PSIHIKA d.o.o.

Centar za psihoterapiju, edukaciju i savjetovanje

Osnovni principi Gestalt terapije

SEMINARSKI RAD

Kolegij: Osnovni modul, prva godina

Studentica: Ivka Armanda Todorović
Mentor: Gordana Biočić Zrilić

Zagreb, 28. listopada, 2022.

 1. Uvod

Gestalt terapija egzistencijalni, fenomenološki i procesualni pristup koji je stvoren na premisi

da se razumijevanje osobe postiže kroz razumijevanje njih samih ali kroz razumijevanje
njihovog konteksta – okoline koja ih okružuje i odnosa koji imaju s tom okolinom.

Stoga je u korijenu Gestalt terapije svjesnost, izbor i odgovornost pojedinca i terapeuta

samog. Osnivači Gestalt terapije Fritz Perls oi Laura Perls unijeli su drugačije stilove u rad s
klijentima. Fritz Perls je u odnosu s klijentima bio pomalo dramatičan i izazivao otpor, dok je
Laura išla s empatičnim, ljubavnim i podržavajućim pristupom. Jedna od osnovnih premisa je
da, koliko se god trudili, ne može mo biti potpuno objektivni jer je naša percepcija pod
utjecajem nas samih i naše okoline, našeg polja. Gestalt terapeuti zato osiguravaju klijentima
sigurno mjesto u kojem nema osude i svojom prisutnošću i svojim poljem sudjeluju u priči
klijenta. Uzimajući u obzir ono što klijent čini, govori i kako se ponaša te stavljajući to u
sadašnjost, ali i u uži i širi kontekst, terapeut klijentu osigurava prvenstveno svjesnost, a onda
i promjenu.

Glavni principi Gestalt terapije mijenjali su se s vremenom i još se uvijek prilagođavaju što
objašnjava raznolikost pronađenu u literaturi o Gestaltu. No ono što se konstantno ponavlja
jest princip fenomenologije, princip polja i figure / pozadine, te princip eksperimentiranja.
Ovi će principi biti objašnjeni u ovom radu, uz dodatak principa promjene i otpora kao
kreativne adaptacije.
2. OSNOVI PRINCIPI GESTALT TERAPIJE

2.1. PRINCIP TEORIJE POLJA

Lewin (1939) je napisao da ideja “polja” dolazi od električnog ili magnetnog polja, i ona
je originalno funkcija cjelokupnih karakteristika polja na koje gledamo kao interaktivnu
dinamičku cjelinu. Polje kao cjelina se također mijenja kao rezultat inkluzije nečega
novog.

Perls, Hefferline i Goodman (1951) opisuju primjenu teorije polja na gestalt terapiju na
slijedeći način: „U bilo kojem psihološkom istraživanju trebamo početi o s njegovom
okolinom. Svaka humana funkcija je interaktivna u polju organizam/okolina,
sociokulturalnom, duševnom i tjelesnom polju. Bez obzira na to kako teoretiziramo o
nagonima, impulsima i sličnom, uvijek se obraćamo interaktivnom polju, a ne nečemu
izoliranom.” Način na koji osoba misli o svijetu, uključujući i njegovu filozofsku
orijentaciju je dijelom funkcija karaktera, i obrnuto, karakter je funkcija načina mišljenja
osobe. Teorija polja se zapravo odnosi na naš proces mišljenja (Perls, Hefferline i
Goodman, 1951) Ljudi aktivno organiziraju i reorganiziraju svoju percepciju polja
sukladno svojim potrebama i interesima pridajući svom iskustvu osobno značenje.
Sadašnje iskustvo realnosti ovisi o raspoloženju osobe, njenom prošlom iskustvu,
potrebama, osobnim preferencijama, očekivanjima itd. Potrebe i očekivanja osobe su
poput naočala kroz koje ona doživljava i daje značenje polju (Radionov, 2013).

Budući da terapeut i klijent zajedno kreiraju polje, promjena u načinu na koji terapeut
djeluje ili osjeća prema klijentu, kao i stupanj njihove povezanosti također će utjecati na
zajedničko polje i samim time i na klijenta. Parlett (1991):“Ponekad mislim da je
najvažnija funkcija koju mi kao terapeuti možemo potpunosti prisutni, da budemo jasni,
da budemo „svuda“, da u potpunosti prisustvujemo jasnoj svijesti. Čak i ako klijent nije u
kontaktu sa mnom ili sa svojim vlastitim procesom, mogu barem ostati u kontaktu s njom
(svjesnošću) i sa svojim potrebama, osjećajima i mislima. Moguće je da, jednostavno
bivanjem potpuno prisutnim, već pomažemo u konstelaciji međusobnog polja na način
koji poboljšava život.”
 2.2. FENOMENOLOŠKI PRINCIP

Fenomenološki princip u Gestalt psihoterapiji jest zapravo potraga za razumijevanjem osobe

kroz ono što je očito, što iskače ili kroz ono što klijent otkriva. To je ono što čini razliku
Gestalta i smjerova u kojima se naglasak stavlja na tumačenje ponašanja i situacije klijenta od
strane terapeuta. Podrazumijeva da je nečiji proces iskustva jedinstven i subjektivan i odvija
se ovdje i sada.

„Gestaltistički terapijski pristup oblik je fenomenološke metode, koja proučava mnogobrojne

mogućnosti u polju ili situaciji na način kako je subjektivno doživljeno od strane osobe koja
zajedno s poljem sudjeluje u kreaciji iz trenutka u trenutak i to kroz zahvaćanje i opis
direktnog i trenutnog iskustva osobe koja ga doživljava (metodološko povećavanje
svjesnosti). „ (Radionov 2013.)

Fenomenologija uključuje proces otkrivanja, a ne interpretaciju samo. Zbog toga se Gestalt

terapiju često naziva „terapijom očitog“ (Perls, citiran u Philippson, 3 1998). Proces počinje
na površini i slijedi iskustvo klijenta ne tražeći nužno ono nesvjesno nego djelujući na proces
ostanka u sada i ovdje. Ta svjesnost je ono što stvara plodno polje i potiče klijenta na rast.

FENOMENOLOŠKI PRISTUP zahtijeva od terapeuta da slijedi logiku onog što se pojavljuje

dok se to ne pokaže u potpunosti i ne postane jasnije. Pri tome se terapeut služi bracketingom
(stavljanjem u zagradu) i aktivnom radoznalošću. Slijedeći svoju radoznalost ostavlja po
strani svoje predrasude i svoje stavove promatra sve što se događa s klijentom „svježim“
pogledom. Slijedeći klijenta terapeut ono što je vidljivo i jasno opisuje nazad klijentu i tako
pojačava svjesnost. Sve što se događa potencijalno je jednako značajno kao i bilo što drugo.
Pokret tijela, disanje, ponašanje klijenta jednako je važno kao i ono što klijent govori.
Promatranjem različitih fenomena kao jednako važnih omogućavamo da se pojavi dublje
značenje.
 2.3. DIJALOŠKI PRINCIP (Ja - Ti odnos, Ovdje i Sada)
„ Dijalog je temelj odnosa u Gestalt terapiji. U dijalogu, terapeut prakticira uključenost,
empatiju, inkluziju i osobnu prisutnost. Terapeut zamišlja stvarnost klijentovog iskustva i
radeći to potvrđuje postojanje i potencijal klijenta… No pravi dijalog izmešu terapeura i
klijenta mora uključiti terapeutovo predavanje interakciji i svemu što izroni iz te interakcije.
Terapeut mora biti otvoren i za vlastitu promjenu kroz interakciju s klijentom. „(Yontef,
Jacobs, Current Psychotherapies, str. 320)
To ponekad znači, navodi se dalje, da terapeut priznaje svoja stanja poput otpora i arogancije
ili priznaje kad je u krivu te napušta neku idealnu sliku sebe koju bi prezentirao klijentu. Tako
je taj dijaloški princip stavio terapeuta u horizontalni odnos za razliku od hijerarhijskog
odnosa nekih drugih pravaca u psihoterapiji.
Princip dijaloga je specifična forma kontakta koja uključuje razgovor ali i odnos te što se
događa unutar odnosa i oko odnosa samog. Omogućuje terapeutu da se pokaže kao autentična
osoba i da isto tako i vidi klijenta – pokazujući svoju istinsku prirodu oni oboje sudjeluju u
fenomenološkoj svjesnosti. Gestaltistički dijalog je zasnovan na autentičnosti i odgovornosti
te strukturi bez hijerarhije uz naglasak na otvorenoj komunikaciji.
To uključuje JA – Ti odnos i odnos u SADA i OVDJE.
U prošlosti su bila dva glavna fokusa u dijaloškom odnosu:
- Fokus na kontakt – koji su zagovarali Isidora From i Polster
- Fokus na svjesnost – koji su zagovarali Perls, Hefferline and Goodman
Oba fokusa su potrebna kako bi se razvio proces koji Buber opisuje kao dijalog jer se
svjesnost može pojaviti jedino kad postoji ja ti odnos u svojoj punini.

.
 2.4. PRINCIP FIGURA / POZADINA
Princip figura pozadina polazi od činjenice da ljudi instinktivno percipiraju predmete i pojave
kao figure (ono što se ističe, što je naprijed) i kao pozadinu koja se stapa izaa te figure.
Okolinu tako promatramo kao kontrast između onog što nam je primarno (figura) – to je ono
što se ističe i organizirano je, za razliku od pozadine koja je u kontrastu s figurom – van
fokusa i bez forme (polster i Polster, 1973.) Pozadina tako uključuje fiziologiju, konstrukte,
kulturu kojoj pripadamo, uvjerenja, iskustva itd. Njena je glavna funkcija je da omogućuje
kontekst.
Kako figura izranja iz pozadine tako privlači pozornost ali na ograničeno vrijeme. Nakon
toga, ako se desi dovršavanje ili zatvaranje Gestalta, figura se povlači . Može desiti i
promjena fokusa s jedne figure na drugu pri čemu ona prva također odlazi u pozadinu.
Dakle ovaj princip zapravo znači da je Gestalt terapeut jednako usmjeren i radoznao prema
figuri klijenta, ali i prema kontekstu tojest pozadini koja tu figuru okružuje. Terapeut portiče
zdravo funkcioniranje klijenta što se smatra sposobnošću da je osoba fleksibilna i spremna
posvetiti se figuri koja je trenutno najistaknutija.
 2.5. PRINCIP EKSPERIMENTIRANJA
Princip eksperimentiranja počiva na pretpostavci kako je različitim eksperimentima moguće
pojačati emocije klijenta oko neke figure ili događaja i time olakšati doživljaj toga u sada i
ovdje. Odnosno, klijentu se kroz eksperiment omogućuje da dođe do skrivenog značenja
nekog događaja, ponašanja ili razmišljanja – da se ono ispod dovede u svjesnost.
Ovaj se princip razvio kao svojevrsni kontrast verbalnom pristupu psihioanalize i kontroli
ponašanja bihevioralnih tehnika. Polazi se od pretpostavke kako ti značaji i pojačane emocije
dovode do razrješenja i to se postiže tehnikama poput prazne stolice i slično. Princip je to koji
omogućava terapeutu da potakne klijenta naistraživanje nečeg novog, na svjesnost sadašnjeg
trenutka i uspostavljanje kontakta.
Vodeći se za principom eksperimentiranja, Gestalt terapeut pokazuje svoju kreativnost i
kokreira klijentovo iskustvo omogućujući mu da isproba nove načine bivanja i ponašanja.
Ovo je točno osobito u slučaju kad klijent ima situaciju fiksiranih Gestalta ili kreativnih
prilagodbi koje više nisu funkcionalne. Tada dobiva prioliku isprobati stvari na nov način i
iskusiti nov način bivanja što se pokazalo kao jedan od najznačajnijih faktora u savjetovanju i
psihoterapiji. (joyce i sills)
Kad samo pričamo o svojim emocijama i mislima onda smo udaljeni od sebe i onog što se
dogaša s nama sada i ovdje. No ako se vodimo za principom eksperimentiranja kao u
Gestaltu, ohrabreni smo da se aktivno uključimo u proces osvještavanja emocija, da emocije
utjelovimo i doista ih osjetimo, te da ih izrazimo onako kako se „podižu“ u nama.
Tako se eksperimentom vraćamo na principe fenomenologije, polja, figure i pozadine i
dijaloga jer smo svjesni našeg iskustva u sada i ovdje kao i različitih utjecaja koji oblikuju
naša uvjerenja i ponašanje. Wollants tako kaže da je prvi eksperiment u Gestalt terapiji
zapravo odnos terapeuta i klijenta jer terapeut konstanto promatra taj odnos i oboje mogu
isprobavati nove načine kako će se međusobno odnositi. Dakle, princip eksperimentiranja u
svojoj biti ima i to da terapeut nije sveznalica koja zna nešto što klijent ne zna već zajedno
traže i isprobavaju nove načine funkcioniranja.
4. Zaključak

Gestalt terapija svojim principima pokazuje kako je u centru holističkog zdravlja čovjeka
proces razvijanja svjesnosti o svijetu, odnosima, pojavama i ljudima. U centru svega je
svjesnost o istinskom sebi.
Ona je fenomenološka i egistencijalna, te holistička, uključiva i eksperimentalna. Koje će
tehnike u eksperimentiranju terpeut upotrijebiti uzapravo je nebitno, ono što je važno jest
odnos klijenta i terapeuta, oba njihova polja i sve što ona donose, svjesnost jednog i drugog o
sebi samima. Tehnike ovise o terapeutu, njezinom ili njegovom iskustvu, vještinama i
pozadini – terapeut koristi sve što zna i umije obzirom na situaciju u terpijskom odnosu i ono
što klijent donosi.

Ukratko, rekla bih da je Gestalt terapija eksperimentalna i fenomeološka terapija koja se

fokusira na to da osoba u terapiji postane samosvjesnija i nauči se osobnoj odgovornosti. Da
integrira svoje misli, osjećaje i djela kako bi se proces življenja odvijao spontano i slobodno.
Naglašavajući ono što se događa sada i ovdje te dovodeći prošlost i budućnost, traume i
radosti, kapacitete i težine u svjesnost i odnos sada i ovdje kroz eksperimente, Gestalt
omogućava pojedincu da se uvijek iznova vrati istinskom sebi.

Gestalt vidi pojedinca kao holističko biće uma, tijela, emocija i duha i u provesu kontakta i
kreativne prilagodbe okolini. Omogućava mu da se ti kreativni procesi prirodnije i zdravije
razviju, ali pri tome poštuje i otpore koje osoba ima.
5. Literatura
1. Gary Yontef and Lynne Jacobs (1973.), Gestalt Therapy. U: Corsini and Wedding
(ur), Current Psychotherapies, (Cengage Learning, 2018, str 310 – 319.)
2. Joe Wysong (ur), Simkin, Perls, Rosenfeld, An Oral History of Gestalt Therapy, The
Gestalt Journal Press, Kindle edition 2011)
3. Phillip Bronwell (2010.), Gestalt Therapy: A Guide to Contemporary Practice
4. Tanja Radionov (2013), Geštalt Terapija, Naklada Slap, 2013
5. Gestalt Principles (Definition + Examples), Practical Psihology,
https://practicalpie.com/gestalt-principles/
6. Charlotte Sills and Phil Joyce, Skills in Gestalt Counselling & Psychotherapy
7. Dave Mann (2010.), Gestalt Therapy 100 Key Points and Techniques, 2010.
8. Philip Brownell (2010.),Gestalt Therapy: A Guide to Contemporary Practice, springer
Publishing
9. Theodore Thudium, 7 Gestalt Principles (Definition + Examples), Practical
Psichology, https://practicalpie.com/
10. Crocker, S. (2009). Phenomenology in Husserl and in Gestalt therapy. British Gestalt
Journal 18(1), 18-28.
11. Corsini, R. J., & Wedding, D. (Eds.). (2010). (10th ed., instr. ed.). Thomson
Brooks/Cole Publishing Co.
12. Polster, E., & Polster, M. (1973). Gestalt therapy integrated: Contours of theory and
practice. Brunner/Mazel.Carmen Vázquez Bandín; Towards a Notion of Resistance in
Gestalt Therapy. Gestalt Review 1 January 2017; 21 (3): 242–258. doi:
https://doi.org/10.5325/gestaltreview.21.3.0242
13. Gestalt Therapy: Therapy of the Situation, Georges Wollants 2008.