Manifest 343 i pravo žena na kontracepciju i legalan abortus u Francuskoj

Abortus je u Francuskoj čin zločina još od 1810. godine. Iako je tokom 70-ih godina 20. stoljeća
abortus zakonom zabranjen, mnoge žene ilegalno abortiraju. Slijedeći val protesta 1968., 1970.
se formira ženski pokret nazvan Mouvement de Liberation des Femmes (MLF) koji zagovara
žensku tjelesnu autonomiju i oslobađanje. Misao vodilja ovog pokreta je sloboda izbora.
Godine 1971., u jeku drugog vala feminizma na Zapadu, 343 žene, intelektualke, potpisuju
manifest u kojem priznaju da su imale ilegalan abortus, zahtijevajući prava na legalizaciju
abortusa. Manifest, nazvan, Manifest 343 je reakcija na objavu u francuskom magazinu Le
Nouvel Observateur da milion žena u Francuskoj abortira svake godine. Jedna od najpoznatijih
francuskih feministkinja, Simone de Beauvoir, piše i sama potpisuje manifest, mada nikada nije
bila trudna. Ono što navodi de Beauvior na čin potpisivanja jesu iskustva njenih bliskih
prijateljica. Navodi da, pored medicinskog rizika i prava na privatnost, žene ne mogu u
potpunosti biti građani francuske bez prava na abortus. Ovo je osnova za slobodno društvo.
Smrt predsjednika Pompidoua 1973. godine, osnažuje politiku centra, čiji je cilj modernizacija
Francuske, što dovodi do prijeko potrebnih promjena. Prva žena ministrica u Francuskoj, buduća
predsjednica Evropskog parlamenta, imenovana je 1974. godine. Simone Veil, prva ministrica
zdravstva, manje od četiri godine nakon objave manifesta, predstavlja zakon kojim se legalizuje
abortus. Veil je žestoko napadana, čak i privatno, te je pojedini konzervativci porede sa
Hitlerom. Unatoč napadima, nakon njenih riječi „Dovoljno je da čujete žene“, zakon koji postaje
poznat pod nazivom Zakon Veil stupa na snagu 17. januara 1975. godine. Prvobitno se abortus
legalizuje tokom prvih 10 sedmica trudnoće, kasnije 12, i zahtijeva da proceduru izvodi doktor u
bolnici. Maloljetne djevojke moraju imati pristanak roditelja.
Usko povezan sa problemom abortusa je problem kontracepcije. Kontracepcija u Francuskoj je
predmet rasprave tokom 70-ih. 1976. godine, ministarstvo zdravlja osniva Centar za kontrolu
rađanja, majčinstva i splonog života (Centre d'Information sur la Regulation des naissances, la
maternite e tla vie sexuelle). To je privatna asocijacija finansirana javnim sredstvima. Glavni cilj
je informisanje javnosti nudeći potrebne informacije o kontracepciji putem brošura. Također se
promoviše kontracepcija, prije nego abortus, koji je još uvijek demoniziran. 1977. godine,
deceniju nakon usvajanja zakona o kontracepciji, osniva se udruženje posvećeno informisanju o
kontracepciji, nazvano Nacionalni komitet za kontrolu rađanja. Osnivači ovog udruženja su
Marie-Andree Lagroua Weill-Halle, osnivačica i nekadašnja predsjednica Francuskog pokreta
za planiranje porodice i Lucien Neuwirth, plitičar koji je stao u odbranu legalizacije
kontracepcije u parlamentu 1967. godine.

Pitanje abortusa u Francuskoj je i danas aktuelno, čemu svjedoči čin predsjednika Makrona
kojim želi da garantuje pravo na abortus, unoseći ga u Ustav.
Izvori:
https://daily.jstor.org/the-manifesto-of-the-343/
https://time.com/5459995/manifesto-343-abortion-france/
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6434658/
https://en.wikipedia.org/wiki/Manifesto_of_the_343
https://www.slobodnaevropa.org/a/francuska-macron-abortus/32310391.html