Kolegij: Osnove logopedije

Rječnik frekventnijih pojmova u logopediji

Preuzeto iz Rječnik pojmova u logopediji (Kantić, 2014)

afazija (grč. aphasia) - stečeni gubitak ili poremećaj jezičkih funkcija koji nastaje kao
posljedica oštećenja moždanih struktura. U ranom uzrastu najčešće je posljedica
traumatskih povreda glave, dok se u starijem dobu javlja kao jedan od osnovnih
pratilaca raznih dementnih stanja ili kao posljedica moždanih udara. Ispoljava se
različitim nepravilnostima u jezičkoj strukturi - od blagih teškoća pri prisjećanju
određenih riječi, do potpune nemogućnosti da se → govor razumije i/ili produkuje.
agramatizam - govorno jezičko izražavanje koje karakteriše nepravilan redoslijed riječi, kao
i neadekvatni glagolski oblici i izostavljanje pomoćnih riječi.
alalija (grč. alalia) - funkcionalno uslovljeno odsustvo artikulisanog → govora u djeteta sa
normalnim sluhom i intelektualnim sposobnostima, na uzrastu od dvije i više godina.
artikulacija (lat. articulatio) - izgovor, formiranje govornih glasova; sveukupnost pokreta i
položaja → govornih organa (usne, jezik, zubi, meko nepce, glasnice) pri izgovoru
glasova.
bradilalija (grč. bradylalia) - sporost u govoru, konstitucionalna ili stečena, funkcionalnog
tipa, bez poremećaja → artikulacije.
čitanje - čitanje i pisanje spadaju u najsloženije psiholingvističke sposobnosti i mehanizme
ljudskog mozga. Za njihovu realizaciju potrebne su brojne vještine sa područja
percepcije, pamćenja, motorike. Čitanje se u osnovi sastoji od dvije komponente:
identifikacije i interpretacije znakova. Identifikacija (prepoznavanje → grafema) je
sama tehnika čitanja, a interpretacija podrazumijeva razumijevanje pročitanog kao i
služenje pročitanim sadržajem.
dijastema (grč. diastema) - razmak između dva zuba, pretežno gornja sjekutića, koji može
uzrokovati smetnje pri izgovoru dentalnih glasova.
disfagija (grč. dysphagia) - neuromotorni poremećaj koji se ogleda u otežanom hranjenju,
tačnije gutanju, čak i pljuvačke i tečne hrane. Djeca sa disfagijom obično jedu jako
sporo, ne jedu dovoljno količinski, podložni su čestim respiratornim infekcijama, stalno
su mokra zbog pljuvačke koja se sliva van usta. Logopedski tretman podrazumijeva
vježbe stimulacije neuromišićnih refleksa gutanja i žvakanja.
disfazija (grč. dysphasia) razvojna - kompleksan poremećaj u jezičkom razvoju uzrokovan
nekom moždanom disfunkcijom, koja se manifestuje poremećajem posobnosti da se
razumije, strukturira i izrazi jezička misao; patološki proces govornog razvoja koji po
strukturi i sadržaju nije u skladu sa uzrastom djeteta i njegovim jezičkim potrebama.
Osnovni simptomi su kašnjenje u progovaranju, nepravilan izgovor velikog broja
glasova i → agramatičan govor, uprošten do nivoa rečenice od dvije riječi, bez priloga,
pridjeva itd.
disfonija (grč. dysphonia) - svaki poremećaj → glasa (jačine, visine, boje, kvaliteta) različite
etiologije, a najčešće po tipu promuklosti. Uzroci su razni, od respiratornih infekcija,
hormonskih poremećaja pa do psiholoških problema.
dislalija (grč. dyslalia) - poremećaj artikulacije; nepravilan izgovor glasova koji se
manifestuje izostavljanjem (omisija), zamjenom (supstitucija) i izmjenjenim,
nestandardnim izgovorom (distorzija) jednog ili više glasova; poremećaj i ograničenje
funkcije efektornog sistema u respiratornom, rezonatornom i artikulatornom dijelu.
disleksija (grč. dyslexia) - problem savladavanja pisanog → jezika, uprkos adekvatnom
obučavanju. Manifestuje se zamjenom vizuelno sličnih slova, dodavanjem ili
oduzimanjem slogova, ubacivanjem riječi koje ne postoje u tekstu i sricanjem. Češće se
javlja kod dječaka.
distorzija glasa (lat. distorsia) - iskrivljenje, izobličenje, deformacija glasa; artikulaciono-
akustičko odstupanje od standardnih izgovornih normi; → dislalija.
elektivni mutizam (grč. aphrasia voluntaria) nastaje u djetinjstvu (predškolski ili rani
školski uzrast). Ovakva djeca ne žele da govore u određenim društvenim situacijama.
Dijete prestaje da govori sa osobama iz šire okoline, posebno sa nastavnicima i odraslim
osobama ali govori sa svojim ukućanima i djecom iste hronološke dobi. Ovakvi prekidi
verbalne komunikacije sa okolinom mogu trajati od nekoliko sati do nekoliko godina.
Javlja se u sklopu govornih neuroza.
fluentan govor - tečan govorni tok praćen usklađenim procesima mišljenja, govora i
afektivnog tona; govor bez tenzije govornih organa ili govorne anksioznosti.
fonem (grč. phonema) - ljudski govorni glas koji se izdvaja analizom oralnog govora;
izgovoreni glas koji pripada standardnom glasovnom sistemu određenoga jezika.
govor - psihofizička funkcija, odnosno proces produkcije glasova i riječi kao sredstva za
izražavanje misli i komunikaciju među ljudima. Govoru prethodi misao koja se razvija,
konkretizuje i transformiše putem riječi. Složenim psiholingvističkim procesima, misli
se oblikuju u riječi i gramatičke strukture, što se naziva procesom verbalizacije. Riječi
kao nosioci značenja mogu biti izražene artikulisanim govorom i putem pisanih simbola
(pisani govor). Govor se realizira procesima respiracije, → fonacije i → artikulacije,
pod kontrolom govornih centara i auditivne povratne sprege, u korelaciji sa
endokrinološkim i čulnim sistemom.
govorni poremećaji - odstupanje od govornih standarda koji su ustaljeni za određeni uzrast u
pogledu načina i sadržaja govora. Sa aspekta govornika i sagovornika, svako govorno
odstupanje koje skreće pažnju sa sadržaja, na način govora i tako remeti govornu
komunikaciju.
grafema (grč. grapheme) - pisani znak za glas; slovo; pismena predodžba glasa.
jezik – apstraktni sistem znakova za sprazumijevanje i pravila za njihovo kombiniranje;
sistem simboličke komunikacije, sredstvo i sistem konvencionalnih glasovnih i pisanih
simbola pomoću kojih čovjek, kao član određene socijalne zajednice, izražava i
razmjenjuje misli i stupa u komunikaciju.
komunikacija (lat. communicare) - interakcija, sporazumijevanje, saobraćaj; davanje i
primanje informacije.
logopat - lica sa patologijom funkcije oralno-verbalne komunikacije: → govora, → glasa, →
jezika, → čitanja i → pisanja.
logopatija (grč. logopathia) - opšti naziv za sve oblike govorno-jezičkih poremećaja ili
nedostataka koji ometaju verbalnu komunikaciju.
logoped (engl. speech language pathologists) - educiran i specijaliziran stručnjak za
logopediju: proučavanje, prevenciju, dijagnostiku, tretman, protetiku, rehabilitaciju →
logopata.
logopedija (grč. logopaedia) - interdisciplinarna nauka koja se bavi proučavanjem patologije
oralne verbalne komunikacije (→ glas, govor, jezik, čitanje, pisanje) i gestovno-
mimičkog izražavanja, te re/habilitacijom logopata tj. lica sa patologijom oralno-
verbalne komunikacije.
mucanje (lat. balbuties, dysarthria spastica, logoneurosis) - poremećaj ritma i tempa govora
u obliku spastičnih, naglih, nehotičnih prekida govornog toka, ponavljanja i/li
produžavanja glasova i slogova, te pojave hezitacija i blokada u govoru. Nastaje usljed
prekida u automatskoj kontroli govora i koordinaciji disanja, fonacije i artikulacije.
Grčevi govornih organa mogu biti klonički → kloničko mucanje ili tonički → toničko
mucanje. Simptomi grčeva mogu biti čujni i vidljivi za okolinu (manifestno mucanje)
ili bez spoljašnjih znakova, u obliku nijemih blokada (unutrašnje internalizovano
mucanje). Intenzitet mucanja je različit a procjenjuje se na osnovu učestalosti spastičkih
prekida govora, njihove dužine trajanja i psihofizičkih pojava koje te prekide prate.
omisija glasova - razvojno ili patološko izostavljanje pojedinih → glasova.
pisanje - vještina pravilnog grafičkog oblikovanja slova rukom i sredstvom za pisanje.
Složeni psihomotorni proces u kojem učestvuje veliki broj mišića ruke, šake i prstiju, a
sve njih koordinira CNS – od korteksa do prstiju. Razvijenost grafomotorike se stiče
vizuelno-motornim percipiranjem → grafema, koji se vježbanjem automatiziraju, pa
pisanje postaje automatizirana radnja usklađena sa misaonim procesom.
rinolalija (grč. rhinolalia) - govor kroz nos; unjkanje; patološka nazalizovanost govora.
supstitucija glasova - zamjena govornih glasova koji se ne mogu izgovoriti, sa nekim drugim
glasovima koje osoba može izgovoriti, a koji su po pravilu akustički slični.
tahilalija (grč. tachilalia) - brz izgovor, abnormalno ubrzan → govor, najčešće prozodijski
oštećen, uz očuvanu razumljivost.
zaostajanje u govornom razvoju - podrazumijeva zakašnjelo javljanje → govora, odnosno
usporen govorno-jezički razvoj djeteta. Smatra se da je prosječno vrijeme progovaranja
između prve i druge godine života. Zaostajanje u govornom razvoju ne mora uvijek biti
patološko, ali je ipak potrebno konsultovati pedijatrijsku i druge specijalističke službe,
kao i obavezno provjeriti stanje sluha i potražiti mišljenje → logopeda.

Link za knjigu (Rječnik pojomova u logopediji) u PDF:

https://www.researchgate.net/publication/341788205_Rjecnik_pojomova_u_logopediji