joj sina uze, / Al opet za nj sutra / moli roneć suze. – tako i
on za njom
- žao mu je, želi oprost, neka opet bude njezin rob, samo neka ne ode od njega
- opet ju moli za ljubav
- umro bi zbog nje, uzela mu je živo srce
- nema još što za dati, osim srca i misli
- ipak je zaplakala (nije bilo čišće rose na ruži od njezinih suza što su joj kao tri
zvjezdice pale niz lice) – sam anđeo je poslao te suze koje su joj rastalile ledeno
srce
- što je mladost bez ljubavi?
- govori o poljupcu, složnosti njihovih duša u ljubavi (priznala mu je da ga voli??)
- ljubavni rastanak: Zbogom mi ostala, / zbogom moja mila! / Najsjajnija zvijezda /
nad tobom svijetila!
- gdje god bio, njezin će kip, ljubav i vjera biti uz njega

 II. DIO (1837.) – 124 pjesme

- Onkraj Ilirije / grad stoji na stijeni, / U tom gradu tuži / junak zatravljeni
- pati za njom, sve bi dao za samo jedan njezin pogled
- Ja sam sin domaći, / lišen domovine; / Ja ptica, proljećem / što pjevajuć gine
- govori sam sebi da ju ne voli kako bi mu bilo lakše, no ne uspijeva
- lijepo je bilo njihovo vrijeme, ali jako kratko – ostale su mu samo uspomene
- Božanstveno sveto / slovo od djedova, / Kuda si nam, / kuda iz slavskih gradova?
 III. DIO (1838. i 1839.) – 132 pjesme
 IV. DIO (1841.) – 18 pjesama
 ciklus Sanak i istina

 OTKUD MODRE OČI?

- kada je bio mlađi, ljubio je djevu crnih očiju i crne duge kose, a sada njezin grob
krije već duga trava
- sada ljubi djevu modrih očiju i plave kose
- osjeća se kao da se duša njegove stare ljubavi vraća u tijelo nove i sada ju on opet
ljubi (Što smrt razbi, bog stvori iznova)
 VRPCA
- kada mornaru na bijesnom moru, vjetar odnese brod na pusti otok, pa mora svaki
dan izlaziti na hrid i gledati ima li broda u daljini – tako se i on osjeća bez svoje
drage, život mu je kao pust otok na kojemu se stvaraju samo nove brige
 SRCE
- svoje srce zove oživljenim pepelom (zašto opet slatki nespokoji koji ga samo vuku
u jad – prepušta se onome čemu zna da će doći kraj)
 PREOBRAŽENJE
- jedne večeri pratio ju je ulicom, na nebu su bili gusti oblaci, a kada je ona
pogledala – sve se razvedrilo
- pokažu se sitne zvijezde, ona se nasmiješi, a lice joj rajski blijesak osvijetli
- u tom trenutku sva sreća mu se skupila u nju, obgrlila ga je ljubav, nada i vjera
- tu je sada njegovo spasenje
 DUGA
- kada putnik dospije na sred luga, počne vjetar i oluja, a on bez konja i druga – tada
mu srce stisne tuga, no na nebu se pojavi tuga i ljestve mu s neba bog spusti – on
se penje, a tuga mu padne sa srca
- tako se i on osjeća kada god nju ugleda
 ODZIV
- on nju ljubi – nek se čuje i dol i gore, nek orlovi to dojave u nebeske prostore, nek
se ori rijekama prostranim, a ona i Sinjim i Crnim morem, nek čuju stijene, rijeke,
orlovi, mora…
- tako sve odjekuje, a slušaju ga samo nebo i njezino čudno srce
 AMANET
- pjesnik u staroj dobi reče svom slugi, neka metne njegovo srce u zlatni sud i
odnese u domaće strane gdje ga u žalosti čeka Ona
- tako i on gine izvan domovine i moli nju da primi njegovo srce
 ČIJA JE KRIVNJA?
- neka se ne ljuti što je njezino krasno ime prizivao u pjesme (jer je njezino srce bilo
milostivo)
- mislio je da su mu sklone njezine dike, no sada vidi da je samo rajski sanak snivao
- ona mu je uzor, opet mu je dovela vile u dvore, a vile su mu donijele pjesme
 DANICA
- kada čovjeka tijekom noći muče jadi i ne može od njih spavati, vidi prostrano nebo
puno zvijezda i zajauče, no razvedri se kada ugleda Danicu jer zna da će dan
uskoro doći
- tako i njemu nestane sav bol sa srca kada ugleda nju
 MUČI!
- svaki put kada ju gleda, srce mu se napuni slašću i želi pući – želi joj reći da ju
ljubi, ali svaki put kao da mu bog stavi prst na usta i kaže muči!
- i tako stoji pred njom nijem, a iznutra plamen živi
 NAJBJEDNIJI
- najbjedniji je onak koji je ljubio, a zabit ne znade – vidjevši lice ljepotice mlade,
hvata ga jad s uspomenama
- mrzi druge i sam sebe krivi, uvijek bez nade živi
 KONAC
- stoji na prozoru, pogled mu ide prema groblju, prema zapadu, prema gori gdje mu
je prvi cvijet propao u cvijeću
- sudbina mu govori da ga preko groblja ljubav čeka