Professional Documents
Culture Documents
Izrade Skica Lica Mesta Saobraćajne Negode
Izrade Skica Lica Mesta Saobraćajne Negode
Izrada skice na licu mesta je mnogo važniji posao nego crtanje crteža u razmeri, jer bez
dobre skice nema ni dobrog situacionog plana.
Postupak skiciranja se može podeliti ušest faza:
• Upoznavanje sa događajem saobraćajne nezgode,
• Upoznavanje sa mestom saobraćajne nezgode,
• Skiciranje saobraćajne površine i objekata oko puta,
• Skiciranje vozila, lica i tragova,
• Merenje i unošenje podataka,
• Rekapitulacija i usaglašavanje.
1
Fiksna tačka (F.T.) je tačka na markantnom objektu. Moguće je i uočiti i fiksnu liniju, obično
kreće od markantnog objekta i upravna je na osu kolovoza.
Pri izboru fiksne tačke treba voditi računa o sledećem:
• bolja je ona fiksna tačka koja je trajnija,
• koja je markantnija,
• koja je bliža licu mesta.
Fiksna tačka se potpuno i jednoznačno određuje u zapisniku i na crtežu koga mora da prati legenda-
rečima se pojašnjava. U fotodokumentaciji bar jedna slika markantnog objekta sa fiksnom tačkom.
Mikrolokacija saobraćajne nezgode je zona u kojoj se prostiru tragovi saobaćajne nezgode.
Orjentacioni pravac (O.P.) je stvarna ili zamišljena linija na licu mesta. Važe sledeće stvari:
• orjentacioni pravac ne mora biti stvarna linija,
• ne mora biti prava linija, može biti blaga krivina.
Određuje se u zapisniku i ucrtava se na crežima, pojašnjava se u legendi. Bolje je birati stvarne
linije (ivica kolovoza, razdelna linija...)
Orjentaciona tačka (O.T.) je tačka na orjentacionom pravcu od koje počinjemo merenja. Bira se u
blizini zone saobraćajne nezgode. Možemo imati i više orjentiacionih tačaka.
Fiksna tačka nije isto što i orjentaciona tačka, ali nije loše ako se poklope.
2
Orjentiacionu tačku možemo odrediti i metodom lučnog preseka:
3
Skiciranje saobraćajne površine i objekata oko puta
Prve linije na crtežu su linije saobraćajne površine, odnosno objekata u zoni lica mesta.
Obično se prvo ucrtavaju ivice kolovoza a zatim ostali elementi (trotoari, bankine, nasipi...).
U odnosu na linije unosimo najvažnije objekte, a markantni objekat obavezno. (slika a)
Zatim unosimo horizontalnu i vertikalnu signalizaciju: razdelne, ivične linije, pešačke prelaze,
znakove, semafore, itd.
Na kraju unosimo znakove koji nisu u zoni saobraćajne nezgode a bitni su za nezgodu, na primer
ograničenje brzine, a zatim obeležimo FT, OT i OP.
Slika a
Pošto je već skicirano lice mesta, pristupamo ucrtavanju vozila onako kako smo ih zatekli.
(slika b). Posle vozila ucrtavmo lica (povređene i poginule), položaj lica se može u prethodnim
fazama markirati, a u ovoj fazi ucrtati. Bitno je odrediti položaj lica (leži na boku, raširene ruke...)
4
U odnosu na vozila i lica ucrtavaju se bitni tragovi. Pogodno je ucrtati i sve obkekte koji su bitini za
nezgodu ( udarne rupe, lokve vode ili ulja, šljunak...)
Korisno je na skici kotirati veličine koje planiramo meriti (slika c), a zatim meriti i unositi podatke
u skicu (slika d).
Slika c
Slika d
Vrlo često se povređena lica pomeraju (voze u bolnicu isl.) a nekad se menja i položaj
vozila i tragova, tako da se moraju proveriti izjave svedoka. Ono što smo nacrtali po izjavi svedoka,
pošto nisu činjenice, moramo naznačiti u legendi i unosimo u zapisnik. (crtamo drugom bojom). Na
primer: „Po izjavi Gorana Petrovića, pešak se nalazio...
Ako je vreme u toku vršenja uviđaja drugačije od vremena dešavanja nezgode obavezno se
konstantuje u zapisniku. Na primer: „Sneg je počeo da pada, ali je za vreme nezgode kolovoz bio
suv”.