Professional Documents
Culture Documents
Holizam U Gestaltu
Holizam U Gestaltu
Holizam U Gestaltu
SEMINARSKI RAD
Holizam je teorija prema kojoj su dijelovi cjeline u potpunoj povezanosti i ne mogu postojati
nezavisno od te iste cjeline. Ti dijelovi ne mogu se razumjeti bez da se promatra cjelina.
Cjelina je više od zbroja vlastitih dijelova.
Holizam se kao pristup koristi u brojnim sferama ljudskog života, znanosti i filozofije.
Holistički pristup vidljiv je tako u medicini, filozofiji, ekologiji, ekonomiji, kao i u psihologiji
i psihoterapiji. Najlakši primjer objašnjenja holizma je u medicini – pacijentovo zdravlje
tretira se kroz spoznaju njegovog mentalnog zdravlja, socijalnog inputa, kao i simptoma na
fizičkoj razini, umjesto da se liječi samo fizički simptom neke bolesti.
Bez obzira govorimo li o fizičkom, biološkom, socijalnom ili političkom sustavu – svi
elementi tog sustava su međusobno povezani do te mjere da se ne mogu reducirati na dijelove
odnosno, moraju se promatrati kao cjelina – THE WHOLE. Dakle funkcioniranje cijelog
sustava ne može biti svedeno na funkcioniranje jednog ili nekoliko njegovih elemenata
nezavisno od cjeline.
Holizam je možda prvi put spomenut još u djelu Metafizika kad je Aristotel skovao izjavu –
„cjelina je više nego zbroj vlastitih dijelova“. Sam naziv HOLIZAM kao izraz, smatra se,
skovao je Jan Smuts, čija su djela imala utjecaj i na psihologe tadašnjeg vremena, pa tako i na
Lauru i Fritza Perlsa.
Etimološki, riječ holizam dolazi od grčke riječi ὅλος - holos – sve, cjelina, cijelost.
2. Gestalt psihologija i holizam
- Ljudsko ponašanje može se promatrati samo kao cjelina – više od zbroja dijelova
ljudskog organizma i funkcioniranja
- Ljudski um koristi holizam u tumačenju svijeta i pojava – ne promatra svijet kao
nezavisne djeliće već kao cjelinu sastavljenu od tih dijelova
Osnovna premisa na kojoj počiva Gestalt terapija jest holizam (Pearls, 1973. prema Barlow,
1981.) Najveća vrijednost u Gestalt pristupu jest
Ta premisa odnosno holizam kao temelj prvo je prihvaćen od Gestalt psihologije, a onda i od
Gestalt terapije, ali i od ostalih humanističkih i egzistencijalističkih psihologija (Back 1973 .
prema Barlow 1981.) Kako ćemo vidjeti u slijedećem poglavlju, Perls ističe kako su Gestalt
psiholozi zaslužni za formulaciju koncepta holizma i u tom smislu ističe kako je taj koncept
primjenio na svoj model osobnosti:
4.1. Holizam kroz razvoj Gestalt psihoterapije (utjecaji na osnivače Gestalt terapije)
Karen Horney bila je jedan od pionira psihoanalize i jedan od važnijih njemačkih analitičara i
profesora psihoanalize. Njezina teorija ličnosti temelji se na ideji cjelovite ličnosti koja
čovjeka promatra holistički. Čovjek je holističko biće i kod liječenja nekog aspekta čovjekova
organizma potrebno ga je gledati kao cjelinu. Cjelokupna ličnost pacijenta uključena je u
liječenje: bolest i zdravlje, tijelo i um, socijalne i duhovne karakteristike te okolina u kojoj
živi. (Radionov,2013., str 6)
Laura i Fritz Perls su se upoznali i s holističkim postavkama Jana Smutsa kojeg neki smatraju
pionirom holizma. Smuts kaže da je cjelina više nego zbroj svojih dijelova i da te cjeline
formira priroda kroz kreativnu evoluciju. Cjelina je bitna za svako biološko istraživanje i ona
ima funkciju usmjeravanja fizioloških i kemijskih procesa na kojima se zasnivaju životne
pojave. Dakle holizam je svaka tendencija koja znanstveno istraživanje usmjerava prema
cjelini. (Smuts, 1926.)
Osim psihoanalitičara, Smutsa i ostalih, na razvoj Gestalta u smislu terapije koja naglašava
holizam, tu su i humanistički psiholozi kao na primjer Rogers (1951, 487 ) prema Ahmad i
Tekke (2015.) koji odbacuje psihologiju izoliranih proučavanja i tvrdi da je organizam u
svakom trenutku organizirana cjelovitost te da stoga svaka i najmanja promjena u jednom
dijelu može pridonijeti promjeni u drugom dijelu.
4.2. Holistički pristup u Gestalt terapiji
U psihoterapiji, radeći s pacijentom, nastojimo promatrati sve aspekte njegova života sada i
ovdje umjesto da promatramo dijelove nezavisno od cjeline. Ako bismo promatrali samo riječ
GESTALT, koja u hrvatskom jeziku zapravo nema doslovni prijevod, već bismo vidjeli da je
holizam osnova gestalt terapije.
Gestalt naime znači – „nešto što je sačinjeno od mnogih dijelova i nekako je ipak drugačije od
puke sume tih dijelova.“ (Merriam Webster dictionary).
Holistički je pristup utjelovljenje Gestalt terapije i baš to isticanje važnosti cjeline više od
sume dijelova i da su svi ti dijelovi u međusobnom odnosu očituje se gestaltistički pristup
klijentu: promatra se i pokušava razumjeti klijentova pozadina, religijska uvjerenja. Osjećaji,
obitelj i psihičke i fizičke kompleksnosti. Promatra se kao fizička, mentalna, emocionalna i
duhovna cjelina. Svaka promjena u jednom od dijelova očituje se kao promjena cjeline.
Dijelovi postaju važni samo u kontekstu te cjeline.
Odličan primjer za to daje Daniel Kahneman u svojoj knjizi Thinking, fast and slow (2011.)
Naime, slovo B i broj 13 su identični na oba prikaza nizova, ali samo unutar konteksta tih
nizova imaju određeno značenje. Ono se mijenja obzirom na niz u kojem jesu, dakle u obziru
na cjelinu.
Gestalt terapeut promatra čovjeka kroz somatsko jedinstvo tijela i uma, situaciju u kojoj se
nalazi i sve utjecaje koji djeluju na tu situaciju i tog čovjeka. To čini promatrajući kako se
klijent kreće, diše, kako koristi svoj glas, kako ispunjava prostor, kako se drži i kako se
smješta u svijet.
1. Metodološki holizam
Tako primjerice terapeut koji provodi gestalt terapiju koristeći jedan od pristupa u radu s
klijentom ima na umu kontekst cijelog pristupa i principa koji funkcioniraju kao cjelina.
„Praksa Gestalta je metodološki holizam obzirom da svi zakoni svakog dijela terapije
oblikovani svim zakonima svih dijelova koji rade zajedno a ne samo nekih zakona“ (Gestalt
Therapy - A Guide to Contemporary Practice, Philip Bronwell, str 170. ) tj zakona metode
koju smo odabrali.
2. Holistički koncept čovjeka
Taj koncept je toliko duboko u osnovi samo pravca da je on zapravo preteča teorije polja. Taj
koncept čovjeka promatra kao cjelinu:
3. Teorija polja
Holističke postavke mogu se promatrati i kao prethodnice teorije polja. Budući da je polje
kokreirano, funkcija onoga što terapeut donosi u njega kao i onoga što klijent donosi,
promjena u načinu na koji terapeut djeluje ili osjeća prema svom klijentu i stupanj njihove
međusobne povezanost će utjecati na zajedničko polje i imati će u skladu sa tim posljedice za
klijenta (Parlett, 1991. prema Radionov, 2013.).
Teorija polja je okvir ili način istraživanja ili tumačenja događaja, doživljaja, objekata,
organizama i sistema kao smislenih dijelova spoznajnog totaliteta uzajamno djelujućih sila
koje zajedno oblikuju jedinstvenu interaktivnu kontinuiranu cjelinu (polje), umjesto da ih
klasificira prema njihovoj urođenoj prirodi ili analizira na posebne aspekte i formira cjeline
koje su samo zbroj svojih dijelova. Identitet i kvaliteta svakog takvog događaja, objekta ili
organizma je u polju istovremeno i može se saznati samo uz pomoć konfiguracija formiranih
uzajamnim utjecajem interakcija između promatrača i promatranog (Yontef, 1989 prema
Radionov 2013.).
Životna priča pacijenta ne može vam reći što se zapravo dogodilo u njegovoj ili njezinoj
prošlosti, ali vam može reći kako pacijent doživljava svoju povijest ovdje i sada. Taj prikaz
povijesti u određenoj je mjeri oblikovan trenutnim uvjetima u klijentovom polju. Događaj koji
se dogodio prije tri godine nije dio trenutnog polja i stoga ne može utjecati na nečije iskustvo.
Ono što oblikuje nečije iskustvo je način na koji se osoba drži sjeća događaja, a također i
činjenica da je događaj prije tri godine promijenio način na koji se može organizirati nečija
percepcija u polju. Još jedno svojstvo polja je da se organizacija nečijeg iskustva događa
ovdje i sada i da je u tijeku ovdje i sada pa je stoga podložna promjenama na temelju uvjeta u
polju. Drugo svojstvo je da nitko ne može nadići uklopljenost u polje; stoga su sve atribucije o
prirodi stvarnosti relativne u odnosu na položaj subjekta u polju. Teorija polja odriče se
uvjerenja da svatko, uključujući i terapeuta, može imati objektivan pogled na stvarnost.
(Jontef i Jacobs, u knjizi Corsini i Wedding, 1973.)
5. Holizam u konkretnom terapijskom procesu
Kada bi sve nabrojano u prethodnim poglavljima „spustili“ u sam terapijski proces, onda
bismo vidjeli kako su sami teorijski pristupi okviri za procjenu i procjenjujemo kompletno
ljudsko biće na svim razinama u sada i ovdje. Terapeut nastoji procijeniti i razumjeti klijenta
kroz nekoliko točaka koje zajedno doista utjelovljuju holizam.
Kako kaže sam Perls „ljudi su podijeljeni u dijelove i dijeliće i nema svrhe analizirati te
dijelove i djeliće i još ih više secirati. Ono što želimo učiniti u gestalt terapiji je integrirati sve
te raspršene dijelove kojih se čovjek odriče i ponovno učiniti čovjeka cijelim. „
Iako je izazovno uhvatiti sve pravce i pojedince koji su utjecali na razvoj ove psihoterapijske
škole, kao i uhvatiti sve utjecaje na holizam u gestaltu, na kraju se sve svodi na praksu. U
najjednostavnijem i najčišćem obliku praksa Gestalt Terapije u svakom kontaktu terapeuta s
klijentom iskazuje upravo holizam. Osim u čitanju i proučavanju tekstova i knjiga u kojima
sam došla do ovog zaključka, prepoznala sam to i u razmatranju svog rada kao klijenta do
sada.
Terapeut je taj koji taj holizam čini živim, imajući na umu sve ove sitne i velike stvari o
klijentu i konstantno promatrajući, osvještavajući i prilagođavajući terapeutski proces imajući
na umu uže i široko polje klijenta ali i svoje uže i široko polje.
7. Literatura
1. Allen R. Barlow (1981.), Gestalt-antecedent influence or historical accident, The
Gestalt Journal, Volume IV, Number 2.
2. Jan Smuts, (1926.), The Cell and the organism, U: Holism and evolution
3. Gary Yontef and Lynne Jacobs (1973.), Gestalt Therapy. U: Corsini and Wedding
(ur), Current Psychotherapies, (Cengage Learning, 2018, str 310 – 319.)
4. Joe Wysong (ur), Simkin, Perls, Rosenfeld, An Oral History of Gestalt Therapy, The
Gestalt Journal Press, Kindle edition 2011)
5. Kolers, Paul A. (1972). Aspects of Motion Perception: International Series of
Monographs in Experimental Psychology
6. Phillip Bronwell (2010.), Gestalt Therapy: A Guide to Contemporary Practice
7. Želimir Puljić, Rasprave i članci humanistička psihologija (II), Crkva u svijetu Vol.
16, No. 2, Portala hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa – Hrčak, hrcak.srce.hr
8. Daniel Kahneman (2011), Thinking fast and slow
9. Tanja Radionov (2013), Geštalt Terapija, Naklada Slap, 2013
10. Herb Stevenson; Holism, Field Theory, Systems Thinking, and Gestalt Consulting:
How Each Informs the Other—Part 2, Practical Application. Gestalt Review 1
September 2018; 22 (2): 189–207. doi:
https://doi.org/10.5325/gestaltreview.22.2.0189
11. Ash, M. G. (1995). Gestalt psychology in German culture, 1890–1967: Holism and the
quest for objectivity. Cambridge, England: Cambridge University Press.
12. Nik Ahmad, Mustafa Tekke, Rediscovering Rogers’s Self Theory and Personality
Journal of Educational, Health and Community Psychology Vol. 4, No. 3, 2015
13. Gestalt Principles (Definition + Examples), Practical Psihology,
https://practicalpie.com/gestalt-principles/
14. Charlotte Sills and Phil Joyce, Skills in Gestalt Counselling & Psychotherapy
15. Dave Mann (2010.), Gestalt Therapy 100 Key Points and Techniques, 2010.
16. Philip Brownell (2010.),Gestalt Therapy: A Guide to Contemporary Practice, springer
Publishing
17. Theodore Thudium, 7 Gestalt Principles (Definition + Examples), Practical
Psichology, https://practicalpie.com/