Ja se zovem Hlapić. Odrastao sam u kući majstora Mrkonje i njegove žene.

Imali su psa Bundaša. Majstor je oduvijek bio hladna srca te jako zloban
prema meni, no majstorica je bila upravo suprotno od njega.

Majstor me učio kako bih jednog dana bio postolar, trpio sam njegove optužbe
za koje su zapravo bila samo njegova krivica. Jednog dana sam odlučio da više
to neću trpjeti pa sam napustio jedini dom koji sam imao s Bundašem.

Putovao sam, pomagao drugima i spavao u travi. Na putu, lopov mi je ukrao

čizmice i upoznao sam Gitu koja je bila plesačica u cirkusu sve dok i njoj
netko nije ukrao kutiju s njenim stvarima. Ubrzo nakon što smo našli mjesto
gdje smo spavali i večerali, pojavio se požar nad kućom seljaka Grge. Već sam
ugasio požar, kad sam pao na tavan i ugledao sve ukradene stvari. Razgovarao
sam s Grgom i nakon razgovora otišao je u svijet postati dobar čovjek.

Putovali smo po gradu i došli na sajam. Nedugo nakon što smo se smjestili,
Gita je čula svog konja Sokola iz cirkusa. Krenuli smo prema zvuku te začuli
Crnog čovjeka koji je učinio i planira napraviti još štete. Uputili smo se
njegovim planom, a na putu sreli majstora Mrkonju. Majstor me zagrlio i
rekao kako je on bio žrtva Crnog čovjeka te kako ga je oslobodio Grga. Tada
me majstor pozvao da se vratim i da Gita dođe jer je bila siroče. Krenuli smo
prema kući koju je Crni planirao orobiti no kasnije su Crnog našli mrtvog u
provaliji. Krenuli smo majstorevoj kući gdje nas je čekala majstorica. Poslije
nam je Mrkonja ispričao priču kako su davno on i žena ostali bez kćeri
tijekom sajma. Ubrzo smo saznali da je Gita zapravo njihova kćer Marica.
Kada smo odrasli, ja i Gita smo se vjenčali i sad imamo četvero djece.