Kurik (Curicum)

Krk je sa susjednim otocima i akvatorijem pripadao sjevernom dijelu Liburnije koji je

pokrivao i obale Riječkog zaljeva, područje Vinodola, te velebitsko Podgorje. Srednjim vratima
(kanalom između otoka Krka i Cresa) uz zapadnu obalu otoka vodila je jedna od važnijih
pomorskih komunikacija.1 Grčki literarni izvori spominju imena sjevernojadranskih otočja
Kassiterides i Elektrides svjedočeći o dubokim pretpovijesnim korijenima trgovačkih veza s
ovim područjem. Pored toga i arheološki ostatci pružaju potvrdu ο kulturnim utjecajima koje
Liburni primaju iz šireg mediteranskog prostora u posljednjim stoljećima prije dolaska
Rimljana.2 Najviše se podataka nalazi u izvorima nastalim u 1. i 2. stoljeću, koji se odnose na
zbivanja u vremenu prvih kontakata krčkih zajednica s Rimljanima. Događaji iz 3. i 2. st. pr. Kr.
spominjani u pisanim izvorima iz kasnijeg razdoblja, omogućuju relativno pouzdanu povijesnu
interpretaciju.3 U tom razdoblju Japodi uspijevaju osvojiti vlast na dijelu liburnskog prostora,
kvarnerskoj obali nasuprot otoka Krka.4 Prvi dosad poznati spomen imena otoka Krka vezan je
uz Japode: Κυρικ τικη κατα τουζ Ιαποδαζ. 5 Napori Rimljana da ostvare svoje strateške interese u
ovoj regiji rezultirali su ratovima s Japodima tijekom 2. i 1. st. pr. Kr., a pokušavajući ih pokoriti
tražili su saveznike u zajednicama koje su s njima graničile (Curictae i Fertinates). Sklapanjem
savezništva s Rimljanima starosjedilačke zajednice su dobile zaštitu od Japoda, a nakon toga
autonomnu egzistenciju. Dvije su krčke zajednice bile uključene u rimski pravni sustav još u 2.
st. pr. Kr. kao civitates peregrinorum,6 a uspostavom rimske vlasti nad cijelim teritorijem stečena
se prava zajednice u pravilu nisu mijenjala.
Do početka 1. tisućljeća pr. Kr. otočno je stanovništvo vjerojatno živjelo u špiljama,
prirodnim zaklonima ili rijetkim naseljima na otvorenom, 7 da bi krajem brončanog doba nastajala
gradinska naselja, središta rodovskih zajednica koja se podižu na lako branjivim položajima
utvrđena bedemima građenim usuho.8 Urbana naselja na Krku nastala su nakon procesa
teritorijalizacije, potaknutog promjenama u društvenim i proizvodnim strukturama otočnih
zajednica.9 Paralelno se odvijao proces diferencijacije odnosa između gradinskih naselja

1
D. Vrsalović 1979, 510-512.; A. Badurina 1992, 9.
2
Š. Batović 1974, 231.
3
S. Čače 1982, 79-90.
4
M. Kozličić 1983, 109-118.
5
Strab. Geo. VII, 5, 5. Navedeno prema M. Križman 1979, 74.
6
S. Čače 1988, 85.
7
V. Mirosavljević 1974, 262-264.
8
M. Suić 1976, 74-81; Š. Batović 1977, Carte 1, br. 210-235.
9
S. Čače 1982, 50.

1
stvaranjem centara teritorijalnih općina koje je rimska pravna terminologija nazivala civitates. Na
Krku je pouzdano potvrđeno postojanje dvaju autohtonih teritorijalnih općina, jedno su
nastanjivali Curictae (sa središtem u današnjem Krku) i drugo Fertinates (sa središtem na
omišaljskoj gradini).10 Ova središta razlikuju se po smještaju i prostornoj organizaciji naselja.
Kurik (Curicum) je bio obalno naselje koje je s lukom činilo funkcionalnu cjelinu. Imao je
pristanište s izvorom pitke vode, zaštićeno s juga dugim podmorskim grebenom, 11 a iznimno
važan strateški položaj naselja na lako branjivoj klisuri između Omišaljskog polja i zaljeva, s
prirodnom lukom u podnožju zaštićenom od vjetrova i izvorom pitke vode bio je od presudne
važnosti za značaj i prosperitet pretpovijesne zajednice Fertinata.
Teško je znanstveno potkrijepiti pretpostavku autonomnog razvoja gradinskih naselja na
mjestima srednjovjekovnih kaštela Dobrinja, Vrbnika i Baške, ali imajući u vidu njihov smještaj
u blizini plodnih poljoprivrednih površina i važnost vizualnog nadzora nad morskim putovima
logično je pretpostaviti da su u prapovijesti bila središnja naselja iako se nisu razvila do urbane
razine. Predantička mreža središnjih naselja na otoku vjerojatno je bila gušća nego u srednjem
vijeku, na što upućuje Korintija, gradinskio naselje na poluotoku Sokol koje je nakon prapovijesti
revitalizirano za vrijeme bizantske vlasti.12
Kurik je vjerojatno već u 3. st. pr. Kr. bio opasan bedemima građenim masivnim kamenim
blokovima s obzirom na to da je nastao na teško branjivom mjestu u neposrednom kontaktu s
morskom obalom. Vijesti o komunalnim gradnjama u presjajnom gradu Krčana Splendidissima
civitas Curictarum (sl. 1) kako ga nazivaju u 3. st. donose podatke i odluke gradskih uprava o
gradnjama i obnovi dijelova fortifikacija.
Dolaskom pod rimsku upravu Kurik nastavlja kontinuitet življenja unutar prostornog okvira
pretpovijesne gradine koja se nalazila na uzdignutom poluotoku. Gradsko područje nešto je
promijenjeno intervencijama nastalim u kasnijim razdobljima. Ostatci keramike predantičkog
doba registrirani unutar gradskog područja u najdubljem sloju iskopa kod katedrale upućuju na
činjenicu da se najstarije naselje nalazilo na istom mjestu. 13 Na ovom lokalitetu pronađen je i veći
broj cipusa koji su karakteristični za kulturu Liburna.14

10
Dvije krčke zajednice u svom popisu liburnskih centara spominje Plin. NH. III, 139.
11
Μ. Bolonić - I. Žic-Rokov, 294.
12
Z. Gunjača 1986, 127; Z. Brusić 1988, 112-113; Ž. Tomičić, Arheološka 1989, 34-36.
13
A. Mohorovičić 1964, 3.
14
M. Suić 1950, 70.

2
 Iz antičkog razdoblja pronađeni su ostatci bedema, arhitekture, 15 natpisa s nekropola koji
upućuju na vremenski raspon od 1. st do kasne antike. 16 Položaj nekropola na jugozapadu i istoku
dijelom određuje granice urbane površine. Duktus antičkih zidova dobrim dijelom prate novije
arhitektonske strukture stoga se može pretpostaviti i zadržavanje postojećeg rastera ulica.
Obilaskom gradskih fortifikacija s vanjske strane mogu se vidjeti ostatci originalnih antičkih
dionica ili dijelovi građeni od sekundarno uporabljenih blokova koji su bili u sastavu antičkog
bedema.
Analizirajući današnji izgled gradskih fortifikacija logično je pretpostaviti da se današnja,
vidljiva linija gradskih bedema većim dijelom poklapa s antičkom koja zatvara površinu
kruškolikog oblika, prilagođavajući se terenu što se vidi na brojnim lomovima (sl. 2). Bedem je
okruživao plato zaravnjen na obodu koji se naginjao u pravcu juga. Očuvani dijelovi najstarijeg
bedema (megalitska gradnja) povezuju ga s krugom helenističkih fortifikacija. 17 Na njegovom je
plaštu sredinom 1. st. pr. Kr. obavljena intervencija popravljanja koja je ostala zabilježena
ugrađenim natpisom.18 Pristup gradu s kopnene, sjeverne strane putem hrpta bio je lako branjiv, a
dijelovi istočnog i zapadnog bedema uzdizali su se visoko iznad morske razine. 19 Zapadno od
bedema, na lokalitetu „Vila Šinigoj“ nalazila se najveća antička nekropola na otoku koja je u
uporabi i nakon dolaska kršćanstva, a u kojoj je evidentiran početak ukopavanja istovremen s
izgradnjom grada.20
U antičkom razdoblju došlo je do promjena na fortifikacijama nastalim uslijed oštećenja, a
ujedno se korigirala pretpovijesna shema gradskih komunikacija u skladu sa rimskim
standardima. Ortogonalnost urbanog rastera najbolje se može uočiti na najnižem, južnom dijelu.
Vidljiva su tri ulaza u grad, sjeverna vrata Porta Superior, istočna Porta Pizana i zapadna Magna
porta civitatis za koje se može pretpostaviti da spajaju glavne komunikacije, a logično je
pretpostaviti i južni ulaz na mjestu današnjeg izlaska biskupove rezidencije na more. Jedino
sjeverni ulaz prema očuvanoj arhitekturi u neposrednoj blizini sigurno datira iz antičkog, a
moguće i predantičkog razdolja.21 Ulica koja spaja zapadna i istočna gradska vrata mogla bi biti
antički decumanus.22
15
A. Mohorovičić 1964, 8. Navodi podatak da ostatci arhitekture pronađeni na dijelu ispod katedrale datiraju iz 1. st.,
a nad njima su bili dograđeni termalni objekti u 3. i 4. st. i uz njih je također pronađena bazilika iz Justinijanovog
doba.
16
P. Sticotti 1882, 5. Tipove grobova i pronađene priloge datira od 1. st. pr. Kr., a novce smješta u vremenski okvir
od Kaligule do Hadrijana.
17
P. Sticotti 1893, 35.; A. Faber 1965, 45-54; G. Lipovac 1991, 37-42.
18
S. Čače 1955, 165. N. Novak, 5
19
Podizanjem morske razine i novijim nasipavanjima i regulacijama obale došlo je do promjene situacije.
20
D. Glogović 1989, 4-5, 7; I. Žic-Rokov 1962, 33-41.
21
A. Faber 1963-65, 48.
22
I. Žic-Rokov 1971, 220-225.

3
 Gradnju ranocarskih bedema može se dovesti u vezu s boravkom Cezarovih trupa u gradu o
čemu on govori u svojim komentarima. 23 Za datiranje ove faze gradskih fortifikacija dragocjen je
antički natpis pronađen u blizini vijećnice, a odnosi se na izgradnju jedne dionice gradskoga
bedema.24 Sticotti ovaj natpis smješta u polovicu 1. st. pr. Kr. Tekst natpisa govori o segmentu
bedema, koji je bio dug 111 stopa (vjerojatnije 111 koraka) i visok 20 stopa (5,90 m). Osim kao
dokument kojim se omogućuje datiranje bedema značajan je i zbog saznanja da je gradnja
realizirana u dionicama i da se navode imena osoba autohotnog podrijetla koji su inicijatori
gradnje.25 Kako na natpisu nisu navedeni uobičajeni razlozi popravka bedema moguće ih je
dovesti u vezu s intervencijama nastalim oko 49. god. pr. Kr. nakon vojnih razaranja tijekom
rimskog građanskog rata između Cezara i Pompeja kad je između ostalog bio obnovljen i
Venerin hram oštećen tom prigodom. Kameni blok na kojemu je očuvan spomenuti natpis,
obradom podsjeća na tehniku opus quadratum u kojoj su bili izvedeni dijelovi bedema kod
franjevačkog samostana na Porta Superior što bi moglo, ne nužno upućivati da je na njemu
zabilježeno popravljanje tog dijela bedema na kojem se vide tragovi višestrukih adaptacija
nastalih tijekom narednih stoljeća vjerojatno zbog njegove izloženosti.
Na plaštu zapadnog bedema ispod današnjeg franjevačkog i samostana benediktinki vidljiv
je potez antičkog bedema (sl. 3) očuvan u dužini od 11 m, dok mu visina doseže 2 m. 26 Vanjsko
mu je lice bilo građeno od velikih kvadratnih i pravokutnih blokova čije su dimenzije oko
0,60x0,60 do 0,65x1,20 m. Sljubnice (unutarnja anatiroza) su im bile fino obrađene tako da
se blokovi savršeno priljubljuju jedan uz drugi. Način obrade blokova i izvedba spojeva
karakteristična je za gradnju usuho i vjerojatno je rezultat predantičke gradnje. Na nekim
mjestima može se uočiti izvedba spoja „na zub“ koja je vjerojatno rezultat naknadne
pregradnje nastale u rimskom razdoblju, jer je tom prilikom za povezivanje blokova korišten
mort sivkaste boje nastao sastavljen od vapna, morskog pijeska i šljunka. Istim mortom
izvedene su fuge u najnižem redu blokova.
Očuvana je još jedna dionica istog trakta bedema koja se nalazi nešto sjevernije od
spomenute, a graniči s franjevačkim vrtom (sl. 4) očuvana u dužini od 8 m građena drugačijom
tehnikom.27 Blokovi su ujednačeni, izduženog oblika 0,37x 1,05 m, slagani s gotovo pravilnom
izodomijom. Na rubovima je naglašena vanjska anatiroza široka 2-3 cm, a bunja je istaknuta.
Na ovom dijelu očuvani dio, koji se gubi pod kulom, nalazi se na nešto većoj visini od
prethodno spomenutog. Vanjsko lice donjeg dijela bedema je ostećeno do visine od 2 m i
23
Ed. G. Th. Paul Lipsiae Vindobonae et Pragae MDCCCXCIII, 3,8.
24
P. Sticotti 1893, 36.
25
D. Rendić 1948, 35 i 43.
26
A. Faber 1963-65, 48.
27
A. Faber 1963-65, 48.

4
vide se tragovi naknadnih popravaka dijelom izvedenih usuho, a dijelom sa zidom vezanim
slabom poroznom žbukom. Izmjerena širina bedema na tom dijelu iznosi oko 1,60 m. U
samostanskom vrtu moguće je vidjeti i unutarnje lice antičkog bedema očuvano do visine od
jednog metra. Građeno je od manjih blokova nepravilnije obrade u odnosu na vanjsko lice.
Nažalost zbog naknadnih dogradnji srednjevjekovnih i novovjekovnih bedema nije moguće
odrediti kako je izvedena ispuna unutar bedema.
Još jedna dionica vidljiva je neposredno uz sjeverni ulaz u grad u zidu franjevačkog
samostana i u zidu preko puta. Uz samostanski zid nalaze se dva istaka široka oko 1,50 m koja
se nastavljaju preko puta istočno i zatvaraju ulaznu kulu.
Na dijelu istočnog trakta poviše Porta Pizana otkrivena je struktura riješena u formi nižeg
bedema postavljenog neposredno uz već postojeći, građena od dva paralelna zida s unutarnjim
pregradama koje oblikuju kasete poboljšavajući čvrstoću strukture. Blokovi su manjih dimenzija
nepravilnog oblika povezani mortom slagani bez tendencije uslojavanja. Kako su istraživanja u
tijeku i otkriven je tek mali segment strukture ne može se govoriti o njenoj dužini i funkciji.
Ukoliko daljnja istraživanja ne pokažu da je riječ o kasnoantičkom bedemu kojeg nisu pratile
pregradnje koje su uslijedile može se pretpostaviti da je služio kao protihizma (sl. 5).
Ostatci najstarijeg potvrđenog i očuvanog rimskog gradskog bedema, njegovog krajnjeg
zapadnog i dijela južnog trakta danas se djelom nalaze ispod morske razine. Prezentirani su na
prostoru „ribnjaka“ sjeverno od kasnoantičke kule (sl. 6), te „fontane“ lapidarija Stanić u
eksterijeru (sl. 7). Građen je od kvadratnih blokova neobično malih dimenzija, precizno uslojenih
i građenih po klasičnim standardima, naglašene čvrstoće bez obzira veličinu blokova. Naknadne
intervencije mogu se pratiti na temelju saznanja dobivenih zaštitnim arheološkim istraživanjima
na prostoru Vele Place. Ovim se istraživanjima osim temeljnih ostataka ranoromaničke crkve sv.
Stjepana utvrdilo postojanje triju paralelnih zidova nekoliko metara zapadnije od pročelja
navedene crkve. Temelji ovih zidova nalazili su se oko 3m niže od razine Vele Place iz 11. ili 12.
st. Smjer njihovog pružanja vodio je do podzemne razine galerije Stanić i ispod zapadnog zida
susjedne kuće. Dva od tri otkrivena zida, položena istočnije pripadaju gradskim fortifikacijama.
Prvi je ranoantičkog podrijetla, negiran u kasnoantičkom razdoblju podizanjem novog bedema
čiji se temelji vide istočnije od navedenog. Ranoantički bedem poravnavanjem i zatrpavanjem
postaje suvišan i mogao je biti u funkciji protihizme. Uz njega nalazio se naslonjen kasnoantički
bedem koji se uvukao u gradski prostor, prizidan na novom nivou povišenom najmanje za dva
metra u odnosu na prethodni. U vrijeme opasnosti uz bedem je nužna čistina, pomerium, za brzi
vojni manevar u slučaju opsade.
Ovaj nalaz bedema negira tezu o antičkom forumu na Veloj placi. Forum se nalazio

5
istočnije u gradu čemu u prilog svjedoči nalaz u prostoru „ribnjaka“ ispod galerije Stanić. Iznad
zatrpanog ranoantičkog bedema položene su masivne ploče, u kojima se nalazi, fragmentom
polustupa, nasvođeni kanal za oborinske vode koje podno ulice teku iz grada. Navedena ulica
mogla je biti glavni dekuman koji se blago savija prema sjeveru kao i njegov istočni izboj iz
grada na Porta Pizana. U tom kontekstu kasnoantička kula je stajala na južnom boku vrata,
osiguravajući ulaz.
Na temelju navedenog moguće je pretpostaviti krajnju zapadnu liniju gradskih bedema koja
se pružala sa sjevera sredinom Vele place, razmeđem palače Perossa i lapidarija Stanić.
Nastavljala se podziđem cisterne koja je izgrađena u 19. st. na mjestu gradskih vrata, zatim ispod
danas urušenih baroknih zdanja i kroz vrt parcele Stanić prema moru. Prijelaz na južnu liniju
gradskih fortifikacija zasada nije otkriven, ali je moguće pretpostaviti kutnu kulu karakterističnu
za kasnoantičke bedeme. Na ovom potezu istraživanjem su otkriveni temelji krajnjeg dijela
zapadnog bedema, strukture i unutarnji plašt bedema do visine strijelnih otvora i dobro očuvana
kula na kojoj je vidljiva međukatna konstrukcija (sl. 8).
Južni bedemi iz obiju faza bili su nagnuti prema unutarnjem gradskom prostoru i pojačani
kontraforima vjerojatno zbog nestabilnosti kosog terena. Posebno je zanimljiva temeljna masa
bedema iz 5. st. koja je u cijelosti izvedena sekundarno upotrijebljenim materijalom. Može se
vidjeti niz arhitektonskih elemenata s foruma i njegovih adjecencija, trijemova, dijelovi gradske
bazilike i hramova. U temelje su uzidani i dijelovi antičkih nadgrobnih spomenika; liburnih
cipusa i rimskih stela, četiri žrtvenika s karakterističnim jastucima (pulpitum) dekoriranim
bambusovim lišćem i rozetama.
Analizirajući očuvane dionice bedema dozvoljeno je pretpostaviti da su se kod gradnje
rimskog Kurika osim blokova namijenjenih gradnji bedema oblikovanih u određenim
proporcijama koristili i blokovi ranijih liburnskih bedema. Velike blokove s naglašenom bunjom
bez anatiroze moguće je vidjeti na jugoistočnom bedemu uz more kao dva najdonja sloja ispod
istočnog ulaza gdje se linija bedema savija i lagano izmiče pod pravim kutem tvoreći istak.
Konture antičkih bedema dijelom bi bile fiksirane još jednom točkom na jugozapadnom dijelu u
današnjem lapidariju Stanić. Na spomenutoj lokaciji mogu se vidjeti ostatci ranocarskog bedema
negirani kasnoantičkom gradnjom. Iz navedenog da se zaključiti da je Kurik naselje s
predantičkim korijenima, koje razvilo u rimski grad iz ranijeg autohtonog naselja, koje je imalo
bedeme građene „megalitskom tehnikom“ prije dolaska pod rimsku vlast. Gradske fortifikacije
su učvršćivane ili popravljane polovinom 1.st. pr. Kr. kad je grad došao pod rimsku upravu o
čemu pored pronađenog natpisa svjedoči dio ranocarskog bedema u lapidariju Stanić.
Krajem 4. st. carski oficij u Rimu izdao je edikt o obvezi popravka i gradnje bedema, čiji je

6
efekt registriran na primjerima Krka, Zadra, Pule, Tarsatike i niza drugih gradova na obali koji su
u to vrijeme popravljali i učvršćivali gradske fortifikacije. U Kuriku je nastupio obiman zahvat
popravljanja zapuštenih bedema koji se može pratiti ispod razine pločnika južno od Vele place i
u prostorima muzeja - lapidarija Stanić, bara Volsonis i njihovom podzemlju. Srednjevjekovni i
renesansni bedemi na ovom dijelu ne naslanjaju se na kasnoantički, podignuti su izvan antičkog
urbanog areala. U prostoru između njih arheološkim istraživanjima otkriveno je postojanje
urbanog tkiva koje se djelom prislonilo na stariji bedem. Pronađena je, istražena i rekonstriurana
barokna građevina koja predstavlja kulturno dobro gradske urbanističke koncepcije 18. st., a
može se vidjeti u najstarijem sačuvanom krčkom katastru (sl. 9).

Fulfin (Fulfinium)

Na omišaljskom teritoriju centar zajednice u rimskom razdoblju bio je grad Fulfinum, koji je
izgrađen kao planirano naselje nastalo u kratkom vremenu na prikladnom terenu, 28 vjerojatno u 1.
stoljeću, na obali uvale Sepen izvan starijeg gradinskog naselja koje nije udovoljavalo novim
standardima.
Iznimno povoljan geostrateški položaj nad kvarnerskim akvatorijem uvjetovao je nastanak
željeznodobne gradine čija unutarnja organizacija nije egzaktno potvrđena, ali se na temelju
analogija mogu pretpostaviti poluprstenaste komunikacije na južnom dijelu, s radijalnim
pravcima koji su vodili od trga koji se nalazio u središtu gradine do recinkta bedema i gradskih
ulaza.29 Da li je autohtono naselje nastavilo život u vrijeme gradnje novog grada u uvali Sepen je
neupitno, jer i opsegom skromna arheološka israživanja na trgu Smitir (cemeterium) i crkvi Sv.
Marije koja na njemu leži nalazima fragmenata željeznodobne materijalne kulture, preko velikog
broja arhitektonskih artefakata i onih keramičke produkcije iz ranocarskoga i kasnoantičkoga
doba upućuje na kontinuitet naselja na gradini od željeznog doba preko cijele antike, barem do 4.
st. Može se pretpostaviti da je riječ o dvojnom naselju gradu i gradini, čije se razlike vremenom
ublažavaju, a standardi života harmoniziraju jer ih pokriva zajednički municipalitet. 30
Analizirajući arheološke i epigrafičke nalaze s ovog područja uočljivo je odsustvo liburnske
kulturne komponente,31 što upućuje na zaključak da je grad bio nastanjen doseljenim
stanovništvom od kojih su većina bili rimski veterani što je bila uobičajena praksa ustaljena već

28
M. Bolonić - I. Žic-Rokov, 1977, 439. Autori smatraju ležišta kamena na poluotoku Ert ključnim za izbor lokacije.
29
N. Novak i A Brožić 1995, 32.
30
N. Novak i A Brožić 1995, 32.
31
J. Medini 1976, 69.; V. Dautova-Ruševljan 19733, 200. Manjak autohtone kulturne komponente je očit kad se
napravi paralela nalaza iz omišaljskih nekropola s onima iz Krka, gdje je situacija obrnuta.

7
od Cezara na istočnojadranskoj obali. Razlog podizanju novog grada i njegovo naseljavanje
novim stanovništvom mogao je biti vezan uz odabir krive strane u sukobu koji se 49. god. pr. Kr.
odigrao na ovom prostoru između Pompejevih i Cezarovih snaga.32
Istraživanja Fulfina nisu bila opsežna i sistematična stoga se o urbanoj morfologiji ovog
naselja može govoriti u osnovnim crtama. Dosad nisu registrirani ostatci gradskih fortifikacija,
pa se može pretpostaviti da je riječ o naselju otvorenog tipa, čije je uže područje pokrivalo oko
400 x 800 m (lokalitet Okladi). 33 Projektiran je u duhu standardnog obrasca planiranog grada,
gotovo savršene planimetrije, modularno preciziranih inzula i foruma koje prati odgovarajuća
infrastruktura kao što je vodovod i kloaka,34 pristanišne strukture, unutarnje i vanjske
komunikacije i organizacija agera.35 Gustoća izgradnje opada krećući se od središnjeg dijela
prema periferiji, a moguće je pretpostaviti i postojanje građevina gospodarskih sadržaja uz
stambene objekte - vile suburbane i rustike.
Opća morfologija uvale uvjetovala je planiranje uzdužnoga grada kojem je u središtu bio
forum dužim pročeljem okrenut prema moru. Na temelju dosadašnjih istraživanja može se reći da
se grad protezao do rta Zaglav koji je štito sjeverni dio uvale od vjetrova, da bi nakon foruma na
zapadu ubrzo nestao, a tragove antičkog materijala može se vidjeti i u pravcu sjeverozapada.
Sjeverno od foruma nalazi upućuju na postojanje kasnoantičkih intervencija (adaptacije ili
kontinuitet grada?) i zapadnije, u velikoj gromači arhitektonski ostatci nakon kojih slijedi centar
starokršćanskog ansambla -crkva na Mirinama.36
Nepovoljne hidrološke i maritimne osobine kojima je izloženo istočno predgrađe i luka, bilo
je moguće održavati izuzetnim naporima računajući na financijsku pomoć i stalni angažman
stanovnika što je u kasnoantičkom razdoblju postalo neizvedivo. Fulfin je vjerojatno prestao
funkcionirati kao grad u kasnoantičkom razdoblju, jer skupo održavanje i nepostojanje bedema
nije udovoljavalo novim potrebama.37
Redovnička zajednica na položaju Mirine potvrđena u 6. st. za gradnju sakralnog kompleksa
koristila je kamenje iz gradskih ruševina.38 Ovaj lokalitet ostavlja otvorenim pitanje o tome da li
je izgrađena crkva bila središte vjerskoga života nekom gradu, kao basilica urbana ili

32
G. Veith 1924, 267-271.
33
A. Faber, 1977, 82; 1982, 67. Lokacije glavnih gradskih sadržaja utemeljene su na površinskim pokazateljima.
34
D. Rendić-Miočević 1974, 48. Postojanje gradskog vodovoda potvrđeno je natpisom na kojem je zapisano ime
grada (MUNICIPIUM) FLAVIVM FVLFINVM.
35
A. Faber 1974, 77. Agrarno područje je također s manjim odstupanjima, organizirano prema ortogonalnoj shemi
koje se nalazilo izvan gradskog teritorija - polja Sepen.
36
N. Novak i A Brožić 1995, 3.
37
A. Faber 1977, 74., Autorica navodi da je grad razoren u 2. stoljeću, najvjerojatnije potresom, a potom obnovljen.
38
D. Zelić 1993, 12.

8
cemeterialis, ili je memento gradu kroz izraz monaške ekumene koja vrlo rano egzistira na
istočnojadranskim otocima.
Utjecaj antike na prostorima otoka Krka nije ravnomjerno raspoređen. Proces romanizacije
prisutan je na teritorijima općina uz zapadnu obalu, a najveća koncentracija natpisa i toponima s
obilježjima antičkog latiniteta nalazi se u prvom redu na području današnjeg grada Krka, a onda i
Omišlja. Ostatci antičke kulture na bašćanskom prostoru utjecaj su antičke Senije u čijoj se
interesnoj sferi taj dio otoka nalazio još u pretpovijesti, 39 a na prostorima uz sjeveroistočnu obalu
prvenstveno na povijesnim teritorijima Dobrinja i Vrbnika, starosjedilačke zajednice zadržale su
pretpovijesni načina života temeljen na rodovskim načelima čemu je dokaz kontinuitet
određenog broja pretpovijesnih toponima.40 Kao primjer može se navesti hrvatsko ime grada i
otoka izvedeno od predrimskog imena Curicum, koje se krajem antike gubi u samom gradu
Krku, zadržavajući se na nekim dijelovima otoka što govori u prilog činjenici da dijelovi otoka
nisu bili romanizirani.41
U kasnoj antici dolazi do značajnih promjena na širem području pojavom naselja oppida na
vinodolskoj obali.42 Prekida se život u Fulfinumu i ponovo oživljavaju pretpovijesne gradine, a
podižu se i nova utvrđena naselja na uzvisinama koja su imala primarno fortifikacijski karakter
bilo da je riječ o refugijima ili nadzornim postajama.

39
D. Zelić 1977, 12.
40
P. Šimunović 1988, 137; P. Skok 1931, 131-135.
41
P. Skok 1931, 133-135. Grad se tijekom srednjeg vijeka zvao izvedenicama od kasnolatinskog vetula - Vecla,
Vegla, Vikla, (tal.) Veglia i sl.
42
M. Kozličić 1990, 318; 1990, 85. Najznačajnije središte bilo je Ad Turres na položaju današnje Crikvenice, te još
dva naselja Volcera i Raparia.

9
Sl. 1 natpis sa spomenom Splendidissima civitas curictarum

Sl. 2 plan Kurika prema A. Faber

Sl. 3 dio zapadnog bedema ispod samostana benediktinki

10
Sl.4 detalj zapadnog bedema ispod franjevačkog samostana

Sl. 5. dio bedema poviše Pizanskih vrata

11
 Sl. 6 „Ribnjak“ u podzemlju galerije Stanić

Sl. 7 „Fontana“ u eksterijeru galerije Stanić

Sl. 8 kula Sl.9 mapa iz katastra 1821.god.

Vinciquerrina kula-379
Kosmata kula, 217
Galerija Stanić-212

12
Literatura

Badurina 1992
Badurina, A. - Bizantski plovni put po vanjskom rubu sjevernih jadranskih otoka, Radovi IPU 16
(1992), 7-9.

Batović 1974
Batović, Š. - Ostava iz Jagodnje Gornje u okviru zadnje faze liburnske kulture, Diadora 7 (1974)
231.

Batović 1977
Batović, Š. - Caractéristiques des agglomerations fortifiées dans la region des Libur-nes,
Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANUBiH 15 (1977), 210-235.

Bolonić - Žic-Rokov 1977

Bolonić, M. - Žic-Rokov, I. - Otok Krk kroz vjekove, Zagreb, 1977.

Brusić 1988
Brusić, Z. - Kasnoantička utvrđenja na otocima Rabu i Krku, Izdanja HAD 13 (1988), 112-113.

Čače 1982
Čače, S. - Liburnske zajednice i njihovi teritoriji, Dometi XV, 12 (1982).

Čače 1988
Čače, S. - Položaj rijeke Telavija i pitanje japodskog primorja, Radovi Filozofskog fakulteta u
Zadru 27 (1988), 65-92.

Dautova-Ruševljan 1973
Dautova-Ruševljan, V. - Ranorimska nekropola u uvali Sepen kod Omišlja, Diadora 6 (1973),
181-206.

Faber 1965
Faber, A. - Antički bedemi grada Krka, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXV-
LXVII/1963-65 (1965), 45-54.

Faber 1978
Faber, A. - Fulfinum - antički grad, Arheološki pregled 19 (1977), 77-79.

Gunjača 1986
Gunjača, Z. - Kasnoantička fortifikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju i otocima,
Materijali SADJ XXII (1986), 124-136.

Kozličić 1990
Kozličić, M. - Historijska geografija istočnog Jadrana u starom vijeku, Split 1990.

Kozličić 1990
Kozličić, M. - Istočni Jadran u Geografiji Klaudija Ptolemeja, Zagreb 1990.

Križman 1979

13
Križman, M. - Antička svjedočanstva ο Istri, Pula Rijeka, 1979.
Lipovac 1991
Lipovac, G. - Razmatranje ο problemima antičkog bedema grada Krka -povodom novih nalaza,
Prilozi Instituta za arheologiju 8 (1991), 37-42.

Medini 1976
Medini, J. - Etnička struktura stanovništva antičke Liburnije u svjetlu epigrafičkih izvora,
Materijali SADJ XV (1976). 67-85.

Mirosavljević 1974
Mirosavljević, V. - Gradine i gradinski sistemi u prethistorijsko i proto-historijsko doba.
Arheološki radovi i rasprave VII (1974), 262-264.

Mohorovičić 1964
Mohorovičić, A. - Nalazi mozaika s ornamentalnim figuralnim motivima u gradu Krku, Bulletin
zavoda za likovne umjetnosti JAZU br. 1-2, Zagreb 1964, 95-102.

Novak – Brožić 1995

N. Novak, N. – Brožić, A. - Starokršćanski kompleks na Milinama, SHP 21/1991. (1995.) 29-54.

Novak
Novak, N.

Rendić - Miočević 1948

Rendić, D. - Ilirska onomastika na latinskim natpisima Dalmacije, Split 1948.

Rendić - Miočević1974
Rendić-Miočević, D. - Novootkriveni Domicijanov natpis ο fulfinskom vodovodu, Vjesnik
Arheološkog muzeja u Zagrebu, III. s. VIII (1974), 47-53.

Sticotti 1893
Sticotti, P. - Bericht über einen Ausflug nach Liburnien und Dalmatien. 1890. und 1891.,
Archaeologisch-epigraphische Mitteilungen XVI, Wien 1893.

Suić 1950
Suić, M. - Liburnski nadgrobni spomenik - „liburnski cipus”, VAHD LIII, Split 1950, 70.

Suić 1955
Suić, M. - Istočna jadranska obala u Pseudo Skilakovu Periplu, Rad JAZU 306, Zagreb, 1955,
121-186.

Šimunović 1988
Šimunović, P. - Toponimijska svjedočanstva ο ranoj hrvatskoj prisutnosti na Krku, Rabu i Pagu,
Izdanja HAD 13 (1988).

Skok 1931
Skok, P. - Studi toponomastici sull'isola di Veglia, (Toponimi preromani), Archivio glottologico
italiano XXV (1931), 131-135.

Suić 1976

14
Suić, M. - Antički grad na istočnoj obali Jadrana, Zagreb 1976.
Veith 1924
Veith, G. - Zu den Kampfen der Caesarianer in Illyrien, Strena Buliciana, Zagreb 1924, 267-271.

Tomičić 1989
Tomičić, Ž. - Arheološka svjedočanstva ο ranobizantskom vojnom graditeljstvu na
sjevernojadranskim otocima, Prilozi Instituta za arheologiju 5-6/1988-89 (1989), 29-53.
Vrsalović 1979
Vrsalović, D. - Arheološka istraživanja u podmorju istočnog Jadrana. Prilog poznavanju
trgovačkih plovnih putova i privrednih prilika na Jadranu u antici, II., Zagreb, 1979.

Zelić 1993
Zelić, D. - Nastanak urbanih naselja na otoku Krku, Rad. Inst. pov. umj. 17/1993. br. 2, 7-17.

Žic-Rokov 1971
Žic-Rokov, I. - Gradske zidine i ulice u Krku, Krčki zbornik 2 (1971) 220-225.

15