MINIMIZACIJA

LOGIČKIH IZRAZA

1
 Sad aj
Sadržaj

• Minimizacija Booleovih funkcija (SOP, POS, dualnost)

• Karnaughove tablice
• Quine-McCluskeyeva metoda
 U od
Uvod

• Logički sklopovi:
– Kombinacijski:
K bi ij ki izlaz
i l jej funkcija
f k ij trenutnog ulaza
l
– Sekvencijski: izlaz ovisi o prošlim i sadašnjim vrijednostima
ulaza (memorija)
• Kombinacijska logika: na osnovu zadanih specifikacija konstruirati
sklop s minimalnim brojem logičkih vrata i ulaza:
1. Definirati tablicu stanja
2. Naći SOP ili POS oblik funkcije, te pojednostaviti izraz
3. Implementirati funkciju pomoću odgovarajućih logičkih
vrata

3
• Primjer: Sklop ima četiri ulaza i jedan izlaz koji ima vrijednost 1
samo
sa o kada
ada su dva
d a ili više
še u
ulaza
a a 1.

4
Kanonski oblik (SOP) Booleovog izraza:

Pojednostavimo izraz (dodani novi članovi (podcrtano),

Teorem 2: x + x = x):

Implementacija pomoću I i ILI vrata

5
 Minimizacija
j Booleovih funkcija
j
• Izraz pojednostavljujemo:
1. Smanjenjem broja članova -> manji broj vrata
2. Smanjenjem broja varijabli -> manji broj ulaza
• Primjer: Minimizirajmo SOP izraz:

Eliminirana je varijabla D

Implementacija minimiziranog izraza

Direktna implementacija
6
 • Primjer: Minimizirajmo POS izraz:

Komplementirajmo izraz:

Komplementirajmo prethodni rezultat:

Direktna implementacija Implementacija minimiziranog

izraza

7
• Primjer: Minimizacija koristeći svojstvo dualnosti

Dualna minimizirana funkcija je

Ponovno nađimo dualni oblik prethodnog rezultata -> minimizirana

originalna funkcija:

8
Karnaughove
a aug o e tab
tablice
ce ((KT))

9
• Primjer: Kanonski Booleov izraz -> KT

Upisujemo 1 u polja 4, 3, 5, i 2 (mintermi danog izraza), i 0 u

preostala polja
polja.

• Primjer: Često ne upisujemo 0; prazna ćelija znači da minterm nije

zastupljen u izrazu.

10
• KT ima svojstvo da su fizički susjedne ćelije i logički susjedne:
mintermi se razlikuju samo u jednoj varijabli
varijabli, te se kombiniraju u
novi član u kojem preostaju samo one varijable koje su konstantne u
grupiranim mintermima)

Susjedna polja su 9 i 11, 3 i 11 (prvi i zadnji red), 0 i 2 (prvi i zadnji

stupac). Minterm u polju 5 se ne može grupirati sa drugim
mintermima. Jedan minterm može se javiti u više grupa (npr.
minterm 11)

11
• Moguće je grupirati i veći broj minterma, s tim da je broj minterma
u grupi
g up = 2k , k = 1,, 2,, 3, …
Primjeri:

12
• Primjer: Nepotpuno specificirana funkcija (ulazne kombinacije
koje
oje nemaju
e aju utjecaj na
a izlaz
a (do
(don'tt ca e kombinacije)
care o b ac je) u KT
označavaju se sa – ili X )
Koristimo samo one d-članove čijim kombiniranjem sa 1-cama u KT
dodatno ppojednostavljujemo
j j j funkciju.
j

13
• Primjer: Ponekada je lakše grupirati 0

14
• Važno je provjeriti pojednostavljene SOP i POS izraze za svaku
funkciju prije njezinog implementiranja!
• Booleove funkcije s 5 ili više varijabli: KT postaje kompliciranija i
teže je uočiti susjedne ćelije.
• KT sa 5 varijabli
ij bli jje kkombinacija
bi ij dvije
d ij 4 x 4 KT (sa
( varijablama
ij bl B C,
B, C
D, i E): prva KT za varijablu A = 0 i druga KT za A = 1.

15
 Quine-McCluskeyeva
Qu e cC us eye a metoda
etoda (Q
(QMM))

• Kada funkcija ima 6 i više varijabli, KT postaje nepraktična

metoda
d minimizacije
i i i ij
Tada možemo primijeniti tabličnu metodu QMM kojom:
1. Generiramo primarne implikante (produkt-članove koje ne
možemo
ž kkombinirati
bi i ti nii sa jjednim
d i ddrugim
i članom
čl kkako
k
bismo dobili novi član sa manjim brojem varijabli)
2. Zatim nalazimo minimalan skup primarnih implikanata

Primjer:

16
Primjer:

Svi primarni implikanti ove funkcije su bitni primarni implikanti

(pokrivaju najmanje jedan minterm koji nije sadržan nekim drugim
primarnim implikantom)

17
• QM metoda:
1. U tablici ispisati sve minterme prema njihovom binarnom prikazu
1
2. Grupirati minterme prema broju 1-ca
3. Usporediti svaki član jedne skupine sa svakim članom prve sljedeće
skupine. Ako su mintermi koje uspoređujemo susjedni (tj. razlikuju se u
samo jednoj varijabli) kombiniramo ih u novi član (sa – na mjestu gdje je
eliminirana varijabla), i te minterme označimo kvačicom (što znači da
nisu primarni implikanti)
4. Ponovimo prethodni korak za sve susjedne grupe minterma u tablici ->
nova tablica čiji članovi imaju – na mjestu eliminiranih varijabli
5. Usporedimo članove nove tablice (kao u 3. koraku). Samo se članovi sa
– na istom mjestu mogu kombinirati. Kombinirane članove opet
označimo kvačicom. Postupak se ponavlja sve dok se članovi ne mogu
dalje
j kombinirati. Preostali članovi ((bez kvačice)) su primarni implikanti.
6. Odaberimo minimalan skup primarnih implikanata:
• Iz tablice primarnih implikanata (primarni implikanti su redovi,
mintermi su stupci, X označava da implikant sadrži minterm),
nađimo bitne p primarne implikante:
p p
primarni implikanti
p kojij
odgovaraju stupcima sa po jednim X. Bitne primarne implikante
označavamo sa * u tablici primarnih implikanata
• Definirajmo reduciranu tablicu primarnih implikanata: tablica
sadrži samo one minterme koji nisu pokriveni bitnim primarnim
i lik ti
implikantima. IIz ttablice
bli odaberimo
d b i d d t primarne
dodatne i iimplikante
lik t
kojim ćemo pokriti preostale minterme funkcije
18
Primjer: Minimizirati funkciju

Kompletan skup primarnih implikanata

19
• Ako funkcija nema bitne primarne implikante, njena minimizacija
nije jednoznačna
• Ako funkcija nije potpuno specificirana, d-članovi se ne koriste u
tablici primarnih implikanata (ali se koriste u početnoj tablici za
definiranje kompletnog skupa primarnih implikanata)

20
Primjer:

21