Seminarski rad

Vektori

Lovro Draganić, 3.c

Elektrotehnička škola

Konavoska 2, 10000 Zagreb

Što su vektori?
Vektori su dužine kod kojih je određeno koja je njihova rubna točka početna, a
koje je završna točka. Vektori se također nazivaju i usmjerene dužine.
Vektori se sastoje od smjera i duljine. Koriste se u matematici, fizici, računalstvu
itd.
Oznaka vektora je malo tiskano slovo sa strelicom iznad njega dužinu (npr. a⃗ , b⃗ , c⃗
ili ⃗ CD , ⃗
AB , ⃗ EF ), gdje su A, C i E početne točke vektora, a B, D i F završne točke
vektora.

B C

E F

Duljinu dužine AB nazivamo duljinom vektora ⃗AB . Drugi nazivi za duljinu

vektora su modul vektora, norma vektora, iznos ili veličina vektora i apsolutna
veličina vektora.
AB koristimo oznaku |⃗
Za duljinu vektora ⃗ AB|.

Ako je vektor duljine 1, nazivamo ga jedinični vektor ili ort.

Pravac na kojem leži vektor ⃗
AB nazivamo pravcem nositeljem vektora ⃗
AB .

Na slici se vidi da je pravac AD

E D
nositelj vektora ⃗
AS , ⃗
DS , ⃗
SA ,

SD , ⃗
⃗ DA i ⃗
AD , pravac BC je

nositelj vektora ⃗
BC i ⃗
CB i pravac
S
F
C FE je nositelj vektora ⃗
FE i ⃗
EF .

A B
Vektori ⃗ AS , i ⃗
BC , ⃗ EF imaju usporedne (paralelne) pravce nositelje. Takvi vektori
imaju isti smjer.
Ako su pravci nositelji dvaju vektora usporedni, tada kažemo da su ti vektori
istog smjera ili da su kolinearni vektori.

Neka su ⃗AB i ⃗
CD dva vektora istog smjera i neka su na pravcima koji su
međusobno paralelni. Ako jedan pravac pomaknemo da se poklopi s drugim
pravcem i da se točka C stopi s točkom A. Ako se točke D i B nalaze s iste strane
točke A, tada kažemo da vektori ⃗ AB i ⃗
CD imaju jednako orijentaciju ili
usmjerenje, a ako se točke B i D nalaze s različitih strana točke A, kažemo da
vektori imaju suprotnu orijentaciju.

C Vektori ⃗
AB i ⃗CD su
kolinearni i jednake su
orijentacije.

D C
B

Kolinearni vektori ⃗
AB i ⃗
CD
imaju suprotne orijentacije

A
Ako vektori nisu kolinearni, ne možemo govoriti o njihovim međusobnim
orijentacijama.

A B

Zbrajanje vektora

Zbrajanje po pravilu trokuta

a⃗ i b⃗ su bilo koja dva vektora koji nisu suprotni. Želimo definirati zbroj a⃗ + b⃗ . Prvo
odaberemo bilo koju točku A. Prema poučku postoji točka B takva da je a⃗ = ⃗ AB .
Opet, prema poučku postoji i točka C takva da je b⃗ = ⃗ BC .

a⃗ a⃗ + b⃗ C
C

b⃗
b⃗
A
B A
a⃗
b⃗ a⃗ B

a⃗ i b⃗ su neka dva vektora ⃗

AB i ⃗
BC su Zbroj vektora a⃗ + b⃗ je vektor
nadovezani vektori ⃗
AC

Uočimo da smo na ovaj način odabrali dvije usmjerene dužine koje su jednake
vektorima a⃗ i b⃗ , a koje se nadovezuju, tj. krajnja točka prve dužine je početna
točka druge.
Zbroj vektora ⃗
AB i ⃗
BC je vektor ⃗AC , tj. vektor kojemu je početak početna točka
prvog pribrojnika, a završetak krajnja točka drugog pribrojnika.
Kako se pri ovom zbrajanju pojavljuje trokut ABC, ovakav način zbrajanja se zove
zbrajanje po pravilu trokuta.
 Nul-vektor

Ako primijenimo postupak zbrajanja po pravilu trokuta na dva suprotna vektora

(a⃗ i −⃗a ), gdje je a⃗ = ⃗
AB . Tada je suprotni vektor −⃗a koji počinje u točki B, vektor
⃗
BA .

Provedemo li zbrajanje po pravilu trokuta dobijemo:

⃗
AB + ⃗ AA = 0⃗
BA = ⃗

Postavlja se pitanje je li rezultat tog zbrajanja vektor. Vektor ⃗

AA se ne slaže sa
činjenicom da je vektor dužina koja joj je jedna rubna točka početna, a druga
završna. Ali pošto će se ovakve situacije pri zbrajanju događati, prirodno je
proširiti definiciju vektora. Vektoru početna i završna točka mogu biti jednake.
Takav vektor se zove nul-vektor i upotrebljavaju se oznake ⃗ AA , ⃗
BB , 0⃗ , …

Grafički se može predočiti jednom točkom.

Duljina nul-vektora je 0 i kolinearan je sa svakim drugim vektorom.

Oduzimanje vektora
Da odredimo razliku vektora, poslužit ćemo se zbrajanjem:
a⃗ - b⃗ = a⃗ + (−b
⃗)

Pravilo paralelograma

D
C
Zbrajanje vektora a⃗ i b⃗ po pravilu
paralelograma provodi se tako da
b⃗ odaberemo proizvoljnu točku A i odredimo
AB , b⃗ = ⃗
točke B i D takve da je a⃗ = ⃗ AD .

Tada je a⃗ + b⃗ = ⃗
AC , gdje je C četvrti vrh
Komutativnost paralelograma određenog vektorima ⃗ AB i
⃗
AD .

a⃗ B
A
Zbrajanje vektora je komutativno, tj. za svaka dva vektora a⃗ i b⃗ vrijedi:
a⃗ + b⃗ = b⃗ + a⃗

Asocijativnost
Zbrajanje vektora je asocijativno, tj. za svaka tri vektora a⃗ , b⃗ i c⃗ vrijedi:
(a⃗ + b⃗ ) + c⃗ = a⃗ + (b⃗ + c⃗ )

Množenje vektora realnim brojem

Kada kraće želimo zapisati zbrajanje a + a + a + a zapisali smo 4a, a ∈ R. Tako

možemo i s vektorima:
a⃗ + a⃗ + a⃗ +a⃗ = 4a⃗

Vektor 4a⃗ je kolinearan s vektorom a⃗ , iste je orijentacije i 4 puta je dulji od

vektora a⃗ .

#Slika na str. 127.#

Ovakvo množenje prirodno proširujemo na množenje vektora realnim brojem

definirajući umnožak vektora i realnog broja tako da pretpostavimo da umnožak
(k) nije 0, kojeg označavamo k a⃗ da vrijedi:
a⃗ i k a⃗ su kolinearni i jednake orijentacije ako je k > 0, a suprotne orijentacije ako
je k < 0 i duljina vektora k a⃗ je jednaka |k| × |a⃗ |.
Umnožak 0 i bilo kojeg vektora je nul-vektor. Umnožak broja i nul-vektora je nul-
vektor.

Svojstva množenja vektora realnim brojem

Za svaka dva realna broja x i y te za svaka dva vektora a⃗ i b⃗ vrijedi:
 1. x (a⃗ + b⃗ ) = ka⃗ + kb⃗

2. (x + y) a⃗ = xa⃗ + ya⃗

3. (x × y) a⃗ = x (la⃗ )

Vektori u koordinatnom sustavu

Promotrimo pravokutni koordinatni sustav u ravnini. Neka je točka E jedinična
točka x-osi, a točka F jedinična točka y-osi.
Vektor ⃗
OE označavamo s i⃗ , a vektor ⃗
OF označavamo s ⃗j . Vektori i⃗ i ⃗j su jedinični i
međusobno okomiti.

#Slika str. 132.#

Prikaz vektora ⃗
A 1 A2 s pomoću i⃗ i ⃗j

Svaki vektor ⃗
A 1 A 2 može se prikazati kao linearna kombinacija vektora i⃗ i ⃗j i ta
kombinacija je jedinstvena.
Poučak:
Neka su A1 (x1, y1), A2 (x2, y2) dvije točke ravnine. Tada vrijedi:
⃗
A 1 A 2 = (x2 – x1) i⃗ + (y2 – y1) ⃗j
Dokaz:
Prikažimo ⃗
A 1 A 2 s pomoću radijus-vektora ⃗
OA 1 i ⃗
OA 2 .

⃗
A 1 A2 = ⃗
A 1O + ⃗
O A 2 = -⃗
O A 1 +⃗
OA 2 = ⃗
O A2 - ⃗
O A 1.

Kako je ⃗ O A 1 = x1i⃗ + y1 ⃗j i ⃗
OA 2 = x2i⃗ + y2 ⃗j , vrijedi ⃗
A 1 A2 = ⃗
O A 2 -⃗
OA 1 = (x2i⃗ + y2 ⃗j ) –
(x1i⃗ + y1 ⃗j ) = (x2 – x1)i⃗ + (y2 – y1) ⃗j

#Slika na str. 133.#

Koeficijent (x2 – x1) uz i⃗ naziva se prva koordinata ⃗

A 1 A 2 , a koeficijent (y2 – y1) uz
⃗j naziva se druga koordinata ⃗ A 1 A 2.

Koristimo li oznaku a⃗ za vektor ⃗

A 1 A 2 i za njegove koordinate oznaka ax i ay,
vrijedi:
a⃗ = axi⃗ + ay ⃗j

Posebno, nul-vektor 0⃗ = ⃗
AA ima zapis:

0⃗ = ⃗
AA = (x1 – x1) i⃗ + (y1 – y1) ⃗j = 0 × i⃗ + 0 × ⃗j

Jednakost vektora

Ako su a⃗ = axi⃗ + ay ⃗j , b⃗ = bxi⃗ + by ⃗j dva zadana vektora, oni su jednaki ako i samo
ako su im odgovarajuće koordinate jednake, tj. ax = bx i ay = by
Duljina vektora

Duljina vektora ⃗
A 1 A 2 jednaka je duljini dužine A 1 A 2, odnosno udaljenosti
između točaka A1 i A2. Prema Pitagorinu poučku vrijedi:

|A1A2| = √ ( x 2 – x 1 )2+ ( y 2 – y 1 )2, tada vrijedi:

A 1 A 2 = √ ( x 2 – x 1 ) 2 + ( y 2 – y 1 ) 2.
⃗

Duljina vektora jednaka je kvadratnom korijenu zbroja kvadrata njegovih

koordinata.
Koristimo li se kraćim zapisom za vektor a⃗ = axi⃗ + ay ⃗j , formula ima oblik |a⃗ | =
√ a2x + a2y .