Klub Brbljivica - Moj Stranac

Obrada i prevod: Klub Brbljivica
Moj stranac
Drage naše Brbljivice nadmo se da Vam se

svideo prvi deo serijala LED.
Pred nama su nove avanture Kacie i
Brodya pa uživajte.
Na prevodu ovog dela veliko hvala našoj Robeli,

ovog puta sliku i obradu je radila Prstić.
Vole vas vaše SEXY, VILA, ŠEFICA i PRSTIĆ

Moj stranac
Prolog
Kacie
Kacie,
Ovako više ne mogu. Odlazim. Bolje rečeno, već sam otišao. Poslušao sam te kada si
rekla da će biti bolje. Nije bolje. Užasno je. Nemam slobodu, radim po cijele dane te nemam
vremena za prijatelje. Dosta mi je, ovo nisam želio. Oprosti.
P.S. Platio sam dadilju i ostavio $100. Sretno.
Zack
Sretno?
Stajala sam u kuhinji i buljila u crna slova, pokušavajući natjerati svoj mozak da
povjeruje kako sam ih krivo pročitala. Ruke su mi počele nekontrolirano drhtati. Otrčala
sam do naše spavaće sobe i otvorila ormar te odmah osjetila stiskanje u prsima – ništa,
samo prazne vješalice na njegovoj strani. Nakon što sam izvukla i pobacala na pod sve
njegove prazne ladice, tek onda sam shvatila.
Otišao je.
Stvarno je otišao.
Kako je to mogao napraviti? Kako je to mogao napraviti baš sada, nakon tri godine?
Naše blizanke će slijedeći tjedan navršiti godinu dana. Zar nije želio tome prisustvovati?
Digao mi se želudac pa sam stavila ruku na usta i otrčala do kupaone, baš na vrijeme.
Nakon što sam završila sa izbacivanjem ručka u školjku, naslonila sam se na zid, povukla
koljena na prsa i stavila glavu na ruke.
- Jesi li dobro? - upitala je tiho naša dadilja Christina kada se pojavila na vratima.
Ne pogledavši u nju, bezvoljno sam ju upitala, - Da li ti je nešto rekao?
Moj stranac
Uzdahnula je. – Nije. Samo mi je platio te rekao da ti je ostavio pismo na pultu. Kako
bi bio siguran da ga vidiš.
Pismo? Nažvrljao je to sranje na stražnjoj strani računa Lee Auto Dijelova. To se teško
može nazvati pismom.
Nisam mogla vjerovati.
Dobro, zatrudnjela sam puno ranije nego što je bilo planirano, no usprkos tome išlo
nam je dobro. Naravno da nam nije bilo lako no mislila sam da je ovo zauvijek. Da smo mi
zauvijek. Nisam mogla niti pomisliti da će nas ostaviti, naročito ne na ovakav način.
Možda ga mogu zaustaviti, natjerati ga da promjeni mišljenje. Brzo sam se podigla s
poda i protrčala pokraj Christine ravno prema kuhinjskom pultu gdje sam ostavila torbu i
telefon. Prsti su mi se tako jako tresli da sam jedva utipkala njegov broj.
Jednom je zazvonilo, dvaput, triput, govorna pošta.
Ponovno sam ga nazvala.
Jednom je zazvonilo, govorna pošta.
Znao je da ga zovem. Znao je da ga ja zovem pa me odmah prebacio na govornu
poštu. Gdje je? Što se zbiva?
Osjetila sam slabost u nogama i laganu vrtoglavicu, kao da bih se mogla onesvijestiti,
no uspjela sam doći do stola i sjesti. Christina me pratila do kuhinje iako je izgledala kao da
želi biti negdje drugdje. Bila je bijela kao kreč te se nervozno igrala s gumbićima na vesti.
- Idi kući, Christina. Hvala ti što si čuvala cure. - Toliko sam jako grizla usnicu da sam
mogla osjetiti krv, no nisam se željela slomiti ispred nje.
Uzdahnula je od olakšanja. – Uh, dobro, - promucala je. – Cure spavaju nekih sat
vremena, pa… ako nešto trebate, nazovite me navečer. - Krenula je van iz kuhinje, ali je
na pola puta zastala te se okrenula prema meni. – Hoćete li me trebati sutra?
Snažno sam izdahnula ne shvaćajući da sam zadržavala dah u sebi.
- Ne znam… ništa. Nazvat ću te.
- Dobro. - Potrčala je prema meni te me zagrlila, no ja nisam ništa osjetila. Bila sam
potpuno šokirana.
- Jako mi je žao, Kacie.
Pustila me i krenula prema ulaznim vratima, parket je škripao za njom. Kroz glavu su
mi prolazila sva sjećanja na ove tri godine sa Zackom, kao film, jedna scena za drugom.
Upoznali smo se uz logorsku vatricu nakon jedne utakmice, te sam odmah znala da je to
Moj stranac
dečko s kojim želim provesti ostatak života, barem sam tako mislila. Imali smo burnu
srednjoškolsku ljubavnu vezu punu vrućih poljubaca u njegovom autu, iskradanja iz kuće
radi kasno noćnih šetnjica i pregršt noćnih kupanja u jezeru, naravno bez ičega. Hodali
smo malo više od godinu dana prije nego što smo saznali da sam trudna.
Onda, kada sam bila u osmom tjednu trudnoće, doživjeli smo najveći šok: blizanci.
Skoro sam pala s kreveta kada me je doktor pogledao i rekao, - Nadam se da ste
spremni za dvoje!
- Dvoje čega? - Zack je upitao.
Ja ništa nisam rekla. Znala sam. Moje širom otvorene oči gledale su u dva mala
treperava svjetla na ekranu, tako da nisam trebala daljnja objašnjenja. Slijedećih nekoliko
trenutaka, dok je doktor objašnjavao Zacku što se zapravo zbiva, bili su u magli. Bila sam
preokupirana zaljubljivanjem u malena stvorenja koja su trenutačno okupirala onoliko
mjesta u mom trbuhu kao dva gumena medvjedića. Nisam bila spremna na jedno dijete s
osamnaest godina, a kamoli dvoje, no zaklela sam se da će od tog trenutka pa do kraja
mog života oni biti najvažniji u njemu.
Mislila sam da će naposljetku Zack biti jednako oduševljen kao i ja te da će se isto tako
i osjećati.
Krivo.
Prvi znak mi je trebao biti na pola trudnoće kada smo saznali da nosim dvije
djevojčice.
Istog trena sam počela zamišljati dvije male djevojčice u jednakim rozim haljinama i
mašnama u kosi kako me mole da im namažem nokte. I kako će biti sretne što imaju jedna
drugu? Najbolje prijateljice. Bila sam jako ushićena.
Zack?
Ne toliko.
- Stvarno? Sranje. Ako već trebam kroz to prolaziti onda se barem nadam da su dečki.
Jebiga. - mumlao je na putu prema kući dok sam ja na suvozačkom mjestu mazila trbuh sa
osmjehom na licu. Jednostavno sam znala da će se osjećati jednako kao i ja čim ih primi u
ruke.
Rođene su osamnaest tjedana kasnije, obije nešto više od dvije kile i potpuno
savršene. Zack me je tijekom poroda podržavao onoliko koliko sam i pretpostavljala,
Moj stranac
barem tada nije bio zaokupiran pisanjem poruka. Moja savršena bajka nije dugo trajala.
Naša prva svađa, kada su cure bile tek osam sati stare.
- Želiš što? - namrštila sam se. Mogla sam osjetiti kako se crvenim od bijesa.
- Smiri se, Kacie! Nije to ništa strašno. Dečki samo žele da odemo na piće kako bi
proslavili što sam postao tata.
- One su se tek rodile! - Siktala sam na njega pokušavajući se ne fokusirati na svoju
mamu u pozadini, koja je zapanjeno odmahivala glavom. – Nadala sam se da ćeš ostati u
bolnici… s nama. Mislila sam da je to plan.
- Draga, neće me biti nekih sat vremena. Nakon toga ću se vratiti i ostati ovdje, -
odgovorio je, zasljepljujući me svojim ogromnim osmijehom od kojeg sam, kunem se, i
zatrudnjela.
- Čekali smo devet mjeseci da ih upoznamo. Kako baš sada možeš otići? - Pogledala
sam u dvije malene roze štruce koje su blaženo spavale, svaka u jednoj ruci. Oči su mi se
počele puniti suzama, no odlučila sam ih tamo i zadržati.
- Isuse. Pa nikamo neću otići, Kacie. I dalje će biti ovdje kada se vratim. Samo želim
vidjeti dečke, popušiti cigaru i proslaviti, dobro? Hajde, barem na kratko, - tepao je,
okrećući sve na šarm. – Onda, kada se vratim, biti ćemo samo ti, ja i one. Možemo sjesti i
pričati o tome kako će naša zajednička budućnost biti savršena.
Znao je kako me pridobiti. – Dobro, ali samo na par sati. Kada se vratiš, sa mnom si
sto posto, dobro? Nema više telefona, nema odvlačenja pažnje, samo mi. Je li tako?
- Naravno, draga! - rekao je poljubivši me u čelo. Izašao je u takvoj brzini da ništa
drugo nisam stigla reći.
Cijelu večer sam pokušavala izbjegavati kontakt očima sa svojom rekla- sam- ti
majkom, koja od početka nije bila oduševljena s njim. Koliko sam se samo trudila da
uljepšam stvari kako bi izgledalo da je on jednako oduševljen činjenicom o stvaranju
obitelji. Očigledno je da više ne mogu lagati, niti sam više trebala. Sada je mogla sama
vidjeti.
Zack se te noći nije vratio.
Umjesto toga se pojavio slijedeće jutro, odjeven u istu odjeću te okupan smradom kao
da je spavao na dnu pivske boce. Natjerala sam ga da se istušira dok je moja mama otišla
po kavu.
Tada sam već trebala znati da je to početak jako mračnog i usamljenog puta.
Moj stranac
Ali nisam.
Zovimo to nijekanjem. Zovimo to glupošću. No nema svrhe da ovako nastavimo, tako
da sam odlučila napraviti sve što je u mojoj moći da zadržim obitelj zajedno. Nadala sam
se da će on naposljetku jako zavoljeti Lucy i Piper te da će s nama željeti ostati zauvijek.
Kada su cure bile svega par mjeseci stare, išli smo pogledati zaručničko prstenje. Toliko
sam glupa i naivna da sam se nadala kako ih je kupio u tajnosti i da ih sada otplaćuje, a u
stvarnosti on je planirao pobjeći. Osjećala sam se kao potpuni idiot.
Upalio se bebi alarm na pultu od čega su se moja sjećanja naglo završila. Otišla sam do
njega i pojačala zvuk. Curke su se probudile, pričajući i smijući se jedna drugoj. Oduvijek se
od zvuka njihovih slatkih glasića moje srce ispunjavalo srećom, no sada je svaki zvuk iz
njihovih usta bio samo još jedan ubod u moje već ranjeno srce. Što ću im reći kada malo
odrastu?
Suze su mi se razlile po obrazima pa se ubrzo taj mlaz pretvorio u rijeku suza. Pala
sam na kuhinjski pod dok se svijet rušio pod mojim nogama, te sam jecala i jecala sve dok
više nisam imala suza za plakanje. Naslonila sam se na ormarić i razmišljala kakav će mi
život sada biti. No obećala sam sama sebi i svojoj djeci da nikada više kroz ovo neću
prolaziti. One zaslužuju bolje; baš kao i ja.
Imala sam svoje cure i one su sve što mi treba. Njih iznevjeriti nije niti opcija.
Odjednom sam bila sama te sam morala shvatiti ne samo kako ih financijski zbrinuti već
kako i odgojiti dvije male djevojčice. Sve je sada bilo na meni, pa sam napravila ono što bi
svaka normalna devetnaestogodišnjakinja, odjednom samohrana majka učinila.
Progutala sam ponos i nazvala mamu.
Moj stranac
Poglavlje 1
Kacie
- Zack? U bolnici? Jesi li ozbiljna? - Lauren je toliko glasno kriknula u slušalicu da sam je
na sekundu morala odmaknuti od uha.
- Očigledno. - uzdahnula sam. – Ne bih se šalila s takvom stvari.
- Potpuno je nestao. Nisam ništa čula o njemu otkako je otišao. A zasigurno nisam
imala pojma da je bolničar!
- Niti ja. Ostala sam bez riječi.
- Što je rekao? Što si ti rekla?
- Ništa. Pobjegla sam. Čudno, uh? - Nervozno sam se nasmijala. – Glumila sam da mi je
zlo i otrčala u kupaonu. Jedna druga sestra, Darla, morala je preuzeti pacijenta dok sam ja
sjedila u kupaoni na podu i proživljavala punih petnaest minuta potpuni napadaj panike.
Kada sam se vratila, njega nije bilo.
- Jesi li rekla Brodyu?
- Još nisam. To se dogodilo jučer. Još ni meni nije potpuno sjelo. Ne znam kako da mu
to kažem.
- Rekla si Alexi, je li tako?
- Nisam. Ti si jedina koja za sada zna. Baš si sretnica, ha? - Željela sam da se nasmije, no
nije, pa sam nastavila, - U svakom slučaju, ne mogu to nikome ispričati. Mojoj mami bi prvi
instinkt bio da nas sve spakira i odseli u drugu državu, a jednako tako se bojim da bi Alexa
došla u bolnicu i ubila ga.
- Znaš da će poludjeti kada sazna?
- Alexa? Da, znam. - uzdahnula sam. – To je razlog da joj sada ne smijem reći.
- Kacie!
- Naposljetku ću joj reći, ali za sada ne. Lauren, pa znaš kakva je. Znaš koliko se
zaštitnički odnosi prema nama te je impulzivna kada se radi o Zacku. Obećaj mi da joj
nećeš reći?
Moj stranac
Lauren je uzdahnula, - Nisu moje novosti da joj kažem, naravno da neću. Samo mi se
to nimalo ne sviđa.
- Možda niti nema ničega oko čega se trebamo zabrinuti.
- Kako to misliš? - upitala je.
- Možda je to jedini put da ga vidim. Tko zna? Uz malo sreće, mogu namjestiti svoje
radno vrijeme i zaobići da ga ikada više vidim.
Legla sam na krevet i buljila u strop, pokušavajući se natjerati da povjerujem u laž koju
sam upravo rekla. Izgledi da ga u slijedećih par mjeseci ne vidim su jednaki nuli.
- O Bože, Kacie. Ne znam što da kažem, - rekla je.
Toliko sam dugo bila prijateljica s Lauren da sam točno znala kako ona sada izgleda,
čak i 7,500 km udaljenih od nje. Njezine plave oči su bile širom otvorene kao tanjuri, a
njezine duge, savršeno manikirane, ruke preko usta. Mogla sam čuti kako joj parketi
škripe dok nervozno hoda po stanu.
- Što se zbiva? - Tommy se začuo iz pozadine.
- Zack se vratio! - viknula mu je.
- Ne seri! - uzviknuo je. – Je li ga Brody izubijao?
- Još ne zna. -
- Uh sranje. Kad sazna, ubit će ga. Reci Kacie da mu ne kaže do kraja sezone kako ne bi
završio u zatvoru, dobro? Imam veliku lovu na njemu.
- Tiho! - Lauren je siknula na njega. – Što ćeš napraviti, Kacie?
Duboko sam udahnula i glasno izdahnula. – Ne znam. Što mogu napraviti? Ako sada
zatražim premještaj u drugu bolnicu, mogla bih završiti na odjelu koji ne želim ili bi me
natjerali da čekam slijedeći semestar za premještaj i odrađivanje sati, što bi na kraju
odgodilo moju diplomu. U škripcu sam.
- Želiš li da dođem kući?
- Da, - rekla sam sarkastično. – Molim te uskoči u avion i preleti pola svijeta jer sam ja
srela svog bivšeg dečka. Volim te ali ne.
- Da si pristala, znaš da bih najozbiljnije za sat vremena bila na avionu, - rekla je nježno.
- Znam da bi i radi toga te jako volim.
- Pa… kako je izgledao?
- Lauren!
Moj stranac
- Što? - branila se piskutavo. – Nisam mislila, kao, jesi li ga odmjeravala. Nego prošlo je
već dosta vremena. Kako je izgledao?
- Ne znam. Isto, samo starije. Imao je šiltericu na glavi, pa nisam mogla previše vidjeti.
- Kacie…
- Što?
- Dobro te poznajem. Sigurna sam da je slijedilo ono 'ali'.
Da dobro me poznaje.
- Bože, Lauren… te oči. Te velike smećkaste oči koje su obije curke naslijedile od
njega…- Uzdahnula sam. – Nisu se nimalo promijenile.
- Nedostaje li ti? - upitala je polagano. – Ima li iskrica?
- Bože ne! - uzviknula sam, snizivši ton čim sam shvatila da je Brody udaljen samo par
soba od mene. – Brody je u svojim najgorim trenucima tisuću puta bolji od Zacka u
njegovim najboljim. Nije riječ o tome da li mi nedostaje; samo sam ostala zatečena.
Najednom su se vrata sobe naglo otvorila te je Lucy uletjela unutra, preplašivši me. –
Mama, možeš li nam napraviti jaja? - prenemagala se. – Brody je rekao da će ih on ispeći ali
mu moramo platiti sto dolara. Mi nemamo novaca.
Kimnula sam glavu te se nasmijala. – Naravno, zlato. Za sekundu. Dobro Lauren,
moram ići. Moram se pozabaviti sa jako, jako gladnim slonićima i jednim ucjenjivačem od
dečka. Uz to, danas moram ponovno na posao.
- Stvarno? O Bože.
- Razmišljaj pozitivno, Lauren. Samo pozitivno.
Nisam bila sigurna da li uvjeravam nju, sebe ili obije.
- Hoćeš li reći curama? - šapnula je u slušalicu.
- Znaš da te ne može čuti? - nasmijala sam se te namignula prema Lucy koja je sjedila
na kraju kreveta i gledala u mene. – Odgovor na to je jedno veliko ne. Nadam se da će
samo nestati. Misliš li da je to moguće?
- Hm, ne.
Pozdravile smo se pa sam krenula sa Lucy u kuhinju. Što smo bile bliže sve se jače
osjetio miris slanine te se napokon moj svijet vraćao na staro.
Brody je stajao za štednjakom okrenut leđima prema meni. Na sebi je imao plavu
majicu koja je bila dovoljno uska da mu iscrta mišićava ramena i leđa. Taj isti plavi donji dio
pidžame, koji je nosio kada sam prvi puta prespavala kod njega, sada mu je lagano visio na
Moj stranac
kukovima. Zarumenjela sam se prisjetivši se našeg prvog zajedničkog jutra. Prišla sam mu i
stavila ruke oko njega. Naslonila sam glavu na njegova leđa te zatvorila oči osjetivši kako
mi njegov dobro znani miris smiruje živce.
- Dobro jutro. - Lagani hihot pomiješan njegovim iznenađenim tonom.
- Ne mrdaj. Ovo je tako lijepo. - Njegova leđa su zavibrirala pod mojim obrazom dok se
sve snažnije smijao.
- Moraš danas u bolnicu? - upitao je.
Vratio mi se grč u trbuhu. Užasavala sam se odlaska u sobu da navučem kutu.
Užasavala sam se vožnje do bolnice i trenutka kada ugledam parkirana kola hitne pomoći.
Užasavala sam se ponovnog susreta s Maureen, koja je vjerojatno mislila da sam potpuno
neodgovorna osoba nakon jučer.
- Nažalost, da.
- Zašto? Daj otkaz. Ostani kod kuće s nama. Ne trebaš raditi. Uostalom, kome danas
treba diploma?
- Nema šanse, ali baš si drag. - Ponovno sam ga čvrsto stisnula te nakon toga krenula
prema hladnjaku.
- Zašto ne? Želiš li ikada biti samo majka?
- Ne znam. Nakon njega, obećala sam sama sebi da nikada više neću ovisiti o nekom
muškarcu. Znaš li koliko je bilo nelagodno vratiti se kući i potpuno ovisiti o svojoj majci.
- A onda kada ćemo imati našu djecu?
Naglo sam se okrenula prema njemu te skoro ispustila jaja koja sam držala u ruci. –
Što?
- Jednog dana kada će dvanaestak malenih Brodya trčkarati po kući, hoćeš li tada
željeti ostati s nama kod kuće?
- Dvanaestak malenih Brodya? - zahihotala sam.
- Zašto ne? - Nacerio se.
- Hm, mislim da bih mogla pronaći nekoliko razloga. Jedan od njih je moja jadna
maternica. - lupila sam ga u prsa.
- Ok, dobro. Ne dvanaestak, ali barem… šest. - vrludao je obrvama. – Nakon toga
možemo samo vježbati… puno vježbati.
- Slažem se sa vježbanjem. - zatreptala sam očima. – A kako si to mislio kod kuće s
vama? Ti ćeš cijelo vrijeme putovati.
Moj stranac
- Da, ali ne zauvijek. Naposljetku ću prekinuti karijeru i biti samo tata.
Prekriživši ruke, nagnula sam glavu u stranu te ga skeptično pogledala. – Od kada to
tebe interesira ostajanje s djecom po cijele dane kod kuće?
Pogledao je prema curama koje su u dnevnoj sobi gledale film pa nakon toga slegnuo
ramenima. – Od njih.
Nasmijala sam mu se te osjetila toplinu u trbuhu. – Ti si predobar da bi bio stvaran.
- Ne, ja sam stvaran i potpuno tvoj. - Posegnuo je rukom za moju majicu te me
privukao k sebi.
- Do slijedećeg tjedna, - dramatično sam napućila usne. – Tada počinješ trenirati svaki
dan pa ćemo se malo vidjeti. Dodaj k tome utakmice i zaboravi tko sam.
Ne veselim se početku sezone. Podsvjesno sam znala da se približava, no namjerno
nisam o tome razmišljala. Toliko sam se u zadnjih par mjeseci naviknula na njega, da ću se
definitivno na ovu drugu stvar morati jako naviknuti.
- Biti će teško, no i dalje ćemo se vidjeti, - rekao je podižući mi bradu. – Samo
ćemo se morati potruditi da to vrijeme koje imamo za nas, hm, dobro iskoristimo.
Spustila sam jaja na pult pa mu uvukla ruke u majicu te ga privukla čvrsto k sebi. –
Sviđa mi se kako to zvuči, Murphy.
- Volim kad me zoveš Murphy. - zastenjao je postavljajući mi poljupce po vratu
zastajući na ključnoj kosti.
- Stvarno? Moram to zapamtiti, - tepala sam mu.
Pogledala sam prema satu. – Sranje! Moram se požuriti. - Jurnula sam prema
štednjaku i stavila tavicu na vatru.
- Idi. Ja ću. - Brody mi je prišao i primio dršku tavice.
Pokušala sam mu je oteti, ali ju je podigao visoko iznad glave pa nisam mogla
dohvatiti.
- Stani. - nasmijao se. – Priznajem da sam bolji s hokejaškim štapom nego s kuhačom,
no siguran sam da mogu napraviti kajganu. Idi se spremiti. Kasnije mi možeš vratiti. -
Ponovno je vrludao svojim obrvama.
- Dogovoreno. - Nasmijala sam se i krenula prema vratima, no ponovno me je uhvatio
za ruku te me privukao k sebi i nagnuo glavu da me poljubi.
Brzo sam okrenula glavu i stavila ruku na usta mrmljajući, - Nisam još oprala zube.
- Riskirat ću, - rekao je te mi nježno micao ruku s usta. – Plati, smrdljivko.
Moj stranac
Poglavlje 2
Brody
- Lucy, zar namačeš svoj sladoled u sirup?

Nacerila mi se i kimnula, očigledno ponosna na sebe.
- Super. - nasmijao sam se. – Ovim tempom ćeš postati dijabetičar do podneva. Tvoja
mama će me ionako ubiti ako sazna da sam ti dozvolio sladoled s jajima i palačinkama.
- Nećemo joj reći! - Piper se nacerila pa joj je crvenkasti sirup curio niz bradu.
- Vas dvije ste kraljice! - nagnuo sam se te joj dao pet. – Dobro, moje male slatkice, što
je slijedeće u planu: što želite danas raditi?
- Igrati se s Barbikama.
- Gledati Uspavanu ljepoticu.
- Igrati se s plastelinom.
- Igrati Mario Kart.
- Možemo li ti ponovno lakirati nokte?
Zavrtjelo mi se od pomicanja glave s jedne djevojčicu na drugu, dok su izgovarale
toliko stvari koje nikako ne bi mogli napraviti u jednom danu. – Polako, polako. - Podigao
sam ruke. – Možda bih trebao sve to zapisati. Zar nema malo i spavanja? Molim vas?
- Nema! - u jedan glas su viknule.
- Imam ideju. Mama je danas kasnila pa nije spakirala ručak. Kako bi bilo da ju
iznenadimo i odemo do bolnice?
Objema im se pojavio osmijeh na licima dok su mahnito kimale glavom.
Pogledao sam u njihove tanjure sa smeđim, ljepljivim sirupom pomiješanim sa crvenim
sladoledom i komadićima kajgane te uzdahnuo. – Ja ću počistiti a vi se za to vrijeme
igrajte, može?
Nakon izrečenog, odmah su skočile sa stolica i otrčale u sobu.
Moj stranac
∗∗∗
Baš sam završio s ribanjem tave kada su u kuhinju ušli Sophia i Fred.
- Dobro jutro! - Sophia je radosno rekla.
- Hej! Baš ste propustili jaja i slaninu.
- Nema problema. Brzo ćemo si nešto napraviti. Kacie je već otišla?
- Je, ne tako davno. Bila je u žurbi te nije uzela ručak, pa sam pomislio da je cure i ja
iznenadimo, ako je to u redu s vama?
- Naravno da je. - Sophia mi je prišla i lagano primila rukama lice. – Ti si dobar čovjek,
Brody.
- Moja mama je kriva za to. - namignuo sam joj.
∗∗∗
Nekih sat vremena kasnije bio sam istuširan, obučen i spreman da izađem iz svoje
gostinjske sobe kada mi je zazvonio telefon. Bio je Viper.
V: HEJ IDIOTE, GDJE SI?

B: ŠTO JE KRETENU? KOD KACIE SAM.
V: MISLIO SAM SI. OTIŠAO DO TVOJE KUĆE ALI TE NIJE BILO. HOĆEŠ SE IKADA VRATITI
KUĆI ILI ŠTO? RADIT ĆEŠ U INNU PUNO RADNO VRIJEME KAO NOVI KUHAR? DA TI KUPIM
RUŽIČASTU PREGAČU.
B: ZAČEPI, SERONJO. BRZO ĆU DOĆI KUĆI, SPREMAN ZA PRVI DAN.
V: I BOLJE TI JE. OVE GODINE TI ISTIĆE UGOVOR. AKO ĆEŠ IGRATI KAO DA SI ZABORAVIO
MOZAK I KURAC KOD NJE ONDA ĆE TI GUZICA BITI PRODANA I POSLANA U DRUGU DRŽAVU.
B: AHHH, VIPERE. ZAR TI JE STALO DO MENE?
V: JEBI SE. DOVEDI SE U RED. OSVOJI NAM UTAKMICE.
B: I JA TEBE VOLIM, MEDVJEDIĆU.
Moj stranac
Bilo je istine u onome što je Viper govorio. Ovo je svakako bila jako važna godina za
mene. Izbacivao sam to iz glave koliko sam dugo mogao, no više to ne mogu ignorirati.
Moj trenutni ugovor je pri kraju te ako mislim ostati u Minnesoti moram se ove godine
dobro iskazati.
Nema pogrešaka.
Nema zajeba.
Uz to trebam pronaći novog agenta. Ta mi je pomisao stajala kao kamen u želucu.
Uzdahnuvši, stavio sam telefon u zadnji džep i krenuo kroz vrata.
Kad sam sišao sa stepenica, Lucy i Piper su se uzbuđeno vrpoljile na klupi pokraj
ulaznih vrata.
- Cure, da ste slušale Brodya i bez glupiranja. Shvatile?
Pažljivo su slušale i kimnule dok im je Sophia govorila o ponašanju. Nisam si mogao
pomoći. Prišao sam Sophii, dok je govorila, iza leđa te radio blesave face i glupave
gestikulacije rukama. Lucy i Piper su rukama pokrile svoja usta te se trudile da se ne smiju,
no nisu uspjele. Sophia se okrenula te me uhvatila s isplaženim jezikom.
Odmahnula je glavom te mi se nasmijala. – Možda bih tebi trebala održati lekciju.
- Oh, vjeruj mi, to sam već sto puta čuo. Nikada mi to prije nije pomoglo. - Nasmijao
sam se i otvorio vrata curama. Zgrabio sam sjedalice, cure su zagrlile Sophiu pa smo
krenuli.
∗∗∗
Parkirali smo se pokraj bolnice pa sam se okrenuo i virnuo prema curama. Gledale su u
tu ogromnu bijelu zgradu s potpunim strahopoštovanjem. Ljudi su ulazili i izlazili kroz
glavni ulaz. Čovjek je vozio ženu u kolicima kroz vrata dok je ona držala njihovu bebu u
rukama. Kola hitne pomoći su žurno stale ispred velikih pokretnih vrata, za koja sam
odmah posumnjao da vode do hitne.
- Jeste li ikada prije bile u bolnici?
Lucy je odmahnula glavom.
- Ja sam jedino bila u onoj kada me čovjek udario u jezeru, - Piper je rekla.
Moj stranac
Od njezinog nevinog komentara mi se steglo oko srce. Kada samo pomislim na taj
dan, od njezinog ležanja na zemlji dok je oko nje jako puno krvi, na izraz Kacieinog lica dok
je klečala nad njom pa sve do njezinom malog tijela kako nepokretno leži u onom velikom
bolničkom krevetu… Još uvijek sam htio razbijati stvari. Naročito lice onog seronje. Jako.
- Ova je puno veća. Baš je super što tvoja mama radi ovdje, ha? Hoćete li i vas dvije biti
medicinske sestre kad odrastete?
Lucy je kimnula, a Piper je razmišljala.
- Ja želim biti igrač hokeja baš kao i ti, - rekla je ponosno s velikim osmijehom na licu.
- Stvarno? Pa to je odlično. Mogu reći koju lijepu riječ za tebe. Znam neke ljude. -
odvratio sam joj osmjehom. – Hajde curke, idemo pronaći vašu mamu. Biti će jako
iznenađena kada nas vidi.
Iskočile su iz mog auta te me svaka uhvatila za ruku dok smo hodali prema ulazu.
∗∗∗
Pratili smo crvena svjetla koja su nas vodila do hitne.

- Mogu li vam pomoći? - rekla je pretjerano živahna žena sa širokim osmjehom.
- Uh, bok. - Prišao sam te se nagnuo na šalter iza kojeg je sjedila. – Tražimo Kacie
Jensen.
Oči su joj se raširile dok se ugrizla za donju usnicu, pokušavajući zadržati osmijeh. –
Pričekajte, pozvat ću je. - Okrenula se i rekla nešto u telefon pa se ponovno okrenula
prema nama. – Možete tamo sjesti. Ona će brzo doći.
Znatiželjno sam je na trenutak promatrao sve dok me Lucy nije povukla za ruku,
povlačeći me prema čekaonici.
Prije nego što smo uspjeli sjesti, Kacie je došla iz hodnika sa zabrinutim izrazom na
licu.
Sranje, kako dobro izgleda u svijetloplavoj odori. Možda bih je mogao tražiti da me
kasnije pregleda.
Moj stranac
- Da, dobro smo. - Primio sam joj drhtavu ruku i stisnuo. – Samo smo te htjeli
iznenaditi za ručak.
Obrve su joj se namrštile od zbunjenosti dok su njezine zelene oči istraživale moje lice,
pokušavajući shvatiti što sam upravo rekao.
- Iznenađenje? - Podigao sam ruke i slegnuo ramenima, iako nisam baš bio siguran da
je sretna što nas vidi.
- Jesi li ljuta? - Lucy je nervozno upitala.
Kacieino lice se brzo okrenulo prema Lucy te se odmah opustilo. – Ne, ne zlato. Nisam
nimalo ljuta, samo šokirana. Mislila sam da nešto nije u redu. Samo ste me uplašili. -
Povukla je Lucy i Piper da ih zagrli. – Jako sam sretna što ste ovdje. Hvala vam. - Pogledala
je u mene pa se nasmijala, no nije joj se baš vidjelo u očima.
- Dobro si? - upitao sam.
- Da, dobro. Ionako sam spremna za odmor. Idemo nakratko na neko drugo mjesto,
dobro? - Gledala je nervozno oko sebe te nas vodila prema velikom hodniku. – Darla, brzo
ću se vratiti, ok?
Žena za stolom se nasmijala i kimnula, još uvijek buljeći u mene.
- Gdje idemo? - Piper je nakon minute upitala.
- U kantinu. Je li to u redu? Mami treba pod hitno kava. - Kacie se nasmijala stavljajući
svoju malenu ruku u moju.
Kada smo došli do kantine, izgledalo je kao da se Kacie vratila u normalu. Lucy i Piper
su naručile juhu od piletine, a Kacie i ja smo samo sjedili i pričali.
- Sigurno nisi nimalo gladna?
- Nisam. Sve je ok. - Podigla je svoju šalicu kave i zatvorila oči dok je mirisala. – Ovo je
savršeno.
- Oprosti za hranu. Mislili smo kupiti nešto po putu, ali su mi dvije male osobe koje
znam stalno govorile da stanem kako bi mogle piškiti. - Podigao sam obrvu prema Lucy i
Piper.
- Uh, uh, da to one rade. Trebala sam te upozoriti. - Kacie je svakoj od njih uputila onaj
'mamin pogled'.
- Nema problema. - namignuo sam curama. – Samo mi je žao što ne jedeš.
- Ma ne brini se za mene. Darla uvijek ima viška hrane. Vrlo brzo ću nešto uzeti od nje.
- Ona je maloprije sjedila za stolom?
Moj stranac
Kimnula je i otpila gutljaj kave.
- Što misliš o njoj? Čudno me gledala.
- Samo misli da si zgodan. - zahihotala je. – Još uvijek je ne znam baš dobro, ali po
onome što sam dosada vidjela, sviđa mi se. I to jako. Draga je i jako smiješna. Ponekad
malo nepristojna, ali većinom smiješna.
- Nepristojna kažeš? - Odmahnuo sam glavom. – Zvuči kao savršena žena za Vipera.
- Misliš li da će se Viper ikada oženiti?
- Nema šanse.
- Tko je Viper? - Lucy je upitala.
- Uh… Viper je jedan od mojih prijatelja. - pažljivo sam odabrao riječi. Nikada ne bih
mogao točno opisati Vipera jednoj šestogodišnjakinji bez da je uplašim.
- Da li i on igra hokej? - Piper se uključila.
- Da. On je u mom timu.
- Zašto ga je njegova mama nazvala Viper? - Lucy je namreškala nos jer joj se nije
svidjelo kad je izgovorila njegovo ime.
- To mu nije pravo ime, zlato, to mu je nadimak. - Brzo sam se nasmijao. – Njegovo
pravo ime je Lawrence Finkle.
Lucy i Piper su stavljale žlicu u usta, očito moje riječi nisu imale nikakvo djelovanje na
njih. S druge strane, Kacie me pogledala sa širom otvorenim ustima.
- Viperovo pravo ime je Lawrence Finkle?
- Nisi to znala? - lagano sam nagnuo glavu u stranu.
- Nisam! Gledala me u nevjerici. – To je… najštreberskije ime ikada!
- Finkle Tinkle. - Lucy je rekla Piper prije nego što je prasnula u smijeh.
Piper je pogledala u križ i odgovorila, - Finkle Tinkle Winkle.
Lucy je zabacila unatrag glavu te se toliko glasno nasmijala da joj je iskočila žila na
vratu. Sekundu kasnije joj se Piper pridružila, cereći se histerično.
Pogledao sam u Kacie i glavom odmahnuo prema curama. – Mirna škvadra, ha?
Nije me niti čula. Bila je prezauzeta gledanjem u dvije cereće hijene sa onim sjajem
majke na njezinom licu. Da me ikada itko pitao, bilo bi jako teško objasniti točno kako
ljubav izgleda, no ja sam tome svjedočio iz prve ruke kada god je Kacie pogledala u svoje
cure. Zbog načina na koji ih je voljela ja sam nju volio još više, ako je to uopće i moguće.
Moj stranac
Nekoliko trenutaka kasnije se vratila iz svoje Twinkie kome te me pogledala krvavim
suznim očima. – Hvala ti na ovome, ozbiljno. Vi ste mi upravo uljepšali ovo popodne za
tisuću posto.
Uhvatio sam joj ruku te ju privukao prema mojim ustima, nisam je poljubio već samo
držao tamo. Bili smo na njezinom poslu i s curkama, pa sam pokušavao imati poštovanja,
no bio mi je potreban fizički kontakt s njom.
Sjedili smo tako spojenih ruku, slušajući cure kako razgovaraju o tome koliko su
uzbuđene što kreću u školu i što će biti za Noć vještica,
- Čekajte, već znate što će te biti za Noć vještica? - upitao sam s nevjericom.
Kacie mi je nježno stisnula ruku te mi namignula. – Promijenit će se do tada barem sto
puta.
- Što ćemo mi biti za Noć vještica?
Znatiželjno mi se namrštila ali nije odgovorila.
- Ma daj! Moramo se maskirati! Ja to radim svake godine; a sada imam pravi razlog, -
objasnio sam joj, pokazujući prema Lucy i Piper. – Istina, možda ću trebati pripaziti sa
idejama, ali meni to ne smeta.
Curke su brbljale o svim imenima princeza prije nego što su prešle na domaće
životinje.
- Onda, što misliš u što bi se trebali maskirati? - ponovio sam.
Njezin pogled se pomaknuo s cura na mene. – Ne znam. Što ti misliš…- Zastala je u
sredini rečenice te je potpuno problijedila promatrajući nešto preko mog ramena.
- Kacie? - prateći kud gleda, okrenuo sam se na stolici, no tamo nije bilo ništa. Kad sam
se ponovno okrenuo prema njoj, njezino lice je postalo potpuno suprotno. Njezini obrazi
crveni, dok je očima ljutito gledala i nervozno tražila po prostoriji.
- Što se zbiva? Jesi li dobro?
Pogledala me, no njezin pogled nije susreo moj. Njezine misli su bile negdje drugdje. –
Jesam, - promucala je trljajući svoje lice. – Dobro sam. Mislim kako je bolje da se sada
vratim. Maureen je upravo prošla pa ne želim da me mrzi više nego do sada.
Nisam ništa rekao, nadajući se da će mi detaljnije objasniti. No umjesto toga mi je
podarila lažan osmijeh te se okrenula curama, očigledno ne želeći moje daljnje ispitivanje.
Moj stranac
- Hajdemo počistiti da se mama može vratiti, dobro? - Kacie je stavila zdjelice i žlice na
pladanj pa se ustala da ih baci u smeće. Bila je udaljena nekih metar i pol od stola kada joj
je pladanj ispao iz ruku pa se sve rasulo po podu.
- Ostanite ovdje, - rekao sam curama ustajući sa stola kako bih joj pomogao. Posegnuo
sam za zdjelicom u njenoj ruci te primijetio da drhti. – Kacie, ruke ti se tresu. Koji se vrag
događa?
Teško uzdahnuvši, kleknula je i spustila tužno ramena promatrajući u pod. – To je
zbog Maureen. Mislim da me mrzi.
- Zašto bi te ona mrzila?
- Ne znam. Ona je jako… zastrašujuća. - Podigla je glavu i tek tada su njezine oči
napravile kontakt s mojima. – Teško je opisati. Ta jedna osoba ima tvoju cijelu budućnost
u svojim rukama te ju može napraviti najsretnijom ili ju potpuno uništiti. Uz to oni nemaju
pojma koliko su zapravo jaki. Znaš na što mislim?
Zataknuo sam joj jedan valoviti pramen iza uha, - Točno znam koji je to osjećaj.
Maleni osmjeh joj se pojavio na licu. Pravi osmijeh.
Taj osmijeh mi je bio potreban.
Moj stranac
Poglavlje 3
Kacie
Još uvijek sam imala grč u želucu dok sam ljubila djevojke i Brodya na odlasku.
- Hej, sigurno je sve u redu? - Stisnuo mi je ruku s očitom zabrinutošću na licu.
- Da. - uzdahnula sam. – Da barem mogu otići s vama. Ljubomorna sam.
- Idi. Daj otkaz. Dvanaestak malenih Brodya, sjećaš se? - vrludao je svojim obrvama
gore dolje.
- Primamljivo, ali ne mogu. Nezavisnost, sjećaš se? - Podigla sam se na prste za zadnji
poljubac. – Moram ići.
Curke su mi mahnule dok su izlazile kroz vrata. Naslonila sam se na zid i gledala ih na
minutu kako prolaze kroz ekstremno široka automatska vrata. Sunce je vani jako sjalo , a
njihove tamne siluete hodale su držeći se za ruke prema parkiralištu. Hodali su usporeno,
kao da sam gledala film. U tom sam trenutku poželjela izjuriti kroz vrata za njima i uskočiti
u Brodyev auto, te se nikada više ne vratiti u tu prokletu bolnicu.
Dok smo sjedili za stolom i nevino razgovarali o kostimima, Zack se prošetao po
hodniku iza Brodya. Mislim da nas nije vidio, no od toga sam potpuno poludjela.
Osjećala sam se kao ranjiva životinja u toj prokletoj hitnoj. Svakoga trenutka može ući
sa pacijentom, a ja ću se ponovno susresti njim, i to licem u lice. Na kraju ću biti primorana
razgovarati s njim. Lauren me lijepo napala što nisam rekla Brodyu da sam ga vidjela, no
iako sam znala da bih trebala, sada nije bilo vrijeme za to. Brody i ja smo imali samo još
nekoliko dana zajedno prije nego mu treninzi počnu, te sam htjela u njima uživati. Zackov
posao u istoj bolnici bi ga samo naljutio te bi više bio zaštitnički nastrojen prema meni, a ja
nisam željela da uđemo u našu prvu sezonu odvojenosti u problemima.
Moje tenisice su škripale na hladnim pločicama dok sam jurila kroz hodnik koji je
spajao glavnu zgradu sa hitnom. Toliko sam bila izgubljena u svojim mislima o vremenu i
ironiji moga života da nisam primijetila kako se velika drvena vrata otvaraju s moje desne
strane i kako me Zack uhvatio za ruku i povukao unutra.
Moj stranac
- Makni se s mene! - viknula sam ljutito, pokušavajući osloboditi ruku.
Odgurao me u domarevu sobu i zatvorio vrata, blokirajući ih da ne mogu izaći.
- To su bile one? - Njegovo lice je bilo u panici, a njegove tamne oči su probadale moje.
- To je bio tko? - odgovorila sam, riječima punim iritacije.
- One. Za stolom… naše cure.
Oči su mi se širom otvorile dok sam se borila sama sa sobom da ne krenem na njega i
da ga ne zadavim vlastitim rukama. – One su moje cure, ne tvoje, - odbrusila sam mu kroz
stisnute zube.
- Znači to su bile one? - Njegov glas je postao nježan.
- Ne, pametnjakoviću, upravo sam ručala sa nekim nepoznatim šestogodišnjakinjama.
Makni mi se s puta.
Prekrižio je ruke i čvrsto stao. – Zašto ne želiš pričati sa mnom?
- Zašto? - viknula sam s nevjericom. – Mogu ti reći pet godina razloga. Makni se!
- Kacie, molim te. Imam ti toliko toga za objasniti. - Napravio je korak prema meni, od
čega sam instinktivno krenula unatrag te se prislonila na police sa sredstvima za čišćenje.
– Možemo li se vidjeti danas nakon posla? Samo da popričamo? Platit ću ti kavu.
- Kavu? Ostavio si nas na pet godina i sada mi hoćeš kupiti jebenu kavu? - Srce mi je
toliko lupalo da sam pomislila kako ću ovdje umrijeti od srčanog udara. Primila sam se za
rub moje odore kako ga ne bi opalila po tim prokletim ustima.
- Samo želim popričati s tobom. Molim te? - projurila sam pokraj njega i gurnula vrata.
– Oko za oko, seronjo! - viknula sam prije nego što su se vrata zatvorila.
∗∗∗
Suze su mi lile niz obraze dok sam došla do hitne, iako nisam znala zašto. Nisam bila
tužna, bila sam ljuta.
Tako. Jebeno. Ljuta.
Ruke su mi strašno drhtale, nisam znala kako ću nekome dati infuziju, provjeriti
nekome puls ili čak napisati svoje ime. Željela sam pobjeći. Pobjeći direktno u toalet, umiti
Moj stranac
se hladnom vodom kako bi se najbolje što mogu umirila, no već sam ionako kasnila. Tiho
sam se ušuljala i upitala Darlu da me obavijesti o pacijentima.
- Ništa, - rekla je, pljuckajući prožvakane komadiće sendviča od puretine po mom
rukavu. – Bilo je tiho. Žena sa infekcijom urinarnog trakta u jedinici i muškarac sa
slomljenim ručnim zglobom u trojci. Nadajmo se da će tako i ostati do kraja dana.
Nasmiješila sam joj se, moleći se svemu što je sveto da joj se riječi obistine. Da danas
više nema pacijenata, barem ne onih koji dolaze kolima hitne pomoći.
Darline oči su zasvjetlucale zbog nečega na stolu. Pogledala sam i vidjela Zacka kako
se naslanja na pult te gleda u mene.
- Nismo završili, - rekao je ozbiljno, zaljepljujući me na stolici svojim užarenim očima.
Progutala sam knedlu i pogledala na stol, ne želeći napraviti scenu pred Darlom. Kada
sam čula da mu koraci nestaju, pogledala sam u Darlu koja me promatrala širom
otvorenim očima.
- Ne pitaj. - Uzdahnula sam i naslonila glavu na ruke položene na stol. - A tebi visi
komad kruha na donjoj usnici.
- Znaš da kada kažeš ne pitaj da to znači kako ću sigurno pitati.
- Nije ništa. Ostavimo to za neki drugi put. - Naslonila sam se u stolici i prekrižila ruke.
- Ili bi mogli nastaviti. - zahihotala je.
- Baš si čudna Darla, ali si mi draga. - Pogledala sam u nju krajičkom oka.
- I ti meni, - brzo je izgovorila i ponovno zagrizla. – Sada ispljuni.
- Ma nije ništa. On je samo… netko koga sam nekad poznavala.
Darla nije ništa rekla. Samo je sjedila, gledala u mene i glasno žvakala. Tada sam
shvatila da bi mi ona mogla dati neke informacije.
- Koliko je on dugo bolničar? Znaš li?
- Hmm…- Pogled joj je prelazio po stropu dok je razmišljala. – Teško je za reći jer je
prije možda radio za neke druge kompanije, ali rekla bih da dolazi ovdje nekih godinu
dana. Da, definitivno godinu dana jer je lani bio na našoj zabavi. Došao je s jednom
sestrom s kojom je tada hodao.
Želudac mi se okretao. Ne od ljubomore, već od iritantnog ne- mogu- vjerovati- da- je-
nastavio- sa- svojim- životom- kao- da- ništa- nije- bilo. Ova bolnica je udaljena nekih
tridesetak minuta od moje kuće. Bio je udaljen trideset minuta od naše kuće barem
zadnjih godinu dana. Da li je ikada pomislio na nas? Mogao je pretpostaviti da živimo u
Moj stranac
Minneapolisu jer mi je majka bila jedina potpora. Morao je znati da ću otići kući. Tada se
počela javljati panika.
Što ako će navratiti? Što ako me natjera da pričam s njim, ili još gore, pokuša vidjeti cure?
Na trenutak sam ozbiljno počela razmišljati da dam otkaz, samo reći svojoj diplomi
'jebi se', spakirati cure i otići negdje daleko.
- Hej! Jesi me čula?
Poskočila sam pošto me Darlin krik vratio u stvarnost.
- Jako mi je žao, Darla. Što si govorila?
- Na trenutak si odlutala. Zar te smeta što je hodao s nekim?
Podrugljivo sam se nasmijala. – Ne. Nipošto.
Smeta me što on još uvijek živi u Minnesoti. Meni bi više pasalo negdje kao… Sjeverna
Koreja.
- Ako će te ovo oraspoložiti, prekinuli su brzo nakon zabave. Onda je ona dala otkaz i
to je to. - Darla je posegnula u svoju kutiju za ručak i izvukla vrećicu keksa.
Mogu se kladiti da Darla jedino što radi, je jede.
- Zapravo, to je sve što znam… osim toga da je zgodan!
Zakašljala sam, ispljunuvši vodu natrag u svoju bočicu.
- Oprosti. Ti ne misliš da je zgodan? - Čekala je na moj odgovor, ali sam ja bila
prezaposlena gušenjem. Samo sam odmahnula glavom. – Taj dečko me tjera da se
pretvorim u jaguara.
- U koga?
- U jaguara. Ma znaš, to je starija žena koja ide za mladim muškarcima? - zavrludala je
obrvama.
- Misliš na pumu? - nasmijala sam se.
- Da, da, to je to. Znala sam da je jedna od tih mačaka. - Gurajući keks u usta, polagano
joj se na licu pojavljivao onaj vragolasti osmijeh.
- Što? - nervozno sam upitala, iako nisam bila sigurna da želim čuti odgovor.
- Baš sam razmišljala o tom seksi mladiću i što bi on mogao napraviti ovoj staroj…
mačkici. - počela se nekontrolirano hihotati.
Zrigat ću se.
Moj stranac
- Dobro, dosta sam čula. - Ustala sam i otišla s druge strane pulta.
- Gdje ćeš? - Darla se još uvijek smijuljila.
- Popričati sa ženom u jedinici o urinarnoj infekciji. To će biti zabavnije nego tvoje
predenje kao mačka. - Isplazila sam joj jezik i otišla dok se ona nastavila smijati samoj sebi.
Moj stranac
Poglavlje 4
Brody
- Gle, gle tko nam se odlučio pojaviti! - Viper je uzviknuo dok sam ulazio u svlačionicu.
Naš prvi trening počinje za deset minuta, a ja sam jedva stigao na vrijeme.
Dobar početak, idiote.
Ostao sam kod Kacie do zadnje minute. U stvari debelo kasnije nego što sam trebao
krenuti, ali to nije bila moja greška. Sophia i Fred su nenadano odveli cure na krafne. Pošto
Kacie i ja nemamo previše vremena za nas dvoje, kad je zagrizla svoju donju usnu te me
pogledala sa svojim seksi zelenim očima odjednom mi ništa nije bilo bitnije nego da se
ukopam u nju još jedan put.
- Začepi, Sally. - Pogledao sam ga ružno. – Rekao sam ti da ću doći i došao sam.
Veliki Mike i nekolicina ostalih momaka stavljali su svoje štitnike i vezali klizaljke, a ja
sam hodao po prostoriji te se sa svima rukovao i čavrljao o njihovom ljetu.
Žena Velikog Mikea, Michelle, je izašla iz prve trećine trudnoće pa više nije povraćala.
Za nekoliko mjeseci će saznati što nosi pa je bio jako uzbuđen. Tko bi rekao da otac može
biti tako ponosan i prije nego li se dijete rodilo?
Louie, naš drugi golman i njegova djevojka su prekinuli – opet. Zakleo se da će do
kraja svog života biti neženja pa je tražio Vipera da ga poduči o onome što on najbolje zna
i da mu kaže koji su najbolji klubovi u Minneapolisu.
Viper je bio presretan što je dobio novi izazov. Bože pomozi im obojici.
Viktorov devetogodišnji sin je gurnuo drugog dječaka u ogradu za vrijeme utakmice
pa su ga suspendirali slijedeće dvije. Dječaku je trebalo pet šavova da mu zatvore bradu,
tako da se u Viktorovim očima to i isplatilo. Taj luđak je toliko vremena proveo na našoj
klupi za prekršaje da je već mogao zatražiti da mu tu šalju poštu.
- Što si ti radio, Murphy? - Louie me upitao zatvarajući glasno svoj ormarić.
- Uh, ma zapravo ništa. Većinu vremena sam proveo kod djevojke.
- Tako je. Čuo sam da si poludio za pičkom neke male.
Moj stranac
Louie je bio mlad momak s jako dugačkim jezikom, pa sam mu malo popustio, no
čujem li još jedan vulgaran komentar o Kacie morat ću mu pokazati zašto sam ja kapetan
tima. Nisam volio kada su ljudi pričali o njoj kao da je ona jedna od Viperovih beznačajnih
kurva.
- Poludio za pičkom je najblaže rečeno. - Viper se nasmijao. – Jedva da sam vidio ovog
frajera cijelo jebeno ljeto. Mislio sam da ću morati ispuniti formular za nestale osobe.
Cijela svlačionica se zatresla od smijeha dok je Viper hodao prema meni te me udario
po ramenu pa mi stisnuo ruku. – Ma znaš da te samo malo zajebavam, buraz. Drago mi je
da te vidim. - Nagnuo se nekako sumnjivo da me zagrli pa mi šapnuo, - Trener te tražio.
Samo da te pripremim. Mrmljao je i udarao kante za smeće, vičući kako nisi ozbiljno
shvatio ovu sezonu.
Uzdahnuo sam i ljutito prošao rukom kroz kosu dok se Viper vratio na klupu da završi
sa vezanjem klizaljki.
Vrijeme je da to sredim.
∗∗∗
- Uđi! - Trener Collins je viknuo kad sam pokucao na vrata njegovog ureda.
- Hej, Treneru.
Podigao je pogled sa svojih papira te me na trenutak samo promatrao, nakon čega se
naslonio i prekrižio ruke. – Murphy. Nisam bio siguran da li ću te danas vidjeti.
- Stvarno, Treneru. Pa znali ste da ću doći. Ovdje sam svaki dan zadnjih pet godina.
Lagano se ljuljao u svojoj stolici sa strogim izrazom lica. – Imaš pravo, bio si. No
obično te ovdje često viđam za vrijeme ljeta. Ove godine si malo… odsutan. To me brine.
- Znam…
- Mislim da ne znaš, - prekinuo me. – Ovi dečki, oni ovise o tebi, ugledaju se na tebe pa
čak i oni stariji. Ti si sidro ovog tima, Murphy.
- Mislite da ja to ne znam? - Nagnuo sam glavu u stranu, malo šokiran onime što
čujem. – Ovaj tim je uvijek bio, a tako će se i nastaviti, moj glavni prioritet. Da, imam sada
nešto i izvan ringa…
- Čuo sam. - zakolutao je očima.
Moj stranac
- Dovraga, Treneru? Zašto takav stav? Rekao sam da ću biti spreman i tako će biti, baš
kao i sve one druge godine. Da, imam djevojku. Velika stvar. Većina momaka u timu su ili
vjenčani ili imaju djevojke. Zašto ja dobivam po nosu?
Trener Collins je ustao i polagano hodao oko stola zastajući točno ispred mene. –
Brody, ti si dio ovog ima od onog trenutka kada si izašao iz koledža, a ja sam bio s tobom
duže od bilo kojeg igrača iz ovog tima. Ti si odrastao u Minnesoti. Ti imaš led i borove
iglice u krvi. Ti si Gospodin Minnesota Wild. Gledao sam te kako izrastaš u muškarca te si
na kraju stasao u pravog vođu. Volim te kao svog sina. - Skinuo je naočale i protrljao
prstima oči od umora te nastavio. – Tvoj ugovor ističe ove godine, a ja nemam puno
utjecaja u glavnom uredu. Ako ne budeš briljirao, onda će te prodati, a sama pomisao na
to me izluđuje. Ne samo da te ne želim izgubiti kao igrača u timu, nego mislim da si
talentiran i da zaslužuješ završiti karijeru ovdje, u svojoj državi, iako imaš još puno godina
ispred sebe.
Trener Collins mi je dao jednako upozorenje kao i Viper. Obojica su bili u strahu da će
mi glava biti toliko u oblacima da neću moći igrati te ću naposljetku biti prodan. Iako sam
cijenio njihovu zabrinutost, mislim da ovdje nema nikakvog problema. Kacie nije
zakomplicirala moj život, već ga je pojednostavila. Ona me tjera da budem bolji.
Pogledao sam ga ravno u oči želeći dokazati moju iskrenost. – Dobro sam, treneru.
Obećajem. - Pružio sam mu desnu ruku.
Pogledao je u moju ruku pa natrag u mene, lagano kimnuo i pružio svoju.
- Nadam se, Murphy. Ne želim te izgubiti.
- Nećete. Hvala vam što me gledate kao svoga sina. - Pokušao sam se ne nasmijati. –
Sada mogu posuditi dvadeset dolara? Viper i ja bi otišli kasnije u kino.
Trener je zakolutao očima te me gurnuo prema vratima. – Ne znam koji od vas dva
idiota će mi prvi zadati srčani udar. - Vratio se u stolicu te mi prstom pokazao na vrata. –
Van. Idi brani nešto. Dolazim brzo.
∗∗∗
Moj stranac
Prvi trening mi je uvijek bio najgori, a ove godine nije bilo drugačije. Puno sam radio
na sebi za vrijeme stanke kako bih ostao fit, ali trening je bio drugačiji način vježbanja.
Znajući da je ovo bila važna godina za mene, osjetio sam još veći pritisak da obranim svaki
udarac i da se jače fokusiram nego ikada prije.
Nakon što sam izveo Diesela u šetnju sjeo sam na kauč i primijetio da imam propušten
poziv.
Nazvao sam mamu te se nasmijao kada sam čuo njezin radostan glas. – Hej, moj
najdraži sine.
- Tvoj jedini sin, - zezao sam ju.
- Da imam deset sinova, opet bi mi bio najdraži.
Nasmijao sam se. – Kako si, mama?
- Dobro. Zaposleno, zaposleno kao i uvijek. Ti?
- Iscrpljen. Danas je bio prvi trening i noge me ubijaju. - stiskao sam dlanom svoje
bolne kvadricepse, pokušavajući ih malo opustiti pa sam odjednom poželio da Kacie ne
ide u školu za medicinske sestre već za masera. – Užasavam se stajanja pod tušem nakon
ovoga.
- Jadničak moj. Izgleda da ti treba mali odmor.
- Mama, pa imao sam samo jedan trening. - nasmijao sam se. – Za sada mi još nije
potreban odmor.
- Puno radiš, Brody. Uvijek ti treba odmor. Kada Lucy i Piper kreću u školu?
- Uh… za par tjedana. Zašto?
- Tvoj otac i ja bi voljeli bolje upoznati Kacie i cure. Bolnica baš i nije bila idealno mjesto
za prvo upoznavanje, a osim par poziva baš i nismo s njom razgovarali. Hoćete li vas
četvero provesti slijedeći vikend s nama ovdje?
Kacie i ja još nismo razgovarali o dovođenju djece kod mene kući, a kamoli kod mojih
staraca.
- O Bože, nećeš ju valjda zasuti pitanjima, zar ne mama?
- Naravno da ne! - odbrusila je. – No želim upoznati ženu koja je ukrala srce moga
sina… i svo njegovo vrijeme.
A, tu smo dakle.
- Ah, znači o tome se radi. Mama, ako želiš da dođem kući za vikend, samo reci.
Moj stranac
- Naravno da mi nedostaješ, ali ja stvarno želim upoznati Kacie i cure. Obećajem da
nemam skrivenih motiva.
- Dobro. Razgovarat ću s njom pa ti javim sutra, dobro?
- Zvuči odlično! Još jedno pitanje – hoćeš li biti u gradu za dva tjedna? Moram doći u
grad na pretrage, pa pošto će to dugo trajati mislila sam prespavati kod tebe?
Osjetio sam grč u želucu. Znam da su ti pregledi normalni i samo predostrožnosti radi,
no svaki puta kada je to radila postao sam nervozan. Iako joj to nikada ne bih priznao,
nikako se ne mogu riješiti tog straha da će joj se tumor vratiti. Bolje ću se osjećati za par
tjedana kada joj doktor kaže da je sve u redu.
- Naravno mama. - rekao sam.
Osjetila je moju nervozu. – Opusti se, zlato moje. To su samo rutinski pregledi.
- Znam, znam. Bit će nam zabavno. Posudit ću nekoliko filmova i skuhati ti večeru. -
pokušao sam zvučati smireno.
- To zvuči savršeno.
- Super. Posudit ću Slagalicu Strave, Teksaški masakr motornom pilom, Noć živih
mrtvaca… Čekaj, voliš li Freddya i Jasona?
- Bilo što sa Meg Ryan.
- Mama, - cvilio sam. – Ona je u filmovima za žene. Ne želim gledati takve filmove,
naročito ne s mamom.
- Hoćeš čokoladne štangice? - prijetila mi je s osmijehom.
Mmm. Čokoladne štangice.
Znala je moju slabost.
- Zlobno, mama. To je jako zlobno. - uzdahnuo sam. – Imaš poruku ili Romansa u…
štogod?
Moj stranac
Poglavlje 5
Kacie
Potpuno iscrpljena od posla, stigla sam kući i napravila večeru za sve, iako je to bila
zadnja stvar koju sam htjela napraviti. Moja mama nikada nije niti trepnula kada sam ju
pitala da pričuva cure kad sam ja na poslu, tako da je spremanje večere bilo najmanje što
mogu učiniti. Za par tjedana će biti puno jednostavnije kada počne škola.
Ušuškala sam cure te se bacila na krevet, grleći mobitel očekujući poziv od Brodya.
Baš sam se navikla na njega ovdje, teško mi je što ne mogu otrčati u gostinjsku sobu te se
malo pomaziti s njim.
Stigla mi je poruka pa sam naglo ustala, ne primijetivši da sam zadrijemala.
B: JOŠ SI BUDNA?
Nisam gubila vrijeme na vraćanje poruke, morala sam mu čuti glas.

- Hej. - Začula sam veliki uzdah kad se javio.
- Uh, ovo ne zvuči dobro. - potonula sam.
Zar je saznao nešto o Zacku? Ne, nema šanse. Zar ne?
- Oprosti, imao sam dugi dan. - zijevnuo je. – Drago mi je da si još uvijek budna.
Njegovo zijevanje je bilo prelazno. – Jedva.
- Kako je bilo na poslu?
Užasno. Odvratno. Katastrofalno.
- Dobro. Imali smo sudar pet automobila. To je bilo uzbuđujuće.
Njegov hrapavi smijeh mi je zagolicao uho. – Nekada bih se trebao zabrinuti zbog
čudnih stvari koje tebe uzbuđuju.
Nasmijala sam se. – A ti? Kako je bilo na treningu?
- Bilo je dobro. Vjerojatno sutra neću moći hodati. Mišići me užasno bole.
- Mmm, zvuči kao da ti treba dobra masaža.
Moj stranac
- Nemaš pojma koliko. Prodao bih dušu vragu da si ovdje sada sa mnom.
- I ja, Brody. Ovo je teže nego što sam mislila. Kako ćemo izdržati sedam, osam
mjeseci?
- Jednostavno ćemo morati nekako pronaći vremena za nas. Možda sutra, odmah
nakon treninga. Pokupit ću D- a i krenuti direktno tamo?
Na trenutak sam zastala, sretna na tu pomisao ali nisam bila sigurna da li imamo
mjesta. – Moram vidjeti s mamom; ne znam da li imamo praznih soba. - Cure su znale da
smo Brody i ja zajedno, no još uvijek nisam bila sigurna da li je za njih prikladno da znaju da
spavamo u istom krevetu, tako da će Brody morati spavati u gostinjskoj sobi.
Sumnjičav osmijeh se začuo s druge strane slušalice. – Vidi s njom pa mi javi.
- Žao mi je da voziš cijeli taj put za samo jednu noć.
- Kacie, vozio bih dvadeset i četiri sata za samo jedan poljubac. - nakon tih riječi sam
osjetila toplinu u trbuhu. Kako li je moguće da sam dobila najboljeg muškarca na svijetu? –
Očekujem i malo jezika s tim poljupcem, no znam da shvaćaš što sam želio reći.
Glasno sam se nasmijala. – To je Brody kojeg znam i volim.
- Želim te vidjeti. Znam da je samo prošlo par dana ali već mi nedostaju moje cure –
sve tri.
- I ti nama nedostaješ. Razgovarat ću s mamom ujutro pa ti javim, može?
- Može. - znala sam da se smije.
- Dobro, odlazim u krpe.
- Dobro, draga. Sanjaj me. Volim te.
- I ja tebe volim, Brody.
∗∗∗
- Dobro jutro! - ušla sam u kuhinju.

- Bok? - mama je rekla, okrećući se sa štednjaka prema meni. – Što je danas s tobom?
Nekako si neobično živahna.
- Ništa. Samo se veselim što ću večeras vidjeti Brodya. - Cure su već završile s jelom te
su sada bojale na pultu. Prišla sam im i poljubila u čelo.
Moj stranac
Mama je zakolutala očima i zahihotala. – Prošlo je tek par dana da se niste vidjeli.
- Znam. - Otišla sam do štednjaka i stavila jaja na tanjur te sjela pokraj Lucy i Piper. –
Baš sam jadna.
- Malo jesi, ali to je slatko. - namignula mi je.
- Čekaj! Prije nego što se previše razveselim, ima li slobodna soba večeras?
Mama se okrenula prema meni sa tupim izrazom lica. Nakon par sekundi je skupila
obrve i nagnula sumnjičavo glavu u stranu. – Nije li ti rekao?
Bila sam zbunjena. – Rekao što?
Na licu joj se polagano razvlačio osmijeh pa je odmahnula glavom. – Oh, taj dečko.
Bolje ti je da ga ne izgubiš, Kacie.
- O čemu to govoriš?
- Kada mi je rekao da je tebi nelagodno, um…- Pogledala je u cure pa ponovno u
mene. Znala sam da pokušava pričati u šiframa zbog njih. - …da ste vas dvoje cimeri po
noći, rekla sam mu da je gostinjska soba za njega uvijek spremna. Rekla sam da ću mu
jednu uvijek čuvati. - Nastavila sam jesti jaja, a ona je krenula prema meni i stavila ruku na
bok. – Inzistirao je da ja nikako ne smijem izgubiti novce radi te sobe, pa je unaprijed
platio cijelu godinu. Tristo šezdeset i pet noći. -
Usta su mi ostala širom otvorena, a vilica pala na tanjur. – Platio je za cijelu godinu?
Kimnula je. – Cijelu godinu. Lud je za tobom, curo moja, te očito jako siguran u vašu
vezu… barem ovu cijelu godinu.
- Odmah se vraćam! - Otrčala sam do sobe i zgrabila telefon s noćnog ormarića.
K: PLATIO SI ZA CIJELU GODINU?!?!?
Noga mi je nestrpljivo lupala po podu dok sam čekala na njegov odgovor. Napokon
poruka.
B: RAZGOVARALA SI S MAMOM, HA?

K: ZAŠTO MI NISI REKAO?
B: ŠTO? PA DA PROPUSTIM OVAJ TRENUTAK? MORA DA SE ŠALIŠ? JEDNA ON NAJDRAŽIH
STVARI NA SVIJETU MI JE TEBE IZNENADITI, KACIE. DOBRO, TO I PROMATRANJE TVOGA LICA
KADA SVRŠAVAŠ.
Moj stranac
Trbuh mi se stisnuo kad sam pročitala zadnju poruku. Taj muškarac je čisto
savršenstvo.
B: JESI LI JOŠ UVIJEK TU?
Uh, sranje.
K: OPROSTI, TU SAM. SAMO RAZMIŠLJAM O… TEBI. O SVEMU ŠTO SI DOSAD NAPRAVIO

ZA MENE, IZNENAĐENJIMA, GESTAMA. JEDNOSTAVNO NEMAM RIJEČI. KAKO DA TI IKADA
VRATIM ZA SVE ŠTO SI NAPRAVIO ZA MENE?
B: PA, MOGLA BI MI VRATITI VEČERAS S ONIM POGLEDOM O KOJEM SAM PRIČAO.
K: UH, APSO- JEBENO- LUTNO. MOGAO BI GA VIDJETI VIŠE PUTA. ;)
B: SRANJE! SMJEŠKO KOJI NAMIGUJE! RADIM ZA TOG NEUHVATLJIVOG MALOG KRETENA
CIJELI MJESEC!
Što?
K: ŠTO?
B: NEMA VEZE, OBJASNIT ĆU TI KASNIJE. MORAM IZVESTI JADNOG DIESELA VAN. STOJI
KOD ULAZNIH VRATA S UZICOM U USTIM I GLEDA ME.
K: OK, VOLIM TE! JEDVA ČEKAM DA TE VIDIM VEČERAS!
B: I JA TEBE VOLIM, KACIE.
Vratila sam se u kuhinju sa zacementiranim osmijehom na licu. Mama je slagala

posude u perilicu, a ja sam sjela za stol i sretno jela hladna jaja.
- Daj mi to. Barem mi dopusti da ih podgrijem, - razigrano mi je govorila majka. Stavila
ih je u mikrovalnu pa se okrenula prema meni, pokušavajući sakriti osmijeh. – Što se
dogodilo s mojom malom Kacie? Potpuno je odrasla i zaljubljena do ušiju.
Osjetila sam kako mi se lice crveni, no nije me bilo briga. – Istina, mama.
- Vidim. Sva zračiš. Sreća ti dobro stoji. - Prišla mi je, poljubila u obraz i stavila tanjur
ispred mene. – Nikada te nisam vidjela ovakvu, čak niti sa Zackom.
Moj stranac
Trbuh me zabolio dok sam pokušavala zadržati jaja u njemu. Prije me spomen
njegovog imena zakočio na mjestu te me užasno nervirao, a sada me užasava. Prvu
godinu nakon što nas je ostavio, molila sam svakoga dana da će shvatiti koju je grešku
napravio i da će nam se vratiti. Zadnjih pet godina se molim da ostane što dalje i da će
cure biti samo moje. Cijela soba se počela okretati, a moje disanje se ubrzalo.
- Uh, zašto takvo lice?
- Kakvo? - pokušavala sam zvučati što normalnije.
- Nemoj ti meni kakvo, Kacie Jensen. Dobro te znam. Kada ga god spomenem onda
prestaneš govoriti, ali nikada ne izgledaš bolesno.
Moj mozak se počeo svađati sam sa sobom. Nisam htjela da itko sazna kako sam ga
vidjela. Ako to kažem na glas, biti će stvarnije. Željela sam uzeti tu tajnu, zaključati je u
kutiju i zakopati negdje daleko. Možda bi tada ostala skrivena zauvijek i moj se život
nikada ne bi promijenio. S druge strane sam očajnički željela s nekim o tome popričati. Još
nisam vidjela Alexu, ali sam znala da bi ona poludjela i pokušala ga ubiti. Ispričati Brodyu
sada ne dolazi u obzir. Lauren je znala da sam ga vidjela, ali ona živi na drugom kraju
svijeta i tako će biti cijelu godinu. Ne mogu je samo nazvati svaki puta kada želim o tome
pričati.
- Gdje su cure? - Nagnula sam glavu tražeći ih u dnevnoj sobi i hodniku.
- Kada si otišla u sobu one su se obukle i otišle s Fredom grabljati lišće. Ispljuni to.
- Vidjela sam ga, - rekla sam jedva čujnim glasom.
- Njega? Koga njega? Zacka? - Oči su joj se toliko raširile da sam pomislila kako bi joj
mogle ispasti iz glave. – Kada? Gdje?
Uzdahnula sam. – Na poslu. On radi tamo. Na neki način. Bolničar je u kolima hitne
pomoći pa sam ga par puta vidjela.
Nije govorila. Usta su joj bila otvorena, njezine zelene oči i dalje širom otvorene, a lice
potpuno zaleđeno od šoka.
- Vidjela sam ga prvi dan. Bila sam u sobi i čekala pacijenticu koju su dva bolničara
dovela. Bio mi je okrenut leđima… nisam ga prepoznala odostraga. Kada se okrenuo
skoro sam umrla.
- Taj kurvin sin, - promrmljala je. – Jeste li razgovarali od tada? Ne mogu vjerovati da
mi ranije nisi rekla?
Moj stranac
- Prvi puta sam ga ignorirala. Bolje rečeno, nisam znala što da učinim pa sam pobjegla
u kupaonu. Onda prošli tjedan, kada je Brody doveo cure u bolnicu, Zack ih je vidio. Nas.
Kako sjedimo zajedno i ručamo. - Sjela se preko puta mene s bradom naslonjenom na
ruku, upijajući svaku riječ koju sam izgovarala. – U svakom slučaju, kada sam se vraćala u
hitnu, zgrabio me za ruku i ugurao u sobu od domara te me pitao za njih. Želio je sa mnom
razgovarati, čak mi je ponudio kupiti kavu.
- Stvarno, - rekla je odmahujući glavom naprijed, nazad. – Trebala si pristati.
- Trebala sam? - Nisam mogla vjerovati što čujem.
- Da. Trebala si naručiti najveću i najtopliju kavu na meniju te mu je baciti u lice.
- Mama. - Zahihotala sam i okrenula očima. – koliko god to bilo zabavno, ipak je malo
nasilno.
- Ali zasluženo. - Iskrivila je usta u vragolast osmijeh. – Što Brody misli o tome?
Prekrila sam oči rukama, ignorirajući njezino pitanje.
- Nisi mu još rekla?
Skrivena i dalje od nje, samo sam odmahnula glavom.
- Kacie! Pa što je to s tobom? - prekrižila je ruke.
- Znam, znam. - uzdahnula sam. – Reći ću mu. Uskoro.
- I bolje ti je, - ljutito je odgovorila.
- Ne znam što da radim. Ne mogu tražiti premještaj jer ću morati odgoditi diplomu.
Jednostavno ću ga morat izbjegavati kako god znam dok ne završim. - Progutala sam
ogromnu knedlu dok su mi se oči punile suzama. – Jako se bojim, mama. Ne želim ga
natrag u našim životima. Može li mi uzeti cure?
Mama se ustala i požurila do mene da me zagrli. – Zlato moje, on ti nikada, baš nikada
neće uzeti cure. Čuješ li me? Nije ga bilo pet godina. Nijedan sud mu ne bi dozvolio
skrbništvo. Najviše što bi mogao dobiti su minimalni posjeti, ali ako ću trebati prodati ovaj
Inn da platim najboljeg odvjetnika u Minnesoti, tako će i biti.
Sud. Skrbništvo. Posjete.
O tim stvarima nikada nisam niti razmišljala. Grč u želucu je bio toliko jak da sam imala
osjećaj kako ću se raspasti. Mislila sam da ću se bolje osjećati nakon pričanja s mamom o
Zacku, no ona je spomenula stvari na koje nisam bila spremna. Zadnje što mi treba sada u
životu je sudska bitka.
Spustila sam glavu na ruke i jecala.
Moj stranac
Poglavlje 6
Brody
Nakon još jednom prosječnog treninga, toliko sam bio frustriran i pod stresom da sam
odlučio kako je vrijeme da sredim nešto što mi je ometalo moj fokus.
Istuširao sam se u svlačionici te se odvezao direktno do Andyevog ureda. Dlanovi su
mi se počeli znojiti kad je lift stao na četrdeset i drugom katu. Gledao sam direktno u
natpis Shaw Management. Nisam pričao s Andyem još otkada mi se pojavio u stanu odmah
nakon Piperine nesreće. Između nas je tog dana sve bilo u redu, no nije bilo normalno da
je toliko prošlo vremena bez da smo si poslali pa barem uznemirujuću poruku. Jednako
tako se nisam mogao sjetiti niti jednog trenutka u svom života da sam bio nervozan kada
sam trebao s njim razgovarati.
Andyeva sekretarica, Ellie, je sjedila za velikim granitnim stolom.
- Brody! - radosno je izgovorila kad sam izlazio iz lifta.
- Hej, Ellie. Kako si?
- Jako dobro, hvala. - Nasmijala se i zatreptala svojim umjetnim trepavicama. Nikada
nisam vidio tako velike zube kao njezine. Izgledalo je kao da je imala žvakaće draže je
nataknute na zube. Pogledala je u ekran računala pa se lagano namrštila. – Da li vas g.
Shaw očekuje? Na rasporedu ništa ne piše.
- Ne, nema pojma da sam ovdje. Da li je zauzet?
Pogledala je na sat. – Na sastanku je s Brice Fosterom, ali trebali bi biti gotovi. Želite li
sjesti na trenutak?
- Naravno. - sjeo sam se na jednu od ogromnih crnih kožnih fotelja.
Prije nego što sam uspio uzeti časopis, vrata od njegovog ureda su se otvorila te je
izašla nova mlada nada bejzbola, zvijezda s koledža.
Ustao sam i obrisao znojne dlanove u traperice i pogledao u Bricea. Bio je nešto višlji
od 180 cm, ali užasno mršav. Neko bi trebao raditi s ovim dečkom na obimu mišića ako se
Moj stranac
ikada misli okušati u profesionalnom sportu. Imao je dugu kosu, počešljanu u stranu kao
onaj užasan Bieber klinac, te šiltericu podignutu na sam vrh glave.
Tko je dovraga podučio ovog klinca kako se oblačiti?
- Brody Murphy? - Dok mi je pružao ruku, izgovarao je uzbuđeno moje ime.
Pristojno sam se nasmijao te se rukovao s njim. – Drago mi je da smo se upoznali. Čuo
sam lijepe stvari o vama.
Nacerio se i širom otvorio oči. – To je fantastično. Mogu li se slikati s vama?
- Naravno. Ellie, možeš li? - Upitao sam ali me je Brice zaustavio.
Brice je odmahnuo Ellie da se sjedne. – Ja ću. Napravit ćemo selfi. - podigao je kameru
ispred nas. – Spreman?
- Kao nikada. - uzdahnuo sam, stavio ruku oko njegovog ramena i nabacio brzi osmjeh.
- Puno hvala! - Brzo se rukovao sa mnom i odjurio.
Pogledao sam u Ellie koja je promatrala Bricea kako ulazi u lift. Kada nas više nije
mogao čuti, okrenula se prema meni i zakolutala očima. – Sladak klinac.
- Ako ti tako kažeš. - nasmijao sam se.
Čuo sam Andya kako razgovara na telefon pa sam tiho okrenuo kvaku i ušao unutra.
Bio je leđima okrenut jer je gledao kroz prozor. Biti šef ima svoje prednosti, naročito kada
se radilo o uredima. Ovdje se mogla igrati košarka. S moje desne strane nalazila se udobna
sjedeća garnitura, ma cijeli taj dio je izgledao kao neki luksuzni dnevni boravak, a ne ured.
Spustio sam svoju guzicu na kožnati smeđi dvosjed i podigao noge na stolić, a za to
vrijeme je on i dalje razgovarao na telefon hodajući lijevo desno, još uvijek nesvjestan da
sam ovdje.
- Ne. Imaš više nego što je potrebno. Pošalji račun mojoj sekretarici i ja ću ga platiti, no
više od toga nećeš dobiti, Blaire.
Čekaj. Što?
Pročistio sam grlo kako bi vidio da sam ovdje. Podigao je glavu i pogledao u mene,
nacerio sam mu se i pokazao srednji prst. Zakolutao je očima i pokazao prema telefonu. –
Gle, moram ići. Upravo mi je klijent ušao, jedan jako problematičan klijent.
Podigao sam Sports Illustrated sa Brice Fosterom na naslovnoj strani te ga bacio
prema njemu.
- Da. Da. Kako god. Riješi to s mojom sekretaricom. Doviđenja. - Zagasio je telefon,
bacio na stol te prošao rukom kroz kosu. – Isuse, kako li sam je trpio sve te godine?
Moj stranac
Glasno sam se nasmijao. – To sam se i ja pitao barem sto puta.
Krenuo je prema meni sa pruženom rukom. Kada mi je prišao odmaknuo sam mu
ruku. – Odjebi s im tvojim rukovanjem, - rekao sam, povlačeći ga da ga zagrlim. Obojica
smo sjeli te sam po prvi puta primijetio koliko je iscrpljen. Blijed u licu s ogromnim
podočnjacima.
- Izgledaš usrano. Što je? - Spojio sam prste te ih stavio iza glave.
Protrljao je oči dlanovima i odmahnuo glavom. – Nije lako biti samohrani otac.
- Samohrani otac? - Imao je svu moju pažnju usmjerenu na sebe.
- Da. Gotovo je. - Naslonio se i prekrižio ruke. – Bolje rečeno, ja sam gotov. Otišao sam.
Ako toliko voli onu ružnu palaču od kuće neka je uzme.
- Što je s Beccom i Loganom?
- Uzeo sam ih sa sobom.
Šokirao sam se. – Jesi?
- Da. Sigurno ih neću ostaviti tamo s njom. Naravno da se protivila, ali samo zato što bi
izgledala kao puno veća kučka da ih je pustila bez svađe.
- Isuse. - nagnuo sam se i naslonio laktove na noge. – Kako si je nagovorio da ti da
djecu?
Andy me pogledao i zakolutao očima. – Znaš kakva je Blair, Brody. Novac radi čuda.
Umjesto deset tisuća dolara alimentacije za djecu, ponudio sam joj trideset bez njih. Nije
mogla brže potpisati. Gloria mi je pomogla spakirati njihove stvari nakon čega smo otišli.
Za sada sam u iznajmljenoj kući, dok ne nađem onu koju želim kupiti. Pravu kuću… onu u
kojoj se oni mogu igrati. - uzdahnuo je. – Gloria mi je bila velika pomoć. Ispisao sam
klince iz vrtića, a njoj sada plaćam duplo da bude s njima tokom dana. Izgledaju puno
sretnije. I ja.
- Koje sranje, frende. Nisam imao pojma što ti se događa. Zašto me nisi nazvao? -
osjećao sam se užasno što moj najbolji prijatelj prolazi kroz sve to, a ja nisam imao pojma.
Slegnuo je ramenima. – Kada smo zadnji puta razgovarali bio si prezauzet sa
Piperinom nezgodom. Nisu ti još trebala i moja sranja. Ionako sam dobro. Bolje nego što
sam bio godinama. Znaš koji je najgori dio?
Odmahnuo sam glavom.
- Prije mjesec dana smo otišli, a Becca i Logan nisu za nju niti jednom pitali. Koliko je to
patetično?
Moj stranac
- Je li ona za njih pitala? - upitao sam pažljivo.
- Danas, napokon. Pitala je da li mogu ovaj vikend provesti s njom, naravno zajedno s
Gloriom, jer ne daj Bože da bude sama s njima više od deset minuta, - glasno je izdahnuo.
– Ali to mi dobro dođe. Imam hrpu posla i kuću za tražiti.
- Baš mi je žao za sve. - pokušavao sam ignorirati grč u želucu. – Znaš da nikada nisam
previše volio Blaire, no isto tako nikada nisam želio da budeš samohrani otac.
- Ma znam. Najbolje što sam dobio od nje su Becca i Logan, tako da mi je iz tog razloga
drago što sam bio s njom. No sada kad znam kakva je, i dobro znam što ne smijem tražiti. -
Nasmijao se.
- Pa zvučiš prilično zadovoljno. Sretan sam zbog toga.
- Drago mi je da si svratio. - Ustao je i otišao do stola te uzeo papir. – Imam raskid
ugovora spreman za potpisati. Kao što znaš, ugovor je valjan tek nakon šezdeset dana.
Ako će doći do nekih pregovora ili će ti trebati novi ugovor u tom periodu, naravno da ću
ti pomoći.
Dodao mi je papir i olovku te sjeo preko puta mene.
Buljio sam u to pravno sranje i naravno nisam razumio niti jednu jebenu riječ.
- Hajde, potpiši. Posao je posao, Brody. Nema sentimentalnosti.
- Jebeš ovo, - rekao sam drapajući papir. – Usprkos tvojim bračnim problemima, nitko
mi ne čuva leđa kao ti, Andy. Nikada nisu niti nikada neće.
- Brody, slušaj… donio si svoju odluku i ja to poštujem.
- Bio sam ljut.
- Imao si razloga za to, - rekao je.
- Tu si jebeno u pravu. No unatoč tome, ja to ne želim. - Stavio sam potrgan papir na
stol i ustao. – Uzmi ovo. Uništi ih, zapali, ma napravi što god želiš s tim, no tek nakon
večere. Idemo u The Bumper. Trebam pod hitno jedan hamburger i pivu sa svojim
najboljim prijateljem.
Osmijeh mu se raširio na licu. Uzeo je jaknu i rekao, - Može.
Otvorio je vrata svog ureda te me pustio da izađem prvi. Potapšao sam mu rame. –
Kako bi proslavili, dopustit ću ti da mi platiš večeru.
***
Moj stranac
Nekoliko sati kasnije odveo sam Diesela na brzinsku šetnju i legao u krevet. Predugo
smo Andy i ja ostali pa sam bio potpuno iscrpljen.
Telefon mi se oglasio.
K: DOLAZIŠ?
SRANJE! Zapričao sam se Andyem pa sam zaboravio kako večeras idem kod Kacie.
B: LJUBAVI, JAKO MI JE ŽAO. IMAO SAM NEOČEKIVANU VEČERU S ANDYEM PA SAM TEK
STIGAO KUĆI. POTPUNO SAM ZABORAVIO.
K: OH, OK. RAZUMIJEM. :(
Ne. Ne. Ne. Samo ne tužno lice.
B: UŽASNO SE OSIJEĆAM, KACIE. JAKO MI JE ŽAO. MOGU LI SE ISKUPITI SUTRA?

K: NEMA PROBLEMA. RAZUMIJEM. UMORNA SAM. IDEM U KREVET. ČUJEMO SE UJUTRO,
OK?
B: LJUTA SI.
K: NE, NIMALO. MALO SAM TUŽNA, ALI BOŽE MOJ, STVARI SE DEŠAVAJU. SAMO NEMOJ
ZABORAVITI NA MENE, DOBRO?
Zaboraviti na nju? Koje sranje.
B: KACIE, NIKADA TE NE BIH MOGAO ZABORAVITI.
Osim večeras. Ugh. Bravo Murphy. Baš si idiot.
K: U REDU JE. IDEM U KREVET. ZOVEM TE UJUTRO, OK?

B: OK. VOLIM TE.
K: I JA TEBE! :)
Moj stranac
Osjećao sam se kao potpuni kreten, a taj lažni smiješak me zviznuo direktno u trbuh.
Nazvat će me ujutro? Iskupit ću joj se i napraviti nešto bolje.
Moj stranac
Poglavlje 7
Kacie
Spavala sam kao top te se naprasno probudila. Zgrabila sam telefon s ormarića da
provjerim koliko je sati te primijetila da imam tri propuštena poziva i pet poruka. Sve od
Brodya.
B: IZNENADENJE. DODI DO VRATA.

B: HOĆEŠ LI MI OTVORITI ILI ŠTO?
B: KACIE??? ZAR SI ZASPALA?
B: PROBUDI SE! DIESEL I JA SJEDIMO NA TVOJEM TRIJEMU I JEDAN OD NAS TREBA
PIŠKITI… JAKO.
B: ZABORAVI, OBOJE SMO PIŠALI U ŠUMI. PROBUDI SE! ŽELIM VEČERAS VIDJETI SVOJU
DJEVOJKU!
Sve je u meni titralo od uzbuđenja dok sam trčala kroz kuću. Zadnja poruka je
napisana prije skoro sat vremena, a sada je bio vani potpuni mrak. Polagano sam otvorila
drvena vrata, škiljeći da mi se oči prilagode na svjetlo. Molila sam da se nije odlučio vratiti
kući. Kad sam ga ugledala pokrila sam rukama usta te pokušala utišati smijeh.
Brody je spavao na ljuljački, dok je Diesel bio sklupčan pokraj njega. Bio je u sjedećem
položaju s rukama preklopljenim na trbuhu. Glava mu je bila naslonjena na drveni naslon,
njegova usta lagano otvorena te je potiho hrkao. Buket rozih i ljubičastih gladiola bio je
postavljen pokraj njega. Dok sam im prilazila, Diesel je otvorio oči i pogledao u mene.
- Hej, dečko. - Sagnula sam se i počeškala njegovu meku glavu. Mahao je repom od
sreće.
Od udaranja njegovog repa o ljuljačku Brody se malo pomaknuo, no nije otvorio oči.
Prišla sam mu odostraga te ga promatrala. Nije se obrijao nekoliko dana pa mu je bradica
iscrtavala snažnu vilicu, uokvirujući njegovo savršeno lice. Primila sam mu rukama lice i
Moj stranac
prešla palčevima po obrazima. Njegove prekrasne zelene oči su se otvorile te zbunjeno
treptale.
- Zašto si naglavačke? - upitao je.
- Zašto ti spavaš na mojem trijemu? - Nježno sam ga poljubila u lice te zaobišla ljuljačku
i sjela mu u krilo.
Obavio me oko struka i stisnuo. – Jer nisi otvorila vrata.
Okrenula sam se i prebacila nogu preko njegove. – Oprosti. Zaspala sam. Što radiš
ovdje?
- Rekla si, 'ne moj zaboraviti na mene.'- slegnuo je ramenima. – To mi je bio kao
direktni izazov da ti dokažem kako to nije moguće. Onda smo Diesel i ja uskočili u auto i
sad smo ovdje.
- Nemaš li trening ujutro? - Mumljala sam nježno ga ljubeći po vratu. Polagano sam
udisala miris njegovog sportskog parfema te mu jezikom prelazila po koži. Začula sam tih
uzdah koji je dolazio negdje duboko iz njega te mi vibrirao na usnama.
- Imam. Moram krenuti prije nego što sunce izađe, no ovo što si upravo napravila
samo mi je potvrdilo da je vrijedilo.
- Samo ovaj poljubac u vrat? - Nasmijala sam se i pogledala u njega. – Opa, baš si
jednostavan.
- Nemaš pojma koliko. - Primio me za glavu i poljubio. Ovo je bio divlji poljubac. Nisam
znala da li još uvijek ima potrebu da mi dokaže kako me neće zaboraviti ili se samo izgubio
u trenutku. No prisvojio je moja usta kao životinja, a ja se nisam htjela oduprijeti. Pokušala
sam ga pratiti koliko sam mogla, no on je bio nemilosrdan, agresivno istražujući moja usta
svojim toplim jezikom.
- Čekaj. Ne možemo to napraviti ovdje, ne na trijemu. - Odmaknula sam se. Grudi su mi
drhtale, usta peckala. Njegova erekcija se gurala uz moje bedro te sam znala da oboje
želimo isto, no mamina ljuljačka nije bila pravo mjesto za to.
- Idemo. - Lagano me podigao sa sebe. Zacrvenjela sam se kad se ustao i stavio ruku u
hlače kako bi se 'namjestio'.
Primio me za ruku i vodio s trijema. Kada smo sišli sa stepenica pustio me i otišao do
auta. Diesel se spustio s nama i sjeo pokraj mene pa smo oboje promatrali Brodya kako
kopa po zadnjem sjedištu. Nekoliko trenutaka kasnije, s dekom ispod ruke, primio me za
ruku i vodio.
Moj stranac
- Gdje idemo?
Nagnuo je glavu malo na stranu, bez riječi, i samo se vragolasto nasmijao.
Nisam ponovno pitala. Točno sam znala gdje me vodi.
Vani je bilo mračno, što nam je otežavalo hodanje kroz dvorište, naročito što sam ja
bila bosa. Bila sam oprezna, nisam željela zagaziti u rupu ili na neku granu pa da ubijem
raspoloženje.
- Što je? - šapnuo je glasno.
- Ništa. Pokušavam ne nagaziti na nešto, - prošaptala sam i nastavila gledati ispred
sebe. – Nisam obukla cipele.
Nakon toga se okrenuo, primio me u ruke i prebacio preko ramena.
- Spusti me! Što to radiš? - hihotala sam.
- Prespora si, a ja te želim brzo. - zarežao je i pljesnuo po mojoj guzici.
Stigli smo na plažu, pa sam čekala da me spusti no on je samo nastavio hodati prema
drvenom molu.
- Idemo na mol?
Nježno me spustio i podigao obrvu. – Ispravak. Naš mol.
Nagnula sam glavu u stranu te se zbunjeno namrštila. – Naš mol?
- Da. Tu smo imali našu prvu večeru. Sjećaš se? Kao prijatelji? - Zakolutao je očima i
nacerio. – Na ovom molu sam shvatio da u tebi postoji nešto nevjerojatno posebno.
Jednako tako sam na ovom molu shvatio da trebam u svom životu nešto više od hokeja.
- I ja sam to nešto više? - Pogledala sam u tog seksi muškarca sa potpunim
oduševljenjem te sam znala da sam stvarno sretna što ga imam.
- Apsolutno si više. - Prešao mi je palcem po usni. – Ti si više od više.
Primila sam mu ruku te nježno poljubila dlan.
- A ovoga trenutka želim više na našem molu.
Izvukla sam deku iz njegovih ruku i jedva je stigla raširiti prije nego me polegao na
pod. Osjetila sam njegovu težinu na sebi dok me željno ljubio. Nismo žurili, polagano smo
se ljubili i uživali jedno u drugome koliko god smo dugo mogli.
Podigao je glavu i polizao usnice dok mi je polagano promatrao lice. – Bože, nisam
znao koliko mi stvarno nedostaješ sve dok nisam ponovno bio s tobom.
- I ti si meni nedostajao, - odgovorila sam te gurnula ruke ispod njegove majice
osjećajući kako mu mišići trzaju pod mojim prstima. – Ne prestaj me ljubiti. - Spustio je
Moj stranac
usne na moje, a iskra koja je tinjala konstantno između nas sada se potpuno zapalila.
Podižući me u sjedeći položaj, primio mi je rub majice te povukao iznad moje glave.
Oči su mu zasjajile dok je promatrao moje grudi. – Jebote, pa ti nemaš grudnjak.
Obuzeta nekakvim sramom, ugrizla sam donju usnu te slegnula ramenima,
pokušavajući se pokriti rukama. – Bila sam u krevetu. Ne nosim grudnjak u…
Svaka logična misao mi je nestala kad je Brody odmaknuo moje ruke i prislonio svoja
topla usta na moju bradavicu. Glava mi je pala unazad, a iz usta mi je pobjegao jecaj.
Njegov jezik se pomicao polagano, radeći krugove oko moje bradavice sve dok nisam
počela dublje gurati svoju dojku u njegova usta, željna više.
- Netko je večeras jako željan, ha?
- Mmmm. - Uzdahnula sam.
Polagano je olabavio gumicu na mojim hlačama, dovoljno da stavi ruku unutra. –
Hajdemo vidjeti koliko si to željna, ha? - Ne znam je li to bilo od svježeg zraka ili što se
nismo nekoliko dana vidjeli, no imala sam osjećaj da ću eksplodirati, a on me još nije niti
dotaknuo. U strašnoj potrebi za oduškom koji mi samo on može dati, raširila sam noge
dajući mu jednostavniji pristup.
Ubacio je prste u moje gaćice i radio polagane krugove po mom najosjetljivijem
mjestu. Što je on brže vrtio prstom to sam ja brže dahtala, željno iščekujući svoj orgazam.
- Čekaj. - Skupila sam noge, zatočivši mu ruku između njih.
- Što je? - zbunjeno je skupio obrve.
- Blizu sam. Jako, jako blizu, ali… želim te u sebi.
Vani je bio potpuni mrak, no mogla sam vidjeti kako se njegova usta razvlače u
vragolast osmijeh kad je shvatio što sam rekla. Legla sam natrag na deku, a njegove su
hlače u sekundi bile skinute. Stavio je kondom te kružio oko mojeg otvora. Stavio je ruku
ispod moje glave te polagano stavio svoj kurac u mene. Obično mi je trebala sekunda da
se priviknem na taj osjećaj, no večeras sam bila toliko vlažna i spremna da sam se istog
trena počela pomicati uz njega. Osjetio je koliko sam bila blizu pa je brzo i snažno ulazio u
mene. Sa svakim ulaskom, moja leđa su udarala u drvene daske mola, stvarajući škripavu
serenadu na tihom jezeru. Njegovo stenjanje bio je melem za moje uši jer sam znala da je i
on blizu.
- Bože, Kacie. Tako si dobra. - zvučao je erotično.
Moj stranac
Moji prsti su se zabili u njegova leđa dok je ulazio sve brže i brže. Stavio je ruke na
moja ramena kako bi još dublje ušao te glasno zastenjao. Zvuk koji je ispuštao kada je
svršavao je bio dovoljan da svršim. Vikala sam glasno, a on mi je pokušao prekriti usta
svojim ramenom. Njegovo tijelo se opustilo na meni dok smo pokušavali doći do zraka.
Nakon nekoliko minuta se otkotrljao s mene te se podigao na laktove.
- Mislim da sam bila preglasna. - dahtala sam promatrajući zvijezde iznad nas.
Nagnuo se da mi poljubi rame pa se malo nasmijao. – Definitivno si bila glasna.
Prekrila sam lice rukama. – Nisam si mogla pomoći.
- To je naš mol, rekao sam ti. Čaroban je.
Moj stranac
Poglavlje 8
Brody
Ustao sam iz kreveta prije nego što je sunce izašlo i otišao u kuhinju. Kacie je sjedila za
pultom, napola budna grleći šalicu s kavom.
- Dobro jutro. - poljubio sam je u glavu.
Progunđala je natrag bez da me pogledala.
Nasmijao sam se. – Malo smo umorni danas?
- Strgana sam. - Puhnula je u svoju kipuću kavu te me namrgođeno pogledala. – Još
uvijek sam ljuta što sam izgubila moju najdražu majicu.
Prošle noći, nakon ležanja na molu, dugog pričanja i još jednog seksa ustali smo se te
je jedan od nas shvatio da je onaj drugi slučajno bacio majicu u jezero nakon što ju je
skinuo. Znajući da joj je ta najdraža bilo mi je žao, no pogled na nju kako se pokušava
rukama prekriti dok trči u kuću bilo je vrijedno cijelog kamiona novih majica. Naravno,
nisam joj mogao dopustiti da se tako iskrade u kuću pa sam joj na pola puta dao svoju. Bila
joj je osam brojeva prevelika i padala joj je do koljena, ali nikada nije izgledala više seksi.
Natočio sam si kavu i sjeo do nje. – Ako ti ovo što pomaže, ja imam nekih trideset
uboda komaraca na svojoj guzici.
Baš je krenula popiti kavu kad sam to rekao, pa je skoro sve ispljunula dok je stavljala
ruku na usta.
- O moj Bože. - Nagnula je glavu unazad te se glasno nasmijala nakon što je progutala.
– Stvarno?
- Da stvarno. Cijelu noć sam se grebao.
- Ahhh. - Nagnula se i nosom prelazila po mom vratu. – Želiš li da ih poljubim da bude
bolje?
- Poljubila bi ih za mene?
Odmaknula se i slegnula ramenima. – Da. Zašto ne?
Moj stranac
- U tom slučaju, jesam li rekao da su mi ubodi na guzici? - podigao sam obrvu. – Što
sam mislio je da su mi ubodi po cijelo…
- Brody! - Lucy mi je skočila u zagrljaj onog trenutka kada sam želio Kacie reći gdje
želim njezine usne.
Kacie me je udarila laktom u trbuh te se ustala da natoči još kave.
- Gdje je moj drugi Twinkie?
- Ne želi počešljati kosu pa se skriva u kupaoni. - nasmijala se.
Promatrao sam kako Kacie izvlači tavu iz ormara, pitajući se da li ona stvarno zna
koliko je zanosna. Imala je na sebi Minnesota Wild top i sivi donji dio pidžame preko kojih
je obukla sivi dugi ogrtač. Nekoliko vlasi njezine bakrene kose je pobjeglo iz punđe pa joj
je vrat izgledao neodoljivo. Nasmijala se na Lucyino trabunjanje dok je iz hladnjaka
uzimala jaja. Zovite me papučarem ili kako god hoćete ali seksi jednostavnost ove žene
me izluđivalo i nije me bilo briga tko to zna.
- Jesi li me čuo, Brody?
- Oprosti, zlato. Što? - Pogledao sam u Lucy.
- Rekla sam da nisam znala kako danas dolaziš.
- Znaš što, nisam ni ja. - Uzeo sam bananu iz zdjele te ju počeo guliti. – Jučer kasno
navečer sam odlučio da vas vidim.
- Ostaješ s nama danas? -
- Želio bih da mogu, ali moram ići kući.
Lucyina ramena su se spustila, a malu donju usnicu je izbacila van te pogledala u pod.
Ubijala me. – Oprosti, ali danas imam trening.
Piper je ušla u kuhinju te se nadovezala. – Možemo li nekad doći da te gledamo?
Okrenuo sam se u stolici da ju pogledam. – Da! Želiš doći i gledati? Jako bih to volio!
- Da! - oboje su skakale podižući naizmjenično ruke u zrak.
- Možda jedan vikend kada vaša mama neće raditi. Možda da provedete vikend kod
mene? - Ovaj zadnji dio sam ubrzao izbjegavajući kontakt očima s Kacie.
- Stvarno? - Piper je uzbuđen upitala.
- Možemo li, mama? - Lucy je nastavila.
- Uh…- Kacie je prelazila pogledom s Piper preko Lucy pa na mene. – Možda. Vidjet
ćemo, ok? - Cure su se durile, a Kacie je naglo promijenila temu. – Kako danas želite jaja?
Kajgana ili na oko?
Moj stranac
- Kajganu, - uzviknule su i otrčale u dnevnu sobu.
Ja sam u tišini sjedio, pokušavajući pročitati Kacie. Bila mi je okrenuta leđima sa
sagnutom glavom dok je brzo mutila jaja – malo prebrzo za moj ukus. Žene uvijek sve
rade brže kad su ljute.
Hodaju. Kuhaju. Tipkaju. Govore.
Od pogleda na njezinu ruku kako muti jaja, srce mi je sve brže kucalo.
Što sam toliko loše rekao?
- Kacie?
Poskočila je na zvuk svoga imena te se okrenula prema meni sa suznim očima.
- Isuse Kriste, zar si ljuta? Oprosti. - poskočio sam sa stolice i potrčao prema njoj.
Odmahnula je glavom. – Ne, ne. Nisam ljuta, ali odvođenje njih kod tebe ovo sve
stvara… jako realnim.
- Imaš dvije jako pametne djevojčice, Jensen. Vide da se grlimo. Vidjele su kako te
ljubim. Nisu one glupe; znaju što se zbiva.
Uzdahnula je. – Znam i to mi je drago. Samo se brinem da će se previše vezati. -
Spustila je glavu no ipak je provirila svojim zelenim okicama prema meni. – I ja s njima.
- Kacie veži se. Molim te veži se. Ja znam da sigurno jesam. Ti si ono što želim. Ti i
cure. Ovo meni treba. - Obrisao sam svježu suzu s njezinog obraza. – Znam da idemo
polako, naročito kad se radi o curama, ali ti si moje više. Sjećaš se?
- I ti si moje više. - Maleni osmjeh se formirao na njezinim ružičastim usnama. – Njih ne
trebam niti pitati za tebe. Obožavaju te. Stalno pričaju o tebi.
Pogledao sam prema dvije male plave glavice kako plešu na Taylor Swift pa sam se
nasmijao.
- To je dobro, jer nisam ušao u ovo s oprezom. Ja sam svim srcem ušao i jako sam
vezan za sve tri.
Nasmijala se, a njezin pjegast nosić se namreškao baš kako volim.
- Uz to sam sam im morao nešto reći da ih razveselim, naročito Lucy. Jesi li joj vidjela
izraz lica kada sam rekao da odlazim?
Ugrizla se za usnicu da se ne nasmije i odmahnula glavom.
- Sranje! - Podigao sam ruke u zrak. – Ako me ikada više tako pogleda, dati ću joj što
god bude htjela. Ponija. Rozi kabriolet. Ponija koji vozi rozi kabriolet. Ne znam kako se
obraniti od tih pogleda. One su čisti kriptonit.
Moj stranac
Nasmijala se i zakolutala očima. – Navikni se na te poglede. Nekada jednostavno
moraš reći ne.
Lagano je gurkajući prstom nasmijao sam se što sam šire mogao. – Ti si ta koja treba
reći ne. Ja sam sretan s tim da sam slab protivnik. Ono što moje Twinkies hoće, moje
Twinkies će i dobiti.
- Oh Bože, - uzviknula je.
- No za sada imam jedan kompromis, ako si zainteresirana. Moja mama nas je pozvala
da provedemo vikend na njezinoj farmi, prije nego cure krenu u školu.
- Stvarno?
- Da. Ovaj vikend, bolje rečeno. Imaju puno mjesta u kući, a mogli bi cure odvesti na
jahanje i u ribolov. Čak imaju i mol na privatnom jezeru pa ako ga želiš isprobati. - vrludao
sam obrvama.
Zaigrano me je lupila rukom po prsima. – Pogledat ću u svoj raspored pa ti javim
kasnije.
- Opa. - iznenadio sam se. – Ovo je bilo lako. Složila si se i na dio s molom?
Prekrasan osmijeh joj se razvukao na licu dok je hodala prema meni te me uštipnula za
guzicu. – Vidjet ćemo za taj dio. Za svaki slučaj ponesi veliku tubu hidrokortizona.
***
Guzica me toliko svrbjela i toliko sam bio umoran kada sam se vozio prema kući da
sam pomislio kako bi mogao zaspati za volanom. Pojačao sam muziku i spustio stakla da
se održim budnim. Jadni Diesel je pokušavao zaspati na sjedalu pokraj mene, ali ja sam
udarao u volan i glasno pjevao da nije mogao. Stao sam ispred kuće, ostavio Diesela i uzeo
stvari za trening.
- Jutro princezo. - Viper mi se nacerio kad sam ušao u svlačionicu.
- Što ima, frende? - prišao sam mu i dao ruku.
- Ništa, - rekao je. – Prekrasan dan, nije li?
Sumnjičavo sam ga pogledao. – Što je s tobom? Zašto si tako dobre volje?
- Tko nije dobre volje kada se probudi ujutro s toplim ustima oko kurca?
- Znači ti i Kat ste opet zajedno?
- Kat? - zvučao je zbunjeno. – Oh! Ona posjećuje sestru u Kaliforniji.
Moj stranac
- Onda tko je…- primijetio sam krajičkom oka njegov vragolast osmijeh i odmahnuo
glavom. – Nema veze. Ne želim znati.
Glasno se smijao dok smo završavali s vezanjem klizaljki.
- Vipere, frende, ne znam što da ti kažem.
- Ljubomoran?
- Ljubomoran? Na tebe?
- Na sve pice koje sam imao.
- Ne, - rekao sam bez oklijevanja. – Nisam.
- Ma daj, Brody. Baš niti malo? S Kacie si nekoliko mjeseci i dok se slažem s tobom da
je jebeno zgodna, ti ipak jebeš svaku večer istu pičku. Ne dosadi li ti to?
Pomislio sam na njezin izraz lica kada sam bio duboko u njoj na molu. – Niti malo.
- Baš si papučar.
- Jesam. - Nacerio sam mu. – I volim svaku minutu toga. Jednog dana ćeš razumjeti.
- Jebeš to! Ja ostajem zauvijek sam.
Navukao sam dres preko glave i gledao s čuđenjem u njega. – Sada nisi sam, idiote.
- Tehnički nisam. Ali ja jebem koga god hoću, a ona mene nikad ne ostavlja.
- A što ako te ostavi? Da li bi te to smetalo?
Viper se namrštio i pogledao u pod, izgubljen u mislima. Jesam li ukrotio čudovište tim
pitanjem? Zar će po prvi puta u svom životu napokon promisliti o nečemu? Bacio je kacigu
na vrh svoje glavurde te mi se nasmijao. – Ne. Imao bi više mjesta u ormaru. Uz to ne bi
trebao žuriti kući da operem posteljinu prije nego što se ona vrati i sazna da sam prošlu
noć luđački pojebao malenu brineticu u našem krevetu. Pa opet ovog jutra. - Namignuo
mi je i krenuo van.
Dobro, možda nije previše promislio.
Moj stranac
Poglavlje 9
Kacie
- Danas, molim, - Maureen će ljutito.

Ruke su mi se tresle dok sam pokušavala što nježnije zabiti iglu u ruku pijanog idiota,
no bilo je puno teže nego navući hlačice na nemirno dijete. Mogla sam osjetiti Maureenin
vrući dah na svojem vratu dok je stajala iznad mene, očekujući da napravim grešku.
- Au! To boli, droljo! - Pijanac je viknuo, prskajući moje lice kapljicama svoje pivom
okupane sline. Odjednom me više nije bila briga da li ga boli ili ne. Pa ionako se sutra
ničega neće sjećati.
Ponovno sam mu prišla iglom, a on je odmaknuo ruku što je dalje mogao, želim reći
koliko su mu lisice dopuštale. – Makni se od mene.
- Smiri te se, - policajac mu je rekao te ga rukom stisnuo za rame da sjedne.
- Maureen, trebam te na sekundu, - Darla ju je pozvala iz hodnika.
Maureen me pogledala. – Požuri se, imamo gužvu večeras.
Kad je otišla iz prostorije okrenula sam se ljutito prema pijancu. – Slušaj me. Želim ti
dati infuziju jednako onoliko koliko je ti želiš primiti, no moj je posao da tvoju jadnu pijanu
guzicu oporavim. Sjedni se, opusti i zašuti, a ja ću svoj posao napraviti što brže i bezbolnije
mogu. Shvatio?
Policajac je podigao šaku ka ustima te se nakašljao, pokušavajući prekriti smijeh.
- Zgodna si, - nerazgovjetno je izgovorio pa se nacerio.
Zakolutala sam očima te se nagnula nad njega da mu ponovno pokušam uvesti kanilu.
Drugi pokušaj je, hvala Bogu, bio uspješan. Namjestila sam infuziju i izašla van kod Darle.
- Kako je prošlo? - Darla je kimnula prema sobi iz koje sam upravo izišla.
- Užasno. Čak mi se i upucavao.
- Je li zgodan?
Kutovi mojih usana su se spustili dok sam ju namrgođeno pogledala. – Mrtav pijan je.
- To mene ne plaši. - Namignula je. – Što pijaniji to živahniji.
Moj stranac
- Pa ako voliš odvratne, debele pijane frajere s fudbalerkom, onda je on čovjek za
tebe.
Ostatak večeri je prolazio brzinom svjetlosti, za što sam bila jako zahvalna. Čim
otkuca ponoć, ne vraćam se cijeli vikend. Brody je dolazio u ranu zoru po nas kako bi otišli
do njegovih roditelja. Napravila sam veliku odgojnu grešku kad sam prije par dana rekla
curama o tome, pa me od tog dana svakih pet minuta ispituju da li je vrijeme da krenemo.
Ne mogu dočekati da ih probudim te im napokon kažem da!
***
Krenula sam skupljati svoje stvari iz ormarića kad je Darla dramatično zasjela na
stolicu.
- Umorna? - upitala sam.
- Iscrpljena, - rekla je zijevajući.
- Kad odlaziš?
- U šest.
- Na vrijeme za doručak. Još malo. - suosjećajno sam joj se nasmijala. – Što radiš za
vikend?
- Ništa. Ovo mi je prvi slobodan vikend nakon nekoliko mjeseci. Naručit ću si kinesku
klopu i cijeli se vikend izležavati u gaćama uz obavezno gledanje repriza nekog glupog
reality showa. - pljesnula je rukama.
- Zar je neko rekao donje rublje? - Zack se naslonio na pult sa svojim sjajnim
samouvjerenim osmjehom. Naš razgovor je naglo završio pa sam uzela svoju kutiju za
ručak i prebacila kapuljaču preko glave.
- Ljepotanu, pa što još uvijek radiš ovdje? - Darla mu je toliko tepala da mi se okrenuo
želudac.
- Ne još. Upravo sam stigao.
- Gdje ti je uniforma?
- Ne radim, samo sam došao završiti neku papirologiju.
Moj stranac
- Laku noć, Darla. Vidimo se slijedeći tjedan, - brzo sam izgovorila i krenula prema
vratima.
- Lijepo se zabavi ovaj vikend, Kacie. Daj curama poljubac od mene.
Naježila sam se, znajući da Zack stoji pored i sluša kako Darla spominje cure. Htjela
sam pobjeći, upisati svoje sate i krenuti kako bi se život vratio u normalu. – Čekaj! - Zacke
je uzviknuo kad su se vrata hitne otvorila te me hladan sviježi zrak opalio po licu.
- Što hoćeš? - upitala sam, ubrzavajući korak kako ga ne bi morala pogledati.
Potrčao je da me sustigne. – Što vas tri radite ovaj vikend? Mogu li ih vidjeti?
- Ne.
- Ne?
- Upravo tako. Ne.
- Samo tako?
- Samo tako. - posegnula sam u torbu te izvadila ključeve i sprej za samoobranu.
Parkiralište je bilo dobro osvjetljeno i na sigurnom mjestu, tako da me nisu zabrinjavali
neki nepoznati čudaci; već seronja pokraj mene.
- Hoću li ih moći ikada vidjeti?
- Ne.
- Kacie, stani. - Nježno me povukao za lakat pa sam se naglo okrenula prema njemu.
- Već sam te jednom upozorila da me ne diraš. Ovo je zadnji puta da ću to ponoviti. Da.
Me. Nisi. Dotaknuo. Shvaćaš? - rekla sam što sam ozbiljnije mogla.
- Shvaćam, shvaćam. Molim te, razgovaraj sa mnom.
- Ne želim. Moram ići.
Nije me namjeravao ponovno dodirnuti. Samo me gledao kako ulazim u svoj Jeep.
Zatvorila sam vrata, upalila i odjurila što sam brže mogla. Samo da mi se puls umiri dok
dođem kući.
***
- Mama! Mama! Danas idemo, jeli tako?

Moj stranac
Širom sam otvorila oči te sam se pokušavala fokusirati na Lucyino majušno lice, no bila
mi je preblizu. Ponovno sam zatvorila oči jer sam osjetila kako nehotično gledam u križ. –
Da, ljubavi. Danas.
- Super! - glasno je uzviknula i otrčala iz sobe.
Okrenula sam se i poželjela da imam još barem tri sata sna. Kada sam se vratila kući s
posla, toliko sam bila umorna da sam istog trena otišla na spavanje umjesto da se ranije
spakiram – nešto totalno suprotno od mog karaktera. Očito je Brodyev ima- vremena,
kako bude- bude stav prelazio na mene. Nekako mi se to svidjelo.
- U koliko idemo? - Piper je uletjela kroz vrata.
- Brody će nas pokupiti u devet. - zijevnula sam.
- Došao je! - Vrisnula je i zalupila vratima.
- Što? - uzviknula sam i sjela na krevet, primijetivši da razgovaram sa praznom sobom.
Zgrabila sam telefon te trepnula nekoliko puta pokušavajući se fokusirati na vrijeme.
9:12
Sranje!
Izjurila sam iz kreveta i otrčala u kuhinju gdje je Brody sjedio za stolom i puhao u svoju
vruću kavu.
- Jutro. - lagano mi se nasmijao.
Stajala sam u šoku, prelazeći pogledom s njega na mamu i Freda koji su jednako kao i
on držali svoje vruće kave. – Zaspala sam.
- To vidim. - Podigao je obrvu i spustio pogled na moja stopala pa ga vratio na moje
lice. Prišao mi je i poljubio čelo. – Još uvijek si najslađe stvorenje koje sam ikada vidio.
Brzo sam ubacila nešto svoje i njihove odjeće u torbu, poljubila mamu te smo izašli
van.
- Gdje ideš? - Brody je upitao dok sam hodala do mog Jeepa.
- Moram uzeti njihove sjedalice. Pričekaj.
- Ne, ne moraš. Sve sam sredio.
- Što si?
- Kupio sam ih.
- Sjedalice?
- Da. Pročitao sam u Izviješću potrošača da su najsigurnije i najugodnije. Viper ih je
isprobao.
Moj stranac
- Čekaj malo. - Zastala sam i iznenađeno pogledala u njega. – Prvo, pogledao si u
Izviješće Potrošača? I drugo, Viper ih je isprobao?
- Naravno da sam pročitao Izviješće. Ništa ne znam o auto sjedalicama. Uz to, slike
Vipera su sigurno negdje na internetu. Pokušao je ugurati svoju veliku guzicu u jedno
sjedalo kako bi isprobao da li je udobna, a za to vrijeme ga je neka žena snimala
mobitelom. - Cure su pokrile rukama usta i umirale od smijeha. - Morao sam zapravo
kupiti tri, dvije za curke i jednu koju je Viper potrgao. - Zakolutao je očima i otvorio mi
vrata.
Ušla sam u auto i pogledala na zadnja sjedala. Istina, na zadnjem sjedištu su bile dvije
nove sjedalice i Diesel.
Brody je otvorio curama vrata pa su uskočile u auto te se sjele u svoja nova sjedala.
Svakoga dana mi je taj čovjek ponudio neku nevinu poruku ili gestu radi koje sam se
ponovno u njega zaljubila. Danas su došle u obliku dvije sjedalice.
***
Vožnja do njegovih roditelja trajala je nekih sat vremena. Nas dvoje smo se u tišini
držali za ruke i slušali kako cure čavrljaju. Nisu mogle dočekati da vide njihovu farmu i da
se kupaju u jezeru. Mi smo cijeli njihov život živjele pokraj jezera, no one su i dalje bile
oduševljene kupanju u tuđem. Skrenuli smo na zemljani put i vozili nekoliko kilometara uz
ogradu nakon čega je skrenuo na drugi zemljani put.
- Ovo je preslatko, - rekla sam dok smo prolazili natpis Lazy Acres Farm koji je visio na
stupu.
Brody se nasmijao. – Oduvijek je bila tatina želja da jednoga dana ima veliku farmu na
kojoj će živjeti kad ode u mirovinu. Uvijek ju je ovako htio nazvati.
Kada mi je Brody ispričao da njegovi roditelji imaju farmu, zamišljala sam neku sto
godina staru oronulu kuću kakve možeš vidjeti u filmovima. Ova kuća je bila čista
suprotnost. Prilično nova viktorijanska kuća, obojana u pastelno zelenu boju i ukrašena s
puno sitnih detalja. Bijela drvenarija ukrašavala je uglove velikog trijema na kojem je bio
Moj stranac
pleteni namještaj sa crveno bijelim jastučićima koji te dozivao da se sjedneš i malo
odmoriš.
Stajala sam na trijemu i gledala u ogromno te savršeno uređeno imanje. Svaki
cvijet je procvjetao, svaka vlat trave jednake dužine. – Ova kuća je prekrasna! -
promrmljala sam očarano.
- Znam. Obožavam biti ovdje.
Cure su izašle iz auta i radosno skakutale po dvorištu s Dieselom.
- Mislim da vani čujem hihotanje, - JoAnn je umilno rekla i izašla van. Obrisala je
ruke o pregaču i krenula prema nama. – Baš mi je drago da ste uspjeli doći. - Pružila je
ruke prema meni te me srdačno zagrlila. Rado sam joj uzvratila zagrljaj, osjetivši
trenutačnu povezanost s njom, baš kao i u bolnici.
- Hej, mama, - Brody je rekao kada se okrenula prema njemu. Snažno ga je
zagrlila dok ju je on podigao u zrak.
Spustio ju je na zemlju te se ona okrenula prema curama, koje su još uvijek
trčkarale po dvorištu. Čak su i Diesela umorile. On je dahtao i ležao u hladu trijema.
- Cure dođite ovdje! - Pozvala sam ih ali me nisu čule od smijeha.
- Ma pusti ih. Neka se igraju. - JoAnne se nostalgično nasmijala prema njima. –
One nikada ne stanu, zar ne?
- Nikada. - uzdahnula sam s osmijehom na licu.
- Pokušala sam nagovoriti Sheau da dođe ovog vikenda, ali se nije mogla
odvojiti od svog dečka.
Brody se namrštio na maminu izjavu. – Ima novog dečka?
- Da. Ricky May. Navodno je on onaj pravi.
Izraz lica mu se smekšao jer se pokušao ne nasmijati. – May? Njegovo prezime
je May?
Kimnula je.
- O moj Bože, on ne može biti onaj pravi. Ne smije se udati za njega.
JoAnne je prekrižila ruke te izbacila kuk u stranu. – A zašto?
- Mama, njegovo prezime je May. Onda bi ona bila Shae May. - Primio se za
trbuh i bacio na pletenu stolicu, histerično se smijući. – Imao bi obvezu prema
zakoniku braće i sestara da ju cijeli život zezam.
Moj stranac
- Imam osjećaj da ćeš to raditi bez obzira na sve. - Uzdahnula je vidjevši kako
Brody vadi telefon iz džepa. – Što to radiš? - upitala ga je.
- Samo šaljem Andyu poruku da me podsjeti kako trebam provjeriti tog klauna.
Nasmijala se i sagnula da ga lupi po ramenu. – Oh, Brody. Prestani tjerati
njezine dečke.
Dignuo je obrambeno ruku ispred sebe. – Nikoga ja ne tjeram, samo štitim
svoju mlađu sestru.
JoAnne je zakolutala očima te se okrenula prema meni. – Baš spremam ručak.
Želiš li mi pomoći?
- Drage volje. - pogledala sam prema curama koje su čučale i promatrale nešto
na zemlji.
- Idi, ja ih pazim, - Brody je rekao prateći moj pogled. – Mama, gdje je tata?
- U svojoj radioni, izrađuje neki stol ili tako nešto. - JoAnne mi je mahnula da ju
pratim u kuhinju. – Hajdemo, Kacie.
- Kuća vam je prekrasna! - izgovorila sam kad smo ušle u kuhinju.
- Hvala. To je naša kuća snova. Brody ju je sagradio za nas. - JoAnne se
nasmijala osmijehom ponosne majke, osmijehom koji ja često koristim.
Nagnula sam glavu u stranu te joj se nasmijala. – Rekao mi je. Uostalom, on
stalno priča o vama.
- Ja sam sretnica. - Pokazala mi je rukom da sjednem za stol. – On je predivan
sin. Ne može to svatko reći.
- I ja mislim da je predivan, no znam da ste vi zaslužni za to. Kakav je bio kao
dijete?
- O Bože. - Nasmijala se uzimajući visoki bokal s čajem i dvije čaše. – Brody kao
dijete. Da vidimo… kao prvo, za njega je Vragolasti Denis bio anđelčić. - Led u čašama
se podigao na površinu i počeo pucketati dok je JoAnne ulijevala čaj. - Bio je hrabar,
šarmantan i smion čak i sa osam godina. - Odgurnula je čašu u mom smjeru te se sjela
preko puta mene. – Imao je tamno smeđe kovrče i ogromni osmjeh. Nisam znala da se
neko dijete može toliko smijati. Hokej je bio njegov život od kada je bio dovoljno velik
da stane na klizaljke. Samo da znaš, nije oduvijek bio golman.
- Nije?
Moj stranac
- Ne. Zapravo, ne do srednje škole. Tada je shvatio da se ne želi oslanjati na
nekog drugog da drugi tim ne zabije gol. Trebala mu je kontrola. Kao brucoš je upao u
prvi tim i zamolio trenera da ga stavi za golmana. Trener je rekao da ne može, jer su
imali nekog dobrog seniora, no Brody je bio uporan. Stalno ga je molio. Uvijek je
došao prvi na trening i zadnji je otišao. Jednom, negdje na kraju prve trećine sezone,
taj senior se povrijedio pa trener nije imao drugog izbora nego da njega stavi. -
nasmijala se i pogledala u nešto kroz prozor. Pogledala sam prema prozori i vidjela
Diesela i cure kako trče, a Brody ih naganja. Nasmijano je odmahnula glavom i
nastavila. – To je bio njegov odlučujući trenutak. Drugi tim tada nije dao niti jedan gol.
Zapravo, svi suparnički timovi su rijetko davali golove u njegovoj cijeloj
srednjoškolskoj karijeri. Skauti sa koledža su počeli dolaziti na njegove utakmice
sredinom drugog razreda srednje. Bio je odličan. Jednom kada se nalazio na golu,
ništa drugo nije postojalo.
Vidjela sam taj intenzitet. Prije nego što smo počeli hodati. Jedne noći mi je
bilo dosadno pa sam ga proguglala. Istog trena sam bila očarana njegovim videima na
YouTubeu. Bio je toliko fokusiran, tako 'u igri'. Izgledalo je kao da je , onog trenutka
kada je stao na led, uspio cijeli svijet oko sebe potpuno isključiti te se fokusirati na ono
što je trebalo.
- No do toga nije došlo bez velikih odricanja. Toliko se toga odrekao u svom
djetinjstvu radi hokeja.
Radoznalo sam se namrštila. – Na primjer?
- Kao recimo srednjoškolskih plesova. Nikada nije bio na jednom. - Pogled joj je
postajao sve tužniji dok se prisjećala iskustava koje je on propustio.
- Niti jedan?
- Da. Niti jedan ples dobrodošlice niti na maturalni ples. Čak su ga izabrali za
Snježnog Kralja u četvrtom razredu.
- Snježnog Kralja?
- Da, na zimskom plesu. Na Zimskom Plesu djevojke pozivaju momke i glasaju
za jednog iz četvrtog razreda da bude Snježni Kralj. Te godine je Brody pobijedio, ali
nije mogao doći jer je imao utakmicu u Milwaukeeu.
- O čemu vas dvije laprdate? - Brody je uzviknuo dok je ulazio kroz stražnja
vrata.
Moj stranac
- O tebi i tvom dosadnom djetinjstvu. - JoAnne mu je namignula.
- Dosadnom? - Bacio se na stolicu pokraj mene. – Kako je to moje djetinjstvo
bilo dosadno?
Okrenula sam se prema njemu. – Nikada nisi išao na niti jedan ples? Nikada?
- Nisam. Ne bih znao kako naručiti cvijeće za ruku niti da mi život ovisi o tome. -
Nasmijao se kradući mi gutljaj čaja.
- To je tako tužno.
- U stvari i nije. Jesam li što propustio? Sigurno. Da li mi se to isplatilo? Naravno
da je. - Slegnuo je ramenima. – Čak i da sada ne igram hokej, u ono vrijeme sam radio
ono što sam volio. Nisam baš neki planiram- za- budućnost tip muškarca. Volim živjeti
u trenutku.
- Ma nemoj mi reći? - zadirkivala sam ga okrećući očima.
Primaknuo mi se i primio moju donju usnicu u usta, ostavljajući me zanesenu
od kratkog ali strastvenog poljupca. Lagano sam ga odgurnula, postiđena što njegova
majka još uvijek sjedi s nama za stolom. – Brody!
JoAnne je ustala i otišla do pećnice, vadeći svježe pečenu pitu od piletine. –
Nema problema. - nasmijala se. – Lijepo je vidjeti da Brody iskazuje ljubav nekome
drugome a da nije hokejska palica.
Brody je podigao obrvu i pogledao u mene dok mu je mama odlazila. Nagnuo
se i šapnuo, - Nisam ja jedini koji se voli igrati s hokejskom palicom.
Jako sam ga udarila u ruku i brzo okrenula glavu prema njegovoj mami, moleći
se da nije čula. Nasmijao se i ustao te otišao do ostave po kruh.
- Za što je to? - upitala sam.
- Idemo. - ispružio mi je ruku. – Idemo po cure pa da hranimo patke.
- Nemoj te predugo, - JoAnne je uzviknula dok smo izlazili kroz stražnja vrata. -
Ručak je brzo gotov.
Moj stranac
Poglavlje 10
Brody
- O moj Bože. - Nasmijao sam se kada sam otvorio vrata od tatine radione i
ugledao Lucy i Piper. Imale su sigurnosne naočale na očima, a njihove malene ručice
su se velikom brzinom kretale naprijed nazad, bruseći klupu stola za piknik kojeg je
moj otac upravo završio.
- Što? - podigao je defanzivno svoje ruke. – Htjele su pomoći.
- Postoji zakon o izrabljivanju djece protiv ovakvih stvari, tata, - šalio sam se.
Kacie je prišla i pozdravila mog oca.
- Dan, g. Murphy. Drago mi je što vas ponovno vidim.
- Ne, ne. Ne želim to čuti. Molim te, zovi me Bob. - Sagnuo se te ju je brzo
zagrlio. – I meni je drago. I još k tome ovoga puta u puno boljim uvjetima.
- Apsolutno. - Kacie je uzdahnula. Otišla je iza cura i provirila preko njih da bolje
vidi. – Jeste li dobre vas dvije?
- Mama! Odmakni se! - Lucy ju je lagano i nježno odgurnula. – G. Bob kaže da ne
smiješ biti ovdje bez zaštite. Trebaju ti sigurnosne naočale. - Kada je to rekla,
odmarširala je do velike kante i zgrabila dvoje naočala. Jedne je dala Kacie, a jedne
meni. Nasmijao sam se kad je Kacie stavila naočale te se trepćući okrenula prema
meni. Kacie je svaku situaciju napravila vrlo seksi.
Bilješka za moj um – uzmi jedan par prije nego što odeš. Možda bi se mogli igrati
jedne seksi igrice u kojoj usamljena domaćica upoznaje uspaljenog stolara.
- Brody, i ti isto. - Lucy je prekrižila ruke i nestrpljivo lupkala nogom o pod.
- Da, gospo. - Poslušao sam instrukcije malog narednika te odmah stavio
naočale.
- Ovo je stvarno guba. - Kacie je pogledala klupu. Volim ovu teksturu u drvetu.
Moj stranac
- Lani smo morali posjeći hrpu stabala oko našeg imanja, no nisam htio da svo
to drvo propadne. Već sam ih nekoliko napravio za susjede. Vjerojatno ću ih samo i
nastaviti raditi. - Slegnuo je ramenima.
Kacie ga je blagim osmijehom promatrala. Zasigurno je bila zbunjena mojim
ocem. On je bio najjužniji sjevernjak kojeg si ikada upoznao. Ono što mu je najviše
značilo je živjeti jednostavnim životom. Nikada se nije petljao u 'slavni' dio mog života.
Mama je jedva čekala da se sa mnom prošeće po crvenom tepihu ili da ode na neke
dobrotvorne zabave kako bi se očešala s drugim poznatim osobama. Tata bi uvijek
radije ušao kroz stražnji ulaz i potpuno izbjegao paradu svjetla i pažnje. Kad sam bio
dijete, on nije bio jedan od onih roditelja koji bi urlali s tribina na mene, suce ili
trenere. Na onim utakmicama, koje je uspio odgledati, samo bi u tišini navijao i
pljeskao. Definitivno sam od majke pokupio onaj glasni i zaigrani duh.
- Hej društvo, jeste li za kratku šetnju? Ponio sam kruh; mogli bi hraniti patke.
- Želimo ostati ovdje, - Piper je cvilila.
Kacie je odmahnula glavom. – Ne, ne. Idemo. Možemo kasnije svratiti.
- Ako žele ostati, meni ne smetaju, - tata je promumlao s olovkom u ustima,
pokušavajući izmjeriti dasku.
- Sigurno tata?
- Sigurno, nisu smetnja. Uostalom, volim kad je netko ovdje sa mnom.
- Jeli to u redu? - Pogledao sam u Kacie koja nije bila baš uvjerena.
Prekrižila je ruke i izbacila bok u stranu, prelazeći ljutitim pogledom s Lucy na
Piper. – Hoćete li vas dvije biti dobre?
Obije su uzbuđeno kimnule i brzo nastavile raditi.
- Hvala, g. Mur…- malo se osmjehnula. – Bob. - Tata je izgledao zajapureno.
Kimnuo je jednom i nastavio s poslom.
Primio sam Kacienu ruku u svoju te ju nježno povukao prema vratima.
– Hajde. Nemamo puno vremena do ručka.
Nasmijala mi se, stisnula ruku i drage volje krenula za mnom. Skinuo sam
naočale te ih ubacio u kantu pokraj vrata. Kad je ona posegnula za svojima, nježno
sam je uhvatio za ruku kako bih ju zaustavio. – Trebala bi ih ostaviti. - namignuo sam
joj s osmjehom.
Zaigrano me udarila u ruku nakon što ih je ubacila u kantu.
Moj stranac
Izašli smo iz radione i skrenuli lijevo, prateći zemljani put koji je vodio do malog
jezera. Naše jezero nije bilo ni približno veliko kao ono kod Kacie, no moji roditelji su
ovo jezero posjedovali. Sve. Njihovo imanje protezalo se sve do druge strane i oni su
bili jedini koji su ga mogli koristiti. Svakih nekoliko godina moj otac ga je napunio
ribama. Iako nisi mogao koristiti brod, on je jako volio sjedini na stolici za ljuljanje i
pecati s mola ili s obale.
- Tvoji roditelji sve ovo posjeduju? - Kacie je stavila ruku na čelo kako bi
blokirala sunce, pokušavajući pogledati preko jezera.
- Da. To je sve dio njihove farme.
- Prekrasno je, - promrmljala je. – Ovo cijelo mjesto je… nestvarno.
- Želiš jedno?
Podigla je glavu prema meni ali ju je sunce zaslijepilo. – Jedno što?
- Ovo. - slegnuo sam ramenima. – Farmu. Mjesto gdje će se cure igrati i rasti. Ja
posjedujem mnogo više imanja nego što moji roditelji koriste. Na desetke hektara.
Mogao bih jednu izgraditi za nas.
- Oh, Brody. Nema šanse. Da se nisi usudio. Samo sam htjela reći…- odjednom
je prestala govoriti. Okrenuo sam se prema njoj i pratio njezin pogled prema staroj,
istrošenoj štali koja se nalazila s lijeve strane jezera. – Oh, Bože. Je li ta štala tvoja?
Njihova? Kak god. -
- Je, - odgovorio sam, potpuno zbunjen.
- Možemo li je otići vidjeti? - Ugrizla je usnicu te me molila pogledom.
- Naravno. Što god želiš.
Prije nego što sam izgovorio do kraja, ona me vukla kroz gustu travu i korov
prema napuštenom objektu.
Koji vrag?
- Kacie, uspori. - smijao sam se.
Spustila je glavu u stranu te se osmjehnula, no nije ništa odgovorila ili usporila.
Kada smo došli do štale naglo je stala pa sam se skoro sudario s njom.
- Isuse, - prošaptala je, promatrajući oduševljeno u oronuli objekt. – Pogledaj
kako je prekrasna.
Nježno sam joj masirao ramena te se spustio do njezinog uha. – To je samo
štala, Kacie.
Moj stranac
- Ti vidiš samo štalu. Probat ću ti pokazati što ja vidim. - Ponovno me uhvatila
za ruku i povukla.
Suho drvo je pucketalo dok je ona oprezno otvarala vrata štale. Osjetio sam
miris drveta, prašine i starog sjena u nosu i ustima od čega sam zakašljao.
- Pogledaj ti to. Koliko je to lijepo? - pokazala je prema sunčevim zrakama koje
su ulazile kroz puknute daske i obasjavale milijune čestica prašine u zraku. – Koliko je
to čudesno?
Ona je promatrala svjetlo, a ja nju. – Što je ovo? Što je to s tobom i starim
štalama?
- Nemam pojma. - radosno je uzdahnula. – No volim ih, a kad kažem volim ih
onda mislim da ih stvarno volim. Staro drvo, miris prašine, škripave tavane. Nemoj ni
da počnem pričati o čudesnim paučinama koje ovdje možeš naći.
- Hm, jako se dobro sjećam jedne moje slatke male bakrene djevojke koja se
prošli tjedan popela na kuhinjski element jer je vidjela pauka na podu.
- Ali ja.
- I, - nastavio sam, zafrkavajući je, - sjećam se kad je ista ta žena vrištala da se
brže popišam kako bih došao i ubio malog pauka.
Prekrižila je ruke i zakolutala očima. – To je bio kućni pauk. Bio je strašan. Pauci
u štali su bezopasni.
- I veći. - Kimnuo sam glavom prema tamnom kutu štale. – No imaš sreće. Tamo
su ljestve.
- Stvarno? - postala je sva uzbuđena. – Idemo gore?
Nasmijao sam se te joj kimnuo. – Može.
Praktično je preskočila daske na podu te se uspela po ljestvama tolikom
brzinom da sam jedva uspio uživati u pogledu. Kad sam se popeo ona je hodala u krug
i polagano sve promatrala.
- Gledaj kako je lijepo ovdje.
Pogledao sam oko sebe i primijetio veliku količinu prašine, hrpe starog sjena
poslagane u kutu i paučinu. Slegnuvši ramenima pogledao sam u nju i odmahnuo
glavom. – Oprosti, ne vidim ništa privlačno.
Moj stranac
- Duboko udahni. - Zatvorila je oči i udahnula. – Je li možeš namirisati svu tu
povijest? Tko je prije toliko godina živio ovdje? Kakvi su bili? Što je bilo ovdje? Zar te
sve to ne uzbuđuje? Sve to… nepoznato?
- Nažalost, ne. Mene uzbuđuje miris leda. Ovo je još jedna interesantna stvar
koju možemo dodati na listu stvari koje tebe uzbuđuju, ha? Do sada imamo krv,
organe trbušne šupljine, štale, tavane. - Nacerio sam se. – Još nešto?
- Tebe. - Polagano je došla do mene te me zagrlila oko struka.
- Što ovo znači? - rade volje sam joj uzvratio zagrljaj. – Ova štala te stvarno
uzbuđuje, ha?
- Možda, - tepala je. – Tako je romantična.
- Nemam našu dekicu s mola ovdje, no mislim da vani možemo pronaći neki
komad meke trave. Idemo dolje? - Napravio sam korak prema ljestvama, no ona mi je
uhvatila ruku te me povukla ponovno kod sebe.
- Kad već to pitaš. - Podigla je obrvu te mi se vragolasto nasmijala. – Ja bih
htjela ići dolje, stvarno.
- Čekaj, što?
Dok je moj mozak shvatio što je htjela reći, moj mali je već bio tvrd kao kamen.
Polagano se spuštala na koljena, cijelo to vrijeme me je promatrala svojim
velikim svjetlucavim zelenim očima. Posežući za gumbom mojih hlača, podigla je glavu
i jezikom prešla po zubima. Lagano je povukla moje bokserice, tek toliko da mi ga
oslobodi te ga obujmila svojom malom rukom. Pokušavao sam se suzdržati da ne
svršim po sebi kao neki uzbuđeni četrnaestogodišnjak kojeg je djevojka po prvi puta
dotaknula. One minute kada je prešla jezikom preko mog natečenog glavića nije me
bilo briga ni za štale ni za hokej. Odmah sam instinktivno počeo pomicati kukovima.
Želio sam u isti tren ubrzati i usporiti. Primio sam ju za kosu i stisnuo. Taj maleni trzaj
je bio kao benzin na njezinu vatru dok je stenjala uz njega. Izravnala je jezik te ga
spustila do korijena, uzimajući ga što je dublje mogla. Tako ga je držala nekih minutu,
gutajući vršak, a ja sam se suzdržavao. Primila me za guzicu te me povukla bliže
sisajući ustima tolikom jačinom da sam mogao eksplodirati svake minute.
- Mama! Brody!
Moj stranac
Oči su mi se brzo otvorile, a Kacie se brzo podigla, obrisala usta te se
pokušavala smiriti. Pokušavao sam natjerati mozak da normalno funkcionira dok sam
zakapčao hlače.
- Mama! - Lucy je ponovno pozvala.
- Gore sam, dušo, - Kacie se nagnula nad rub. – Ne dolazi gore. Nije sigurno. Mi
ćemo odmah sići.
Začulo se klopotanje njihovih nožica po drvenom podu dok su trčale prema
drugoj strani da pogledaju u stari konjski boks.
- Jesi li dobro? - Kacie je polizala svoje natečene, roze usne.
- Nisam. - progunđao sam. – Toliko sam prešao granicu gdje nema povratka, da
to više nije niti smješno.
- Jako mi je žao, - ispričavala se. – Obećajem ti da ću se za to kasnije pobrinuti.
Raširio sam noge kako bih zaustavio trljanje prepona po mojim jajima.
– Nadam se. Ne želim ostatak prokletog dana hodati kao da sam upravo sišao s konja.
Pokušavala se ne nasmijati pa se ponovno izvinula. – Stvarno mi je žao. Boli li
te?
- Ne. Boli me abnormalno. - progunđao sam nelagodno. – Osjećam se kao da
sam dobio udarac direktno u jaja. Jesi li ikada čula da je netko od toga umro? Ako nisi,
ja bih mogao biti prvi.
- Mama. Gda JoAnn je rekla da je ručak gotov, - Piper je poviknula.
- Dobro, dušo. Gotovi smo, silazimo. - Nasmijala se i stavila ruku preko ustiju
kad je shvatila što je rekla.
- Baš smo trebali, - progunđao sam dok smo hodali prema ljestvama.
Moj stranac
Poglavlje 11
Kacie
Ušla sam zaneseno kroz vrata na poslu, još uvijek opčinjena prekrasnim
vikendom s Brodyem i curama, odlučna da ne dopustim da mi nešto upropasti dan.
Čuvene posljednje riječi.
- Dobro jutro, Darla! - pjevušeći sam izgovorila te riječi, spremajući svoj ručak u
ormarić.
Zagrizla je jabuku te podigla obrvu. – Uh, uh. Netko je ovaj vikend dobio malo.
Pokušala sam sakriti osmijeh, no svaki puta kada sam se prisjetila Brodyevog
iznenađenog pogleda kada sam se spuštala na koljena, nisam mogla a da se ne
nasmijem. No, pogled na njegovom licu nekoliko sati kasnije, kada sam ga napokon
oslobodila boli i završila ono što sam počela bio je neprocjenjiv. Tko bi rekao da je
radiona njegovog oca tako zabavna?
- Ne krivim te. Sa frajerom tako zgodnim kao što je tvoj, ja bi bila dosadna kao
uš. - Nasmijala se i bacila jabuku u smeće.
I ja sam se nasmijala te joj omahnula glavom. Stvarno mi je Darla bila draga.
Nije imala nikakvu kočnicu, izgovorila je sve što joj je bilo na pameti. S njom je rad
ovdje bio ne samo podnošljiv već i zabavan. Uz to ju je Maureen jako voljela, i kada je
god bio bonus ona je rekla par dobrih riječi o meni.
- Čiji dečko je zgodan?
Osjetila sam knedlu u grlu dok sam pokušavala objesiti vestu. Nije bilo bitno
koliko je vremena prošlo, no od tog glasa sam i dalje gubila kontrolu, samo ovoga
puta iz potpuno drugačijih razloga.
- Kaciein. On je hokejaš, profesionalni, - Darla je veselo nastavila. – Ja čekam.
Definitivno ću ga primiti. On je previše zgodan da to propustim.
- Stvarno? - Zack je znatiželjno upitao.
Moj stranac
- Da. - uzdahnula je. – Prekrasne smeđe kovrče, predivne zelene oči koje si
ikada vidio i guzicu za štipanje.
Bože Darla, prestani pričati. Odmah.
- No sumnjam da ću imati tu šansu. Koliko sam čula, opčinjen je njome.
- Kako se zove? - Zack je nonšalantno upitao.
- Bro…
- Nije te briga. - Ljutito sam odgovorila prekinuvši Darlu.
Zack mi se nacerio, onim osmijehom od kojeg ti zastane srce. Osmjehom kojeg
sam nekada voljela. Osmjehom koji mi je nekada rastapao srce. – Nije te briga? To je
čudno ime. - Naslonio se prekriženim rukama na dugačak pult.
- Moram raditi, - rekla sam hladno, krenuvši do stola da pregledam kartone.
- Pokušala sam te nazvati, kad smo kod toga. Maureen je morala malo
promijeniti rasporede. Počinješ za sat vremena. - Darla je izgovorila. - Oprosti.
Progunđala sam. To je značilo da ću morati ostati sat vremena duže. Eto, došla
sam na posao sretna, a odjednom sada jedva čekam da završim i odem doma.
- Pa to je dobro ispalo. Baš idem na pauzu. - Zack se uspravio. – Možemo li
razgovarati?
Darla je prelazila pogledom s mene na njega. – Zar se vas dvoje poznajete?
Četiri godine odbojnosti i ljutnje lijevalo je iz mog pogleda u njegove tamne oči.
Kako se usuđuje dovoditi me u ovakvu situaciju na poslu?
Šupak.
- Imam posla.
- Draga Darla je upravo rekla da počinješ raditi za sat vremena. Hajde, molim
te? - Njegove oči su bile nježne, moleći me da ga poslušam, no ja nisam htjela
posustati.
- Ne hvala, - rekla sam hladno.
- Što se događa? - Darline oči su bile širom otvorene, vjerojatno od razmišljanja
što je propustila.
- Kacie ne želi pričati sa mnom, iako ju već nekoliko tjedana molim da me samo
posluša. - Zack je odgovorio Darli bez da je maknuo pogled s mene.
- Zašto ne zašutiš? - odbrusila sam mu. – Jako ti dobro ide ta šutnja. Pokušaj i
sada.
Moj stranac
Darla je ostala zapanjena te se samo bacila na stolicu. – Opa, ja ne znam
povijest svega ovoga, ali ovo je duboko, ha?
- Moglo bi se reći. Ja sam otac njezinih blizanaca, - Zack je bezosjećajno rekao.
Krv mi je proključala. Projurila sam pokraj njega. – Idemo, šupčino.
Ako hodam dovoljno brzo, možda ću ga izgubiti u jednom od ovih hodnika.
- Uspori malo! - uzviknuo je i potrčao par koraka dok me nije sustigao.
Nisam te sreće.
- Ne mogu vjerovati, - odbrusila sam i okrenula prema njemu da se suočim s
njim. – Ovo je emocionalna ucjena. Kako se usuđuješ prilaziti mi na poslu? Što ti misliš
tko si ti?
- Znam da je to bilo užasno glupo i žao mi je što sam to tako napravio, - izvinuo
se onako polu- osjećajno, - No očajnički sam želio popričati s tobom.
- Da, stvarno? Krasno. - Okrenula sam se i nastavila hodati, nastavljajući ljutito
govoriti. – Nekoliko tjedana mog ignoriranja te napravilo očajnim, ha? Zamisli kakav
osjećaj imaju pet jebenih godina!
Gurnuo je ruke u džepove i spustio glavu, odlučivši da se više ne svađa.
Vrlo pametna odluka.
***
Kad smo stigli do kantine, odjurila sam do jednog stola i sjela prekriživši ruke. –
Završimo već jednom s ovim, molim te, kako bi se napokon mogla vratiti svom
normalnom i sretnom životu.
Uzdahnuo je. – Idem po kavu. Hoćeš ti?
- Kakogod. - Zakolutala sam očima i pogledala u stranu. Jedan par je u tišini
sjedio za stolom, držeći se za ruke. Suze su joj lijevale niz obraze dok joj je glava bila
naslonjena na njegovo rame. Njegove usne su drhtale dok je pokušavao biti jak za nju,
zbog nekog razloga kroz što su prolazili.
Zar im je dijete bolesno? Roditelj? Jer jedan od njih izgubio brata ili sestru?
Moj stranac
To je bio najteži dio moga posla. Obično upoznaješ ljude na njima najgori
mogući dan u životu. Oni se tebe neće sjetiti, no ti njih nikada nećeš zaboraviti.
- Šećer?
Trznula sam se iz svojih misli i pogledala u Zacka. – Ne zovi me tako, - odbrusila
sam.
Nasmijao se i odmahnuo glavom. – Pitao sam da li želiš šećera za kavu. Prije si
tako pila; nisam siguran da li se to promijenilo.
- Mrzim šećer u kavi, - lagala sam, odbijajući mu dati zadovoljštinu kako je
njegovo sjećanje dobro. – Uzet ću čistu.
Spustio je dvije kartonske šalice na stol i sjeo preko puta mene. Nitko od nas
nije pričao. Nisam mu nikako željela pojednostaviti situaciju tako da počnem s nekim
bezveznim čavrljanjem. Ovo je zadnje mjesto gdje bih sada željela biti, na cijeloj
planeti. Istraživački šator na Antartici? Može, odmah. Plivanje s krokodilima u
Amazoni? Samo daj. Puzanje po pustinji u Egiptu? Mačji kašalj za ovaj trenutak.
- Pa…- Uzdahnuo je. – Kako ti se zove dragi?
Suzila sam oči prema njemu te mu se približila. – Jedini razlog zašto sada
sjedim ovdje s tobom je taj što nisi htio začepiti svoja jebena usta pred Darlom, ne
želim da se ljudi petljaju u moj život. Želiš me nahraniti s nekim sranjem gdje si bio
zadnjih pet godina? Super. Kako hoćeš, ali moj dragi nije nešto o čemu ću s tobom
razgovarati.
Lagano se trznuo na moje riječi i pogledao u stol. Osjetila sam laganu bol u
sebi.
Ne. Jebeš tu bol. Zaslužio je.
- Zaslužio sam to, - rekao je.
- Napokon nešto u čemu se slažemo. - Zakolutala sam očima te se naslonila na
naslon stolice, još uvijek prekriženih ruku.
- Ovo nije niti meni lako, znaš, - rekao je nježno. – Godinama sam razmišljao što
bih ti rekao ako dobijem tu šansu. Sada si ovdje, sjediš točno ispred mene, no moj
mozak je paraliziran. Znam da ništa što kažem neće opravdati razlog zbog kojeg sam
prije pet godina otišao, niti se želim opravdavati. Želim samo da znaš od kuda
dolazim.
Moj stranac
Nije me nimalo bilo briga od kuda dolazi, niti sam to željela slušati, no znala
sam da neće odustati dok mu ne dopustim da objasni. U tom trenutku sam odlučila
zaključati svoju zamku i dopustiti mu da uzme što hoće. Nakon toga će dobiti što mu
ide.
- Znam da znaš kako sam tada pio, ali nisi znala koliko. Izgubio sam kontrolu.
Odlazio sam na posao i odradio samo svoju smjenu, iako sam znao da su
prekovremeni sati uvijek dostupni. Nisam mogao dočekati da završi posao i da odem
piti.
Prisjetivši se koliko smo teško tada živjeli jer smo imali jako malo novaca,
zaškrgutala sam zubima ali sam mu dopustila da nastavi.
- Nije mi nitko bio potreban da pijem. Kupio bih paket piva, sjeo sam u auto i
pio. Onda bih došao kući, ti bi otišla na posao, a ja bih stavio cure u krevet nakon čega
bi se napijao dok ne zaspim. Došao sam do te situacije da sam na putu do posla popio
pivu kako bih izdržao dan bez drhtanja.
Samo sam sjedila i u šoku ga gledala. Znala sam da pije – nalazila sam tu i tamo
konzerve piva po kući – ali nisam imala pojma da je tako loše.
- Bio sam bolestan. Onda me jedan dan zaustavila policija te me uhapsila radi
vožnje pod utjecajem alkohola. Trebali su me odmah strpati u zatvor, ali ako se sjećaš,
moja mama je tada radila u odvjetničkom uredu. Čovjek se potrudio i napravio čudo
pa su me pustili, a moja optužnica je bila povučena zbog neke tehničke pogreške.
Nova vožnja pod utjecajem alkohola, novo hapšenje, nove optužnice. Tada nije bilo
tehničkih pogreški.
Bila sam potpuno zadubljena u ono što mi je govorio. Nisam imala pojma o
hapšenju.
Tko ga je izvukao? Kako je to uspio sakriti od mene?
- Tada sam odlučio kako nisam dobar za tebe i cure. Što se god vama trima
dogodilo, bolje vam je bez mene. Isto tako sam znao ako ti kažem da odlazim jer sam
kreten, kako si ti bila odana djevojka, ti bi se za nas borila. Vjerojatno bi i pobijedila.
Ostaviti tebe i cure je najteža i najgluplja odluka koju sam ikada donio.
Srce mi se steglo. Znajući da je imao sve te probleme, a ja sam bila potpuno
nesvjesna cijele situacije bilo je užasno.
Moj stranac
- Jednog jutra si mislila da sam na poslu, a mene je mama odvela kod
odvjetnika kod kojeg je radila, da mi kaže kako sam u velikim govnima. Kasnije tog
popodneva kada je Christina došla čuvati cure ja sam donio trenutnu odluku. Ubacio
sam moje stvari u auto, nažvrljao ti poruku, poljubio cure i to je bilo to. Plakao sam
dok sam ih ljubio. Te noći sam se nekoliko puta provozao ispred kuće, tako jebeno
blizu da se vratim kući i da te molim za oproštaj. Jednom sam čak i zastao na prilazu.
Jako se dobro sjećam. - Gledao je u stol, izgubljen u svojim sjećanjima. – Držala si Lucy
na boku, još uvijek obučena u svoju medicinsku odjeću. Povukla si zastor kako bi
vidjela tko je, ali su te svjetla automobila zaslijepila. Krenuo sam u rikverc, a ti si otišla.
Vjerojatno si pretpostavljala da se neki auto samo okretao.
O Bože. Sjećam se toga. Bilo je jako mračno. Molila sam se da je to on, no auto je
otišao pa sam izgubila svu nadu.
Šmrknuo je i obrisao kut oka, bez ikakvog očnog kontakta sa mnom. –
Nakon toga je sve išlo na gore. Selio sam se s kauča na kauč, pio karton pive na dan,
nekada i više. Nakon nekog vremena piva mi nije bila dovoljna, pa sam počeo
konzumirati alkohol. Samo sam htio sve zaboraviti. Kada sam bio trijezan samo sam
mislio na vas i na sve što propuštam. Izabrao sam alkohol umjesto moje djevojke i
kćerki. Nisam mogao niže pasti u životu, ili sam barem tako mislio.
Oči su mi se napunile suzama pa sam bila zahvalna što ne gleda u mene. Baš
kao i on, ja sam jednako tako razmišljala kako će izgledati trenutak kada ga prvi puta
ugledam. Zamišljala sam kako vrištim na njega, šamaram, izgovaram najružnije riječi
koje se mogu sjetiti. No umjesto toga sam štipala svoju ruku koliko sam jače mogla
kako bi se smirila da ne zaplačem. Držala sam se čvrsto za tih pet godina ljutnje no
one su trenutačno isparile u potpunu zbunjenost jer sam primijetila da gutam svaku
njegovu riječ.
- Nekako sam uz pomoć milosti božje i moje majke, uspio izbjeći zatvor. Majka
me je molila da potražim pomoć. Ponudila se platiti odvikavanje, prijetivši mi da će
otići kod tebe i sve ti priznati, čak je molila i mog oca za pomoć; ali kako znaš, on je i
sam bio pijanica. Svakoga dana sam postajao sve sličniji njemu te sam i ja bio toliko
van kontrole da nisam primijetio da mi treba pomoć. Jednog dana sam spavao na
kauču neke cure koju sam upoznao u baru kad me sestra pronašla. Rekla mi je da je
mama imala moždani udar i da je noć prije umrla.
Moj stranac
Nisam više mogla zadržati suze. Zack je imao težak život. Njegov otac je bio
pijanica koji je tukao njegovu majku. Kad je Zack bio mali dječak, napokon joj je
dozlogrdilo pa ga je izbacila iz kuće. Jako se trudila da stavi na noge njega i njegovu
sestru Taru, sama, i da im priušti dobar život. Njegov otac je stalno s njim nešto
planirao ali ga je na kraju ostavio da čeka na trijemu sa svojom vrećom za spavanje.
Njegova majka se nikada nije tužila na njegovog oca. Jednostavno se više trudila kako
bi nadoknadila ono što on nije dobio od njega. No ono što je tek kasnije shvatila,
vjerojatno je previše voljela Zacka da mu je dopustila da se pretvori u svog oca. Zack je
bio veliki mamin dečko. Ne mogu si niti zamisliti kako je njezina smrt utjecala na
njegov već nestabilan život.
- Nekoliko slijedećih dana sam jako pokušavao ostati trijezan. Pomogao sam
Tari isplanirati sprovod te staviti umjetan smiješak za svoju baku, no tada mi je sve to
bilo preteško da sam počeo pit kao smuk dan prije sprovoda. Slijedeće čega se sjećam
je snažno lupanje na vratima. Kad sam ih otvorio Tara me počela sumanuto tući.
Udarala me u prsa i u trbuh. Nakon toga se odmaknula te mi pljunula u lice. - Glas mu
je pukao, a ja sam morala progutati jecaj. – Njezin dečko, Tony, primio ju je za ramena
i odmaknuo dok sam ja majicom brisao pljuvačku s mog lica. Vrištala je na mene, no
njezine riječi su mi bile u magli. Okrenula se i nekontrolirano plakala na Tonyevim
grudima. Pitao sam ga koji se kurac događa, a on me ljutito pogledao i rekao da
satima pokušavaju doći do mene, no ja sam bio mrtav od alkohola. Prespavao sam
cijeli mamin sprovod.
Jecaj koji sam progutala je nekako upio izaći van pa sam rukama prekrila usta.
Zack je uzeo maramicu sa drugog stola koju mi je dodao nakon čega je obrisao svoje
suze. – Nepotrebno je reći, ali tada sam shvatio da je to najniže što sam mogao pasti.
Moja pijana guzica je bila toliko sebična i zaljubljena u bocu, ne samo što sam izgubio
djecu, već sam sada propustio mamin sprovod. Slijedećeg dana sam se prijavio na
odvikavanje te tamo živio slijedećih šest ružnih mjeseci. Dok sam bio tamo i tata mi je
umro, no na njegov sprovod sam odlučio da ne idem. U mojoj glavi bi to bila izdaja
mojoj majci.
Duboko sam udahnula, pokušavajući upiti sve što mi je do sada rekao. – Jako
mi je žao zbog tvoje majke, Zack. Znam koliko si ju volio, - napokon sam izgovorila
drhtavim glasom.
Moj stranac
- Hvala. - Nekakav čudan lažan osmjeh mu se promigoljio na licu. – nakon
odvikavanja potpuno sam promijenio svoj život. Počeo sam raditi, krenuo u školu
kako bih postao bolničar te sam započeo program o ovisnosti ovdje u bolnici. Žudio
sam za stabilnošću u svom životu. Moj cilj je bio da ozdravim i da se situiram prije
nego što ti priđem.; Mislio sam da ćeš biti udana i vjerojatno imati još djece pa te
nisam htio podsjećati na patnju, no nadao sam se da ću jednoga dana zaraditi tvoje
povjerenje i da ću imati barem nekakvu ulogu u životu naših cura. - Brada mu se
zatresla. – Molim te Kacie. Ne želim biti kao moj otac.
Samo sam sjedila, potpuno zatečena. Nisam to očekivala čuti- ništa od toga.
Mislila sam da će mi blebetati kako je bio mlad, glup i sebičan, iako je na neki način i
bio, no ovo je bilo puno dublje od toga. Nakon toga sam napravila nešto totalno
impulzivno, bez razmišljanja, nešto što me šokiralo do srži. Prije nego što je moj
mozak shvatio što moje tijelo radi, ispružila sam ruku i stavila preko njegove.
- I ja sam žudila za stabilnošću. Nešto ćemo smisliti… polako.
Moj stranac
Poglavlje 12
Brody
- Sranje! Zar odlaze na koledž? - promatrao sam kilometarsku listu školskih

potrepština za cure, razmišljajući koji vrag im potrebno pedeset olovaka… svakoj.
- Dobrodošao u kupnju školskih potrepština. - Kacie se cerekala uzimajući
kolica.
Pogledao sam u kolica pa u nju. – Mislim da nam to neće biti dovoljno.
Nasmijala se i odmahnula glavom. – Isuse Bože. Ovo će biti šokantno buđenje.
Cure, idemo! - cure su vratile male plišane igračkice s kojima su se igrale te
doskakutale do nas.
- One imaju šest godina. Zašto im pobogu treba sto olovaka? - mrmljao sam
sebi u bradu dok sam hodao za Kacie. – Ja imam dvadeset i sedam. Mislim da nisam
potrošio sto olovaka u cijelom svom životu.
Kada smo bili na drugoj polovici liste, ja sam se bolje zabavljao nego cure,
bacajući sve što nije bilo zaključano u kolica.
- Brody, trebaju nam obične pastele ne sjajne. - Lucy se namrštila dok se
naginjala na kolica.
- Oh, zar sam uzeo sjajne? - Uzeo sam šest najvećih paketa običnih pastela te ih
ubacio u kolica. Lucy se nagnula da uzme sjajne pastele iz kolica no ja sam ju
zaustavio. – Ne. I te ćemo uzeti. - namignuo sam joj.
Kacie se vratila iz toaleta s Piper pa se šokirala vidjevši kolica. – Isuse!
- Znam. Zabavljamo se. - nasmijao sam se.
Kacie me je povukla za majicu, odvlačeći me od cura. – Brody, slušaj me.
Zahvalna sam ti što se zabavljaš s curama, no ja sam na plaći. Ne mogu si sve ovo
priuštiti.
- Niti ne trebaš. Mogu svojim curama kupiti sve što im je potrebno za školu.
Moj stranac
- Ne mogu ti to dopustiti.
- Kacie, da li sam ti ikada rekao što da radiš sa svojim novcima?
Ugrizla se za usnicu i odmahnula glavom.
- Onda me nemoj vrijeđati i govoriti mi što da radim s mojim. - Nagnuo sam se i
poljubio vršak njezinog nosa. – Baš se zabavljam. Dopusti mi da to učinim.
Prije nego je imala šanse odgovoriti, ja sam se okrenuo prema curama. –
Dobro, Twinkies. Gdje smo ono stali?
Hodali smo po Targetu sve dok nam kolica nisu bila potpuno ispunjena novim
ruksacima i sjajnim cipelicama za princeze. One očito nisu bile na školskoj listi, no
curama su oči zasjale kada su ih ugledale. To mi je bilo dovoljno.
- Vaš iznos je $312.41, - rekla je žena na kasi.
Začuo sam kako je Kacie tiho uzdahnula, no nisam se niti trudio da ju
pogledam nego sam izvadio karticu i provukao je. Krenuli smo prema izlazu kad se
nekoliko dječaka nervozno nama približilo.
Izgledali su kao da imaju nekih desetak godina i jako nervozno. Jedan od njih je
otvorio usta kako bi počeo pričati no zatvorio ih je prije nego je išta izustio. Drugi ga je
lagano gurnuo pa je ponovno probao. – Uh, jeste li vi… Brody Murphy?
Zakoračio sam prema njima te stavio ruke na koljena kako bi im bio bliže. –
Jesam. Kako se zoveš?
- Uh, Cole.
- A ti? - Pogledao sam prema njegovom prijatelju, no on nije ništa odgovorio.
Crvena kosa mu je padala preko lica dok me promatrao, brzo trepćući iza naočala s
tamnim okvirima.
Cole ga je gurnuo. – To je Dylan. Uh, možemo li dobiti autogram?
- Naravno. Na što želite da vam se potpišem.
- Evo, uzmite ovo. - Žena, koja je pretpostavljam bila majka jednog ili obojice,
mi je prišla te mi dodala papir i olovku.
- Hvala. - Uzeo sam papir te ga uredno potrgao na pola. – Rekao si Cole? -
Dječak je željno kimnuo.
Cole,
Go Wild!
Moj stranac
Brody Murphy #30
Stisnuo je papir u svojoj ruci, držeći ga blizu svoga lica dok ga je uzbuđeno
čitao.
- Dylane, moj frende. - Okrenuo sam se prema drugom dječaku. – Ako želiš
dobiti moj autogram, morat ćeš reći bok.
Njegove oči su bile širom otvorene te je duboko udahnuo. – Bok, - rekao je
jedva čujnim glasom.
Nasmijao sam se i protrljao njegovu kosu. – To je dosta.
Dylan,
Walk on the Wild side!
Brody Murphy #30
- Imate li vremena za brzu sliku? - njihova majka je upitala.

- Apsolutno, - rekao sam.
Obojica su se okrenula prema njoj dok sam ja stao u sredinu, lagano sam
čučnuo. – Smiješak, Dylane, - rekao sam dok je okidala sliku.
***
- Kako mislite da će Wild ove godine proći? Mislite li da će te doći do play- offa?
Ovo je teška godina za tvoj karakter, ha? Siguran sam da su ugovorne godine stresne,
- Dylan se okrenuo prema meni i sve to izrekao.
- Opa. - ustao sam. – Za nekoga koji prije minutu nije mogao reći bok, sada si
jako brbljav, ha?
- On je sportski genije. On stalno čita podatke i statistiku. - Cole je slegnuo
ramenima. – On sve zna.
- Bravo, dečko.
Moj stranac
Ponovno sam razbarušio Dylanovu gustu kosu pa se ispričao i vratio svojim
curama. U tišini sam se molio svim svecima da Kacie nije čula ono zadnje pitanje
crvenokosog dječaka.
- Društvo, spremni na odlazak? - glasno sam zapljeskao hodajući prema njima.
Kacie mi se čudno nasmijala pa mi se srce stisnulo. Namjerno sam joj lagao da
mi ove godine ne istječe ugovor, jednostavno nisam htio o tome razgovarati. Cijelo
vrijeme mi je to bilo na pameti kao što je i normalno, a znajući da bi onda bilo i na
Kacieinoj, to bi me ubilo.
- Zašto su ti dečki htjeli da nešto potpišeš? - Piper je nevino upitala.
- Htjeli su moj autogram. Znaš li što je autogram?
Odmahnula je glavom.
- Ja znam! - Lucy je radosno rekla. – To je komad papira na koji napišeš svoje
ime.
- Točno, - rekao sam joj. – Oni su samo htjeli da im napišem svoje ime.
- Ali zašto? - Piper je i dalje zvučala zbunjeno.
- Curke, Brody igra hokej na televiziji, tako da ponekad ljudi kada ga vide traže
njegov autogram jer je on… slavan. - Ugrizla je usnu i slegnula ramenima pogledavši u
mene, nesigurna da je dobro objasnila.
Kimnuo sam, a Piper je izgledala zadovoljno s Kacieinim objašnjenjem.
Hodali smo prema mom autu kad je Piper ponovno progovorila. – Ako si ti
poznat, znaš li ti Selenu Gomez?
- Da, možemo li mi dobiti njezin autogram? - Lucy je nastavila.
Kacie me pogledala pokušavajući se ne nasmijati otrovnoj strelici mome egu
koje su mi cure upravo zadale. – Žao mi je. - slegnula je ramenima. – Izgleda da trebaš
biti na Disney kanalu i pjevati pop pjesmice da budeš faca u njihovim očima.
***
Kad smo se vratili kod Kacie cure su htjele uzeti sve što smo kupili, odnijeti u
sobu i podijeliti ih na hrpe. Što da kažem? Imaju OKP baš kao i njihova majka. Sophia i
Moj stranac
Fred su pili kavu u kuhinji s nekim starijim parom koji su odsjeli u Innu na nekoliko
dana, pa smo se Kacie i ja odlučili iskrasti u njezinu sobu. Oboje smo se srušili na
krevet i isprepleli naše noge, a ona je naslonila glavu na moja prsa.
- Tko bi rekao da je školski šoping tako iscrpljujuć? - Uzdahnuo sam.
Kacie se nasmijala. – Čekaj da vidiš listu za drugi razred.
- Bolje mi je da krenem štedjeti, od sada, - zafrkavao sam se.
Sjela se te me pogledala s panikom u očima. – Rekla sam ti da ne kupuješ sve
te stvari. Mogla sam ja. Ne sve što si ubacio u kolica, već samo ono što je potrebno.
- Kacie. - nasmijao sam se. – Samo sam se šalio. Vjeruj mi, nisam trebao dva
puta razmisliti.
- Znam, ali… Isto tako igrači hokeja ne dobivaju plaće kao igrači američkog
nogometa, i…
- Smiri se. Da li ja zarađujem dvadeset milijuna godišnje kao drugi sportaši? Ne.
Hokej nije takav i meni to ne smeta; no ja zarađujem sedmoznamenkastu cifru te živim
kao student, tako da je sve u redu.
Zakolutala je očima. – Ne živiš kao student. Bila sam u tvome stanu i prekrasan
je.
- Moja mama je za sve to zaslužna. Da sam ga ja uređivao, imao bi namještaj s
terase u dnevnom boravku. Ozbiljno sada, taj stan je sve što sam kupio. Taj stan, dva
auta i farmu mojih roditelja. Da danas prestanem igrati, lijepo bi živjeli do kraja naših
života. I cure jednako tako, te vjerojatno i njihove cure.
Sladak smiješak joj se rastegnuo na licu dok je pogledala na krevet. –
Volim kad to kažeš.
- Kažem što?
- Mi, naše, takve stvari. Naročito kada govoriš o budućnosti.
- Ti si moja budućnost, Kacie. Ti si moja sadašnjost i moja budućnost, a kad bih
nekako mogao izmisliti mašinu za putovanje kroz vrijeme, bila bi i moja prošlost.
Onaj smiješak od prije sekundu je nestao. – Što ako moraš otići?
- Pa o tvom ugovoru. Što ako te prodaju?
- Čula si onog malog, je li tako?
Dylan. Mali crvenokosi kreten.
Moj stranac
Kimnula je. – Zašto mi nisi rekao da ti ove godine ističe ugovor?
- Iskreno. Nisam ti htio ništa govoriti jer ne želim da se oko toga zabrinjavaš. Ti
preuzimaš na sebe svačiji stres, kao da je tvoj. Misliš da trebaš sve popraviti, no nisam
htio da razmišljaš o tome. O tome se ja trebam zabrinjavati. Znam kako trebam braniti
da zadržim svoje mjesto u ovom timu, te planiram to i učiniti. Nema brige, ok?
- Daj mi dvije minute i onda ti obećajem da se više neću brinuti. - Namrštila se i
nervozno zagrizla usnu. – No razmisli o tome, Brody. Što ako do toga dođe?
- Što i ako dođe?
- Ja se ne mogu seliti. Moj cijeli život je ovdje u Minnesoti.
- Nećeš niti trebati. Rekao sam ti, dobro sam investirao. Bolje rečeno, Andy je
investirao za mene. Prije njega mi je novac bio u kutiji za cipele skriven u ormaru. Moja
poenta je da ćemo uspjeti kako god ispalo, dobro? - Nježno sam joj prešao prstima po
licu. – Ako će biti potrebno, kupit ću prokleti avion kako ne bi proveli više od par dana
jedno bez drugoga. Sve će biti dobro. Uostalom, tko kaže da odlazim? Ne zovu me -
Zid- bez razloga, sjećaš se? - Namignuo sam joj. – Sada dolazi ovdje i parkiraj glavu na
moja prsa.
Zakačio sam prst za njezinu kapuljaču te ju povukao k sebi, ne ostavljajući joj
izbora nego da padne na mene. Sklupčala se ispod moje ruke s glavom naslonjenom
na moja prsa gdje je i pripadala. Tako smo ležali dugo vrijeme, nitko od nas nije pričao
ali smo oboje razmišljali, vjerojatno o istoj stvari.
Što ako me prodaju?

Moj stranac
Poglavlje 13
Kacie
- Pogledaj što je mačka dovukla za sobom. - Alexa je sarkastično uzviknula dok

sam ulazila kroz vrata Twisted Petala. Imala je preklopljene ruke na prsima, a čvrst
pogled zalijepljen na licu.
- Čula sam da si ljuta na mene. - hodala sam prema njoj te prebacila ruke preko
ramena najbolje prijateljice.
- Ljuta? Zašto bih bila ljuta? - izmigoljila se iz mog zagrljaja i nastavila rezati
peteljke za svojom radnom plohom. – Jer sam razgovarala s mojom dragom
prijateljicom, znaš, onom koja živi sedam i pol tisuća kilometara daleko? - a ona mi je
ispričala vrlo zanimljive stvari koje se događaju u mom gradu sa mojom najboljom
prijateljicom, a ja o tome nisam imala pojma? Zašto bi me to ljutilo?
Bravo za čuvanje tajne, Lauren.
- Oprosti, Lex. Stvari su bile užasno kaotične između mog posla, provođenja
dovoljno vremena s mojim curama i mojom vezom s Brodyem – koja se najviše svodi
na poruke sada kada je sezona …- Uzdahnula sam i sjela na stolicu u kutu salona. –
Jednostavno nema dovoljno sati u toku dana.
Njezino lice se smekšalo te se čak i nazirao maleni osmjeh na licu. – Shvaćam.
Ne znam kako sve stigneš, draga. No što se događa sa Zackom? Stvarno ne mogu
vjerovati da mi nisi rekla. Što je Brody rekao? Kako to da već nije u zatvoru za
ubojstvo?
- On ne zna.
Podigla je naglo glavu s ustima širom otvorenim. – Što?
Spustila sam glavu na ruke. – Znam, znam.
- Koji si kurac mislila? Zašto mu nisi rekla?
- Ne znam. Ima svašta na pameti sada kada je počela sezona. Uz to je pod jakim
stresom jer mu ističe ugovor ove godine. - Grickala sam usnu, razmišljajući da li sama
sebe tjeram da u to povjerujem. – Jednostavno ga ne želim još više nervirati, znaš?
Moj stranac
Alexa me skeptično pogledala. – Hmm. Pa što je smrad rekao? Gdje je bio sve
ove godine?
- To je bila jako duga priča, no borio se sa dosta velikim demonima. Puno većim
nego što sam ikada čula.
Kada sam god pomislila na naš razgovor u kantini, način na koji mu se tresla
brada, iskreno pokajanje u njegovom glasu kada je ispuštao svoju dušu, bilo mi ga je
jako žao.
- O moj Bože. Dopustit ćeš mu da se vrati, nije li tako?
- Da se vrati gdje? - odbrusila sam braneći se.
- Bilo gdje!
- Ne znam. Još uvijek nije vidio cure, no mislim da ću mu dopustiti…
naposljetku.
Nije ništa na to rekla već je dramatično ispustila škare na stol te se okrenula da
opere ruke.
- Znam da se ne slažeš, - branila sam se, - no to je moja odluka, i on je tehnički
njihov otac.
Okrenula se naglo prema meni te me pogledala skupljenim očima. – Kako si ga
upravo nazvala?
- Znaš na što mislim.
- O, ne, ne znam. On je jebeni donator sperme, Kacie, ne njihov otac. Ja sam im
više bila otac nego on.
Pogledala sam u ruke i strugala po tamno ružičastom laku, samo kako bi
izbjegla kontakt s njome. – Znam da jesi. No… što ako se promijenio? Što ako bi
mogao imati nekakav pozitivan utjecaj na njihove živote? Zar one to ne zaslužuju?
Alexa je tapkala nogom po hladnim pločicama, promatrajući vrh moje glave.
Mogla sam to osjetiti. – Ne znam. Nemam pojma što bih ja napravila u tvojoj situaciji.
Ono što znam je da trebaš biti iskrena o ovome s Brodyem. - Obrisala je ruke o svoju
ružičasto crnu pregaču te zakoračila prema meni.
- Znam.
- Ozbiljno, Kacie. On ti je najbolja stvar koja ti se dogodila od rođenja cura. Ne
želiš to sjebati samo zato što si bila prevelika kukavica da otvoriš usta.
Moj stranac
- Nisam kukavica; Samo čekam pravi trenutak. No u pravu si. Reći ću mu
večeras.
- Alexa je uvijek u pravu – zapamti to. - Namignula mi je. – Vratimo se na šupka.
Ozbiljno, što misliš napraviti?
- Za sada ništa. Sada živim dan za danom.
- Kacie, budi jaka. Ne dopusti mu da se približi tvome srcu. - Na licu joj se
pokazala briga. – Omotaj to sranje u bodljikavu žicu dok je on u blizini.
- Lex, ne budi dramatična. - nasmijala sam se. – Dobro sam.
- Stvarno? Dobro si? Mislim da se sjećam prije ne toliko dugo, da vidimo… cure
su imale neka četiri mjeseca. Toliko je uprskao da sam ti rekla ako mu se vratiš kako ću
te ubiti od batina. Sjećaš se toga? - nagnula je glavu u stranu te me pogledala. – Još
uvijek ti dugujem batinanje.
Sjećala sam se. Kako bih ikada mogla zaboraviti taj dan? To je bilo uobičajeno
subotnje jutro u zadnjim danima studenog. Svo lišće je palo s drveća, zalijepljeno za
tlo od kiše. Dan zahvalnosti je bio slijedeći tjedan, a Božić je čekao iza ugla. To je bio
prvi Božić curama te sam bila jako uzbuđena. Znala sam da one ne znaju što se
zapravo događa, te sam obećala Zacku da neću pretjerivati, no željela sam da imaju
svaka par poklona ispod drvca. Štedjeli smo novac na našem štednom računu, znan
još kao limenka u ormariću iznad hladnjaka.
Mama je htjela da dođemo kući za Dan Zahvalnosti i to je bilo u redu, no ja sam
planirala da mi imamo mini Dan Zahvalnosti tjedan dana prije kod kuće. Bila sam toliko
uzbuđena što ću kuhati za Zacka i cure te kako ćemo taj dan provesti zajedno. Kao i
svakog drugog subotnjeg jutra, pustila sam Zacka da spava, budeći ga na sekundu da
mi da karticu. Spremila sam cure i otišla u dućan.
Zack i ja smo oboje imali minimalnu plaću, no uspijevali smo. Svaki tjedan smo
prvo kupovali ono što je curama bilo najpotrebnije – pelene, mlijeko i bebi hranu –
nakon čega smo navukli za sve ostalo.
Moram priznati, vjerojatno sam ja nekad pretjerala, ali to je bilo s razlogom.
Krenuli smo prema kasi, a ja sam imala osjećaj da guram Grinčeve prenatrpane
saonice. Kolica su bila napunjena malom puricom, krumpirima i svime ostalim da
napravim naš prvi ručak za Dan Zahvalnosti, da ne zaboravim sve naše tjedne
namirnice i cure.
Moj stranac
Tinejdžerka s plavim trakama u kosi vratila mi je karticu. – Žao mi je, gospođo.
Vaša kartica je odbijena.
- Čekajte. Što? - moj glas je kreštao od nevjerice.
- Vaša kartica, nije prošla. - Odmahnula je glavom gledajući u ekran.
- Možete li pokušati ponovno? - Dodala sam joj ponovno karticu i osjetila
stezanje u prsima. – Znam da na njoj ima novaca.
- Naravno. - Uzela je karticu na što je Lucy počela urlati, već joj je bilo dosta tih
kolica.
- Pst, pst. - Pokušavala sam ju umiriti još uvijek promatrajući ženu na kasi.
Pogledala sam u red ljudi iza mene. Jedna starija sjeda žena pogledala je u cure pa u
mene, sa suosjećajnim osmjehom.
Žena je provukla karticu i ponovno promatrala ekran, nakon čega je
odmahnula glavom. – Žao mi je, ne prolazi. Imate li možda neki drugi način plaćanje?
- Nemam, - rekla sam tiho. Osjetila sam prazan osjećaj u trbuhu i crvenilo na
licu.
Upitala me nešto, ali je ja nisam čula od plača cura. Natjecale su se koja će
glasnije plakati dok sam ja prolazila kroz najneugodniji trenutak u svom životu.
- Ispričavam se, - promrmljala sam izlazeći sa praznim kolicima koje su
sadržavale samo dvije histerične četveromjesečne bebe.
Žurila sam prema autu što sam brže mogla, jer nisam željela ponovno vidjeti
ljude koji su stajali iza mene u redu. Čim su cure bile zavezane, brzo sam izašla s
parkirališta i jurila najbrže što sam mogla prema kući.
- Hej! Probudi se! - sjela sam na krevet pored Zacka.
Progunđao je i otkotrljao dalje od mene.
- Zack?
Podignuvši malo glavu pogledao me napola skupljenim očima. – Što je?
- Uh, pokušala sam platiti karticom u dućani, ali je bila odbijena. Moraš nazvati
banku.
- Zašto?
- Da vide u čemu je problem. Naše plaće su jučer sjele. Trebalo je biti i više nego
što mi je bilo potrebno.
- Ne trebam zvati. Znam gdje su. - Legao se na leđa i pokrio glavu jastukom.
Moj stranac
Povukla sam jastuk s njega. – Zack! Gdje su? Trebam otići u dućan. Upravo sam
izgubila dva sata!
- Nema ih! - uzeo mi je jastuk.
- Nema? Kako to misliš nema? Gdje su?
- Potrošio sam ih.
- Što?
- Dečki i ja smo jučer nakon posla otišli kockati. Ja sam izgubio.
Ustala sam s kreveta i ljutito gledala u njega. – Prokocka si obije plaće?
- Da. Oprosti.
- Ti si jedna obična nezrela svinja! - Okrenula sam se i izjurila iz sobe. Zadnje što
sam željela je uzeti novac koji smo spremili curama za božićne poklone, no sada nisam
imala drugog izbora. Mogla sam zaboraviti na puricu i sve što ide uz nju, no morala
sam kupiti uobičajene namirnice za tjedan dana. Podigla sam se na prste, zgrabila
limenku iz ormara i otvorila je.
Prazno.
Koji vrag?
Jurila sam po hodniku i bacila limenku na Zacka, zadovoljna kad se odbila o
njegovu glavu.
- Au! Koji vrag, Kacie? - Sjeo se i protrljao glavu.
- Kretenu jedan! Gdje je novac za poklone?
- Oh. To. - Pogledao je u krevet izbjegavajući moj ljutiti pogled. – I to sam uzeo.
- Zack! Kako si to mogao učiniti? - Grlo me je peklo, a glas pucao iako sam
pokušavala ostati snažna. – Ovo je njihov prvi Božić i sada one neće imati nikakve
poklone. Niti ćemo imati hranu cijeli tjedan. Što bi trebali napraviti?
- Smiri se s tim Božićem. Ionako nemaju pojma što se događa. Uz to ovdje
vjerojatno imamo dovoljno hrane za cijeli tjedan. Biti ćemo dobro. - Zijevnuo je kao da
nema nikakvih briga u životu. – Uostalom, trebala bi mi zahvaliti. Pokušavao sam ih
poduplati. Koliko bi me onda voljela? Prokleti stol za blackjack.
Puls mi se ubrzavao, a srce lupalo kao ludo. Željela sam ga udariti. Kako mogu
biti s osobom koja doslovce prokocka svojoj djeci hranu?
Moj stranac
Otrčala sam u spavaču sobu i spakirala dvije torbe. Jednu za mene i jednu za
cure. Nisam imala pojma gdje idem i koliko ću ostati, no u tom trenutku me nije bilo
briga. Samo sam morala pobjeći.
Zack me nije pokušao zaustaviti. Mislim da je nastavio spavati.
Moja majka nije mogla saznati što je Zack učinio, ne bi mi dala mira. Imala sam
samo jednu opciju: Alexa.
Otvorila mi je ulazna vrata i odmahnula glavom.
- Da nisi rekla niti riječ, - molila sam je dok sam ulazila u kuću nakon čega sam
spustila cure u Derekovo krilo. – Čestitam. Curica je. Zapravo, dvije.
Nasmijao se i podigao Lucy, bacajući je u zrak.
- Čovječe, baš je pravi kreten. - Alexa je gunđala nakon što sam uzela stvari iz
auta.
- Znam. - uzdahnula sam. – Gotovo je, Alexa. Stvarno to mislim. Ako barem ne
brine o hrani za djecu, onda nema nikakve nade za nas.
- Nadam se da ovaj puta to stvarno i misliš, - optuživala me podižući obrvu. –
Ne padaj na njegove kretenske izgovore. Ti zaslužuješ bolje.
Zack i ja smo ponovno bili zajedno prije Dana Zahvalnosti. Pojavio se kod Alexe
izvinjavajući se i prodajući mi isprazna obećanja. Bila sam jaka sve dok mi se nije po
dvadeseti put ispričao te me upitao da li bi mogli ići pogledati zaručničko prstenje
prije Božića. Sva sam se rastopila i otišla kući s njim.
***
- Halo. - Alexin glas mi je zvonio u glavi. Toliko sam se izgubila u svojim mislima
da nisam čula niti jednu riječ koju je rekla. – Razmišljala si o tome, zar ne? O tom danu?
Kimnula sam i ponovno strugala lak za nokte.
- Bila si glupa, - rekla je.
Naglo sam digla glavu i pogledala ljutito u nju.
- To je istina. - slegnula je ramenima. – Bila si glupa što si mu se vratila i ti to
dobro znaš, no ja vjerujem da se sve događa s razlogom. Da se tada nisi vratila, tko
zna kakav bi ti bio život? -
Moj stranac
Šmrcnula sam i razmišljala o tim danima kada sam se snažno borila da budem
dobra majka i da održim obitelj na okupu.
- Tvoje cure su sretne što te imaju, Kacie. A sve tri ste sretne što imate Brodya.
Da nisi to sjebala. Jednostavno nemoj.
Moj stranac
Poglavlje 14
Brody
- Hej! - Stajao sam u kuhinji i rezao mrkve kad mi je mama ušla kroz vrata.
- Hej, dragi moj. - Prišla mi je te me zagrlila. – Kako je moj dečko?
- Dobro. Kako si ti? Kako ti je prošao dan?
Normalno ozareno i sretno lice moje majke sada je izgledalo sivo s tamnim
podočnjacima ispod očiju. – Bio je dugačak i iscrpljujući. - uzdahnula je. – No sretna
sam da je završio. - Podigla je poklopac od ogromnog srebrnog lonca na mom
štednjaku. – Što kuhaš? Miriše odlično.
- Goveđi ragu. Ono što najviše voliš. - Dobacio sam joj osmijeh. – No imamo
vremena. Hoćeš li malo prileći prije večere?
Malo se namrštila i spustila glavu u stranu. – Nema šanse. Tek sam stigla.
Osjećala bi se užasno.
- Ma u redu je. Zabrinuo sam se da ćeš doći prije mene i ostati pred vratima,
tako da sam otišao čim mi je trening završio, bez tuširanja. Sve ću završiti, izvesti D- a
u šetnju, a onda možemo večerati i pričati. Nabavio sam sve ženske filmove; možemo
ih cijelu noć gledati. - Prišao sam joj i uzeo vestu te ju nježno masirao po ramenima
dok sam ju lagano gurao prema gostinjskoj sobi. Izgledala je malo, slabašno… imao
sam osjećaj da ako ju prejako stisnem kako će joj sve kosti popucati.
- Zvuči zabavno. - zijevnula je. – Pokušat ću samo nakratko odspavati.
- Mama, imala si težak dan. Odmori se. Ja nikamo ne idem. - Poljubio sam ju u
obraz prije nego je krenula prema sobi.
Dodao sam mrkvu u lonac i odjurio u sobu da se istuširam. Kada sam završio,
zakačio sam uzicu na Dieselovu ogrlicu, provirio da vidim kako je mama, koja je mirno
spavala, uzeo mobitel i otišao.
Ništa nije bilo ljepše od Minnesote početkom rujna, naročito navečer. Zrak je
bio hladan, a za čovjeka poput mene ovo je bilo kao da si dobio na lotu. Diesel je
Moj stranac
obavio sve što je trebao pa smo sjeli na klupu ispred moje zgrade kako bih Kacie
poslao poruku.
B: HEJ, LJUBAVI. RADIŠ?

K: HEJ! TEŽAK DAN. : ( TREBA MI SMIJEHA. U KINU SAM S CURAMA.
Sranje.
B: NEMA PROBLEMA. SAMO SAM TE HTIO POZDRAVITI. NEDOSTAJEŠ MI.

K: I TI MENI… JAKO. JEL TI MAMA STIGLA? KAKO SE OSJEĆA.
B: JE, DOŠLA JE. DRIJEMA. NAKON TOGA ĆEMO IMATI VEČERU I DRUŽITI SE.
K: ZVUČI ZABAVNO. NAZOVEM TE POSLIJE?
B: NEMOJ ZABORAVITI. TREBAM TE NEŠTO PITATI.
K: PITAJ ME SADA. : )
Dlanovi su mi se znojili. Osjećao sam se kao nervozni, prištavi tinejdžer koji

upravo treba upitati curu da ide s njim na maturalni ples.
B: MA NIJE NIŠTA VAŽNO, STVARNO. MOJA PRVA DOMAĆA UTAKMICA JE

SLIJEDEĆI VIKEND, IMALI ŠANSE DA PRIHVATIŠ MOJU PONUDU I DOVEDEŠ CURE OVDJE?
MOŽDA DA PRESPAVATE? SVE TRI?
K: APSOLUTNO!
Stvarno?
B: STVARNO?
K: NARAVNO! UMIREM OD ŽELJE DA TE VIDIM KAKO BRANIŠ. I CURE ISTO. SAMO
DA PROVJERIM RASPORED DA BUDEM SIGURNA DA NE RADIM. ONDA NEMA PROBLEMA.
B: ODLIČNO. RAZGOVARAT ĆEMO KASNIJE. POZDRAVI CURE. UŽIVAJTE.
K: HOĆU. VOLIM TE.
B: VOLIM TE VIŠE.
K: ;)
Moj stranac
Dok sam stavljao mobitel u zadnji džep, Diesel je skočio na klupi i polizao mi
lice. – Spreman da uđemo?
Uši su mu se podigle te je nagnuo glavu.
- Ovo će biti duga noć, D. Puno ženskih filmova. Nemoj me ostaviti, dobro?
***
- Osjećaš li se bolje? - sjeo sam na rub dvosjeda i utišao televizor dok je mama
ulazila u dnevnu sobu rastežući se.
- Puno. Hvala ti. - sjela se u stolicu preko puta mene.
- Gladna?
- Umirem od gladi. - Htjela je ustati ali sam je zaustavio. – Sjedi, ja ću.
Ušao sam u kuhinju, napunio dvije ogromne zdjelice goveđeg ragua te ih donio
u sobu. – Evo. - dodao sam joj jednu. – Molim te, jedi.
- Prestani se toliko brinuti o meni. Dobro sam. - nasmijala se i uzela zdjelicu u
ruke.
- Nisi dobro. Premršava si.
- Daj molim te. - odmahnula mi je rukom. – Moj je posao da se brinem o tebi, ne
ti o meni. Uglavnom…- uzdahnula je. – Što ima s tobom?
- Ne znam. Izgledaš nekako… rastrojeno.
Kako mame znaju te stvari? Da li postoji nekakav alarm u njihovoj maternici koji
im govori da se nešto događa s njihovom djecom?
- Dobro sam, mama.
- Hajdemo prestati igrati igru u kojoj si ti velik i jak muškarac koji ne želi
razgovarati sa svojom majkom o svojim problemima. Ti si moj sin. Ja te volim. Što se
događa.?
Uzdahnuo sam. – Moja prva utakmica ove sezone je za tjedan dana i radi nje
sam nervozan. - Spustio sam zdjelicu na stolić te protrljao lagano sljepoočnice.
Moj stranac
- Brody Murphy, pod stresom? Radi igre? - Obrve su joj se podigle te je širom
otvorila oči. – To prvi puta čujem.
- Ne, nije istina.
- Ma daj, molim te! Od onog vremena kada si imao osam godina, tata i ja smo ti
uvijek prije utakmice rekli sretno, a ti bi rekao…- Spustila je svoju zdjelicu i ustala.
Duboko je disala i hodala po sobi, naravno imitirala je mene. – Meni ne treba sreća. Ja
sam Brody Murphy. Ja imam vještine.
Nasmijao sam se i odmahnuo glavom. – Zar sam bio toliki kreten?
- Nisi bio kreten. Samo uvjeren. To je razlika. - Zahihotala je i ponovno sjela. –
Uvijek si potvrdio svoje riječi. To je jedino što je bitno. No zašto si toliko nervozan
zbog slijedeće utakmice?
- Moj ugovor ističe na kraju godine, uz to se niti ne pomlađujem. Pritisak da
dobro branim je na najvišoj razini.
- Oh. - Njezin prijašnji razigrani ton zamijenio je zabrinuti. – Nisam znala da ti je
ovo ugovorna godina.
- Je. Odrastajući u Minnesoti, nikada nisam niti pomislio igrati negdje drugdje.
Volim biti ovdje, naročito sada kada imam Kacie i cure. Pomisao da ih ostavljam kako
bi igrao negdje drugdje…- Nisam niti mogao završiti rečenicu.
- Ne razmišljaj na taj način. Kao što si rekao, ti si uvijek bio živi- za- trenutak
osoba i to ti stoji. Ne zabrinjavaj se još o budućnosti.
- Znam, ali sada imam razloga da se brinem o budućnosti.
Naslonila se na stolicu i prekrižila ruke. – Pogledaj se, - rekla je s osmjehom.
- Što?
- Potpuno si oboren s nogu, zar ne?
Kimnuo sam. – I više od toga.
- Misliš li da ćeš se oženiti za nju?
- Oženio bih je sutra da mogu, no njoj treba za sada da idemo polako. Još
uvijek se bori s demonima iz prošlosti.
- Ono s njezinim bivšim?
- Da.
- Što se uopće dogodilo?
Moj stranac
- Ma bio je kreten. Ostavio je nju i cure. - Biti ću zahvalan do kraja svog života
tom kretenu što je otišao; u drugom slučaju ne bih nikada upoznao Kacie. No kada
razmišljam kako se ponašao prema njoj, od toga mi uzavre krv. – Kako mi je ispričala,
nije bio baš previše dobar prema njoj kada su bili zajedno.
- To je užasno. Da li ga je vidjela od tada? - upitala je i ponovno uzela zdjelicu da
nastavi jesti.
- Nije. Doslovno ih je napustio. Ostavio joj vražju poruku. Mislim da nije niti
jednom nazvao.
- Isuse. - Namrgodila se i spustila glavu u stranu. – Ona je jedan čvrst orah, nije
li?
- To je blago rečeno.
- Mora biti. Znam da to žene rade svakoga dana, no ja si ne mogu zamisliti da
odgajam tebe i tvoju sestru sama, naročito da ste bili toliko stari kao i njezine cure. Uz
to blizanci? - Pomicala je glavu naprijed nazad u nevjerici. – Zaboravi. To je ludo.
- Sophia joj je puno pomogla, no ona je tvrdoglava mazga tako da pokušava
koliko god može da sve to napravi sama.
Kroz dnevnu sobu se začulo odzvanjanje glasnog kucanja.
Mama me pogledala sa zbunjenim izrazom na licu. – Očekuješ nekoga?
- Ne. - Ustao sam i otišao do vrata. Jedva sam ih otvorio kada je Viper uletio
kroz njih.
- Što ima, majmune! - Udario me po ramenu i prošao pokraj mene. – Čovječe
upravo sam dobio broj od najzgodnije plavuše sa fantastičnim sisama u predvorju
zgrade. Ona nema pojma da ću ju izjebati za nekih…- nagnuo je glavu da pogleda sat
na mojem štednjaku, - … pet sati.
- Hej, Lawrence, - moja mama je uzviknula.
Viperove oči su se širom otvorile i sav se zacrvenio dok je provirivao u dnevni
boravak prema mojoj mami. Okrenuo se brzo prema meni i glasno prošaptao, - Hvala
ti što si mi rekao da ti je mama ovdje, budalo.
- Nisi mi dao prilike. - Nasmijao sam se te zatvorio vrata i pratio njega prema
dnevnom boravku.
- Hej, gospođo Murphy. - Viper joj je prišao te ju brzo zagrlio. – Oprostite za
ovo.
Moj stranac
Bilo ga je smiješno gledati kako se ispričava kao neki mali klinac.
- Hoćeš ragua, idiote? - Upitao sam, pokušavajući ga spasiti od budućih
neugodnosti.
- Ne bih, hvala. Ne ostajem. Uostalom, došao sam ti samo dati ovo. - Posegnuo
je u stražnji džep. – Pronašao sam je pokraj tvog ormarića nakon što si otišao. - Dodao
mi je vozačku dozvolu.
- Ozbiljno? - Otišao sam do stola i zgrabio novčanik da stavim dozvolu na
prazno mjestu gdje je inače stajala. – Ne mogu vjerovati da sam je skoro izgubio.
- Da, tko je sada idiot? - šalio se. – I samo da znaš, nisam nimalo šokiran da si je
umalo izgubio. Tvoj mozak je u zadnje vrijeme stalno na sjeveru.
- Baš smo razgovarali o Kacie, - mama je rekla. – Što ti misliš o njoj, Lawrence?
Viper se bacio na kauč te se opustio podupirući rukama glavu. – Draga mi je…
zapravo, jako. Samo trebamo da ovaj ljubavnik napravi svoj posao jer će inače morati
testirati ljubav na daljinu. - Pogledao je u mene. – Jesi li ikada bio u San Joseu? Jer bi
mogao postati Shark. Tony Ingram ima operaciju leđa, tako da ga neće biti cijelu
sezonu.
- Ne seri?
- Da, a Louie izgleda jako dobro na treninzima. A da ne pričam kako je prekinuo
sa svojom djevojkom da bi se potpuno mogao posvetiti hokeju. Collins je stalno nad
njim.
Mama se namrštila pa je počela trljati ruke, očigledno pokazujući kako joj se ne
sviđa što Viper govori.
- Biti će dobro, Viper. Znaš da se mene i Louia ne može uspoređivati na ledu. Ja
blokiram duplo više udaraca nego taj mali napuhani kreten.
- Ja to znam i ti to znaš, no sada se trebaš uvjeriti da Collins to zapamti. - Ustao
je i obrisao dlanove u traperice. – U svakom slučaju, bolje je da odem. Dovoljno sam
vam smetao.
- Siguran si? - mama je upitala. – Baš smo htjeli staviti film.
- Da? - Viper je pomicao glavu naprijed nazad, razmišljajući o njezinom
prijedlogu. Okrenuo se prema meni. – Što si uzeo?
- Sve u čemu glume Julia Roberts, Meg Ryan ili Reese Witherspoon. - zakolutao
sam očima.
Moj stranac
- Uh, sranje. Bježim. - Nasmijao se te mahnuo mojoj mami izlazeći kroz vrata. –
'đenja gospođo M.
- Hej, Lawrence! - Viper je zastao kad ga je mama pozvala. Okrenuo se prema
njoj, a ona je podigla obrvu. – Budi blag prema onoj djevojci večeras. Što si god rekao
da ćeš joj napraviti, zvučalo je bolno.
Glasno sam se nasmijao dok se Viperovo lice toliko jako zacrvenilo, čak više
nego kad je shvatio da ga je mama čula. – Ja… uh… ok, - zamuckivao je i brzo krenuo
prema vratima. Gledao sam ga kako okreće kvaku i unatraške izlazi van, pokazujući mi
srednji prst. Poslao sam mu poljubac pa je otišao.
- Dobro, - pljesnuo sam rukama. – Hajdemo više završiti s ovim srcedrapajućim
maratonom.
Moj stranac
Poglavlje 15
Kacie
Nervozno sam gledala po parkiralištu pa natrag na sat, po petnaesti put. Cure

su se smijuljile ljuljajući se na ljuljački, blaženo nesvjesne da njihov biološki otac dolazi.
Ranije ovaj tjedan, upitao me da li ih može vidjeti. Nisam bila spremna na taj
razgovor s njima, no rekla sam mu da ću ih dovesti u park pa ih može gledati izdaleka.
Problemi s povjerenjem koje sam još uvijek imala sa Zackom okupirali su većinu mojih
misli, no odlučila sam mu dati drugu šansu kako bi polagano dokazao da se
promijenio.
***
Zatvaranje vrata me trgnulo iz mojih misli. Nonšalantno sam se okrenula

prema parkiralištu, zahvalna da su mi sunčane naočale skrivale oči. Zack je izašao iz
auta i ugurao ruke u džepove te polagano hodao prema klupi na kojoj sam ja sjedila.
Očima je pretraživao dječje igralište, tražeći cure u moru djece. Kad ih je napokon
pronašao samo je stao i gledao. Cure su se držale za ruke i smijuljile dok su se spuštale
niz tobogane. Kada su došle do kraja, obije su skočile i otrčale natrag na ljestve. Zack
je odmahnuo glavom i sjeo pokraj mene.
- Hej. - Još uvijek je gledao prema curama.
- Hej.
- Bože moj.
- Bože moj?
- One. - Pokazao je rukom prema igralištu. – One su tako… velike.
- Pa prošlo je pet godina. - čudno sam se nasmijala.
Moj stranac
Spustio je glavu od nelagode. – Znam. Vjerojatno sam u glavi nekako sam sebe
uvjerio da je vrijeme stalo od onoga trenutka kad sam otišao. Da neće rasti, kako ti
nećeš nastaviti sa svojim životom. Vas tri bi ostale tamo te me čekale da se vratim, pa
bi jednostavno nastavili tamo gdje smo stali. - Napokon je podigao glavu i pogledao u
mene. – To je sebično, znam.
Polagano sam kimnula, promatrajući u cure. – Malo je.
- Pa… postoji nešto o čemu sam puno razmišljao. Nešto što te želim pitati no
ne želim te razljutiti.
Okrenuo mi se želudac. Nisam se htjela prisjećati prošlosti ili ulaziti u
dubokoumne razgovore dok sjedim na klupi u parku i promatram kako se cure igraju.
– Dobro? - nervozno sam upitala.
Uzdahnuo je i pogledao prema parku. – Što se dogodilo… nakon što sam
otišao?
Namrštila sam se. – Pa…
- Znam da je to čudno pitanje, no meni je potrebno. Moram znati što se
dogodilo. Hoću reći, znam da si otišla. - Naslonio se na naslon, prekrižio noge i
nastavio gledati u cure. – Nakon dva tjedna sam prošao s autom. Kuća je bila
zatvorena, a na prozoru dnevne sobe stajao je natpis Iznajmljuje se.
Nisam znala što bih rekla pa sam šutjela.
On je nastavio, - Te noći sam sjedio u autu i ubio se od alkohola. Ako se dobro
sjećam , mislim da sam čak i spavao u autu.
- Što bi se dogodila da sam još uvijek bila tamo? - rekla sam tiho, iznenadivši
samu sebe.
Okrenuo se prema meni i teško progutao. – Nemam pojma, Kacie. Htio bih
vjerovati da bih se urazumio, ušao u kuću, pao na koljena i molio te da mi oprostiš. Ti
bi me zagrlila i rekla da će sve biti u redu. Napravili bi curama večeru, okupali ih i stavili
u krevet. Nakon toga bi satima pričali kako da popravimo situaciju između nas pa bi
otišli u krevet i vodili ljubav dok ne zaspimo zagrljeni.
Pluća su me zaboljela pa sam shvatila da trebam izdahnuti. – Tu ima puno 'bi'
Zack.
- Ima. Jednako tako to je nešto na što nikada nećemo imati odgovor, jer je
jedina istina da sam bio kukavica. Bio sam previše uplašen da se suočim sa svojim
Moj stranac
problemima te ti priznam svoje mane. Čak sam bio jadniji od boce. Ona je mene
kontrolirala duži period. Dovraga, još uvijek me kontrolira. Borim se s tim svakoga
dana i tako će uvijek biti.
- Mama! Vidi ovaj list! - Lucy nam je dotrčala noseći crveni list veličine njezine
glave.
- Sjajan je! Pogledaj ti to! - rekla sam joj no gledala sam u Zacka.
Oči su mu pretraživale njezino lice kao da je htio zapamtiti svaki djelić.
Ponovno je progutao knedlu te počeo teško disati.
- Tko si ti? - nevino ga je upitala.
- Uh. Ja sam…uh…- zamuckivao je, gledajući u mene pa u Lucy, pa opet u
mene, nesiguran što da kaže.
- Lucy ovo je mamin… prijatelj, Zack. - nasmiješila sam se.
- Bok. - nasmiješila mu se.
Vidljivo mu se lice malo opustilo nakon mog predstavljanja. – Bok Lucy. Drago
mi je što smo se upoznali.
Još jednom mu je podarila smiješak pa otrčala sa svojim listom do Piper.
Pogledao me širom otvorenim očima. – Isuse Bože.
- Što?
Zabljesnuo me onaj ogroman bijeli osmijeh kojeg se sjećam od prije pet
godina. – Izgleda baš kao ja.
Na trenutak sam ga promatrala pa zakolutala očima. – Vjeruj mi, znam. Gledam
u to lice već šest godina, svaki dan. Taj dio nije bio nimalo lak.
- Ima moj osmijeh.
- I tvoje tamne pseće okice.
Osjećala sam kako me promatra, no ja ga nisam mogla pogledati. Nešto je
visjelo u zraku između nas. Ne baš iskra, a opet ne niti ništa. To je bila povijest. Dobra
ili loša, dijelila sam nešto s njim kao s nikim drugim, čak niti Brodyem.
- Moram nešto uzeti iz auta, brzo sam natrag. - Ustala sam i krenula do auta,
znajući da mi ne treba ništa osim zraka.
Otvorila sam vrata i petljala po centralnoj konzoli da pronađem nešto što bih
uzela sa sobom.
Moj mobitel!
Moj stranac
Zgrabila sam ga i primijetila titrajuće svjetlo. Poruka.
B: NEDOSTAJEŠ MI, VIŠE
O Bože. Zašto sam pogledala?

Brody me je nazivao 'više' od one noći na molu kada mi je rekao da sam ja
njegovo više. Inače sam to obožavala čuti, no sada me je ta riječ ubadala u srce.
Grižnja savjest se nagomilavala u meni kao probuđeni vulkan. U biti nisam radila ništa
loše, no znala sam da bi Brody poludio da zna gdje se sada nalazim. Alexa je bila u
pravu. Nisam željela ono što imamo uništiti. Moram mu reći, ali ne sada ni definitivno
preko poruka.
Stavila sam telefon u džep i krenula prema klupici. Lucy i Piper su stajali ispred
Zacka te mu pokazivale lišće koje su skupile.
Kad sam sjela on se nasmijao i podigao žuti list. – Poklonile su mi ovaj.
Lucy je gurnula crveni list u moje krilo. – Čuvaj ovaj, mama. Taj je za Brodya.
- Hajde! Idemo po još! - Piper je uzviknula pa su otrčale.
Nakratko smo sjedili u tišini i gledali cure kako skupljaju lišće ispod drveta.
Nitko od nas nije htio spomenuti ono što je Lucy rekla.
Zack je pročistio grlo. – Znači ime onog 'nije te briga' je zapravo Brody?
- Da. - rekla sam tiho.
- Koliko ste zajedno?
- Nekoliko mjeseci.
- On je stvarno profesionalni hokejaš?
- Je.
- Koji tim?
- The Wild. Golman je.
- Brody Murphy? - uspravio se.
Uzdahnula sam. – Da.
- Sjajno.
***
Moj stranac
Nisam htjela pitati je li to bio dobar sjajno ili loš. Iskreno, nije mi bilo briga.
Stvarno je bilo čudno sjediti na klupi sa ocem svoje djece, kojeg si zadnjih pet godina
prezirao, a sada razgovaraš s njim o svome novom dečku koji je zapravo poznati
golman. Osjećala sam se kao da živim u Zoni sumraka. Svi drugi ponedjeljci će biti
mačji kašalj naspram ovog.
- Voliš li ga?
Zackovo pitanje mi je odzvanjalo u glavi toliko dugo pa je mislio da ga nisam
čula.
- Voliš li ga?
Podigla sam glavu te ga pogledala ravno u oči. – Svim svojim srcem.
Zack se nasmijao i kimnuo. – Dobro, drago mi je. Zaslužuješ sreću, Kacie. Kao i
uvijek. Dokle god je on dobar prema curama, ja nemam problema s tim.
Što?
- Što? - ljutito sam ga pogledala.
Podigao je ruke ispred sebe. – Nisam mislio ništa loše s tim.
- Rekao si, 'Dokle god je on dobar prema curama, ja nemam problema s tim'.
Naglo sam ustala. – Kako se samo usuđuješ pomisliti da imaš ikakvog prava
govoriti o mom životu? Ili njihovom?
Ustao je i stavio ruku na moju. – Kacie, smiri se.
- Neću! - Odmaknula sam ruku. – Prvo nestaneš na pet godina, pa se nekim
čudom nađemo na istom radnom mjestu. Rekao si mi svoje razloge odlaska i ja te
shvaćam. Nikada to neću potpuno zaboraviti, no ne mogu ti oprostiti.
- Kacie…
- No da ti nikada nije palo na pamet da mi kažeš što smijem ili ne smijem
napraviti sa svojim životom. Niti imaš ikakvog prava glasa u onome što radim s
curama. One su bile moje kćeri cijelo ovo vrijeme i ostaju moje kćeri.
- Nisam ti htio reći što da napraviš…- zastao je i pogledao pokraj mene.
Okrenula sam se i vidjela kako cure s punim rukama lišća trče prema nama. –
Gledajte! - obije su vrisnule.
Moj stranac
- Sjajno. To je prekrasno cure. Možete ih uzeti sa sobom jer moramo krenuti.
Mama ubrzo mora na posao. - Pokušala sam govoriti što normalnijim tonom.
Obije su izbacile donje usne te se durile.
- Žao mi je, cure. Idemo. - Ispružila sam ruku i zakoračila prema parkiralištu.
- Bok, Zack. - Piper mu je mahnula.
Mahnuo im je s tužnim izrazom lica.
***
Zavezala sam cure u sjedala i ušla u auto. Motor je zagrmio kad sam okrenula
ključ pa sam polagano krenula. Pogledali smo se, a njemu je još uvijek na licu stajao
stisnut osmjeh. Još jednom je mahnuo, a ja sam skrenula desno na malu cestu koja je
vodila pokraj parka. Morala sam ga još jednom pogledati. Sjeo se natrag na klupu i
okretao žuti list koje su mu cure poklonile. Moje srce se slomilo, samo malo.
***
Zack je stajao za pultom, kada sam nekoliko sati kasnije došla na posao, i
ispunjavao neke papire. Prišla sam mu te se nagnula nad pult. Pogledao me bez riječi,
a ja sam gledala ravno ispred sebe.
- Kada sam došla kući vidjela sam poruku… ne mogu ti niti objasniti kako sam
se osjećala. Riječi kao slomljena, ljuta i uništena mi padaju na pamet, no one i dalje ne
opisuju kako sam se ja stvarno osjećala. Otrčala sam u kupaonu i povraćala. To je bio
samo jedan od mnogih u slijedećih nekoliko dana.
Uzdahnuo je ali nije govorio.
- Nazvala sam mamu, potpuno histerična. Ne sjećam se što sam ja njoj rekla ili
ona meni, samo se sjećam plakanja. Onda se odjednom ona pojavila ispred mene.
Zvala je stanodavca i dogovarala sve što je bilo potrebno oko mog odlaska. Pakirala je
kutije, radila je sve što sam ja trebala ali nisam mogla, jer sam plakala ili povraćala.
- Kacie…
Moj stranac
- Nemoj, - prekinula sam ga. – Ne ispričavaj se. Znam da ti je žao, to si već
rekao. - Napokon sam se okrenula te ga pogledala direktno u oči. – Ono što meni sada
treba od tebe je da se ne ponašaš kao da ja tebi dugujem nešto radi svega što si ti u
tom periodu propustio. To je bila tvoja greška, ne moja. Što je učinjeno, učinjeno je ali
ja želim da te cure polagano upoznaju i stvore odnos s tobom. No ti nemaš nikakvih
prava da mi daješ svoja mišljenja o tome što bih ja trebala učiniti ili ne.
- Shvatio. - kimnuo je.
- Ozbiljna sam, Zack, - nastavila sam, iako nisam mislila da je moje upozorenje
dovoljno shvatio. – Hodat ću s kim god hoću, ići ću gdje hoću i radit ću što hoću, a ti se
nećeš petljati u ništa. Ako se pokušaš, onda odmah sve prekidamo i nastavljamo na
ružniji način. Jesi li shvatio?
- Jasno i glasno.
- Super. Sada me ispričaj, moram se prijaviti. - Okrenula sam se i otišla, znajući
jako dobro da me cijelo vrijeme gleda.
Moj stranac
Poglavlje 16
Brody
- Što mi ono tražimo?

Kacie se ustala iza naslaganih kutija. Jedan pramen kose joj je pao između očiju
pa ga je otpuhnula. – Bezbojnu, svjetlucavu boju u spreju.
Prelazio sam pogledom po garaži promatrajući hrpe kutija i neki čudan alat koji
je ležao posvuda. – Sigurna si da je ovdje?
- Jesam. Barem mislim da je. - Stala je ispred mene te se sagnula da vidi ako se
slučajno nije otkotrljala ispod police.
Spuštajući glavu u stranu, moj pogled je putovao s leđa pa skroz prema podu,
te ponovno gore. Ljutito je uzdahnula pa se brzo okrenula prema meni, tako da me
uhvatila u mom nečasnom poslu.
- Da li si ti to mene upravo odmjeravao?
- Ja? Ne. Zašto bih te odmjeravao? Baš si ružna sa svojom savršeno okruglom
guzicom i punim ružičastim usnama. Mislim, stvarno. Fuj.
Udarila je nogom o pod te me udarila u ruku. – Ma daj. Ovo je ozbiljno.
- Za što si ono rekla da ti to treba?
Počele su letjeti prazne kutije koje je gurala s vrha radne plohe. – Za Piper.
Danas joj je ispao prvi zub u školi.
- Ne mogu vjerovati u ovo sranje. Neki dan sam propustio njezin prvi dan škole,
a sada sam propustio ispadanje prvog zuba.
- Nisi baš nešto propustio s tim ispadanjem zuba, - nije se slagala sa mnom. –
Pravo uzbuđenje dolazi ujutro kada se probudi i shvati da ju je posjetila zubić vila. No
neće biti nikakvog uzbuđenja ako ne pronađem prokleti sprej.
Sagnuo sam se u zadnji tren i izbjegao udarac kutije u glavu. – Očigledno sam
idiot, ali kakve veze ima sprej sa zubić vilom?
- Dolar koji joj ostavljaš ispod jastuka prvo poprskaš tim sjajnim sprejom.
Bezbojan je pa ga možeš koristiti ako želiš, ali pošto je svjetlucav oni misle da ga je
Moj stranac
stvarno dotakla vila. - Maleni osmjeh joj se pojavio na licu te je samo slegnula
ramenima. – Moja mama je to meni radila pa sam mislila nastaviti tradiciju. Ja još
uvijek imam se svoje sjajne dolare. Nikada nisam niti jedan potrošila.
- Tvoja mama ima sjajne ideje.
- Ima, no ništa od toga neće biti bitno ako ne nađem taj prokleti sprej. - Dignula
je ruke u zrak te se okrenula prema metalnim policama na zidu.
- Koliko je sati?
Izvadila je telefon iz džepa. – osam i četrdeset- pet.
- Dućani se zatvaraju u devet, zar ne? - uzeo sam ključeve i krenuo prema
vratima.
- Da, ali do grada ti treba petnaest minuta. Nećeš stići.
Nasmijao sam se. – Izazov prihvaćen.
***
Kad sam se, četrdeset pet minuta kasnije, vratio vidio sam Kacie kako sjedi na
podu sa hrpom kutija oko nje, no izgledalo je kako niti jedna nije sadržavala sprej.
- Ne mogu vjerovati da si uspio! - Kacie je skočila na mene kada je ugledala
vrećicu sa sprejevima u mojoj ruci.
- Jedva. Nazvao sam ih nekih pet minuta prije i molio voditelja smjene da me
pričeka. Nije baš bio sretan zbog toga sve dok se nisam pojavio pa je vidio da sam to
ja. - Zagrlio sam ju i spustio vrećicu na stol. – Tražio je sliku, no ja sam mu dao i bolje
od toga, potpisani pak. Hvala Bogu da ih uvijek imam par komada u autu.
Lice joj se raznježilo kad me pogledala te mi je nježno stisnula ruke. - Hvala što
si ih išao kupiti. Nisi trebao. -
- Vraga nisam. Piper treba sjajne dolare. - Pogledao sam u hrpu stvari na podu.
– Koji vrag radiš?
- Ma našla sam par svojih starih kutija, pa sam ih pregledavala. - Sjela se natrag
u sredinu nereda pa sam sjeo pokraj nje. – Neki crteži, neke slike, stare igračke i tako
to.
Moj stranac
Posegnuo sam u kutiju i izvadio stari crtež na kojem su, kako je izgledalo, bili
nacrtani psi i mačke. – Uh, ti si to nacrtala?
- Da. - Obrazi su joj se preslatko zarumenili.
- Krasno. Ovo je fantastično. Mislim, osim činjenice da sve i jedna životinja na
ovom crtežu ima penis.
- Zašuti. - nasmijala se. – Prestani me zezati.
- Ne, stvarno. Ti si jako rano počela crtati anatomski ispravne životinje.
Impresioniran sam. - Okrenuo sam papir prema njoj i pokazao prstom na jednog jako
obdarenog psa u gornjem desnom kutu. – Ovaj ovdje, on je jako, uh, obdaren u odjelu
za penise. Njegovo ime mora da je Brody, ha?
- Daj mi to! - Uzela mi je papir iz ruke te se glasno nasmijala.
- Što je u ovoj?
Pokušala je virnuti u nju preko mene. – Nisam sigurna. Nisam do nje došla.
- Pogledajmo onda, može? - Izvukao sam još neke crteže te ih stavio sa strane.
– Da vidimo, imamo barbike. Puno barbika. Kako vidim mislim da ne voliš plavuše.
Svim plavušama si odrezala kosu, a brinetama nisi. - Maknuo sam ih u stranu i izvadio
jako poznatu igračku. – Ovog se sjećam!
- Moje View- master naočale! - vrisnula je te mi ih uzela iz ruku. Stavila ih je na
oči i mahnito stiskala ručicu kako bi mijenjala slike. – Štrumfovi! - Spustila ih je na pod i
dopuzala do kutije koju sam ja pregledavao. – Ima li još slajdova unutra?
- Koliko hoćeš. - Uzeo sam složene slajdove i dodao ih njoj. Odmah ih je jedan
po jedan ubacivala u naočale i stiskala ručicu da vidi što ima na njima.
- Čarobnjak iz Oza! Dama i Skitnica! Rugratsi!
***
Stavila je ogromnu crvenu stvar sličnu dalekozoru na krilo pa me pogledala te

duboko i zadovoljno udahnula. – Presretna sam što si ovo pronašao. Nisam imala
pojma da mama još uvijek to čuva. Ne mogu dočekati da ga pokažem curama.
Moj stranac
- Stvarno si voljela tu igračku, ha? Na ljestvici od jedan do pronalaska istrošene
stare štale, koliko te to uzbuđuje?
Isplazila mi je jezik. – Obožavala sam ovu stvar, nosila sam je svugdje sa mnom.
Ako neka igračka opisuje moje djetinjstvo, to je ta. Obožavala sam ju uzeti u ruke i tog
trena sam bila transportirana negdje drugdje.
- I ja sam imao jednu, no nikada se nisam igrao s tim. Mislim da sam ju potrgao
kad sam ju udario s hokejskom palicom.
Zakolutala je očima. - Pomozi mi da ovo brzo pospremim pa idemo unutra.
Moram posprejati jedan dolar.
- Dolar? - iznenađeno sam upitao. – Samo jedan?
- Da, samo jedan. I ne, ne možeš staviti više.
- Tako me dobro poznaješ. - Nagnuo sam se i poljubio vrh njezinog slatkog
naboranog nosića.
***
Kad sam slijedećeg jutra ustao, Kacie i cure su već bile u kuhinji.
- Brody! Pogledaj! - Piper je uzviknula kad me vidjela i mahala sjajnim dolarom
po zraku.
- Što je to? - pravio sam se da ništa ne znam.
- Moj dolar. Od zubić vile! - Pogledala je u dolar kao da je to najčudesnija stvar
koju je ikada vidjela. – Stvarno je došla. Možeš li vjerovati?
Uzeo sam dolar iz njezine ruke i pažljivo ga pogledao. – Krasno, jesi li ju vidjela?
Piper je odmahnula glavom, izgledajući pomalo razočarano. – Nisam.
- Ja jesam! - Lucy se hvalila.
Kacie se okrenula prema njoj. – Jesi?
Lucy je brzo kimnula. – Imala je žutu kosu, bijela svjetlucava krila i zelenu
haljinu. Bila je jako lijepa.
- To je Zvončica, Lucy! - Piper je odgovorila.
Moj stranac
- Nije! To je bila Zubić vila, Piper! - Lucyina mala glavica se ljutito pomicala lijevo
desno dok je vikala.
Kacie je stala između njih. – Dobro je, vas dvije, smirite se. Prerano je za ovo, a
ja još uvijek nisam popila dovoljno kave.
- Hej. - Otišao sam do hladnjaka i izvadio Sophiin domaći sos od jabuka s
cimetom. – Hoće li netko sa mnom jesti?
- Ja hoću, - Piper je rekla.
- Ne. - Lucy će namršteno.
Kacie ju je skeptično pogledala. – Otkada ti to ne voliš Gigin sos od jabuka?
- Volim komadiće jabuka, a ne izgnječene, - Lucy je ljutito odgovorila.
Kacie i ja smo se na trenutak pogledali i pokušali ostati smireni, no nismo
uspjeli nego smo prasnuli u smijeh. Piper nam se ubrzo pridružila kao i Lucy. Sva
napetost je nestala u zraku pa se sve nastavilo kao savršeno jutro.
Svi smo zajedno sjedili i jeli palačinke sa sosom od jabuka, dok su cure pričale
kako im je prošao prvi tjedan škole.
- Brody, da li Zubić vila često dolazi kod tebe? - Lucy je upitala.
Namrštio sam se zbunjeno. – Ne otkako sam bio mali. Zašto?
Stavila je ruke na malene bokove. – Connor Gerjol je rekao da ako si ti hokejaš
onda ti često ispadaju zubi.
Kacie se glasno nasmijala pokušavajući prekriti usta rukama.
- Pa, Connor je u pravu, na neki način. Hokejaši ponekad ostaju bez zuba nakon
udaraca pakom ili palicom, no ja sam golman. Ja na sebi nosim puno zaštite kada sam
na ledu, tako da nikada nisam izgubio zub. -
Lucy je kimnula, zadovoljna odgovorom kojeg sam joj upravo dao.
- Connor je isto tako rekao da si ti naš tata. - Piper je dodala nonšalantno,
promatrajući svoje palačinke.
Odmah sam pogledao u Kacie koja se iznenada ispravila u stolici.
- Uh…- to je jedino uspjela izgovoriti.
Obije cure su pogledale u nju nevino očekujući odgovor na pitanje koje je
uzdrmalo cijeli svijet.
- Brody… je… uh…- zamuckivala je i prelazila pogledom po nama. Nije znala
što da kaže.
Moj stranac
- Malo je teško za objasniti, društvo, ali više ćemo vam moći reći kad malo
narastete. Najvažnija stvar koju trebate zapamtiti je da ja vašu mamu volim i vas dvije
obožavam. Ako želite reći prijateljima da sam ja vaš tata, meni to ne smeta. Nadam se
da će jednoga dana tako i biti. - Stisnuo sam Kacie za ruku pa joj se lice malo opustilo.
- Dobro. Možemo li se ići igrati s onim ružnim barbikama koje si donijela iz
garaže? - Lucy je upitala.
- Uh, naravno, - Kacie je odgovorila.
Cure su skočile sa stolica i odjurile prema hodniku. Kacie ih je gledala kako bi se
uvjerila da su izvan domaha prisluškivanja pa se nakon toga okrenula prema meni
suznim očima. – Sranje.
- Dobro si?
- Jesam. Nisam. Ma ne znam. Oduvijek sam znala da to pitanje dolazi, no mislila
sam da će pitati gdje im je tata, a ne da li si im ti tata. Isuse Bože, skamenila sam se. -
Pokrila je lice rukama i odmahivala glavom.
- Bila si super. - Ustao sam i stao iza nje, masirajući njezina napeta ramena.
- Nisam im niti odgovorila. Ti si. Da nisi bio ovdje…
- Ali bio sam. Čak i da nisam siguran sam da bi rekla nešto savršeno. - Obavio
sam joj ruke oko ramena i stisnuo. – Ti si fantastična majka. Opusti se malo.
Uzdahnula je pa sam osjetio kako se opustila. - Hvala ti.
- Za što?
Okrećući se na stolici kako bi bila okrenuta prema meni pogledala me ravno u
oči. – Hvala ti što si danas bio ovdje. Hvala ti što uvijek kažeš savršene riječi. Hvala ti
što me učiš da se opuštam i da ne shvaćam život potpuno ozbiljno. Hvala ti što me
voliš, Hvala ti što si ti, ti.
Na trenutak sam joj promatrao lice, upijajući koliko sam stvarno i ludo
zaljubljen u ovu ženu. Volio sam sve o njoj.
Njezine očaravajuće zelene oči.
Njezine usne za ljubljenje i način na koji ih je grickala kad je bila nervozna.
Pjegice koje su se prostirale po njezinom prekrasnom nosiću.
Čak i onaj ožiljak na lijevom oku koji je zadobila kao dijete kada je bala s bicikla.
Ono što me osvojilo je to da te vanjske sitnice nisu samo površnost. To je
dodatni bonus. Ono po čemu je Kacie bila posebna je ono što je bilo u njoj. Volio sam
Moj stranac
ju zbog načina na koji ona mene voli. Volio sam ju zbog načina na koji voli cure. Volio
sam ju zbog toga što će jednoga dana biti majka mojoj djeci, koji su već negdje
duboko u njoj. Samo čekaju da ih se napravi.
- Kiša pada.
Odmaknula se i pogledala u mene, zbunjena mojom reakcijom.
Trznuo sam glavom prema ulaznim vratima. – Lokve. Hoćeš?
Na licu joj se napokon pojavio široki osmijeh kad je shvatila o čemu govorim.
Skočila je sa stolice i pogledala prema hodniku. – Lucy! Piper! Idemo van!
Moj stranac
Poglavlje 17
Kacie
- Kacie! - mama me je pozvala iz kuhinje.

Ubacila sam zadnje stvari u torbu i krenula vidjeti što treba.
- Što je?
- Evo. - Stavila je kutiju na stol. – Ovo je upravo stiglo za tebe.
- Za mene? - Namrštila sam se, potpuno zbunjena. – Nisam ništa naručila.
- Pogledaj od koga je. - namignula mi je.
Pogledala sam u lijevi gornji kut etikete. Nije bilo adrese; samo je pisalo #30.
Osmijeh mi se rastegnuo na licu pa sam pogledala u mamu. – Što li je sad
napravio?
- Kada je riječ o njemu, sve je moguće. - nasmijala se.
Bože kako mi nedostaje. Prošla su tek tri dana otkako se nismo vidjeli, no ova
razdvojenost me ubijala. Rastrgala sam traku s kutije te je polagano otvorila. Unutra
sam pronašla poruku i tri kutije s dresovima. Otvorila sam kovertu, stavila karte na
stol i pročitala poruku s papira.
Jedva čekam da večeras vidim svoje cure!
#30
- Što je ovo? - Piper je izvirila glavom s druge strane stola.

- Od Brodya je. Za sve tri. - osmjehnula sam joj se.
- Otvori! Otvori! - Lucy se pojavila pokraj Piper.
Moj stranac
- Evo. Jedna za tebe i jedna za tebe. - Svakoj sam dala kutiju. Skinule su zelenu
mašnu te je bacile na pod. Njihove malene ručice su otvarale bijele kutije pa su izvadile
jednake dječje Minnesota Wild dresove.
- Izgledaju isto kao Brodyev! - Lucy je vrisnula.
- Baš sjajno! Baš će ih biti zabavno nositi na večerašnjoj utakmici, ha? -
Promatrala sam njihova mala lica kako ih pomno gledaju.
- Bože sveti. - mama je pokrila rukama usta. – Kacie, pogledaj stražnju stranu.
Uzela sam dresove od cura, a one su me zbunjeno pogledale. Oba dresa su
imala Murphy i broj petnaest na leđima.
- Petnaest? - Namrštila sam se i pogledala u mamu.
Kimala je zadovoljno glavom, ispunjena milinom. – Kacie, petnaest plus
petnae…
Moje srce se raznježilo od još jedne Brodyeve geste. To je bio njegov način da
me podsjeti kako konstantno misli na mene, na nas, čak i kada nismo zajedno.
Najbolja stvar o njemu je što uvijek ispadne slučajni romantičar. On je radio te stvari,
poklanjao mi jednostavne poklone samo da mi stavi osmjeh na lice. Meni su značile
puno više nego će on to ikada znati.
- Koliko je petnaest plus petnaest, Mama? - Piper je upitala.
- Trideset, zlato. Petnaest plus petnaest je trideset.
- Kao Brody! - Lucy je skakala grleći svoj poklon.
***
K: NALAZIMO SE TAMO?
Čekala sam da mi Darla odgovori.
D: NARAVNO. POKUŠAVAM NAĆI MAJICU KOJA ĆE DOBRO ISTAKNUTI MOJE CURE.

Moj stranac
Nasmijala sam se i ubacila telefon u torbu. Alexa je trebala ići na utakmicu sa
mnom, no dobila je u zadnji tren u cvjećarni narudžbu za sprovod, preveliku za
njezinog asistenta. Pošto mi je Brody dao četiri karte, a ja nisam htjela da propadnu,
pa sam upitala Darlu. Nakon što je uspjela ubrzati promjenu smjena u bolnici, bile smo
spremne. Rekla sam joj da će morati sama voziti do tamo i natrag, jer nas tri ostajemo
kod Brodya, no izgledalo je da njoj ne smeta.
- Koliko još? - Lucy je cvilila.
- Još malo. Strpi se. - Osmjehnula sam im se u retrovizor, bile su preslatke u
svojim dresovima. Ma sve tri. U mojoj kutiji je isto bio jedan - moj Murphy #30 dres.
Imala sam dva u ormaru, ali to su bili Brodyevi. Zaplijenila sam mu ih jer su mirisali na
njega i volim spavati u njima.
Ubrzo nakon toga smo došli do ulaza u posebni parking stadiona. Spustila sam
prozor i dodala čuvaru posebnu parking kartu koju mi je Brody poslao s kartama.
- Ovuda, gđice Jensen. G. Murphy je zatražio da vam damo njegovo mjesto.
Naravno da je.
Odmaknuo se od auta i pokazao prema praznom mjestu tik pored zgrade.
Iskočile smo sve tri iz auta te smo uzbuđeno zaobišle prednji dio auta gdje smo
se susrele s Darlom.
- Cure! - viknula je kad nas je vidjela te dotrčala do nas da ih zagrli. Obije su
zajecale jer ih je prejako zagrlila. – Kako je ovo zabavno? - Mene je isto brzo zagrlila.
- Jako, - rekla sam. – Nikada prije nisam bila na hokejaškoj utakmici.
- Niti ja. - osmjehnula se pa smo ušle.
Pokazala sam vrataru karte, a on me iznenađeno pogledao.
- Za mnom, gđo. - Odveo nas je do sjedala, koje su bile uz staklo, odmah iza
gola Minnesota Wildsa.
- Sranje! Ups, oprostite. - Darla je pogledala prema Lucy i Piper koje su je
promatrale raširenih očiju. – Mislila sam njesra. Ova sjedala su odlična!
- Jesu. - rekla sam očarano, prelazeći pogledom po cijeloj areni. – Ne mogu
vjerovati da igračima daju tako dobra sjedala.
Darla je slegnula ramenima. – Vjerojatno žele da su im dečki sretni. Iako, ne
mogu se žaliti. Pogledaj koji pogled imamo. - Nagnula je glavu prema golu te počela
pomicati obrvama gore dolje.
Moj stranac
Odmahnula sam glavu i nasmijala se. – Znaš, vjerojatno bi trebala biti
uvrijeđena kada govoriš ovakve stvari, no iz nekog čudnog razloga, nisam. Hajde cure,
idemo sjesti.
Lucy i Piper su sjele desno od mene, a Darla lijevo.
- Mama, možemo li dobiti kokice? - Lucy je upitala.
- Ili sladoled? - Piper se pridružila.
Osmjehnula sam se. – Cure, pa tek smo sjele. Polako.
- Zapravo, i ja sam nešto gladna. - Darla je dodala.
To mi nije čudno.
- Dobro, čim počnu prodavati, uzet ćemo nešto.
Tek što sam to rekla navijači su, iako se još nije potpuno napunilo, počeli
navijati. Minnesota Wildsi su izašli iz tunela i zauzeli led radi zagrijavanja. More zelenih
dresova raspršilo se po ledu. Suzila sam oči i pogledala prema grupici igrača na desno
tražeći mog #30. Glasan udarac u staklo ispred mene natjeralo me da se nagnem
unazad u sjedalici. Pratila sam dresove Wildsa sve dok nisam naišla na Brodyev
osmijeh. Toliko se široko smiješio da sam mislila kako će mu se lice napola prepoloviti,
a njegove rupice na licu bile su izraženije nego ikada. Oči su mu zasjale kada me
ugledao. Bio je potpuno očaran vraćanjem na led u svojoj arenu uz nas na tribinama.
Bila sam jako ponosna zbog njega.
Uzvratila sam mu osmijeh i pokazala mu podignut palac. Cure su skakale i
lupale po staklu da mu privuku pozornost na sebe. Poslao im je poljupce, a meni
namignuo pa spustio kacigu i zauzeo svoje mjesto na golu.
- Zašto je Brody tako debeo? - Piper se smijuljila, a Lucy joj se pridružila.
- To je od štitnika koje mora nositi da se zaštiti. On je samo obični Brody kada
sve to skine.
Darla se nagnula te mi šapnula u uho, - Ne bi mi smetalo da vidim kako sve to
skida. Samo da znaš, ljudi bulje.
- U koga? - pogledala sam oko sebe i vidjela da je u pravu. Ljudi su gledali u nas i
pokazivali prstima.
- Vjerojatno u curu kojoj je najzgodniji hokejaš upravo namignuo. - nasmijala se.
– Oh, curo moja. Ti stvarno ništa ne vidiš.
Moj stranac
Potonula sam nakratko u svoju stolicu, moleći se da se tribine brzo popune.
Moje samopouzdanje je jednakom brzinom nestalo kao i što je došlo dok sam gledala
Brodya kako radi ono što najbolje zna.
Dobro, jednu od stvari koje najbolje radi.
Njegovi suigrači su klizali, izazivajući svog golmana na odbrane, no niti jedna
nije prošla pored njega. Bio je odličan, krećući se brzo i bez previše napora. Kao da je
pak bio magnet za njegovu rukavicu.
Nikada. Nije. Promašio.
Nakon par minuta su se vratili u tunel kako bi utakmica mogla početi. Ponovno
su ušli u arenu pa se Viper doklizao do nas. Podigao je ruke do ušiju, kao rogove i
isplazio curama jezik. Stisnule su se jedna drugoj i malo u strahu ga promatrale.
Nasmijao se njihovoj reakciji i krenuo prema drugima, ali je primijetio Darlu pokraj
mene. Zastao je i doklizao natrag, gledajući ravno u njezine grudi. Ispravio se i
sladunjavi osmijehom stavio ruku na uho kao telefon, signalizirajući joj da ga nazove.
- O moj Bože. - Darla je vrisnula u moje uho kad je otišao. – Tko je dovraga to?
- To je Viper. - nasmijala sam se.
- Viper? Njegovo ime je Viper? Isuse Bože, to je seksi. - hladila se rukama.
- Njegovo ime je Lawrence Finkle.
Namrgodila se. – Jednostavno ću se praviti kao da to nikada nisam čula.
Brodyev prijatelj?
- Dobar prijatelj. Stalno su zajedno.
- Mislim da sam upravo imala hokejgazam. Može li nas upoznati? Moram ga
upoznati. Večeras. - Praktički je slinila preko nas obije.
- Može, - Pogledala sam ju krajičkom oka. – No moram te upozoriti, on je svinja.
Darla je pomicala svoje obrve gore dolje. – Rok, rok.
***
Nikada prije nisam gledala hokej, a još manje bila na utakmici, tako da nisam
znala što očekivati. Moram ovo reći – navijači hokeja su ludi! Frajer koji je sjedio iza
Moj stranac
nas toliko se derao da su cure morale pokriti svoje uši. Ja sam samo čekala da nas
polije pivom pa da ga svojim rukama ubijem.
Možda Brody ima kakvih veza da nam nabavi karte za jednu od onih slatkih malih
privatnih soba kako bi slijedeći puta pogledali utakmicu u miru.
Jednako tako nisam imala pojma da je hokej toliko grub sport!
Cure su me upravo oženile za trideset dolara na kokice i sladoled, koje su
smjestile na rub daske od stakla ispred sebe. Sve je bilo dobro nekih tri minute dok
Viper nije zabio jednog Pheonix Coyotea u staklo ispred nas – jako. Sladoled je odletio
prema njima i to točno u krilo. Crveni i plavi sok se razlio posvuda.
- Uh, krasno! - ustala sam i pogledala u Vipera koji se samo osmjehnuo i
slegnuo ramenima. Darla je pozvala jednog čuvara koji je donio papirnate ručnike i
sprej da očisti pod kako im se cipele ne bi lijepile.
- Oprostite, - rekla sam mladom čovjeku.
- Nema problema. - osmjehnuo se. – Prvi puta ste ovdje?
- Da.
- Mogao sam si misliti. Početnička greška. - nasmijao se. – Nikada ne stavljajte
ništa na dasku od prozora osim ako to želite imati na sebi. - Spustio se na koljena i
pokupio sok dok sam ja pokušavala osušiti njihove dresove.
- Brody Murphy je moj tata, - Lucy je ponosno rekla.
Čovjekova glava se naglo okrenula prema njoj. – Stvarno?
- Mmhmm. - kimnula je.
Pogledao me i ustao. – Jako mi je žao za onaj raniji komentar o početničkoj
grešci. Dopustite mi da pozovem čistače da očiste to kako spada, a ja ću vam donijeti
novu hranu. - Okrenuo se prema Lucy i Piper. – Što ste ono imale?
Dok su ponavljale svoju narudžbu pogledala sam u Darlu koja se histerično
smijala u svom sjedalu. Kad je mladić otrčao da napravi… što god, cure su se natrag
sjele.
I ja sam se sjela te pogledala u Darlu koja je imala oči pune suza od smijanja. –
Pa što se dovraga upravo dogodilo?
- Uh, tvoje cure su shvatile da je njihov budući- otac kralj, a da su one zapravo
princeze.
Moj stranac
Na poluvremenu smo odlučile da je odlazak u toalet prijeko potreban. Cure su
se smijuljile i glupirale u toaletu, a ja sam ih naslonjena na aparat za tampone molila da
požure.
- Neću vam više dopustiti da idete zajedno ako će te se glupirati. - upozorila
sam ih.
- Lažove, - Darla je viknula iz toaleta na kraju reda.
Nisam obraćala pažnju dok su se vrata otvarala i kad su ušle neke druge žene.
- Kacie? - Glava mi se brzo okrenula u lijevo na zvuk svoga imena. Kendall je
stajala tamo širom otvorenih ustiju. – Bok. Baš mi je drago da te vidim ovdje. - Prišla mi
je te me povukla u najlažniji zagrljaj koji sam ikada morala osjetiti.
- Bok, Kendall, - rekla sam što sam pristojnije mogla kroz stisnute zube.
- Trebamo se prestati susretati u ovakvim toaletima. - nasmijala se.
Sve u meni je govorilo da ju opalim direktno po zubima na koje je stavila
ljuskice, no znala sam da će cure svakoga trenutka izaći.
- Što ti radiš ovdje? - Upitala sam ju. Nije me bilo briga što zvučim umišljeno.
Osmjehnula se i nevino dignula ruke u zrak. – Godišnje karte, sjećaš se?
Otišla sam i lupila po vratima gdje su bile cure. – Hajde, vas dvije. Želim se
vratiti na utakmicu.
- Ohh, jesu li tvoje cure unutra? - Kendall je rekla.
Svaka dlaka na mojim mama- medvjed leđima se nakostriješila. Neću se s njom
svađati zbog Brodya jer sam znala da između nas ne postoji konkurencija, no ako kaže
jednu riječ pred curama onda ću joj otkinuti glavu.
- Jesu, - odgovorila sam kada su se vrata otvorila. Cure su izašle i otišle oprati
ruke. Darla je izašla u isto vrijeme pa im se pridružila.
Zapljeskala je rukama promatrajući cure za umivaonikom. – Oh Bože, vidi ti te
njihove preslatke male dresove.
- Brody nam je to dao, - Piper je ponosno rekla, okrećući se da pokaže Kendall
prednju stranu.
- I ja imam jednu takvu. - Kendall je ponosno odmaknula kosu u stranu te se
okrenula da otkrije svoj Murphy #30 dres.
Lucy joj se namrštila. – Da li ti je Brody to dao?
Pokušavala sam zaustaviti smijeh.
Moj stranac
- Uh, ne. Kupila sam. Ali ja sam… njegova prijateljica, - rekla je, napravivši
prstima navodnike u zraku na riječ prijateljica.
- Što si ti, neka hokejska sponzoruša? - Darla je frknula nosom dok je sušila
ruke.
- Oprostite. Nisam ja hokejska sponzoruša. - Kendall je izbacila bok i prekrižila
ruke, odmjeravajući Darlu od glave do pete.
- Molim te, draga. Nemoj ti meni te fore prodavati. Tvoja koščata guzica to ne
može izdržati. Toliko je očito da te Murphy odbio. Gorčina te izjeda kao crv jabuku. -
Darla je bacila papirnati ubrus u smeće. – Vidi se na kilometre. Ima puno drugih igrača
u timu; idi pronađi si jednog. Brody je zauzet.
Kendallina usta su zjapila otvorena, a njezine oči, slijepljenih trepavica od
previše maskare, sve su se više širile.
- Što je, princezo? Maca popapala jezik? To je vjerojatno najbolje za nas obije. -
Odmahnula je Kendall prema vratima. – Hajde idi. Šu, šu.
Kendall me promatrala kao da želi da joj stanem u obranu, no ja sam samo
nagnula glavu u stranu te se osmjehnula. – Reći ću Brodyu da si ga pozdravila. Možeš
pričati da ste prijatelji, no ja znam da nisi pričala s njim već mjesecima.
Kendall me ljutito pogledala i krenula prema vratima. Otvorila ih je ali se
okrenula da mi nešto kaže, no ja joj nisam dala priliku.
- Molim te pozdravi mi Blaire i reci joj da mi je žao kako su stvari završile za nju,
- podrugljivo sam se nasmijala.
Vrata su se za njom zatvorila i to je bilo to. Okrenula sam se prema Darli i
stavila ruku na prsa. – Bože moj, mislila sam da ću dobiti srčani udar. Toliko sam se u
zadnje vrijeme trudila da se zauzmem za sebe. Tresem se, ali ovo je bilo uzbudljivo.
Darla mi se glasno nasmijala i primila cure za ruke. – Idemo, Bambi. Odvedimo
tvoje drhtave nožice natrag na naša sjedala.
Moj stranac
Poglavlje 18
Brody
Nakon što smo upisali prvu pobjedu sezone Wildsa – i moje prvo branjenje
penala – bio sam spreman za brzinsko tuširanje i dan s curama. Trener Collins nam je
održao govor nakon utakmice, a kad je krenuo prema vratima svlačionice da izađe
van, potapšao me po ramenu te mi kimnuo.
- Dobra obrana večeras, Murphy.
- Hvala, treneru. - kimnuo sam natrag.
***
Uvijek je bilo nekoliko ljudi koji su tražili autograme ili klinaca koji su čekali u
hodniku nakon utakmice za sliku ili nešto drugo. Pregledavao sam po gužvi tražeći
Kacie. Zapravo se nismo dogovorili da se nađemo poslije utakmice tako da je mogla
već krenuti prema stanu. Zaslijepilo me svjetlo pa sam suzio oči i ugledao tri
Minnesota Wild dresa u gomili.
Jedan veliki i dva mala. Moje cure.
Prije nego što sam im se pridružio, drage volje sam zastajao u gomili klinaca,
potpisujući autograme i slikajući se. Kada se gužva raščistila, pogledao sam ispred
sebe i ugledao Kacie naslonjenu na zid s osmjehom na licu. Piper i Lucy su sjedile na
podu, naslonjene jedna na drugu, vidljivo umorne od svega što ima veze s hokejom.
Prišao sam im te se naslonio na zid pokraj Kacie. – Hej, seksi mama. Čekaš nekog?
Podigla je obrvu i uzdahnula, gledajući pokraj mene. – Samo jednog komada
koji mi je namignuo za vrijeme utakmice.
- Mama, to je bio Brody! - Lucy se nasmijala.
Moj stranac
- Kako ste društvo? Jeste li se zabavile? - Sagnuo sam se te ih podigao svaku u
jednoj ruci.
Piper mi je stisnula obraze s malim ručicama. – Bilo nam je jako zabavno.
Bobby nam je bio konobar i stalno nam je donosio što smo god tražile.
Zastao sam i pogledao u Kacie. – Konobar?
Nasmijala se. – Jako dragi dečko, radnik u areni, koji je trčao na svako
podizanje ruku ovih malih budalica.
- Njegovo ime je Bobby? Moram ga potražiti da mu zahvalim. No tko je
spreman za spavanje kod mene?
Cure su podigle ruke. – Ja! - uzviknule su.
- I ja! - rekla je Kacie bacajući ruku u zrak.
Spustio sam cure na pod i povukao Kacie prema sebi. – Dođi ovdje. - Poljubio
sam ju. Mogao sam i više, no znao sam da bi joj bilo neugodno da ju žvaljakam pred
curama. Malo sam se odmaknuo i naslonio čelo na njezino. – Jedva sam čekao da
to učinim, još od onog trenutka kada sam te vidio na tribini. Hvala ti što si došla.
Pogledala me kroz svoje duge trepavice. – Hvala što si nas pozvao. I dao svoje
mjesto na parkiralištu. E da, ona sjedala su bila odlična.
Primio sam je za ruku te smo počeli hodati prema rampi . – I bolje da su bila.
Koštala su me cijelo bogatstvo.
Oči su joj zasjale. – Znala sam da igračima ne daju tako dobra sjedala!
- Nema šanse! - nasmijao sam se. – To su bila najbolja i najskuplja mjesta. Imao
sam ih sreće kupiti prije pet godina i ne odričem ih se sve dok sam u timu.
Pogledao sam u Kacie nakon što su mi onako glupo izletjele one zadnje riječi iz
usta. Namjerno nismo spominjali moj ugovor. Sama pomisao da igram za neki drugi
klub nam je bila dovoljno stresna. Srećom, samo mi se osmjehnula i to je bilo to.
- Mama, tko je bila ona žena s koščatom guzicom u toaletu koja je bila
bezobrazna prema tebi? - Lucy je upitala.
- Što? - Moj pogled je mahnito prelazio s Kacie na cure.
- Kao prvo, da nisi govorila koščata guzica. Kao drugo…- Podigla je pogled s
Lucy na mene… - to je bila Kendall.
Prošao sam prstima kroz kosu i uzdahnuo. – Mora da se šališ.
Moj stranac
- Smiri se. Sve je prošlo dobro. - Nježno mi je stisnula ruku. – Bila je kao i uvijek
šarmantna, no Darla joj je pokazala gdje joj je mjesto. Onda je bio red na meni. Nisam
bila dobra kao Darla, no po prvi puta se nisam zaledila. Ponosan na mene?
- Uvijek. - Sagnuo sam se da ju poljubim u obraz čim smo stigli na parkiralište.
Otvorio sam im vrata i odmaknuo se. – Znaš da nisam pričao s njom, jeli tako?
Ne bih ti lagao. Nikada.
Na trenutak su se Kacieine oči ispunile tugom pa je pogledala u pod. – Znam da
ne bi. Potpuno ti vjerujem, zato se niti ne zabrinjavam. Vozim za tobom prema stanu. -
Poljubila me i prošla pored mene.
***
Kad smo stigli kući, djevojke su bile spremne za zabavnu večer. Izašle su iz
Kacieinog auta i vikale sve do lifta, slušajući kako im glasovi odjekuju u garaži. Ušli smo
u stan, a Diesel je skoro dobio srčani udar od sreće što su cure došle. Odmah sam
naručio pizze jer je već bilo kasno.
- Kad sutra odlazite? - upitao sam Kacie.
- Nisam sigurna. Nismo ništa planirale, no cure imaju u ponedjeljak školu, tako
da ne mislim kasno krenuti. - Uzela je torbicu s pulta.
- Odlično. Hoćemo na doručak u Scooter Joe?
Odmah se ozarila. – Da! Nedostaje mi to mjesto. Curama će se svidjeti.
- Što je ovo? - upitao sam kad mi je stavila dvije novčanice od dvadeset dolara u
ruku.
- Za večeru.
- Nema šanse. Jesi li luda? - pokušao sam joj vratiti novac, ali ga nije htjela uzeti.
– Ne želim uzimati novac od tebe.
- Hoćeš ili ću se jako naljutiti. - Prekrižila je ruke i podigla vrlo dramatično nos.
- Ne treba mi novac, Kacie.
Moj stranac
- Znam da ti ne treba, ali nije stvar u tome. Ti si nam nabavio karte, parking i
dovoljno suvenira za čitav život. - Pokazala je prema hrpi majica, malih palica, pakova i
lutki Brody Murphya koji su stajali na pultu. – Ja moram za nešto platiti.
- Dobro, dobro. Ne želim trošiti vrijeme na svađanje s tobom. Samo znaj da ću
ti vratiti, - obećao sam joj. – No dobro, promijenimo temu. Zar ste se stvarno dobro
provele večeras?
- Bilo nam je jako dobro. Baš je bilo dobro gledati te na ledu. Iako je moj
najdraži dio bio gledati te nakon utakmice.
Pokazao sam joj rukom da me prati prema dnevnoj sobi. - Nakon utakmice?
- Da. - Sjela se na dvosjed i naslonila glavu na mene. – Na hodniku kod
svlačionica. Kada si bio okružen svim onim klincima koji su razgovarali i slikali se s
tobom. To je bio tvoj trenutak.
Bila je u pravu. To je bio jedan od najdražih trenutaka ovog posla. Definitivno
dobra stvar za tvoj ego, da izađeš iz svlačionice nakon utakmice u hodnik pun
navijača, čak i ako si izgubio.
- Obožavam taj dio.
- Vidim. - lijepo se nasmijala. – Pričaj mi o tome. Kakav je osjećaj?
- Prije nego sam saznao kako je biti igrač, znao sam kako je biti taj klinac. Jedan
od mojih najdražih sjećanja iz djetinjstva: 18. Travanj 1999., Madison Square Garden s
mojim ocem. Otišli smo tamo samo da pogledamo zadnju utakmicu Waynea Gretzkya.
Tata mi je kupio njegov dres, koji si vjerojatno nismo mogli priuštiti, te je inzistirao da
ostanemo poslije utakmice kako bih dobio autogram. - Naslonila je glavu na moja prsa
i uzdahnula. – Dosađujem ti?
- Ma ne. - Pomilovala mi je nogu. – Volim kad pričaš o svom djetinjstvu. Nastavi.
- Ako mi nastaviš tako milovati bedra mozak će mi zakuhati.
- Oprosti. - Nasmijala se te pomakla ruku na moj trbuh. – Molim te, nastavi.
Podigao sam noge na stolić. – Čekali smo više od sat vremena. Bilo je jako
puno ljudi. Sjećam se kako sam nervozno grickao nokte, u strahu da će nas poslati
kući, ali nije. Potpisao je svaki papir, sliku i dres koji su ljudi stavili ispred njega. Kada je
došao red na mene, tata mu je rekao da sam i ja hokejaš. To je vjerojatno čuo od
svakog oca koji je doveo svoje dijete tamo. No on je djelovao jako zainteresirano, kao
Moj stranac
da nije to bio tisućiti put kako je to čuo. Pogledao me ravno u oči i rekao, - Zapamti,
propustit ćeš sto posto udaraca koje ne iskoristiš.
- Opa. Moćno.
- Znam. Taj trenutak mi je promijenio život. Hokej mi više nije bio hobi, bio je
način života. Bio mi je cilj. Htio sam biti Wayne Gretzky kada odrastem. No nakon toga
sam odlučio biti golman, no taj trenutak nikada neću zaboraviti.
- Mama, što je ovo? - Lucy je dotrčala do nas te nam pokazala kondom.
Kacie se odmah uspravila i buljila u maleni četverokut u njezinim rukama. – Uh,
gdje si to našla?
- U našoj sobi. U ladici.
Kacie me je u panici pogledala.
- Jesi li ikada jela rebrica, Lucy? - upitao sam.
Namrštila se i kimnula.
- Znaš kako ti se ruke jako zaprljaju pa ti oni daju vlažne maramice da se možeš
obrisati? To je to.
- Ooooh, okej. - Okrenula se i otrčala po hodniku, uzbuđena da može sestri reći
kako je ona u krivu. – Rekla sam ti da to nisu bomboni, Piper.
Naslonio sam glavu na dvosjed. – Sranje. Zar je roditeljstvo uvijek tako stresno?
Zar stalno moraš lagati?
- Tako nekako. - Uzela mi je ruku te je okrenula, stavljajući kondom na moj dlan.
– Samo ne misli o tome kao da im lažeš, već da ih štitiš. Trenutno sada ne trebaju znati
što je kondom, za to ima vremena. - Najednom se uspravila te me namrgođeno
pogledala. – Što to radi u gostinjskoj sobi?
- Ostao je tamo od tvog zadnjeg dolaska. Sjećaš se?
- Da, ali taj smo iskoristili.
- Kada sam uzeo taj, stavio sam nekoliko drugih u ladicu. - nagnuo sam glavu u
stranu. – Kacie, o čemu god sada razmišljaš prestani. Od onoga trenutka kada sam
ušao u Inn da se sakrijem od nevremena, bila si ti i samo ti. Kraj priče.
Opustila se i spustila pogled prema nogama, igrajući se nervozno prstima. –
Oprosti. Svako toliko imam panične trenutke da će ti dosaditi djevojka i njezini klinci i
da ćeš htjeti slobodu.
Moj stranac
- Dosaditi? - Nasmijao sam se na ironiju. – Život s tobom i curama je daleko od
dosadnog života. Moj život prije vas je bio dosadan. Igrao sam hokej, trenirao i
provodio vrijeme s Viperom i Andyem. Ti i djevojke ste mi dale uzbuđenje u životu.
Nemoj nikada pomisliti drugačije.
- Dogovoreno. - Pogledala je prema hodniku pa se nagnula da me poljubi. Ono
što je započelo nevinim poljupcem brzo je prešlo u drugi novo kada mi je Kacije
ubacila jezik u usta. Primio sam ju za glavu i snažno poljubio. Dok su se naši jezici
pokretali, Kacieina ruka mi je ponovno počela milovati bedra. Primio sam joj lice
rukama i uspravno sjeo. Kurac mi se podizao i tražio mjesta u trenirci, no tada smo čuli
kucanje na vratima. Kacie se brzo odmaknula i obrisala usta pa pogledala prema
vratima.
Progunđao sam. – Pizza.
- Ja ću. - Osmjehnula se pogledavši prema kvrgi na trenirci. – Ne želimo
preplašiti jadnog dobavljača.
***
Nakon večere smo zajedno odnijeli cure u gostinjsku sobu da ih stavimo u

krevet.
Kacie se sjela na rub kreveta, mazeći Piperinu ruku. – Ujutro idemo u jedan mali
restorančić na doručak, može? To bi moglo biti zabavno?
Lucyine oči su zasjajile. – Imaju li oni mafine s borovnicama?
- Imaju svakakve mafine, kolačiće i ostale poslastice. - Nagnuo sam se da ju
poljubim u obraz. – I najbolje rolice od cimeta. Velike su kao tvoja glava. Sviđati će
vam se tamo.
- Možemo li povesti Diesela? - Piper je zvučala zabrinuto.
Nasmijao sam se. – Naravno, sjest ćemo vani pored grijača. Diesel može
pobrati sve mrvice s poda. I on voli tamo ići.
Kacie se ustala i krenula prema vratima. – Laku noć cure. Volim vas. - Zagasila je
svjetlo.
Moj stranac
- Volim te mama, - rekle su u isti glas.
- Noć, curke. - Krenuo sam za Kacie.
- Volim te Brody, - Lucy je uzviknula u mraku.
- I ja, - Piper je nadodala.
Stao sam kao zaleđen pa se nagnuo na okvir vrata. Zatvorio sam oči i stavio
ruku na srce. Osjetio sam stiskanje u prsima.
Sranje.
Prije nego sam odgovorio, morao sam pročistiti grlo kako bih maknuo
ogromnu knedlu koje su mi cure ne znajući stavile unutra. – I ja vas volim. Jako.
Kada se Kacie odmaknula da zatvori vrata, primijetio sam jednu suzu kako klizi
po njezinom obrazu.
- Dođi ovdje. - Primila me za ruku i odvukla u dnevnu sobu. – Želim s tobom o
nečemu razgovarati.
Sjeli smo na dvosjed pa se okrenula prema meni.
- Što se događa? Jesi li dobro? - upitao sam.
Prelazila je pogledom po mome licu ali je izbjegavala moje oči. – Dobro sam, no
već ti neko vrijeme želim nešto reći. - Duboko je udahnula pa polagano izdahnula. –
Moj prvi dan u bolnici…
- Mama! Mama! - Lucy i Piper su vikale, trčeći po hodniku prema nama. Lucy je
stisnula rukama svoju pidžamu, a Piper je skočila u Kacieno krilo. .. – Jako je mračno
tamo; ne sviđa nam se.
- Mračno? - Kacie se namrštila. – Želite da vam ostavim upaljeno svjetlo?
- Ne. Čule smo čudne zvukove. Ne želimo tamo spavati. - Lucy je pomicala
glavom naprijed, nazad.
- Pa bile ste tamo svega dvije minute. - Kacie se nasmijala. – Pokušajmo
ponovno.
- Ne, mama. Moliiiiiiim te, - Piper je cvilila. – Možemo li spavati s vama?
- Hm…- Kacie se nećkala.
- Imam ideju! - Brzo sam ustao.
***
Moj stranac
Nakon sat vremena, cure i Diesel su čvrsto spavali na podu dnevne sobe ispod
jastuka i deka koje su visile preko barskih stolica na kojima su ih čvrsto pridržavale
knjige. Kacie i ja smo ležali pokraj njih s glavama podbočenim na ruke.
- Ne mogu vjerovati da si im napravio utvrdu, - prošaptala je preko njih.
- Prošlo je dosta vremena od kako sam napravio zadnju. - Pogledao sam u svoj
trud. – Napravio sam vraški dobar posao.
- To sigurno jesi.
- Što si mi željela reći prije nego što su došle?
Kacie je pogledala u cure pa ponovno u mene. – Nije ništa važno. Može
pričekati.
- Si sigurna?
- Apsolutno. - uzdahnula je. – Večeras je bilo zabavno.
- Da, bilo je. Nadam se da ovaj vaš dolazak nije samo jednokratna stvar?
Njezine usne su se razvukle u maleni osmijeh. – Više kao jednom na mjesec
stvar.
Baš sam se dobro proveo s Kacie i curama. Nisam ju htio naljutiti ili pomicati
njezine granice, no nismo se danima vidjeli, a ja nisam mogao prestati razmišljati o
načinu na koji me poljubila.
- Jesi zainteresirana da završimo ovaj dan na zabavan način?
Podižući jednu seksi obrvu, okrenula je malo glavu. - Koji je to način?
Pokazao sam prema mojoj sobi. – Tamo.
Gricnula je usnu i pogledala prema Lucy i Piper. – Misliš da je sigurno? Misliš da
nas neće ćuti?
Zaigran osmjeh mi se izmigoljio na krajevima usana. – Ja mogu biti tih? A ti?
Izašao sam iz utvrde i otišao na njezinu stranu. Primio sam je za ruku i podigao
s poda. Čim se ustala, primio sam je rukom za lice i podigao prema sebi. Na sekundu
sam gledao u njezine prekrasne zelene oči ali sam je onda morao okušati. Nisam se
žurio s ljubljenjem i sisanjem njezinih punih usana. Pokušavala me ubrzati, no ja sam
znao da je neću opet danima vidjeti, pa sam samo želio uživati u svakoj sekundi s
njom. Stavila je ruke na moja prsa i nastavila ljubiti, ali me gurala prema sobi.
Moj stranac
Dopustio sam joj.
Kada smo napokon ušli, okrenula se da potiho zatvori vrata. Diesel se pojavio
na vratima, željan da legne u svoj krevet.
- Oprosti, prijatelju. Ostani malo vani, - rekao sam dok mu je Kacie zatvorila
vrata pred nosom.
Okrenula se prema meni, naslonjena leđima na vrata. Stavio sam ruku iza nje i
zaključao vrata.
Kacie me je nervozno pogledala. – Što ako me trebaju?
- Onda će pokucati. - Brzo sam se nagnuo te nastavio tamo gdje smo stali. Ruke
su mi polagano klizile po njezinim leđima sve do bokova. Primio sam joj guzicu i
podigao, stisnuvši je između sebe i vrata, a ona me je obujmila nogama. Prelazio sam
joj jezikom po vratu te gurao svoju erekciju u nju. Lagano je zajecala te mi skinula
majicu preko glave. Podigao sam je u ruke i odveo do kreveta.
Vrijeme koje smo proveli jedno bez drugoga je očito i na nju počelo utjecati.
Još se nismo niti skinuli, a ona se već počela stiskati uz njega.
- Bože, Brody. Požuri. Trebam te. - stenjala je, skidajući majicu sa sebe.
- Hej, to sam ja trebao učiniti, - zadirkivao sam ju, prelazeći poljupcima prema
njezinim grudima.
Zajecala je, - Ako me uskoro ne dodirneš, eksplodirat ću – ali ne na način koji
želim.
Polagano sam joj skinuo grudnjak i na trenutak masirao grudi prije nego sam ih
stisnuo i uzeo bradavicu u usta. Stisnula mi je rukama kosu dok sam joj ja lizao i sisao
bradavice. Podigao sam ju samo kako bi joj otkopčao i skinuo hlače. Moje hlače nisu
bile niti napola spuštene kad mi je ona gurnula ramena rukama i ponovno se popela
na mene. Mogao sam osjetiti koliko je topla čak i kroz gaćice.
- Opa. - nasmijao sam se. – Mislim da te nikada nisam vidio toliko željnu. Sviđa
mi se.
- Manje razgovora. Više diranja, Murphy.
Nisam znao zašto, ali kada me je god nazvala Murphy, potpuno sam poludio.
Uzimajući u obzir da sam u tom trenutku bio ispod nje, bio sam napet kao puška.
Moj stranac
Brzo sam se nagnuo prema noćnom ormariću, uzeo kondom te ju podigao
samo onoliko da ga uspijem staviti. Primio sam joj rukom čipkaste gaćice i pogledao u
nju. – Oprosti. - Zajecao sam i jako potegnuo sve dok ih nisam iskidao s nje.
Stavio sam joj dlan na trbuh te palcem testirao da vidim koliko je mokra. –
Jebote. Već si vlažna.
- Nisam te danima vidjela. Sigurna sam da je ispod moje sjedalice na tribinama
bila lokva. - Odmaknula mi je ruku te se namjestila nad njim. Gledajući njezino lice kako
se krivi od užitka dok se polagano spuštala po mom kurcu jedno je od najerotičnijih
stvari koje sam ikada vidio.
Stavila mi je ruke na prsa, balansirajući, dok se pomicala gore dolje, jašući me u
prekrasnom ritmu. Bio sam toliko blizu svršavanja da sam se trebao nekako smiriti.
Polarni medvjedi. Klizaljke. Pizza. Uzica za psa.
Jebiga. Nisam uspio, a ona je jahala sve brže.
Ukopao sam prste u njezine bokove te ju povukao dolje, nabijajući se u nju
onoliko jako koliko se ona nabijala na mene. Njezina pička je čvrsto pulsirala oko mene
pa sam bio siguran da je i ona blizu.
- Svrši za mene, Kacie. - govorio sam, nabijajući se još snažnije u nju. – Svrši po
meni.
- Sranje. Brody! - stenjala je, pokušavajući biti tiho. – Oh, Bože. To!
Koliko sam ju god želio gledati dok svršava po meni, nikako nisam mogao
zaustaviti moje. Čvrsto sam je primio za bokove i još jednom se zabio u nju, stisnuvši
zube da ne probudim cure… ili susjede.
- Isuse, Kacie. Jebote. - Svršio sam snažno, da sam pomislio kako ću izgubiti
svijest. Još sam nekoliko puta polagano ulazio u nju pa sam počeo osjećati da se
lagano vraćam na Zemlju. Nakon nekoliko trenutaka, Kacie se otkotrljala s mene i
legla pokraj mene.
- O moj Bože, - prošaptala je, još uvijek bez daha.
- I ja to kažem.
- Misliš da smo ih probudili? - Okrenula se na bok i naslonila na ruku. Od
pogleda na njezine grudi koje su se naslonile jedna na drugu skoro mi se ponovno
digao.
- Ne. Mislim da smo bili dosta tihi, s obzirom na sve.
Moj stranac
Nekoliko puta je trepnula te mi se namrštila. – S obzirom na što?
- S obzirom da sam tako snažno svršio, a da nisam imao kondom, ti bi već bila
trudna s četvorkama. - Izašao sam iz kreveta i otišao u kupaonu da se riješim
kondoma. Zgrabio sam majicu iz ormara te ju dobacio njoj, pa sam obukao hlače.
Zaboravio sam da mi je mobitel bio u džepu pa sam ga izvukao da ga stavim na
ormarić. Primijetio sam da imam propuštenu poruku.
Otvorio sam mobitel pa se glasno nasmijao.
- Što je? - Kacie je upitala oblačeći majicu. Bez ijedne riječi, okrenuo sam telefon
da joj pokažem poruku od Vipera.
V: BURAZ, JOŠ UVIJEK IDEŠ NA DORUČAK KOD JOEA? DOLAZIM TAMO I DOVODIM
KACIEINU PRIJATELJICU DARLU. PRESPAVALA JE KOD MENE. JEDNOM NIJE BILO
DOVOLJNO S TOM LUDOM, FLEKSIBILNOM KUČKOM.
Moj stranac
Poglavlje 19
Kacie
- Stani! - Darla je došla na posao, a ja sam podigla ruku prije nego što je uspjela
išta reći. – Prije nego što išta kažeš, Viper je Brodyev najbolji prijatelj, a ja ne želim ćuti
nikakve priče koje ne bi ispričala svojoj majci, razumjela?
- Ne mogu dočekati da popričam s tobom! - Praktički se tresla od uzbuđenja.
Prošla su već dva dana od utakmice, a ona još uvijek nije mogla obrisati taj
smiješan osmjeh s lica. Brody, cure i ja smo slijedećeg jutra s njima doručkovali, gdje
ona nije mogla tračati ispred njih, a ja sam znala da mi jedva čeka ispričati sve
odvratne detalje o njihovoj zajedničkoj noći.
- Znam da ne možeš, ali molim te nemoj mi previše ispričati, okej? - molila sam
ju.
Bacila je svoju jaknu pa se okrenula prema meni. – Jesi li znala da ima piercing
na malome?
Progunđala sam i potonula u stolicu, pokrivajući lice rukama. – Baš to. To je
previše.
Darla se glasno nasmijala. – Oh, moja draga Kacie. To je tek početak.
***
Zadnjih sat vremena svoje smjene provela sam hodajući za Maureen od sobe
do sobe, obavljajući sve procedure koje mi je dopustila, bez obzira na veličinu
zadatka. Kada nisam bila s Maureen, onda sam pokušavala izbjegavati Darlu i njezine
gnjusne priče.
Moj stranac
Napokon četiri sata, gotova sam. Darla je sjedila za stolom, popunjavajući
karton i grickajući Cheetose.
- Još uvijek bez detalja, no hoćeš li ga ponovno vidjeti? - pažljivo sam upitala.
- Nisam sigurna. - okrenula je stolicu da me pogleda, ližući svoje narančaste
prste. – On želi, no mislim da je za mene malo previše vatren. Volim dobar seks svako
toliko, ali on me vrtio po cijeloj sobi te me zajašio na svakom komadu namještaja koji
je pronašao.
Zatvorila sam oči i zatresla glavom, pokušavajući izbaciti te slike.
Ustala je i kružila svojim ramenima, želeći istegnuti leđa. – Mislim da sam
istegla mišić i dva cijela dana sam prospavala.
- Krasno. Kad smo kod toga, ja odlazim. - obukla sam vestu i uzela kutiju s
ručkom. – Vidimo se sutra?
- Ja odlazim baš kad ti trebaš doći. Što radiš večeras?
- Jedna od mojih najboljih prijateljica se vratila iz Italije i već je tjedan dana
ovdje, a ja je još nisam vidjela zbog Brodya i svega ostalog; idem na večeru s njom i još
jednom prijateljicom.
- Zvuči zabavno. Popij jedan koktel i za mene. - mahnula mi je.
***
Pozdravila sam se s još nekoliko sestri s kojima sam se sprijateljila i krenula

prema vratima. Baš kad sam htjela izaći začula sam kako me netko zove. Okrenula
sam se i vidjela Zacka kako trči. – Hej. - Nasmijao mi se kad je došao do mene.
- Bok.
- Želio sam ti nešto dati. - Stavio je ruku u džep od jakne pa mi dodao papirić.
- Što je to? - upitala sam otvarajući papir.
- Moj broj mobitela.
- Oh. - brzo sam podigla glavu. – Zašto to meni treba?
- Ne znam. - slegnuo je ramenima. – Za svaki slučaj… cure, ti… bilo što. Ne
znam.
Moj stranac
- Dobro. Sad kasnim na večeru. Razgovarat ćemo kasnije. - Nasmijala sam se i
otišla prema parkiralištu.
***
Gužva na cesti je bila užasna. Kad sam došla u restoran, Alexa i Lauren su već
sjedile.
- Oprostite što kasnim, - rekla sam, prilazeći Lauren kako bih ju zagrlila. –
Izgledaš odlično! Baš mi je drago što te vidim.
- I meni! - Lauren me je čvrsto stisnula. Nisam znala koliko mi nedostajš sve dok
nije stajala ispred mene.
- Što ima, draga? - namignula sam Alexi i sjela.
- Jesi mu rekla? - izgovorila je podrugljivim tonom.
- Isuse Bože. Možemo li molim te sjesti i večerati pa tek onda pričati o tome? -
ljutito sam ju pogledala.
Stisnula je usnice i pogledala u Lauren. – To znači da nije.
Lauren je uzdahnula i šokirano izgovorila. – Još uvijek mu nisi rekla?
Spustila sam glavu na ruke i odmahivala. – Znam, znam. Pokušala sam. Stvarno
jesam, no onda su nas curke prekinule pa im je napravio utvrdu, i tada nisam htjela
pokvariti raspoloženje.
- Što čekaš? - Lauren je upitala.
Alexa je podrugljivo nastavila, - Da curke maturiraju.
- Prestani. - ljutito sam ju pogledala. – Reći ću mu. Užasno se radi toga osjećam,
no nije mu baš lako pa ga ne želim još više uzrujavati.
Konobarica je donijela umak od špinata i avokada, koje su one morale naručiti
prije nego što sam stigla. Lauren se nasmijala dok je konobarica odlazila te je ubacila
čips u usta. – Što se događa s njim?
Napokon sam skinula vestu te je objesila na stolicu. – Ugovor mu ističe ove
sezone, tako da ima veliki pritisak jer mora braniti jako dobro. Očigledno bi ga sve ovo
jako uzrujalo da zna. Uz to mu je mama bila na pregledu i nisu još dobili rezultate. Nije
mi to rekao, ali znam da ga to izjeda iznutra.
Moj stranac
- Razumljivo. - Uzela je još jedan griz i lupila Alexu po ruci. – Popusti joj malo,
Lex.
- Razumijem da sada ima dosta problema. Čak mislim da je nekako preslatko
koliko ga Kacie voli, da mu ne želi još više zagorčati život. - Uzdahnula je. – Ja se samo
brinem. Ne vidim kako će se ovo dobro završiti.
- Sve će biti u redu. - Lauren je odmahnula rukom prema Alexi. – Njih dvoje su
toliko zaljubljeni jedno u drugo, da će Brody shvatiti zašto je toliko čekala. Nakon toga
će zaploviti prema zalasku sunca na mašini za led.
- Da, nadajmo se da će Kacie biti na toj mašini s Brodyem, a ne sjediti na klupi
za prekršaje i plakati.
Želudac me bolio od te priče, a Alexine šale kako će me Brody ostaviti nisu
pomagale. Nisam lagala kad sam im rekla da se osjećam užasno jer mu nisam rekla.
Osjećala sam se i više nego užasno, no stvarno ga nisam htjela još više nervirati.
- Prestani! - Lauren je ponovno lupila Alexu po ruci.
- Slušaj, - Alexa ju je upozorila, - ako me ne prestaneš udarati onda ću ti vratiti –
bila ti trudna ili ne.
Čekaj, što?
- Što? - uzviknula sam.
Lauren je slegnula ramenima te se osmjehnula. – Iznenađenje!
- Isuse Bože, Lauren! Zašto mi nisi rekla? - Ustala sam i otrčala do nje da je
ponovno zagrlim. – Čestitam!
- Zašto ti nije rekla? To je dobro pitanje kad dolazi od tebe, ha? - Alexa je
sarkastično zadirkivala.
- Slušaj. - okrenula sam se ljutito prema njoj, nisam više mogla držati u sebi. –
Vidim da se ne slažeš s time kako rješavam ovu situaciju, ali stvarno… poljubi me u
dupe. - Oči su mi se napunile suzama te mi je glas počeo pucati, no nije me bilo briga. –
Nemaš pojma kroz što sam prolazila. Zack me napustio prije toliko godina i nisam
očekivala da ću ga ponovno vidjeti – ikada. A onda, prvoga dana na poslu… bum! Evo
ga, direktno ispred mene. Veza s Brodyem je tek počela biti ozbiljna pa sam sebično
pokušavala da to ne upropastim. Dovraga, nisam čak ni znala da li se isplati išta
govoriti jer nisam imala pojma da li ću ga ikada više nakon tog dana i vidjeti. - Lauren
mi je primila i stisnula ruku, no ja nisam stala. – Imam dvoje djece, pokušavam dobiti
Moj stranac
diplomu i održati ovu još uvijek novu vezu živom, dok s druge strane pokušavam
žonglirati s ovim velikim prištom na licu prošlosti koji se zove moj bivši. Prestani me
tako gledati, dovraga! Nemaš pojma koliko mi je ovo teško. - U tom trenutku su mi
suze krenule curiti niz lice, a ljudi oko nas su buljili.
Alexa se sva zacrvenila dok je nepomično sjedila na stolici i u šoku gledala u
mene. Nekoliko puta je trepnula i polagano odmaknula glavom. – Kacie, strašno mi je
žao. Nisam te željela iznervirati.
- Samo… zaboravi. - Obrisala sam rukama suze te se nagnula da zagrlim
Lauren. – Oprosti mi, Lauren, no ja moram ići. Užasno sam iscrpljena i treba mi odmor.
Nazovi me sutra. Možda bi mogle na ručak prije nego što odeš?
Lauren se ustala te me čvrsto zagrlila. Skoro sam počela jecati u njezinom
zagrljaju, no morala sam izdržati barem dok ne dođem u auto – Nema problema,
Kacie. Razumijem te.
Odmaknula sam se i primila rukama lice svoje prijateljice. – Stvarno sam jako
sretna zbog tebe. Biti ćeš prekrasna majka. Reci Tommyu da mu čestitam.
Zgrabila sam vestu i otišla bez pozdravljanja s Alexom. Kad sam stigla do auta
već samo jako plakala. Osjećala sam se dobro i loše u isto vrijeme.
Moj stranac
Poglavlje 20
Brody
- Halo?
- Hej, sine.
- Tata? - Tata me nikada nije zvao. Jedva sam mu prepoznao glas. – Šta ima?
- Ništa. Samo sam htio nazvati svog šampiona.
Šampiona? Nije me tako već godinama zvao.
Istog trena sam ponovno imao deset godina…
- Hej, šampionu. Ne mogu doći na tvoju utakmicu ovaj tjedan, pa sam ti htio
zaželiti sreću.
- Čuo sam da si večeras dobro branio, šampionu moj. Baš mi je žao što sam to
propustio.
Kada se radilo o mom ocu, njegovo zvanje mene šampionom je bilo
ublažavanje udarca koji slijedi.
- Bok, - rekao sam pažljivo. – Jeli sve u redu?
- Sve je super. Koji su ti planovi ovaj vikend?
- Doma igramo ovaj vikend. Imam utakmicu u petak i trening u subotu ujutro.
Vjerojatno kasnije idem kod Kacie. Zašto?
Oklijevao je. – Možeš li nakratko svratiti u subotu poslije treninga kod nas, prije
nego što odeš do Kacie?
Nije mi se sviđao ton njegovog glasa. Nimalo.
- Tata, što se dogodilo?
- Ništa. Mama i ja samo želimo popričati o nekim stvarima s tobom i Shae.
Tata, mama, ja i Shae? SRANJE! Njezin pregled je bio prije nekoliko tjedana.
Ne, ne, ne, ne.
- Tata, jel to ima veze s maminim pregledom?
- Nema. Mama je dobro, samo trebamo s vama razgovarati. - zvučao je
umorno.
Moj stranac
Iscrpljeno. Pod stresom.
- Jebeš to, tata. Dolazim odmah.
- Brody, to nije potre….
Spustio sam mu slušalicu, zgrabio Dieselovu uzicu i krenuo.
***
Ne bih htio reći da sam imao izvantjelesno iskustvo, no kad sam stigao na
dugačak zemljani prilaz ispred farme mojih roditelja, nisam se mogao sjetiti cijele
vožnje od kuće do njih. Srce mi je ludovalo cijelim putem, a u glavi su mi se vrtili
najgori mogući scenariji. Ako joj se karcinom vratio, neću se slomiti pred njima. Ostat
ću jak. Jednom ga je pobijedila, može i drugi puta. Zajedno ćemo ga pobijediti. Što ako
je ovaj puta tata bolestan? U kurac. On je njezina stijena. Da ranije prekinem karijeru?
Nije da si to ne mogu priuštiti, no mogu li živjeti bez hokeja?
Hodao sam brzo do ulaznih vrata, a Diesel je trčkarao uokolo da pronađe nešto
za igru.
Tiho sam zatvarao vrata i osluškivao, pokušavajući ćuti glasove ili plač. Ništa.
To je dobro, zar ne?
- Brody? - Mama je uzviknula dok sam hodao prema kuhinji. Prišla mi je te me
zagrlila. – Nisi trebao večeras dolaziti.
- Tata me nikada ne zove. Što se događa?
Mamin pogled se okrenuo prema tati koji je sjedio za kuhinjskim stolom.
Izgledao je deset godina stariji nego kad sam ga zadnji puta vidio. Buljio je u veliki
hrastov stol i čeprkao po noktima na svojim istrošenim rukama.
- Dođi. Sjedni. - Otišla je do stola i povukla stolicu.
Gunđao sam i tvrdoglavo pratio mamu do stola te se sjeo preko puta oca.
Mama je pročistila grlo dok je tata gledao posvuda samo ne u mene.
Nekoliko puta sam ih nasumice pogledao i shvatio da nijedno od njih ne želi
razgovarati. – Hoće li mi netko dovraga reći što se dešava? - Viknuo sam od čega je
moja mama malo odskočila.
- Dušo, stvarno nije ništa strašno. - Mama me pokušala uvjeriti svojim lažnim
osmijehom, no ja sam svake sekunde bio sve ljući.
Moj stranac
- Super. Dobro. Molim te objasni mi onda to 'nije strašno'.
Ponovno je mama pogledala u tatu. Ovoga puta ju je pogledao. Stavila je ruku
na njegovu i pogledala u mene. – Brody, tvoj tata i ja se razvodimo.
Na trenutak je bila potpuna tišina.
Uzdahnuo sam i rukom prošao po kosi. – Niste smiješni. Što se stvarno
događa?
Tata je pogledao u mamu koja nije maknula pogled s mene. Izgledala je
iznenađeno. - Ne šalimo se, Brody. Rastali smo se.
Stavio sam ruke na usta i gledao u njih, čekajući da mi netko kaže da se šale.
Kada nitko nije ništa rekao, puls mi je podivljao. – Kada? Kako? Zašto?
- Eto, jednostavno se samo dogodilo, sine, - tata je promrmljao.
- Prekid tridesetogodišnjeg braka se samo jednostavno ne događa, tata. Dosta
je sranja. Zašto to činite?
Mama je pogledala na trenutak u stol pa onda ponovno u tatu, kao da je čekala
da se on izjasni.
Namrgodio sam se i ljutito pogledao u oca. – Jesi li ti za to kriv? Jesi li ju
prevario? Ne da bi me to iznenadilo. Bio si usran otac, vjerojatno si bio još usraniji
muž.
- Da si se smirio istoga trena, - otac mi je naredio, upirajući prstom prema meni.
– Znam da ti nije lako, ali nama je puno teže.
- Molim vas, smirite se. - mama je stavila svoju ruku na moju. – Brody, tata me
nije prevario, niti je ovo njegova krivica. Nije ničija. Oboje se tako već neko vrijeme
osjećamo, no čekali smo da Shae završi sa školom te da oboje budete samostalni i
situirani prije nego što donesemo zadnju odluku. - U tišini je pogledala u svoje ruke.
Okretala je cijelo vrijeme svoj vjenčani prsten. To je nešto što je uvijek radila kada je
bila nervozna.
- Ne mogu vjerovati. - protrljao sam oči dlanovima. – Trideset godina. Nakon
trideset godina ćete dići ruke?
Nitko od njih nije odgovorio.
Samo su sjedili, razmišljajući o neuspjehu njihovog braka.
- Jeste razmišljali o savjetovalištu? Platit ću vam najbolje bračno savjetovanje u
državi.
Moj stranac
Tata je pogledao u mamu, no ona je samo odmahnula glavom.
- Možda da odete negdje na odmor? Mogli bi otići na Havaje, na tjedan ili
mjesec dana? Možda se samo trebate ponovno zbližiti?
- Brody, tvoji prijedlozi su krasni, ali nisu nam potrebni. - pogledala je u mog
oca koji joj se malo nasmijao. – Odavno već pričamo o tome. Mi smo se pomirili s tim.
Čak smo uzeli i istok odvjetnika i sve već dogovorili. Zadovoljni smo našom odlukom.
Nisam mogao vjerovati što čujem. Gledao sam ih oboje u čudu. – Kada ste
odlučili?
- Prije godinu dana?
- Godinu dana? - uzviknuo sam ustajući se sa stolice. – Proslavili ste u svibnju
tridesetu godišnjicu braka. Shae i ja smo vam priredili jebeni party iznenađenja!
- Brody, - tata je zaprijetio.
- Znam. - mama je prekrila rukama lice. – Bilo nam je jako neugodno, ali nismo
znali. Što smo trebali napraviti? Obavijestiti vas o našoj rastavi pred cijelom obitelji i
prijateljima?
- Ne znam. - uzdahnuo sam, šetajući nervozno po kuhinji. – Ovo ne može biti
kraj. Jednostavno ne može. Znam da se još uvijek volite.
Majka me pogledala sa suznim očima. – Ne mogu si zamisliti koliko ti je ovo
teško, Brody. Ne mogu niti pokušati?
- Ne. Ne možeš. Cijeli život sam proveo s roditeljima koji se vole. Kada sam
odrastao bio sam uvjeren da će te vas dvoje biti zauvijek zajedno. - Pogledao sam
ljutito u oboje. – Kunem se da bi mi ovo lakše palo da sam saznao sa sedam, a ne sa
dvadeset i sedam godina.
- Jako nam je žao, Brody. - mama je nježno rekla.
- Kada je tata nazvao, mislio sam da ti nalazi nisu dobri. Očigledno mi je lakše
da o tome nije riječ, no ovo je jednako tako šok. - otvorio sam stražnja vrata i glasno
zazviždao da pozovem Diesela.
- Što radiš? - mamin pogled je izgledao tužno, zabrinuto.
Diesel je utrčao u kuću pa smo krenuli prema prednjim vratima. – Moram ići.
Moram razmisliti.
- Brody, čekaj! - Mama je žurila prema meni. – Kasno je. Zašto ne ostaneš noćas
ovdje?
Moj stranac
Otvorio sam ulazna vrata i pogledao u mamu. Tata je krenuo za njom te joj
stavio ruku na rame. Na trenutak sam gledao u njegovu ruku pokušavajući shvatiti
gdje je sve otišlo kvragu. Pogledao sam je u oči. – Nema šanse, - rekao sam hladno i
zalupio vratima.
Dok sam palio auto, mama je već tri puta pogledala kroz prozor. Poznavajući
nju, siguran sam da je mislila kako ću ugasiti auto i ući u kuću. Vjerojatno sam i trebao.
Oni nisu zaslužili način na koji sam se ponio, no ja sam bio strašno ljut.
Osjećao sam se prevareno. Izdano.
Krenuo sam brzo, razbacujući kamenčiće posvuda, i skrenuo s prilaza na cestu,
no nisam išao kući.
Nakon cijelog ovog tjedna osjećao sam da gubim kontrolu. Užasno sam branio
zadnje dvije utakmice, a sada su mi još roditelji najavili da se rastaju. Večeras mi je bila
potrebna jedina sigurnost koju imam u životu.
Moj kompas.
Moje sidro.
Moje više.
Krenuo sam direktno prema Kacie.
Moj stranac
Poglavlje 21
Kacie
Lucy i Piper su omotale svoje malene ručice oko mog vrata i stisnule što su jače
mogle. Zaigrano sam promumljala dok su mi zaustavile protok zraka.
- Toliko ću te jako zagrliti da će ti crijeva ispasti van! - Piper je hihotala.
- Neeee! - Lucy se odmaknula i viknula. – Ostavi mamina crijeva na miru.
Trebaju joj.
Od srca sam se nasmijala. – Moja crijeva su dobro, Lucy. Obećajem ti. E sada,
koliko ja vas volim?
- Više nego što ima zvijezda na nebu i valova u moru, - rekle su u jedan glas.
- Baš toliko! - poljubila sam ih obije u čelo te ih ušuškala u krevet. – Vidimo se
ujutro. Volim vas! -
- Volimo te, mama! - uzviknule su dok sam im palila noćnu lampu te zatvorila
vrata.
Nakon užasnog druženja s Alexom i Lauren, potpuno sam bila izmoždena.
Trebala sam biti spremna za krpe, ali iz nekog razloga nisam mogla još spavati. Obično
je moj život nakon što cure odu spavati bio čista dosada, a sada kada je Brodyu počela
sezona znalo je proći i tjedan dana da se ne vidimo. Toliko mi je nedostajao da me je
ponekad to i fizički boljelo. Nismo razgovarali cijeli dan, nije bilo normalno da me ne
nazove čim spremim cure u krevet, pa sam mu poslala poruku.
K: NADAM SE DA SI DANAS IMAO DOBAR DAN. NAZOVI ME KASNIJE! : )
Spremila sam mobitel u zadnji džep i krenula u kuhinju da si napravim žitarice s

mlijekom. Fred i mama su zagrljeni gledali televiziju. Uzela sam zdjelicu sa žitaricama
te otišla u dnevnu sobu i sjela pokraj njih.
- Što gledate? - ubacila sam žlicu u usta.
- Chopped. - mama je uzdahnula. – Iako ću brzo zaspati.
Moj stranac
Fred ju je pogledao. – I ja. Moram se sutra rano ustati i promijeniti ulje u tvom
autu.
- Ahhh! - Nasmijala sam se. – Emisije o kuhanju i promjene ulja. Vas dvoje ste
baš romantični.
- Netko je večeras dosta živahan, - Fred se šalio dok je uzimao maleni jastuk te
ga bacio prema meni, za dlaku promašivši zdjelicu.
- Znam! Popila sam na poslu kavu, puno kasnije nego je obično pijem. Na
iglama sam. - Bacila sam jastuk prema njima. – A sada vas dva gubitnika odlazite
spavati, a ja ostajem ovdje sa natjecateljima kulinarske emisije.
Mama se smijala pa se nagnula da me poljubi u obraz. – Oprosti mi draga.
Vidimo se ujutro.
Fred se ustao te ga je moja majka pratila prema vratima.
Omotao je ruke oko nje te ju čvrsto zagrlio. Podigla je glavu, i namjestila usta
blizu njegovih. On je nagnuo glavu u stranu i rekao. – Volim te.
Njezini obrazi su se raširili od osmijeha. – I ja tebe volim.
Strasno ju je poljubio, a ja sam počela ispuštati lažne zvukove kao da se gušim.
Odvojili su se te me pogledali kao neki ponosni tinejdžeri, a ja sam stavila ruke
na vrat te se pravila da ću pasti u nesvijest.
Pomalo dramatično, naravno, no večeras mi ih je zabavno zadirkivati. Fred joj
je dao još jedan poljubac pa je nestao kroz stražnja vrata. Mama se okrenula prema
meni i zakolutala očima. – Baš si bezobrazna.
- Znam. - nasmijala sam se. – Ali znaš da vas ja oboje jako volim. I volim da ste
zajedno.
Prekrasan smiješak se razvukao na maminom licu. – Hoćeš da ti pravim društvo
večeras?
- Ne treba. Dobro sam. Samo čekam da mi Brody pošalje poruku i onda idem u
krevet. - vratila sam joj osmijeh. – Ali, hvala.
Mama mi je poslala poljubac te otišla prema našem stanu. Čim je zatvorila
vrata, uzela sam telefon da provjerim je li stigla poruka. Ništa.
Emisija je bila gotova te sam završila s jelom i stavila zdjelicu u sudoper. Učinilo
mi se da sam čula tiho kucanje. Zastala sam i slušala. Opet kucanje. Potrčala sam po
Moj stranac
hodniku uzbuđena na pomisao kako me Brody ponovno iznenadio. Možda još jedan
seks na molu?
Otvorila sam vrata i stala kao ukopana na mjestu. – Nadala sam se da je…. -
trepnula sam, nisam bila sigurna da stvarno vidim ono što vidim. – Zack? -
- Hej! - lijeni osmijeh mi se pojavio u uglu usana. – Jesu li cure budne?
Zbunjeno sam počela odmahivati glavom. – Nisu, u krevetu su.
- Ah, sranje. Stvarno sam ih htio ponovno vidjeti. Baš su slatke.
Zakoračila sam prema njemu i pomirisala. – Zar si pio?
- Oh, da, - nerazgovjetno je odgovorio. – Baš je bilo dobro. Zaboravio sam kako
ima jebeno fin okus.
Sranje.
- Slušaj…- zakoračila sam na trijem i tiho zatvorila vrata iza sebe, moleći se da
ga mama nije čula. – Što mogu učiniti za tebe? Mogu li ti nekoga nazvati? Možda
sponzora?
- Ne, jebeš to. - odmahnuo je rukom. – On je seronja. Stalno mi šefuje i ne
dopušta mi da se zabavljam.
- Zack, - rekla sam smireno i sjela na ljuljačku. – Znam da ovo ne želiš. Previše si
se trudio da ostaneš trijezan sve ovo vrijeme.
- Tisuću sto sedamdeset i pet dana! - viknuo je i podigao šaku u zrak.
- Tiho! - rekla sam. – Sjedni ovdje. Što se dogodilo?
- Ništa. Samo mi je bilo lijepo sjediti s tobom u parku pa sam te želio ponovno
vidjeti.
Namrštila sam se. – Vidio si me danas na poslu, sjećaš se?
- Da, ali tamo si stalno s pacijentima i uvijek si prezaposlena.
- Zack, ne razumijem te. Stvarno, koga da ti nazovem da ti pomogne?
- Nikoga! - odbrusio je. – Ja nemam nikoga, sjećaš se? Moja mama je mrtva, tata
isto, a Tara se udala i otišla daleko od mene. Ja nemam nikoga!
Ukočila sam se od njegovog glasnog deranja. – Tiho, sve je u redu. Dođi, sjedni
ovdje.
Popiknuo se i pao na ljuljačku da sam mislila kako će se raspasti. – Razgovaraj
sa mnom. Radi čega je došlo do ovoga? - upitala sam.
- Radi tebe. Njih. - šmrcnuo je te se naslonio na ruke.
Moj stranac
- Što? - pretraživala sam mu lice, tražila sam nekakav znak koji bi upućivao o
onome što govori. Njegove plave kovrče izvirivale su ispod šilterice, a bicepsi su se
stalno stiskali. Bio je strašno uzrujan, a ja nisam znala zašto.
- Ti si razlog, no ponajviše one. Onog dana u parku. - Stiskao je zube između
rečenica. – Bilo ih je predivno gledati. One su ljudi, pravi mali ljudi sa svojim
osobnostima, mislima i svojim osobnim mišljenjem. Stvorila si od njih ta malena bića
koja je prekrasno gledati, a ja… ja nisam imao ništa s time. Toliko sam toga propustio,
njihov cijeli život. Toliko je vremena prošlo kojeg ne mogu nikada vratiti. A onda, tu si
ti.
Oh, ne.
Podigao je glavu te me pogledao kao ranjena životinja. Srce mi je lupalo kao
ludo, a jedan mali dio mene je osjećao veliku nervozu jer sjedim ovdje s njim.
Nesigurna. Jedva sam ga poznavala te nisam imala pojma na što je spreman, naročito
u ovom stanju.
- Ja? - upitala sam jedva čujno.
- Nikada te nisam prestao voljeti, Kacie. Niti nakon svih ovih godina. Stalno sam
razmišljao o tebi, svaku ženu s kojom sam bio sam uspoređivao s tobom, razmišljao
što radiš svake sekunde.
Oh Bože, ne.
- Svo ovo vrijeme, jesi li ti ikada razmišljala o meni?
- Hm…-
- Nisi. - ustao se i ljutito hodao do ruba trijema. Podigao je ruke i snažno primio
gredu. Gledajući ispred sebe nastavio je, - Ne krivim te. Niti ja ne bi o sebi razmišljao.
Bio sam užasan prema tebi, a ti to nisi zaslužila.
Buljila sam u svoje ruke, koje su bile prekrižene na mojim nogama kako bi ih
zaustavila od drhtanja. Previše sam se bojala odgovoriti. Strah od toga da kažem krivu
riječ, od čega bi se on mogao jako naljutiti, kolao je u meni kao neka droga.
- Oprosti je glupa riječ, - promrmljao je, iako nisam bila sigurna da li govori meni
ili samome sebi.
Nisam podigla glavu već sam ga samo pogledala ispod obrva.
- Razmisli o tome, - nastavio je. – To kažeš kada se sudariš s nekim u dućanu ili
kad kasniš na pregled. Kako je moguće da je to jedina jebena riječ u engleskom jeziku
Moj stranac
prikladna da ju izgovoriš svojoj bivšoj koji si totalno sjebao? Kako se ispričati za
najveću grešku u svom životu? - Nakon minute, Zack se vratio i sjeo pokraj mene te mi
uzeo ruke u svoje. – Oprosti mi Kacie. Jako, jako mi je žao. Rado ću ti to govoriti svaki
dan do kraja svog života. Dao bih sve na svijetu da mogu vratiti taj dan, da izbrišem taj
glupi trenutak kada sam odlučio da je vama bolje bez mene. Tko zna? To je možda i
bila istina, ali meni nije bilo bolje bez vas. Ti si bila moj život, a ja sam te odbacio. Sve
vas.
Što sam dovraga mogla na to reći? Nikada neću znati kakav bi mi život bio da je
ostao, i iskreno, nisam niti htjela znati. Bila sam sretna tu gdje jesam, ponosna na ono
što sam uspjela kao samohrana majka. Moje ruke su drhtale u njegovim dok sam
razmišljala što da mu kažem, kako da odgovorim. Prije nego sam uspjela smisliti nešto
smisleno, pojavila su se svjetla na prilazu.
Oboje smo pogledali, promatrajući auto kroz polu stisnute oči od jakog svijetla.
- Tko je to? - Zack je upitao, ali mi mije puštao ruke.
Kako se auto primicao bliže, shvatila sam da je to crni pick- up.
Brody.
Sranje. Sranje, sranje, sranje.
Izvukla sam brzo ruke dok je auto naglo stao. Jedva da sam došla do kraja
trijema kad se Brody odlučno penjao po stepenicama. – Što se događa? - upitao je
prelazeći pogledom s mene na Zacka.
- Ništa ljubavi. Idemo unutra da popričamo. - stavila sam mu ruke na prsa,
nadajući se da ću ga usporiti, no samo me je prošao.
- Brody Murphy! - Nasmijao se dok mu je prilazio s ispruženom rukom. – Drago
mi je da smo se upoznali. Ja sam Zack, tata od Lucy i Piper.
Cijeli svijet se okretao kao usporeni film, kad sam shvatila da je Zackova glupa
rečenica došla do Bodyevog mozga. Njegova glava se polagano okrenula da me
pogleda. Njegove normalno blage zelene oči bile su ispunjene mržnjom. Jakom,
ogromnom mržnjom. Samo sam mogla zamisliti što je pomislio da je vidio.
Primila sam mu rukama lice, pokušavajući ga natjerati da gleda u mene, a ne
kroz mene. – Poslušaj me, ovo nije ono što ti se čini. Idemo unutra da porazgovaramo.
Molim te.
Moj stranac
- Ne ostavljaj me da samo tako stojim, buraz. - Zack se nasmijao pokazujući na
svoju još uvijek ispruženu ruku.
Brody me je gledao, no njegov mozak je bio negdje drugdje. Kada se Zack
nasmijao, Brodyeve oči su trepnule i to je bilo to. Zgrabila sam mu trenirku rukom i
povukla što sam jače mogla, no bilo je prekasno.
Brody se zaletio i udario ga desnom rukom toliko jako da ja to još nikada prije
nisam vidjela. Dogodilo se jako brzo, čak niti Zack nije znao da mu to slijedi. Još uvijek
se smijao dok se Brodyeva šaka spajala s njegovom vilicom. To je bio najgori zvuk
krckanja ikada. Zack je posrnuo unatraške držeći ruku na licu. Kapa mu je bila ukoso, a
on je očigledno bio potpuno dezorijentiran i u jakim bolovima, no to nije zaustavilo
Brodya da ponovno krene na njega. Primio ga je za majicu te ga snažno povukao
prema sebi.
- Koji kurac radiš ovdje, šupljoglavi? - Brody je urlao kroz stisnute zube.
- Hej, hej! - Zack je podigao ruke ispred sebe. – Smiri se.
- Jebi se! - Brody je viknuo, udarivši Zacka jače nego prošli put, ali ovoga puta
lijevom šakom. Nakon ovog udarca, Zack je pokrio glavu rukama, od boli ili u
samoobrani te se nekako uspio dovući do ograde.
- Brody! Brody, stani! - vrisnula sam. Pokušala sam ga primiti oko struka te ga
maknuti sa Zacka, no imala bih više sreće pomaknuti Empire State Building. Jedva
sam se odmaknula kad je Brody još jednom udario Zacka, od čega je odletio preko
ograde trijema na travu.
Brody je došao do ograde ljutito promatrajući Zacka. Krv mu je kapala iz šake
no to ga nimalo nije zasmetalo.
- Još jednom ću te pitati. Koji kurac radiš ovdje?
Nakon što se nekoliko minuta kotrljao u travi, Zack je sjeo i pridržavao obije
strane svoje vilice, za koju sam bila sigurna da je polomljena – vjerojatno na više
mjesta. – Došao sam pričati s Kacie o curama. - nekako je promrmljao, otvarajući jako
malo usta.
- O curama? Ti nemaš nikakva prava pričati o curama.
- Kurac nemam. Ja sam njihov otac.
Brody je raširio svoje oči toliko jako da sam pomislila kako će preskočiti ogradu
i ubiti ga na licu mjesta. – Njihov otac? Koji kurac ti znaš o tome kako je biti njihov
Moj stranac
otac? Ja sam njihov otac! Ti je prokleti donator sperme – Kacieina jebena greška u
životu. Sigurno joj neću dopustiti da napravi istu grešku dva puta. Sada se gubi
odavde.
Zack me je ljutito pogledao. – On ne zna, je li tako? -
- Ne znam što? - Brody je urlao.
Uzdahnula sam stavljajući svoje drhtave ruke na lice. Alexa je bila u pravu,
trebala sam mu odavno reći. Ovo je puno gore nego što sam zamišljala da će biti.
Osjetila sam grč u želucu, kao da ću povratiti.
- Ne znam što? - ponovno je viknuo, od čega sam se trznula.
Moj stranac
Poglavlje 22
Brody
- Ne znam što? - Kacie se trznula kada sam po drugi puta zahtijevao odgovor.
- Zajedno radimo u bolnici, - Zack je odgovorio kroz stisnute zube.
- Što? - Viknuo sam na Kacie, pretvarajući se da mi je ona rekla, a ne Zack.
Spustila je ruke dovoljno da vidim kako su joj oči pune suza. – Mi radimo
zajedno. - Spustila je potpuno ruke i krenula prema meni, no ja sam se odmaknuo. –
Iako baš i ne radimo zajedno. On je bolničar u hitnoj, tako da se ne vidimo svaki dan
već ponekad. Nisam imala pojma da radi tamo, Brody. Vidjela sam ga prvi dan i…
- Prvi dan? - viknuo sam. – To je bilo prije nekoliko tjedana!
Koji. Kurac.
Ulazna vrata su se otvorila te je Sophia izašla na trijem. – Što se ovdje događa?
Mogu čuti deranje sve do moje sobe. - Njezine oči su pregledavale po dvorištu i
najednom zastale kad su ugledale Zacka. – Što ti radiš ovdje?
Zack joj nije odgovorio; samo je spustio pogled.
- Brody, dopusti mi da ti objasnim. - Kacie je ignorirala svoju majku dok su joj
suze lile niz obraze, a brada tresla.
Inače kad bih god vidio Kacie kako plače, hodao bih kroz vatru da je zaustavim,
no sada jednostavno nisam mogao. Podigla je taj zid ispred sebe koji je trebala sama
srušiti.
Ja sam gorio od bijesa.
- Čekaj, - Zack ju je prekinuo. – Prije nego što to učiniš, ja odlazim.
- Rekla bih da je to dobra ideja. - Sophia je došla do ograde i prekrižila ruke.
Obrisao je krv s ruba usana rukom, uzeo kapu i polako ustao. Gledao sam za
njim dok je hodao prema autu, zahvalan da je barem dovoljno pametan da meni ili
Kacie ništa ne kaže.
Kad je otvorio vrata, Kacie ga je dozvala, - Zack! Čekaj! - Pogledala je u mene. –
Pijan je. Ne može voziti.
Moj stranac
- Dovezao se do tebe, nije li? Može odvesti svoju guzicu doma, - odbrusio sam.
- Nisam znala da će doći. Samo se pojavio, - branila se. – Molim te, dopusti mi
da ga odvezem kući, a onda ćemo razgovarati i sve ću ti ispričati.
- Da ga odvezeš doma? - pokazao sam prema Zacku. – Nema teoretske šanse.
- Molim te. Možeš voziti za nama, pa me vratiti kući, - molila me.
Uzdahnuo sam i ljutito prošao rukom kroz kosu. – Dobro. Ali nema šanse da se
on vozi s tobom. Ti vozi njegov auto; on se vozi sa mnom.
Otvorila je usta kako bi mi nešto rekla ali sam ju zaustavio. – To je jedina opcija,
Kacie.
Kimnula je pa se okrenula prema ogradi. – Mama, hoćeš li…
Sophia je odmahnula rukom. – Ja sam s njima. Idi.
- Ja se ne vozim s njim, - Zack se svađao s Kacie dok je ona čekala da joj da
ključeve.
- Molim te. - šmrcnula je. – Ako želiš smiriti stvari, onda mi udovolji.
Zack je pogledao u nju pa u mene, pa opet u nju. – Dobro, - progunđao je,
stavljajući ključeve u njezinu ruku. – Živim u Meadowbrooku na Mapleu. Znaš li gdje je
to?
Kimnula je i sjela u njegov auto, pa se okrenula da vidi kako ulazi u moj auto.
Ušao sam u auto i naslonio ruke na volan te je promatrao. Tužno me pogledala. Više
od svega sam htio doći do nje, primiti je u ruke i izbrisati tu njezinu patnju. No ona ju je
meni napravila pa sam bio jebeno ljut.
- Odazada, D. - Gledao sam kako se Diesel budi i odlazi na stražnje sjedalo.
Zack je otvorio vrata dok sam ja gledao kroz prozor. Bojao sam se ako ga
pogledam da ću puknuti te ga izvući van i ponovo ubiti boga u njemu. Ruka mi je
pulsirala dok sam stiskao volan pa mi je prošlo kroz glavu da je možda slomljena. Ne
mogu na pregled niti se mogu žaliti. Ne ove sezone.
Popeo se u auto i sjeo. Prije nego sam krenuo u rikverc pokušao je nešto reći.
- Slušaj…
- Ne. Ti slušaj, - prekinuo sam ga te ga napokon pogledao direktno u oči. – Sada
ću ti objasniti kako će ova vožnja teći. Ti nećeš razgovarati sa mnom, niti ja s tobom.
Bez obzira radi čega si se vratio ili što se ovdje događalo, mi nismo prijatelji niti ćemo
Moj stranac
ikada biti. A razgovor o Kacie je toliko zabranjen da ako samo i pomislim da ti
razmišljaš o njoj, glavu ću ti razbiti o vjetrobransko staklo.
Samo je gledao ravno i nije prozborio niti jednu riječ dok smo vozili prema
njegovom stanu. Kad sam parkirao odmah je otvorio vrata. Čim je izašao okrenuo se
prema meni. – Kacie me nije pozvala k sebi večeras. Nije imala pojma da dolazim.
Samo sam sjeo u auto i vozio do nje, pa ako već trebaš na nekoga biti ljut radi toga,
budi na mene. Nisam se tukao s tobom, ne samo zbog toga što si me ulovio
nespremnog, već i zato što sam vjerojatno zaslužio slomljenu vilicu radi sve boli koju
sam joj nanio tokom godina. No usprkos tome, ja se neću ispričavati jer se želim vratiti
u život mojih kćeri koliko god mi dopusti.
- Ne zaslužuješ biti u njihovom životu, - ljutito sam rekao.
Malo je nagnuo glavu u stranu i kimnuo. – Vjerojatno si u pravu, ali kada sam ih
gledao kako se igraju u parku, shvatio sam koliko mi nedostaju. Neću dopustiti da mi
ponovno izmaknu iz ruku.
- Nisu ti izmakle iz ruku, kretenu. Ti si ih odbacio. Ja sam ih pokupio, očistio i
bio tamo za njih od trenutka kada sam ih upoznao. Nemoj misliti da će ti ovo biti lako,
- upozorio sam ga dok je zatvarao vrata.
Promatrao sam ga dok je prilazio Kacie i uzimao ključeve. Nešto joj je rekao, ali
ona je samo odmahnula glavom i krenula prema mom autu. Ušla je na suvozačevo
mjesto i sakrila lice rukama, potiho plačući. Izlazio sam s parkinga te je krajičkom oka
gledao, srce mi se slamalo. Fizički me boljelo što ju nisam dotaknuo.
Prsti su me peckali. Želio sam ih uroniti u njezinu kosu te ju povući k sebi. Želio
sam joj reći kako će sve biti dobro i da ćemo to prebroditi, no ja još uvijek nisam znao
kroz koji kurac prolazimo. Nakon toga su mi Zackove riječi odzvanjale u glavi.
Kada ih je gledao da se igraju u parku?
Nisam pričao s Kacie cijelim putem do kuće. Ona je samo plakala. Kada smo
stigli na prilaz Inna, primijetio sam Sophiu kako s Fredom sjedi na ljuljački. Kacie je
iskočila iz auta te došla na moju stranu, čekajući da izađem van.
Spustio sam staklo. – Odlazim.
Otvorila je usta i zakoračila unatrag sa novim suzama na licu. – Nećeš ući?
- Ne. - pogledao sam kroz prednje staklo i lupkao prstima po prednjoj ploči. –
Previše sam ljut. Ne mogu sada s tobom razgovarati.
Moj stranac
- Brody, - jecala je, - molim te. Trebam te.
Ljutito sam ju pogledao. – Znaš što? Ja sam tebe trebao večeras. Upravo sam
došao od roditelja, saznao da se razvode. Slomljen sam.
Širom je otvorila oči te se primila rukama za vrat.
Nastavio sam, - Znaš li gdje sam želio otići kad sam slomljen? Ovdje. Tebi. Ali
ono što sam dobio je jebeni prst u oko kada sam shvatio da me lažeš tko zna koliko
dugo. Tako da da, ja odlazim. Moram razmisliti – o svojim roditeljima, o tebi, o svemu.
Javit ću ti se.
Zatvorio sam prozor i krenuo. Usprkos mome zdravom razumu, pogledao sam
u retrovizor i ugledao kako Sophia trči prema Kacie, koja je pala na koljena i plakala na
travi.
Jebeni prst u oko.
Jedan dio mene se osjećao kao govno što je takvu ostavljam, a drugi dio mene
je znao da je tako najbolje. Imao sam milijun pitanja o Zacku i koji se kurac dešavalo
zadnjih par tjedana, no niti jednom od nas to ne bi pomoglo da ta pitanja postavim
sada. Vjerojatno bih rekao nešto što bih požalio, ili bi nešto drugo udario, a ne mogu si
sada dozvoliti da mi ruka još više otekne.
Nekoliko kilometara od njezine kuće, zastao sam i poslao poruku Andyu.
B: HEJ BURAZ, DOMA SI?

A: DA. SLAŽEM SUHI VEŠ, ŽIVIM SVOJ SAN. ŠTO IMA?
B: MOGU LI SVRATITI?
A: NARAVNO. MALO JE KASNO, JELI SVE U REDU?
B: NITI MALO.
***
- Razbio si mu vilicu? - Andy se nagnuo na dvosjedu, naslonio laktove na koljena

i trljao sljepoočnice.
Moj stranac
Slegnuo sam ramenima. – Nisam siguran, ali nešto je popucalo. Možda i moja
ruka. Idem uzeti malo leda.
Minutu kasnije sam se vratio u dnevni boravak, a on je bio u istom položaju. –
Nisam si mogao pomoći, - branio sam se. – Prvo sam vidio da ju drži za ruku – to je
bilo dovoljno loše. Ali kada se predstavio kao otac od Lucy i Piper, onda sam puknuo.
Nemam pojma koliko sam ga puta lupio. Odletio je preko ograde.
Andy je naglo podigao glavu. – Udario si ga da je pao preko ograde?
Kimnuo sam i progunđao stavljajući led na ruku.
- U kurac. - Ustao se i počeo nervozno hodati po sobi. – Znaš da ako te tuži,
onda si najebao. Ovo ti je ugovorna godina. Kako si to mogao učiniti? - hodao je
naprijed nazad s rukama na bokovima.
- Rekao sam ti. Puko sam. - prekrižio sam noge na stoliću.
- Super. Reci to Collinsu.
Sranje.
Radi ovakvih dana ponekad sam poželio imati normalan posao. Mog šefa bi
bolio kurac što radim vani, a sutra dan bih nazvao da sam jebeno bolestan.
- Ja ću razgovarati s Collinsom. Ne brini.
Naglo se okrenuo i podigao obrvu. – Sigurno nećeš.
- Neću?
- Ne. Nećeš. Pričekat ćeš i vidjeti kako se situacija razvija. Postoji šansa da taj
kreten ne pozove policiju.
- Zašto koji kurac ne bi?
- Razmisli malo, Brody. Ne znamo priču radi čega se vratio i što se s njim
događa. Moglo bi biti da mu se digo na Kacie i da je hoće natrag. Hapšenje njezinog
dragog mu neće baš pomoći da mu se vrati u zagrljaj.
- Kao prvo, jesi li ti upravo rekao da mu se digo? - s gađenjem sam ga pogledao.
– Koliko ti imaš godina, trinaest? Kao drugo, da nisi više govorio o Zackovom kurcu i
Kacie u istoj rečenici.
Prestao je hodati te se sjeo u stolicu nasuprot meni. – Hoćeš li ju nazvati?
- Ne znam. Na kraju i budem. Samo još ne znam kada. - teško sam izdahnuo.
- Hoćeš li ju ostaviti? - upitao je pažljivo.
Moj stranac
Nekoliko sekundi sam buljio u prazno, razmišljajući o njegovom pitanju. Pristao
bih na tisuću slomljenih ruku ako bi grč u mom želucu nestao barem na pet minuta
kada god on spomene njezino ime. – Ne mogu kontrolirati gdje taj šupak hoda, pa ako
se ponovno vrati u njezin život, to nije njezina greška. No zašto mi nije rekla? -
pretraživao sam Andyevo lice tražeći odgovor. – Zar se ponovno zaljubila u njega?
- Stani malo. - snažno je odmahivao glavom. – Duboko sumnjam. Ne donosi
prebrze i lude zaključke.
- Ne znam što da više mislim, o svemu…
- Što je s tvojim roditeljima? Što se tamo dogodilo?
Bol u mojim prsima se ponovno vratila. Jedina dobra stvar u Zackovom sranju
je ta da sam na par sati zaboravio što se događa s mojim roditeljima.
- Nemam pojma što je pošlo po zlu. Samo su rekli da su se udaljili i da se to
samo dogodilo.
- Jako mi je žao. Ne mogu si niti zamisliti koliko je čudno da sada prolaziš kroz
sve to. - Spojio je prste i zataknuo ih iza glave. – Misliš da će se pomiriti?
- Tko zna? Navodno koriste istog odvjetnika i sve su već dogovorili.
- Isuse, to je jedan jebeni prijateljski razvod. Blaire i ja se ne možemo složiti niti
oko datuma kada smo se službeno rastali. - Puhao je. – Zna li Shae?
- Ne. Reći će joj ovaj vikend.
Koliko sam god bio tužan radi sebe, srce mi se slamalo zbog Shae. Nema
pojma što joj dolazi. Shae je bila bez ikakve sumnje najromantičnije stvorenje na
svijetu. Konstantno je gledala sentimentalne filmove, dogovarala prijateljima spojeve
na slijepo i pisala ljubavnu poeziju. Toliko je bila zaljubljena u ljubav da je postala
organizator vjenčanja – i to jako dobar. Ovo će ju potpuno slomiti.
Barem će nam taj dio biti zajednički.
Moj stranac
Poglavlje 23
Kacie
- Hej. - Vrata moje sobe su se malo otvorila, dovoljno da mama provuče glavu.
Sjela sam i zijevnula. – Jutro. Jesu li se cure ustale?
- Jesu. Nahranila sam ih i spremila ruksake. Hoćeš da ih ja odvedem na
autobus?
- Ne. - uzdahnula sam. – Ja ću. Javila sam da sam bolesna; danas ne idem na
posao.
Smiješak joj je naglo nestao. – Brody nije zvao, ha?
Nisam mogla pričati od ogromne knedle u grlu tako da sam samo odmahnula
glavom. Nove suze su se počele nakupljati u mojim očima, iako nisam mogla shvatiti
kako, jer sam isplakala toliko suza da mogu napuniti cijelo jezero.
- Dobro, dušo. Vidimo se uskoro. - Zatvorila je vrata, a ja sam se okrenula na
desnu stranu i buljila u mobitel na ormariću. Nisam ga željela otvoriti. Toliko scenarija
mi se vrtjelo kroz glavu.
Brody mi je mogao poslati poruku da je gotovo.
Mogao je napisati poruku da dolazi i da ćemo sve srediti.
Možda uopće nije poslao poruku.
Duboko sam udahnula i zgrabila mobitel.
Ništa.
Sranje.
Sada je pitanje što da ja napravim. Da se pretvorim u tinejdžera i svašta mu
napišem, molim ga za oprost ili imam dovoljno pouzdanja u našu vezu da mu dam
malo prostora za razmišljanje?
Jebeš to. Nisam imala dovoljno pouzdanja da mu ispričam o Zacku, a sada je
bilo vrijeme da se borim.
Moj stranac
K: HEJ, ZNAM DA JE PROŠLA NOĆ BILA LUDA I DA SI ZBUNJEN I LJUT NA MENE. I JA
SAM LJUTA NA SEBE. KAO PRVO ŽELIM TI REĆI DA MI JE JAKO ŽAO ZA TVOJE RODITELJE.
NE MOGU SI NITI ZAMISLITI KAKO TI JE BILO KADA SI DOŠAO KOD MENE TRAŽEĆI UTJEHU,
A UMJESTO TOGA SI VIDIO ZACKA. PROŠLA NOĆ MI JE BILA NAJGORA NOĆ U ŽIVOTU.
BILO JE PUNO GORE NEGO KAD JE ZACK OTIŠAO JER KADA JE ON OTIŠAO JA SAM VEĆ
IZNUTRA BILA MRTVA. ONAJ DAN KADA SAM TEBE UPOZNALA, VRATILA SAM SE U
ŽIVOT. ZALJUBLJENA SAM PREKO UŠIJU U TEBE TE ĆU ZAUVIJEK ŽALITI ZA OVOM
GLUPOM GRESKOM KOJU SAM NAPRAVILA TE TI NISAM RANIJE REKLA. MOLIM DOPUSTI
MI DA TI SVE OBJASNIM.
Stisnula sam pošalji, najdužu i najvažniju poruku u svom životu.

Buljeći u telefon cijelo jutro, moleći se za odgovor, neće mi nimalo pomoći.
Ustala sam i brzinski se istuširala pa sam odvela cure na autobus.
Miris zapaljenog lišća ispunjavalo je zrak, a svježina jutra me malo rashladila.
Držale smo se za ruke dok smo hodale do ceste, lišće je pucketalo ispod naših nogu.
Autobus je brzo došao pa su cure ušle i slale mi kroz prozor poljupce. Mahala sam sve
dok više nisam mogla vidjeti autobus. Očajno sam htjela pred njima biti nasmijana, ali
u stvarnosti sam samo razmišljala o telefonu u zadnjem džepu.
Bila sam na pola puta kada je zavibrirao.
Poruka! Od… Lauren.
L: HEJ, LJEPOTICE. SUTRA ODLAZIM. MOGU LI NAVRATITI NAKRATKO ILI RADIŠ?
Hvala dragome Bogu da sam uzela slobodan dan. Ne mogu joj dopustiti da se
vrati u Italiju samo tako.
K: NE, UZELA SAM SLOBODNO. MOLIM TE DOĐI. DUGUJEM TI NAJVEĆU ISPRIKU

NA SVIJETU.
L: NIŠTA TI MENI NE DUGUJEŠ. DOLAZIM BRZO.
Moj stranac
***
Imala sam dvije čaše pune leda i čaja od maline kada sam začula kucanje.
Koliko sam god bila sretna što ću vidjeti Lauren, jedan dio mene se nadao da će s
druge strane vrata biti Brody. Nisam bila te sreće.
Jedva da sam otvorila vrata kad ih je Lauren gurnula te me zagrlila. – Jako mi je
žao kako je krenula jučerašnja večera. Nisam tako planirala.
Izdahnuvši, zagrlila sam je i naslonila joj glavu na rame. – Niti ja. Nisam trebala
tako otići, no nisam više mogla slušati koliko sam kriva.
- I meni je žao, - Alexa je potiho rekla, prilazeći iza Lauren s pogledom u pod.
Vidjevši Alexu toliko tužnu, u kombinaciji s mojom trenutnom situacijom…
nisam mogla ostati ljuta na nju. Bez da sam pustila Lauren, uzdahnula sam i podigla
ruku da nam se Alexa pridruži u zagrljaju.
- Jako mi je žao što sam bila takva kučka, Kacie, - Alexa je rekla kroz Laureninu
kosu. – U pravu si. Ja nemam pojma koliko ti je ovo bilo teško. Baš sam bila šupak.
Nisam odgovorila ali sam joj stisnula ruku.
- Uđite. Hajdemo sjesti. - Napokon sam se odmaknula, primila drugom rukom
Lauren te sam ih odvela na drugi kraj kuće. Hodale su za mnom prema kuhinji gdje
sam uzela još jednu čašu. Natočila sam je čajem i sjela nasuprot njih.
- Pa kada ti je termin? - upitala sam Lauren.
Njezine pune usne su se rastegle u prekrasan osmijeh. – Ožujak. Ostala sam
trudna one minute kada smo došli u Italiju.
- Ahh, proljetna beba. Baš se radujem zbog tebe. Kako je Tommy?
Lauren se nasmijala i zakolutala očima. – Pa, kako nisam bila nikada obdarena
cicama, one su prve narasle. Sada, koliko god se on želi igrati s njima, previše me bole
na dodir. -
- Sjećam se tih dana. - progunđala sam. – Toliko su me boljele da nisam mogla
spavati na trbuhu. Kako se inače osjećaš? - upitala sam.
- Dobro. Neko vrijeme sam bila sva nikakva. Svaki puta kada je Tommy pekao
slaninu povraćala sam, što je veliki problem jer je pokušava ukomponirati u svako jelo.
Moj stranac
Nagnula sam se ne želeći da me itko čuje. – Jesi li imala problema sa odlaskom
na wc?
Alexino lice se izobličilo od gađenja dok nas je obije nasumice gledala. – Ovo je
odvratno. Vas dvije mi jako pomažete u mojoj odluci da nemam djecu.
- Daj prestani. - Skeptično sam nagnula glavu prema njoj. – Imat ćeš ti djece.
- Nema šanse. - Uzela je gutljaj čaja. – Derek i ja smo već odlučili da to nije za
nas. Zadovoljni smo da budemo cijeli život samo ujak i ujna. Mi smo presebični za
djecu.
- Garantiram ti da ćeš promijeniti mišljenje. - kimnula sam joj.
- Nema šanse. - Nasmijala se. – Zato sam prijateljica s vama dvjema koje ste
rasplodne krave. Ako osjetim neke čudne bebi porive to ispucam na vašoj djeci i onda
se vratim u svoj čisti, bez igračaka ispunjen stan te pijem obilne količine vina i vodim
ljubav sa svojim mužem na podu dnevne sobe.
- Zvuči kao dan kada sam ja ostala trudna, - Lauren je uzdahnula, od čega smo
Alexa i ja umrle od smijeha.
- A što je s tobom, Kacie? Hoćeš li imati još djece s Brodyem? - Alexa je upitala.
Od spomena njegovog imena osjetila sam grč u želucu. Iako prošla noć nije
nestala iz mog uma, nekako sam je uspjela odgurnuti u stranu da nakratko popričam s
mojim prijateljicama. No kada je Alexa nevino spomenula njegovo ime, sve se brzo
vratilo. Pogledala sam u ruke. Nisam znala kako da odgovorim na njezino pitanje.
Nisam znala da li ću ga ikada više vidjeti, a kamoli da budem toliko sretna da imam
njegovu djecu.
- Kacie? - Lauren je nervozno pogledala u mene pa onda u Alexu.
Podigla sam glavu i obrisala suze.
Lauren me iznenađeno pogledala. – Što se dogodilo? - Nježno me primila za
ruku.
Drhtavo sam uzdahnula dok sam je pogledala, ali nisam pogledala u Alexu.
Nisam sada mogla podnijeti nikakve osuđujuće poglede. – Zack je bio ovdje noćas.
Došao je pijan.
Alexa se nagnula raširenih očiju. – Zack?
- Da. Sjeli smo nekoliko minuta na trijemu dok je on blebetao o tome kako mu
cure i ja nedostajemo i neka druga sranja. - Obrisala sam oči rukama, potpuno
Moj stranac
iscrpljena. – Dok smo tako sjedili, Brody se pojavio na prilazu. Navodno je bio kod
svojih roditelja koji su mu rekli da se rastaju. Bio je jako uzrujan, pa je došao ovdje i
pronašao…- zajecala sam prije nego sam uspjela završiti rečenicu.
Obije su sjedile potpuno mirno, upijajući svaku moju riječ. Srce mi je udaralo, a
tijelo se treslo prisjećajući se svakog trenutka prošle noći.
Pročistila sam grlo i nastavila. – Pronašao je Zacka i mene na trijemu. Ne
moram govoriti da je poludio.
- Da li ga je udario? - Alexa je upitala.
- Puno puta. Mislim da mu je slomio vilicu. - Spustila sam glavu na ruke.
Lauren je snažno udarila rukom po stolu. - Stvarno! Ma nije!
Provirila sam kroz prste prema njoj. – Je. Brody ga je tako jako udario da je
preletio preko ograde i pao na travu.
Obije su ostale bez daha.
- Ja… Što… Kako…- Lauren je zamuckivala. – ne znam niti od kuda da
počnem.
- Zack mu nije vratio; samo je htio otići. Rekla sam Brodyu da je pijan pa ću ga
odvesti doma.
- Isuse, - Alexsa je nježno izgovorila. – Vozila si Zacka kući? Zar ga je Brody prije
toga zaključao u prtljažnik?
Odmahnula sam glavom te se ustala da uzmem vrećicu pereca sa pulta.
- Pereci? - Alexa je buljila u vrećicu, a ja sam ponovno sjela. – Devet ujutro je.
Slegnula sam ramenima gurajući perec u usta. – Šuti. Ja samo jedem kad sam
pod stresom.
- Završi priču. Što se još dogodilo? - Lauren je posegnula rukom i uzela punu
šaku pereca.
- Brodyu se to nije svidjelo, pa je rekao da jedino može tako da se on vozi s
njim, a ja da vozim Zackov auto. - Duboko sam udahnula. – Tako smo i napravili. Nakon
što sam parkirala Zackov auto, odjurila sam prema Brodyevom i potpuno se raspala.
Plakala sam cijelim putem do kuće. Kada smo došli, izašla sam iz auta misleći da ide za
mnom, ali mi je rekao da odlazi. - Glas mi je pukao. – Rekao je da mora razmisliti,
shvatiti i sve ostalo, pa… je otišao. Nisam od tada razgovarala s njim.
- Jesi pokušala doći do njega?
Moj stranac
- Jesam, poslala sam mu jutros poruku. Zamolila sam ga da mi dopusti da mu
objasnim. Za sada ništa. - Podigla sam telefon i pogledala u malenu kovertu u desnom
uglu, moleći se da zasvijetli.
- Isuse Bože. - Alexa je zvučala šokirano.
- Znam, znam. Bila si u pravu. - ljutito sam je pogledala. – Ne želim slušati o
tome, u redu?
- Kacie, ne pokušavam biti u pravu niti ti išta trljam na nos. Samo mi je jako žao
što ti se sve to dogodilo. Jako mi je žao. - Stisnula me za ruku.
Dopustila sam joj.
To mi je bilo potrebno.
Nakon nekoliko sati njihovog uvjeravanja da će sve biti u redu te mog i
Laureninog pokušavanja da zgadimo Alexu sa trudničkim detaljima, došlo je vrijeme
da krenu. – Kada ću te ponovno vidjeti? Ne prije ljeta? - cvilila sam prema Lauren. Kad
je došla do prednjih vrata okrenula se prema meni, primila me za ruke te ih njihala
naprijed, nazad. – Da. - uzdahnula je. – Vraćamo se u lipnju zauvijek. Slijedeći puta
kada me vidiš biti ću majka tromjesečne bebe. Isuse, kako to čudno zvuči?
- Jako čudno, ali prekrasno. - Snažno sam je zagrlila. Nisam ju htjela pustiti.
Sebično sam je htjela preseliti u svoju kuću kako bi uvijek bila ovdje da mi kaže kako će
sve biti u redu. U tome je bila jako dobra.
Odmaknula se te me primila za lice. – Bradu gore. Brody je pametan dečko;
shvatit će. Sigurno ćeš imati ogroman kamen na prstu kada se slijedeći put vidimo.
Malo sam se nasmijala. – Drži mi fige.
- Držat ću ih i sa prstima na rukama i na nogama. Dovraga, prekrižit ću i noge.
Ionako sam već napumpana pa to sada nije niti važno. - Lauren se nasmijala.
- Ja nisam tako dobra s riječima kao ona, - Alexa je nagnula glavu prema Lauren
i zakolutala očima. – No i ja te volim. Drži se. Nazovi me ako me trebaš. Ja sam samo
nekoliko kilometara udaljena.
- Što se praviš važna. - Lauren ju je mrko pogledala.
- Volim vas obije. Idite sada. - otvorila sam vrata. – Lauren, sretan put sutra.
Pozdravi Tommya od mene.
- Hoću, draga.
Moj stranac
Otišla su pa sam zatvorila vrata, te se naslonila na njih. Baš sam se mislila vratiti
onim ružnim osjećajima kad mi je mobitel u džepu zavibrirao.
Poruka.
Od Brodya!
B: HEJ. DEFINITIVNO SAM ZBUNJEN I JAKO LJUT. TREBA MI MALO PROSTORA DA

RAZMISLIM. DANAS IDEM S EKIPOM VAN GRADA NA UTAKMICU, ALI SE VRAĆAM ZA
NEKOLIKO DANA. NAZVAT ĆU TE. U MEĐUVREMENU BI MI BILO DRAGO DA NE PROVODIŠ
VRIJEME SA ZACKOM PO PARKU.
Sranje. Park. Kako je saznao za to?

Zgrčio mi se želudac pa sam se odjednom osjećala gore nego prije dvije
minute.
K: RAZUMIJEM. VOLIM TE. JAKO TE VOLIM. MOLIM TE NE ZABORAVI TO.
Čekala sam i čekala, buljeći u telefon.

Nije odgovorio.
Moj stranac
Poglavlje 24
Brody
- Koji kurac? - Viper je klizao do mene dok su tamno crveni dresovi Colorado
Avalanchea zajedno slavili gol protiv nas.
Bez da sam ga pogledao, podigao sam kacigu te je stavio na vrh glave. Navijači
Colorada su navijali i udarali o staklo, neki su mi čak pokazivali srednji prst. Svom
snagom sam se trudio da im ne vratim srednji prst. Pogled mi je stao na treneru
Collinsu koji je nervozno hodao kod klupe sa prekriženim rukama na jeftinom odijelu i
gledao u mene.
Smiri se Collinse. To je samo jedan jebeni gol.
- Večeras usrano igraš. Sredi se. - Viper me ljutito pogledao kada je shvatio da
mu neću odgovoriti. Sada sam i njemu htio pokazati srednji prst. Popio sam vode i
ponovno stavio kacigu.
Još četiri puta su igrači Avanche slavili gol.
Još četiri puta me je Collins ljutito pogledao.
Nakon utakmice sam spustio glavu i pokušao ignorirati ljutite navijače.
- Jebi se, Murphy!
- Ne izgledaš mi kao najbolji igrač!
Izgubili smo 5- 2, a to je bila moja krivica. Razumijem to 'Pobjedi kao tim, izgubi
kao tim' sranje, ali ovo je bilo sve na meni. Moj je posao da blokiram onaj maleni pak
da ne uđe u gol i ne oglasi alarm , no večeras sam zabrljao.
Pet puta sam zabrljao.
Mrzio sam taj jebeni alarm, naročito kad je došao iz mog gola. To crveno
svjetlo i dosadni alarm signalizirali su moj neuspjeh. Čuo sam ga više puta večeras
nego u svim utakmicama ove sezone zajedno.
Velika stvar.
To je samo jedna utakmica.
Jedna utakmica, koja na kraju sezone neće biti bitna.
Moj stranac
Lažem.
Ova utakmica je puno značila. Sve utakmice znače. Toliko puta sam vidio da
timovi nisu ušli u završnicu radi jedne utakmice. Nekada je jedan jebeni gol u cijeloj
sezoni napravio razliku između igranja play- offa ili gledanja tog istog kod kuće na
televiziji.
Kada sam stigao u svlačionicu, Collins je već bio tamo. Stajao je pokraj mog
ormarića.
- Dobro si? - promrmljao je dok sam prilazio.
- Dobro sam, - lagao sam, nisam mu htio priznati kako mi se cijeli svijet srušio u
par dana.
Kimnuo je i pogledao po cijeloj svlačionici. – Samo loš dan ili što?
- Da, - odgovorio sam gledajući ga ravno u oči. – Imao sam tešku noć.
Oprostite.
- Ideš davati intervjue?
- Ne večeras.
Potapšao me po ramenu i otišao.
Zadnje što mi je trebalo je hrpa krvoločnih novinara koji me pitaju jedno te ista
pitanja, želeći znati zašto nisam toliko puta obranio. Tko je uopće znao odgovor na to?
Skinuo sam dres preko glave i krenuo skidati štitnike. Louie me je pogledao
krajičkom oka prije nego što je upalio televizor na intervjue poslije utakmice. Nije bila
tajna da sam večeras bio loš. Niti je bila tajna da sam bio ljut sam na sebe radi toga.
Normalno sam ja bio zabavljač nakon utakmica, no večeras nisam htio s nikim pričati.
Dobro možda samo s jednom, ali još uvijek nisam bio spreman za to.
Sjeo sam na klupu i uzdahnuo. Stavio sam laktove na koljena i naslonio glavu
na ruke. Bilo je dovoljno teško što čujem intervjue; no nisam ih htio gledati. Novinari
su odmah počeli s pitanjima o meni.
- Treneru, jeste li zabrinuti kako je Murphy večeras igrao?
- Nisam, - odgovorio je. – Tako je kako je. Svi smo mi ljudi. Ovo je njegova prva
loša utakmica u cijeloj sezoni. Svatko ima pravo na par loših dana.
- Treneru, treneru! - drugi novinar je viknuo. – Ovo je Murphyu ugovorna
godina. Da li mu to utječe na igru?
Moj stranac
Collins je duboko izdahnuo u mikrofon. – Istina je da mu je ovo ugovorna
godina. Da li to utječe na njega? Tko zna? To ne mogu odgovoriti. Siguran sam da je
jako stresno znati kako ti se svaki pokret gleda i važe, no on je snažan. Može on to
podnijeti.
- Treneru Collins, neki izvori njemu bliski kažu da ima nekih osobnih problema
koji bi mogli utjecati na današnju igru. Znate li nešto o tome?
Odmah sam podigao glavu prema televizoru.
Jebeni lešinari.
Mogao sam osjetiti kako me svi gledaju.
- Slušajte. Znate što? Ne govori mi takve stvari niti mi treba to govoriti. On je
ovdje da radi svoj posao i on ga jako dobro radi. Da li je imao tešku noć? Je. Hoće li biti
sutra onaj stari? Hoće. Da li mislim da njegov osobni život ima veze s ovime? Ne
mislim. Čak i ako ima, to se mene – niti nikoga drugoga – ne tiče. To je sve za večeras.
- Odmaknuo je mikrofon od lica i ustao. Izgledao je užasno ljut, kao nikada prije.
Izgubio je hladnokrvnost kao i svatko drugi, ali nikada pred kamerama još i manje na
intervjuima.
Collins je projurio kroz svlačionicu bez da je ikoga pogledao – naročito mene.
- Ovo je bilo užasno. - Viper je sjeo pokraj mene, brišući znoj sa čela. – Dobro
si?
- Jesam. - Bacio sam klizaljke u torbu.
- Ne izgledaš dobro.
- Okej, nisam dobro.
- Hoćeš razgovarati o tome? - pažljivo je upitao.
Ustao sam i gledao ravno ispred sebe. – Ne želim nikakve savjete, - upozorio
sam ga.
- Razumio. Pričaj.
- Vratio se, njezin bivši. Koliko sam shvatio već nekoliko tjedana, ali mi ona nije
rekla. - uzdahnuo sam.
- Interesantno.
- Samo to? Interesantno? - graknuo sam na njega.
- Rekao si da ne želiš moj savjet. - slegnuo je ramenima. – Tako da samo
slušam.
Moj stranac
- Ako bih te tražio savjet, što bi to bilo?
- Jednostavno. Ubi Boga u njemu. Ona je tvoja ženska; bori se za nju.
- Jesam. Mislim da sam mu slomio vilicu.
Okrenuo je glavu prema meni te me udario po ramenu, snažno. – Super! Tako
treba! Zašto ti nije rekla?
- Ne znam. Pretpostavljam kako nije željela da se razljutim?
- Čekaj malo. - Ustao se i ubacio svoje klizaljke u torbu. – Kako to misliš da ne
znaš zašto ti je lagala? Što ju nisi pitao?
- Bio sam ljut. Otišao sam. Nisam od tada s njom pričao.
Otvorio je usta te me mrgodno pogledao. – Što si ti? Nekakav idiot? Što ako
postoji neki normalan razlog zašto ti nije rekla? Što ako ti, kao tvrdoglavi šupak kakav
jesi, sjediš ovdje dok je taj magarac tješi?
- Rekao sam da ću je nazvati kad se vratim. -
- Kretenu, mi smo na proputovanju. Koliko misliš da će mu trebati da se
ponovno ubaci unutra? Nadajmo se ne doslovno.
- To ona ne bi napravila. Ne s njim. - odmahnuo sam glavom.
- Zašto ne? Ti s njom ne pričaš. Slomljeno joj je srce. Ona će trebati nekakvo
rame za plakanje.
Osjetio sam grč u želucu.
Viper je bio u pravu… a to nije nešto što mogu često reći.
***
Vratio sam se u hotelsku sobu nakon usrane utakmice te sam provjerio telefon
prije tuširanja. Imao sam četiri propuštena poziva – tri od mame, koju nisam sada htio
nazvati i jednu od Shae.
Nisam trebao dva puta pomisliti da li ću joj vratiti poziv, iako sam bio užasno
nervozan zbog toga. Zar su mama i tata pričali s njom? Da li zna? Ako ne zna, mogu li
se ponašati normalno, kao da je sve u redu? Nisam ja htio biti taj koji će joj slomiti srce.
- Hej, mala. - pokušavao sam zvučati što veselije kada se javila.
Moj stranac
- Brody! - uzviknula je kada se javila. – Koji se vrag događa s mamom i tatom?
Uzdahnuo sam. – Rekli su ti?
- Da. Nazvali su me jutros tvrdeći da žele da to saznam od njih, ne od tebe.
- Baš lijepo od njih, - rekao sam sarkastično, ispruživši se na krevet.
- Što se dogodilo s njima? Ne žele mi ništa reći. - Glas joj je bio tih, tužan.
Zvučala je točno kako se ja osjećam.
- Ne znam. Nisu ni meni puno rekli. - protrljao sam prstima čelo. - Nisam bio
dugo. Na neki način sam pobjegao.
- Rekla mi je mama. Ona je više zabrinuta oko toga nego oko drugih stvari. -
rekla je u nevjerici.
- Jesu li ti rekli koliko to već traje?
- Jesu. - viknula je. - Cijelu jebenu godinu! Koji kurac? To jedno obično sranje,
Brody. Moramo nešto učiniti.
- Shae, što možemo napraviti? - razumio sam kako se osjeća. Ona se ponaša
isto kao i ja tada, kada sam htio sve popraviti.
- Ne znam. - odgovorila je tužno. – Zaključati ih zajedno u sobu dok ne odlučite
da to ne rade.
- Nažalost, život ne funkcionira tako.
- Ljuta sam, Brody, i povrijeđena i zbunjena i… ljuta.
Duboko sam uzdahnuo i polagano izdahnuo. – I ja sam ljut, mala. Samo ne
znam na koga da budem ljut.
Moj stranac
Poglavlje 25
Kacie
Započela sam svoje jutro kao i zadnjih par dana. Slala sam poruku Brodyu na
koju on vjerojatno neće odgovoriti.
K: UBIJA ME TVOJA ŠUTNJA. TOLIKO MI NEDOSTAJEŠ DA ME BOLI. MOLIM TE

NAZOVI ME. XO
Tri dana bez poruke i poziva od njega je bila potpuna tortura. Svaki puta kada
mi je telefon ispustio neki zvuk, srce mi je stalo u petama. Čak sam se počela moliti da
mi zazvoni kućni telefon, iako mislim da nije imao broj. U meni je bila jedna određena
bol koju niti telefonski poziv nije mogao izliječiti. Nekoliko puta sam mu poslala
poruku, samo da mu kažem koliko ga volim, ali nikada nije uslijedio odgovor.
Upravo sam završila sa svojim satima i bila sam poprilično sigurna da će mi
Maureen napisati da sam prošla. Izgleda da je prgava prema svim svojim studentima;
to je jednostavno njezin karakter. Darla me uvjeravala da ako će me bolnica zaposliti
nakon škole, te ako me Maureen vidi kao svog kolegu, a ne kao studenta, onda će s
njom biti ugodno raditi.
Kako god.
Mislim da je bilo više šanse da se Viper oženi za opaticu nego da se ja zaposlim
u bolnici. No kako god bilo, nedostajat će mi rad s Darlom. Koliko god smo postale
bliske , znala sam da ćemo se često viđati.
- Pogledaj do kuda si došla, - Darla je ponosno rekla.
- Znam! Sada sam skoro kao prava medicinska sestra, ha?
- Ti si prava medicinska sestra, Kacie. To ti je u krvi.
Moj stranac
- To je istina, no mislim da sam donijela odluku. - sjela sam pokraj nje za stol. –
Mislim da ću se prijaviti negdje za porođaje.
Spustila je glavu u stranu i podigla obrve. – Stvarno?
- Stvarno. - slegnula sam ramenima. – Puno sam pričala s prijateljicom iz Italije
o njezinoj trudnoći te sam shvatila da to jako volim. Pomagati ženama koje su trudne
ili rađaju, to želim raditi. A da ne pričam o nošenju onih slatkih malenih bebica. To je
raj.
Darla je gurnula palac u usta i počela glumiti gugutanje bebe. – Samo ti idi. Sve
te žene koje se samo prenemažu te se ponašaju kao da su prve na svijetu koje trebaju
roditi. Ne hvala. Ja ću se držati svojih pijanica u pola noći, slomljenih kostiju i tko zna
čega sve ne na hitnoj.
- E onda ćemo se morati često nalaziti da izmjenjujemo priče. - osmjehnula sam
se.
- Definitivno. - vratila mi je osmijeh. – Možda bi ponekad mogli na spoj u
četvero.
- Ooooh. Spoj u četvero? Tko je sretni frajer?
Zatreptala je okicama, a na ustima joj se pojavio onaj poznati vragolanski
osmijeh. – Recimo samo da ima ogromnog pitona.
Shvatila sam o čemu priča pa sam ostala zapanjena. – Viper? Što nisi rekla da je
to bilo samo za jednu noć?
- Trebalo je biti tako. - slegnula je ramenima. – No poslao mi je poruku i ja
nisam mogla odoljeti. Taj dečko može polizati i koru s drveta.
- Ok, ok. Shvaćam. - Zatvorila sam oči i podigla ruke, ne želeći više slušati o
tome. – Ako ti išta ovo znači, drago mi je da si sretna. Jako bih voljela da idemo na
dupli spoj, ako…
- Još uvijek budete zajedno, - Darla je nježno rekla, stavljajući mi ruku oko
ramena. – On je samo ljut. Proći će ga. Biti će sve u redu s vama. Hoćeš li da zamolim
Vipera da mu kaže da te nazove?
- Naravno. - nasmijala sam se. – Možda mu Viper može dati poruku na satu
razrednika da se nađemo u laboratoriju za kemiju. Hvala ti, ali ne hvala. Ja sam se
sama dovela do problema, tako da se sama moram i izvući iz toga.
Moj stranac
- Kada pričamo o upadanju i izvlačenju iz problema…- Pogledala sam u nju, a
ona je kimnula glavom prema hodniku. Pratila sam njezin pogled i ugledala Zacka kako
nam prilazi.
- Hej, cure. - mahnuo nam je. – Kacie, mogu li popričati s tobom?
Kimnula sam te mu dobacila pristojan osmijeh. – Naravno. - Okrenula sam se
prema Darli i tiho prošaptala, - Odmah dolazim. Pokrivaj me, ok?
- Može, - Darla je odgovorila, a mi smo krenuli prema čekaonicama.
Sjedili smo jedan naspram drugoga u neudobnim zelenim bolničkim stolicama
s drvenim rukohvatima. Bilo je nelagodno ali privatno. Nagnuo se prema meni sa
laktovima naslonjenim na koljenima i bradom naslonjenom na prekrižene ruke. Lice
mu je bilo ispunjeno žućkastim i ljubičastim modricama.
- Dobro si? - upitala sam, nagnuvši se malo u stranu da bolje vidim njegovo lice.
- Jesam. Slikao sam i ništa nije slomljeno, hvala Bogu.
- Ja… uh… jako mi je žao, - zamuckivala sa. Nisam baš sigurna da je ta isprika
bila prikladna jer dolazi od mene. No nisam sigurna da on i zaslužuje ispriku, točka.
- Nemoj. Molim te ne ispričavaj se. Samo mi je teže. - prije nego što je počeo
ponovno govoriti uzdahnuo je. – Slušaj, Kacie. Nemam pojma što drugo da ti kažem
nego oprosti. Cijelo vrijeme vrtim onu noć u glavi i ne mogu shvatiti zašto sam to
učinio.
- Hajmo iz početka – zašto si pio? - pretraživala sam pogledom njegovo lice,
tražeći iskreni odgovor.
- Iskreno? - pogledao me. – Ne znam. Onaj dan s curama u parku me potaknulo
na to. Samo sam sjedio i sažalijevao samoga sebe kad me nazvao prijatelj Brett. Prije
nego što sam i shvatio što radim, nas dvojica smo sjedili u baru, a ja sam trusio rum-
colu kao da mi je zadnji dan.
Promatrala sam mu lice dok je gledao u svoje ruke, očigledno posramljen.
- Što to znači? Ma znaš, za tvoje liječenje od alkohola? - upitala sam, iskreno
zabrinuta.
- Još uvijek sve radim dan za danom. Sada ću se češće nalaziti sa svojim
sponzorom te umjesto da idem na grupne sastanke nekoliko puta tjedno, ići ću neko
vrijeme svaki dan. Nisam zabrinut za taj dio. Zabrinut sa za problem koji sam stvorio…
tebi.
Moj stranac
- Da taj dio je veliko sranje, no nije to samo tvoja greška. - Duboko sam
udahnula. – Da sam rekla Brodyu da si se vratio i da smo pričali, on ne bi tako reagirao.
- Nije tvoja krivica što sam se napio i došao nenajavljeno. - odmahnuo je
glavom.
- To je istina. No što je tu je; nijedno od nas sada ne može ništa napraviti. Sada
samo trebam shvatiti kako da popravim s njim ono što je učinjeno.
- Zato sam htio razgovarati s tobom, - rekao je polagano. Pogledao me u oči pa
sam osjetila grč u trbuhu.
- Prvoga puta kada sam te vidio, ovdje na poslu, pomislio sam kako postoji
razlog da smo se našli u istoj bolnici u isto vrijeme. Gle, koje su šanse tome? Od svih
bolnica u ovom dijelu grada, od svih odjela na koje su te mogli staviti, od svih smjena
između nas dvoje… završili smo u istoj prostoriji u isto vrijeme.
- Ja bih to nazvala glupa sreća s tvoje strane. S moje strane je bilo užasno. -
Nisam htjela zvučati kao potpuna kučka, no bila sam iskrena.
- Jasno mi je. Za mene je izgledalo kao druga šansa za ono što sam propustio u
zadnjih pet godina.
Počela sam kolutati očima, a on me je primio za ruku. – Poslušaj me. Život je
krenuo dalje i, kako me je jedan ljutiti hokejaš podsjetio, ja sam odbacio tebe i cure.
Nisam propustio ništa.
Kada mu je Brody to rekao? Ugh. Ona prokleta vožnja.
- Da istina, odbacio si nas, - rekla sam potiho.
- To sam htio reći. Ja sam oduvijek u svojoj glavi iskrivljavao sve što se dogodili,
kako bih se osjećao kao žrtva svoje bolesti. Ali ja nisam žrtva. A odluke koje sam donio
za vrijeme moje ovisnosti su samo to – moje odluke. Moram ih posjedovati i to
planiram napraviti, počevši od sada. - Pustio mi je ruku pa se naslonio u stolicu. – Život
se sastoji od donošenja odluka. Svakoga dana ih donosimo. Od nebitnih stvari, kao što
ćemo jesti za doručak, do velikih i bitnih stvari, hoću li danas napustiti svoju obitelj.
Kako bilo, ja sam donio lošu odluku. Govorim samome sebi da sam vas napustio kako
bih vas zaštitio, što je vjerojatno u jednom malom djelu i istina. No najviše, ostavio
sam vas jer sam bio sebičan.
- Gdje ideš sa svim tim? - Moje oči su bile ispunjene suzama. Dosta mi je bilo što
je svaki puta ponavljao našu povijest. Samo sam htjela ponovno biti sretna.
Moj stranac
- Donio sam još jednu odluku, te molim Boga da je napokon to pravi izbor. Cijeli
život sam bio sebičan kada se radilo o tebi, tako da po prvi puta želim napraviti nešto
potpuno različito. Otići ću, ponovno. No ovoga puta je stvarno za tebe i cure.
Moj um je jurio u tisuću različitih smjerova.
Opet odlazi? Tek smo došli do stadija gdje mogu biti s njim u istoj prostoriji a da
ga ne ubijem. Razmišljala sam o tome kako ću curama reći da im se vratio pravi tata i
da ih hoće vidjeti. A sada ponovno želi otići?
- Ne razumijem. - treptala sam očima i promatrala njegovo lice.
- Potpuno sebično, sve bih dao da dobijem još jednu šansu s tobom, no sada
mogu vidjeti da ti je život bio jako dobar prije nego što sam se ja vratio. Moj povratak
ti je samo stvorio stres, tako da je najbolje da nestanem. Cure nisu znale tko sam, tako
da neće ništa izgubiti. Izgleda da ti jako voliš Brodya, kao što i on voli tebe te se
ponaša jako zaštitnički prema mojim kćerima. Stvarno ne bih nikada mogao tražiti
nekoga boljeg za njih i tebe.
Spustila sam glavu u ruke i protrljala oči, očajnički pokušavajući probaviti sve
što mi je sada rekao. Moj otac je otišao kada sam imala deset godina te ga nisam
vidjela niti čula od tada. Kada sam bila u srednjoj školi, stalno sam razmišljala koliko bi
mi život bio drugačiji da je ostao. Naravno da sam željela bolji život za Lucy i Piper
nego što sam ja imala, a ako je to značilo da tražim njihovog biološkog oca da ne
odlazi, onda će tako i biti.
- Kacie? - nakon minute je potiho upitao.
Podigla sam glavu i duboko udahnula. – Ne želim da ideš.
Skupio je obrve i nagnuo glavu u stranu. – Ne želiš?
- Ne. Ne želim. Nikada nisam mislila da ću ti ovo reći, no jednom smo te
izgubile, Zack. Ne želim te ponovno izgubiti. Život te nije mazio do sada i u pravu si za
jednu stvar. Donio si usrane odluke. No pokazao si mi velike promjene u ovim
tjednima od kada smo u kontaktu nego u sve one tri godine kada smo bili zajedno.
Sramežljiv osmijeh mu se razvukao po licu pa je spustio glavu i okretao telefon.
- Imao si pravo za jednu stvar, - nastavila sam. – Ljubavno, nema nikakve šanse
za nas dvoje. Moje srce pripada Brodyu i uvijek će tako biti.
- Razumijem. - kimnuo je.
Moj stranac
- Jako ću se potruditi da sredim stvari između mene i njega, a s vremenom
ćemo razmisliti o tome da te predstavimo curama. Kao što sam rekla prije par tjedana,
moja vjera u tebe je vrlo mala. Trebat će puno vremena i posla da to popraviš. I nema
više pića. Ako počneš piti sve je gotovo.
- Koliko god treba. Ti si glavna. Imaš moju riječ za piće. Nikada ga više neću
okusiti. - lagano se nasmijao te sam primijetila kako su mu se ramena opustila.
Olakšanje mu se prikazalo na tijelu pa sam postala ljubomorna. Takvo
olakšanje ja osjećam samo s jednom osobom, a on nije ništa htio imati sa mnom.
Moj stranac
Poglavlje 26
Brody
Dieselov hladan nos naslonio se na moj obraz, budeći me iz sna.

- Jutro, prijatelju. Moraš pišati? - upitao sam bez otvaranja očiju.
Podigao sam jastuk i gurnuo glavu ispod, pokušavajući blokirati zrake sunca.
Kasno smo se noć prije vratili s puta pa kad sam došao doma samo sam pao na
krevet. Moje tijelo i mozak su bili iscrpljeni. Igrao sam užasno i cijelo vrijeme
razmišljao o Kacie, no nisam se mogao natjerati da je nazovem. Još uvijek ne.
Nije me samo ona pokušavala dobiti. Moja mama je toliko puta nazvala da me
iznenađuje kako već nije poslala potragu za mnom.
Ponovno mi je zazvonio telefon te sam znao da je ne mogu više dugo
ignorirati.
- Bok, mama. - rekao sam hladno.
- Brody! Kako si? - zvučala je kao da joj je kamen pao sa srca.
- Dobro.
- To je dobro. - jako se trudila da zvuči kao da je sve normalno. – Brinula sam se
za tebe. Nisi mi uzvratio pozive.
- Znam. - Duboko sam udahnuo i zadržao dah na par sekundi. – Slušaj, mama.
Dugujem ti ispriku jer sam onako ljutito otišao.
- Stani odmah. Znam što želiš reći, ali ja to ne želim da kažeš. Ne duguješ mi
nikakve isprike.
- Dugujem, - nastavio sam.
- Ne. Ne postoji priručnik o životu, Brody. Nema pravila kako se ponašati u
određenim situacijama, - rekla je nježno. – Saznao si potresne vijesti i samo si reagirao.
Dopušteno ti je da reagiraš. Nisam niti mislila da budeš sretan radi razvoda.
- Znam, mama, no nisam se tako trebao ponašati.
- U redu je. Stvarno. - uvjeravala me.
Moj stranac
- Pa, kako se ti nosiš sa svim tim, mama? Stvarno? - želio sam ćuti njezino
mišljenje bez prisutnosti moga tate.
Na trenutak je šutjela pa sam se zabrinuo da sam je razljutio. – Dobro, Brody. -
zvučala je živahnije nego sam očekivao. – Zapravo sam se potpuno pomirila s tim. To
je najbolje, stvarno je.
- Stvarno? - uzviknuo sam. – Jednostavno to ne razumijem. Trideset godina,
mama.
- Znam koliko sam dugo u braku. Stvari su se promijenile, ali ničijom greškom.
Jednostavno se moramo pomiriti sa životom.
Zvučala je sretnije u ovoj situaciji nego što bih ja bio, iako je ona to znala već
godinu dana. Izgleda da se dobro prilagodila na to.
- Jeli tata ovdje?
- Uh, je. Mislim da je u radioni. Odnijet ću mu telefon.
Nekoliko sekundi kasnije, čuo sam čudne zvukove – kao da netko drži telefon
stisnut uz majicu – prigušen razgovor, pa onda dubok glas mog oca.
- Halo?
- Hej, tata.
- Hej, sine. Kako si?
- Dosta usrano. Kako si ti?
- Držim se. - nikada skoro nije pokazivao emocije. Zašto sam mislio da će sada
biti drugačija.
- Želio sam s tobom nakratko razgovarati. Želim ti reći da mi je jako žao što sam
onako otišao onu večer. Cijeli taj razgovor mi je bio potpuni šok, no nisam trebao
onako poludjeti. - Duboko sam udahnuo i progutao svoj ponos. . – Najviše mi je žao
što sam te optužio da si prevario mamu i što sam te nazvao lošim ocem. To je bilo
potpuno sramotno od mene i jako mi je žao.
- Bilo pa prošlo, sine. Ne zabrinjavaj se. - u pozadini sam čuo udaranje čekićem i
tatin radio. Ta radiona je bila najbolja stvar koja mu se ikada dogodila u životu.
Provodio je sate i sate tamo.
- Osjećao bih se puno bolje kada bi me nazvao šupkom ili tako nešto.
- Dobro. Bilo pa prošlo, šupak. - Tata se nasmijao. – Ma stvarno, ne zabrinjavaj
se s time.
Moj stranac
Imao sam neodgovorena pitanja od te noći, i ne znam zašto, sva ta pitanja su
mi samo krenula izlaziti kroz usta. – Pa što se dogodilo, tata? Od kuda je sve to došlo?
Težak uzdah je ispunio slušalicu. – Iskreno, ne znam.. Jedne noći prošlog ljeta,
napravila mi je moje najdraže jelo: sendviče sa grilanom svinjetinom. Počeli smo jesti i
nakon drugog griza je samo rekla da hoće razvod.
Što?
- Čekaj. To nije bilo uzajamno? - ostao sam potpuno šokiran s onime što je
rekao.
- Daleko od toga, Brody. Ja volim tvoju majku. Volim je jednako koliko sam je
volio na dan našeg vjenčanja, vjerojatno i više.
- Koji onda vrag? Zašto se ne boriš?
- Ona je odlučila, a meni su ostale samo dvije opcije. Ili se mogu naljutiti i
potpuno se maknuti od nje, ili prihvatiti i imati najboljeg prijatelja i dalje uz sebe.
- Znači samo ćeš dignuti ruke? - počelo je kuhati u meni. Ako ju još uvijek voli,
onda se mora boriti.
- Ja na to ne gledam kao na odustajanje, sine. Ja gledam na to kao… ona je
nesretna. Toliko je volim da sam ju željan pustiti kako bi bila sretna.
Nisam odgovorio. Pustio sam da mi se ta rečenica na minutu vrti po glavi. Sve
ove godine sam mislio kako je moj otac jednostavan i hladan čovjek. On je bio
jednostavan no daleko od hladnog čovjeka. Ispada da je on toliko bio zaljubljen u
moju mamu, čak i nakon trideset godina, da je bio spreman žrtvovati svoju sreću za
njezinu. Od ovoga trenutka, nikada više svog oca neću gledati na isti način kao prije.
On je bio najnesebičniji i najskromniji čovjek kojeg ću ikada upoznati, te nikada nisam
osjećao da imamo toliko toga zajedničkog kao u ovom trenutku.
Završio sam razgovor sa svojim roditeljima. Još uvijek sam se osjećao nervozno
i nemirno, no nismo nikuda išli sa svim time pa nije bilo smisla nastaviti. Nisam više
htio razmišljati o njihovoj situaciji. No jedini problem je bio što ako nisam razmišljao o
njima, onda sam razmišljao o Kacie.
Prošlo je šest dana otkako sam joj zadnji puta čuo glas. Šest dana otkako sam
otišao te je ostavio da plače na travi. Šest dana otkako sam bio siguran da mogu
nekoga ubiti sa svojim rukama.
Moj stranac
Kao sat, moj mobitel je zazvonio. Kacie mi je slala poruke svakoga jutra u isto
vrijeme te ih je bilo sve teže ignorirati.
K: JESI LI ZAVRŠIO SA MNOM?
Srce mi se stisnulo na pomisao koliko se usrano morala osjećati da mi pošalje

takvu poruku. Ja sam bio ljut i trebalo mi je malo prostora no nisam želio da se ona
tako osjeća. Morao sam joj nešto napisati.
B: RAZGOVARAT ĆEMO UBRZO. NEDOSTAJEŠ MI.
Nije bilo nešto, no to sam joj jedino mogao dati u ovom trenutku. Toliko mi se
stvari motalo po glavi koje sam joj želio reći, ali niti jednu nisam htio poslati u poruci.
Izvukao sam se iz kreveta i stavio šiltericu.
- Hajde, D. Idemo.
Diesel je podigao glavu i skočio s kreveta te potrčao prema ulaznim vratima
kada je čuo zveckanje metalne ogrlice.
Zadnji tjedan mi je bio najgori u mom životu. Prvo sam mislio da nešto nije u
redu s maminim nalazima. Saznam da je to sve u redu, no nakon manje od sat
vremena saznam da se moji roditelji rastaju. Pomislio bih da bi sa dvadeset i sedam
godina trebao nekako logično shvatiti njihov razvod, no moj svijet se raspao s tom
spoznajom. No par sati kasnije, saznam da mi je jedina osoba kod koje mogu naći
utjehu lagala tjednima. Jednostavno nisam znao što napraviti. Sve se vrtjelo van
kontrole, a moja jedina iskrena konstanta – hokej – je patila radi svega. Izgubili smo
tri od pet utakmica na proputovanju te sam znao da moj tim želi od mene nekakve
smjernice. Collins me već dva puta pitao ako se nešto dešava što on treba znati, no ja
sam nastavio lagati. Večeras smo imali utakmicu kod kuće te sam odlučio da ću igrati
kako treba.
Požurivao sam Diesela da obavi što prije sve što treba kako bih uspio nešto
doručkovati i odjuriti u arenu na raniji trening. Trening će mi smetnuti s uma druge
stvari i nadajmo se zadobiti neke plusiće kod Collinsa.
Jedna brza poruka koju sam namjeravao poslati i odlazim…
Moj stranac
***
Nekoliko sati kasnije završio sam s laganim treningom prije utakmice te sam se
osjećao punim naboja, usprkos mojem teškom jutru. Dobre vibracije naših navijača
kada smo izlazili na led, davale su mi enormnu snagu iako sam već pucao od
adrenalina. Pomagalo je što smo igrali s Vancouver Canucksima, oni su nam bili jedni
od najvećih rivala. Oni su bili u Pacific Diviziji, a mi smo bili u Centralnoj Diviziji, tako da
to nije bila divizijsko rivalstvo već više osobno rivalstvo između timova. Iz nekog
razloga, više se krvi prolijevalo na ledu kada smo igrali protiv njih nego protiv bilo
kojeg drugog tima u ligi. Tražili smo razloge da se potučemo s njima, a mislim da
danas neće biti nimalo različito.
Prva trećina je bila uzbuđujuća ali nam je kidalo živce. Golovi su padali sa obije
strane. Prvo je Viper zabio za nas; onda su oni zabili. Onda je Veliki Mike zabio za nas,
a oni su skoro odmah zabili za njih.
Izlazili smo s leda na poluvremenu te smo naletili na Edgara Sheparda, jednog
od najvećih šupaka u profesionalnom hokeju. Stajao je ispred mene, nekoliko
centimetara višlji sa sjajnom ćelavom glavom. Ogroman ožiljak mu se protezao s
jedne strane obraza pa do drugog, suvenir od klizaljke prije dosta godina. Jednako
tako je bio jako glasan te nije imao nikakve vještine na ledu – užasna kombinacija.
Sukobljavali smo se već i prije tako da njegovo izazivanje nije bilo ništa novo.
- Oprosti, Murphy. Jesam li ti prepriječio put? - podrugljivo je rekao kad se
doklizao ravno ispred mene od čega sam skoro pao direktno na guzicu.
- Jebi se, Shepard, - odbrusio sam i nastavio klizati.
Nakon brzog timskog razgovora s Collinsom, svi smo se vratili na led sa
povraćenom odlučnošću. Zauzeo sam svoje mjesto na ledu i počeo čistiti gol. Uvijek je
bilo tako kada je mašina za led prošla na poluvremenu.
Igrači oba tima su se raštrkali po ledu i zauzimali svoje pozicije, a Shepard je
stao iza moga gola.
- Što je s tobom, Murphy? Usrano igraš već danima. Stariš?
Moj stranac
Ignorirao sam ga, jer sam odlučio da mu neću dopustiti da me iznervira.
Uskoro će utakmica početi te je bilo očito kako me pokušava izbaciti iz takta.
Druga trećina je bila brutalna, brza i žestoka. Imali smo tri tuče, a Viper je
sjedio na klupi za prekršaje skoro cijelo vrijeme. Usprkos svim ružnim trikovima,
rezultat se nije promijenio. Još uvijek je bilo izjednačeno 2- 2.
Zauzeli smo led na početku treće trećine a kad sam vidio Sheparda kako mi
opet prilazi samo sam zakolutao očima. Stao je nekih metar od mene te se samo
nacerio, bez riječi.
- Što hoćeš? - zaurlao sam no još uvijek ga nisam htio pogledati u oči.
- Jensen? Jeli to Kacieino prezime?
Moja koža se nakostriješila od adrenalina kada sam ljutito okrenuo glavu
prema njemu. Stisnuo sam zube i podigao kacigu kako bih ga pogledao ravno u oči.
- Ne znam kakvu to jebenu igru igraš, Shepard, no sad si je podigao na drugu
razinu. Odjebi od mene.
Širio je svoje oči, ali se nastavio ceriti, uživajući u mojoj ljutnji. – Ohoho. Jesam
li te piknuo u živac? Opusti se, Murphy. Samo sam te pitao jednostavno pitanje u
slučaju da je želim potražiti. Ma znaš, pošto ste vas dvoje prekinuli i to…
Diši. Samo te pokušava izbaciti iz takta.
Nasmijao sam se, pokušavajući izgledati kao da me zabavljaju njegove
prijetnje. – Bez obzira jesmo li mi prekinuli ili ne, ona je previše fina da te i pogleda.
Rekao bih ti sretno, no ni to ti ionako ne bi pomoglo.
- Šteta. - Doklizao je bliže te se nagnuo. – Čuo sam da je njezina mala vruća
pićka vrijedna svih vrsta problema.
Izgubio. Sam. Se. Jebeno. Potpuno.
Bacio sam rukavice na led te se zaletio na njega. Zgrabio sam ga za dres i gurao
unatrag. Snažno je pao, njegova kaciga je udarila jako u led. Popeo sam se na njega i
udarao onoliko snažno koliko su mi moji štitnici dopuštali.
Lijevom. Desnom. Lijevom. Desnom.
Nisam više znao koliko sam ga puta udario.
Krv je obojala led pored njegovog lica, a on je stavio ruke na moj vrat kako bi
me odgurnuo.
Moj stranac
- Obojica prestanite. Dosta je bilo! - izgledalo je kao da me desetak ruku
primalo i vuklo s njega. Dva suca i većina mog tima je stajalo pokraj mene kada sam se
dizao. Navijači su udarali o staklo dok su njegovi suigrači vikali na mene, no ja sam
toliko bio zaluđen da ga ponovno napadnem da nisam čuo što govore. Ustao se s leda
uz pomoć Pekarske, njihovog centra, te je obrisao usta i razmazao krv po obrazu.
Pogledao me te se ponovno nacerio, no ovoga puta mu je falio jedan prednji zub.
- Obojica, van s leda! - sudac je viknuo.
Viper je doklizao do mene. – Koji kurac radiš?
- Makni se, - viknuo sam, gledajući ravno ispred sebe.
- Čovječe, upravo si dobio disciplinsku kaznu. Sada nećeš braniti do kraja
utakmice, a možda niti slijedeću. Koji si kurac mislio?
- Makni se od mene! - odgurnuo sam ga od sebe jer mi je bilo dosta njegovog
deranja u moje uho.
Odsklizao sam do klupe i pokraj Collinsa, kojem je lice bilo crveno kao paprika
te je škrgutao zubima. – Louie, ulazi unutra, - vikao je dok sam ja išao prema
svlačionici gdje sam gledao ostatak utakmice, sam.
Moj tim je izgubio 4- 2, no ja sam izgubio puno više.
Moj stranac
Poglavlje 27
Kacie
- Što to on radi? - vikala sam u dnevnoj sobi. Gledala sam u nevjerici kako se
Brody penje na nekog frajera iz suprotnog tima i udara ga. Tada čak nije trajala niti
utakmica.
- O moj Bože, ovo nije dobro. - moja mama je stavila ruke na obraze.
- Čekaj. - vrisnula sam, osjetivši laganu paniku. – To je normalno, zar ne? Uvijek
ima tuča na hokeju.
- Ne ovakvih. - Fred je odmahnuo glavom. – Golmani se rijetko tuku. Oni su
nedodirljivi. A utakmica nije niti počela. Nešto se drugo ovdje dogodilo.
Brody je bio nemilosrdan, udarao je dečka bez prestanka. Viper i nekoliko
drugih igrača koje nisam prepoznala, zajedno sa sucima su odvojili Brodya s njega. Taj
drugi se dignuo te je imao krvi po cijelom licu.
- Zar se upravo nasmijao Brodyu? - upitala sam u nevjerici.
- Mislim da je. - Fred se grebao po glavi i mrštio prema televizoru.
- Što se tamo događa? - jedan od komentatora je rekao.
- Nisam siguran, no još uvijek traje poluvrijeme. Nešto je moralo Murphya
izbaciti iz takta, - drugi komentator je odgovorio.
- Znaš, Bill, Brody Murphy je čudan u zadnje vrijeme. Naročito ovaj zadnji
tjedan. Zbog ovoga što je sada napravio vjerojatno će ga suspendirati. Jednu
utakmicu sigurno, možda i više.
Suspendirati?
Sudac je nešto obojici rekao te ih je izbacio s leda. Brody se okrenuo i krenuo
prema van s Viperom iza sebe.
- Čekaj. Zar je upravo odgurnuo Vipera? - ostala sam šokirana.
- Je. - Moja mama je još uvijek stajala s rukama na obrazima. – Što se to s njim
događa?
Moj stranac
Kada je izašao s leda i više ga se nije moglo vidjeti, sjela sam na dvosjed i stavila
glavu na ruke. – Što da učinim?
Sjela se pored mene i stavila mi ruku oko vrata. – Što možeš učiniti, draga?
Nažalost ništa.
- Ja samo… Da barem hoće pričati sa mnom. - Suze su me pekle u očima dok
sam pretraživala mamino lice tražeći odgovore. – Nisam razgovarala danima s njim.
Kako se može samo tako isključiti?
Mama je grickala usnicu dok je nervozno gledala po sobi.
- Mama?
Zatvorila je oči i uzdahnula. – Ne bih ti ovo smjela reći, no ne mogu te pustiti da
samo sjediš i misliš kako te zaboravio. Poslao mi je poruku… jutros.
Svaki živac u mom tijelu je drhtao od kombinacije straha i radosti. – Što? Kada?
- Ranije, jutros. Kasno su se noćas vratili. Bilo je kratko i nismo ništa pričali o
Zacku, no očajnički je želio znati kako si ti i da mu nedostaju cure.
Po prvi puta ovaj tjedan moje srce se ispunilo nadom umjesto užasnom tugom.
Poslao je poruku. Nije meni, ali ju je poslao. To mora značiti da mu je još uvijek
stalo, zar ne?
- Što si ti rekla? - pokušavala sam progutati ogromnu knedlu u grlu.
- Rekla sam da si jako tužna ali da se držiš. Rekla sam da ti je užasno žao, a ja
sam mu rekla da curama nedostaje njihov Brody, i tebi i njima.. - prišla mi je te me
stisnula za ruku.
Moje srce je tako brzo kucalo da sam se morala podsjetiti da se smirim i da
dišem. – Je li ti odgovorio?
- Samo je rekao da i vi njemu nedostajete. Nisam ga htjela previše ispitivati,
tako da sam ostavila sve na tome.
Duboko sam i drhtavo udahnula. – Hvala ti, - šapnula sam mami, - jer si mi rekla.
Znam da nisi smjela, no drago mi je da jesi. Vjerojatno ću sada moći zaspati i spavati
po prvi puta u par dana.
Poljubila sam je u obraz i odjurila iz sobe.
Bacila sam se na krevet i zgrabila mobitel.
Dobro, Kacie. Smiri se.
Moj stranac
Brody je poslao poruku mojoj mami sa pretpostavkom da ona neće meni reći.
Ne mogu je nagraditi što mi je rekla tako da ju izdam, pa ću morati dobro smisliti što
napisati. Pomislila sam da isprva možda ništa ne napišem i samo odem u krevet, no
nakon onoga što sam vidjela na utakmici moram mu probati pomoći.
K: HEJ. GLEDALA SAM UTAKMICU. NADAM SE DA SI DOBRO. MOLIM TE NAZOVI

ME. NE MORAMO RAZGOVARATI O ONOME ŠTO SE DOGODILO. SAMO MORAM ZNATI DA
SI DOBRO. VOLIM TE.
Znala sam da neće odgovoriti; njegova utakmica još uvijek nije bila gotova. Čak
i da je, nisam sigurna da bi odgovorio, no znajući da utakmica još uvijek traje, to mi je
davalo nadu. Legla sam u krevet i ugasila svjetlo.
***
Oči su mi se naglo otvorile te sam mogla vidjeti samo mrak. Sve je bilo crno, no
znam da sam čula mobitel. Škiljeći u mraku na jarko svjetlo telefona, nekoliko puta
sam trepnula, čekajući da mi se oči naviknu. Bio je od nekog nepoznatog broja.
NEPOZNATO: KACIE, VIPER JE. NAZOVI ME HITNO. BRODY JE UHAPŠEN.
Moje oči se još uvijek nisu dovoljno priviknule na svjetlo kada sam pročitala
poruku. Nazvala sam, dosta sigurna da sam shvatila. Počelo je zvoniti, pa sam
pogledala na sat. Prošlo je tri sata ujutro.
- Halo? - javio se dubok glas.
- Viper? Kacie je. Koji se vrag događa?
- Čovječe. Nemam pojma. - Zvučao je kao da teško diše. – Danas je branio
užasno, pa sam pomislio kako će nakon utakmice htjeti otići ravno doma, jel tako? No
nakon utakmice, govori mi kako se hoće ispucati u nekom baru. Dobro. Sjedimo mi
Moj stranac
tamo i pijemo; sve je super. Odlazim u toalet, vratim se, a on je nekakvom klinču sa
četvoricom. Slijedeće što znam, došla je murija i njemu su stavili lisice.
- O moj Bože.
- Moraš doći, Kacie. On je jebeno poludio. Ne znam kako da doprem do njega.
- Pošalji mi adresu policijske stanice. Krećem.
Obukla sam vestu, obula japanke te napisala mami kratku poruku u slučaju da
se ne vratim na vrijeme da stavim cure na autobus.
***
Nakon sat i pol ruke su mi se toliko tresle dok sam kružila osam puta po istom
mjestu, kako bi našla parking.
Napokon sam pronašla jedno te se bočno parkirala kao profić po prvi puta u
životu. Izvadila sam telefon iz torbe i poslala poruku Viperu.
K: TU SAM. GDJE SI?
Glasni udarac na mojim vratima me strašno preplašio.

- Isuse! - viknula sam i ljutito pogledala u Viperovo nasmiješeno lice, zalijepljeno
na staklo. – Usrala sam se.
Nasmijao se. – Sjedio sam na stepenicama. Gledao sam te kako kružiš sto puta,
pomislio sam da možda Stevie Wonder vozi auto.
- Nisi smiješan. - zakolutala sam očima, pokušavajući se ne nasmijati.
Hladan jesenski zrak zapljusnuo me po licu dok sam izlazila iz auta. Bilo je
nekako nestvarno da sam dva sata prije spavala u krevetu, a sada sam u policiji i
pomažem da moj dečko izađe van.
- Dobro. - zalupila sam vrata. – Nikada prije nisam ovo radila. Kako to ide?
- Već sam bio unutra i pričao s njima. On je u podrumu zatvoren u ćeliji. -
Nastavio mi je objašnjavati dok smo hodali prema zgradi. – Uđemo unutra, platimo
kauciju i potpišemo papire. Onda ga ja držim dok ga ti šamaraš da se pribere.
Moj stranac
- Imam ideju. - pogledala sam ga ljutito. – Misliš li da su neki od tih policajaca
ljubitelji hokeja?
Nakon što je Viper uključio svoj sportski šarm i obećao da će malo ostati i
potpisivati autograme, jedan mladi, dragi policajac odveo me dole kod ćelija. Bile su
samo dvije ćelije. Ona na desno je bila ispunjena nekolicinom pijanih studenata koji su
očito puno previše popili, što se moglo osjetiti po smradu bljuvotine koja mi je štipala
nosnice.
U ćeliji na lijevo sjedio je na cementnoj klupi, Brody. Bio je nagnut i naslonjen
na ruke sa spuštenom glavom. Na trenutak sam samo stajala, promatrajući malene
kovrče na njegovoj glavi. Bila sam opčinjena ljubavlju prema njemu i krivnjom za dio u
kojem sam ja imala prste.
Duboko sam udahnula i skupila hrabrost. – Hej, - rekla sam potiho.
Njegova glava se naglo podigla na zvuk mog glasa te me pogledao širom
otvorenim očima. Brzo se ustao, obrisao ruke u traperice i napravio par koraka prema
meni. – Kacie? Što ti radiš ovdje? Kako si znala?
Suosjećajan osmijeh mi se pojavio na licu. – Viper mi je poslao poruku pa sam
došla što sam brže mogla.
- Nisi trebala voziti cijeli taj put. - Polagano je odmahivao glavom. – Viper me je
sam mogao izvući.
- Znam, no ovo je ispalo mnogo bolje. - prekrižila sam ruke.
Podigao je obrve i pogledao po ćeliji. – Je?
- Da. - Zakoračila sam bliže njemu i primila šipke. – On je gore i zabavlja
policajce sa izričitom naredbom da ne plati kauciju sve dok mu ja ne pošaljem poruku
da može.
- Ha?
- Ovdje ne možeš pobjeći od mene. Ne možeš ignorirati moje poruke. Nemaš
drugog izbora nego da me poslušaš.
Htio se nasmijati ali se uozbiljio. – Snalažljiva mala djevojka, nisi li?
- Očajna vremena imaju potrebu za očajničkim mjerama. - Duboko sam
udahnula i polagano izdahnula. – Brody, ja te volim. Obožavam. Ušao si prije pet
mjeseci u moj život i potpuno ga promijenio. Promijenio si mene na bolje. Naučio si
Moj stranac
me da se opustim – malo – i da živim život punim plućima. Svako toliko, ona uplašena
djevojka koja previše analizira izvadi svoju ružnu glavu van i stoji na rubu ponora.
Namrštio mi se te pogrebao lice. – Tko?
- Nema veze. - brzo sam odmahnula glavom. – Lauren je pričala o tome; nije
važno. Moja poanta je kada sam prvi puta prije par tjedana otišla u bolnicu, nisam
zamišljala da ću tamo vidjeti Zacka. Nisam mislila da ću ga ikada više vidjeti.
Brodyeva vilica se stisnula na spomen Zackova imena, no ja nisam stala. Sada ili
nikada, a ne misli otići i ostaviti sve otvoreno.
- Jesam li ti trebala odmah reći? Jesam. Da li bi to bila racionalna stvar za
djevojku da učini? Da. Da li sam to napravila? Nisam. - Glas mi je počeo drhtati no
pročistila sam grla i odlučno nastavila. – Bio je naš zadnji vikend prije nego što počneš
trenirati, a stvari su se tek posložile nakon Kendall- Blaire fijaska. Prestrašila sam se.
Sebično sam željela da stvari između nas ostanu lijepe kao i do tada.
Njegov pogled se smekšao pa je otvorio usta da nešto kaže, no ja nisam još
završila.
- Ja sam mama medvjed, Brody, brza na tome da pomislim kako ja sve najbolje
znam, ali spora da priznam kada sam pogriješila. No priznajem: Bila sam u krivu. Kriva
sam što ti nisam ranije rekla, no nisam kriva što sam ti lagala. Nikada ti nisam lagala;
samo sam imala lošu procjenu za vrijeme. - Obrisala sam suzu s obraza.
Došao je do šipki te je stajao par centimetara od mene. – Nisi ti jedina napravila
grešku, Kacie.
Srce mi je prestalo kucati te sam zadržala dah.
Oh Bože. Zar mi govori da odlazi?
- To što sam te odgurivao od sebe ovaj tjedan je moja greška. Da li ja
razumijem tvoje razloge ili ne, ne mogu ti reći koliko mi je žao što nismo već prije imali
ovaj razgovor. Moja greška je što nismo.
- I meni je žao. - Naslonila sam čelo na šipke pa su mi suze slobodno padale niz
obraze. – Možemo li završiti sa svim ovime, molim te? Jako mi je potrebno da te sada
zagrlim, a ove proklete šipke mi smetaju.
- Nisam završio, - rekao je pažljivo.
- Oh. - Hladni znoj me oblio.
Moj stranac
- Puno sam razmišljao ovaj vikend, i moram ti reći, biti u mojoj glavi u zadnje
vrijeme je jako ludo mjesto. - Nasmijao se čudno i nervozno da sam se sva naježila i
osjetila kamen u želucu. – Jutros sam pričao s roditeljima, pokušavajući naći način da
ih nagovorim da si daju još jednu šansu. Onda sam počeo razmišljati… ja sam potpuni
licemjer.
- Licemjer?
- Da, razmisli malo. Moji roditelji se razvode. Ja imam dvadeset i sedam godina
i jebeno sam slomljen od toga. Dao bih sve, platio za sve i napravio sve za njih da još
jednom pokušaju. Što ako nije kriva njihova osobna glupost već osoba koja je stala
između njih? Kako bih se ja osjećao prema toj osobi? Mrzio bi ih do kraja svog života,
pod pretpostavkom da nisam proveo svoj život u zatvoru zbog njihovog ubojstva.
Naježila sam se. – Što to govoriš, Brody?
- Volim tvoje cure, Kacie. Mogu se samo moliti Bogu da osjećaj koji imam
prema njima jednoga dana imam i prema svojim klincima. Zadnje što bih ikada htio je
da me oni mrze ili me ne mogu vidjeti za nekih deset godina jer misle da sam se ja
umiješao između njihove mame i tate. - Trepnuo je kad su mu se oči zacrvenile. –
Koliko god mi bilo teško, mislim da ću se maknuti i pustiti te da prvo s njim vidiš kako
dalje.
Ostala sam potpuno šokirana pa sam pustila šipke. – Jesi li ti ozbiljan? - upitala
sam, pokušavajući doći do zraka.
- Jesam. - zatvorio je usta i teško progutao.
Jednakom brzinom kojom je zbunjenost preuzela moje tijelo, tolikom brzinom
je i isparila, ostavljajući samo ljutnju. Odmaknula sam se i počela nervozno šetati,
češkajući se po glavi. Nisam pogledala u Brodya, no znala sam da me njegov pogled
prati. Mogla sam ga osjetiti.
- Kacie, reci nešto, - izgovorio je polako.
Okrenula sam se da ga pogledam. – Da li me voliš?
Glava mu se naglo podigla. – Da. Zato to i radim.
- Ne. - Približila sam se šipkama. – Da li me stvarno voliš?
- Da, - odgovorio je.
- Onda odjebi.
- Što?
Moj stranac
- Jebi se.
- Ne, čuo sam te, samo te ne razumijem.
- Znaš li zašto me je Zack ostavio? - Izbacila sam kuk u stranu i prekrižila ruke.
Zakolutao je očima. – Nemam pojma.
- Imao je problema s alkoholom. Nisam imala pojma da je došlo do tog stadija,
a on je mislio da će mi čini usluga ako nas ostavi. Znaš, zbog dobrobiti mene i mojih
cura, - rekla sam sarkastično. – Onda mi je jučer rekao da je odlučio otići – ponovno –
za dobrobit mene i mojih cura. Rekla sam mu da ne želim da ode.
Njegove obrve su se od tih riječi podigle. – To si rekla?
- Da, dobro si me čuo. Rekla sam mu da ne ode i da ćemo razmisliti na koji
način i kada da ga predstavim curama. Još sam mu rekla da nema nikakve šanse za
nas – ikada. Vidiš, ja imam dvadeset i četiri godine. Bila sam samohrani roditelj pet
godina. Za to vrijeme sam uspjela dobiti diplomu medicinske sestre, pomogla sam
mami voditi Inn te sam se zaljubila u prekrasnog muškarca. U onog muškarca koji sad
misli da zna što je za mene najbolje i da treba otići.
- Kacie…
- Ne. Nisam gotova, - prekinula sam ga. – Odlučila sam. Od sada pa zauvijek, ja
ću biti ta koje će odlučiti što je najbolje za Kacie i cure. Ako ti više nisi zaljubljen u
mene i misliš kako je najbolje da prekinemo, to je druga stvar. No molim te, nemoj
pomisliti niti na sekundu da mi činiš usluga s time da mi okreneš leđa i da odeš.
Brody je došao do šipki te naslonio glavu na njih, promatrajući me.
- Trebam te, Brody. Sve bih dala u svom životu, osim Lucy i Piper, da te imam
uz sebe – zauvijek. Ne zanima me novac ili status slave ili bilo kakvo takvo sranje.
Samo trebam tebe. Ako te prodaju, ja ću se odseliti. Ako se povrijediš i ne možeš više
nikada igrati, ja ću raditi dva posla da nas prehranim.
Nijedno od nas nije na minutu progovorio. Samo smo stajali i gledali se s očima
punim suza.
- I ja tebe trebam, Kacie. Samo ne želim da me cure mrze.
- Mrze? - Ta pomisao mi je bila smiješna, no njemu je bio pravi strah. – One
misle da si ti Superman, Brody. Ima puno toga što one sada ne razumiju, no kako
odrastaju tako će shvatiti.
- I što ako me tada počnu kriviti? - upitao je. – Kada budu starije?
Moj stranac
- Onda ćemo svi zajedno sjesti te im dati onoliko istine koliko tada mogu
prihvatiti. - približila sam se šipkama te ga pogledala. – Ključna riječ u toj rečenici je
zajedno. Sada je vrijeme da te izvučemo odavde i krenemo kući – zajedno.
- Čovječe, ako je danas ne oženiš, ja ću, - začuo se poznati glas.
Moja glava se okrenula u lijevo i vidjela Vipera i onog policajca koji me je doveo
dolje, kako stoje ispod stepenica. – Oprosti. - slegnuo je ramenima. – Ovo traje
predugo, a ja jebeno umirem od gladi. Ako ste se pomirili, onda ću vas odvesti kući
gdje možete obaviti pomirbeni seks, a ja ću otići po pizzu.
Policajac je izvadio ključeve i krenuo prema nama s Viperom.
- Jebote! Viperrrr! - jedan od pijanih studenata je povikao kada je Viper prošao
njegovu ćeliju.
- Dečki, šta ima? - Viper im je mahnuo i stao da se rukuje s njima kroz šipke.
Odmaknula sam se unazad, dopuštajući policajcu da otključa ćeliju. Brody je
gledao Vipera i dečke s ravnodušnim pogledom. Zveckanje ključeva mu je odvuklo
pažnju pa je pogledao u mene.
Kroz mene.
Vrata su se širom otvorila, no Brody se nije pomaknuo. Držao je pogled
zalijepljen na moj ali je malo okrenuo glavu prema policajcu. – Njemu će trebati koja
minuta?
Policajac se okrenuo prema Viperu koji se razgovarao i zabavljao sa sada
potpuno budnom grupom. – Izgleda tako.
Maleni osmjeh mu se pojavio na uglu usana te su mu se ozarile oči kada me
primio za vestu. Povukao me u medvjedi stisak i snažno stisnuo. – Onda zatvori vrata i
daj nam koju minutu.
Zakopala sam svoje lice u njegovu majicu i zaboravila na sve ružne osjećaje od
zadnjih par dana. Plakala sam i plakala, sretna i ispunjena olakšanjem da me ne
ostavlja. Nas.
Moj stranac
Poglavlje 28
Brody
Suspenzija je čisto sranje. Nema druge riječi za to, jednostavno je tako.

Zbog one tuče sam zaradio disciplinsku kaznu, zbog koje sam bio izbačen ne
samo iz te utakmice već i slijedeće. Umjesto žalbe na odluku i odlaska pred komisiju,
Collins i ja smo odlučili da je još rano u sezoni te da ja samo odradim tu suspenziju,
platim penale i nastavim sa životom. Naravno nastavim sa životom iz perspektive lige,
no bio sam daleko od toga da sam završio sa problemima.
Zbog mog malog testosteronskog ispada u baru i uhićenja, Klub me
suspendirao na još dvije utakmice. Jedina dobra stvar od tog uhićenja je ta da je
slijedećeg dana Collins odvukao moju glupu guzicu u njegov ured radi dugog
razgovora. Sve sam mu objasnio što se događalo, bez da sam se opravdavao za moje
postupke.
- Murphy, povukao sam te direktno s koledža jer sam vidio da ima nešto
posebno u tebi. Ti si fantastičan hokejaš, no tu smo jer ima nešto puno više od toga.
Ja bih volio misliti da sam ja tome potpomogao, no oboje znamo da nemam veze s
tim. - Nagnuo je i naslonio laktove na stol te stavio ruke na usta. – Vidim da si imao
problema u privatnom životu, i to shvaćam. Uzmi par dana slobodno i napravi sve što
trebaš da si posložiš stvari u glavi.
Pogledao sam u pod i kimnuo, vrpoljeći se nelagodno u stolici kao da sam
dijete u uredu ravnatelja. – Jeste li čuli neka šuškanja o prodaji?
Moje tijelo se stisnuo od iščekivanja njegove slijedeće rečenice. Nisam htio
odgovor, no morao sam postaviti to pitanje.
- Ne. Ništa. Ali vjeruj mi, imam ljude koji osluškuju.
Teško sam izdahnuo te se ustao da odem. Collins me otpratio do vrata.
- Drži se, mali. Ovo je samo jedna malena stepenica koju treba preskočiti da se
nastavi tvoja, vjeruj mi, duga karijera. - Potapšao me po ramenu i otvorio vrata.
- Vidimo se kasnije, treneru. - mahnuo sam.
Moj stranac
- Čekaj. Moram znati… tuča u baru. Zašto je započela?
- Viper je bio u toaletu, a ja sam ostao sjediti i piti pivo. Nisam nikoga
maltretirao, no bio sam još jako potresen od tuče na ledu. Frajer je počeo svima pričati
kako sam ja vratar jer ne znam primati udarce. - Slegnuo sam ramenima. – Lagano me
udario u leđa, pa sam mu dokazao da je u krivu. Onda sam mu opet dokazao da je u
krivu. Pa opet.
- Čekaj malo. - Collins se zbunjeno namrštio. – Viper nije uhićen, a njegova šaka
je sva izranjavana. Kako se on umiješao u sve to?
Pokušao sam sakriti osmijeh, ali nisam uspio. – Izašao je iz toaleta, a ja sam se
borio s četvoricom. Sjećam se da je povikao moje ime, pitajući me kojeg da prvo udari.
Nisam mu odgovorio, pa je samo počeo zamahivati.
Collins je uzdahnuo i odmahnuo glavom. – Vas dvojica ste kao Glup i Gluplji na
klizaljkama. Idi. Razgovarat ćemo za par dana.
Otvorio sam vrata auta i pogledao prema suvozačkom sjedalu.
Kacie se uspravila i otvorila oči.
- Oprosti. Spavala si?
Ispružila je ruke ispred sebe i rastegla vrat. – Mora da sam zadrijemala.
- Osjećam se užasno jer si danas toliko umorna. To je moja krivica.
- Ah. - Namignula mi je. – Vrijedan si toga. -
- Pa. - uzdahnuo sam. – Koji je plan za danas.
Molim te ne moj reći da ideš kući. Molim te ne moj reći da ideš kući.
- Vjerojatno bih trebala ići kući. - Pomaknula se da pogleda koliko ima sati na
konzoli. – Mama je odvela cure na autobus, a meni očajnički treba tuširanje.
- Ne znam…- Moje oči su lijeno putovale po dužini cijelog njezinog tijela pa
prema licu. – Izgledaš baš seksi u svojoj rozoj pidžami s malenim žutim patkicama.
Udarila me po ruci. – Prestani. Bila sam u žurbi da spasim svog dečka iz bukse.
No da se vratimo na onaj odlazak kući, hoćeš sa mnom?
- Hoću. Jako.
Lijeni osmijeh se rastegnuo na njenom licu. – Nadala sam se da ćeš to reći.
Moramo se odvojeno voziti. Moj auto je još uvijek tamo, sjećaš se? -
- Nema problema. Idem iza tebe. - Pogledao sam u nju krajičkom oka te joj
stisnuo ruku. – Obično je dobar pogled odozada.
Moj stranac
Pogledala me i podigla zaigrano obrvu. – Ni tvoja stražnja strana nije loša,
Murphy.
Vozili smo se do mene u tišini, potpuno zadovoljni što se samo držimo za ruke i
što smo ponovno zajedno.
Ušao sam u garažu i parkirao pokraj njezinog Jeepa. Nije odmah krenula za
kvakom, što je meni i pasalo.
- Razmišljala sam…- zastala je.
Uh oh.
- Kako bi bilo da odemo do moje kuće, ja se sredim i spremimo Lucy i Piper u…
- Zvuči dobro, - prekinuo sam ju.
- I onda, - nastavila je, praveći se da me nije čula, - mislila sam da se odvezemo
do tvojih roditelja kako bi s njima mogao popričati.
- Ne. - odlučno sam odmahnuo glavom. – Nisam raspoložen danas za ta sranja.
- Brody, poslušaj me. - Stavila je ruku na moju nadlakticu te je nježno milovala.
– Oni su još uvijek tvoji roditelji bili oni zajedno ili ne, a ti ih voliš jednako koliko si ih
volio i prije nego što si to saznao. Mislim da ćeš se osjećati bolje ako s njima popričaš,
naročito sa svojom majkom. Nakon što si mi ispričao o onom telefonskom razgovoru s
njima, mislim da si najviše ljut na nju.
Kako ona uvijek zna ta sranja?
Stisnuo sam zube i gledao u zid ispred auta.
- Koliko ja znam tvoju majku, ona sada ludi jer ne želiš pričati s njom.
Iznenađena sam da nakon tvoje jučerašnje utakmice ona ne sjedi ispred tvojih vrata
danas. - zahihotala je.
Pogledao sam je ne tako zabavnim pogledom pa joj je osmijeh nestao.
- Oprosti. Prerano. - pokrila je usta rukama, pokušavajući prigušiti smijeh.
- Dobro. Ti si…- zastao sam.
- U pravu?
- Ne. Nisi u pravu, - rekao sam sarkastično, - No nisi ni totalno u krivu.
- Super. Pobijedila sam. - Nagnula se da me poljubi u obraz nakon čega je brzo
iskočila iz auta i potrčala do svog.
Moj stranac
***
Stavili smo cure u krevet, ali je bilo teško otići. Samo sam želio ostati u njihovoj
sobi i gledati ih kako tonu u san.
Što smo se više približavali kući mojih roditelja, moj nagon da okrenem auto i
vozim u drugom smjeru je bio sve jači.
Nisam htio tamo.
Nisam htio s njima pričati.
Nisam ih htio vidjeti.
- Nervozan si? - Kaciein slatki glas me vratio u realnost.
- Nisam, - odgovorio sam isprazno.
- Baš si pravi. Pušeš kroz nos kao zmaj zadnjih pedeset kilometara.
Brzo sam ju pogledao i podigao njezinu ruku do svojih usana da ju poljubim. –
Ne znam što da im kažem. Mislim da su glupi.
Nasmijala se. – To im nemoj reći.
Deset minuta kasnije smo hodali po stepenicama trijema mojih roditelja.
- Duboko diši. Volim te. - Kacie mi se nasmijala dok sam kucao na vrata.
Vrata su se otvorila, a moja je mama instinktivno zakoračila unatrag stisnuvši
rubove njezinog ogrtača na prsima. – Brody? - Njezin glas je bio drhtav dok je gledala
naizmjenično u mene i Kacie. – Što radite ovdje? Je li sve uredu?
- Nije baš, mama. - uzdahnuo sam.
- Hajde. Uđite, - rekla nam je, otvorivši potpuno vrata.
Prošao sam pokraj nje, a kad sam se okrenuo ugledao sam kako je povukla
Kacie da ju brzo zagrli. – Bok, zlato. Kako si?
- Ja sam dobro. Brody mi je rekao za vas. - nježno je pomilovala ruku moje
majke. – Kako ste vi?
Mama je zatvorila svoj ogrtač i prekrižila ruke ispred sebe. – Razvod je sranje,
no mi se nosimo s time najbolje što možemo. Znam da je ovo za vas sve novo, no mi
smo imali godinu dana da se priviknemo.
Moj stranac
Borio sam se sam sa sobom da ne zakolutam očima. Svaki puta kada su
spomenuli da znaju već godinu dana, a nama se nisu udostojali reći, mene to još više
izbaci iz takta. Nije bilo fer prema meni niti prema Shae.
- Možemo li sjesti? - rekao sam mrzovoljno.
Mamine oči su se raširile te je teško progutala. – Možemo. Naravno. Hajde
idemo.
Prošla je pokraj mene i ušla u dnevni boravak te upalila svjetlo. Kacie me je
zgrabila za ruku pa ju nježno povukla, pokušavajući mi skrenuti pažnju.
- Opusti se, - šapnula mi je s osmijehom.
Svi smo ušli u dnevni boravak, Kacie i ja smo se sjeli na dvosjed dok je mama
nestala u kuhinju.
- Možemo li samo otići? - molio sam Kacie. – Ovo je glupo. Ne želim pričati sa
svojim roditeljima o svojim osjećajima.
- Bolje ćeš se osjećati kad to napraviš. Pst.
Skupio sam obrve i pogledao u nju. – Zar si me upravo ušutkala?
- Jesam. Volim te. Pst, - ponovno je prošaptala. Morao sam se nasmijati. Bila je
preslatka.
Mama se vratila u sobu noseći četiri boce vode koje je postavila na stolić. –
Donijela sam vodu, hoćete li možda kavu ili čaj?
- Ne, ne. Ne mučite se. - Kacie je odmahnula rukom. – Ovo je super. Hvala.
- Pozvala sam tatu da siđe. Doći će za sekundu. - Vrat joj je bio crven, a glas
drhtav. Obično je moja mama bila smirena i sve je držala pod kontrolom, u svakoj
situaciji. Nije mi bilo lako što sam joj stvarao takvu nervozu; morao sam naći načina da
opustim situaciju.
- Jučer su me uhitili, - izletjelo mi je kad se mama opustila u stolici.
Mamina usta su se otvorila, a Kacie je stavila glavu u ruke i uzdahnula.
- Što su te? - mama je uzviknula.
- Što? - slegnuo sam ramenima. – Pa istina je. Mislio sam da to želiš čuti od
mene prije nego što pročitaš u novinama.
- Da pročitam što u novinama? - moj otac je upitao kad je ulazio u sobu.
Mama je stisnula usta i prešla pogledom s mene na tatu koji se sjeo pokraj nje.
– Tvog sina su uhapsili.
Moj stranac
Glava mu se brzo okrenula prema meni. – Ponovno? Radi čega sada?
Zakolutao sam očima. – To si rekao kao da su me uhapsili milijun puta do sada?
- Želiš li znati koliko sam puta ja bio uhapšen u svom životu? - tata je spustio
naočale na vrh nosa te me pogledao preko njih, podižući obrve. – Nijednom.
Radi čega ovoga puta?
- Potukao sam se.
- To smo vidjeli. Ne mogu te uhapsiti ako se potučeš na ledu, mogu li? - upitala
je moja mama.
- Ne. Potukao sam se još jednom poslije toga.
Mama se uspravila na stolici. – Potukao si se dva puta u jednoj večeri?
Kimnuo sam.
Možda ovo nije bio dobar izbor za razbijanje nervoze.
Mama se nagnula i uzela bocu vode sa stolića. – Pa što se dogodilo? Ispričaj
nam.
- Imao sam tešku utakmicu i nisam htio ići kući, pa smo Viper i ja otišli u bar.
Popili smo nekoliko piva i pričali o utakmici. Sve je bilo dobro. Morao se otići isprazniti,
a kada je on otišao, neki kreten me počeo zajebavati kako sam usrani golman i kako
sam golman jer se ne znam tuči. - slegnuo sam ramenima. – Prvo sam ga ignorirao, a
onda… me piknuo sa svojim štapom za biljar.
- Uh, oh. - moj tata je tiho rekao.
- Točno to! - pokazao sam prema njemu. – Ne moram govoriti da je to bila kap
koja je prelila čašu. Slijedeće čega se sjećam je kako se kotrljam po podu s hrpom
frajera i kako mi stavljaju lisice.
- Što će biti sada? - mama je upitala.
- Ništa. Žalit ćemo se. Vjerojatno ću završiti na uvjetnoj, ako uopće i dođe do
toga.
Mama je teško uzdahnula. – Oh, Brody. Radi čega je došlo do svega toga?
- Moj život je bio malo pod stresom, mama. Jako sam bio povrijeđen. -
Pogledao sam je i zvučao previše sarkastično nego što sam htio.
Trgnula se kao malo dijete pa spustila ramena i pogledala u svoje ruke.
Moj stranac
- Slušaj. - uzdahnuo sam. - Zato sam i došao ovdje, ili su me natjerali da dođem,
kako god. - Pogledao sam u Kacie koja mi je ponosno kimnula. – Stvari između nas
nisu bile dobre zadnji tjedan pa sam želio da to sredimo. Ne znam.
- Žao mi je što te to toliko pogodilo. - mama je šmrcnula. – Da barem mogu
nešto napraviti da ti smanjim tu bol. Samo ne znam kako da ti pomognem.
- Samo sam ljut, mama. Ne razumijem zašto ste digli ruke.
- Brody, ovako stvari stoje… To nije tvoja veza da razumiješ, - rekla je tiho. –
Tvoj otac i ja se nismo samo probudili prošli tjedan i tako odlučili. Već duže vrijeme
nismo bliski. Sada samo drugačiji ljudi. On me još uvijek voli, kao i ja njega, ali na
drugačiji način.
- Znači stvarno nište ne možemo učiniti? To je to? - zvučao sam očajno i gledao
naizmjenično u njih.
- Tako je, sine, - moj tata je progovorio. – Mama ti je u pravu. Ja ne mogu ništa
ružno reći o njoj niti ona o meni, i zato ćemo uvijek ostati prijatelji.
- Ti tek započinješ ovaj proces, dragi, proces tugovanja, - mama se nadodala.
- Tugovanje? - upitao sam.
- Da. Ti tuguješ za gubitkom onoga što si mislio da će biti, života kakvog si
mislio da ćeš imati. Odrastao si s idejom kakav će tvoj život biti kada ostariš, a ja sam
sigurna da to nije uključivalo razvod tvojih roditelja. - Njezine mudre riječi i umirujući
ton su me po prvi puta ovog tjedna opustile. – Biti će potrebno neko vrijeme da se na
to navikneš, no naposljetku ćeš shvatiti da ne gubiš niti jednog od nas. Samo ideju o
nama.
Bila je u pravu. Uvijek sam zamišljao kako ću jednog dana dovesti svoju djecu u
ovu kuću kako bi imali piknik i spavanje sa svojim djedom i bakom, zajedno. Trebat će
mi neko vrijeme da se naviknem.
Osjećao sam se poraženo.
Ispuhano.
Iscrpljeno.
- Ako vi ne možete uspjeti, kakve su nade za ikoga drugoga? - predao sam se,
mašući svojom nevidljivom bijelom zastavom.
- Zlato moje, kao što sam rekla, veza između tate i mene nije da ju ti razumiješ,
kao što veza između Kacie i tebe nije da ju ja razumijem. Dovraga, ne bih ti trebala
Moj stranac
davati savjete, no mogu ti reći što sam po putu naučila. Ako vi želite biti zajedno,
morat će te zasukati rukave i raditi na tome. Zauvijek. Ljudi stanu ispred matičara i
kažu – Uzimam- ali to ne bi trebalo značiti – Završio sam- kada se radi o vremenu i
trudu uloženom u njihovu vezu. - Pogledala je u mog tatu te se tužan osmijeh pojavio
na njenom licu. – Da bar mogu vratiti vrijeme i poslušati svoj savjet.
***
Sat vremena kasnije, Kacie i ja smo bili u autu vozeći se prema kući. Ona je bila
tiho. Jako tiho.
- O čemu razmišljaš?
Uzdahnula je. – Vrtim po glavi ono što je tvoja mama govorila.
- Koji dio?
- Sve, ali najviše onaj dio kada je rekla da niti jedne obitelji nisu iste te da dolaze
u svim oblicima, veličinama i bojama. To me stvarno razbudilo. - Nervozno je spustila
pogled te se počela igrati rukama. – Naročito onaj dio kada je rekla da ponekad ljudi s
dvadeset i pet godine ne žele istu stvar i sa pedeset.
Naizmjenično sam gledao u nju i u cestu. – Što pokušavaš reći?
Odmahnula mi je glavom. – Ne. Ne. Ništa u vezi nas, definitivno ništa za nas.
Samo razmišljam. Misliš li da ljudi sa dvadeset i pet žele nešto drugo nego kad su imali
dvadeset? Kao Zack?
Stisnuo sam zube i zabio prste u volan.
- Razmisli o tome, Brody. Bit svega je da je ovdje i da izgleda drugačije.
Osjećam se kao da dugujem curama da im barem dam šansu da imaju nekakav
smisleni odnos s njim.
- Njemu ne duguješ ništa, - rekao sam ljutito.
- Dobro, u pravu si. Njemu ne dugujem ništa, no ja to gledam iz perspektive
Lucy i Piper. Ne želim da odrastu i pitaju gdje im je tata, a da im ja moram reći kako se
vratio ali mu ja nisam dopustila da ih vidi.
- Što ako on želi tebe natrag?
Moj stranac
- Nije moguće, - inzistirala je. – Ja već imam seksi, najslađeg i najboljeg dečka
na cijeloj zemaljskoj kugli, koji se ne boji razbiti nekoga ako mu stane na put.
- To možeš dva puta reći – dio o razbijanju.
- Mi želimo nastaviti s našom vezom, je li tako?
- Tako je, - složio sam se.
- Onda mi treba tvoj blagoslov za taj dio.
- Zašto?
- Brody! Zato! Obožavam kako štitiš cure i mene sa žestinom lava koja štiti
svoje mlade, no ne možeš ga svaki puta pretući kada ih dođe vidjeti.
Duboko sam udahnuo i ponovno izdahnuo kao zmaj. – Kada si bila u parku s
njim? Nikada nismo pričali o tome.
Ponovno je spustila pogled. – Želio je vidjeti cure, no nisam ga htjela upoznati s
njima, naročito jer ti to još uvijek ne znaš, pa sam mu rekla da ću ih dovesti u park gdje
ih on može iz daljine gledati. Bili smo zajedno samo nekih petnaestak minuta.
- Hmm.
- Što to znači?
- To nije niti toliko loše, koliko sam si ja zamišljao, - priznao sam joj.
- Što si ti zamišljao?
- Ne znam. - slegnuo sam ramenima. – Da vas dvoje imate piknik i da ih zajedno
ljuljate na ljuljačkama.
- Oh Bože, - zapanjeno će ona. – Nisi niti blizu. Ti si taj s kojim to želim raditi. Ne
on.
- Ali…
- Dosta je više tog ali, i prestani pretpostavljati samo zato što se on vratio da ću
ja pobjeći s njim. Ti si ono što ja želim, Brody. Ja želim tebe. Želim te i za deset godina.
I za pedeset. Hajdemo sada zasukati rukave i raditi na tome. - namignula mi je.
Stali smo na semaforu pa sam iskoristio kočnicu u svoju prednost, nagnuo sam
se i poljubio svoju djevojku. Nasmijala mi se, a njezin namreškan nos me je bacio na
koljena. Nisam si mogao zamisliti da provedem trideset godina s njom i da onda
jednostavno dignem ruke. Ako sam dovoljno sretan da je jednoga dana nagovorim da
se uda za mene, onda ću je primiti i nikada je neću ispustiti.
Moj stranac
Poglavlje 29
Kacie
- Zašto sam toliko nervozan? - Brody je upitao, nervozno šetajući po kuhinji kao
otac koji iščekuje bebu.
Nasmijala sam se. – Zato jer imaju šest godina, i tko zna što će im izaći iz usta.
Danas je bio dan.
Danas je bio TAJ dan.
Danas ćemo curama ispričati o Zacku. Bila sam nervozna, ali jednako tako i
uzbuđena da skinem taj teret s leđa i da nastavim sa životom. Nisam znala što mogu
očekivati od njih kada im kažem. Pa one tek imaju šest godina.
- Što ćeš im reći? - Sjeo se za pult i nervozno tapkao palcem.
- Mora biti jednostavno. Još uvijek su male, tako da samo dolaze u obzir neke
osnove. - Sjela sam nasuprot njemu te mu primila ruku da je smirim. – Kako će rasti
tako će postavljati pitanja, pa onda možemo krenuti u detalje. Zasada je manje za njih
više.
- Da. Dobro. - uzdahnuo je.
- Siguran si da to želiš večeras napraviti?
Bila je Noć Vještica, pa je Brody predložio da je to dobra noć za sve nas da
zaboravimo na prošlost i da odvedemo cure u maškare. Nazvala sam Zacka te mu
predložila njegovu ideju. Bio je presretan s mojom ponudom te mi iskreno zahvalio.
- Da. Vrijeme je da im kažemo istinu. - kimnuo je.
- Jedva čekam da vidim koje si im kostime nabavio, - rekla sam uzbuđeno.
Vragolast osmjeh mu se polako stvarao na licu te je podigao obrvu.
- Okej. Od ove face mi je znatiželja još više narasla.
Prije nekoliko tjedana, Brody me je pitao da li on može nabaviti kostime za
cure. Rekao je da ima plan i da cure sve znaju, ali nisu htjele da ja znam. Kao mama,
odabir kostima za Noć Vještica je velika stvar, no ovaj puta sam mu dopustila.
- Ne mogu vjerovati da ti nisu rekle. Stvarno sam mislio da budu.
Moj stranac
- I ja. Zapravo sam računala na to. - zakolutala sam očima.
Srce mi je počelo lupati kad su se ulazna vrata otvorila. Mama i Fred su otišli
prošetati te su rekli da će na povratku pokupiti cure s autobusa. Mogla sam čuti
njihovo smijuljenje u hodniku pa sam pogledala u Brodya. Njegove oči su iskakale iz
glave.
- To su one! - šapnuo je.
- Znam. Opusti se. - Zaobišla sam pult i došla do njegove strane te mu omotala
ruke oko ramena. – Možemo mi to.
Stisnuo mi je ruku. – Zasuči rukave, Jansen.
Brody i ja smo si to već nekoliko tjedana govorili, od onoga trenutka kada je
njegova mama to rekla. To je postala naša mala uzrečica kada smo god bili nervozni
oko nečega. Poljubila sam ga u glavu i duboko udahnula kad sam začula cure kako
trče prema nama.
- Mama! - Lucy je uzviknula, skočivši mi u ruke.
Piper je spustila svoju školsku torbu i sjela za pult, naslonivši bradu na ruke. –
Možemo li nešto pojesti?
- Naravno, za minutu, okej? - Spustila sam Lucy na stolicu pokraj Piper te sjela
preko puta njih. – Moramo s vama nakratko popričati.
Mama me je poljubila u obraz dok je hodala kroz kuhinju. – Sretno, - šapnula mi
je u uho.
Nasmijala sam joj se i pogledala u Lucy i Piper. Njihova malena licu su gledala
prema meni, nevino trepćući. Za dvadeset godina se vjerojatno neće sjećati ovog
razgovora, no ja ga nikada neću zaboraviti. Naši životi će se u ovom trenutku
promijeniti, zauvijek.
- Pa…- duboko sam udahnula, da se dobro pripremim. – Sjećate li se prije par
tjedana kako vam je jedan dečko u školi rekao da vam je Brody tata?
Obije su kimnule.
- Sjećate se i kako smo vam rekli da možete bilo kome reći da vam je Brody
tata?
- Da, kao kad smo rekle onom čovjeku na utakmici, - Piper je ponosno rekla.
- Točno tako, - odgovorila sam. – Pa to baš nije cijela istina.
Obije su se zbunjeno namrštile.
Moj stranac
- Vi znate da ja volim Brodya, je li tako?
Opet su kimnule.
- E pa sad. Prije nego što sam zavoljela Brodya, voljela sam jednog drugog
muškarca… prije jako dugo vremena. On se zvao Zack. -
Lucyine oči su se zacaklile. – Onaj čovjek iz parka! - uzviknula je.
Brzo sam pogledala u Brodya, sretna da je potpuno zaokupiran curama pa ga
taj komentar o parku nije uznemirio. – Da, čovjek iz parka. Kao što sam rekla, prije
puno vremena smo se nas dvoje voljeli. Toliko smo se voljeli da smo napravili vas.
Brody je pogledao u stol i duboko udahnuo.
- Znači Zack je naš tata? - Lucyino lice se izobličilo od tolike zbunjenosti na dio
od kuda je došla; zaboljelo me u grudima.
- Da, zlato. Zack je vaš pravi tata. - Progutala sam ogromnu knedlu u grlu koja
se stvorila istoga trenutka kada sam to izrekla.
- Ja želim da mi je Brody tata. - Piperina brada se počela tresti.
- Znam da želiš, ali..
- Brody ubije sve paukove i jako je dobar u vezanju naših cipela, Mama. On bi
trebao biti naš tata.
- Slušajte, - Brody me je prekinuo. – Samo zato što ja tehnički nisam vaš tata ne
znači da ja negdje idem. Još uvijek ću biti ovdje da ubijam paukove, vežem cipele i
gradim vam utvrde. Uvijek i zauvijek, okej?
- Kuneš se malim prstom? - Piper je tiho upitala podižući mali prst u zrak.
- Kako bi bilo da ga mi promijenimo u kunem se u Twinkie? - Brody se nasmijao.
– To će biti naš mali tajni način kada želimo nešto obećati jedan drugome.
- Može! - Lucy je pljesnula rukama.
- I da, ja se kunem u Twinkiese. Zauvijek. - Primili su se malim prstima i zakunuli
se u Twinkiese nakon čega je Brody pročistio grlo i nastavio, - Razmislite o tome. Kako
je to super? Vas dvije imate jednu mamu i dva tate! Vi ste najsretnija djeca na svijetu!
Lucy je pretraživala Brodyevo lice s obožavanjem, razmišljajući o onome što je
upravo rekao.
Piper, s druge strane, nije bila toliko sretna. – Mama, možemo li sada jesti?
Umirala sam par dana od pomisli na ovaj razgovor, a on je završio u pet
minuta. Obije su skočile sa stolica i zgrabile svaka po jabuku te otrčale niz hodnik.
Moj stranac
Teško sam izdahnula. – Uh. Ovo je bilo interesantno.
- Interesantno je mala riječ. - Brody je potapšao stolicu pokraj sebe, pokazujući
da se sjednem.
Zaobišla sam pult i sjela, te se istog trenutka naslonila na njegovu ruku. – Jako
mi je žao zbog ovoga.
Igrao se s pramenom moje kose no nije odgovorio.
- Željela sam da budeš ovdje i znam da si i ti želio biti tu, no žao mi je što si to
morao na taj način čuti, znaš?
- Ne zabrinjavaj se. One su male. Teško je tako nešto objasniti, a da se one ne
uplaše i da im se mora reći previše detalja za koje nisu spremne. - Nasmijao se. – Kako
će odrastati, one će imati sve više pitanja, ali to je u redu. Ionako me već sada puno
više vole nego njega.
Uspravila sam se i nasmijala. – Da. Kako i ne bi?
Zataknuo mi je pramen kose iza uha te se lijepo nasmijao, pokazujući ponosno
svoje rupice na licu.
- Volim te, Murphy.
- I ja tebe volim, više.
***
Brody je brzo izvadio mobitel i pogledao u ekran. – Kada kako- se- ono- zove
dolazi?
Zakolutala sam očima. – Maškare počinju u četiri. Rekao je da će doći petnaest
minuta ranije, za koju minutu.
- Sranje! - Ustao je iz stolice. – Moram pomoći curama da obuku kostime. -
Otišao je do ruksaka kojeg je donio sa sobom i izvadio dva crna donja dijela trenirki i
dva gornja te mi ih je dodao. – Možeš li ih odnijeti i reći im da ih obuku? Ja ću im
pomoći s ostalim.
- Crne trenirke? - Nagnula sam glavu u stranu. – Baš me držite u neizvjesnosti.
Moj stranac
- To je dobro. - Dodao mi je trenirke te me lupio po guzici kad sam krenula
prema hodniku.
Cure su se smijuljile te su me maltretirale sve vrijeme dok sam ih oblačila,
govoreći kako je smiješno što ne znam koji su njihovi kostimi. Pokušavala sam
postavljati pitanja i malo kopati da mi nešto natuknu, no one su samo prekrile svoja
usta i smijale se.
Pratile su me dok sam hodala prema kuhinji. – Okej, obukle su svoje…- Zastala
sam kao okamenjena, a cure su se zabile u mene. Zack je stajao na jednoj strani
kuhinje naslonjen na pult. Brody je sjedio za pultom s rukama ispred usta.
- Bok. - nervozno sam rekla.
- Bok. - Zack se nasmijao te mi mahnuo. – Brody me je pustio unutra.
- Večer je znači počela na dobroj nozi. Barem te je pustio kroz vrata. - Nasmijala
sam se pokušavajući razbiti napetost u sobi.
Zack se na silu nasmijao, a Brody se samo osmjehnuo.
Po meni je to bila pobjeda.
Lucy je uzviknula, - Bok, Zack.
- Uh, vjerojatno bi ga trebala zvati… Kako bi te trebale zvati? - zamuckivala
sam.
Zack je slegnuo ramenima. – Kako god me želite zvati. Stvarno.
- Brody je naš tata i mi ga zovemo Brody. - Piper se provukla oko pulta.
Uh koje sranje, sada sam zabrinuta da će se Zack uvrijediti. Zar će stalno biti
ovako? Ja na rubu i uvijek zabrinuta da se ne bi neko uvrijedio?
- Onda me zovite Zack. To mi je ok, - rekao je.
- Brody, spremne smo za kostime, - Lucy ga je povukla za majicu.
Brodyevo lice se smekšalo. – Jeste? - Pogledao je prema Lucy. – Idemo onda. -
Ustao se i izašao iz kuhinje.
- Gdje ideš? - upitala sam ga.
- Nisam vjerovao da nećeš njuškati, pa sam ih ostavio u autu. - Smijao se
hodajući prema vratima.
***
Moj stranac
Zack i ja smo samo čudno stajali u kuhinji, nismo se niti gledali.

- Stvarno ih voli, - napokon je progovorio.
- Da. Voli ih jako.
- To se vidi. Jako su sretne što ga imaju.
Kimnula sam slažući se s njim. – Jako su sretne.
- I ja imam sreće. - uzdahnuo je.
- Kako to?
- Da si me pozvala kako bi bio dio ove večeri. Iskreno to cijenim.
- Ne zahvaljuj meni; to je bila Brodyeva ideja.
Podigao je u nevjerici obrve. – Njegova?
Ponovno sam kimnula. – Misli da trebamo pokušati i nastaviti dalje sa životom.
- Ne mogu vjerovati. - Pogledao je u pod i polagano odmahnuo glavom. –
Impresioniran sam.
Čula sam kako se ulazna vrata otvaraju pa sam se okrenula prema hodniku,
uzbuđena da vidim što je Brody smislio.
- Mama! Dođi ovdje! - Lucy je uzviknula s vrata.
Pogledala sam u Zacka i slegnula ramenima. – Izgleda da je ovo trenutak istine.
- Krenula sam, a Zack je hodao iza mene.
Kada sam stigla do njih stavila sam ruke na usta, pokušavajući se ne nasmijati.
Ispred vrata su stajale, jedna pokraj druge, Lucy i Piper u najslađim Twinkie kostimima
koje sam ikada vidjela. – Isuse Bože? Gdje si ih pronašao?
Brody je ponosno pogledao u cure. – Napravio sam ih. Nisu li savršene?
- Baš smo slatke! - Lucy je pljeskala rukama.
- Želite nas gricnuti? - Piper je smijuljeći se upitala.
- Preslatke ste! - izvukla sam telefon iz džepa i okrenula prema njima. –
Smiješak! Brody, pridruži im se. - Stao je iza njih te se spustio u sredinu. – Recite,
sretna Noć Vještica, - oni su se nasmijali, a ja sam ih uslikala.
- Želiš li da ja uslikam vas četvero? - Zack je upitao, ispruživši ruku da mu dodam
telefon.
- Stvarno? - upitala sam. – Neće ti smetati?
Moj stranac
- Naravno da neće. - uzeo mi je telefon. – Uskoči između njih.
Došla sam iza cura te se spustila pokraj Brodya, koji mi je obujmio ruku oko
struka. Taj trenutak mi je bio potpuno nestvaran. Čak i više od toga. Dok je moja
prošlost slikala moju sadašnjost, nekakva mirnoća je prošla kroz mene te sam odmah
znala da će sve biti dobro. Brody i Zack su se ponašali pristojno, a cure su vijest
savršeno prihvatile. Može li život biti išta bolji?
- Moramo krenuti, Twinkies, - Brody je uzbuđeno rekao. – Ima mnoštvo slatkiša
koje moramo pokupiti.
- Čekajte, još jedna slika. Zack, hoćeš li se slikati s Lucy i Piper?
Zack je nervozno primio gornju usnu sa zubima. – Volio bih, ako je to u redu s
vama. - Pokazao je prema Brodyu i meni.
Uzela sam mu telefon iz ruke i stala ispred njih.
- Izvolite. - Brody se pomaknuo u stranu.
Nakon slike Zacka i cura, Lucy je počela skakutati. – Treba nam jedna gdje smo
svi. mama! Još jednu sliku!
Pogledala sam u Brodya i nervozno gricnula usnu, pa pogledala u Zacka koji je
stavio ruke u džepove i izgledao jako nelagodno.
- Uh…- odugovlačila sam, pokušavajući shvatiti kako da riješim ovu nelagodnu
situaciju.
- Hajde. - Brody je opet stao iza cura. – Ja imam duge ruke. Pokušat ću nas sve
ugurati u sliku. Idemo.
Zack me pogledao i slegnuo ramenima, osmijeh mu se pojavio na licu.
Zašto da ne?
Ugurala sam se između Zacka i Brodya.
Uslikali smo još nekoliko slika i krenuli.
***
Nakon dva sata hodanja od vrata do vrata, odrasli su se više bunili od djece.
- Zar uvijek imaju toliko energije? - Zack je zijevnuo.
Moj stranac
- Nažalost, da. - nasmijala sam se. – One se nikada ne prestaju pomicati.
- Imat će dovoljno slatkiša da im traje do slijedećih maškara. - Zack je
odmahnuo glavom dok su trčale prema kući.
- Ali ne nakon poreza na slatkiše, - Brody se šalio.
Zack se okrenuo i namrštio prema Brodya. – Porez na slatkiše?
- Da. Kada klinci odu u krevet, onda je red na roditeljima da kopaju po vrećama
i izaberu najdraže slatkiše, kao porez na cjelovečernje hodanje.
Zack je zabacio glavu te se nasmijao na glas. – Mislim da će mi se sviđati porez
na slatkiše.
Lucy i Piper su podigle glave i rekle nešto starijem muškarcu koji im je ubacio
slatkiše u vreću. Kada su mu mahnule i potrčale prema nama, zaustavila sam ih. – Što
ste rekle onom čovjeku?
- Oh! - Lucy se slegnula ramenima. – Pitao nas je je li to Brody Murphy, a mi smo
mu rekle da je i da mi imamo dva tate i da je jedan od njih Brody. - nasmijala se.
- To ste mu rekle? - izletjelo mi je.
- Da, puno ljudi je pitalo za Brodya i mi smo svima rekle da je on jedan od naših
tata. - Piper je ponosno rekla. – Idemo, Lucy! - Primile su se za ruke i otrčale do druge
kuće.
Nas troje smo ukočeno stajali na pločniku sa otvorenim ustima.
- Da li je ona upravo rekla ljudima…- Zack je zastao na pola rečenice i pogledao
u Brodya i mene.
- Mislim da je. - Brody se glasno nasmijao. Zack i ja smo mu se pridružili.
- Isuse Bože, - rekla sam dok mi se smijeh zaustavljao. – Jako mi je žao. Ljudi će
misliti da ste ti i Zack…
Nasmiješio se i odmahnuo glavom. – Andy će imati pune ruke posla u
ponedjeljak objašnjavajući to u medijima.
Moj stranac
Epilog
Brody
8 mjeseci kasnije…
Danas je 24. Lipanj.

Prije točno dva mjeseca, moj tim su jebeni Chicago Blackhawksi izbacili iz play-
offa, ponovno. Usprkos mom lošem startu sezone, završio sam s više pobjeda i više
obrana nego ijedne druge sezone u karijeri.
Jučer me Andy nazvao i rekao da ima ponudu, ali mi nije htio reći od kojeg
tima. Nisam imao pojma da li ostajem vratar Wildsa ili vratar Florida Panthera. Nije mi
htio reći preko telefona tako da sam krenuo do njegovog ureda na razgovor.
Danas je i Kaciein rođendan. Navršava dvadeset i pet godina. Ona je najzrelija i
nesebičnija dvadeset petogodišnjakinja na zemlji. Kada gledam Facebook, većina
djevojaka s kojima sam išao u srednju školu se još uvijek napijaju da impresioniraju
dečke ili stavljaju glupe selfije iz kupaona. Kacie je već godinama bila samohrana
majka, iako se tako više ne naziva. Između mene i Zacka, koji provodi sve više
vremena s curama, ona nije nikako sama. Prošla je ispite sa odličnim ocjenama i sada
radi na odjelu trudnoća i poroda u Roger Memorial Bolnici. Radi tri dvanaestosatne
smjene na tjedan, te dok se još uvijek na to privikavamo, sve nam nekako ide niz ruku.
I hvala Bogu na tome, jer nisam imao pojma što me čeka na sastanku s
Andyem. Rekao mi je da dođem u devet. Pogledao sam na telefon.
9:12.
Odugovlačio sam. Stvarno nisam želio čuti kako me Wildsi puštaju, a zadnje što
sam htio je priopćiti Kacie te loše vijesti baš na rođendan. No obećali smo jedno
drugome: nema više zadržavanja informacija za sebe. Tako je i bilo. Niti najmanju
sitnicu nismo sakrili jedan od drugoga u svih ovih osam mjeseci od Prokletog Vikenda,
kako ga je zvala.
Moj stranac
Prije nego što sam se izvukao iz kreveta i natjerao da krenem u Andyev ured,
poslao sam svojoj curi poruku.
B: JUTRO, JENSEN.
Diesel je skočio na krevet i legao pokraj mene, dajući mi još jedan izgovor da ne
ustanem iz kreveta.
K: DOBRO JUTRO I TEBI, MURPHY.

B: SLUŠAJ, RAZMIŠLJAO SAM… IMAM PUNO OBAVEZA DANAS. VJEROJATNO ĆU
SVRATITI SUTRA, A NE DANAS, OKEJ?
Glasno sam se nasmijao. – Jebote, D. Poludit će. - sekundu kasnije mi je

zazvonio telefon.
K: STVARNO? DANAS? DANAS TO MORAŠ OBAVLJATI?

B: DA. HTIO BIH IH SE RIJEŠITI. ZAŠTO? NEŠTO SI IMALA U PLANU?
K: UMMMM…
Nisam ju mogao više mučiti.
B: ŠALIM SE. DOLAZIM. NARAVNO DA NE BI PROPUSTIO ROĐENDAN SVOJE CURE!

SRETAN ROĐENDAN, DRAGA.
K: BUDALO! MISLILA SAM DA SI STVARNO ZABORAVIO!
B: NE SAMO DA NISAM ZABORAVIO, NEGO SAM VEĆ I ISPLANIRAO VEČER I
ZAMOLIO TVOJU MAMU DA PRIČUVA CURE.
Nisam joj volio lagati, no toliko sam dugo radio na iznenađenju pa sam želio da
pomisli kako danas idemo van nakon večere.
K: STVARNO? GDJE IDEMO?

B: TO TI NE MOGU REĆI. TO JE IZNENAĐENJE.
Moj stranac
K: ŠTO DA OBUĆEM?
B: JOŠ UVIJEK IMAŠ ONU PLAVU HALJINU KOJU SI NOSILA PROSLE GODINE NA
DOBROTVORNOJ ZABAVI?
K: NEMAM, NO MOGU JE PONOVNO POSUDITI OD LAUREN. IDEMO NEGDJE GDJE
JE TAKO FORMALNO, HA?
B: NE. IDEMO NEGDJE JE JE TOTALNO OPUŠTENO, SAMO IZGLEDAŠ JAKO SEKSI U
TOJ HALJINI.
K: BAŠ SI BEZOBRAZAN.
B: JESAM. DOLAZIM ZA PAR SATI.
K: DOBRO. JEDVA ČEKAM DA TE VIDIM. VOLIM TE.
B: I JA TEBE, VIŠE.
***
- Pa gle tko nam se udostojao pojaviti. - Ellie mi se nasmijala kad su se vrata

lifta otvorila. – I to samo sat i pol kasnije.
- Oprosti. - nasmijao sam se. – Je li tu?
Zakolutala je očima i kimnula glavom. – Je. Samo uđi.
Vrata Andyevog ureda su zaškripala kad sam ih otvarao. Podigao je pogled s
računala te se naslonio u stolicu kada me ugledao, stavljajući ruke iza glave.
- Znam. Znam. Zašuti. - Bacio sam se na kožni dvosjed preko puta njega.
- Nisam kurca rekao. - nasmijao se.
- Nisi, ali sam mogao osjetiti da razmišljaš o tome.
- Zapravo sam impresioniran. - pogledao je na sat. – Mislio sam da te neću
vidjeti prije podneva.
- Nakon ovog idem kod Kacie. - Uzeo sam loptu sa stolića, naslonio se i podigao
noge. – Prestani se zajebavati. Reci mi novosti.
Ustao se i podigao papir sa stola.
Moj stranac
- Prije nego ti ovo dam…- sjeo se preko puta mene, - … želim da znaš koliko
sam ponosan na tebe. Godinu si fantastično završio, čak i s onim poljuljanim
početkom. Ovo je jako dobra ponuda i mislim da bi trebao dobro razmisliti.
Moje srce je počelo strašno brzo lupati.
Prihvatit ću i manje novca; nije me briga za to. Molim te da su to Wildsi. Molim te
da budu Wildsi.
MINESOTA WILD
TO!
Skočio sam na noge sa visoko podignutom šakom, a svaki mišić u mome tijelu
se zgrčio od uzbuđenja. Preskočio sam stolić i završio u Andyevom krilu, u čvrstom
zagrljaju.
- Kao prvo, makni se s mene, ovo je čudno. Kao drugo, pretpostavljam da si
sretan s ponudom?
- Nisam pogledao ponudu. - zagrlio sam samo njegovu glavu. – U Minnesoti je,
dosta za mene.
- Trebao bi pogledati ponudu, Brody.
Uspravio sam se i prekoračio stolić da se vratim na mjesto. Podigao sam
ponudu i tražio, ovaj puta, znak dolara i vremenski period.
Evo ga.
- Koji kurac? - bacio sam papir na stolić i u čudu gledao u Andya.
Nasmijao mi se i kimnuo. – Dobro si pročitao. Nude ti sedam milijuna godišnje,
na šest godina. Ugovor od četrdeset i dva milijuna dolara. To je rekord za vratara,
Brody. Mislim da bi ga trebao prihvatiti.
- Prihvatiti? - derao sam se i ponovno skočio na noge. – Želim ga zajašiti.
- Pa, Ellen ne želi čistiti ništa gnjusno sa faks mašine, tako da zadrži svoj kurac u
hlačama, okej?
- Čovječe. - Gurnuo sam ruke u kosu te ih tamo i ostavio dok sam brzo hodao
po uredu. – Ovo je jebeno.
Moj stranac
- Ovo je više nego jebeno. Nakon što si onako branio u drugom dijelu sezone,
znao sam da će ti ponuditi da ostaneš. No nisam očekivao te brojke. - Izvadio je
kemijsku iz džepa i bacio je na stol. – Kad si god spreman, buraz. Potpiši.
Gledao sam prema polici s knjigama na drugom kraju ureda, sa rukama
zalijepljenim na vrhu glave.
- O čemu razmišljaš? - upitao je.
Polagano sam se okrenuo prema njemu. – O Kacie. Ne mogu dočekati da joj
kažem. Ona će jebeno pasti u nesvijest.
Nagnuo je glavu u stranu. – Čovječe, zaljubljen si do ušiju u tu curu, već godinu
dana. Hoćeš li je ženiti ili što?
Ništa ne bi zaustavilo ovaj osmijeh koji mi se stvarao na licu, osim možda da se
zgrada srušila oko nas. – Čudno da si to spomenuo…
Kacie
- Jeste li se zabavile večeras? - Prošla sam prstima po malim pramenovima

Lucyine plave kose koji su joj padali preko čela.
Pogledala me i uzbuđeno kimnula.
- Nikada prije nismo bile tamo. Bilo je zabavno, ha? - rekla sam im, pogledavši u
Brodya koji je sjedio na stolici s druge strane njihovog kreveta. Imale su svaka svoj
krevet, no još uvijek su inzistirale da spavaju zajedno.
- Bilo je jako zabavno, - Lucy je rekla. – Možemo li opet tamo?
- Naravno, - odgovorila sam.
- Sutra? - upitala je.
- Nisam baš sigurna za sutra. - nasmijala sam se. – No definitivno ćemo tamo
uskoro opet na večeru, okej?
- Sviđalo mi se kad su ti pjevali 'sretan rođendan' i kad su te natjerali da nosiš
kaubojski šešir. - Piper se smijuljila.
- I onda su te natjerali da jašeš onog konja na štapu, - Lucy je viknula te skočila s
kreveta i galopirala po sobi.
Moj stranac
- To je i meni bio najdraži dio. - Brody je podigao ruku i dao joj pet dok je
prolazila pokraj njega. Onda je pogledao u mene i namignuo. – Nikada nisam želio biti
konj na štapu kao tada.
Podigla sam obrve i podarila mu pogled upozorenja, pokušavajući se ne
nasmijati. – Hajde, Lucy. Natrag u krevet. Kasno je.
Lucy se popela u krevet te se legla blizu Piper.
- Koliko vas volim, curke? - Pratila sam Brodya prema vratima.
- Više nego što je zvijezda na nebu i valova u moru, - zajedno su uzviknule.
- A koliko vas ja volim? - Brody ih je upitao prije nego mi se nagnuo da mi nešto
šapne, - Slušaj ovo.
- Više od svih nula u tvom novom ugovoru. - Piper se smijuljila.
Lupila sam ga po ruci. – Užasan si.
- Naučio sam ih to za vrijeme večere kada si ti pričala sa svojom mamom. Baš
dobro, ha?
- Idi. - Gurnula sam ga prema hodniku. – Laku noć, cure.
- Noć, Twinkies! - uzviknuo je iznad mene.
- Noć, mama! Noć, Brody!
- Iscrpljena sam, - rekla sam bacajući se na dvosjed u dnevnoj sobi.
- Ne, ne. Nećeš leći ovdje i zaspati. - Brody me je primio za ruke te me pokušao
povući. – Moram ti dati poklon. Hajde. Diži se.
- Gdje idemo?
- Van.
- Van? Što ga ne možeš unijeti unutra? Umorna sam. - nasmijala sam se.
- Tko je sada dosadnjaković? - zezao me, vodeći me prema ulaznim vratima. –
Idemo.
Izašli smo kroz vrata pa me uhvatio za ruku. Vukao me po stepenicama pa na
desno oko kuće.
- Uh, zadnji puta kada si me vodio ovuda izgubila sam top. - nasmijala sam se,
pokušavajući da ne stanem na nešto.
Okrenuo se prema meni. – Nastavi hodati, slavljenice.
Došli smo iza kuće te nastavili hodati niz brdo kad mi je svjetlo privuklo pažnju.
Škiljila sam kroz mrak i shvatila da to nije svjetlo, već red lanterni na molu.
Moj stranac
Našem molu.
- Što si napravio? - stisnula sam mu ruku i nasmiješila se kad smo došli do ruba
pijeska.
- Vidjet ćeš.
Stali smo na škripave daske, a ja sam zastala na trenutak, upijajući u sebe
ljepotu ovog prizora. Malene srebrne lanterne bile su poslagane na obije strane mola,
osvjetljujući sve oko sebe.
- Hajde. - nježno me povukao.
Kada smo se približili kraju mola, napokon sam ugledala bijelu kutijicu sa
savršeno zavezanom crvenom mašnom.
- Što je to? - upitala sam zbunjeno.
Sagnuo se i podignuo kutijicu te mi ju je dodao. – Sretan rođendan, Kacie.
Povukla sam jednu traku mašne i ona se lijepo razvezala. Omotala sam je oko
ruke da ne padne u vodu, podigla poklopac kutijice i odmaknula meki papir u stranu.
Zbunjena, namrštila sam se i pogledala u Brodya. – Moj View- Master?
Kut usana mu se malo podigao. – Pogledaj unutra.
Dala sam mu kutiju i podigla View- Master naočale na oči, ciljajući prema
lanternama radi svjetla. Na trenutak sam treptala da mi se oči naviknu. Na prvoj slici
smo bile Lucy, Piper i ja u istim dresovima Wildsa s prve utakmice.
- O moj Bože! - provirila sam prema njemu. – Kako si to napravio?
- Nastavi. - smijao se.
Stisnula sam narančastu ručicu. Na slijedećoj slici smo bili Brody i ja na crvenom
tepihu. To je bilo na dobrotvornoj zabavi za djecu prošle godine.
- Isuse Kriste! Ovo je fantastično, - rekla sam povlačeći ponovno ručicu.
Slika broj tri je slikana prošle jeseni, baš na ovom mjestu. To mi je bila jedna od
najdražih slika ikada. Nebo je bilo obojano ružičastom i ljubičastom bojom, a sunce je
bilo točno iza moje mame i Freda kada su izmjenjivali vjenčanje zavjete.
Nekoliko sam puta trepnula da izbacim suze kako bih mogla nastaviti.
Ova je bila slikana kod Brodyevih roditelja. Na njoj smo bili Brody, ja, njegovi
roditelji, Shae i njezin zaručnik Ricky. Slika je bila malo slikana ukoso jer ju je slikala
Lucy, no moglo se dobro vidjeti kako Shae pokazuje svoj novi zaručnički prsten.
Brodyev strah se obistinio – njegova sestra će biti Shae May.
Moj stranac
- Ovo je najbolja stvar na svijetu, Brody. Želim to napraviti sa svim svojim
slikama. - šmrcnula sam i ponovno stisnula ručicu.
Na slici pet bili su Viper, Brody i cure, kada su ih prvi puta učili klizati. Ne može
se baš puno klinaca pohvaliti kako su prvi puta klizali na profesionalnom ledu
hokejaške arene sa dva profesionalna igrača hokeja kao učiteljima. Njihovi osmjesi su
bili neprocjenjivi, baš kao i ovaj poklon.
Slijedeća slika je bila s moje diplome prije par mjeseci. Ja sam se smiješila u
kameru i držala svoju diplomu, a Brody me je ljubio u glavu. Jedna od mojih ponosnih
uspjeha.
Stisnula sam ručicu za slijedeću sliku te sam ostala bez daha. Sjećam se da sam
je slikala na Božićno jutro. Cure su nas jako rano probudile da otvore poklone. Kada
smo završili, ja sam radila kuglof, a cure i Brody su gledali Božić Charlia Browna.
Primijetila sam da je postalo jako tiho u dnevnoj sobi pa sam tiho na prstima otišla
vidjeti što rade. Brody i cure su spavali. Obije su mu bile ispod ruku, a njihove male
glavice na njegovim prsima.
Osma slika je još jedna od mojih najdražih, slikana kod njega doma nakon
utakmice. Cure su se smijale od uha do uha, radosno se igrajući u utvrdi koju im je noć
prije Brody napravio u dnevnom boravku. Dieselu se isto sviđala utvrda.
Slijedeća slika je bila ona na kojoj smo bili Brody, cure, Zack i ja. Slikana je na
Noć Vještica kad smo svi zajedno išli na maškare. To je bio prvi puta kada smo svi bili
zajedno zbog cura. Nakon toga je bilo još dosta takvih prigoda, no ta će uvijek biti
posebna.
Ponovno sam stisnula ručicu.
- Na kojoj si slici? - Brody je upitao.
Spustila sam View- Master samo onoliko da ga mogu vidjeti i odgovoriti. – Onu
s tobom i Andyem kada ste dobili trofej Williama M. Jenningsa. Izgledao si jako seksi u
odijelu.
Slika broj jedanaest je bila slikana prije nekoliko tjedana. Bila je užasna kiša pa
je Brody otišao kupiti žarko roze čizmice za kišu kako bi mogle s njim skakati po
lokvama. Slika je oduzimala dah. Lucyino i Piperino lice kada su dotaknule tlo, a voda
je prskala posvuda.
Moj stranac
Slijedeća je bila isto nedavna. To je bila grupna slika na kojoj smo bili ja, Brody,
cure, Derek, Alexa, Tommy, Lauren i njihov sin Max. Tommy je imao ponosno svoju
ruku stavljenu na Brodyeva ramena, a način na koji je Alexa stajala, moglo se dobro
vidjeti kako joj se oslikava trudnički trbuh. Imala sam tu sliku u svojoj sobi. Nikada mi
neće dosaditi gledati u nju.
Slika trinaest je bila s Panoramskog vrtuljka. Uzdahnula sam. Naš prvi poljubac.
Ponovno sam povukla ručicu i odmah prepoznala staju koja je bila na zemljištu
njegovih roditelja. Zaškiljila sam da bolje vidim te sam ostala bez zraka kada sam
shvatila da Brody stoji pored staje i pokazuje na crvena slova na kojima je pisalo:
HOĆEŠ LI SE UDATI ZA MENE
#30
Odjednom sam osjetila kako gubim tlo pod nogama, a ruke su mi počele
strašno drhtati.
- Kakva je ovo zadnja slik…- spustila sam View- Master i ostala ukočeno stajati.
Brody se spustio na koljeno i gledao u mene držeći otvorenu crnu kutijicu u
rukama. Još nije rekao ni riječ, no suze su mi počele lijevati niz obraze kao nikada do
tada.
- Kacie, dugo sam razmišljao što da kažem, i sad ću vjerojatno sve uprskati, ali
evo. - Duboko je udahnuo. – Volim te. Toliko te volim da me to plaši. No ono što me
još više plaši je pomisao da te izgubim. Nemam pojma što nam budućnost nosi, ili gdje
će me karijera odvesti, no ono što znam je da ništa od ovog ne vrijedi ako ti nisi uz
mene. Molim te, dopusti mi da te zauvijek volim. Tebe i cure. Hoćeš li se udati za
mene?
Stisnula sam View- Master na prsa i ispustila jecaj koji sam jedva zadržala u sebi
dok je govorio. – Da. Da! - plakala sam te mu skočila u zagrljaj kad se ustao. Uhvatio
me, srećom, jer sam se zaletjela u njega tolikom brzinom da mi nije jasno kako oboje
nismo pali u jezero.
Zagrlio me i snažno stisnuo, podižući me s poda. – Reci ponovno, - mrmljao je u
moje rame.
Moj stranac
Primila sam mu rukama lice, gledajući u oči mog najboljeg prijatelja, moju
srodnu dušu, mog zaručnika. – Da, udat ću se za tebe. - Poljubila sam ga i zatvorila oči,
pokušavajući zapamtiti svaki detalj kako bih ga mogla ponovno i ponovno proživjeti.
Čvrsto me stisnuo uza sebe i polagano ugurao jezik između mojih otvorenih usana.
Usta su nam se zajedno pomicala polagano i senzualno dok smo se hranili jedan
drugim od čiste sreće. Moje oči su plesale po njegovom licu kad sam se odmaknula. –
Udala bih se za tebe i noćas da mogu.
Zaigrano je pomicao obrvama. – Mogli bi biti u Las Vegasu za samo par sati.
- Dobro, ne. Povlačim to. - nasmijala sam se. – Trebam svoju obitelj tamo.
- Istina. Mame bi nas ubile da pobjegnemo. - Posjeo me i stavio ruke oko mog
struka. – Naročito tvoja, ona se ovome veseli koliko i ja.
Malo sam nagnula glavu. – Ona zna?
Vragolanski osmjeh mu se pojavio na uglovima usana. – Što misliš tko je
postavio lanterne dok smo stavljali cure u krevet?
Pogledala sam po molu i odmahnula glavom. – Nisam niti razmišljala o tome.
Bezobrazna mala derišta.
- Želio sam da se iznenadiš.
- Pa, uspio si. Potpuno si me iznenadio… i jako sam sam uzbuđena što ću biti
Kacie Murphy.
- Isuse Kriste. - Oči su mu se raširile. – Sviđa mi se kako to zvuči.
- I meni. - povukla sam ga do svojih usana. Stavio je ruku oko mog struka te me
povukao uz njega, vraćajući poljubac.
Odjednom se odmaknuo. – Čekaj.
- Što je? - Ostavio me željnu njegovih usana na sebi.
- Zaboravili smo najvažniji dio. - Otvorio je kutijicu s prstenom koja mu je još
uvijek bila u ruci. – Završimo to kako treba.
Nisam neka djevojka za nakit, niti znam puno o dijamantima i prstenima, ali
kada sam pogledala prsten koji je izabrao za mene, ostala sam bez daha.
- Oh, Brody. - prekrila sam rukama usta. – Prekrasan je.
- Jednostavan je ali prekrasan, baš kao i ti. - Izvadio je prsten iz kutijice te ga
stavio na moju drhtavu lijevu ruku. – Nadam se da ga nikada, baš nikada nećeš htjeti
skinuti.
Moj stranac
- Je li ga moja mama vidjela?
Nasmijao se i odmahnuo glavom.
- Idemo! - Zgrabila sam ga za ruku te ga počela vući natrag prema kući. –
Možda su cure još uvijek budne. Ne mogu dočekati da im kažem.
- Pusti ih da spavaju, - rekao je. – Ako im sada kažeš onda će biti previše
uzbuđene da se vrate u krevet.
- One neće biti jedine. Mislim da ja nikada više neću moći zaspati. - okrenula
sam se prema njemu i šapnula dok smo se penjali po stepenicama.
Kada smo ušli, Mama i Fred su sjedili za stolom i pili kavu. Oboje su se okrenuli
prema stražnjim vratima. Prije nego što sam ušla, mama je prekrila usta rukama i
počela plakati trčeći prema meni. Zagrlile smo se u dnevnoj sobi, ljuljajući se lijevo
desno, a Fred je krenuo prema Brodyu i zagrlio ga.
Mama se odmaknula od mene i otvorila širom ruke prema Brodyu. – Dođi
ovdje, moj najdraži zete.
Fred je došao do mene i stavio ruke oko mojih ramena. – Jako sam sretan zbog
vas, - rekao je i stisnuo me.
- Hvala, Fred. - Naslonila sam glavu na njegovo rame. – Koliko je ovo savršeno?
Prvo ste se ti i mama vjenčali, a sada je red na mene i Brodya.
- Lucy i Piper će biti jako uzbuđene što će ponovno bacati latice ruža. -
Nasmijao se. – Baš se vole sređivati.
- Definitivno. - kimnula sam te podignula glavu da pogledam u mamu. – Koliko
ste dugo znali za ovo? Ne mogu vjerovati da se nisi izbrbljala. Ti si užasna kad treba
čuvati tajne.
Mama mi je odmahnula rukom. – Koliko, Fred? Neka dva tjedna?
- Da. - Kimnuo je nonšalantno. – Od onoga dana na ručku.
- Kojeg dana na ručku? - upitala sam, gledajući ih naizmjenično.
- Prije nekoliko tjedana nas je Brody ujutro nazvao. Znao je da taj dan ne radiš
pa nas je pitao da li smo slobodni. Želio nas je odvesti na ručak. - Fred je sjeo u fotelju i
skinuo naočale, trljajući umorne oči. – Rekao nam je svoj plan i pitao za naš blagoslov.
Moj stranac
Moja vilica je pala pa sam se okrenula prema Brodyu. – Stvarno?

Slegnuo je ramenima. – Morao sam to napraviti kako spada.
- Brody…- uzdahnula sam, stavljajući ruke oko njegovog struka. – Mislim da
nije moguće da ti nešto napraviš krivo. Nikada.

Klub Brbljivica - Moj Stranac

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Klub Brbljivica - Moj Stranac

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Klub Brbljivica - Moj Stranac

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Obrada i prevod: Klub Brbljivica

Drage naše Brbljivice nadmo se da Vam se

Na prevodu ovog dela veliko hvala našoj Robeli,

Vole vas vaše SEXY, VILA, ŠEFICA i PRSTIĆ

- Lucy, zar namačeš svoj sladoled u sirup?

V: HEJ IDIOTE, GDJE SI?

Pratili smo crvena svjetla koja su nas vodila do hitne.

Nisam gubila vrijeme na vraćanje poruke, morala sam mu čuti glas.

- Dobro jutro! - ušla sam u kuhinju.

K: PLATIO SI ZA CIJELU GODINU?!?!?

B: RAZGOVARALA SI S MAMOM, HA?

B: JESI LI JOŠ UVIJEK TU?

K: OPROSTI, TU SAM. SAMO RAZMIŠLJAM O… TEBI. O SVEMU ŠTO SI DOSAD NAPRAVIO

Vratila sam se u kuhinju sa zacementiranim osmijehom na licu. Mama je slagala

Ne. Ne. Ne. Samo ne tužno lice.

B: UŽASNO SE OSIJEĆAM, KACIE. JAKO MI JE ŽAO. MOGU LI SE ISKUPITI SUTRA?

Zaboraviti na nju? Koje sranje.

B: KACIE, NIKADA TE NE BIH MOGAO ZABORAVITI.

Osim večeras. Ugh. Bravo Murphy. Baš si idiot.

K: U REDU JE. IDEM U KREVET. ZOVEM TE UJUTRO, OK?

B: IZNENADENJE. DODI DO VRATA.

- Danas, molim, - Maureen će ljutito.

- Mama! Mama! Danas idemo, jeli tako?

- Sranje! Zar odlaze na koledž? - promatrao sam kilometarsku listu školskih

- Imate li vremena za brzu sliku? - njihova majka je upitala.

Što ako me prodaju?

- Pogledaj što je mačka dovukla za sobom. - Alexa je sarkastično uzviknula dok

B: HEJ, LJUBAVI. RADIŠ?

B: NEMA PROBLEMA. SAMO SAM TE HTIO POZDRAVITI. NEDOSTAJEŠ MI.

Dlanovi su mi se znojili. Osjećao sam se kao nervozni, prištavi tinejdžer koji

B: MA NIJE NIŠTA VAŽNO, STVARNO. MOJA PRVA DOMAĆA UTAKMICA JE

Nervozno sam gledala po parkiralištu pa natrag na sat, po petnaesti put. Cure

Zatvaranje vrata me trgnulo iz mojih misli. Nonšalantno sam se okrenula

B: NEDOSTAJEŠ MI, VIŠE

O Bože. Zašto sam pogledala?

- Što mi ono tražimo?

Stavila je ogromnu crvenu stvar sličnu dalekozoru na krilo pa me pogledala te

- Kacie! - mama me je pozvala iz kuhinje.

Jedva čekam da večeras vidim svoje cure!

- Što je ovo? - Piper je izvirila glavom s druge strane stola.

Čekala sam da mi Darla odgovori.

D: NARAVNO. POKUŠAVAM NAĆI MAJICU KOJA ĆE DOBRO ISTAKNUTI MOJE CURE.

Nakon večere smo zajedno odnijeli cure u gostinjsku sobu da ih stavimo u

Pozdravila sam se s još nekoliko sestri s kojima sam se sprijateljila i krenula

K: NADAM SE DA SI DANAS IMAO DOBAR DAN. NAZOVI ME KASNIJE! : )

Spremila sam mobitel u zadnji džep i krenula u kuhinju da si napravim žitarice s

B: HEJ BURAZ, DOMA SI?

- Razbio si mu vilicu? - Andy se nagnuo na dvosjedu, naslonio laktove na koljena

Stisnula sam pošalji, najdužu i najvažniju poruku u svom životu.

L: HEJ, LJEPOTICE. SUTRA ODLAZIM. MOGU LI NAVRATITI NAKRATKO ILI RADIŠ?

K: NE, UZELA SAM SLOBODNO. MOLIM TE DOĐI. DUGUJEM TI NAJVEĆU ISPRIKU

B: HEJ. DEFINITIVNO SAM ZBUNJEN I JAKO LJUT. TREBA MI MALO PROSTORA DA

Sranje. Park. Kako je saznao za to?

K: RAZUMIJEM. VOLIM TE. JAKO TE VOLIM. MOLIM TE NE ZABORAVI TO.

Čekala sam i čekala, buljeći u telefon.

K: UBIJA ME TVOJA ŠUTNJA. TOLIKO MI NEDOSTAJEŠ DA ME BOLI. MOLIM TE

Dieselov hladan nos naslonio se na moj obraz, budeći me iz sna.

K: JESI LI ZAVRŠIO SA MNOM?

Srce mi se stisnulo na pomisao koliko se usrano morala osjećati da mi pošalje