SPOZNAJNA TEORIJA

- epistemiologija/gnoseologija –
 Glavna disliplina 17. st.

ZNANJE = ono što subjekt zna (epistemiološki dio)

SPOZNAJA = način na koji se dolazi do znanja (gnoseološki dio)

 Platon – čovjek ne može znati, već se prisjeća  apriorno znanje

 Aristotel – osjetilni podaci čovjeku omogućuju znanje
 Od 17. st. – 2 velike suprotstavljene škole

RACIONALISTI EMPIRISTI
- Nijemci i Francuzi - Britanci
- Pascal, Descartes, Leibniz - Locke, Hobbs, Berkely, Hume
- znanje je apriorno - znanje je aposteriorno – čovjek uči preko osjetila, a rađa se kao
tabula rasa
Kant – načinio sintezu i od tada gnoseologija postaje sve više dijelom znanosti  filozofija uma

PITANJE ZNANJA Svaki dan Vratit će mi Past ću ako Izliječit će me voda s

izlazi Sunce. se ako činim su mi žniranci izvora.
 Platon – „Znanje je vjerovanje koje je opravdano dobro. odvezani.
i istinito“ - vjerujem - vjerujem - po Platonu - izliječen sam i
- vidim i - već sam je to znanje, vjerujem da je to
Kasnije dodano i „...a da nije slučajno“
drugi to tako pet puta to ali je slučajno zbog vode
SUBJEKT SPOZNAJE – tko spoznaje vide pokušao - vjerujem da - nije me izliječila
- znanost -∅ ću pasti voda, nego hodanje
OBJEKT SPOZNAJE – što se spoznaje dokazala - padnem, ali do izvora
rotaciju zato što sam
Zemlje se poskliznuo
-∅

PITANJE ISTINE (=najviša kategorija, universalia)

1. KLASIČNA TEORIJA/TEORIJA ADEKVACIJE (Aristotel) – svakodnevica

mišljenje: Vampire ubija sveta voda,
o Slaganje ili podudarnost misli i stvari
sunce, češnjak...
o npr. Zid je zelen.  Podudarnost onoga što ja mislim i što drugi misle.
o Problemi: istinitost treba provjeravati u nedogled te pitanje jesi li objekti istina: sve/ništa/vampiri ne postoje
vanjskog svijeta doista takvi kakvima ih vidimo (primjer vampira)
o Kant – ljudski sudovi istiniti su za stvari po sebi
2. TEORIJE KOHERENCIJE/LOGIČKA ISTINA (19.st., Kant) – znanost
mišljenje: (a) Vampire ubija sveta
o Istinit je sud koji se slaže s drugim sudovima tog sustava
voda – istinto u sudu te knjige
o Ne znamo konačno stanje stvari
o Tri mogućnosti: I, N ili ∅ (besmileno) (b) Vampiri ne postoje, to je
o Problem: istina je relativna, ovisi o sustavu suda  odnos filozofija- besmislica – istinito u sudu neke druge
ideologija-religija
knjige
3. PRAGMATIČNA ISTINA – istinto je ono primjenjivo
o Nikada ne možemo znati istinu, ali možemo znati je li neko mišljenje korisno za djelovanje
o Ako nekome to nije korisno, to nije istina
o Npr. Puška je uvijek opasna pa ću uvijek paziti čisteći je. Prometna raskrižja su uvijek opasna i pazit ću dok ih prelazim.
PITANJE SIGURNOSTI/KOLIKO JE SPOZNAJA SIGURNA

 Kant – ističe 3 pozicije:

1. DOGMATIZAM – spoznaja se sigurna (adekvatizam); moguće je spoznati stvari kakve jesu
2. SKEPTICIZAM – nema sigurne spoznaje niti spozanje uopće; Hume – spoznaja je vjerovanje
3. KRITICIZAM – spoznaja je sigurna do jedne granice

DOGMATIZAM SKEPTICIZAM TEORIJA

VJEROJATNOSTI/IZVJESNOSTI
- premda čovjek ne opaža točno, to je - pitanje KAKO – treba opravdanje - zastupljena danas
potrebno da omogući pravu istinu - Sofisti – ističu raznolikost ljudskog - nisu mi dostupne 0 i 1, ali ono između njih
- Platon – Svijet (pojava) je iluzija, pravi
iskustva (Sokrat: prije svake rasprave se je
svijet je svijet ideja mora definirati pojam koji je predmetom - nešto je jako/malo izvjesno
- Materijalisti – materijalna postojanost je
rasprave)
adekvatna (naivni realizam) - Skeptici – skepsa je način kako da se
- Empiristi – podražajima treba vjerovati, čovjek spasi od sudova (etička škola)
uz pravo iskustvo to je sigurna spoznaja - Hume – sve je psihološki; čovjek ne može
znati osim onoga što je doživio
- to su u biti sve starije filozofije prije Kanta
- nema znanja, postoji samo uvjerenje
- Descartes – metodička skepsa – jedino
sigurno je moja misao
- poticajan jer se čovjek ni uz što ne veže i
tako očuva duševni mir, ali može i ubiti
filozofiju (neobuzdani skepticizam)
- Augustin – sumnjam su sumnju, dakle
sumnja nije istinita
Kant – kritika skepticizma – ne možemo se zauvijek pitati

 Odbacuje dogmatizam i skeptizizam – dogmatični su jer ne možemu znati stvar po sebi

 Ono što ne možemo empirijski dokazati, u to možemo samo vjerovati
 Jedini izuzetak je moral – ne mogu tvrditi postojanje Boga, ali se mogu ponašati moralno

GNOSEOLOŠKE TEORIJE

RACIONALIZAM – izvor znanja i spoznaja ljudski je razum EMPIRIZAM

- razum je primarni izvor spoznaje
- izvor su i osjetila, ali njih treba preispitivati
- postoje urođene ideje, kategorije i osjetila – dogmatična razina
teorije
DEDUKCIJA (Svi ljudi su smrtni. Aristotel je čovjek, dakle
Aristotel je smrtan.)
- Parmenid: DOXA(=osjeti) i ALETHEIA(=razumne spoznaje)
- Platon: DOXA i NOESIS (odnos subjektivno-objektivno); učenje
je sijećanje – teorija namnese
- Aristotel – do istine čovjek dolazi i razumom i osjetilima
- Descartes – misaona (ja) i protežna (svijet) supstancija  ja
deduiram preko sebe, tj. dedukcijom dolazim do zaključaka o
drugima
- Spinoza – jedna jedina supstancija
- Leibniz – samo je svijet prava supstancija
 teorija prestaje s Kantom
SENZUALIZAM = sve je svedeno na 5 osjetila
- Atomisti – filtriranje osjetilnih informacija  primarna (šiljasti
atomi) i sekundarna osjetila (ljuto)
- Bacon – do spoznaje se dolazi isključivo indukcijom
 Ako se kao istinita uzme samo Aristotelova logika, onda
novih znanja ne bi bilo
 Drugi ornanon – INDUKCIJA:
o Generalizacija – slaba ili jaka (ovisno o br.
slučajeva)
o Analogija – sličnost
- u teoriji, indukcijom bismo jednog dana mogli doći do istine