Tea Tomas

Kronologija neolitika u Grčkoj

Tea Tomas
Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Nositelj kolegija : izv.prof.dr.sc. Marcel Burić
Tea Tomas

Sadržaj:

1. Uvod…………………………………………………………………………………………1
2. Prijelaz iz mezolitika u neolitik……………………………………………………1
3. Povijesna istraživanja neolitika u Grčkoj……………………………………..2
4. Kronološke sinteze i razdoblja neolitika………………………………………2
5. Način života, gospodarstvo, trgovina………………………………………….3
6. Keramika i materijalna kultura………………………………………………….4
7. Srednji i kasni neolitik JI Europe………………………………………………..7
7.1. Kreta………………………………………………………………………………8
8. Neolitik; predkeramički neolitik………………………………………………….9
8.1. Egejski otoci…………………………………………………………………….9
9. Tesalija i središnja Grčka…………………………………………………………….10
10. Protosesklo i predsesklo, Dimini kultura………………………………………11
11. Suvremena percepcija i reinterpretacija……………………………………….12
12. Popis literature…………………………………………………………………………..15
Tea Tomas

1. Uvod
Neolitik u Grčkoj predstavlja fascinantan period prelaska iz mezolitika u stabilnije
oblike naseljenosti, pružajući uvid u ključne transformacije u ljudskom društvu,
gospodarstvu i kulturi. Ovaj seminar istražuje povijesna istraživanja, kronološke sinteze,
funkcionalne aspekte društva te kako suvremeno promatramo neolitik u Grčkoj.

2. Prijelaz iz Mezolitika u Neolitik

Prijelaz iz mezolitika u neolitik označava monumentalnu promjenu u načinu života koja
se odigrala tijekom prijelaznog razdoblja prije otprilike 10 000 godina na području
Grčke. Lovci i sakupljači iz mezolitika postepeno su usvajali nove načine ekonomske
održivosti, uključujući poljoprivredu, domestikaciju životinja te koncept trajnog
naseljavanja. Arheološki nalazi pružaju dragocjene uvide u ovu tranziciju. Na lokalitetu
Franchthi, jednoj od ključnih arheoloških nalazišta, evidentirane su promjene u alatima
i ostacima hrane, što sugerira prijelaz s fokusa na divljač i prikupljanje na uzgoj biljaka i
životinja. Sidari, drugi značajan lokalitet, dodatno potvrđuje ovu evoluciju, pružajući
dokaze o prvim oblicima naseljeništva i primitivnoj poljoprivredi. Tijekom ovog
prijelaznog razdoblja, lovci i sakupljači su postepeno usvajali sustave obrađivanja tla, a
prve domestikacije životinja, poput koza i ovaca, imale su ključnu ulogu u prelasku s
nomadskog načina života na stabilnije oblike naseljavanja. Ovi procesi odraz su
postupnog prihvaćanja novih oblika ekonomske organizacije. Osim materijalnih
ostataka, proučavanje genetskog materijala iz tog vremena pridonosi boljem
razumijevanju migracija i interakcija među populacijama. Analize DNA ostataka sa tih
lokaliteta otkrivaju tragove povezanosti s drugim europskim i azijskim zajednicama,
ukazujući na dinamičnost kretanja ljudi tijekom neolitičkog prijelaza. Sve ove
informacije zajedno pružaju širok spektar dokaza o kompleksnosti procesa prelaska iz
mezolitika u neolitik u Grčkoj. Osim ekonomske i naseljeničke transformacije, ovaj
prijelaz također je oblikovao društvene strukture i kulturne prakse koje će postati temelj
neolitičkog društva na ovom području.

3. Povijesna Istraživanja Neolitika u Grčkoj

Prva istraživanja neolitika u Grčkoj usmjerena su na klasične lokalitete poput
Knossosa, Saliagosa i Kephale, čime su postavljena temeljna pitanja o počecima
poljoprivrede, organizaciji društva te razvoju materijalne kulture. Međutim, kako su
saznanja o neolitiku Grčke napredovala, istraživači su proširili svoj fokus na manje
poznate, ali podjednako značajne lokalitete, omogućujući holističkiji uvid u različite
aspekte tog razdoblja.
Tea Tomas

Jedan od ključnih lokaliteta koji je privukao pažnju arheologa je Sesklo, čije su obimne
studije pridonijele dubljem razumijevanju neolitske prošlosti. Istraživanja provedena na
ovom lokalitetu omogućila su analize stratigrafije koje osvjetljavaju raznolike aspekte
društva, ekonomije i kulture tokom neolitika. Na primjer, detaljno proučavanje
arheoloških slojeva u Sesklu pridonijelo je boljem razumijevanju svakodnevnog života u
tom razdoblju. Analize organizacije naselja, tipova stambenih struktura te gospodarskih
praksi otkrivaju kompleksnost društvenih interakcija i ekonomske strukture. Sesklo je
postalo ključno središte neolitskog društva, s tragovima poljoprivrede, stočarstva i
raznovrsnih zanatskih aktivnosti. Sesklanski nalazi pružaju uvide u materijalnu kulturu
neolitičkog razdoblja. Otkrića keramičkih artefakata, alatki i ukrasnih predmeta
omogućavaju rekonstrukciju umjetničkih stilova, tehnoloških inovacija i ritualnih
praksi. Također, analiza grobova pridonosi razumijevanju nekropole, pogrebnih običaja
i vjerovanja zajednice. Dok su klasični lokaliteti poput Knossosa i Saliagosa i dalje važni
za razumijevanje neolitika, ekspanzija istraživanja na manje poznate lokalitete poput
Seskla pridonosi sveobuhvatnijem sagledavanju raznolikosti i dinamike neolitičkog
društva u Grčkoj.
4. Kronološke Sinteze i Razdoblja Neolitika
Razvoj kronoloških sinteza značajno je unaprijedio naše razumijevanje razdoblja
neolitika u Grčkoj, omogućavajući nam detaljniji uvid u dinamiku kulturnih i
tehnoloških promjena tijekom vremena. Kronološke podjele obuhvaćaju rane, srednje i
kasne faze, pri čemu svaka od njih nosi specifične karakteristike i inovacije koje su
oblikovale neolitičko društvo na različite načine.
Rane Faze Neolitika:
Rane faze neolitika u Grčkoj, obuhvaćene razdobljem od oko 10 000 do 8 000 godina
prije Krista, označavaju tranziciju iz mezolitika u poljoprivredni način života. Ovaj
ključni period karakterizira usvajanje poljoprivrede, domestikacija životinja i formiranje
stalnih naselja. Arheološki nalazi s lokaliteta poput Seskla, Franchthija i Sidarija pružaju
uvid u početke poljoprivrede i prve pokušaje organiziranja zajednica.
Srednje Faze Neolitika:
Srednje faze, koje se protežu od otprilike 8 000 do 6 500 godina prije Krista, označavaju
period kada društva postaju sve složenija. Poljoprivreda postaje temeljna ekonomska
grana, a naselja se šire i razvijaju. Razvoj tehnologije, posebice u proizvodnji keramike i
oruđa, svjedoči o napretku u umjetničkim i obrtničkim vještinama.
Kasne Faze Neolitika:
Kasne faze, protežući se od približno 6 500 do 4 000 godina prije Krista, obilježene su
daljnjim razvojem društvenih struktura. Ovaj period donosi kompleksnije organizacije,
pojačane kulturne razmjene, te raznolike umjetničke izraze. Gradnja monumentalnih
Tea Tomas

struktura, poput megalitskih građevina, svjedoči o visokoj razini organizacije i tehničke

vještine neolitičkih zajednica.

Ključno sredstvo za postavljanje kronoloških okvira i razumijevanje ovih faza je

radiokarbonsko datiranje. Analize materijala, poput kostiju, drva i keramike, pružaju
precizne temporalne orijentire, omogućujući nam konstruiranje detaljnog vremenskog
rasporeda događaja.
Primjer:
U ranoj fazi, poljoprivreda se počinje usvajati, dok kasne faze donose kompleksnije
društvene strukture poput diferencijacije uloga unutar zajednice, razvoja ritualnih
običaja te širenje kulturnih inovacija.
Ova kronološka podjela neolitika Grčke pruža temelj za daljnje istraživanje dinamike
društvenih, ekonomskih i kulturnih promjena u ovom ključnom razdoblju europske
povijesti.

5. Način Života, Gospodarstvo i Trgovina

Neolitski način života u Grčkoj predstavlja značajnu prekretnicu u evoluciji ljudskog
društva. Stalno naseljavanje, poljoprivreda i domestikacija životinja postali su temeljne
karakteristike ovog razdoblja, a razvoj sofisticiranih sustava gospodarenja zemljom
odražava se u promjenama u društvenim i ekonomskim strukturama.
Stalno Naseljavanje:
Prihvaćanje stalnog naseljavanja označava oproštaj od nomadskog načina života lova i
sakupljanja. Neolitska zajednica u Grčkoj postepeno se ukorijenjivala u određenim
područjima, stvarajući temelje za razvoj organiziranih naselja. Primjerice, lokaliteti
poput Seskla prikazuju rane tragove formiranja stalnih zajednica.
Poljoprivreda i Domestikacija Životinja:
Poljoprivreda je ključna odrednica neolitičkog načina života. Lovci i sakupljači iz
mezolitika postupno su usvajali obrađivanje zemlje, što je rezultiralo povećanjem
poljoprivrednih aktivnosti. Osim toga, proces domestikacije životinja, poput goveda i
ovaca, pridonio je sigurnijem i stabilnijem opstanku zajednica.
Sustavi Gospodarenja Zemljom:
Razvoj sofisticiranih sustava gospodarenja zemljom predstavlja ključnu inovaciju.
Zajednice su razvijale tehnike obrade tla, rotaciju usjeva i sustave za navodnjavanje kako
bi povećale produktivnost poljoprivrednih aktivnosti. Ova praksa omogućila je bolje
iskorištavanje resursa i stabilnije opskrbljivanje zajednica hranom.
Tea Tomas

Trgovina i Kulturne Interakcije:

Uvođenje prvih oblika trgovine bilo je značajno za neolitsko društvo u Grčkoj. Analize
keramičkih nalaza s različitih lokaliteta pružaju uvid u raznolikost trgovinskih mreža i
kulturnih interakcija. Razmjena poljoprivrednih proizvoda, keramičkih proizvoda i
dragocjenih materijala s drugim regijama doprinijela je kulturnom bogatstvu i
raznolikosti.

6. Keramika i Materijalna Kultura

Razvoj keramike u neolitiku Grčke predstavlja ključan aspekt koji pruža uvid u kulturne
promjene, estetiku i svakodnevni život zajednica tog vremena. Evolucija keramike od
jednostavnih oblika do sofisticiranih uzoraka odražava kompleksnost društvenih i
kulturnih promjena tijekom ovog razdoblja.
Razvoj Keramike:
U počecima neolitika, keramika je bila jednostavnija s osnovnim ukrasima, često
vezanima uz praktičnu uporabu posuda. Međutim, kako su društva postajala
kompleksnija, tako se razvijala i keramika. Sofisticirani obrasci, stilizacija umjetničkih
izraza te tehnike izrade postale su važan dio materijalne kulture.
Prisutnost Različitih Vrsta Keramičkih Posuda:
Analize keramičkih nalaza s različitih lokaliteta, poput Seskla, Diminija i Franchthija,
ukazuju na raznolikost vrsta keramičkih posuda. Osim uobičajenih lončanica koje su
služile svakodnevnim potrebama, pronađeni su i ritualni predmeti. Ova raznolikost
svjedoči o različitim funkcijama keramike u društvu, od praktičnih potreba do duhovnih
praksi.
Estetske Promjene:
Estetski elementi keramike neolitika Grčke odražavaju promjene u kulturnim
preferencijama i umjetničkim izrazima. Promjene u bojama, uzorcima i oblicima
odražavaju ne samo tehnički napredak u proizvodnji već i društvene i duhovne aspekte
zajednice.
Primjer: Poznati Lokaliteti Neolitičke Keramike:
Poznati lokaliteti poput Seskla, Diminija i Franchthija nude obilje primjera raznolike
keramičke proizvodnje i stilova. U Sesklu, primjerice, arheološki nalazi uključuju
keramičke posude raznih oblika i veličina, od jednostavnih posuda za svakodnevnu
Tea Tomas

uporabu do složenih ritulnih predmeta. Na lokalitetu Franchthi otkriveni su keramički

artefakti koji pokrivaju široki vremenski raspon, pružajući nam uvid u evoluciju
keramike tijekom neolitika.

Kroz prizmu keramike, proučavanje materijalne kulture omogućuje nam dublje

razumijevanje života, umjetnosti i vjerskih praksi neolitičkog društva u Grčkoj.

7. Srednji i kasni neolitik JI Europe

Srednji neolitik je razdoblje usavršavanja tehnika, vrijeme razvijanja repertoara

ukrasnih motiva. Sesklo je jedna od najslikovnijih kultura srednjeg neolitika zbog
tipološkog repertoara, kvaliteta posuda, dobro pročišćene zemlje, bogatih slikovni
ukrasa, primjenjuju i tehniku urezivanja gdje su vidljivi linearni motivi, tamne boje na
svijetloj podlozi. Također kombiniranjem jednostavnih linija dobija se složen i
dekorativan motiv čija je posljedica oslobađanje od linearne jednostavnosti.
Ukrašavanje može biti plamenasto (vodoravni/ kosi), anzori (vanjska I unutrašnja
stijenke posude) i stepenasti motivi koji su tipični izraz Sesklo kulture. Kasni neolitik je
tipično razdoblje obogaćivanja stila i linearnog izraza. Prisutna je raznorazna keramika.
Na jugu Balkana, Tesalija (isti prostor gdje su Sesklo i protosesklo) sada nastaju posve
nove kulture koje odražavaju raznovrsnost, dekorativnost i složena kompozicija.
Pojavljuje se tamni ukras na svijetloj podlozi gdje je prevlaka nanesena na posudu na
koju se nanosi motiv, a on je jednostavan sa šahovskim motivima.

7.1. Kreta

Skoro svi se lokalliteti nalaze na istočnom dijelu otoka koji je geogafski povezan sa
ostalim egejskim otocima koji su služili kao tranzit i od kuda se širio utjecaj sa npr.
Bliskog istoka. Nije zahvalna za istraživanje; zbog minojske kulture starije strukture su
devastirane

Knosos, Phaistos, Kamares, Malia, Palaikastro, Vasiliki

↓
najstarije naselje unutar palače, kasnije se širilo;
II - I -kasni neolitik 3500 - 2800
Tea Tomas

III - srednji neolitik 3700 - 3600

IV - rani neolitik II 4000 - 3700

IX - V rani neolitik I 5700 - 4000

X - predkeramički neolitik 6500 – 5700

8. Neolitik; predkeramički neolitik

Predkeramički neolitik nije puno poznat, a većinom su to nalazi iz Knossosa. Prisutna je
lovna privreda, mikroliti, žitarice, mahunarke... (kremeni i kameni artefakti). Neolitik
već u srednjem, a pogotovo u kasnom neolitiku imamo razvijenu arhitekturu poznatim
tehnikama gradnje. Temelji kuća od lomljenog kamena, a struktura daleko od
jednostavnih kuća sa jednom do dvije sobe, tu se javljaju višedjelne nastambe u kojima
manje prostorije imaju karakter radionica/spremišta. Sva nalazišta su pokraj obale -
trgovina (opsidijan pogotovo) i morski plodovi, ribolov...Prisutno je samo par ukopa
(6/7 grobova), većinom djeca 5-6 godina u samom naselju. Nema starijih ukopa u
naselju zbog kultnih razloga gdje je prisutna žrtva djece zbog plodnosti naselja.
Keramika je jednostavna, loptaste, poluloptaste posude, razvijaju se s vremenom,
jednostavan ukras ili ga nema. Prisutne su zdjele sa okomitim stijenkama što je
karakteristično za Kretu - ukrasi rađeni tehnikom urezivanja i ubadanja za ispunu
motiva, jednostavni geometrijski oblici, viseći trokuti, izlomljena traka te se ti motivi
ponavljaju uokolo posude. Uz to imamo i vrčiće sa uskim recipijentom, plastika koja nije
brojna, a modelirana antropomorfna plastika je karakteristična jer je od bijelog
mramora, položaj ruku na prsima što je uvod u kikladske idole ( ikonografija). Kasni
neolitik nam donosi pikside.

8.1. Egejski otoci

Egejski otoci, poput Kefale (Kea), Saliagosa, Naksosa, Emporia (Chiosa) i Tiganija
(Samos), predstavljaju interesantno istraživačko područje. Iako na ovim otocima nema
tragova ranog neolitika ni predkeramičkog neolitika, primjećuje se relativno mala
zainteresiranost za trajno naseljavanje tog prostora. Umjesto toga, oni su više
karakteristični kao tranzitni prostor između Anatolije i europskog kopna.
Saliagos, smješten u neposrednoj blizini mora, ima važnost u gotovo svim fazama
neolitika, posebno u ranom i kasnom neolitiku. Kuće na Saliagosu su pravokutnog
Tea Tomas

oblika skromnih dimenzija. Unutrašnjost kuća je opremljena specijalno građenim

kružnim pećima, oko kojih se nalazi mali zidić s osnovom od sitnog kamenja ili
oblutaka, a na to se nanosi glina, stvarajući površinu za kuhanje. Kasni neolitik
karakterizira korištenje kamena, čerpića i podnice od nabijenog kamena, dok je
keramika jednostavna. U kasnom neolitiku, pronađene su visoke čaše, duguljasti ovalni
posude na ovalnoj šupljoj nozi s crveno-smeđom bojom i glačanom površinom. Motivi
na keramici su jednostavni, poput višestrukog ponavljanja dekorativne kompozicije
nalik šahovskom polju, pri čemu donji dio nije isto ukrašen već ima valovite, blago
slomljene linije.
Kefala je nekropola smještena u blizini obale. Iako je rijetkost u neolitiku, Kefala je
specijalno mjesto namijenjeno samo za mrtve. Sastoji se od dvije nekropole, gornje i
donje, koje pripadaju ranom i kasnom neolitiku. Grobovi su kružnog oblika, obzidani
pločastim kamenjem, a grupirani su u većem broju jedan do drugog. Također postoje
mali grobovi u obliku pravokutnih neukopanih jama. U nekropolama se nalaze i velike
posude u koje su često pokapani mrtvi, posebno djeca. Pokojnici su često položeni
zgrčeni, a orijentacija grobova nije bitna, ponekad su pokapane samo lubanje. U Kefali
su pronađeni nalazi od kamena, kremena, opsidijana, sječiva i strugala od glačanog
kamena. Također su otkrivene posude od mramora, koje su vjerojatno uvezene sa
Pharosa. Keramika na Kefali uključuje vrste askosa, ležeće posude s visokim drškama, te
slikanje crvene boje na svijetloj podlozi. Figure su shematizirane, s naglašenim nosom i
ptičjim licem. Također, Kefala je mjesto gdje su pronađeni prvi samorodni bakarni
nalazi.
Emporio je naselje koje je okruženo zidom. Objekti u Emporiu su skromnijih dimenzija
i građeni od lakših materijala. Unutar naselja postoje komunikacijski prostori. Kvaliteta
gradnje u Emporiu zaostaje u odnosu na neka druga naselja. Keramika u Emporiu je
prilično gruba s jednostavnim oblicima, poput košarica, loptastih i poluloptastih
posuda, a često su ukrašenerožnatim ukrasima na drškama. Figure u Emporiu su
uglavnom prikazi žena, čineći oko 90% svih figura. Izrađene su od kamene plastike, a
ruke su im položene na prsa.

Na Peloponezu, istražujemo arheološka nalazišta i kulturne procese vezane uz različite

periode, uključujući razdoblje neolitika. Među važnim nalazištima su Malthi, Asea,
Sparta, Lerna, Franchti, Gonia i Korint.
Jedno od značajnih nalazišta je Franchti, koje je posebno važno zbog prijelaza iz
mezolitika u rani neolitik. Franchti je naselje smješteno u pećini i na plaži, a arheološki
nalazi uključuju kremene artefakte i dokaze o stočarstvu. U kasnom neolitiku, na
nalazištu Franchti su se javile pravokutne građevine, a pokopi su bili identični onima iz
mezolitika i ranog neolitika, s karakterističnim zgrčenim položajem tijela i rukama
položenim uz glavu. U ranom neolitiku, keramika nije bila previše prisutna, već su se
većinom koristile kamene posude, loptaste forme i neukrašene. Međutim, prema kraju
ranog neolitika, pojavila se bolja keramika koja je bila zaobljena i kvalitetnija. U
Tea Tomas

srednjem neolitiku, nalazi su obuhvaćali posude s urfirnis tehnikom, koja je uključivala

premaz i oslikavanje površine, često koristeći geometrijske motive. Također, u srednjem
neolitiku su se pojavile posude koje su stajale na nozi.
Na nalazištu Lerna, koje je pripadalo srednjem i kasnom neolitiku, karakteristične su
bile četvrtaste građevine slične megaronima. Pokopi su se odvijali uz inhumaciju i
incineraciju, a keramika je imala tamne boje na svijetloj podlozi. Figurine su prikazivale
realistične ženske oblike i bile su bojane, a kasnije su se pojavile i srebrne naušnice.

9. Tesalija i središnja Grčka

Tesalija i središnja Grčka također su važna područja za proučavanje neolitika. U Tesaliji

se nalazi najraniji odjek neolitičke revolucije u jugoistočnoj Europi, s velikim brojem
istraženih nalazišta. Na istoku i središnjem dijelu Tesalije nalaze se najbrojnija nalazišta
poput Agla Anne, Gediki, Agia Sophie, Arapi, Souphli i Otzaki. Nalazišta su smještena na
riječnim terasama i brežuljcima, a često su nazivana magulama. Predkeramički neolitik
u Tesaliji karakteriziran je siromašnim nalazištima poput Souphlija, Argisse i Otzakija.
Iako još uvijek nije bilo prisutno keramičko posuđe, pronađeni su ostaci žitarica,
mahunarki i goveda. U to vrijeme, opsidijan je imao veliku važnost kao materijal, a
nalazišta kao što su Melos i Antipharos ukazuju na kontakte s drugim područjima.
Argissa Magoula, koju je istraživao Vladimir Milojčić, sadržavala je šest ovalnih
građevina, poluukopanih, i sušenu keramiku koja je pripadala pred kraj predkeramičkog
neolitika ili ranom keramičkom neolitiku. U ranoj neolitskoj fazi, poznatoj kao rani
neolitik (Frühkeramikum), postoji dobra dokumentacija o naseljima kao što su Hervia,
Helai, Otzaki i Pyrasos, od kojih su neka gusto raspoređena s preko 200 naselja. U ovom
razdoblju, pokapanje je vrlo slično - koriste se jednostavne, plitke jame s malo priloga,
bez orijentacije, ali nema pokopa djece.
U Nea Nikomediji pronađeno je 30 ukopa koji su karakterizirani zgrčenim položajem,
kako pojedinačnim tako i skupnim. Ovdje se također primjećuje jednostavna keramika
bez ukrasa. U Souphliju, nalazi se nekropola s kremiranim ukopima. Pretpostavlja se da
su dvije jame služile kao krematoriji. Pronađeno je oko 50 ukopa s bogatim darovima.
Keramika koja se nalazi ovdje je jednostavna i često ritualno slomljena. U ranom
neolitiku, keramika je karakterizirana jednostavnim, kuglastim oblicima s ciljem
ispunjenja svrhe, a ne umjetničkog izraza. U kasnijim fazama, tehnika keramike postaje
sofisticiranija, površina se uređuje do sjaja, a ukrasi se pojavljuju u obliku linearnih
crvenih motiva na svijetloj podlozi. Također, pronađena je antropomorfna plastika,
uključujući ženske likove koji slijede prethodne primjere i oslikani su prije pečenja.

10. Protosesklo i predsesklo, Dimini kultura

Tea Tomas

Protosesklo je faza koja prethodi Sesklu i karakterizira se raščlanjenim, loptastim

posudama s cik-cak ukrasima. Također, pronađeni su brojni nalazi figura koje prikazuju
ženske likove s izduženim vratom, naglašenim nosom i kukovima, te očima u obliku zrna
kave. Sesklo je srednji neolitik koji se razvio iz protoseskla. Naselja poput Nea
Nikomede, Servia, Otzaki, Achilleion, Argissa, Sesklo, Mogulitsa, Prodromos, Gendiki,
Pyrasos, Aghia i Anaa pripadaju ovoj kulturi.
Sesklo je imao oko 1000 stanovnika i sastojao se od akropole i donjeg dijela grada s
kamenim bedemima. Keramička industrija u Sesklu je bogata s različitim oblicima
posuda, a ukrasi su često apstraktni. Također, pronađeni su stilizirani modeli kuća koje
su bile kvadratnog tlocrta s krovom na dvije vode.
U Chaeronei su otkriveni stilizirani modeli kuća s kvadratnim tlorisom, dimnjakom,
prozorima i vratima. Keramička industrija je razvijena, a litička i koštana industrija
također su prisutne. U predsesklu fazi, koja je vremenski prethodila kulturi Sesklo,
primjećuju se različite karakteristike. Ova faza je vezana uz sjevernu i sjeveroistočnu
Tesaliju, a keramička industrija je obuhvaćala grube vrste keramike s ukrasima
utiskivanjem nokta i prsta.
Nea Makri i Servia su naselja koja su se isticala po tome što su kuće bile izgrađene od
drugačijih materijala. U Nea Makri su kuće bile od pruća, dok je u Serviji dominirala
glina. Industrija sječiva je bila razvijena, a nalazi brodovaI.

Protosesklo je arheološka kultura koja se razvija u Sesklu. Karakterizira je upotreba

posuda s raščlanjenim, loptastim oblicima i crvenom mat bojom na svijetloj podlozi. Te
posude često imaju cik-cak ukrase. U Protosesklu se također nalaze brojne figure koje
prikazuju ženske likove s izduženim vratovima, naglašenim nosom i bokovima te očima
u obliku zrna kave. Neki od tih likova prikazuju kauri školjke, a neki su čak i slikani, s
prikazima odjeće. Zanimljivo je da su sve figure u Protosesklu bile ženskog spola, dok se
prikazi muških figura javljaju tek od Seskla.
Predsesklo je faza koja nije povezana s kulturom Sesklo, već joj prethodi. Nalazi se u
sjevernoj i sjevernoistočnoj Tesaliji i karakteriziran je grubom keramičkom vrstom
poznatom kao barbotin. Na posudama se koristi tehnika utiskivanja nokta i prsta, a
ukrasi su impresijski. Predsesklo ima druge karakteristike u odnosu na kulturu Sesklo.
Sesklo je srednje neolitičko naselje smješteno u Tesaliji. Nalazi se u mjestima kao što su
Nea Nikomedia, Servia, Otzaki, Achilleion, Argissa (Gremnos), Mogulitsa (tell),
Prodromos, Gendiki, Pyrasos, Aghia i Anaa. Sesklo je imao oko 1000 stanovnika i
podijeljen je na akropolu i donji dio grada. Akropola je imala kamenje bedeme, a u
sredini se nalazio slobodan prostor. U kasnijoj fazi, pojavljuje se građevina poznata kao
megaron. Kuće u Sesklu su bile kvadratnog oblika, građene od kamena i čerpića, s
prozorima, vratima i dvoslivnim krovovima. Sesklo je također poznat po razvijenoj
litičkoj i koštanom industriji te bogatoj keramičkoj industriji s različitim oblicima i
ukrasima. Dimini je kasni neolitički lokalitet koji se nalazi u Tesaliji. Nalazi se u
Tea Tomas

mjestima poput Aghia Sophia, Arapi, Argissa, Otzaki, Pefkakia, Plateia, Magoula
Zarkou, Rakhnani, Sesklo, Souphli i Tsangli. Dimini je obnovljen na blagom uzvišenju i
zaštićen sa svih strana. Naselje je podijeljeno na manja naselja, a središnji dio ima
karakteristike akropole s bedemima. Arhitektura u Diminiju obuhvaća građevine poput
megarona, prostorija i trijema.
U Diminiju su pronađena i pokapanja, a keramika je karakterizirana slikanjem,
razvojem motiva i polikromijom. Također su pronađeni i figurini, uključujući stilizirane
prikaze ženskog tijela. Dimini je arheološko nalazište koje je prvi put iskopano 1901.
godine od strane Valeroisa Staisa, a zatim 1903. godine od strane Valeroisa Staisa i
Christosa Tsountasa. To je bilo istraženo u knjizi "Ai Proistorikai Akropoleis Diminou
kai Sesklou" iz 1908. godine, objavljenoj u Ateni. Kasnije, 1977. godine, George
Chourmouziadis je također proveo iskopavanja na nalazištu Dimini. Za proučavanje
neolitske Grčke može se koristiti i izvor "Neolitic Greece" D.R. Theocharisa iz 1973.
godine. Dimini je poznat po vrhuncu organiziranja aglomeracije i koncipiranju
stanovanja. Nalazište ima izravan pristup, sličan propilejima, prema središtu akropole.
Jedna od najvažnijih i najbolje očuvanih građevina na nalazištu je megaron. Nalazište
ima tri prstena koji čine labirint jer su preuređivani, a među njima nema komunikacije.
Građevine u Diminiju imaju kamenu osnovu, izrađenu od lomljenog kamena, što je
tradicionalna tehnika. Pokrivena građevina ima sačuvanu podnicu i gornji dio zida od
čerpića. Krov je dvoslivnog oblika, izrađen od laganih materijala poput trske i slame,
presvučen tankim slojem gline. Ispred ulaza se nalazi nadstrešnica na dva stupa, što
podsjeća na megaronski tip kuće. Na nalazištu su pronađeni i glineni modeli kuća koji su
možda služili kao igračke ili za kultne svrhe. Neki od modela kuća prikazuju
četveroslivni krov, poput modela kuće u Chaeronei, dok drugi prikazuju ukrašavanje
fasade, poput modela kuće u Khalikiadesu. Dimini i Sesklo su posebni po tome što su
utvrđeni suhozidom i prostorno definirani. Iako je zid nizak i malo vjerojatno da je
obrambenog karaktera, to je više povezano s prostornim definiranjem i određivanjem
središnjeg mjesta u društvenoj organizaciji. Dimini je naselje koje ima važno mjesto u
društvenoj organizaciji te kulture. Na nalazištu se nisu pronašli nalazi oružja, osim
nekoliko kugli. Nalazište Servia, koje nije manje od Diminija po veličini, ima
rudimentalniju arhitekturu. Rijetko se koristi kamena osnova i čerpića, a podnice su
sačuvane od nabijene zemlje ili spaljene gline. Također su sačuvana ležišta stupova koja
nose gornju konstrukciju. U finalnoj neolitičkoj fazi, pojavljuje se Rahmani kultura, koja
je prisutna na nalazištima poput Hagia Sophie i Pan. U to vrijeme se također javlja
uporaba bakrenih predmeta. Keramika karakteristična za tu fazu ima raščlanjene oblike
i crusted slikanje, koje se nanosi nakon pečenja. Figurine su shematizirane, oslikane i
najčešće izrađene od kamena, a prikazuju samo gornji dio tijela u zgrčenom položaju.

11. Suvremena Percepcija i Reinterpretacija

Današnje razumijevanje neolitika u Grčkoj prolazi kroz kontinuirane promjene
zahvaljujući suvremenim analizama i teorijskim okvirima. Arheolozi, koristeći nove
Tea Tomas

tehnologije i metode istraživanja, reinterpretiraju ranije nalaze kako bi dobili dublji uvid
u socijalne strukture, ekonomske sustave i kulturne interakcije neolitskih zajednica. Ova
dinamična promišljanja doprinose širem kontekstu globalne povijesti i omogućavaju
nam bolje razumijevanje neolitika u Grčkoj.

Primjena Novih Tehnologija:

Jedan od ključnih elemenata suvremenih istraživanja je primjena novih tehnologija,
poput analize DNA. Ova tehnologija omogućava arheolozima da bolje razumiju
migracije i genetske povezanosti neolitskih populacija. Pristup genetskim podacima
omogućuje rekonstrukciju pokretača populacijskih promjena te identifikaciju
zajedničkih genetskih elemenata među različitim neolitskim zajednicama.
Reinterpretacija Socijalnih Struktura:
Suvremena istraživanja stavljaju naglasak na reinterpretaciji socijalnih struktura unutar
neolitskih zajednica. Proučavanje arheoloških ostataka i analiza društvenih običaja
omogućuju arheolozima da postave nova pitanja o organizaciji zajednica, ulozi
pojedinaca unutar društva te dinamici međuljudskih odnosa. Primjerice, analiza
skeletnih ostataka pomaže u rekonstrukciji društvenih hijerarhija i identifikaciji
posebnih uloga unutar zajednice. Otkrića grobnica s različitim stupnjevima elaboracije
ukopa mogu ukazivati na raznolikost društvenih statusa, dok proučavanje artefakata iz
grobnica pruža uvid u ritualne prakse povezane s pokopom.
Ekonomski Sustavi:
Analize materijalnih ostataka, kao i tragova o gospodarskim praksama, pridonose
boljem razumijevanju ekonomskih sustava neolitskih zajednica. Pitanja o proizvodnji,
razmjeni resursa te trgovinskim mrežama postaju važan fokus suvremenih istraživanja,
otvarajući prostor za nova tumačenja o ekonomskoj dinamici tog vremena.

Primjerice, analiza arheoloških ostataka poljoprivrednih alatki, sjemena i ostataka

biljnih kultura omogućuje bolje razumijevanje načina obrađivanja zemlje i razvoja
poljoprivrede tijekom neolitika. Osim toga, proučavanje alatki za preradu hrane, poput
mlinskih kamenova, omogućuje uvid u procese pripreme hrane te organizaciju
gospodarskih aktivnosti.

Kulturne Interakcije:
Suvremena istraživanja također bacaju svjetlo na kulturne interakcije među neolitskim
zajednicama u Grčkoj. Analiza arheoloških artefakata i praksa omogućava bolje
razumijevanje razmjene ideja, vjerovanja i kulturnih inovacija unutar regije, ali i s
drugim dijelovima Europe. Primjerice, proučavanje stilskih elemenata keramike ili
Tea Tomas

simboličkih artefakata može ukazati na kulturne utjecaje i povezanosti s drugim

neolitskim kulturama. Otkrića umjetničkih predmeta, poput figurina ili ukrasnih
elemenata, mogu pružiti uvid u duhovne i ritualne prakse neolitskih zajednica te njihove
kulturne veze s širim kontekstom.

Interdisciplinarni Pristup:
Interdisciplinarni pristup, uključujući suradnju arheologa, genetičara, antropologa i
drugih stručnjaka, ključan je za suvremeno razumijevanje neolitika u Grčkoj. Ovaj
holistički pristup omogućava povezivanje različitih aspekata istraživanja i stvaranje
sveobuhvatnijih interpretacija neolitskog društva.

Sve navedene metode i pristupi zajedno čine suvremenu perspektivu koja neolitik u
Grčkoj postavlja u širi kontekst povijesti i omogućava nam da bolje shvatimo dinamiku
ovog ključnog razdoblja.
Tea Tomas

Popis literature:

1. Cullen, T. (2001). Archaeology and Colonization in Ancient Greece. Routledge.

2. Renfrew, C. (1972). The Emergence of Civilization: The Cyclades and the Aegean
in the Third Millennium BC. Methuen.
3. Demakopoulou, K. (Ed.) (2013). Archaeological Work in Crete 2008-2012.
Ministry of Culture and Sports, Hellenic Republic.
4. Cherry, J. F., Davis, J. L., & Mantzourani, E. (Eds.) (1991). Landscape
Archaeology as Long-Term History: Northern Keos in the Cycladic Islands from
Earliest Settlement Until Modern Times. Institute of Classical Archaeology,
University of Texas at Austin.
5. Broodbank, C. (2006). Mediterranean Archaeology: Seeds of Complexity. Journal
of Archaeological Research, 14(2), 143-175.
6. Whittle, A. (1996). Europe in the Neolithic: The Creation of New Worlds.
Cambridge University Press.
7. Perlès, C. (1992). The Early Neolithic in Greece: The First Farming Communities
in Europe. Cambridge University Press.
8. Gebauer, A. B., & Price, T. D. (1992). The Transition to Farming in Southeastern
Europe: New Archaeobotanical Data from Greece. World Archaeology, 24(2),
242-261.
9. Price, T. D., & Feinman, G. M. (1995). Foundations of Social Inequality. Plenum
Press.
10. Theocharis, D. R. (1978). Excavations at Sesklo: An Early Neolithic Village in
Thessaly, Greece. Thames and Hudson.