ANGINA PEKTORIS - Angina pektoris je simptom ishemije miokarda koji je rezultat

narušene ravnoteže između dostupnosti kiseonika miokardu i potreba miokarda za

kiseonikom. Anginozni bol se opisuje kao osjećaj pritiska i stezanja ili kao osjećaj gušenja,
najčešće iza grudne kosti, a koja se javlja u toku i/ili nakon fizičkog napora, emotivnog
napora, nakon teškog obroka, za hladnog vremena i sl.
Najčešći uzrok nastanka koronarne bolesti srca je proces ateroskleroze – dolazi do stvaranja
ateroma tj. nakupina holesterola na zidovima krvnog suda (a ateromi su obavijeni kapsulom).
Time dolazi do sužavanja krvnog suda. U stanjima kada srcu treba veća količina kisika
(napor, stres), zbog prisustva ateroma ne može se povećati cirkulacija i dolazi do ishemije
miokarda. Daljim napredovanjem ateroskleroze dolazi do rupture, ulceracije ili erozije u krv.
sudu, sadržaj koji je inkapsuliran stupa u kontakt s krvlju i dolazi do tromboze. Ako tromb
potpuno zatvori krvni sud dolazi do akutnog infarkta miokarda.
Faktore rizika za kor. aterosklerozu odnosno ang. pekt. čine: hipertenzija, hiperlipidemija,
gojaznost, dijabetes melitus, pušenje, alkohol, porodična anamneza ishemijske bolesti srca,
starosna dob.
1. STABILNA ANGINA – bol se pacijentu obično javlja u toku fizičkog napora ili u
emocionalnom stresu, nakon obroka ili u hladnoći. Bol prolazi desetak minuta nakon odmora,
ali se ponavlja sa malim dnevnim promjenama u intenzitetu.
2. NESTABILNA ANGINA – ovaj termin primjenjuje se za naglo pogoršanje angine, kada
napadi postanu jačeg intenziteta ili se češće ponavljaju (≥3 epizode dnevno), kada ih uzrokuje
manji stepen napora nego prethodno, napad angine pri odmaranju, kao i za anginu nakon
nedavnog infarkta miokarda. Može doći i do infarkta miokarda.
3. VARIJANTNA (PRINZMETAL) ANGINA – rezultat je grča koronarnih arterija, najčešće
udruženo sa postojećon koronarnom ateroskelerozom. Karakteristično je da se bol javlja u
stanju mirovanja ili budi pacijenta iz sna, a ne pri naporu. Praćena je čestim aritmijama.
PREVENCIJA ANG. PEKT. - Farmakoterapijske mogućnosti usmjerene prevenciji angine
pektoris, pa i smrti i infarkta miokarda uključuju antiagregacijsko i hipolipemijsko liječenje.
Acetilsalicilna kiselina – Svi bolesnici sa koronarnom bolesti srca trebali bi preventivno
uzimati aspirin u dozi od 75 do 150 mg/dan. Aspirin ima klinički važno antiagregaciono
dejstvo, blokira ciklooksigenaza-zavisnu agregaciju trombocita ali u većim dozama može
izazvati oštećenje želuca (oprez).
Tiklopidin i klopidogrel – djeluju antiagregacijski na trombocite. Upotrebljuju se kod
pacijenata koji su alergični na acetilsal. kis ili je ne podnose. Zbog teških nuspojava
tiklodipina, danas ga je potpuno zamijenio klopidogrel.
Statini (atorvastatin, simvastatin, rosuvastatin) su kompetitivni i reverzibilni inhibitori
HMG-CoA reduktaze, ključnog enzima u sintezi holesterola. Dovode i do aktivacije LDL-
receptora, što ubrzava odstranjivanje holesterola iz cirkulacije. Liječenje statinima je
učinkovit terapijski pristup bolesnicima sa stabilnom anginom pektoris.
Inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (enalapril, lizinopril, perindopril i dr.)
(ACE inhibitori) inhibiraju pretvorbu angiotenzina I u angiotenzin II blokirajući enznim ACE.
Konačni učinak je smanjivanje cirkulirajućeg volumena i vazodilatacija. Indicirani su u
bolesnika sa stabilnom ang. pekt.
Beta-blokatori (atenolol, karvedilol, metoprolol, bisoprolol..) spadaju u temeljnu terapiju
liječenja stabilne ang. pekt. Pored svojeg antiishemijskog djelovanja, ovi lijekovi su
učinkoviti i u liječenju hipertenzije i aritmija. Oni blokiraju učinak adrenalina i noradrenalina
na beta-adrenergičke receptore (u srcu, krv. žilama, bronhijama).

LIJEČENJE ANG. PEKT. - Smanjenje ishemije i anginalnih tegoba bolesnika uključuje

terapiju organskim nitratima, beta blokatorima (blokatori beta-adren receptora) i
antagonistima kalcijuma (blok. kal. kanala).
1. Organski nitrati – najzn. predstavnici su: nitroglicerol, izosorbid-dinitrat, izosorbid-
mononitrat i pentaeritril-tetranitrat.
Farmakodinamika: Nitroglicerol se koristi u terapiji sva tri oblika angine pectoris. U stabilnoj
angini, nitroglicerol prije svega djeluje smanjujući opterećenje miokarda, a time i potrošnju
kisika. U Prinzmetalovoj angini, koja nastaje usljed vazokonstrikcije koronarnih sudova,
nitroglicerol djeluje prouzrokujući vazodilataciju, dok u nestabilnoj angini, nitroglicerol
djeluje na oba pomenuta načina. Za profilaktičku zaštitu od mogućih napada bolesti koriste se
izosorbid-dinitrat, izosorbid-mononitrat i pentaeritril-tetranitrat u obliku oralnih preparata sa
sporim oslobađanjem, ili nitroglicerol u obliku masti. Glavni nedostatak svih organskih nitrata
sa sporim oslobađanjem je izuzetno brzo nastajanje tolerancije.
Farmakokinetika: Gliceril trinitrat se brzo inaktiviše metabolisanjem u jetri, te ako se proguta
nije efikasan. Dobro se resorbuje u ustima i aplikuje u obliku sublingvalnih tableta ili
sprejeva, a efekt nastupa u roku od nekoliko minuta. Njegovo dejstvo traje oko 30 minuta.
Dobro se resorbuje i kroz kožu, pa se produženo dejstvo postiže aplikacijom u vidu
transdermalnih flastera.
Neželjena dejstva: ortostatska hipotenzija, tahikardija i glavobolja. Pri produženom davanju
organskih nitrata razvija se tolerancija.
2. Beta-blokatori (propranolol, atenolol, metoprolol..) su najdjelotvorniji antianginalni
lijekovi, oko 80% bolesnika povoljno reaguje na ove lijekove u monoterapiji. Blokiranjem
beta-1-receptora u miokardu, ovi lijekovi smanjuju frekvenciju, a djelimično i kontraktilnost
miokarda – smanjena potrošnja kisika u miokardu.
Beta-blokatori su kontraindikovani kod bolesnika sa AV blokom ili sa sindromom sinusnog
čvora. Iznenadni prekid terapije beta blokatorima može izazvati napad angine pektoris, pa bi
se zbog toga prekid terapije trebao sprovoditi postepeno, smanjujući doze kroz četiri nedjelje
3. Antagonisti kalcijuma – Farmakodinamika: Antagonisti kalcijuma spadaju u grupu
vazodilatatora. Oni šire periferne arteriole i snižavaju povišeni arterijski krvni pritisak.
Dilatacija krvnih sudova nastaje blokiranjem kalcijumskih L-kanala – nema ulaska kalcija u
ćeliju srca i glatkog mišića. Najpoznatiji kalcijumski antagonisti su: verapamil, amlodipin,
nifedipin i diltiazem, koji spadaju u grupu organskih antagonista kalcijuma.
Farmakokinetika: Antagonisti kalcijuma u kliničkoj upotrebi dobro se resorbuju iz
gastrointestinalnog trakta i daju se peroralno, osim nekih specifičnih indikacija, kao što je
primjena poslije subarahnoidne hemoragije, gdje se koriste intravenski preparati. Intezivno se
metabolišu.
Neželjena dejstva: Dihidropiridinski kalcijumski antagonisti prouzrokuju vazodilataciju, pa
tako i popratne neželjene efekte, kao što su: glavobolja, crvenilo lica, znojenje, zujanje u
ušima, vrtoglavica, edemi članaka, tahikardija i hipotenzija. U toku primjene kalcijumskih
antagonista u terapiji angine pektoris moguće je pogoršanje ishemije miokarda. Kombinacija
adrenergičkih beta-blokatora i kalcijumskih antagonista može biti potencijalno opasna,
naročito ako se kombiniraju verapamil i beta-blokatori.
AMLODIPIN - Amlodipin se koristi za liječenje visokog krvnog tlaka (hipertenzije), nekih
vrsta angine i drugih stanja uzrokovanih koronarnom bolešću. Amlodipin je blokator
kalcijumskih kanala koji djeluje mijenjajući kretanje kalcija u srcu i ćelijama krvnih žila. Ovo
širi krvne žile što povećava opskrbu srca krvlju i kisikom, a također snižava krvni tlak.
Indikacije: hipertenzija, bolest koronarnih arterija, hronična stabilna ang, Prinzmetalova ang.
Farmakodinamika: Amlodipin je inhibitor ulaza kalcijevih iona iz grupe dihidropiridina.
Amlodipin smanjuje ukupno ishemijsko opterećenje putem slj. dvije aktivnosti:
 Amlodipin proširuje periferne arteriole i tako smanjuje ukupni periferni otpor nasuprot
kojeg srce radi.
 Mehanizam djelovanja amlodipina uključuje i proširenje glavnih koronarnih arterija i
koronarnih arteriola, i u normalnim i u ishemičnim područjima srca. Ovo proširenje
povećava opskrbu miokarda kisikom u pacijenata sa spazmom koronarnih arterija
(Prinzmetalova ili varijantna angina).
Farmakokinetika: Apsorpcija i distribucija - Dobro se apsorbuje, te postiže vršne nivoe u
krvi 6-12 sati nakon doze. Apsolutna bioraspoloživost lijeka je u rasponu 64-80%. Volumen
distribucije iznosi približno 21 L/kg. Uzimanje hrane ne utiče na bioraspoloživost amlodipina.
Biotransformacija i eliminacija - Terminalni plazmatski poluživot eliminacije amlodipina
iznosi 35-50 sati, uz doziranje jedanput na dan. Amlodipin se ekstenzivno metabolizira u jetri
do neaktivnih metabolita, a izlučuje se urinom i to 10% u formi matičnog spoja, a 60% u
formi metabolita.
Než. djelovanja: Najčešće zabilježene neželjene reakcije tokom primjene amlodipina su
pospanost, omaglica, glavobolja, palpitacije, napadi crvenila, otežano disanje (dispneja), bol u
abdomenu, promjene u pražnjenju crijeva (uključujući i proljev i konstipaciju), mučnina,
smetnje vida, oticanje gležnjeva (članaka), grčevi mišića, edem i umor.