LA FONTAINE

M C M X L V I I I
O
J E A N D E LA F O N T A I N E

A S N
IZBOR

S I L U S T R A C I J A M A G. D 0 R £ A

N O.V O P O K O L J E N J E

Z A G R E B * 1 9 4 - 8 • B E O G R A D
 Naslov originaLnog izdanja:
FABLES CHOISIES MISES E N VERS
P A R M. D E L A F O N T A I N E

Prvo izdanjt: knjiga I-VI: 166H; fmjiga VU - Fill: i6yi

knjiga IX- XI: i6jg I hnjiga XII: 16^4.

S francuskog preveo:
SLAVKO JE^lC
 C V R C A K I MRAV
• 1 1

C v r i a k bio pjevao,
Ljeto svo,
A k a d stiie zima s ledom,
O n se s teskom bori bijedom:
J Nigdje — zalud muka sva —
Musice ni crvica.
O n od gladi cviljet stade,
Drugu mravu tuzi jade,
M o l l barem zrno dva,
D a kroz zimu progura
I dok sunce ne zapece.
»Platit cu ti,-tako recSe,
y Casti mi, do Ijeta sve :
Glavnicu i kamate.«
ij M r a v je nerad zajmodavac, '
T e baS nema pogreske:
Ȥto ti poso Ijeti bje?
Molitelju recSe mravac.

7
 — Svakom, bio star i l mlad,
»o Pjevah, ne bilo ti krivo!
— Pjevao si? mrav cc zivo,
E pa onda pleli sad!«
 GAVRAN I LISICA
I V I a j s t o r se gavran, na d r v u sjedeci, ' , 'c '
Sirom u kljunu <iastio polako;
Mudra je lija, miris sira slijedeci,
Dosla i gavranu zborila ovako:
5 » 2 d r a v bio, gosparu plemeniti moj,
K a k o si krasan! D i v a n l i l i k je tvoj!
Vjere mi, ako je i. tvoj glas
T a k a v , kakav je perja ti kras,
Najljepsa ptica si od svih, sto ovaj ima ih kraj!«
JO G a v r a n , sav sretan od hvale — takav je u i i n a k njen
D a svoga glasa pokaze sjaj,
Siroki otvori kljUn, i z njega pusti plijen.
L i j a ga zgrabi i recSe: »Dragi moj gavrane stari,
Pamti, laska sve k v a r i ,
'5 A laskavac Sivi na tro^ak onog, koj savjet mu slijedi.
Lekcija ova, bez sumnje, jedan sir ipak jos vrijedi.«
G a v r a n , postiden, lo?e src6e,
Zakle se, al malo kasno, da n'asjest vec nikomu ne ce.
JO
- r^- 2ABA, K O J A 2:ELI B I T I D E B E L A
POPUT VOLA
I 3
JLiaha vola vidjela je,
Svidje joj se zbog svog struka.
Debela je bila jedva kao jaje;
. ""^ - "•' Zavidno se nadme, sve je hvata muka, ^ -
Dostic htjede vola u-debljini. • ;
Rece: »Seko, kako ti se cini,
Je r vec dosta, sto sam narasla ovoliko?
— Nije. — Sada? — Ne. — A sad? — upita za 2asak.
— N i t i blizu.« Nato nadme se toliko,
Y>a. je pukla uz glasan prasak.
Svijet je prepun ljudi, sto im malo pamet v a i i :
Gradanin ko plemic hoce neimare, . " '
' .
Svaki mali knez vec ima poklisare, ' d -•
A markiza prate pazi. • >\
 DVIJE MAZGE

Isle dvije mazge: jedna zobi nosi,

Druga ima novce od poreza na sebi.
T a teretom tim se toliko ponosi, ' .
D a za cijelo carstvo mijenjala se ne bi.
5 N e zna pravo, stala gdje bi,
Praporcima glasno zvoni.
Razbojnici tad se jave, ^. "r^"'
R a d novca ih zaustave;
N a poreznu raazgu svi se bace oni,
1° Uzdu zgrabe, z l u s u skloni, .
Biju6 mal je ne zadave,
Jer se branit htjela; ona stenjuc veli:
' »Zar sam mogla, jadna, tomu da se nadam?
Mazga, sto me slijedi, sada se Veseli,"
15 A ja padam i p r o p a d a m . «
D r u z i se je sazalila: •' ' >•
»Visoke su casti izvor mnogih jada:
D a mlinara slu^is, rece, ko ja, sada
Ne bi sve to prepatila.*

12
 • ••i. ' V u k ce: »A sto za to treba uciniti?
V U K I PAS - ' I
— Skoro nista — pas ce — osim paske jake
I laveza na prosjake;
^5 Treba laskat domarima, gazdi sluga biti.
P a ce^ onda imat i ti
K a o placu pune ostataka zube, . -
I pilice i golube;
Cesto ce te i pogladit za to.«
V u k od gladi kost i koza posta,
3° V u k se, ganut, mislec na blazenstva taka,
Pasja straza jest mu nije dala.
Rasplakao skoro nato.
Jednom srete dogu, sto negdje zaosta,
Usput vidje, gdje psu na vratu fall dlaka.
Punu, situ, lijepu, sva se sjala.
»§to t i je to? — A h nista! — K a k o ? — Malo pa n i k a .
Rado bi je v u k napao, ' •
— A l i ipak? —• T r a g od lanca bit ce,
N a komade rastrgao,
35 U z koji sam vezan sred dvorista.
A l to ne bi bilo lako,
— Vezan? v u k ce. — Z a r ne mozes ici,
Jer je pseto bilo jako;
K a m o hoces? — Uvijek ne, al ho to mari?
T k o zna, tko bi zrtvom pao.
— I te kako mari! Sve te lijepe stvari
Zato je dobru vecer psetu nazivao,
Sto mi vrijede, k a d ih ropstvo k v a r i .
Drugarski se s njime u razgovor dao,
4° Nema l i slobode, vuk ce radije da strada.«
D i v i o se njegovoj debljini.
I pobjegav trkom, trci jo? i sada.
» A k o ti se lijepim cini,
Moj gosparu, bit debeo — recfe pseto —
A ti pusti sumu, eto,
T v o j a braca sva su jadna,
Skitnice i &ljad gladna;
S v i u bijedi tamo skapavate;
Bez brige za hranu nikad ne mo's le6i,^
I sve borbom moras steci.
Moj primjer ti slijedi, bit ce bolje z a te.«
GRADSKl MIS I P O L J S K I MIS.

Jednog dana mis i z grada : ;

Pozvao je poljskog misa -•. •
U-goste, jer dom mu sada -• -?
Pecenja pun je i slatkisa. '

5 N a turskomu sagu zbilja, - -"1^

Sve bje puno jeia, pila,
Zamislite tog obilja; "
K a k v a je to slava bila! ,- v , , \-^,^_
, , ' ''-M.
• Sve bi proslo s malo stete, • s • . ..'
1= Ispunjena svaka zelja; ,
A l i netko gozbu smete •• ' V _
! Bas sred najljepseg veselja. • '

K o da vrata netko pipnu;

Odmah nesta dobra volja: ••
!) Gradski mis ko strijela dipnu,
' A za njime drug iz polja. •

B u k a presta, mir zavlada: ^ \

JoX bi im se 2astit htjelo;
I gradanin rece tada: , .• ^7,,.
20 » D a svrsimo nase jelo! '

8 Basne

• ,7V. --i- ,
— Dosta! — seljak ce mu nato; VUK I JANJE
Bas mi nije mnogo za to,
1 10
D a se castim sav pun straha.
D o d i k meni, bit ce graha;

Nema tu sto da se pita,

Mirno jedes bas dosita.
Zbogom! M a r i m ja za slavu, oslovica veli: » T k o jaci, taj kva5i.«
Gdje na pazar nosis glavu!« , Sad cu redi, sto to znacli.

Gasilo je janje &ed \

U potoku bistre vode.
U t o eto v u k a , zle ga misli vode,
Gladan je, i spreman na kavgu je sved.
» O t k u d tebi smjelost, da mi mutiS pilo?
Bijesno zvijere zatulilo.
Moras biti kaznjen za tu drskost svoju.
— K r a l j u , rece janje, molim Milost T v o j u ,
Srdzbu svoju da ublazi,
Dobrostivo da uvazi, '
D a ta voda k meni stiie • '.
Puno nize,
Nego T v o j a Milost pije;
N e mogu si dakle dopustit slobodu, ,:.
D a t i mutim vodu.
— T i je mutil! v u k <fe sada joS silnije. '
I klevetao si u proslom me Ijetu.
—• A l kako? P a tad jo? ne bjeh ni na svijetu?

i8
Janje de, jo? nisam sisu ostavio.
, — A k o ti to nisi, brat je tvoj tad bio.
— Nemam ga. — P a onda, netko je od trojih,
S v a k i vas bi zlo mi htio:
V i , pastiri, i l pas vas koji.
T o rekose m i : osvetit cu se za to.«
Zgrabi janje i bogzna kuda
Odvu^e ga i pojede nato,
Bez i k a k v a daljeg suda.
•~ 1,-
.26
S M R T I D R V O S J E C A
/
^ D r v o s j e c a stari kuci mora i c i .
' •" Pod teretom granja i godina mnogo
Uzdise, sav zgrbljen: kako l i bi mogo
• Kolibici svojoj zadimljenoj stici?
5 Napor ga napokon i bol teska stisli,
I odlozi teret, tuzne mislec misli:
Zasto mu ni zere J i v o t srece ne da?
I m a 1' na toj kugli koja veca bijeda?
Cesto nema kruha, nikad ne zna hi ce,
JO Zena, djeca, vojska, porezi i dace,
Duga puno i gladi.
Jadniku i i i v o t takav vec dojadi.
I zazove Smrt. A ona smjesta stize:
»§to me trebas? — Hajde pridi,
15 P r i m a k n i mi granje blizc
I pomozi dici, rec!e, pa otidiU '
Smrt ce boli sve odnijeti; ,
A l ' gdje jesi, tu i budi!
Bolje trpjet no umrijeti: ' > |
T a k o mudri zbore ljudi. * •

22
 LISICA I R O D A
U visoku sudu i otvora uska:
Rodin kljun kroz grlo posve lako prode,
I i8 A l i druge mjere lijina bje njuska.
Gladna se je, bogme, povratila kuci,
.': • . ' . , , / O
25 Sram je, sto se dala tako za nos vuci,
• ' • • \-' Rep podvila, stidec se u sebi.

K u m i c a se lija baci u izdatak Varalice, iz tog uc!i: ' ^

I na rucak dragu pozva kumu rodu. ' Danas meni, sutra tebi!
Gozba bila skromna i jelovnik kratak:
L u k a v i c a spremi za tu zgodu .
5 Cistu gustu juhu — stedljiva je prija.
N a tanjuru plitkom juhu je donijela;
( Roda, duga kljuna, ne uhvati jela
Nista, i u casu sve polize lija.
D a je kazni zbog piijevare ove,
10 Roda liju skoro u goste pozove.
»Idem, rece lija, sva obradovana,
K prijatelju rado, kad me zove.«
K a d je bilo vrijeme, otr^a do stana
Domacice svoje rode, , ", \
15 Polaska joj kod te zgode,
Ne bje dosta rijeci, da joj jelo h v a l i :
Sto se teka ti^e, liji taj ne fall.
.. Mirisu se mesa unaprijed veseli,
Nasjeckanom sitno, bas kako to ^eH.
A l i na st6 r u & k dode

34 25
 K O K O T I BISER ' I HRAST I TRSKA
120

Jednog dana iskopa H rast ovako trski zaintaci: , -,

K o k o t zrno bisera; •Prema tebi narav maceha je b i l a , .

B r z o ga z l a t a r u proda. I najmanji p a l c i c teret tebi z n a c i ; , ' • '

» B i t ce f i n o , uzdahne, Povjetarca slaba sila, ':> '

5 A l i prosa zrnasce Sto slucajno smreska v o d u , V-^.;:"

M e n i vise vrijedi*, doda. P r i m o r a te s a g n u t g l a v u ; " y ^ .''
A gle, kao Kavkaz v i s o k o m i celo, '

Rijetka knjiga glupana > I samome suncu zrake lomi smjelo;-

Zapade ko bastina; Bored se s b u r o m sti^em slavu.

K n j i z a r u je p r v o m proda. S t o je tebi Sjever, meni je Z e f i r laki. • ,

10 »Mudra d a je, v e l e m i ; B a r e m jos d a z a k l b n m o j a k r o s n j a ti je,

Ali zlatnik najmanji Sto susjede moje krije:

M e n i vise vrijedi«, doda. Zasticena od bura svijeh,

Ne bi bila bijednik taki!
-»
Al n a j v e c a je z l a k o b ova:
Na t l u sto nices v l a z n u k r a l j e v s t v a vjetrova

'.•••V Od prirode, m i s l i m , bas si lose srece. '''

• i l l
— Sucut tvoja, nato drvce hrastu reilc,
Znak je d o b r a s r c a ; a l i n i p o jada,
Sto je sa m n o m ; z a te pogibli t u iroa.

£6
 J a se svijam, al se ne lomim. D o sada
D V A B I K A I 2ABA :
T i si njinim udarima v<
Odolio dosta lako.
A l tko znade, sto nas c!eka.« Jo? dok zbori tako,
25 S obzorja se diie, bijesan ko furija,
I vrzino kolo vodi : .,
Najstrasniji vjetar, sto ga Sjever rodi. '\ .
D r v o odolijeva, a trska se svija.
D v a se bika borila, kom ce da pripadne '••
Jos strasnije vihor se zavrti,
^ Junica, sve blago svijeta;
30 I iscupa, sve se zemlja stresa, ' ' •
- '• 2aba uzdisati stane. '• .;.
Onog, kom je glava segla do nebesa,
»§to ti je? K a k v a od tog steta? ••.
A noge se Carstva doticale smrti.
5 P i t a netko kreketavi. .
— Z a r ti nije jasno, veli /• \
' • • Ona, da ce rat taj cijeli . • • - •,. '
\t tim, da jednog u progonstvo stavi.
Z a r ce cvjetno polje tada da ga ceka?
10 Hoce r biti njegova ova trava meka? .
,/^, U bare ce doc, nad trskama da vlada;
^ ' U blato ce na dnu zgazit sve nas tada.
Sad jednu, sad drugu; mi smo za njeg trica,
• A svemu je uzrok Gospoda Junica.«
Strah je bio opravdan: ^
. ^ , Jedan bik se kod njih skrio,
Uni?tio njihov Stan,
Sto i h na dan pogazio. '

Vjekovi su, naialost, taj nam nauk dali:

M Svade l i se veliki, plate racun mali.

29
PTICA RANJENA STRIJELOM
II 6
P t i c u zgodi strijela, perom upravljena.
Jadikuje ptica na smrt pogodena,
Sto joj udes tuzni bol jos zada vecu:
»Zasto svatko svoju sam razara srecu?
5 Okrutnici ljudi, iz nasijeh krila
Strijelama je vasim brzina i sila!
A l i ne rugaj se, ti pasmino bijedna,
I tebi sudbina cesto jednaka je:
Japetove djece polovica jedna
o Uboino oruzie drugoj poli daje.«
JO
LAV I K O M A R A C >
-Wry
Bjeii, sitni crve; zemni smete pravi!«
N a komarca bijesno dreknu
- L a v i repom vazduh sjeknu.
Komarac mu rat objavi.
5 » 2 a r ti misli?, on ce, da tvoj naslov kralja
Meni brige i l straha daje?
- :'• V o l je j a d , vise valja,
A l i z r t v a I on moja je.«
10 I taj mali cudotvorac
Z a trubi na juris namah;
Sam je trubac i sam borac.
> Ponajprije uzme zamah,
Zaleti se, u vrat piknu, ' '
L a v ko bijesan nato riknu.
'5 Sav se pjeni, rice, oko divlje bljeska;
Zivotinjsko carstvo zadrhtalo cijelo;
A ta uzbuna i ta treska
Komarca je sitnog djelo.
Zbog izroda musjeg plamti lav ko trijeska,
2o Sad mu bode kicmu, sad je navrh njuske,
U nozdrvu sad uleti ko i z puske. -
Bjesnilo tad lavu do vrhunca stize;
Dusmanin se smije i klikcuci gleda: ' '
31
 K u d god lavu pandza il zub koji size,
«J Do krvi ga grebe, cas mu mira ne da. • -
Bijednoga vec lava rane prekrile su,
Udara se repom, sve mu bedra zvone,
I mase po zraku u nemocnom bijesu,
Dok ga umor skrsi; srvan na tie klone.
30 Kukac se povu^e, stekav slavu u boju,
Trubio je juris prije, sad pobjedu trubi svoju.
Svuda je ponosno javlja, all ba? u 6as taj
, : ^y, Pauku u mrezu naleti, , 1 ,, . , ,
; I komar nade svoj kraj.

3J Kakav iz tog nauk povuci cu smjeti?

D v a su; prvo: cesto od du?mana na?ih
Najmanji nas treba najvi?e da pla?i.
Drugo: tko pogibli je te?koj izbjed znao,
•i "Za sitnicu cfesto glavu je ludo dao.
 1

L A V r MIS
IIII

1 reba, koliko mold, usluzan biti svima,

Covjeku ^esto put i slabiji pomoc zna.
Dvije ce basne za to dokaza biti dva, •
A i drugih silu ima. . .,. • : -

J U pandze ljutog lava

Nesmotreno uleti, istrcav iz rupe, mis.
Pokazav, da je milost najljepse od vladarskih prava,
Lav mu ne ucSini nista; pusti ga, rekav tek: »Is!«
A l dobro djelo ne propada nikad.
1° T k o bi i pomislio ikad, ; -
D a mis ce oduSit se lavu? .v-
Ipak se zbilo, kad lav je setati stao,
U z rub sume — u mrezu je pao. ;
Uzalud bijesno rice, uzalud trza glavu: > '
ij Mali ga misid cuje, brzo do mreze hiti, V. * '5
I vrati lavu slobodu, pregrizav mrezi niti.
» , ^ ^ '

Strpljivost i vrijeme u^inise • " ~. .

O d jakosti i bjesnila vise. - .^ ^. >, .^

34
 G O L U B I MRAV Z E C I 2:ABA
I I 12 II14

D r u g i primjer i i v o t malih bida dava.

Zee na logu snivat stao
( A sto tu i moze, vec da sniva i spava?)
U potoku bistrom golub piti stao,
U dosadu tesku zeko ogrezao:
K a d s nepainje preda nj mrav u vodu pao.
Zvjerka je to tuzna, izjeda je strava.
U torn oceanu sad ce nestat mrava,
J »Onaj, koj se svega boji,
5 K o j sc zalud- trsi k obali doc blize.
Tuzne, veli, dane broji.
Sazali se golub, videc napor taj,
N e moze ni komad jela pojest te&iog,
Baci mravcu travcu — pun ih je taj kraj —
U svaki uzitak neki jad mu skocSL
R t se tako stvori, kuda mravac stize.
K a k a v je to iWot: od tog straha vje&iog
Spasi se. — A nato
N e mogu n i u snu da zaklopim oii.
10 Skitnica tud prode i bos gazi blato;
10 Popravi se — mudrac meni savjet sprema,
Strelica u ruci sav mu je znak casti.
A l i strahu lijeka nema!
Pticu (Sim vidje, pomisli, da to
J a (Sak mislim, ^asti mi moje,
Vec mu je u loncu, brk da time masti:
I ljudi se mnogo boje.«
Njegovu ce luku golub zrtvom pasti.
Jt5 T a k v i zeku more snovi,
ij M r a v ga bocnu u tom trenu.
A sve usto budno bdije,
O n vrisnu i gla-sru okrenu,
D a gdje du?man koji nije:
A golub odleti — uspio se spasti.
O d daska, od sjenke groznica ga lovi,
Skitnici od gozbe n i traga ni sjenke:
Sav izmu&n brigom takom
N e ces, goljo, jeftine pe^enkc.
*o Same vidL slike tmurne;
Za2u susanj laki, i to mu je znakom,
D a u rupu svoju jurne.

36 37
 BjeSec tako uz rub bare on proleti, K O K O T I LISICA
A sve u vodu ^abe odmah skoce nato,
2J Sve se zabe skrile u duboko blato.
II15
»Gle! zee re&, pa taj kleti
Strah i druge muci! Zbor tih junacina
Plasi me se. Bje^i, netom me primijeti!
O t k u d meni ta vrlina?
30 K a k o ? I m a bica, sto se mene boje?
.SJa jednoj se grani kao straza nade
T o sam i ja neka sila!
K o k o t stari u kasni cas.
K u k a v i c e nema, vidim, da jos koje
»Brate, rece lija, ublazivsi glas,
Nasao ne bi, sto bi veca od njeg bila!«
Med nama vec nema svade,
;. 5 Opci mir je: — svima spasl
T o ti dodoh r e d ; daj me sad poljubi:
Sleti dolje, casa ne gubi;
N a dvadeset mjesta moram danas stici.
T i s tvojima mo^es i d
50 Svud bez straha od nedaca,
M i cemo vam biti braca.
Kresove zapalite, a ti
Dodi, i ja cu ti dati
Zar cjelova bratinskoga.
15 — Sejo, rece kokot, vijest mi srce dira;
Siri se od srece, sto dolazi sloga
Sad iz toga
Opceg mira;
Jos je veca sreca, sto je
io T i bas nosis. A l i gle, dva hrta jure,
Slutim: vijest se nosit Xure,
Rijeci ce potvrdit tvoje.

39
 E v o me. Z a tren 6e oni prispjet amo
Sad demo svi skupa da se cjelivamo.
PAUN I JUNONA
15 — Zbogom, recSe lija, dugi su mi puti;
Radujte se sami; drugi put ax inti
K a k o je bilo.« N a t o smjesta
Dade petam vjetra i — nesta.
N a zlo joj se mudrost dala.
30 K o k o t u se svidje sala;
Junoni se paun tuzio:
Smijudi se rede: — Pravo ljudi kaXu:
»BoSice, on rece, dim sam to zasluiio,
»Tesko la^i, kad je nasla paralaXu.*
Da'se moram sada jadati:
Glas, sto mi ga udes pruzio,
Odvratnost ce svakom zadati.
A mini se slavuj moze nadati,
D a de divnog glasa milina mu sved veda
Jedinom bit dikom toploga proljeda.«
Junona: ce: Ȥto me ljutis,
Ljubomorna ptico, umjesto da suti??
Z ar zavidat smijes ti slavuja glasu,
K o j i oko v r a t a nosis u svem krasu
Dugu u sto boja, bljestavih k o svila,
Sepiril se, Unl k r i l a
I rep, kom divote ravne nase odi
U zlatara mogu tek da vide,
Zar imade ptica, sto de modi
O d tebe jo? vise da se svide?
N e moie stvor svaki imat svih vrlina,
Razlicnih smo dali za svakog svojina,
Nekog resi snaga, nekog velidina.

40 41
 Soko brz je, srce smjelo nosi or6, MLINAR, NJEGOV S I N I MAGARAC
G a v r a n grakce: zlo ce zbit se skoro,
III I
I vrana vam krikom z l u kob javlja raznu;
15 S v a k i cijeni dare svoje.
Prestani se tuzit, i l cu ti za kaznu
Iscupati perje tvoje.«

A k o moze pravo dat prvorodenstvo.

T a d u basni ide Heladu prvenstvo;
N o to je polje tako plodno, hvala bogu,
D a i zadnji nesto naparbicit mogu.
5 Hinjenje je zemlja s puno praznih mjesta,
Zato tu otkrica pisaca su cesta.
I m a zgodna prica, sjecam je se zivo,
Vele, da Racanu Malherbe je kazivo.
T a d v a nasljednika, takmaca Horaca,
10 Ucitelji nasi, druzi nam otaca,
Jednog su se dana sami bili sreli
( T a d bi svoje brige preda se iznijeli).
P a ce Racan reci: » N e ce bit sramota
Pitat vas, sto mnogo kusaste Zivota,
I f Vas, koji sve strane vec mu dobro znate,
Pitanju se nijednom v i ne uklanjate:
Sto da radim? Sad je za odluku vrijeme;
Znate moj imutak, talenat i pleme,
H o c u r van sad ici, odlucit se mora,
I I u vojsku poci, i l u sluzbu dvora?
U z slatko i gorko svuda vidim sada:
I rat ima slasti, i brak ima jada.

43 4J
 Z a sebe bih znao jos, na stranu koju,
A l moji, dvor, narod — svak hoce na svoju.*
»5 A Malherbe ce nato: »Svim da pravo bude?!«
Slusaj ovu pridu, pa tad sudi ljude!

»Citah negdje: mlinar imao je sina.

O n star, a sin mladac s petnaest godina
(Sjecam l i se dobro); nemajuci posla,
3° N a sajamski dan su posli prodat osla.
D a izgleda bolje i dobiju za nj vi?e,
Svezase mu noge, pa ga objesise
N a prut, ho na svoja stavise ramena.
N e znas, koj je gluplji i koj veca bena!
35 P r v i ; sto i h srete, smije,se I dudi:
» K a k v u nam to salu spremaju ti ljudi?
T k o najveci osao je, ne vide zacijelo.«
Mlinar, na te rijedi, spozna ludo djelo,
Stavi osla dolje, neka ide tako.
4° Magarcu se bolje svidalo onako.
P a zareva tuzno. A l mlinar ne mari;
Stavi na nj svog sina. U z njih ide stari.
T r i trgovca produ i smrknu se casom,
Najstariji momku jakim vikne glasom:
45 »Dolje sidi, momce, da ljudi ne glede,
Gdje zelenis vodi slugu brade sijede.
T i treba da ides, a starac da jase.«
Mlinar ce: » N e k bude, gospodo, na vase.«
Djecak side dolje, starac gore sjede.
JO T r i djevojke produ, velec: »Aoj, djede,
Zar ti klipsat momka ovdje mirno gledis.

44
 I , dangubo stara, kao biskup sjedis? ti biraj, dru^e, rat, Ijubav i l blago;
Mislis, da si mudar, a banis se ko tele.« K u d poso, kud ddso, bio sto mu drago,
» N e m a mojih Ijeta telca, ljudi vele. Vojnik i l i ratar, inuz i l samo^ivac,
J5 Vjerujte i svojim hajte putem, kceri!« U odima svijeta uvijek bit deS krivac.«

N o rjeckanje dulje starca razuvjeri,

I on svoga sina i z a sebe stavi.
N a k o n kratka puta sinulo u glavi
Jednoj trecoj grupi: » O v o su bas tuke:
60 Sivac vise ne zna, kamo bi od muke.
Cudo, sto jos nije pod teretom pao.
Z a r i m vjernog sluge zbilja nije 2ao?
N a sajmu ce valjda kozu da mu nude.«
»Bogme, rece mlinar, bas je glave lude,
6$ T k o bi zadovoljit sve i svakog htio.
Pokusajmo ipak, bi l i nacin bio,
S v i m da bude pravo.* I sjasise oba.
Ponosito sivac sam tad stupat proba;
Susretne ih netko: »Pogledajte, ljudi,
70 Magarac Ijengari, a mlinar se trudi!
K o m u odmor treba, magarcu i l gosi?
Zlatom da ga pospe gazda, pa da ga nosi!
Donove si trose, a tovar se sece.
Bas magarca tri su!« — Nato mlinar rede:
. 75 Magarac sam zbilja; priznajem, bez sale,
A l odsada nek me kude i l i hvale,
Sutio i l viko, pa, ma i sam davo,
R a d i t cu po svome.« — I imo je pravo.

46
47
 U D O V I I 2:ELUDAC
III 2
T ' r e b a l o je mozda s vladom
Podet ovo moje djelo,
Nastavljam ga ipak s nadom.
D a je zeludac zrcalo joj cijelo;
Jer ako on strada, sve tijelo trpi tada.
U d o v i se, na njeg ljuti, iznenada
Odlucise, da ce zivjet ko gospari,
Sto ni jedan vise za njega ne mari.
»Morat ce sad bez nas zivjeti od zraka,
Mucimo se, kao da smo marva k a k a ;
A z a koga? 2 a njeg; nama nema basne,
Radimo, da gozbe spremimo mu krasne.
Dosta je; od na?e ne ce zivjet muke.«
Rek'li i ispekli. N e rade vec ruke,
Noge stoje: — ne ce biti sluge.
Zelucu reko?e: trazi lude druge!
Grijeh im taj se brzo osvetio bio,
Jadnici su skoro dosli do klonuca,
Srce nije k r v i tjeralo u pluca,
S v a k i ud je strado, snagu izgubio,
I buntovnik uvidio, ..
48
Z a koga misljaJe: gle, to Ijendina je,
Interesu opcem najvise da daje.
Primijenit se moze to na slucaj vlasti,
^5 Sto prima i daje i sto dijeli dasti.
Z a nju svaki radi, a l i od nje ima
T o , da hranu prima.
Zanatlija po njoj zaradu si stide,
A trgovac novce, i cinovnik placu,
30 Pomaze seljaka, u vojsci mu bracu;
N a sto mjesta od nje blagostanje nl6e,
D a n sretniji svice.
Menenijev slucaj zna se: ,
O d senata puk se htio da razidc,
35 T v r d e c , da sve vlasti uzeo je za se:
Moc, bogatstvo, dasti — to se puku branl,
Dok je sve zlo uvijek na njegovoj strani:
•Porezi i dace i napori bojni.
V a n zidova ljudstvo vec se i nastani,
40 I vec se raselit narod htio brojni,
Menenij im tad navede
Primjer s ovim udovima;
I tom basnom, slavnom medu svima,
K duznosti i h tad privedc.
: '
i Basae 49
VUK U ULOZI PASTIRA
III 3

K a d vuk vidje, da plijan ovaca vec nije

Dosta velik iz sve okolice,
Nami?li u primjer ugledat se lije,
I odigrat novo lice.
5 Obuce se ko pastir, s haljom, nema fajde,
Z a stap uze prutic mali,
Ne zaboravi ni gajde.
Z a prijevaru nista ne fali,
N a sesir bi rado' napisao sada:
2° »Ja sam dobri I v e , pastir ovog stada.«
T a k a v eto v u k je bio,
Prednje si je noge na stap naslonio,
1 taj lazni I v e sulja se polako.
Ive, pravi I v e , na ledini snio
15 Snom je pravednika slatko.
Spavale i gajde, a i pas je htio
S ovcama da skupa zaspe isto tako.
Dobro je, misli mudrac stari;
I da moie k sebi dognat cijelo stado,
^° K svome ruhu rijeci dodati bi rado;
O n to smatra nuznom stvari.
A l si time sve pokvari.
Glas pastira nije ziuio krivotvorit.
Od njegva se vijanja suma stala orit;
Grdno l i se v u k prevari!
Svi se zbude na taj glas,
Ovce, janjci, pastir, pas.
A vuku se halja vuce,
N e mogase naci spas,
N a mjestu ga pastir tu dotucSe.
Prijevarom se uvijek kraci kraj izvude.
A k o vuk si, vukom budi,
Barem te se boje ljudi.
2ABE TRA2;E KRALJA
III 4
be su se bunit stale
Protiv demckratske vlade;
T o l i k o su kreketale,
D a im Zevs na koncu i monarha dade.
I z neba im kralj taj mirotvorni pade,
I golemom bukom splasi zabe male.
T a j se glupi svijet iz bara,
Plasljiv — to je stvar vec stara —
Sakrije sav ispod vode,
Medu trske, u sa? ode,
I u rupe svoga blata.
Pogledat u lice kralju strah ga hvata,
Mislec, da je div, sto rodila ga vila.
A l i to je greda bila.
Njeno dostojanstvo stislo srce prve,
Sto je jedva smogla snage.
D a se iz rupe makne drage,
Tresla se je sva od strave,
Druga i treca za njom podigle su glave.
Domala ih cete vrve;
Ohrabre se, jedna drugu ce da smrve —
N a rame se kralju skade:
Velicanstvo trpi, niti se ne made.
 I Zevs skoro zatim mal da ne oglusi:.
35 »Kralja, sto se mice, daj n a m « , pune su mu usi.
LISICA I JARAC
Vladar im bogova tad posalje zdrala. III 5
T a j ih hvata, nije sala,
Zdere bas do mile volje.
Zabe traze novog kralja.
.30 Zevs ce tada: »Zar vam sada nije bolje?
Vas zar meni slusat valja?
Trebala je prva vlada
TPeta lija isla, da joj vrijeme mine,
D a se cuva sve do sada. S drugom jarcem, dugo sto rogovlje n6sa;
Niste htjele; kad je joste bila hora, T a j vidio nije dalje od svog nosa,
35 Trebalo se s vladom zadovoljit novom: A ona je bila majstor svake psine.
Pomirite sad se s ovom, J OXeduiv, u dubok studenac su zasli.
D a ne dode jos i gora! D a popiju gutljaj koj.
Oboje tu pila izdasno su nasli.
T a d ce lija jarcu: »Sto sad, kume moj?
Nije dosta piti, treba van izici;
»o T i ces svoje noge i rogove dici,
Nasloniti o zid. Preko tvoje sije
J a cu p r v a ispuzati,
N a rogove tvoje stati;
Pomocu te majstorije
*5 I z mjesta cu tog izici,
A onda cu tebe dici.
— E , brade mi, on ce, svaku dast ti dajem,
Bas si mudra, blago tebi,
J a tu tajnu bogme ne bi
»o N i k a d naso, to priznajem.*
Lisica se spasi i ostavi druga;
 Predika je bila duga, V U K I R O D A
N a strpljivost sto ga bodri vecu:
j>Jo? da imas barem, bilo bi na srecu, III 9
Pameti toliko, ko u bradi dlaka,
Ne bi srca tako laka
Skocio u zdenac. Zbogom, ja sam vani!
Nastoj se izvuci, ili tu ostani!
Imam posla svakojaka, V u k je strasan prozdrljivac.
Bas se moram i u r i t , da posjetim tetku.« N a jednoj je bio slavi
Misli uvijek pri pocetku, sto te cSeka pri svrsetku! Zbog pohlepe svoje krivac,
Sto smrt tek ga ne zadavi.
Jedna kost mu zape bas na ulazu u grlo
T e ne smoze glasa, preplasi se vrlo,
K a d na srecu roda prode:
Znak joj dade, ona dode;
Dobar operater spretno kost izvuce,
I bez vece boli — blago tebi, vuce!
T a d zatrazi svoju placu.
*Placu? vuk ce. Zahtjev smjeli:
Rugas mi se, kumo. J a cu
Pustiti te zivu, je li?
Sreca tvoja, sto si vrat i z v u k l a cijelif. '
^ Nezahvalna nemoj biti,
Jos ce? glavu izgub:ti.«

S6
LAV O B O R E N O D COVJEKA
III 10
Izlczena bila jedna slika:
Umjetnik je prikazao bio,
K a k o lava gorostasna Hka
Sam je jedan covjek oborio.
5 Gledaoci klicali mu .slavu.
Prosav kraj njih, lav im zanos malo sledi:
»Pcbjeda mu, rece, malo vrijedi.
M a da vam je usijala glavu.
Slikar gleda predmet s vaseg stava;
•10 Lagat mu se sva sloboda dala.
Sa vise bi prava nasa bila slava,
K a d bi moja braca slikat znala.«
LISICA I G R 0 2 D E
III I I
raskonjska vam lija, i l normanska moida,
Umiruc od glada, jednom vidjela je
Punu brajdu zrelog grozda,
Kome rumen s boba sjaje.
Mudroj bi se glavi htjelo gozbe take,
A l visoka brajda! — K a k a v plan da skuje?
»Kiselo je, rece, i dobro za prostake.«
Bolje tako, no da jadikuje.
J9
 O S T A R J E L I LAV MACAK I STARI MIS
I I I 14 I I I 18

L a v , koga se svatko boji, Jedan pisac basni pise

S v u izgubiv snagu, kad je ostario, D a je macji Aleksandar, Zderislanina,
Izvrgnut bje ruglu podanika svojih, I bic misji, A t i l a ,
J a k i h , jer on slab je bio. Tjerao u ocaj mise;
K o n j ga, prisav, ritnu usred cela sama> •J Kaze, da taj macak smrti
V u k ugrize starca, vol ubode rogom.
Miseve je htio strti.
Bijedni lav se tuzno svojim vuce logom,
Cerber taj bje uzas milju uokrug,
Jedva da i rikne, srvan godinama;
Utamanit htjede citav misji puk.
Ceka udes mirno, ne ce da se tuzi.
Stupice od daske, sto skasu ko cigra,
T a d ugleda osla, gdje u spilju h r l i :
"10 Misji otrov, misolovke,
»Previse je, rece, znam, da smrt me grli,.
Djetinja su spram njeg igra.
A l i dvaput mrijem, k a d me osao. ruzi.«
T a d a on, uz teske psovke,
Vidje, gdje u svoje rupe
Sakrise se misi, ne ce van da stupe,
•tj O n se mrtav pravi, da te mise glupe
Prevari, i glavom visi s letve dolje,
Noge splete vrpcom, da se drzi bolje.
N a r o d misji misli: bit ce kazna kaka,
U k r a o pecenku i l sir iz ormara,
.10 Ogrebao nekog, udinio kvara,
I sad objesise tog objesenjaka.
P a odluce, kao kruna svemu,
N a sprovodu da ce smijati se njemu.
 T u r n u njuske u zrak, glavom uvis, dodu,.
»5 P a se vrate skoka laka,
P a nacine tri koraka,
P a napokon u lov podu.
A l i , jao, lose produ:
Mrtvac, gle, na noge skoci i potede,
3° Spore zgrabi, ko zbog kazne.
»Znamo mi tog vise, gutajuc ih recfe.
T o su stare varke; u rupe vam prazne
Spasi ti se ne ce niti jedan bracan:
S v i ce stradat na nacine razne.«
3J Istinu je reko; jer nas majstor Macan
I drugi ih puta smota trikdm smjelim:
Sav se pospe brasnom bijelim, •
I tad u kostimu tome
Sakri se u skrinju sirom otvorenu.
4° Sjetio se dobro, borne:
Sitnokroka celjad sva u propast krenu.
Jedan mis, bez daljeg, van se nije dao:
Prakticair bje stari, mnogi trik je znao;
U jednoj je bitki i rep izgubio.
4J »Ovaj panj od brasna sumnjiv m i je cio,
Izdaleka viknu macjem generalu,
Slutim, taj manevar prijevaru da znaci,
I brasno me ne privlaci;
N i ko vreci ne bih ti priso ni za salu.«
JO Dobro rece; odobravam tu njegovu trijeznost::;
Star bje, pa je mogao^ znati
I z iskustva, da opreznost
Sigurnosti je mati. •

62
'SOJKA N A K I C E N A P A U N O V I M
PERJEiVI .
IV 9
P a u n perje smijeni: sojka ga ukrade,
N a k i t i se sama njime;
T a d med paunima sepirit se stade,
Mislec, da je Ijepsa s time.
5 Netko je prepozna: sad je svatko drazi,
K a o predmet sprdnje vazi,
Operusali je od repa do glave;
P a kad i kod svojih zaklonista trazi,
Pred vrata je oni stave.
•lo I dvonoznih Jojka imas cijele svite,
Sto se tako rado tudim perjem kite,
Plagijatorski je to soj.
Sutim; uz sve brige, sto ce mi jos i te,
T a to nije posao moj.
^ Basne
• SOKRATOVA RIJEC
. IV17
Sagradio Sokrat kudu;
Kudio mu djelo svako:
»Dostojno te nije, rec istinu svu cu,
Skromno stanje tako.«
J Jedan kudi nutrasnjost, a drugi fasadu,
S v i , da sobe mjesta dosta ne imadu.
K a k v a kuca za njeg! K u d ce stavit ljude?
»I ovakva, on ce, nek nebesa dadu,
Prijatelja pravih da mi puna bude!«
« Dobri Sokrat imao je pravo, ^
Rijecima sto njinim nije paznje davo.
Prijatelj svak nije, tko se tako zove:
Cesce rijeci od te nisam jos poznaro,
A ni stvari rjede od ove. ,
6s
STARAC I NJEGOVA DJECA
; IV i 8 •
S v a k a moc Je slaba, ako sloge nije:
Slusajte, sto veli rob vam iz Frigije.
A k o stogcd dodam i iz moje glave.
D a nas crtam zivot, to je zelja prije,
, 5 Negoli da neke docepam se slave.
Slavohlepni Fedro cesto pretjerava,
N e k a me te teznje oduvaju bozi!
A l i cujmo basnu — to je vec prica prava —
' O onom, koj djecu ucio je slozi.
10 Starac, spreman poci, kud smrt svakog zove,
Sinovima svojim rijeci kaza ove:
»Gle snop pruca; onom, koji ga prekine,
Razloge cu reci, sto ga Jakim cine.«
Najstariji upne, svom ih snagom tladi,
15 A l i h vrati i rece: » N e k a kusa jaci!«
Drugi sin tad s mnogo napinje se muke;
Sve uzalud. T r e c i uzme tad u ruke;
Sav mu napor vrijeme izgubljeno bjese,
Prutici u sveznju sili odoljese. .
20 »Slabi ste, tad ce otac, al gledajte sada,
K a k o moja snaga prute ce da svlada.«
Ruga i m se, misle; i smjeska se svako;
66
O n razveze prute, same i h slomi lako.
»Znajte, djeco, slogom rastu i male stvari,.
Sloga i Ijubav vezu, nesloga sve kvari.« _ '•
D o k mu bolest traje, sved im isto veli;
K a d vidje, da na svijet drugi ce da sell, ,
Rece: » J a k otaca idem sad sjenama; , ,
Bratska da ce Ijubav Zivjet medu vama, -
30 Obecajte: to mi milost bud najveca.«
S v a k i od sinova placuc to obeca.
Stisnu im ruke i umre. K a d p r v a prode tuga,
Bastina je — vidjese — znatna, al puna duga.
Vjerovnik jedan plijeni, susjed tuzi zbog kuce;
35 Isprva nas se trio s uspjehom iz sveg izvuce.
T a k v o j rijetkoj slozi vijek je kratak bio:
K r v ih je spojila bila, interes rastavio.
Pohlepa su i zavist, a i fiskalsko pleme,
Nesloge medu bracom stall sipati sjeme.
4'= Doslo je do diobe, pa do spora i svade,
Sudac im po sto puta razlog osudi nade.
Sada vjerovnici naidu na grijesku,
Sada opet susjed na zabludu tetku.
O d neslozne brace svaki drugo snuje:
45 Nagodbu hoce Jedan, drugi ni da cuje.
Bastina im propa, i prekasno vec bjese, . ;•
K a d a nauk sveznja s prucem slijedit htjese.. ' ?.
'
SKRTAC, KOJEMU SU UKRALI
V . BLAGO
IV20

LJpotreba samo stvari vrijednost daje.

I ja pitam ljude, strast kojima sva je,
Da si zgrucu novce, skudu slazu k skudi,
Sto imadu vise nego drugi ljudi?
J Diogen je, mrtav, bogat ko i oni,
A skrca u bijedu zivot ovdje goni.
Covjek s blagom skritim Ezopovih basni
Kao primjer sluii jasni.

Nesretnik je ovaj htio

10 Prije da umre, a onda srecu nade;
Nije zlato njemu, on zlatu rob je bio.
Zakopa ga u vrt, bojeci se krade,
S njim i srce, jer mu je sva sreca,
Da se blaga danju, nocu sjeca
15 K o bozanstva nekog, ho se ne smije taci.
Kamo god bi po?o, jeo ili pio,
Svaki das iivota o novcu ;e snio

68
 • I o mjestiu, gdje ga nitko ne ce naci.
Grobar vidje, kako tamo ide cesto,
RIBICA I RIBAR
20 I nasluti blago, uze ga bez rijeoi. V3
Skrtac jednog dana prazno nade mjesto, -
I ocaj ga scepa: place, stenje, dreci,
' O d povika sav kraj jeci.
Prolaznik ga jedan pita, zasto kuka.
25 »Ukrali mi novae; teska je to muka.
\ ^ e l i k o m ce postat riba mala,
— Novae ukrali? A gdje? — Ovdje kraj kamena.
A k o bog joj dugi zivot da,
— Z a r su ratna sad vremena.
A l bi ipak glupa bila sala
D a ga amo nosis? Mudriji bi bio,
Uhvacenu pustit, to se zna,
D a si ga u sobi svojoj ostavio,
5 P a da ponaraste, tko bi cekat htio.
30 Nego ispod vedra neba.
Mogao bi uzet uvijek, sto ti treba.
Saran jedan, sto tek ribica je bio,
— Uzet novae? V a l j d a ne mislite tako?
N a udicu zape, i ne vodec borbu.
Z a r se novae stice, ko sto trosi, lako?
>Pa 1 to je nesto, ribar mirno rece,
J a ga diro nijesam. — T i si covjek pravi,
Z a pocetak gozbe neka se ispece —
35 Rece putnik, za te to gubitak nije,
1° H a j d u moju torbu!«
T k o ne treba novca, taj se kradi smije.
Sarancic ga mali, cvilec, lijepo moli:
Mjesto njega kamen stavi,
» O d mene ces — rece — slabu imat dorbu;
-Sve ce biti ko i prije.«
T k o da malu ribu voli?
Pusti me, da budem saran,
P a 6es mi jo? biti haran,
K a d me k a k a v K r e z o kupi i skupo plati.
Sto ovakih sve u jedno
Skupi, i jos ti ne ce dati
Jedan rucak. RucSak? A m a nista vrijedno.
20 — N i s t a vrijedno? Gle, gle! ribar njemu tcpa.
 Draga prijo ribo, predika je lijepa,
A l i jos veceras, ma sto htjela reci,
J a cu te u tavi peci.«

Boljc drozd u saci no golub na k r o v u

2J Rijec zapamti ovu.
RATAR I NJEGOVI SINOVI
CZlvTSto upri, napni ruke, [•''•''•''
K o j i radi, taj i ima.
Osjetivsi ratar biizu smrtne muke,
Pozva svoju djecu, zborit stade njima:
5 » N e k vam sveta bude ta djedovska gruda,
G d otaca nama dana;
U njoj ima zakopana
Z l a t a ; samo ne znam, gdje; no s nesto truda
N a c i cete rrijesto. Sada je bas sjetva;
1° Prekopajte polje, cim se svrsi zetva.
N e k a svaki alat, sto vam ruku dode,
Cijelu zemlju prode.«
K a d je otac umro, prevmuse polje
Gore, dolje, svuda; i urodi bolje
•'J ' Nego ikad prije stoje.
/ Zlato nisu^ nasli. A l otac uspio je:
Pokazao jc, da radeci
Mozes uvijek blago steci.
74
GORA, KOJA RADA.
V lo
T r u d i l a se silna gora,
I stenjala tako jako.
D a se culo sve do mora;
I mislit je moro svako:
i B i t ce porod veci od Pariza, znamo: —
Rodio se misic samo.
K a d se ove sjetim basne,
Znam, da sadrzaj je lazan,
A l i misli su joj jasne:
o K a d se pisac pravi vazan,
I veli: »Spjev cu o torn stvorit,
K a k o Zevsa htjedose T i t a n i oborit«:
Obecanje je veliko, a rezultat muke? —
Malo prazne buke!
K O K A , ST;0 JE N E S L A Z L A T N A J A J A

- V13

1 ko trazi uvijek vece, gubi, sto ima, iz vrede,

Posvjedocit rijeci te cc
Onaj, kom je kokos, kako kaze basna,
Dnevno ziatno jaje snijela.
5 Misled, da zlato ima usred tijela,
Z a k l a je i otvori, i spozna, al kasno.
D a je SVC isto ko kod drugih koka znanih:
Najbolje si dobro tako utamanl.

Lakomaca zbor nek pamti cijeli:

10 K o l i k o jc moralo, i u nase dane,
Ljudi na hzp prosjacki da pane —
Bogati su naglo postat htjcls.

M A G A R A C I R E L I K V I J E
O s a o nosec moci svete,
Misli, da se njega slavi,
I silno se vazan pravi,
Svojim smatra tamjan, psalme i himne sve te.
5 Zabludu tu videc netko rece:
»Magare, nek savjest te ne pece,
Sto toliko svijet ti kadi;
Ne tvoje lude glave radi,
Zbog idola sva je ta dika,
° Slava, poj i ta klicanja.«
Neznalice cinovnika
Samo casti svijet se klanja.
JELEN I TRS
V i s
S a k r i o se jelen, smrti vec na pragu,
U lozi visokoj, sto zbog blage klime
. ,• .
Razbujat se znade — i spasi se time;
L o v c i , mislec, da su psi na krivora tragu,
S Zovnu ih natrag. Jelen, videc, da ih nema,
> ,
Dobrotvorku svoju bucno brstit stane;
L o v c i to cuse, psi ga opkole posvema;
T u ce skoro mrtav da pane.
.
» P r a v o mi je, rece, ovo primjer budi,
>
'o I z koga nek uce nezahvalni ljud:.«
I pogibe, psi mu utrobu raznijese;
N e vidjese lovci suza ociju tuznih. • ', ,
•
':
Mnogi ljudi skvrnu mjesto, sto im azil bjese
I kome SU' zivot duzni.
7^

ZMIJA I TURPIJA
V i 6
lusjeda uraru, zmija, jednom podc
(2a urara susjed nezgodan zacijelo)
Trazit hrane, i k njemu u ducan tako dode.
All za sve nade jelo
Turpiju od nada, i pocne da je glode.
Turpija joj rece, ne ljutec se nista:
»Neznalice, kanis postic li zar ista?
U kostac se s jacim hvatas,
Poraz. ti se, beno, sprema,
I uzalud tud lomatas,
2a te ovdje hrane nema.
Skrhan zub ce bit ti uspomena;
Mene slomi samo zub vremena.*
2apamtite ovo, dusi zadnjeg reda,
Kojih podia dusa sve izgristi gleda: ,
Uzalud vam sva je nada;
Tolikih divnih djela zar vrijednost da se gubi
Od traga vasih zubi?
Od mjedi su ona za vas, od alema, od nada.
MEDVJED I DVA D R U G A
V 20 .
m
i
D va druga, bez novca — i to katkad biva —
Susjedu krznaru prodati su htjela
Skupocjeno krzno medvjeda jos ziva;
Skoro ce ga ubit desnica im smjela.
5 Medvjedi ce kralj to biti — vele tako —
S njegovim ce krznom kupac bogat postat,
• Od najvece zime ono ce stitit lako,
Jos za drugi kaput podstave ce ostat.
Ne bje dosta rijeci za njihova medu
• '° (Njihov, vele oni, al ne veli zvijere)
Za dva ce ga dana najzad da dovedu;
Pa utvrdiv cijenu, odu puni vjere.
I
I gle, eno mede, kako k njima kase,
Moji se junaci ko pred munjoon splase:
15 2bogom cijeli poso, treba ga opozvat,
Zbog odstete medu ne ce na sud pozvat.
Jedan od dva druga pope se na drvo;
Drugoga je uzas srvo, ,,,-
Turio nos u blato, i ko mrtav lezi, •
^° Jer se tako pripovijeda:
Medvjed rado bjezi,
Kad se tijelo ne mice, nit disc; nit gleda.
Gospar medo, bena, nadmudrit se dao:
6 B.iBiie 81
V i d i tijelo dolje, bit ce bez zivota, •. ' MAGARAC U LAVLJOJ KOll
Prevarit se bilo bi sramota:
Amo-tamo sapom prevrtat ga stao. V21
I ponjusiv, gdje se dise:
»Les vec vonja, rece; taj ne zivi vise.«
N a te rijeci medvjed u sumu se vrati.
Drug se s drva spusti i rado bi znati,
Sto je s drugom bilo, pa ce: »Koje l i srece U lavlju se ko£u osao obukao. '.' I '
D a ti samo malo strah je srce trzno. N a daleko i siroko - i .
N o — tad doda — ali gdje je nase krzno? . ^ „, Uzas siri; tko bi znao, .
Sto ti medo u uho rece? D a to sivca gleda oko?
Jer ti bjese blizu jako, ' J Po nesreci, uha vrsak mu i z v i r i ;
Dok te sapom okretao. * ' - Nesta straha, sve se smiri.
— Rece: nikad nemoj tako Drenovaca prozborila.
Prodavati krzno mede, dok mu nisi na rep K o j i ne znaju, k a k v a prijevara se zbila,
Cude se, gdje drenovina
10 Lavove tjera oko mlina.

U Francuskoj mnogo ljudi ima,

K o j i ovoj potvrda su basni:
Sjaj, druzina i nakiti krasni
T r i detvrti vrijednosti su njima.
 Onaj stvor, sto blago gledati me stao,
KOKOT, MACKA I MISIC K r z n o ko i mi meko ima,
VI 5 Saren, duga repa, i drzanja skromna.
O k a sjajna, pogleda cedna, ali poninaj
Mislim, sklon je misevima;
C a k su mu i usi, kojima zrak sisa,
K o u k a k v a misa.
Upravo sam k njemu pristupiti htio,
P o s v e mladi misic, sto jos ne spozna jada,
K a d me drugi splasi nemilice.
Iznenada mal ne strada.
— Sinko, misica ce, to je macak "bio;
Gle, kako je majci pricao, sto se zbilo:
A njegovo ljupko lice
»Prijedoh brda, sto nam carstvo omedise,
Zlobno srce tek prikriva,
5 I trckarah kao mlado mise,
Sto ne trpi misa ziva.
Sto se u i i v o t zaputilo;
Druga pak ^ivotinja
Kadno dva stvorenja ugledah gdje stoje:
N i k a d ' nam ne cini zla,
Jedno ljupko, milovidno,
I moida cemo mi bas jest ga jednog dana.
Drugo bucno i nemirno, a k a d poje,
Macku su, naprotiv, misi glavna hrana.
lo Glas mu ostar, grub bestidno;
N a glavi mu komad koze,
Lose cine, koji sude
Sto se poput ruke uvis dici moze.
Po izgledu Ijudci*
Letjet hoce kao ptica,
Rep mu kao perjanica.«
15 Bio je to pjevcic, na kog misic mali
Pred majkom se tako zali,
K o da je to zvijere onkraj Oceana.
» T u k a o se, rece, rukama po boku,
Galamec pri svakom skoku,
T e sam i ja, kom je od boga hrabrost dana,
Pobjegao toga casa,
Proklinjuc ga i z a glasa.
Bez njega bih upoznao , '
JELEN I NJEGOVA SLIKA U VODI
VI9

- u bistro] je jelen vodi

Sliku svoju ugledao:
Rozima se divit stao
A l i noge, kojima hodi,
S K a o da su dva vretena,
U odrazu vode sva isprepletena.
. »Razlike l i silne od glave do nogu!
Odraz svoj u vodi gledec, rece tuzno:
Najvisem sibljaku v r h j a dosec mogu,
Noge moje bas je vidjet ruzno.*
to D o k je tako govorio,
Pokaze se lovski pas;
O n pojuri, trazec spas;
U sumu je pohrlio.
'5 Rogovi, kraj svega krasa,
Zapinju mu svakog casa,
Skode sluzbi, sto je cine
Noge, jurec u daljine.
K u n e zao udes s tima darovima,
*<» Svakog Ijeta sto i h prima.
Svi cijenimo lijepo, a korisno nam mrsko. ZEC I KORNJACA f .
Makar lijepo i u zlo vodi.
Noge, sto mu vrijede, jelen kori drsko,
A rogovlje cijeni, prem mu skodi.

^N^ije treat va^no, vec na vrijeme ici.

: , Sa kornjacom zee nek svjedocanstvo bude.
'•• »Kladimo se, ona ce, da ti ne ces stici
'•• K cilju, ko ja, brzo. — K o ti? Gledaj ludeJ
I ' 5 Rede zvijere brzoriogo. ' . l ' ^ ^ ,\-:
— K u m o drago, treba mnogo
y _ ' Kukurijekom da te sladim.
— L u d a i l ne, ja se kladim.« • ^ -
I oni se okladise, ' '
'° A nagradu postavise '. f
Bas kod cilja; sto je bila,
Nije ovdje reci sila.
Zecu je to bilo svega cetir skoka,
Mislim onih, k a d se psima gubi s oka,
'5 D o k ga oni gone, a on ih k vragu salje, ;
,• N e k ledinu mjere dalje. ;
Imajuci kada, travi tek da kusa, ,/
I da drijema, i da slusa,
O t k u d vjetar puse — pusti, da ta luda )'
2° Kj-ene- odmah, da svecano ;i' '
Puze naprijed s mnogo truda, ' ;
I zuri se polagano.
Zee pobijedit lako ne ce ni za glavu,

88
 D a potamni svoju slavu. B O L E S N I L A V I L I S I C A
Sramota bi bilo rano
Otic njemu. I zbog casti V VI 14 •
Sad ce drijemnut, sad ce pasti:
Sve mu je na misli, tek oklada nije.
Tad kornjacu spazi: skoro je na meti;
On jurnu ko strijela i za njom poleti; '7 V

Ali zalud: k cilju stize ona prije. ^Z^ivotinjsko velicanstvo,

»Gle, i ti se dade od mene potucif Sto je u spilji bolovalo,
Brzina t i onda cemu? Obavijesti sve podanstvo.
D a mu salje u poslanstvo
A sto bi tek bilo — recfe ona njemu
J S v a k a vrst kog clana, i dalo
D a jo?, ko ja, moras kucu vuci?«
O torn ukaz; tu je stalo.
D a bez brige mogu biti,
L a v s k a rijec i cast ih stiti:
Propusnica protiv zubi,
• 1° A i protiv pandza grubih.
Podanici poslusali,
Poslanike svi su slali;
• ' ' T e k liji se ici ne ce,
A za razlog ovo rede:
*5 » T r a g o v i se u tlu vide,
Zivotinja, sto su kralju posle svomu;
Bez iznimke, svaki prema spilji ide,
A nijedan prema domu.
Pa mislimo: gdje su gosti?
20 Velicanstvo nek oprosti,
Propusnici cast i dika;
V i d i m : svatko moze uci
y U tu spilju, ali kuci
- " . N i k a d nema povratnika.«
PAS, K O J I J E I S P U S T I O M E S O , D A ZIVOTINJE OBOLJELE OD KUGE
UHVATI NJEGOVU SJENU U VODI V_^.-::V ^ VII I

, VI17 : v \ . - ^ i - i . - . - .. g : , .

S v a k o g mami varka koja,

-.^ Dostici je svak se zuri;
Ludom svijetu ne znas broja,
Sto za svojom sjenom juri.
5 N a psa Ezopova neka svrate oci,
K o j svog plijena odraz opazi u vodi.
Pusti ga zbog sjene i u vodu skoci.
Uto silna bura na rijeci se zgodi;
N a kraj jedva stize stene • riy'^-'y-.
10 I bez mesa i bez sjene,
B o i e s t , koja siri stravu,
K o j u kao kaznu pravu
'•' ' ' Nebo nade za grijeh i z a zlocin cesti,
••-':vi'" • Kuga (kad vec moram posve jasan biti),
' ••' . / •; ' 5 U dan jedan kadra sav H a d ispuniti,
Zivotinjam rat navijesti.
Bas ne umre svaka, al svaka oboli:
N i t i vise koja voli
1. Klonulom zivotu radosti dat malo:
' .~ - 10 D o jela im nije stalo;
- .V,,') V u k i lija, kao sjena
• :' • Slabi, ne traze vec plijena.
I grlica gugat presta: ., .
Ljubav presta, radost nesta.
15 L a v sazove vijece i rece: »Dragi druzi,
Mislim, nasoj boli i tuzi
Grijesi teski uzrok jesu.
N e k a krivac ponajvecl
Zrtvuje svoj zivot nasoj opcoj sreci,
20 I sve ce nas mozda bozjem otet bijesu.
Historija uci, u slicnijem slucajima
D a zrtava takvih ima.
 wmmmmmmm

Z a palac sirine i l i tako nesto

N e budimo blagi i sudimo strogo,
Popasao, premda nisam imo pravo.*
S v a k i nas je grijesit mogo. ;
55 N a to nasta k r i k a , ko da vice davo:
J a na primjer, mnogog — gadni prozdrljivac! —
V u k je, pola fiskal, pokazao vjesto, ' -
Bravdeta sam smrti krivac. •>
D a i r t v o v a t treba tog sugavog sivca,
Sto je bilo krivo? D a je zivo. ' • ^'
Citavom z l u tomu jedinoga k r i v c a .
A znao sam prozdrijet, bas iz dista mira, - • ^ ,.-
Objesiti treba toga stetodinca!
I pastira. ' , \ ' ''
6o T u d u travu pasti! Strasnog l i zlocinca!
3° 2rtvujem se rado, ako treba; ali
Samo smrcu to se moze
N e k savjesti ispit svak ucini mali.
Okajati. — I osta magarac bez kozc.
Jer po pravdi bozjoj potrebno je sada, . • •. --'''^s"
Najveci da krivac strada.
Prema tomu, jesi 1' bogat i l i siromah,
— K r a l j u , rece lija, svi smo to vec znali,
Pred kraljevskim sudom prav i l k r i v si odmah.
35 D a tvoj obzir znak je srca t i finoce;
A l kad ti se ovce, tu stoku, jesti hoce,
T o da grijeh je? Ne, ne, Gospodaru, to je
Z a njih milosti znak tvoje.
•• • A pastiri? O n i eno
4° V e l i k i su k r i v c i nama: V'. \ ; \ - / .\-'
Za^to uvijek vrse nad zivotinjama .
Neko pravo umisljeno?«
T a k o lija; a pljeskat ulizice stall.
Mnogo reci nisu dali .,,
45 N i o krivnji tigra, mede i drugih s i l ^ ' ,
Sve su djela sitna bila.
Kavgadzije sve su — sve do zadnjeg pseta —
A k o si ih sluso, lica bila sveta.
T a d magarac dode i rece: »Mislim, da sam
5° K r a j livade manastira,
S travom poput svile, gladan proso, pa sam
— V r a g mi nije dao mira —

95
MLJEKARICA I CUP MLIJEKA
V I I lo

P e t r i c a , noseci mlijeka cup na glavi,

Poda nj svitak stavi, A.
Uvjerena, da ce sretno u grad stici.
Haljine joj kratke, a koraci dugi,
5 N i s k a peta, da bi bolje mogla i c i .
Brze juri no itko drugi.
Plivajuci sva u sreci,
Izracuna, sto ce steci,
K a d a mlijeko proda i za nj kupi jaja,
20 Nasadi ih triput: — pilici ce se izleci;
Marljivost joj uspjeh pratit ce bez kraja.
»Lako mi je, rece sretna,
T i h pilica dvor pun da odgojim za se.
L i j a mora biti spretna,
N e ce r ih bit dosta, da si kupim prase.
D a odeblja, dat cu mekinja mu nesto;
K a d je imah prije, svinja bje mi tusta;
Novaca cu imat, kad ga prodam vjesto,
U staju cu lako, puna novca pusta,
Dovest blago: s kravom bit ce tele tada;
< Veselo ce skakat sred ostalog stada.«
-I
'. I Petrica skokne, ociju punih sjaja —
Mlijeko pade: zbogom blago, prase, jaja!

0
 Razasuto blago gledec suznim okorti,
Zena jedva kuci smije;
Povrati se sporim krokom:
Muz ce mozda da je bije.
O d tog nasta farsa neka,
Nazva?e je: Cup mlijeka.
K o j duh nije zalutao,
G r a d na pijesku zidat stao?
Petrica, Pikrohol, Pir, kao i svi ljudi,
Mudri kao i ludi,
S v a k i bdijuc sanja, i nista slade nema!
Slatka varko, ne daj, da nas ista prene:
Sve se dobro za nas sprema,
I sve casti, i sve iene;
K a d sam sam, i diva na megdan cu zvati,
Perzijskom cu sahu prijesto otet znati;
K r a l j sam, moj me narod ljubi,
S draguljima kruna pada mi na usi.
A l kad Zivot lupi, sva se tlapnja gubi
I Ijepota rusi.
KRPO 1 NOVCAR
VIII 2
K r p o pjeva od jutra do u kasne sate,
Gledaj: sav od srece cvate,
Slusaj: veseo curlik svuda mu se ori,
Nema brige, da ga mori.
5 Susjed mu, pun zlata i briga puna glava,
Malo pjeva, manje spava:
Bogati vam novcar to je.
Pred zoru bi katkad slatki san usnio,
A l ga krpo pjesmom brzo probudio,
Bas odmorit kad se htio.
I novcar se tuzi, ho je
Nemoguce kupit i sna uru koju
K a o jelo i ko pilo.
U paladu pozva svoju
»5 O n pjevaca i rece: »Bilo bi mi milo
Cut, sto cijelo ljeto zaradis? — Moj hole,
Nasmija se krpo, tko moZe
Toliko radunat; to ba? nije lako;
I z dana ja u dan proguram i tako
»o , Sretan sam, kad Ijetu bude kraj,
- , I kad svaki dan mi dao
Makar i t v r d zalogaj. , '"^
99
 — E pa sto bi dnevno zasluziti znao?
— Sad vise, sad manje; nesreca je tek
25 (Zarada bi bila i pristojna dosta)
Sto uz radne dane blagdani su vijek,
I vremena malo za rad osta:
Svetac je do sveca, i praznuju svi se,
I za svakog zupnik propovijeda vazda.«
i° Novcar rece smijuci se:
»Hajde, neka jednom i ti budes gazda;
Sto ti dajem skuda ( a l pazi na kradu!)
U nevolji neka ti se nadu.«
Pred ocima k r p i na to mracno bude,
3) Misli, sav je novae to, od vijeka
Sto bje stvoren za covjeka.
Povrati se kuci i zakopa skude, .
I veselje s njima; nesta
Zadovoljstva; pjesma presta
43 O d dasa, kad stece sto nam jade daje.
San iz njegva ode stana,
Brige su mu dnevna hrana,
Sumnjat nikad ne prestaje,
Skace, vreba danju, i bdije po nodi;
45 A k o macka negdje skoci,
Madka krade novce. — Napokon potede
K onom, koga pjesme vise mu ne bude:
»Vratite mi san i pjesme moje, rece,
A vam evo vase skude!«

100
 l E N E - I TAJNA Jao, kad bi muza rjecju tko mi dirno.
— K u d mislite, kumo? T a v i dobro znate,
VIII 6 T k o i sto sam, i spavajte mirno.«
Jedva sto je p r v a zatvorila vrata,
Druga brze-bolje za k v a k u se hvata,
2udi, da svud siri cudne novosti:
Mjesto jednog jaja ona rede tri.
je duvat tajne; 30 A l to nije dosta, jedna druga tjera
U tomu su Zene slabe, N a cetiri broj taj, sapcuc u uho prije.
A l i mnoge muske glave, N o opreznosti svaka mjera
Cesto put su prave babe. Suvisna je, jer tajna to vec nije.
T a k o je broj jaja, sto je dalje stizo
D a iskusa zenu, muZ je nocu njoj, 35 O d usta do usta, sve to veci bio:
Prodrmav je, vikno: Ȥto je to, boze moj K a d je vece bilo blizo,
N e mogu vise! Sad cu puci! ' c Stotinu je premasio.
A h , iznio sam jaje! — Jaje? — Vidis li?
Svjeze izneseno! A l tajna ta u kuci
D a ostane, jer kokom zvali bi me svi.«
2ena se je dudit stala,
A l i mu je vjerovala,
I zakle se o tom ko grob ?utjeti.
A l kad nocna tama presta,
I prisege s njome nesta.
T e k sto jutrorn protre odi,
Brbljavica Zena, tesko joj je bilo,
• D o susjede brzo skoci:
»Kumo draga, rece, dudo se je zbilo;
A l nikom ni slova, jer du bit sva p l a v a :
Muz mi snio jaje, veliko ko glava.
Rijec na sutnju da mi date

103

NEPOSTENI CUVAR
IX I
M uzam svima budi hvala,
Sto zivine pjevah prave;
Mozda bi mi manje slave
Nastojanja ljudi da;la.
? V u k , u jeziku bogova,
Sa psom zbori u mom djelu;
2ivotinje, uvijek snova,
Galeriju tvore cijelu,
Trpjeti se dalo ne bi.
D a prisiva grijeh taj svima.
^5 N o kad svi mi, sto nas ima,
Velik, mali laze zivo,
J a bih, ne bilo vam krivo,
I za svijet otmjen to tvrdio.
Samo da tko lagat smjera
3° Poput Ezopa i l Homera,
P r a v i lazac ne bi bio:
D i v a n car nam mnogog sna,
Sto u umjetnosti blista,
Sve pod ruhom lazi zna
35 Istina da bude cista.
Obojica knjige dase,
Sto su hvale vrijedne nase,

Sada tuznu, sad veselu, Vjecito ce zivjet lako;

i<= Glupu, mudru; ali pise. T a k o lagat ne zna svako.

40 A l , tko rijeci ne zna vagat,
D a glupana ima vise.
Vec ko cuvar neki lagat,
Mjera ih je, bome, puna,
Uhvacen sto bje u lazi,
A l da svemu budu kruna,
Z a me kao glupan vazi.
Govorim o lopovima,
Zlocincima, tiranima; Cujte:
Zvekana je odvec skoro,
N e k i trgovac je htio
Varalica, laskavaca;
45 Poc za poslom, pa je bio skrio
Dodati bih joste moro
Cent zeljeza kod susjeda Mate.
I legiju lazljivaca:
Dosav natrag: »Molim, da mi date
-wSvatko laze«, Mudrac veli;
T o Zeljezo. — Zalim, nema mu ni traga;
A l da ne odabra sebi
I z prostog svijeta izbor cijeli, Mis ga cijelog izglodao.

104
 JO Psovao sam ljude, slao ih dovraga; Sa putnika dva'se slican slucaj zbio.
A l sto? T a v a n rupu ima.« O n je stao Jedan je od onih ljudi bio,
80 § t o ne vide nikad nista mikroskopom;
D a se cudi, al se glupim pravit znao.
Sve je kod njih divskg; prosli su Evropom
Z a par dana Mati sina on ukrao.
I A f r i k o m : svuda neka neman sece;
Zatim ga na gozbu pozva jedno vede;
Hiperboli nije znao kraj ni konac.
Otac odbi poziv i pladuci rede:
»Vidio sam, rece, zelje od kuce vece.
.^ »Oprostite, al ne mogu doci;
Sj — A ja rede drugi, kao c r k v a lonac.«
Sad se klonem svega toga; P r v i pita, demu je. Drugi ce: »Moj stari,
Ljubljah sina vise nego oci: Zato da se u njem tvoje zelje svari.«
Imam samo njega, ne, vec imadoh ga.
^° Oteo ga netko i odnio u mrak.« O v a j bjese saljiv, onaj p r v i spretan.
Trgovac mu nato: »Sinoc, bas u sumrak, Odvise des casti takvima iskazat,
Vidjeh jednu soyu gdje vam nosi sina, 90 K a d razborom hoces lazi im dokazat.
K starom spusta gradu, posred razvallna.« Pretjeraj jos jade, bit ces miran, sretan.
Otac rece: »Moze F vjerovati iko,
6j D a ce sova m o d nositi toliko?
T a sin sam bi sovu uhvatio lako.«
— Rec ne mogu, njemu drugi rece, kako,
A l i eto, vidjeh na vlastite o d ;
N e znam, otkud moze doci,
70 D a sumnjate o tom i trenutak samo.
Z a r je cudno, mill boze,
D a su takve sove tamo, '
Gdje zeljeza kvintal mi? pojesti moze,
T e odnose djecu tesku pol kvintala.«
75 Drugi vidje, kuda smjera ova sala.
P a zeljezo njemu vrati;
A on vrati sina Mati.

106 /07
 D V A G O L U B A
1X2

D v a goluba ljubila se vruce.

Jedan od njih, luda glava, veli.
D a , jer muci dosada ga kuce,
U daleke strane poci zeli.
Drugi rece: » Z ar te ludost hvata?
Svoga zar ces ostaviti brata? ^
O d rastanka vece boli nema.
T v r d a srca ti si. Pazi, sto se sprema,
K a d te briga, napor mucit stane:
N e k a to t i srce malo gane!
Jos da cekas tople i suncane dane!
D a zastruji labor. Cemu zurba? Sada,
Slusaj, grakce vrana: netko ce da strada. ;
J a cu trajno mislit, gledajuc put neba, .;
N a sokole, mreze: »Oblaci su tmasti,
I m a 1' brat mi — sad ce kisa pasti —'
Zaklon topli, hranu, sve, sto treba?*
I srce se, na sve ovo,
Razalilo putnikovo.
A l za putom zelja ipak jaca osta.
P a ce bratu svome: » N e m o j plakat — cemu?
T r i ce dana puta biti meni dosta,
V r a t i t cu se skoro i pridat o'svemu
Bratu mome, sto se zbilo,

108 ;
^5 T o ce te razvedrit i bit ce ti milo. .
Pricat zna, tko vidi, Moga puta slika
B i t ce za te radost jos kolika.
R e d cu: »Bjeh tamo; to i to se zbilo;
Bit ce ko da sam si bio uz putnika.*
30 Nato, placuc, zbogom rekose si oni.
Putnik ode; skoro oluja ga jaka .
Prisili, da negdje trazi da se skloni,
Nade jedno drvo, al bje sila taka.
D a ga smod i satre, bijuc i z o b l a k i ,
35 Razvedri se nebo; on sav mokar ode,
I tad kako-tako osusi si tijelo.
Pokoseno i i t o spazi kod te zgode,
I goluba na njem; misli: bit ce jelo;
Spusti se, al jao, spletu mu se krila,
40 Pod i i t o m je zamka bila.
N i t i bjehu trosne: hvala kljuna snazi,
I krila, i nogu, iz nje se i z v a l i ;
Nesto je i perja izgubio, a l i
Nesreca bje, sto ga uto kobac spazi,
45 I sa groznom pandzom n a bijednika slazi,
K o j uzicu vuce, sto mu od zamke osta,
T e robijasu nalik posta.
Kobac da ga ?c!epa, al jos veca sila
Pojavi se: orao rasirenih krila,
50 D o k se oni bore, golub im odleti
I spusti se jadnik na zid male klijeti;
Uvjeren je, da mu sada
Konac stize teskih jada;
A l obijesno dijete — a djeca su kruta —
55 Uzme svoju pracku, odapne; i taj puta
Nesretna je mala ptica,
Proklinjud ceznju mnogu,
V u k u c krilo, vukuc nogu,
Polumrtva sepavica,
60 Ravno k u d krenula,
Nekako se dovukla
Bez strasnijih upadica.
Drugovi se nadose; i sad svaki zeli,
Ljubavlju da popravi tu zabludu malu.
65 Ljubavnici sretni, na put biste htjeli?
N a rodnome ostanite Zalu.
Jedan drugom budi, u svakome kretu,
Novost, lijepost, radost, sve na ovom svijetu!
Nista drugo nema, sto je toga vrijedno.
70 I ja nekoc ljubljah, pa mi u taj cas
I sam Louvre, i sav mu kras,
I taj svod nebeski, bijahu svejedno,
I nista prema gaju, prema onoj stazi,
K u d a vidjeh, nozica da gazi
75 Mile moje ljupke vile,
Kojoj sve su moje sile
Pod A m o r a vodstvom posvecene bile.
Jao, hoce 1' dod opet t a k v i dani?
I stvorovi dragi, pjesmom opjevani,
80 Zar ce prezret treptaj nemirne mi duse? -
Srca plamsaj zgasit, ko na rubu groba?
N e ostvarit nikad ceznje, sto me gulc?
Zar ljubavi proslo mi je doba?
O S T R I G A I P A R N I C A R I
1X9

P u t n i k a dva isla, i ostrigu jednu,

Sto je v a l izbaci, na obali nadu.
U p r v u nju prstom, ocima se glednu;
T k o ce da je jede, zapadnu u svadu.
5 Vec se jedan prignu, da se plijena lati,
A l ga drugi gurnu, rekav: » T r e b a znati,
K o j i od nas ima pravo.
Mislim, da bih onom ja tu prednost davo,
T k o je p r v i spazi, taj neka je jede.
20 — Pravo l i je, sto rec htjede.
Drug ce, sad je moja, oko dobro. mi jc.
— A I moje lose nije:
T a k o mi zivota, ugledah je prije.
— A ja namirisah; meni dat ce svi je.«
15 Petrica je za te svade
Stigao, i za suca uzeli ga bili.
Ostrigu otvoriv vazno, za cas till
U Zelucu ona mu se nade.
I svecanim glasom Petrica im tad ce:
»Svakom jednu ljusku sud sad daje, znajtc,
Bez troskova daljih sada kuci hajte!«

112
Parnide se ljudi mnogi, to ste duli,
KOPvNJACA I DVIJE PATKE
Cesto i zadnju paru na procese daju,
A ne vide, kako Petrica ih guli,
T e k gace na stapu mnogomu ostaju.

K o r n j a c a zazeli, rupe sita, nekim

N o v i m poci putem, proci zemljom svom.
Ljudi tako ceznu za svijetom dalekim,
A hrom covjek cesto vlastit mrzi dom.
5 Dvije patke, sto im pn'ja
Saopcila svoju teznju,
Rekose, da mogu ispunit joj ceznju:
»GIe put, sto se dolje svija,
N a d njim cemo zrakom poci; za tog leta
10 Mnogo cemo vidjet svijeta,
Republika tu ce i naroda biti,
Obicaje razne mozes nauciti,
K o Odisej.« ( T k o zna, sto taj junak stari ~
• I m a posla u toj stvari?)
i j Kornjadi se prijedlog svidje sve to vise.
I odludi poci. A patke nacine
Stroj, kojim ce poci u visine:
Kornjadi vam stap u eel just postavise.
»Dobro stisni, vele, da sigurno bude.«
*° Zatim svaka primi stap na jednom kraju.
Kornjaca se digne, leti ko u raju;
A ljudi se svuda cude,
K a k o spora drugarica

114
' L e t i bas po srijedi ovih dviju ptica: \ ' r i DUNAVSKI SELJAK
35 » C u d o ! Svih kornjada, gle, u onoj & t i
Sad kraljica leti! XI 7
— D a , kraljica, zbilja; zar vam nije milo?
Zalud vam se rugat!« A l bi bolje bilo, -s.

D a je svojim putem otisla bez rijeci;

3 ° Jer govorec tako pusti stap iz usti,
Padne i sva smrska o kamen se pusti. P o izgledu sudit ljude, to je grijeska;
Brbljavost je bila uzrok svoj nesreci. T a j je savjet dobar, ali nov bas nije.
Misic nam je bio prije
Glupost, brbljavost, tastina, Dokazao, da to zabluda je teska.
Radoznalost, njihova kuzina, 5 Primjeri su tu jos neki:
35 Sve su one u nekomu srodstvu; Dobri Sokrat, Ezop, i seljak s dalekih
Tesko onom, tko se njinom preda vodstvu. Dunavskih obala, sto M a r k o A u r c l i j e
Ocrta ga bolje od svijeh.
Prve dobro znamo, a sto se ovog tice,
»o Gle, na sto mu crte lide:
Gusta brada skrila lice mu je cijelo,
Rutavo mu sve je tijelo;
K o medonja zdepast,'noga tesko krodi, '•
Obrve su guste sakrile mu odi;
»5 Razrok, krupnih usna, nosa poput k v a k e ,
Gunjac mu od kozje dlake,
O d rozge pojas ima.
Covjek takva lika poslanikom posta
Gradova, sto Dunav mije ih. Ne osta
2o Mjesta, kud lakomost R i m a
Nije stigla, nosec zator svima.
Poslanik taj dode i prozbori ovako:
»Rimljani i senat, sto me ovdje slusa.

ri6 117
 Sklonost mi bogova neka pomoc kusa,
25 Besmrtnici nek mi vode rijeci tako.
D a ne recem nesta, sto bi bilo krivo.
D a pomognu, duh vam neka prezre zivo
Svako zlo i k r i v d u svaku.
Gdje uskrate pomoc, tu se zakon krsi.
3° Svjedoci mi smo, zrtve lakomosti vase!
K r i v i bjesmo, kad nas R i m a sila skrsi,
T a j razlog teske patnje nase.
Pazi, Rime, da te Nebo jednog dana
Ne kazni, prenijevsi plac i bijedu k tebi,
3^ D a odmazda ne bi nama bila dana,
Z a oruzje pravda da ne uzme nas sebi,
I u srdzbi da te ne bi
Bacilo ko roba nama.
K o j ti uzrok vlast nad narodima sazda?
40 Po cemu si bojji nego sto su drugi?
Po kojem si pravu ti svemiru gazda?
Cemu miran zivot ti remetis drugih?
Orali.smo polja, sretne zivuc dane;
Zanati nam dragi ko i rad su bill.
4S Sto nauciste Germane?
Spretni su i hrabri ljudi,
Jos da lakome su cudi,
I dorasli vasoj sili, *
Mozda bi im ona i vlast prigrabila.
JO Covjecno bi moZda sluZili se njome.
A vlast, ho je va?i pretori sad vrh.
 Sramota Je svijetu tome. Sporo je I tesko. Ove ostre rijeci
Dostojanstvo oltara ovi N e ce, mislim, kod vas milost steci..
Cinima vam svojim krlc. J a sad svrsih, a . v i smrt mi dajte,
fj A l i znajte, i bogovi A l i tuzba iskrena Je, znajte.«
Motre sve to. H v a l a vasim primjerima, 85 I baci se na tie. A svaki se divi,
Pred ocima samo strah i trepet vide, Gdje veliko srce i zdrav razum i i v i
Prezir prema oltarima, U divljaku takvome.
I lakomost, koja do bjesnila Ide. On patricij posta; mjesto kazne sve su
6° Nista nije dosta ljudima iz R i m a ; Nagradu mu dali. Druge pretore
Zalud zemlje i rada ima, 90 Izabrasc; i zakljuce.
Zalud svaki napor, sve je uzalud. D a se rijedi njegve u spise unesu,
Govornici drugi da se iz tog uic.
Uklon'te i h : cemu trud,
A l uzalud sve je bilo,
N i t k o ne ce za njih radit polje,
Nije dugo koristilo.
6j S v i bjeze u gore, tamo trazec bolje;
Ostavljamo drugarice drage,.
Slijedimo u borbi svud medvjede trage;
D a nov porod rada, nitko nema snage,
N i volje, da R i m u novo roblje stvara.
70 A ako se djeca rode,
Zclimo, da svako na drug! svijet ode:
Nesreci se pretor zlocin dodat stara.
Uklon'te i h : svi su skloni
N a mekusnost i pohare;
75 Primjerom ce styorit oni , .'
, O d Germana otmicare.
' A- kad u R i m dodoh,:gle, sto vidjeh sada:
T k o sa sobom nema dare,
Grimiza na poklon, uzalud se nada,
80 D a ce pravdu steci. Tuziostvo tada

120 121
S T A R A C I T R I M L A D I C A
XI 8

S t a r a c drvo zasad-o.
— Hajde, jos da gradi, a l ' da drvo sadi!
T r i susjeda vele, bili momci mladi:
R a z u m ga je ostavio.
5 » T o nas cudi, jer tako nam neba,
D a Ces imat od tog nesto, to je varka,
Morao bi biti star ko patrijarka.
Cemu ti se mucit treba
Brigom za buducnost, koja nije tvoja?
10 Sad se samo sjecaj proslih grijeha pustih,
A daleke nade i misli, djede, pusti!
Svakoj dobi briga svoja!
— Mozda, on ce, niti vasa
Briga bas to nije. Sve, sto covjek stvori,
I J Kasno dode, brzo prode. Sudba nasa
U P a r k a je ruci, koja sve nas mori.
Zivota nam staza svim je kratkotrajna,
Zato nitko ne zna, tko ce tog obzorja sjajna
Zadnju svjetlost gledat. I m a 1' jedan trenut,
2o K o j nam moze reci, kud ce drugi krenut?
Praunuke moje ta ce sjena hladit:
Zar mudracu grijeh je radit
Zato, da uZitak poslije drugi ima?
Sada se veselim, sto lijepo bit ce njima.
A sunce jos moze cesto da mi svane.
Mozda cu ja brojit dane
I nad vasim grobovima.*
Rekao je pravo mladicirha tima:
Jedan se na putu u moru utopi,
Drugi se za casti otimati stane,
D r z a v i u sluzbi s Martom bratstvo sklopi,.
A l dusmansko tane pokosi mil dane.
I t r e c e m se radilo o glavi:
S drva pade, sto ga navrnuti htio.
O p l a k a ih starac, kamen na grob stavi,
I ureza, sto sam sad iznio.
to
t6
D V I J E KOZE
XII 4
o -kad koze grane brste,
D u h slobode svoje vrste
. Goni ih za srecom; na stranama svima
T r a z e , gdje jos pase ima,
i I gdje ljudi ne dolaze:
T a m o , gdje vec puta nema niti staze,
Znadu 1' spilju i l brdo nad pcnorom one,
Mu?icc tih dama onamo ih gone.
Odvratiti. veravice nista kadro nije.
Hrabre dakle koze d^ije
Svijesne sebe (nije laska)
Ostave dolinu svaka s druge strane:
Jedna ce pred drugu brstec sad da banc.
Stigose na potok, most mu uska daska,
Lasice bi dvije jedva prijeko prosle.
D a su skupa posle.
B r z i dubok potok, na koji su do?le,
Strah bi i trepet bio amazonka sviju.
A l i , uza sve to, jedna od njih dviju
Stavi na most nogu, druga isto tako.
K o da vidim Luja Velikoga kako
S Filipom on Cetvrtim mora
Ic na Otok Razgovora.
 K o r a k su po korak isle
2J Pustolovke nosom k nosu,
Ponosite, znajuc, tko su;
N a sredinu mosta kad su tako prisle,
Ne htjese se maknut jedna drugoj. Kazu,.
D a r od Polifema, slavna njena loza;
3° D i k a je jednoj, sto je Galateje koza,
D a r od Polifema, slavna njena loza;
Drugoj baka Amalteja davno
Dojila je Jupitera slavno.
N e htjevsi se maknut, jedna i druga pade,.
35 T e se obje utopise.

Slucajeva t a k v i h vise
NesmiljenI Udes znade.
 I odrZa rijec. —
S T A R I M A C A K I M L A D I M I S A ova moja basna
XII5 E v o kakav nauk dat ce svima moci:
Mladost luda misli, da ce do sveg doci,
T v r d a je srca starost kasna.

M i slio je misic, sa iskustva malo, , " '

D a bi starog madka ublazit sc dalo, ; ' - '.'.'•^v
Razlozima blagost probudit u njega: ,
»Daj me pusti: ta do svega
J Moga tijela sto ti stalo? : •
Zar sam ja na teret komu?
T k o je gladan u tom domu:
Gospodari i l druzina? ;
Zmce griskam, a je 1' orah k tomu, •|
to Ispuni me sveg oblina. •i
Sad sam mrsav; pusti mjesec koj da mine,
Bit cu ti tad gozba za gospodu sine.« . •
Madku mis to govorasc.
A ovaj cc: » N e znas obidaje naXe:
Zar da meni takvi govori se drze? -'. - •\
Mozda bi te koji gluhak.duo brze.
Macak, i jos star, oprostit! Smijesno, zar ne, kaziJ
Zakon na? je: nema mjesta
Milosti, vec umri smjesta,
J» I od P a r k i blagost traZi.
Djeci mi?I drugi bit ce hrana desta.«

Basn.
128
 LJUBAV I LUDOST Venera je krivnju dobro znala Istaknut: , .
X I I 14 K c i joj sad bez §tapa ne moze ni maknut,
aj Svaka je kazna blaga za taj zlocin glypi!
Naknada se trazi, to bolje sto vise.
K a d sve dobro razmotrise,
Sto je za i protiv — nakon raspre vrudc
Osuda je pala tog vrhovnog suda:
S v a Je Ijubav cudo jedno: 30 Ludost neka ubuduce
• L u k , tobolac, strijcle, bakija, od njlh rana L j u b a v i bude vodic svuda!
Nije djelo jednog dana,
K a d bi rijesit sve to htjedno.
J Ne ce ta sad tajna biti otkrivcna;
Namjera bi skromna moja samo bila,
D a ispr;cam, kako ova zena
(1 bozica) vid je ocinji izgubila.
Sto se od tog zbilo, mozda i na srecu,
10 Zaljubljen nek o tom sudi, ja to ne cu.

Ludost su i Ljubav igrale se skupa,

Ociju je zdravih tad jos bila ova.
Doslo je do svade; Ljubav nogom lupa,
Vijece zahtijeva bogova;
Ludosti k r v uzavrije,
I s dva udarca zestoka
Izbije joj oba oka.
Veneri to pravo nije,
K o Zena i majka za pravdom uzdiSe.
*o Bogovi se uzvrtise,
A Nemeza ponajvi.se,
S Olimpa, iz H a d a sva se deta skupi.

130

GAVRAN, G A Z E L A , KORNJACA
XII IJ
K o m jada i gavran, gazela i mis eno,
2ivjeli su skupa u drugarstvu dragom;
Skroviste im bilo od ljudi skriveno.
Pa su tako sretni bili.
J A l za svakim covjek zaputi se tiragom:
I l u pustinji se skrili,
N a dnu vode, il sred zraka,
Ljudskoj zamci izbjec, stvar to nije laka.
Gazela je posla, da malo proseta,
lo K a d eto ti pseta, tog oruda kleta
Covjekova barbarskog uzitka.
Nanjusilo trag joj u mekanoj travi;
A ona bjez! — A l mis, kad se jelo stavi,
Preostalim rece: »Gdje je sad gazela vitka?
15 K a k o da nas ima samo troje?
Zar na drustvo zaboravi svoje?«
N a te rijeci viknula kornjaca:
»Ah, da i m a m kao gavran krila,
N i t i caska ne bih podasila,
20 Ved bi smjesta van sad pohrlila:
Sto je — ja bih da pogledam malo —
Drugaricu nasu lakih nogu
Sad daleko od nas zadrzalo.
Jer za srce njeno — znam je — jamdit mogu.«
I M I § Odmah gavran kao strijela prihvati se djela,
I poletiv, vidi, bijedna gdje gazela ..^
Zapade u zamku i s njome se bori.
K o d drugova se gavran smjesta opet stvori;
Z a nesrecu pitat, kako, zasto, kada •; "•
30 Zbila se, on i ne mari,
'V' Jer. na prazne rijedi gubit vrijeme sada,
K a o kakav skolnik stari,
. '.'y Suvise bi glupo bilo. "
.. - G a v r a n kudi stize. T a d a
" j f V i j e c e se je sakupilo.
••• Sto da rade? Dvojica njih
J o l istog de poci trena
Gdje je gazela zarobljena.
»A kudu nam neka cuva kornjada,
40 G a v r a n ce, dok ona do cilja bi zasla,.
Gazelu bi mrtvu nasla.«
N a te rijedi hrle u pomod gazeli,
Drugarici zarobljenoj,
U nevolji ostavljenoj.
'4f * I kornjada podi Zeli:
•y P a se gega sad za njima,
Proklinjuci noge kratke — pravo ima —
T. I Sto kudu mora nosit na ledima.
Petljogriz — to mis se s pravom tako zove —
JJ N a radost svih je petlje pregrizo i ove.
Lovac dode i rede: » T k o mi to plijen ote?«
Petljogriz u rupu jurnu kao strijela,
. . .133
 A na drvo gavran, u sumu gazela.
Lovac, komu plijena nesta
55 I bez glasa i bez traga,
Kornjacu tad spazi, i srdzba mu presta:
»Za koga se ljutim vraga?
Kornjacina juha bal mi je vrlo draga.*
S njom u torbu! T a ce za sve platit damaf
-^o A H gavran brzo gazelu poiste.
Ostavivsi zakloniste,
Pred lovca je stala, pravec se, da hrama.
Lovac skoci za njom namah,
I sav teret zbaci; a Petljogriz dode,
' Baci se na torbu, i vrpce joj zglode —
Izbavi i sestru drugu;
A vecera propa, na lovcevu tugu.
Po Pilpaju tako stvar se zbila tada. ,
Apolona tek bih trebo zvat za druga,
70 P a da spjevam epos, dug ko sto je duga
Odiseja il Ilijada.
Petljogriz da glavnog junaka mi tvori,
Premda, pravo reci, svaki svoje dini.
Infantka Nosikuca tako lijepo zbori,
7J D a gavrana u visini
Uhodom, a zatim i glasnikom stvori.
Gazela je lovca zaposlila tako.
D a Petljogriz vrpce pregrizo je lako.
Svoju duznost 6im svako,
*o Radi, muci se i trudi.
A za sve to hvala? D r z i m , srcu budi!
Z34
S U M A I D R V O S J E C A
XII16
D r v o s j e c a slomi il zametnu kuda
D r z a k , gdje sjckira usadena bila.
Dok naknadit stetu on nastoji svuda,
Dotle se je suma bas oporavila.
J A l napokon moli skromno
Sumu tek za milost o v u :
Odrezat ce granu pomno.
D a drzalju stese novu.
»Svoj ce kruh zaradit on drugamo poci,
• 10 1 tako ce sretno hrasti drevni proci,
Sto Ih svatko stuje, a i jele nilade.«
Bezazlena suma orude mu dade.
Pokaja se brzo. On gvozde nasadi,
N i t k o v drugo i ne radi,
16 Vec da dobrotvorku tladi,
Najljepseg je lisi krasa.
Ona stenje svakog <fasa:
Vlastit dar joj smrt sad znadi.
I z tog spoznaj ljude t postupke njine:
io Dobrocinstvom tvojim zlo ce da ti dine.
Dosta o tom. A l da unihit se smije
 f

Blaga sjena, zlo zar nije?

T k o to ne ce pozaliti?
Jao, zalud vicem — tko se za to stara? —
25 Nezahvalnost i prijevara
U m o d i 6c uvijek bitL

NAPOMENE
 I. CVRCAK I MRAV (I i)

Basna je radena prema Esopu (izd. Halm, br. 401). Dosta se pri-
•govaralo njczinu zakljucku, premda se on nalazi vec kod E.'opa. Z.ito
jc Laurant de Jnssieu (roien 1792., pisac djela Reciieil de Fables et
Contes en vers) napisao nastavak ovoj basni; u tom nastavku dolazi i
mrav u ncvolju, pa se obraca pccli, koja mu dosta pomo-^ne dakako uz
cest'tu mora'nu pouku. Slicno je tomu postupioi Lachambeaudie u basni
l.a Cigale, la Fourmi et la Colombe,

2. G A V R A N I L I S I C A ( 1 2 )

I ova jc basna uzeta iz Esopa (izd. Halm, br. 204; Fedro I 1 3 ) .

Istu je temu obradio i Lcssing ( I 15). Ova basna, kao i Cvrcak i mrav,
ide medu najpopularnije L a Fontaineove basne. — U francuskom se
origmalu daje gavranu naslov maitre (majstor gavran), koji se kod Fran-

I
cuza daje advokatima, ali i glasovitim umjetncima (kiparima, slikarima,
muzicar'ma i si.; isp. maestro); svakako se ovdje upotrcbljava u ironicnom
smislu. I lisici se daje isti naslov, ali tu se misli na njezinu »fivalsku«
rjecitost; zato je ovdje prevedeno rijecima »mudra lija«. — K o d Rusa
je basnu obradio L A . Krilov pod naslovom Vrana i lisica.

3. 2 A B A , K O J A Z E L I B I T I D E B E L O M P O P U T V O L A ( 1 3 )
L a Fontame je u svojim basnama zapravo iznosio prilike i ljude
svoga doba. »Te male price sadrzavaju u kratkom obliku drustvo sedam-
naestoga stoljeca, francusko druitvo, ljudsko drustvo« (Taine). Pjesnik
rado siba poroke toga drustva t izvrgava ih ruglu; o tomu nam svjedoce
i stihovi I I —14 ove basne. — 13. knez, u fr. prince, moze znaciti i
»vladar« uopce (tako na ovom mjestu), a onda je to i visoki naslov,
upotrebljavan za clanove vladarske kuce. — 14. markiz (marquis), ple-
micki rang izmedu grofa i baruna. — Izvor ovoj basni je Fedro 1 2 4
.(Rana et bos). . . . ,. . - .

139
 4. D V I J E M A Z G E ( I 4 )
Izvor: Fedro I I 7. Afuli el latrones.
Porez, o kome je u basni rijec, bio je la gabelle, porez na sol, jedan.
od najnesnosnij.h poreza prije Revolucije. — 17. U tom jc stihu L a
Fontaine morao m.sliti na sudbinu svoga nekoc vrlo mocnoga i bogatoga
zastitnika, nadintendanta financija Fouqueta, koji je 1661. godine pao
u nemilost i dospio u zatvor.
5. V U K I P A S ( I j )
Basna se nalazi kod Esopa i kod Fedra ( I I I , 7 Cams et lupus). —
Rousseau, promatrajuci L a Fontainove basne s gledi.sta njihove odgoj-
ne vrijednosti, tvrdi, da su one s toga gledista cesto skodljive; takva da
je i ova basna svojom tlegon d'indcpendance*. On kaze, kako jc vidio-
jednu djevojcicu gdje plaie slusajuci tu basnu; bila je ocajna, sto je uce
uvijek samo pokornosti (docilite). »La pauvre enfant s'ennuyah d'etre
d la chatne; elle se sentait le cou pele; elle pleurait de n'etre pas loup'
(Emile I L ) . — Dakako da je L a Fontaine ovom basnom sibao servilnost
plemstva i gradanstva svoga vremena prema kralju i dvoru. H . Taine
lijepo kaze, da je pas »udvorIca, ropski sluga duha vise nego tijela.*
6. G R A D S K l MIS I P O L J S K I MIS ( I 9 )
Slobodno prema Esopu (297 ed. Halm.). U novijoj franc, knjizev-
nosti obradio je tu basnu Andrieux. — Rijec »slava« upotrebljena je
ovdje u smislu »cascenje, gozba«. U prijevodu se pokusao zadrzati sen-
tenciozni karakter francuskih stihova, koji su vec postali poslovi^ni
(»Fi du plaisir — que la crainte petit corrompreh) — I tu dolazi
izrazaja L a F-ova ljubav prema slobodi i ncsputanosti, kao i u basni
Vuk i pas.
7, V U K I J A N J E ( 1 1 0 )
Izvori: Esop (247 ed. Halm) i Fedro I i . — Ovo je jedna od
najpopularnijih L a Fontaineovih basni, u kojoj on Jigose pravo jacega,
znacajni nazor feudalnog doba. Snazni kontrast izmedu nasilnog nastupa
Tuka — tipicnog predstavnika plemstva jos iz sredovjecnoga Romana o
Usici — i poniznog tona janjeta daje svojim porastom (climax) dijalogu
ove basne upravo dramsku snagu. Chamfort (1741.—1794., pisac djela
fJoge de La Fontaine, 1744.) veli za ovu basnu: »Ovu basnu poznaju svi,^
cak ! oni, koji ne poznaju nijedne druge. Osobitu njezinu Ijepotu tvort
istiriitost dijaloga. Mnogi ljudi, £ini se, da u ovoj basni vide samo
•svakidasnju istinu, kako jaki tlaci slaboga. Za to ne bi trebalo napisati
basnu. Ljepota je njczina u tome, sto vuk tvrdi, da ima pravo u svojoj
nepravednosti, i tek onda napusta svaku izliku i nadmudrivanje, kad
je odgovorima janjeta dotjeran do apsurda«. — T u je basnu obradio i
I . A. Krilov kod Rusa. .
8. S M R T I D R V O S J E C A ( I 16)
Gradu je pisac uzeo iz Esopa (90 ed. Halm), a potaknule su ga
na to rijeci Mecenine, navedene u jednoj Senekinoj poslanici, kako je
^ovjeku uvijek stalo do zivota, pa makar bio bez ruke, bez noge, bez
zubi, bez snage. — Nevoljc, na koje se drvosjeca tuzi, pokazuju, u kako
su teske prilike narod bacili dugotrajni ratovi Luja X I V . H . Taine naziva
ovu L a Fontaineovu basnu »un sombre tableau de Holbeino, a S. S.
Mokuljski, pisac naseg pogovora o L a Fontaineu, istice, kako je L a Fon-
taine znao nalaziti neobicno realne boje za prikazivanje siromaha, koji
strada ju od preteska rada. Takav je, na primjer, lik drvosjece u basni
Smrt i drvosjeca, kaze spomenuti pisac.
9. L I S I C A I R O D A ( I 18)
Basna poznata od najstarijih vremena (Esop; Fedro I 26, Vulpis
tt ciconia, i dr.). Stihovi 17. i 23. upotrebljavaju se danas vec poslovicno u
saljivom smislu (fr. 17. Bon appetit surtout, renards n'en manquent point;
23. Mais le museau du sire etait d'autre mesure).
do-
10. K O K O T I B I S E R ( I 20)
Izvor Fedro I I I , 12, Pullus ad margaritam. — Kod Rusa je dao lijepu
obradbu te basne 1. A . Krilov. Basnom se hoce reci, kako ljudi, ne
znajuci pravu vrijednost, preziru ono, sto je bolje, a uzimaju gore.
I I . H R A S T - 1 T R S K A ( I 22) .
Ova basna, radena prema Esopu (179 ed. Halm), smatra se majstor-
skim djelom. Chamfort veli: »Ta je basna ne samo najbolja u prvoj
knjizi, nego je mozda i najsavrsenija kod L a Fontainea«. A postoji i
tradicija, da ju je L a Fontaine najvise volio. Zadnji stihovi (31—32)
pjesnicka su parafraza, uzeu iz Vcrgilove Enejide ( I V , 4 4 5 ) .

12. D V A B I K A I Z A B A ( I I 4)
Izvor; Fedro I 30, Ranae metuentes Taurorum proelia. — Ovu
basnu mnogi knjizcvni kritici i pisci visoko cijenili, isticuci lakocu, kojora
La F. prelazi iz visokog stila u tamilijarni, i obratno. Saint Marc Girardin
jc u svojim predavanj ma ( X l l l e Icjon, t. L ) iznio mnogo lijcp h razma-
tranja o moralu ove basne, koja istice gorku istinu, kako mali, iako ncvini,
stradaju u borbi izmedu vel k h. Horacije u prvoj knjizi poslanica (11, 14)
kaze: Quidquid delirant^ reges, plectuntur Achivi (Stogod ludo cine kra-
Ijcvi, od toga trpc Ahajci).
13. P T I C A R A N J E N A S T R I J E L O M (116)
P'sac je basnu uzeo od Esopa. Isti je motiv obradio i kod nas Josip-
Eugen Tomic u pjesmi Ranjen orao, ali kol ko je dublj ne znao fran-
cuski pjesnik dati primjenom toga sluiaja na sav ljudski rod! — U fr.
originalu stoji: enjants de Japet (Japctova djeca — misli; ljudski rod);
to jc mitolo ka rem.niscencija na Horac.ja, po kojcmu je Japet (Prometej)
donio ljudima vatru s neba i s njom sva zla. — Voltaire istide, da su
zadnja dva stiha ove basne jedna od najboljih basnoslovcev.h maks.ma.
. . , . 14. L A V I K O M A R A C ( I I 9 )
Grada je uzeta iz Esopa (br. 234 ed. Halm), ali ju je L a F . obradio
s'amosta'no i upravo majstorski. Isti predmet kod Lessn<?a (basna to) i
drug.h obradivaca ne dosizc ni izdaleka La F. ovu obradbu.
Basna lijepo istice odnose medu Ijud'ma, ali i hirovitu promjen'jivost
nogadaja u ljudskom zivotu. Pouku basne potvrduju grcke poslov ce:
'"h're.OTt y(x) (iri'l/yyi / I / " - ' (/ mrav ima zuc). "ICjf.l •/•() ij I'vht O.TrJ.i'iriX
(I muha ima sle'zenu slezenu misli kao sijelo srdzbe). Publius Syrus
kaze: Inimicum quamvis humilem docti est meiuere (Mudrac se boji
prijatelja, makar kako on skroman bo). Benserade ovako zavriava svo)
116. sonet: Dans le monde it n'est point de petits ennemis (Na
nema malih dusmana).
. . I f . L A V I MIS ( I I T I )
• 16. G O L U B I M R A V (11 12)
Ove dvije basne povezane su zajednickora osnovnom idejom, kako
treba biti svima usluzan, pa i manjima od sebe, jer svi ljudi jcdni
druge trcbaju. T o i nije toliko neobicno, jer L a F.-ove simpatije su uvijck
142
na strani slabijega. Sto nas vise cudi, to je, da L a F . pokazuje kod jacega
stanovitu gestu piemcnitosti (a narocito kod lava, u prvoj basni); no to
mu je trebalo, da pokaze, kako mu se slabji za to oduzio. — Moglo bi se
su; JOS pr:m.jct.ti, da su misli na kraju basni ( I I 11, st. 1 7 . - 1 8 . , I I 12. si. 19.)
izvan stila, no H . Regnier istice, da su to naprosto prakticne refleksije,.
koje La F . i inace znade uplcsti u svoje basne, bez veze s onim, sto se
prije govori.
Obje j c basne L a F . nasao kod Esopa (256 i 296 b. ed. Halm).
'^i' 17. Z E C I 2 A B A ( I I 1 4 )
_ 9^" Esopovu basnu obrad"o je kod Srba Zmaj Jovan Jovanov''<$.
La F. )c I ovdje znao finom aluzjom ;st. 13—14, 3^—33} pok.-zati, kako
on u svojim zivotinjama pr.kazujc ljude svoga vremena, a cesto puta
i svih vremena.
. . . c. i 8 - K O K O T I L I S I C A ( I I 15).
Basna se nalazi kod Esopa (225 ed. Halm). — 12. Kresove zapalite
(od veselja da proslavimo taj mir): u mnogim je fr.incuskim pokraj nama
obcaj, da se kod velik h sve.anosti pale kresovi, bas kao i kod nas-
(Ivanjski krijcs). — 28. Dade petam v;etra, u fr. tire ses grigues, t. j . po-
- vudc gore hlace, da bi mogla bolje trcati.
^. - 19. P A U N I J U N O N A ( I I 17)
Izvor je Fedro Pavo ad Junonem ( I I I 18), gdje se (u stihu 12.)
lialaze i njcci, poivc analogne stihu 23. i 24.: augurium corvo, laeva
cornici omina (sc. data sunt) — i . Junona, drugarica jupiterova, vrhovna
bozica kod Rimljana ^kod Grka: Hera); njoj je b.la posvecena ptica paun.
ne-
20. M L I N A R , N J E G O V S I N I M A G A R A C ( I I I i )
svijetu
Voltaire u jednom pismu kaze, da je ova basna remek-djelo na&g
pjesnika. H . Taine hvali ..slikoviti i podru^lj vi jczik, izrazite i poslo-
vicne metafore, seoske dosjetke-, sto ih je La Fontaine upotrebio u ovo;
basni, d.t vjcrno pr.kaze scoski naiin zivota.
Basna je posvecena La F . ovu prijatelju Franfoisu de Maucroy (1619.—
1708.), takoder knj zcvniku. koji je postao svecenik, kad sc La F . oicnio-
(1647.). Nju doista spominjc u svojima Memoires (1651.) Honore de R a -
\
' • • • V',i;f';^ :• "v•••-J
•can (1589.—1670.), jedan od Ijubimaca-uienM pjesnika Fran90isa de'
prije nase ere. Narod ga je veoma volio; on je uspio — kaJe se — ovom
Malherbea IJ55.—1628.). Malherbe je reformator francuske poezije, osni^
pricom skloniti plebejce, da se povrate u Rini, kad su sc zbog razlicitog
vac klasicne poetke; isprva je h.o sljedbenik Plejadc, pjesnicke skole
X V I . stoljeca, a kasnljc je napadao nju i njczina glavnog predstavnika nasilja sa strane patricija bili preselili na t. zv. sveto brdo.
Ronsarda. Malherbe nije svojih nacela iznio u posebnoj knjizi, nego ih
poznajemo iz obilnih opazaka u jednom primjerku pjesama Philippea
22. V U K U U L O Z I P A S T I R A ( I I I 3) "
Desportesa, kao i iz spomenutih Racanovih memoara. L a Fontaine se'
Malherbeu neobicno divio. — Iza 73. stiha ispustena su dva stiha fran- Analogue je ovu temu obradio talijanski pjesnik Verdizotti u svojoj
cuskog originala, jer su svojim aluzijama cak i francuskomu danasnjem basni: Del lupo e delle pecore. Esopova basna takva naslova nalikuje ovoj
iitatelju nerazumljiva bez poscbnog objasnjcnja. samo po svom moralu: »Zasluzujem, sto mi se dogodilo, rece vuk umiruci
Zbog potpunosti spominjcmo ta dva stiha ovdje: jaretu; kao kuhar, nisam se smio izdavati za sviraca frulc*. Inace jc fabula
sasvim razlicita. — 13. lazni Ive, t. j . vuk, kao kontrast pravom Ivi (st.
Nicolas, au rebours; car, quand il va voir Jeanne, • .
14), pastiru. U franc, se pastir zove Guillot, demlnutivni oblik od Guil-
// monte sur sa bete; et la chanson le dit.
laume (Vilim); u hrvatskom je stavljeno kao popularno ime Ive. — 32—33.
(N.kola natraske; jer kad posjecuje Ivanku, ' J : . . . ';• Moralu ovih dvaju stihova prigovarali su pcdagozi; no treba imati na
Zajasi svog magarca; to i pjesmica veli). umu, da L a F.-ove basne nisu prvenstvcno namijcnjene djeci, nego da
prikazuju ljude onoga vremena i odrazuju shvacanje tog vremena, a ne
Stihovi pjesmice, na koju se tu aludira, glase:
smijemo zaboraviti, da L a F . cesto i ironizira u svojim poukama.
' ' ' Adieu, cruelle Jeanne; ••']•':-. • ' ;
Si vous ne m'aimez pas, . . ' 23. Z A B E T R A Z E K R A L J A ( I I I 4)
Je monte sur mon ane, • ^-' ' • ~ '/'•
Pour galoper au trepas. " - . "X'' T a je basna obradena kod Esopa (j6, 76 b., Halm) i kod Fedra ( I 2 ) .
— Courez, ne bronchez pas, — L a F . se na svoj diskretni nacin izruguje ljudima, koji su nezadovoljni
Nicolas; , i demokratskom vladom i zele monarhisticki rezim. H . Taine kaze, da
Surtout n'en revenez pas. postoji slicnost izmedu karaktera burzo^'zije i karaktera, ho ga ova basna
pridaje zabama, a to svakako nije bas laskavo za burzoaziju. —^ 4. Zevs,
(Zbogom, okrutna Ivanko; ako me ne uzljubis, uzjasit cu na svog magarca,
najvise bozanstvo u grckoj mitologiji; kod Rimljana Jupiter. - .
da odjasim trkom u smrt. — Trii, nemoj da se spotakncS, Nikola; i da se
tlikako nisi vratio).
Cetiri posljednja stiha basne konac su razgovora izmedu Malherbea 24. L I S I C A I J A R A C ( I I I 5)
1 Racana.' Sadrzaj je obraden kod Esopa (45 ed. Halm) i Fedra ( I V 9). L a F .
je dosta vjemo slijedio grcki uzor (na pr. St. 9—15). N a sli2nu sc temu
2 1 . U D O V I I Z E L U D A C ( I I I 2) •
vratio L a F . kasnije u basni Le Loup et le Renard ( X I 6 ) , gdje lisica ulazi
Ovoj je priifi i z v o r Esop (197, Halm); nalazi se kod mnogih drugih u ^abar na zdencu, da bi se spustila dolje, jer odraz mjeseca u vodi
pisaca, ali ju je na siroko i duhovito obradio i Rabelais ( I I I . knj., gl. I I I . smatra sirom; kasnije nagovori vuka, da sjedne u drugi cabar i spusti se
i I V . ) , cija je djela i jezik, dakako, L a F . veoma dobro poznavao i upo- u zdenac, i na taj naiin digne gore cabar s Hsicom. H . T.aine istice, da
trebljavao. Historija Menenije Agripe nalazi se kod Tita Livija ( I I , 32) i lisica (udvorica), kad ne laska ljudima, onda im se ruga i uvrcdama
Plutarha. — 24. U Esopovoj basni alegorija se primjenjuje na vojsku i placa njihove usluge. — 3 1 . Moral basne je kod Fedra drukciji. On kaze:
njczina zapovjednika. — 33. Menenije Agripa, rimski patricij, kpnzul 503. cim lukavac u nevolju dode, gleda se iz nje izvuci na Stetu drugoga.

in B.isne 145
 25. V U K I R O D A ( I I I 9) 29. M A C A K I S T A R I MIS ( I I I 18)

Vrela: Esop (276 b.), Fedro ( 1 8 ) . — Basnu su obradivali cesce u

Vrelo: Esop (15 ed. Halm) i Fedro ( I V 2 : De Mustela et Muri-
•francuskoj knjizevnosti (medu pstalima Marie de France i Le Noble);
bus.) — 2. Zderislanina, fr. Rodilard (u basni I I 2 Rodilardus), ime, koje
kod Nijemaca ju je obradio Lessing ( I I 4 ) , samo je mjesto rode uzeo
bi bolje pristajalo misu, uzcto je iz Rabelaisa (knj. I V , pogl. L X V I I ) ;
idrala. Basnom se istice nezahvalnost velikih prema uslugama malih.
tamo je Panurge »egratigne des gryphes du celebre Chat Rodilardus*. —
• I * ' . ^v-; » . J . • il .. -'• • ... \-' -. V 3. Atila, hunski kralj, dobio je u povijesti naziv »bic bozji* (le fleau de
'V 26. L A V O B O R E N O D C O V J E K A ( I I I 10) v i Dieit); prema tomu veli L a F . »bic misji« (le fleau des rats). — 35. Macan,
frc. Mitis (od lat. = blag), zapravo kao od miloste »mica«; a za muzjaka
Sadriaj uzet iz Esopa (63 ed. Halm). — Horacije u svom Djelu O sc veli »macan«. — 4 1 . Sitnokroka celjad, frc. la gent trotte-menu. —
p'jemickom umijecu (st. 9—10) kaze; 4 3 . prakticar, frc. un vieux routier (izraz uzet iz Rabelaisa), iskusan co-
vjek, koji ima mnogo prakse. — 52—53. Shakespeare okrecuci misao, do-
. . . Pictonbus atque poetis ••
vikuje preko Hekate vjesticama (Macbeth I I I 5 ) ;
Qtiidlibet audendi semper fuh aequa potestas.
. ''S •. ..•
(Slikari i pjesnici imadijahu uvijek jednaku slobodu odvaiiti se na And you all know, security
Uto im drago). Is mortals' chiefest enemy.
n — 1 2 . O v i su stihovi postali poslovicni. U francuskom izvorniku oni
glase: (A svi v i znate, da je pouzdanje najkobniji dusmanin smrtniki).
Avec plus de raison nous aurions le dessus,
Si mes con feres savaient peindre.

Kod Le Noblea se lav ne za do vol Java samo oStroumnom refleksijom, 30. S O J K A N A K I C E N A P A U N O V I M P E R J E M ( I V 9)

nego sapom i zubima prakticno dokaza 6ovjeku, tko je jadi. .
•':";••<"•• 27. L I S I C A I G R 0 2 D E ( I I I n )
Uzor: Esop (33 ed. Halm); Fedro ( I V 3 : Vulpis et uva). i . Gas-
konjska lija: stanovnici Gaskonje slove kao hvalisavci. — il normanska
mozda: stanovnici donjeg toka Seine na zlu su glasu kao prevejanci.
Izvor: Fedro ( I 3 : Graculus superbus et Pavo). Rijec graculus ozna-
' ' ' cuje vrst vrane ili gavrana, ali stariji su joj francuski rjecnici pogresno
davali znacenje sojke (le geai). — 10—14. plagijator, koji prepisuje tudi
tekst, pa ga izdaje kao svoj: »kitl se tudim perjem*. — Ova je basna
jedna od mnogih L a F . satira na tastinu. Kad se plagijatori otkriju, odu-
zme im se i ono, sto je njihovo.

" '• 28. O S T A R J E L I L A V ( I I I 14)

'•• . \ . V : 31. S O K R A T O V A R I J E C ( I V 17) ', : y-^^^ I'
Izvor: Fedro ( I 2 1 : Leo senex, Aper, Taurus et Asinus): — Taine
smatra stihove, kojima se crta lav, »nobles vers, gdje je lav prikazan
herojski kao lice iz Corneilleove tragedije.« Znacajno, da kod L a F.-a, Uzeto iz Fedra ( I I I 9 : Socrates ad amicos.) — i . Sokrat, atenski
magarac (Fedro ga naziva ^naturae dedecus' — pogrda prirode) ne daje filozof, ucitelj Platona i Aristotela, protivnik sofista, bio je osuden na
udarca lavu, te je tako njegovo dostojanstvo manje povrijedeno. U nasem smrt otrovom, pod izlikom da kvari mladez (469—399 prije nase ere).
je prijevodu upotrebljena rijec »osao«, jer ona ima kod kajkavaca naro- Prema podacima starih pisaca, Sokrat je imao kucicuolxUhov), neznatne
cito pogrdno znacenje. Drugi basnoslovci obradbom ove basne isticu po-. vrijednosti. — 13—14. Misao o rijetkosti pravog prijateljstva izrecena je
uku, da u nesreci nema prijatelja, da covjeka, kad je slab, preziru, i da kod Fedra rijecima: »Vulgare amici nomen, sed rara est fidesr (Obicno je
nije dobro stvarati sebi neprijatelje, kad je covjek mocan. ime prijatelja, ali vjernost je rijetka).

146
 . 3^- S T A R A C I N J E G O V A D J E C A ( I V i8)
Prema Esopu (103 ^ed. Halm). — Isti je sadrzaj obraden i kod Plu-
tarha, a nalazi se i u svima novijim knjizevnostima. Osnovna je misao
izrazena. kod Salustija (Micipsa govori svojim dvjema sinovima i Jugurti):
'Concordia parvae res crescunt, discordia maximae dilabuntur<r. (Slogom
rastu male stvari, a neslogom se i najvece raspadaju). Kod nas ima za to
poslovica: »Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari*, ho jc ovdje u
prijevodu parafrazirano u stihovima 2 4 — 2 j . — i — 5 . Ovim je stihovima
La F . jasno istaknuo, kako smatra svojim ciljem prikazati zivot
vremenika, i joi prekorava Fedra, da pise samo zbog slave!
33. S K R T A C , K O M U S U U K R A L I B L A G O ( I V 2 0 ) .
Izvor: Esop 98. — i . Tu.su maksimu mitogi isticali (Ovidije, Horacije,
Montaigne). — 5. Diogen, grcki fiiozof-cinik, koji sc ovdje s pravom na-
vodi, jer je smatrao, da je onaj sretan, komu malo treba. Lessing ( I I 16)
u svojoj obradbi dodaje, kako skrtost rada zavist. Skrtac, kojemu je su-
sjed svjetovao, neka si umisli, da je kamen, koji 6e staviti mjesto blaga,
samo blago, pa cc biti sretan, odgovara: »Ali drugi ce tako biti od mene
bogatiji. Bijes me hvata, kad na to pomislim.*
34. R I B I C A I R I B A R ( V 3)
I z Esopa 28. — %. Pa i to je nesto, frc. Tout fait nombre, podsjeca
na poslovicu: Tout fait ventre, pourvu que ga rentre. — 16. Krezo, zadnji
kralj Lidije (563—J46. pr. nase ere), pobijcdcn 54^. od Kira, pcrzijskog
kralja; bio je ,u starini glasovit zbog svoga bajoslovnoga bogatstva, U frc.
originalu stoji tquelque gros partisan*, sto znaci (prema rjccniku Fure-
tiereovu, 1690.): »un financier, un homme qui fait des traites, des
avec le Roi. . . c ; bili su to zakupci poreza, koji st organizirali drustva, da
ga mogu ubirati. Ovdje je uzeto kao izraz za velikog bogatasa; dakle
»Krezo«. — 24—25. U originalu je
Un Tiens vaut, ce dit-on, mieux que deux Tu I'auras.
L'un est sur, I'autre ne Vest pas.
T o hrvatski znaci: »Vise vrijedi jedan: evo ti, nego dva: dobit ces. Jedno-
je sigurno, a drugo nijc.« Spanjolci imaju istu poslovicu: Mas vale un Toma
que dos Te dare (vise vrijedi jedan uzmi, nego dva dat cu ti). Ovdje jc
upotrebljena nasa poslovica.
'-.yi'''• . 148 .• • •
35. R A T A R I N J E G O V I S I N O V I ( V 9)
, Izvor: Esop 98. — i — 2 . Francuski glase ti stihovi ovako:
Travaillez, prenez de la peine: .
Cest le fonds qui manque le mains. '
To znaci: Radite i cvrsto uprite; to ( t . j . rad) je kapital, sto donosi
sigume kamate, koji ne ce zatajiti (il ne manque pas).
svojih su-
36. G O R A K O J A R A D A ( V 10)
Izvor: Fedro I V 2 2 : Mons parturiens. — Basna varira poznati Ho-
racijev stih: Parturiunt montes, nascetur ridiculus mus (Radaju brda, a
rodit ce se smijesan mis. — Hor., O pjesnickom umijecu st. 139.) — Titani,
sinovi Uranosa (neba) i Gee (zemlje), pobunise se protiv bogova i poku-
sase da se popnu na nebo, slazuci goru na goru; ali ih Zevs (Jupiter) osinu
gromovima i obori.
37. K O K A , S T O J E N E S L A Z L A T N A J A J A ( V 13)
Izvor: Esop 343. — 9—12. Od g. 1 6 6 1 — i 6 6 j . zasijedala je tchambre
de justices, koju je ustanovlo Colbert, intendant (ministar) financija, da
prcgleda prihode novcara (poreskih zakupaca) od g. 1635. dalje. Iznos
globa i naknada, sto su je oni imali platiti drzavi, iznosio je do sto i
deset milijuna livrL
38. M A G A R A C I R E L I K V I J E ( V 14)
Kod Esopa se radi o idolu, ali L a F . je prenio radnju u ktS^ansku
partis
sredinu. Ipak je ostavio u stihu 8. izraz idole (u prijevodu u St. 9.). K a i e
se, naime, da su se magarcima sluiili za prijevoz potrebnih stvari za mi-
sterije iz Atene u Elcuzin, grad u Atici, glasovit sa stovanja bozice Cerere
i njezinih misterija. Moral basne je, da ne sudimo ljude po vanjstini, nego
po njihovoj pravoj vrijednosti.
39. J E L E N I T R S ( V 1 5 )
I z Esopa 127. — I I . psi mu utrobu raznijese, frc. la meute en fait
curee: cures su oni dijelovi divljaci, koji se dobacuju psima. — 12. Jeleni
i srne imaju oi'Osene oci, kad ginu.
 40. Z M I J A I T U R P I J A ( V i6)
Prema Esopu i Ftdru ( I V 8: Vipera et Lima). — 12. Mene slomi
samo zub vremena: »Ta filozofska ideja, koju je L a F . ubacio u govor
turpije, ima jak ucinak, jer je potpurio neocekivana* (Chamfort). —
19. Ovaj stih je ocito inspiran Horacijcvim stihom: Exegi monunientum
acre perennius ( I I I , oda X X X , st. i . — Podigao sam spomenik, trajniji od
mjedi). — Ovom se basnom istice, kako lijcpo i vrijedno djelo ostaje,
usprkos svim zlonamjernim i neznalackim kriticima.
4 1 . M E D V J E D I D V A D R U G A ( V 20)
Izvor: Esop 3 1 1 . — 9. U originalu je: Dindenaut prisoit moins ses
moutons qu'eux leur ours (Dindenaut je manje hvalio svoje ovce negoli
oni svoga medvjeda) — Dindenaut je, kako je poznato, podrugljivi trgovac,
o kojemu govori Rabelais u prizoru s Panurgeovim ovcama. — 21—22.
Pripovijeda se, da medvjed ne dira u Ijesinu ili u strvinu. K a d n a i d e na
tijelo, njuJi mjesta »gdje se dise«, t. j . usta i nos. — Prema ovoj basni
stvorcna je od starlne uzrecica *vendre la peau de I'ours* (prodavati me^
dvjede krzno), kad sc trosi unaprijed novae od nesigurnih prihoda. —
Basaa uci, da nesigurno ne smijemo uzimati kao sigurno.
42. M A G A R A C U L A V L J O J K O Z I ( V 21) '
Kod Esopa basna 336 (ed. Halm). — Basna jc satira na tastinu.
Moral na kraju basne (11—14) kazuje, kako prava vrijednost covjekova
ne ovisi o njegovu vanjskom izgledu i nakitu, nego o unutarnjoj vrijednosti.
43. K O K O T , M A C K A I M I S I C ( V I 5 )
O v a se basna nalazi kod talijanskog fabulista Verdizottija (b. 2 1 ) :
Del Topo giovine, la Gatta e'l Galletto. Stari su je propovjednici rado
uplitali u svoje propovijedi, da pokazu kako vanjski izgled moie varati.
»To je opet jedna basna, koja se moze smatrati majstorskim djelom. P r i -
povijedanje i moral nalaze se u dijalogu osoba, pisac se jedva pokazuje,
u kakvih pet-sest stihova, koji se odlikuju vanrednom jednostavnoscu...
N i k a nije previse u toj basni, i nista nije zanemareno*. (Chamfort).
ISO
44. J E L E N I N J E G O V A S L I K A U V O D I ( V I 9)
Basnu je obradio Fedro ( I 12) pod naslovom: Cervus ad fontem. —
Mnogo je obradivana i u starijoj francuskoj literaturi (od Marie de France
do Le Noblea). — Kratki stihovi 11.—18. (i u originalu) mozda su bili
od autora odabrani zato, da bi sugerirali brzinu tcmpa, kojim se odvijala
trka jelena pred psom. — »To je jedna od onih basni, koje moralna pouka
ima najvise primjena, i koju treba najcesce opetovati nasoj tastini«, veli
Chamfort, navodeci usput i L a F.-ovo misljehje o tastini iz jedne druge
basne. Citiramo, zbog njihove znacajnosti za shvacanje pjesnikovo, i ta
dva stiha (Basna V i , St., 19.—20.):
La sotte vanite jointe avecque I'envie,
Deux pivots sur qui route aujourd'hui noire vie.
(Glupa tastina, spojena sa zaviscu, dva su stozera, na kojima pociva
[kotrlja se] danas nas zivot). •
45. Z E C I K O R N J A C A ( V I to)
Izvor: Esop 420. — 6—7. Kukurijek (cemerika, kihavac) uzimao se
kao purgativno sredstvo, ali su ga u starini mnogo hvalili kao sredstvo
protiv ludila. Jos i danas se u frc. kaze ^avoir besoin d'ellebore« (trebati
kukurijeka) u smislu »ne biti sasvim pri zdravoj pameti«; u tom smislu
S8» u basni upotrcbljava zee (»sladim« upotrijebljeno podrugljivo). —
18—19. Podsjeca na stihove 16—18 i 21—22 basne »Zec i zabe« ( I I 14),
gdje se vidi, kako zee osluskuje svaki dasak vjetra, od straha pred progo-
niteljlma.'— 22. »2uri se polagano«, prema latinskoj: festina lente! U f r c :
Elle se hate avec lenteur. L a Bruyere istice moralni smisao ove basne
rijecima: »Vecina ljudi, da stignu cilju, radije upotrebljavaju veliki napor,
nego dugu ustrajnost. Cesto ih preteku drUgi, koji su bili iza njih, i koji
idu polagano, ali ustrajno.« Osim toga basna pokazuje, da povrh prirodnih
darova treba svojski rad u zivotu.
46. B O L E S N I L A V I L I S I C A ( V I 1 4 )
Ova je Esopova basna u starini, a i u- srednjem vijeku, cesto obra-
divana. L a F . joj je dao novog cara, sluzeci se djelomicno starim sluzbenim
jezikom i stilom dvorske kancelarijc (u frc. vassaux, ambassade, passe-port,
deputes; u prijevodu: podanstvo, poslanstvo, ukaz, propusnica, poslanici).
»Ove formule, uzete iz drustvenog iivota ljudi, a prenesene u zivotinjski
svijet, imaju dvostruku vrijednost za nas: da su saljive, i da nam nepre-
kidno dozivaju u pamet, da se to o nama radi u basnama.« (Chamfort).
 47. P A S , K O J I J E I S P U S T I O MESO, D A U H y A T i NJEGOVU
S J E N U U V O D I ( V I 17)
Izvor: Esop 2 3 3 ; Fedro^ ( I 4 : Canis per fUvwrn carnem ferensV
acz obzira na sadrza; basne, koja je poznata od starine, treba istaknuti
lirski karakter prvih cetiriju stihova, koji su narocito znacajni za L a F .
(Isp. basnu V I I 10: Mljekarica i cup mlijeka, st. 3 0 . - 4 3 - ) . Zanimljiva je
prcmaka ove basne u zbirci prica Pancatantra, gdje se iznosi, kako
je nekog starog seljaka ostavila njegova iena i posla za ljubavnikom. K a d
ju je ovaj potonji napustio, susrete se, na obali rijeke, sa sakalom, koji
ispusti komad mqsa i potece za nekom velikom ribom, koja se istegla na
obali. Meso odnese Ijes'inar, riba skoci u vodu, i tako-se zena i sakal
narugaju jedno drugom, uz cestitu pouku.
48. 2 I V O T I N J E O B O L J E L E OD K U G E ( V I I . i )
Ovu je basnu Chamfort oznacio kao najljepsu L a F.-ovu basnu, a i
kao najljepsu basnu uopce. Predmet je uzet iz sredovjecne propovijedne
knjizevnosti. I ruski knjiievnik historik Mokuljski veli, da je ovo .jedna
od najboljih basni« i da »daje potresnu sliku bespravUja i tlacenja malih
ljudi, koji uvijek placaju za tude grijehe. T a je misao divno izrazena u
dvostihu, kojim zavrsuje basna* (st. 63—64). T a je misao istaknuta. 1
drugdje kod L a F . , tako na pr. u basni Dva bika i zaba ( I I 4, st. 19.—20.).
Chamfort pise: Ova je basna, rekao bih, povijest citavog ljudskog drustva.
Mjesto prizora je impozantno: odrzaje se glavna skupstina zivotinja. Povod
je strasan: sveopca kuga; opce dobro: da se spasi citav zivotinjski s v i j e t . . .
Govori triju glavnih osoba: lava, lisice i magarca, ocrtani su takvom isti-
nitoscu, da to ni sam Moliere ne bi mogao nadmasiti.
Girardin opis kuge kod L a Fontainea poreduje sa Sofoklovim opisom
Tebe, kugom poharane, na pocetku Edipa kralja. — Had, grcki bog
podzemlja, a onda i podzemlje samo. U frc. Capable d'enrichir en un jour
VAcheron; Aheront je rijeka u podzemlju. Preko te su rijeke morale, po
antiknom vjerovanju, prijeci duse n i putu u pakao (v. Dante, Inferno,
I I I 7 1 . i 78.). T a j je stih analogan Sofoklovu 30. (A cvilom, placem bogati
se crni Had). — 21.—22. Dobrovoljna smrt Kodra u Ateni, Aristodema u
Meseniji i t. d. — H . Taine, koji u liku lava vidi despota, okorjcla u siv-
moljublju, tumaci njegov govor (st. 15.—33.) ovako: »Kad ga je zlokobni
udes prisilio, da se svjetujc s drugima, on drzi divan govor o opcem do-
bru, a misli zapravo samo na svoje dobro. Kuga je tu; treba da se irtvuje
neka iivotinja. Sad su mu podanici »dragi druzi* i pred njima vrsi opcu
ispovijed. Kaze »ne budimo blagi i sudimo strogo*. Savjest mu je neo-
bicno opterecena: on pronalazi svakakva umorstva, pojedenc ovce, ubogc,
nevine zivotinjc, pa i samog pastira, i dodaje: Zrtvujem se rado, ako treba.
Kakva li prijegora! K a k v a samoodricanja! No i sama vrlina ima mjere,
i ponuda ima ogranicenja. Tada zastaje, mijenja ton, gleda oko sebe, da
ga razumiju, pa nastavlja »ali nek savjesti ispit svak ucini mali.* T u smo!
Kralj trazi magarca i poziva dvorjanikc, da ga pozovu. Prepredeni poli-
ticar ostaje tiranin i postaje licemjer.« — 3 4 . - 4 - - Laskavi dvorjanici (u liku
lisice) uvjeravaju tiranina u iskrenost njegovc kreposti, njegove zlocinc
nazlvaju icascu*, arlstokratskom dokazu dodaju filozofski, govornik krune
(lisica) napada pastira, jer da on vrsi nad iiyotinjama »neko pravo umi-
sljeno*. — j 6 . — 5 7 . Vuk, servilni dvorjanik, besavjesni advokat, zahtijeva
za magarcev mali prekrsaj smrtnu kaznu i tako zeli xspasiti drustvo*.
• 49. M L J E K A R I C A I C U P M L I J E K A ( V I I 10)
Ova je basna porijeklom iz Orijenta, a L a F . ju je nasao kod Bona-
venture des P(Sricrsa u novcli Comparaison des alquemistes a la bonne
fermne qui portoit une potee de lait au marche (u Thresor des recreations,
Rouen 1611., nov. 14., str. 230.). Farsa Pot au lait (st. 29.) spominjc se
i kod Rabelaisa ( I 33.), ali nije sacuvana. — U latinskoj obradbi u knjizi:
Democritus ridens, Mulier inani spe ditescendi injlata (Amsterdam, 1655.),
scljakinja nosi jaja na glavi, 'sto je ko'A L a F . tek prva etapa njezinih
sanja." — U stihovima 30.—42. probija L a F_^-ov >coeur melancolique*; isp.
V I I 17, S t . I . — 4 . — 32. Pikrohol (Picroc'hole, po grckom onaj, koji je
pun gorke ZBci.-jriX(>o';Ko2oc) lice iz Rabelaisova Gtjrgantoa, komicni tip
osvaj.aca, kao i Pir (Pyrrhus), kralj Epira, koji je s^njao, da ce osvojiti
citav svijet. — St.'43. " originalu glasi: Je suis gros Jean comme devant.
(Moglo bi se prevesti: Ja sam bijedni Martin kao i prije). Gros Jean i
Grand Tibault su dva seljacka imena iz jedne pjesme, koju citira Rabelais
(Prolog I V . knj., sv. I L , str. 263). Gornji je stih postao poslovican, a &ini
sc, da se u njem aludira na junake iz neke pucke pripovijctke, na nekog
pustolova, koji je spao na prosjacki stap nakon ogromnc. velicine i moci-
Za citatelja L a Fontaineova vremena ovaj je stih imao i .saljivi prizvuk,
jer se i pisac zvao Jean. ^
50. K R P O I N O V C A R ( V I I I 2)
Izvor: Bonaventure des Periers, nov. 2 1 . (Du Savctier Blondeau,
qui ne fut oncques 'en sa vie melancholic que deux fois, et comment il y
pourveut, et de son epitaphe), a mozda i njemacki prijevod Esopa od
 Burkharda Waldisa ( I V 82), koji se viSe podudara s L a F . . a koji je on
mogao poznavati iz kakve francuske verzije. I l i ima kakvo nepoznato
vrelo 1 B . Waldis i L a F . — Ruska basna Krilova ( V I I I i ) pod naslo-
vom Siromami bogatas obraduje slican predmet: pros jak, koji iznenada
postaje bogat, gubi mir i zdravlje, ali zadrzava zlato, ne usuduje ga se
uzivati, i konacno umire nad njime. — 2 6 . - 2 7 . Sve do konkordata, koji
je god. i 8 o i . sklopljen izmedu-Napoleona i papinskog legata Consalvi,
bilo je u Francuskoj mnogo blagdana, koji su padali na pojedine radne
dane u sedmici. — 32. skuda, frc. ecu bio je stari francuski novae u vri-
jednosti od tri franka. — 4 4 . - 4 6 . Isporedi mjesto kod Molierova Skrca
{On I , prizor 3. i 4 . ; cin I V . ; prizor 7.).
51. 2 E N E I T A J N A ( V I I I 6) . .,
Izvor :^ Abstemius, fab. 129., De Viro qui Uxori se ovum peperisse
dixerat. Slican predmet obraduje i Lodovico Guiccardini (u Detti e fatti,
""^'^ historija, veli Chamfort, vrlo je lijepo ispricana . . .
Dijalog zena vrlo je prirodan. T o jc jedna od sposobnosti L a F.-ovih,
koju nemaju drugi fabulisti«. — 2. U Livre des Lumiercs str. 69. kaze se
ovo: »Mudraci kazu, da su bez razbora tri vrste ljudi: koji teze za do-
stojanstvom u sluzbi kraljeva, koji radi pokusa kusaju otrov i , napokon,
oni, koji svoje tajne izdaju zenama.«
52. N E P O S T E N I C U V A R ( I X i )
Izvor nije siguran; spominjc se Livre des Lumieres ( I 26). Slicni se
sadrzaji nalaze-vec u indijskim pricama, a kasnije i u sredovjecnim fran-
cuskim fabliau-ima. — i . Muze, zastitnice umjetnosti, kcerke su boga J u -
pitera i Mnemozine, bozice sjecanja. — 2. U svojoj posveti Dauphinu L a F .
kaie, da on pjeva o Esopovim junacima (t. j . zivotinjama); u st. 6. izricito
k a i e : tje me sers d'animaux pour instruire les hommes* (Sluzim se zivo-
tinjama, da poucim ljude). — y. Pod jezikom bogova misli stihove. — 20.
Mudrac veli, misli se na stih 1 1 . psalma 115., koji latinski glasi: Omnis
homo mendax. — 21.—24. L a Fontaine istice,"kako je mali svijet bio pod
takvim pritiskom, da nije mogao slobodno izreci svoje misli. — 30. Cham-
fort, koji visoko cijeni L a F.-a, prigovara tomu, da se obicna laz trgovca
i si. usporeduje s proizvodima maste (fiction, kod L a F.-a feinte) pjesniki:
»To je trivijalno, makar i istinito. Pobrkati ta dva pojma znaci igrati se
rijetSima*.
53. D V A G O L U B A ( I X 2)
Prica potjece s Orijenta; L a F . ju je nasao u francuskim prijevodima
(Livre des Lumieres; Bidpa'i I ) . — UFrancuskoj se ova basna visoko cijeni;
smatra se pjesmom nad pjesmama prijateljstva. Cesto )e imitlrana. Hvale
je Saint-Marc Girardin, Chamfort, Guillon, Madame de Sevigne i dr.
Guillon istice »prirodnost pripovijedanja, ljupku jednostavnost osoba, raz-
nollkost slika, blagu i dirljivu osjecajnost...« i zakljucuje: >.Da je L a F .
napisao samo ovu basnu, ona bi bila dosta da ucini njegovo ime besmrt-
nlm, kao sto je jedina himna, sto nam se spaslla od Sapfe, sacuvala nje-
zino ime kroz stoljeca«. — 54. jer su nesvijesna, a i lakomislcna. — 77.
Amor (Kupido; grcki Eros), sin Merkurija i Dijane (Hcrmesa i Artcmlde),
po kasnijoj mitologiji Marta i Venere (Aresa i Afrodltc}, bog ljubavi. U fr.
tekstu le fils de Cythere (sin KItcre, odn. Kitcrke); KItera je jonski otok,
na komu je bilo svetiste Afroditino; u prenesenom smislu veli se Cythere
i za samu Veneru (Afreditu). — 83. K a d je ta basna izasla (1679.), bilo je
pjesnlku 58 godina.
j 4 . O S T R I G A I P A R N I C A R I ( I X 9)
Sadriaj je uzet iz Boileauove druge poslanlce (Epitrc I I . ) ; v. 4 1 . —
52.; g. 1669. jos je bila uvrstena u prvu njegovu poslanicu, ali 1672. ju jc
prenio u drugu. — »Ta je basna savrsena od pocetka do kraja. Moral,
odnosno lekcija razboritosti, koja iz nje proisticc, izvrsna je . . . Vidi se,
koliko je L a F . nadmaslo Boileaua; ovaj je, doduse, precizniji; ali zato nije
izbjegao suhoparnostI.« (Chamfort). — 15. U originalu jc Perrin Dandin.
To ime upotrebljavaju rado Racine, Moliere i L a Fontaine, a uzeli su ga
od Rabelaisa, gdje dolazi u ulozi mirovnog suca.
: 55. K O R N J A C A I D V I J E P A T K E ( X 2)
Orijentalnoga izvora (Livre des Lumieres, p. 1 2 4 . - 1 2 6 . ) . — ^ U ori;
jentalnim basnama kornjace sele, jer se presusio ribnjak, u komu zive, ili
jer dolaze ribari. Njihov se odlazak ispricava sam sobom, dok kod fran-
cuskoga pjesnika kornjaca polazi na put iz radoznalosti, pa je zato i
opravdariija kazna, koja je stize. — 13. Odisej, vladar Itake, sin Laertoy,
glavnl junak Homerove Odiseje, u kojoj sc. opisuju njegova desetgodisnja
lutanja nakon pada Troje. Neocekivano nam ga ovdje spominjc pjesnik,
praveci aluziju na Odiseju (st. 3.) i na Horacija (O pjesnickom umijecu,
St. 141.—142. i Poslanice, knj. I 2, 18.—20.).

56. D U N A V S K I S E L J A K ( X I 7 )
.Taj se dogadaj pripovijeda prvi put u knjizi Antonia de Guevara,
biskupa u Cadixu: Marco Aurelio con el Relox de Principes (Valladolid..
1529. .a i poslije u citavu nizu izdanja, kio i francuskih prijevoda). B i t
ce da je basnu L a F . uzeo iz Cassandrea, svoga suvremenika. Ruski litc-
rarni historik Mokuljski veli: »Najznatniji lik predstavnika narodne mase,.
sto ga je ocrtao L a F . , jest dunavski seljak, koji rimskom senatu podnosi
zalbu protiv tiranske uprave namjesnika, sto ih je senat postavio. On
ocekuje smrt zbdg svoje vatrene optuzbe, all ipak odlucujc da ka£e vlada-
rima svijeta svu istinu o stradanjima potlacenoga naroda. L a F . odbaguje
u toj basni obicnu, zanimljivu sadrzajnu ljusku i pretvara je u pravu optu-
zbu. Takvo produbljivanje basne, koje joj pridaje ozbiljnost tona i koje
je cesto praceno uklanjanjem zivotinjskih maski i drugih traditionalnih
oznaka vrste, opaza se u posljednjim knjigama L a F.-ovih basni«. —
3. Misic, na koga aludira L a F . , opisan je u basni Kokot, macka i mi-
sic ( V I 5). -r- 6. Sokrat i Esop bili su, prema tradiciji, vrlo ruzni. —
7. Dunavske zemlje od careva Druza i Tiberija u rimskom posjedu, bile
su povod ratovima Marka Aurelija (oko iSfi.) s Markomanima i Kvadima.
— Marko Aurelije, rimski car i filozof, nasljednik Antoninov, roden u
Rimu g. 121., umro u. Sirmiumu (Mitrovica)' g. 180.,. car od 161.—180. U
njegovim djelima nema govora o dunavskom seljaku; L a F . mu 'to pripi-
suje prema Guevarinoj knjizi. — J i . pretor, rimski upravitelj pokrajine. —
79.—80. Sjetimo se Jugurtinih rijeci (Salustije, Jugurtha, X X X V . ) : >Urbem:
venalern, et mature peritnram, si emptorem invenerit<: (Prodajna l i grada,,
1 koji ce brzo propasti, ako kupca nade).
57. S T A R A C I T R I M L A D I C A ' ( X I 8)
Izvor: Abstemius, fab. 167, De Viro decrepito arbores
— Izdavac kriticnog izdanja L a F.-ovih djela Henri Regnier hvali ovu
basnu, koja je zapravo jedna bd onih »malih prica, koje se slobodno
sire bez obzira na uski okvir i pravila basne u sest zadnjih knjiga«, koje
»su mozda najsav'r.vcniji dio njegovih ( L a F.-ovih) djela; bilo da prelazc
u elegiju ili u idilu, u kt>mcdiju ili u govor, u caskanje ili u poslanicu, ton
jc njihov jos raznolikiji, nego kod basna u uzem smislu, ljupkost poezije
jos vise o&rava, i filofska im je vrijednost veca«. — 16. Parke, sude-
nice, tri sestre prelje, koje tku i rezu nit zivota (Kioto, Lahezis i Atropos).
Nauk ove opjevanc price uci, da je smrt zajednicka svakoj dobi.
j8. D V I J E K O Z E ( X I I 4)
Plinije stariji pripovijeda basnu o dvije koze (knj. V I I I . pogl. 76.), ali
s drukcijim zavrsctkom: koze se spretnosdu spase. — Ova je basna prviput
Utampana, bez autorova imena, u Mercure galant, veljace 1691., a
kasnije prestampana u njegovim Oeuvres posthumes, 1696. — 2 1 . Luj
- Veliki ja naslov kralja Luja X I V . (1643.—1715.). — 22. Filip IV., spa-
njolski kralj (1605.—1665'.), porazen od Francuza. — 23. Otok Razgovora
je lie de la Conference, prije tie des Faisans, u sredini rijeke Bidassoa na
Jpanjolskoj granici, gdje su sc g. 1659. vodili razgovori izmedu Mazarina
i Luisa de Haro o Pirenejskom miru i vjencanju Luja X I V . sa ^panjolskom^
infantkinjom. — 30. Galateja, morska nimfa. •— 3 1 . Poli fern, u grckoj
mitologiji, jednooki kiklop. O ljubavi Polifema prema Galateji pjeva
Teokrit u X L idili; isto i Odisej'u Metamorfozama ( X I I I 740—884).
Zaljubljeni kiklop Polifem ovako slika Ijepotu ljubljene Galateje:
Bijela Galatejo, zasto odbacujes onoga, koji te ljubi?
Bjelja si od grusaline, njeznija od janjesca,
Od junice objesnija, a ljuca si od nezrela grozda.
Teokrit I d . ' X L 19—21.
32—33. Kad je Rea, Jupiterova majka, sakrila svog sina na otok
Kretu, da ga ne unisti Saturn, dojila ga je koza Amalteja, kasnije pretvo-
rena u zvijezdu. Po ovim i po bezbrojnim reminiscencijama vidi se, kako
je L a F . do- u tancine poznavao klasicnu starinu.
• . 59, S T A R I M A C A K I M L A D I MIS ( X I I 5)
Izvor: Abstemius, fab. i j i , De Viilpe Gallinam incubantem occidere
volente (s proraijenjenim. osobama). — Chamfort i Guillon prigovaraju
moralnoj pouci te basne, koja i nije u skladu sa slikom starca iz basne
»Starac i tri mladica* ( X I 8). Neoprastanje je odlika macka, a ne starca.
Ova je basna prviput stampana 1694., a onda je uvrstena u Oeuvres post-
inserente. humes (1696.). ~ 2 1 . Kakva l i je velika razlika izmedu ovog egoisticnog
starog macka i starca ( X I 8, 21—23), koji nalazi uzitak u radu za
potomstvo.
• 60. L J U B A V I L U D O S T ( X I I 14)
Sadriaj se nalazi kod Louise Labe u sabranira djelima (Euvres de
Lovize Labe Lionnoize, Lyon 1555-) pod naslovom Debat de Folic et
d'Amour. — 8. Amora, boga ljubavi (frc. Amour — ljubav), prikazuju
kao slijepoga; u hrvatskom se prijevodu Ljubav prikazuje kao kci Vcne- Kod ^itanja stihova treba paziti na sinalefu ((jvrayLeitpco, zajedno tU-
rina, jer je »ljubav* kao imenica zenskog roda. — 7. Po svoj prilici je pjes- jevam). Tako na pr. u basni 13 stih 7 treba citati ovako:
nik pri sastavljanju basne imao pred ocima neku sliku, koja je prikazivala • - Je I' vec dosta, sto sam narasla ovoliko?
kako Ludost vodi Ljubav. — zi. Nemeza, bozica Osvete, k6i Noci.
Princip sinalefe i siniceze {GwiC^ELV, skupa sjediti) provodili su
•ec grcki i rimski pjesnici, a, po njihovu uzoru, i naSi Dubroycani. Isp.
6 1 . G A B R A N , G A Z E L A , K O R N J A C A I MIS ( X I I i j )
Gunduliceve osmcrce:

Orijentalnoga izvora (Livre des Lumieres, 193—199, i 226—232). — Tko bi gori, eto' e doli
Basna je posvecena gospodi de la Sabliere, prijateljici i zastitnici L a F.-ovoj A tko doli, gori ustaje. . ' ,
(u basni gazela); neki misle, da u njoj ima aluzija i na druge prijatelje
njezine. — U nasem prijevodu izostavljena jc duga posveta (53 stiha), A prema njima pjeva i Mazuranic:
jer je bez veze s basnom i bez osobitog interesa za naSe citaoce. — 4 7 . U ;•' ' •'• . . . dzelat ljuti
dobroj, ali mlitavoj kornjaci nagadaju, da je L a F . prikazao sama sebe. Vec mu i grlo dotle sputi.
K a d je pisao ovu basnu imao je 7 4 godina. — 68. Pilpaj je indijski mudrac
koji je preko francuskog prijevoda sluzio L a F . kao izvor za o.vu basnu. — T o se cesto nalazi i kod Nazora:
74. Gilbert Cousin zove takoder iabu: domiporta, zatim Ronsard: porte- Cesto, zbog zabave, ljudi od broda love
maison i Hesiod: (pEQlOLXor. Infantkinja je zove zbog svetSanosti i lisxo
Jpanjolske vaznosti njezina hoda. Dodajmo tomu jos jedan metricki princip, koji smo preuzeli a
ovaj prijevod, a to je, da se smatra, da nenaglaseni slog na pocetku
stiha ne povecava broj propisanlh slogova; jcdnako, ako iza posljed-
62. SUMA I D R V O S J E C A ( X I I 16) ' njega naglasenoga sloga fali joJ jedan nenaglaseni, to takoder ne sma-
njuje propisani broj slogova.
Basna je radena prema Esopu. U njoj pjesnik udara na nezahvalnost. Tako su u ovom prijevodu gradeni mnogi stihovi, pa ih treba
Taj je motiv obradiojyec u basnama: Jelen i trs ( V 15), Ptica ranjena iitati s obzirom na ovdje spomenute princIpe, da se doblje ispravan
strijelom ( I I 6 ) , Covjek i bjelouska ( X i ) . Osobito se istice, da se ne
ritam Cna pr. I I 9, st. 3 1 . - 3 4 - ; U st. 13.; I l l 5, st. 4 . ; V I 6, st. 5 1 . ;
smije davati oruzje neprijatelju, jer ce ga okrenuti protiv darovatelja.
I X I , St. 22., 28.; X I I 5, 1 7 - 25- > drugdje).
Ova je basna, osim toga, divan primjer, kako je L a Fontaine volio prirodu
(usporedi St. 15—18, 21—23) i osjecao s njome.

METRICKE NAPOMENE

Ako pobiize motrimo L a F.-ov aleksandrinac, vidjet cemo, da je

on tek formalno dvanaesterac, dok je (s obzirom na cezuru, enjambe-
ment i si.) stvarno stih nejednake duzinc, pa L a F . lako prelazi iz
jedne duljine stiha u drugu (vers irreguUers, vers meles, vers libres). D a
bi se dobio dojam fluidnosti tih stihova, uzet je u prijevodu za osnovicu
broj stopa, a ne slogova; tako je za aleksandrinac uzcto sest stopa, koje
mogu da imaju dva sloga, ali i vise njih; analogno je za deseterac uzeto
pet stopa i t . d. Time se ujedno dobio u prijevodu ritam slican ori-
nalnom, i izbjcglo se velikom kontrastu, koji izbija iz jampskog karak-
tera francuskog i trohejskog karaktera naseg knjizevnog jezika.
 LA FONTAINE

11 Basne
 I*

o d francuskih pisaca X V I I . vijeka, koji su naginjali slo-

todoumnom pravcu u klasicizmu, bio je poslije Molierea naj-
veci L a Fontaine, koji je stekao evropski glas svojim zname-
nitim basnama. A l i opseg L a Fontaineova knjizevnoga rada bio
je neusporedivo siri, nego sto se misli, izvan granica Francuske,
gdje je on poznat gotovo iskljucivo kao basnopisac. Zapravo,.
L a Fontaine je bio najveci francuski pjesnik X V I L stoljeca, koji
se ogledao u razlicitim knjizevnim vrstama. Njegova popular-
nost, vrlo velika vec kod suvremenika, prosirila se daleko preko'
granica njegove epohe. Ona se sacuvala potpuno ne samo u
X V I I I . , nego i u X I X . stoljecu, koji je tako rado degradirao
velike pisce »vijeka Ljudevita X I V . « , i ostala je z i v a do nasih
dana.
L a Fontaineova je snaga u tom, sto je u razdoblj'u cvjeta-
nja dvorsko-monarhisticke kulture u svojim najboljim djelima
bio po sadrzaju i formi uistinu narodni pjesnik. U z a sve to,
njegovo je stvaralastvo obiljezeno znatnim idejno-umjetnickim
suprotnostima, o. kojima se moze stvoriti predodzba, ako se
analiziraju glavne etape njegova iivotnog i stvaralackog
razvitka.
Jean de L a Fontaine (1621.—1695.) potjecao je iz cinov-
nicke provincijske burzoazije, iz koje su izasli gotovo svi veliki
francuski pisci X V I I . stoljeca. L a Fontaineov rod, vrlo star i
bogat, imao je pretenzija na plemicku titulu. A l i te su preten-

* Ovaj je clanak iz knjige: HcTopnH (jjpaHmfCKofi jiHTcparypM ( T .

I . CTp. 508—522, B3n. A H C C C P , M-Jl 1946.) preveo s ruskoga: Miroslav
Kravar.

Z63
zije slmpo stajale pjesnika, koji je god. 1661. bio kaznjen n a
krupnu globu zbog nezakonita nosenja titule ecuyer (vitez). T e
su pretenzije karakteristicne ' za L a Fontainea, koji se uvijek
kretao medu visim svijetom i zivio ^ivotom tipicna aristokrata.
L a Fontaine se rodio u gradicu Chateau-Thierry u C h a m -
pagni, gdje mu je otac sluzio kao »nadglednik v o d a . i sum'a«.
Pjesnik je bio prilicno nemarno odgajan, najprije u zavicaju,
a zatim u Parizu, gdje je sjedio u istoj skolskoj klupi s F u -
retiereom. U dvadesetoj godini stupio je u bratstvo orato-
rijanaca, da se spremi za svecenicko zvanje (1641.). Posto je
proveo u njemu pol godine, bio je upucen u sjemeniste Saint-
Magloire u Parizu, u kojem je prosjedio jedva godinu dana,
baveci se, namjesto da uci bogosloviju, ditanjsm galantnih ro-
mana, a narocito »Astreie«. Po povracku u rodni grad L a F o n -
taine se nastojanjem o&vim dao na ucenje prava; prosavsi
odredene ispite, postade advokatom pri pariskom parla-
mentu. A l i ni tu nije dugo ostao, jer je mrzio sudacke smicalice
jednako kao i bogosloviju. Vratio se opet u Chateau-Thierry,
gdje ga je otac ozenio' petnaestgodisnjom Marijom Hericart i
predao mu svoju duznost (1647.).
A l i L a Fontaine je bio los cinovnik; vec u to vrijeme za-
nimao se najvise za pjesnistvo, kojim se poceo baviti god. 1643.,
kad se po prviput upoznao s Malherbeovim odama. Nekako u
Isto vrijeme. L a Fontaineov rodak Pintrel, prevodilac Seneke,
1 L a Fontaineov prijatelj Maucroix, prevodilac Platona, potakli
su ga na citanje starih pisaca, koje mu je uskoro postalo pra-
vom strascu. Osobito je volio Platona I Plutarha, koje, je,
medutim, mogao citati samo u prijevodu, jer nije poznavao
grckog jezika. Mnoge izreke, sto Ih je uzeo kod tih autora,
iskoristio je L a Fontaine kasnije u svojim basnama.
Uporedo s antiknim autorima. L a Fontaine se zanosio I
piscim.a Renesanse — talijanskim, spanjolskim I francuskim.
O d p r v i h mu omiljeli pisoi bijahu Boccaccio, Ariosto I Machl-
avelll, od drugih Cervantes, a od trecih Rabelais I Marot; po-
tonji ga je privlacio svojom otyorenoscu i prostodusnosdu, iza
cega se osjecalo fino lukavstvo. Proucayanje Marotova pjesnl-
stva imalo je na F a Fontainea neoblcan utjecaj, da Izgradi
svoju originalnu pjesnicku manlru.
Knjizevna karijera L a Fontaineova pocela je dosta kasno.
Po&o je komedljom Eunuh (L'Eunuque, 1654:) — slobod-
nim prijevodom Istoimene drame Terencija, koji je L a Fon-,
tainea privlacio svojom finocom karakteristike I elegancljom
pisanja. Medutim, L a Fontaineu nije uspjelo Izrazltl umjetnicke
vrednote originala, i njegova prva komedija nije imala uspjeha.
A l i ona je Ipak donekle djelovala na pjesnikov odlazak u P a -
rlz, a taj bijase ubrzo nakon sto je bila napisana. T u , se
on konacno nastanio god. 1657- napustivsi obitelj i sluibu.
Zamrsene novcane prilike prlslllle su L a Fontainea,^ da se'
usmjerl na knjizevnl rad kao na sredstvo za opstanak. A l i kako
je bio lljene, bezbrizne naravi, sklone vise razmatranju i na-
sladi nego sistematskom radu, on nije postao pravim profesio-
nalnlm piscem, pa se tako uvijek korlstio materijalnom pomoci
mecena. P r v i je L a Fontaineov zastltnik bio superintendant
(ministar) financija Fouquet, koji se u to vrijeme nalazio na
vrhuncu svoje slave I moci. K a o Mazarinov sticenik, Fouquet
je racunao, da ce poslije njegove smrti zauzeti mjegovo mjesto
I , kako je posjedovao golemu imovinu, trudio se da stece p r i -
stasa medu dvorskim plemstvom. U tu je svrhu okupljao oko
sebe knjizevnike i umjetnike (PellIsson,_ Lenotre, Lebrun, Pierre
Corneile, Moliere), obllato placajuci njihove radove. L a F o n -
taine se svldio Fouquetu, koji mu je odredlo potporu od tisucu
llvra uz ubvezu, da za to pise po cetiri pjesme na godmu.
P r v o djelo, sto ga je L a Fontaine podnio svome zastitniku,
bila je herojska Idila Adonis (1658-), u kojoj se poveo za O y l -
dljem, podsjecajuci u isto vrijeme na Istolmeni galantni spjev
Talijana Marinija. M a l i L a Fontaneov spjev, koji se pojavio
u dasu, kad je zanos klaslcista za epikom, sredincm X V I L sto-
ljeca, bio u jeku, odlikovao se od glomaznih I nadutih epa
Lemoinea, Georgesa de Scud^ryja, Chapelaina I Desmarets de
 Saint-Sorlina jednostavnoscu svoga stila, elegancljom opisa t
opcenitim osjecajem harmonije, a to je ocito pokazalo, kako j c
L a Fontaine dostojan nasljednik pjesnistva Renesanse i pozna-
r a l a c antiknih pjesnika. V e c u p r v i m stihovima svoga spjeva
L a Fontaine izjavljuje, da mu »nedostaje glasa« da opjeva R i m ,
T r o j u i bitke bogova na obalama Skamandra, da on moze
opijevati samo »sumsku hladovinu, Floru, Jeku, Zefire i njihov
blagi dah, zelene sagove livada i srebrnaste izvore«:
]e ri ai jamais chante que I'ombrage des bois,
Flore, Echo, les Zephirs et leurs molles haleines,
Le vert tapis des pres et I'argent des fontaines.
T a k v i njezni, harmonicni stihovi nisu se vec odavna po-
javljivali u Francuskoj. N o v o je u Adonisu bilo fino osjedanje
prirode i duboki lirizam nekih mjesta u spjevu, gdje se govori o
ljubavi i rastanku. U Adonisu ima redaka, koji zvuce sasvim
neobicno za pjesnistvo X V I L stoljeca i podsjecaju na novo ro-
mantidno-sentimentalno pjesnistvo, na primjer:
O vous, tristes plaisirs, oil leur ame se noie,
Vains et derniers ejjets d'une imperfaite joie,
Delicieux moments, vous ne reviendrez plus*
Poslije Adontsa slijedila je dramska ekloga Klimena (Cli-
mdne, 1658.), koja u francuskom pjesnistvu toga vremena stoji
sama za se. Radnja ekloge dogada se na Parnasu. Apolon se
tuzi, sto su se sasvim prestali pojavijivati dobri stihovi o ljubavi
i poziva muze, da mu pripovjede o ljubavi pastorcica A k a n t a
prema seoskoj Ijepotici Klimeni, koju je vidio na obali H i p o -
krene. S v a k a mu muza izlaze temu u osobitom, njoj svojstve-
nom stilu, a to L a Fontaineu omogucuje, da se posluzi postup-
cima razlicitih pjesnickih smjerova i vrsta. Melpomena i . T a l i j a , ,
tiaravno dramatiziraju svoje pripovijedanje, prikazujuci A k a n -
ta i K l i m e n u u licima. Apolon prati te pjesnicke vjezbe
* » 0 v i , Jalosne naslade, u kojima sc utapa njihova dusa, tasti i po-
sljednji ucinci nepotpune radosti, divni casovi, v i se vise, ne cete vratiti.«
166
svojim kritickim primjedbama. Sve zajedno ima neobicno^
saren, nesreden i slikovit karakter. D o k je glavni princip poe-
tike klasicizma bila imitacija. L a Fontaine smjelo istupa protiv
toga principa, nazivajuci imitatore s r o p s k i m i glupim zivoti-
njama*, koje podsjecaju na ovnove, i smjelo brani nadelo slo-
bode pjesnickoga stvaranja. ,
Slijedece veliko L a Fontaineovo djelo toga razdoblja bio
je alegorijski spjev San u Vauxu {Le Songe de Vaux, 1658.—
1661.), koji je bio posvecen proslavi raskosnoga Fouquetova
Ijetnikovca i ostao nedovrsen. Saduvala su se samo tri odlomka
Sna u Vauxu, u kojima L a Fontaine mijesa stihove s prozom,
opise s pripovijedanjem i dijalogom, herojski stih s lirskim,
neusiljeno preplecuci elemente pozajmljene iz antikne, srednjo-
vjekovne i renesansne poezije. U prvom dijelu spjeva slika pre-
p i r k u medu detirma vilama, koje oliduju cetiri umjetnosti —
Palatianom (arhitektura), Apelanirom (slikarstvo), Hortenzi-
jom (vrtlarstvo) i Kaliopom (pjesnistvo), u prisutnosti Oronta
{Fouqueta) i niza polubogova. U toj prepirci pobjeduje K a -
liopa, koja dokazuje, da su pjesnicka djela trajnija od djela
drugih umjetnosti. U drugom dijelu spjeva L a Fontaine naglo
mijenja ton pripovijedanja i ogleda se na podrucju saljivoga
pjesnistva (na primjer, u odlomku I^ozivljaji lososa i jesetre
i dr.) Uopce, L a Fontaine je ovdje blizak maniri baroka s nje-
zinim karakterlsticnim sarenilom, asimetricnoscu i »otvorenom
formom«, ali bez iracionalnosti i misticizma, koji su svojstveni
pjesnistvu baroka. L a Fontaine je dao samo privremen danak
konvencijama aristokratske poezije. A l i nekakva pristranost
prema baroknoj pompoznosti, bogatstvu rijedi i dekorativnosti
sacuvala se kod L a Fontainea i kasnije, dak i u najklasicnijem
razdoblju njegova rada.
Uvjeti, sto ih je L a Fontaineu postavio Fouquet, kad mu je
dodijelio potporu, potakli su ga, da se ogleda na podrudju ta-
kozvane »lake poezije* (poesie legere). Svladavajuci namjeste-
nost Voiturea, Sarrasina i drugih precioznih pjesnika, a osla-
31 jajudi se na Iskustvo starofrancuskih pjesnika, osobito Marota,
167
 La-Fontaine obnavlja rjecnik »lake poezije« i preporada u.njoj
niz starinskih-vrsta — baladu, rondeau, poslanicu i anakreont-
sku odu. O n sastavlja mnostvo elegantnih pjesama, u kojima se
ogleda ju sitni dogadaji svjetskoga i dvorskog zivota. Pritom
on jednako- lako slavi sklapanje pirinejskog mira i »go
spodu superintendantkinju prigodom njezina prijevremenog
lisavanja bremena u kcciji na povratku iz Toulouse*. Ponekad
je L a Fontaine podnosio Fouquetu u odredenl rok male pjesme,
koje su nosile naslov jednostavno 2a prvi rok (Pour le premier
ierme), Za drugi rok i t. d.
L a Fontaineova sluzba kod Fouqueta zavrsila se god. 1661.
zbog ostavke i hapsenja toga ministra. P a d Fouqueta bio je
izazvan ne samo tim, sto se usudio udvarati kraljevoj milosnici
L a Valliere, nego u prvom redy tim, sto je napljackao golemu
kolicinu novca i od god. 1654. jednostavno prestao voditi ra-
dune. Z a vrijeme premetacine, kod Fouqueta se nasao plan
ustainka, sto ga je sastavio jos pod Mazarinom. Sud ga je osudio
na dozivotno progonstvo i konfiskaciju imovine, koja je svojom
visinom premasivala godisnji budzet drzave. A l i Ljudevit nije
pustio Fouqueta iz Francuske, te je ovaj prozivio do smrti
(1680.) u Pignerolskoj tamnici (blizu Torina).
Z a razliku od vecine dvorana, koji su se odmah odvratili
od Fouqueta, kad je pao u nemilost. L a Fontaine mu je ostao
vjeran i pokusavao je mobilizirati javno misljenje u njegovu
korist. O n je spjevao dirljivu Elegiju nimfama Vauxa (Elegie
aux nymphes de Vaux, 1662.), koja je imala grandiozan uspjeh
i bila prestampana u svim suvjremenim zbirkama stihova. U toj
je pjesmi L a Fontaine pozivao mladoga Ljudevita X I V . , da mu
se smiluje, svjetujuci mu, da se ugleda u velikodusnost H e n r l k a
I V . O n je tu govorio, da je Fouquet »dovoljno kainjen svojim
okrutnim udesom« i da »biti nesretan znaci biti nevln«.
' N e ogranlcujuci se na t o , ' L a Fontaine se slijedece godine
obratio kralju s odom (Ode pour Fouquet, 1663.), u kojoj mu
s pctpunim postovanjem, all cvrsto preporucuje ,polItIku milo-
.srda, upozorujuci ga, da ga se »strancl moraju bojati, a poda--
mci hoce da ga ljube«. T a k a v nezavlsan ton L a Fontaineov nije
se svldio ni Ljudevitu X I V . ni njegovu. novom ministru _Col-
bertu, koji su zauvijek sacuvali hladnocu prema L a Fontaineu.
A l l je zato u ocima javnosti L a Fontaine odmah porastao I po-
stao najpopularniji pjesnik, iako nije bio napisao jo^ nljedno
od svojih najznamenitljih djela.
Zauzimanje za Fouqueta bijase uzrokom L a Fontaineova
progonstva u Limoges (1663.). I z progonstva je L a Fontaine
pisao zeni niz elegantnih, duhovitih pisama, u kojima je poka-
zao svojstva prvorazredna prozaika. Pored zivoga pripovije-
danja o razlicitim dozivljajima na putu, u njima je razasut cio
niz,misli o prlrodi I umjetnosti, koje svjedoce o nezavlsnosti
njegovih estetskih pogleda. L a Fontaine istupa ovdje protiv
pedantizma I izvjestacenosti u obranu jednostavnosti, IskrenostI
I prirodnosti. Z a razliku od vecine svojih suvremenika, on vise
cijeni divlju, neobradenu prirodu od raskosnih parkova, i sta-
rinske zgrade neprayilne arhitekture stavlja iznad suvremenih
kicenih zgrada, podvrgnutih princlpima najstroze simetrije.
Svim se tim on jako odvaja od estetike klasicizma, koja je tada
vladala.
L a Fontaineov boravak u LImogesu nije dugo trajao. God.
1664. i'ly'i on vec neprestano u Parizu I u Chateau-Thierry ju,
gdje nalazi novu zastitnicu u osobi mlade Mazarinove necaki-
nje, Marije-Ane MancinI, vojvotkinje Bouillonske, koja je
kasnije stekla zalosnu slavu time, sto je progonlla Racinea. U
salonu vojvotkinje Bouillonske vladala su nezavlsna, fronder-
ska raspolozenja prema Ljudevitu X I V . i njegovu dvoru, prema
sluibenom klasicizmu I sluzbenoj poboznostl. Arlstokratska
raskalasenost bila je ovdje povezana s pone^to kasnim zano-
som za galantno-sentlmentalnim romanom. T a je okolnost bila
sasvim u skladu s L a Fontaineovim slobodoumljem I fronder-
stvom, s njegovom mrzujom prema religioznom llcemjerstvu,
dvorskoj servilnosti I monarhljskoj disclplini.
U p r a v o vojvotkinjI Bouillonskoj posvetio je L a Fontaine
ona svoja djela, u kojima se najpotpunije Izrazlla njegova ras-
kalasenost — znamenlte Price (Contes) u stihovima. P r v u od
 aijih, Joconde (1664.), sto joj je sadrzaj pozajmljen iz X X V I I I .
pjevanja Ariostova Bijesnoga Orlanda, L a Fontaine je stampao
ocevidno na savjet Boileaua, koji je god. —1664. stajao
na celu veseloga drustva knjizevnika, u kojemu su bili L a Fon-
taine, Moliere, Racine, Furetiere i Chapelle. Prijatelji su se sa-
-stajali ispocetka u krcmici Bijeli pvan (Mouton blanc), a z a -
tim u Boileauovu stanu u ulici Staroga golubinjaka (Vieux
Colombier). L a Fontaine je bio stariji od ostalih clanova dru-
stva, ali je imao manje stampanih djela nego njegoyi mladi
•drugovi. Poslije uspjeha Joconde Boileau ga je potakao, da
:Xtampa druge svoje novele u stihovima sa sadrXajima pozajmlje--
nim od Boccaccia, Ateneja, iz zbirke Sto novih novela i drugih
izvora. T a k o je bio sastavljen p r v i svezak Prica, koji je za
godinu dana dozivio dva izdanja (i66y.). Njegov velik uspjeh
naveo je L a Fontainea, da izda, god. 1667., drugu zbirku, u
kojoj su, osim nabrojenih izvora, biH iskorisceni jos Rabelais i
Heptameron. Kasnije zbirke izasle su god. 1671., 167J. i i 6 8 j .
Uspjehu Prica pridonijela je nesto i sablazan, jer je najveci broj
novela bio posve frivolna karaktera. L a Fontaine je uzalud
jiokusavao otkloniti od sebe prigovore zbog nepristojnosti, po-
zivajuci se na prirodu same vrste, koja tretira slobodne sadr-
^aje. Colbert je otvoreno izrazio L a Fontaineu svoje negodova-
nje i zabranio ponovno izdavanje njegovih Prica, koje su se
poslije toga pocele stampati u Holandiji, Colbert se odlucno
protivio, da se L a Fontaine izabere u Francusku Akademiju,
i to se dogodilo tek poslije Colbertove smrti, god. 1684.
Odmah poslije prve dvije zbirke Prica L a Fontaine je
objavio god. 166S. prvih sest knjiga svojih basna pod skromnina
naslovom »Esopove basne prepjevane od L a Fontainea« (»Fa-
bies d'£sope, mises en vers par M. de La Fontaine«). T u nije
bilo vise ni najmanje vulgarnosti, a to je omogucilo L a Fon-
taineu, da to izdanje posveti dauphinu. Slijedecih pet knjiga
basni pojavilo se god. 1678.—1679., a posljednja, dvanaesta,
tek god. 1694. Basne su imale silan uspjeh, koji je zasjenio cak
i uspjeh Prica. One. su pribavile L a Fontaineu priznanje najve-
^cih francuskih pisaca i drzavnika. U toku dugih godina
m i i v a o je on gostoprimstvo najuglednijih dama Francuske.
:Samo je Ljudevit X I V . cuvao nepromijenjenu hladnocu prema
najomiljenijem pjesnlku francuske aristokracije, u kojem je
s pravom osjecao nepopravljiva raskalasenjaka i frondera, koji
nastoji da se istrgne iz okova apsolutne monarhije.
Uporedo s Pricama i Basnama L a Fontaine je izdao ]ol
niz djela. Medu njima zaslu^uje paznju mali roman u prozi
s umecima u stihovima Ljubav Psihe i Kupida (Les amours
de Psyche et de Cupidon, 1669-), posvecen vojvotkinji Bouil-
lonskoj i povezan s knjizevnim zanimanjem, koje je vladalo u
njezinu salpnu. Dajuci parafrazu znamenite umetnute novele iz
Apulejeva romana Zlatni magarac, L a Fontaine je obdario lica
igrdke price disto francuskim crtama i odrazio u njoj navike i
jsihu francuske aristokracije svoga vremena. Bez obzira na
hvalospjeve Ljudevitu X I V . , koji su razasuti u pripovijesti, u
njoj se tu i tamo cilja na kralja Francuske, ckruzenog tucetom
•lijednika i nekolikim ljubavnicama, koje mu radaju mnostvo
djece, zbog cega je »kraljevska obitelj tako brojna, da bi se od
nje mogla napraviti velika kolonija«.
Saljiva L a Fontaineova pripovijest o nezgodama Psihe
imala je velik utjecaj na rusku knjizevnost. Ona je dala poticaj
I . F . Bogdanovicu za njegovu znamenitu Dusenjku, koju je
tako visoko cijenio Puskin, da je prilicno uzeo iz nje pisuci
Ruslana i Ljudmilu (uostalom, u Ruslanu i Ljudmili mogu se
naci i tragovi neposrednog L a Fontaineova utjecaja). Z a razliku
od L a Fontainea Bogdanovic je napisao svoju Dusenjku pot-
puno >>slobodnim stihovima«, kojima je sjajne uzore nasao tako-
der kod L a Fontainea (u njegovim pricama i basnama).
L a Fontaine je umetnuo svoju pripovijest u originalan
okvir, koji ima autobiografski karakter. O n je prikazao samoga
sebe pod imenom Polifila (Mnogoljuba), koji svoju pripovijest
o Psihi dita trojici prijatelja, pod cijim prozirnim grdkim
imenima nije teSko prepoznati Racinea (Akant), Boileaua
(Arist) i Molierea (Gelast). O n i vode veoma zanimljive pre-
pirke o znacenju dirljivoga i komickog elementa u pjesnistvu;
-.to su, bez sumnje, zaista stvarne prepirke, do kojih je dolazilo
 medu cetvoricorri pjesnika u ' Boileauovu stanu. Protivno od
svojih prijatelja, koji su bili za odvajanje tragicnoga od komic--
noga, Polifil ( L a Fontaine) zalaze se za mijesanje tih ele-
mxnata. On'govori o'sebi: »Ja volim igru, ljubav, knjige, jmu-
ziku, grad i selo' — jednom rijecju, sve; nema nicega, sto mi se
n e ' b i cinilo najvecom srecom, ne iskljucujuci cak ni mracnc'
naslade zalosna isrca«. T e Polifilove rijeci predstavljaju rjecitu
deklaraciju L a Fontaineova knjizevnqga creda.
Vojvotkinji Bouillcnskoj L a Fontaine je posvetio takoder"
' jedno od svojih hajoriginalnijih djela — svojevrsni »naucni«
spjev u dva pjevanja Kinin {Le Quinquina, 1682.), napisan p r i -
godom ozdravljsnja njegove zastitnice od groznice. L a Fontaine
opijeva ovdje cudesna svojstva kore kininova drveta, koja se
pojavila u Francuskoj kao sredstvo za lijecenje god, 1679. Z a
pisanje toga spjeva L a Fontaine je savjesno proucio raspravu
lijecnika Monginota i postavio sebi kao cilj, da dade njezinu
pjesnicku interpretaciju. U I . pjevanju spjeva izloiio je- pato-
logiju groznice i zastarjele metode njezina lijecnja pomocu pu-
stanja k r v i i sredstava za ciscenje. U I L pjevanju opisao je kini-
novo drvo i upoznao citaoce s primjenom kinina u suvremenoj
medicini. Bez obzira na banalne mitoloske slike, sto se nalaze u
spjevu, L a Fontaine mu je znao dati cisto naucan karakter i
tako utro put onoj vrsti naucno-opisanog spjeva, koji.ce u s l i -
jedecem vijeku siroko razradivati Voltaire i njegova skola.
U starosti se L a Fontaine neprestano obracao pisanju
dramskih djela, vracajuci se na onu vrstu pjesnistva, kojom
je bio zapoceo svoj rad. Ocaran znamenitom tragickom glu-
micom Marijom Champmesle, napisao je u suradnji s njezi-
nim muzem, drugorazrednim. komediografom i glumcem, neko-
Uko komedija. U jednoj od njih doveo je na pozornicu smi-
Jesnoga patuljka Ragotina iz Scarronova Komicnoga romana
(Ragotin ou le Roman comique, 1684.), u drugoj je saljivo i
zajedljivo ismijao spretnoga Firentinca, kompozitora Lullija,
koji je napravio sjajnu karijeru na dvoru Ljudevita X I V . (Le •
Florentin, 1685.), u trecoj je dramatizirao vlastitu pricu Za-
carani vrc (La coupe enchantee, 1688.) pozajmljenu od Ariosta.^
Sve su to komedije u umjetnickom pogledu beznacajne, kao i
L a Fontaineovi blistavi operni libreti, koji se svrsavaju nje^
govern lirskom tragedijom Astreja (Astree, 1691.). L a Fontaine,
koji je citav zivot sanjao o herojskom stilu, dao se malo prije
smrti cak na. pisanje tragedije Ahil, koja je ostala nedovrsena.
K a o okorjeli raskalasenjak L a Fontaine je dugo ostajao
gluh prema uvjerenjima jansenista, koji su pokusavali da ga
obrate na put »istinske vjere« poput njegova prijatelja Racinea.'
Istina, L a Fontaine je usput izdao Zbirku krscanskih stihova
{Recueil de poesies chretiennes, 1671.), no u isto je vrijeme na-
stavio pisanjem svojih slobodoumnih prica. T e k koncem 1692.
god., poslije teske bolesti, koju je prebolio, poslusao je savjete
Racinea i svoje zastitnice madame de la Sabliere, koja je posla
u samostan, i dozivio religiczno obracenje. Nastojanjem opata
Pougeta spalio je zapccetu kcmediju i svecano, u prisutnosti
nekoliko clanova Francuske Akademije, odrekao se svojih
»bezboznih« prica. Zavrsio *je svoj rad pisanjem religioznih
stihova, a posebno prijevodom crkvene himne Dies irae na
francuski jezik.
V - II
U svom dugom zivotu L a Fontaine je okusao mno-
..stvo knjizevnih vrsta i ogledao se u svim vrstama pjesnistva,
poznatim u Francuskoj X V I I . stoljeca. Mnogostranoscu I razno-
likoscu svoga .knjizevnog rada on se razllkuje od vecine svojih
suvremenika i podsjeca vise na pisce X V I . stoljeca, kod kojih
je ta raznolikost knjizevnoga rada bila uvjetovana enclklo-
pedlzmom, karakterlsticnim za kulturu Renesanse. L a Fon-
taineova slicnost u tom pogledu s piscima francuske Renesanse
nije slucajna: zajedno s Mollereom L a Fontaine je najvidnije
izrazio renesansne tradicije u francuskoj knjizevnosti druge
polovice X V I I . stoljeca. T e su se tradicije najjasnlje pokazlvale
u onim L a Fontaineovim djelima, kojima je on posvetio naj-
vise vremena i truda — u njegovim »pridama« I basnama.
 Price, i l i tocnije — L a Fontaineove novele u stihovima,,
bile su ona knjizevna vrsta, prema kojoj je on osjecao najvecit
sklonost. Njihovu je pisanju posvetio punih dvadeset godina.
—1685.) i izrazio u njima sva najbolja svojstva svoga
knjizevnog dara — duhovitost, dosjetljivost, saljivu graciju,
rijedak osjecaj komicnoga u rijecima, stvarima i radnjama,
vjestinu finoga iznosenja najriskantnijih i najnepristojnijih s i -
tuacija. Sve je to bilo uzrokom veoma velikog uspjeha L a F o n -
taineovih Prica kod suvremenika, medu kojima i najstrozih po-
stovalaca knjizevnosti, poput Madame de Sevigne, koja je bila-
velika poklonica tih laikoumnih pricica. K o d Rusa je'posto-
valac L a Fontaineovih Prica bio Puskin, koji ih je ubrajao
medu remek-djela zapadnoevropske saljive poezije, uporedo-
s Ariostovim Bijesnim Orlandom, Butlerovim Hudibrasom,.
Gressetovim Vert-Vertom, Voltaireovom Djevicom Orleanskom
i Byronovim Don Juanom. U p r a v o na L a Fontaineove pricer
pozivao se Puskin braneci Saljivu poeziju, a posebno svoga.
Grofa Nulina, od ukora zbog nepristojnosti.
U strogim sudovima cuvara sluzbenog morala o L a F o n -
taineovim Pricama bilo je zaista prilicno licemjerstva. SadrXaje-
goleme vecine_ prica nije izmislio L a Fontaine, nego i h je po-
zajmio kod istaknutih' antiknih i renesansnih pisaca. L a F o n -
taine prepricava sadrzaje uzete iz Ateneja, Petronija, Apuleja,.
Anakreonta, Ariosta, Machiavellija, Aretina, Antoinea de L a .
Sallea, Margarite Novarske, Bonaventure Desperiersa, Rabelaisa.
i osobito od Boccaccia, cije su novele glavni izvor L a Fontai-
neovih Prica. Ono, sto se Colbertu i Ljudevitu X I V . cinilo-
pornografijom, predstavljalo je zapravo svijestan povratak L a .
Fontainea na erotsku tematiku Renesanse, koja je u svoje v r i -
jeme zadavala udarac srednjovjekovnom asketizmu i cijeloj?
feudalno-samostanskoj kulturi.
Socijalno-kulturno znacenje L a Fontaineovih prica sasto-
jalo se u torn, sto je u vrijeme cvjetanja francuskoga apsolu-
tizma, koji je sklopio tijesan savez s crkvom i njegovao ideju.
»krscanskoga Preporoda« kao protuteze »poganskom Prepo-
rodu« X V I . stoljeca. L a Fontaine pokusao uvesti u francuskir.
knjizevnost cio niz sadrzaja, motiva i Hkova, pozajmljenih o d
najvecih pisaca Renesanse. T a k v a orijentacija prema renesan-
snoj tematici imala je principijelno znacenje. L a Fontaineove
Xaljive pride bile su dobro oruzje borbe s licemjerstvom svake
vrste, s obnovljenim misticiziiom, sa sluzbenim religioznim i
stalesko-monarhijskim moralom, s patrijarhalno-obiteljskim;
uredenjem. Istiduci dvorsku usmjerenost l^njizevnosti vremena.
Ljudevita X I V . , Puskin je dodao: »Bilo je izuzetaka; siromasni
piemid L a Fontaine (bez obzira na poboznost, koja je vladala)
stampao je u Holandiji svoje vesele pride o opaticama . . . A l l
je zato L a Fontaine mnro bez potpore«.
L a Fontaine je realistidki crtao u svojim pridama r a z v r a t -
ne navike opata i svecenstva, duboki raspad obiteljskih odnosa,
proda van je zena, samovlast i okrutnost plemstva prema selja-
cima, bezobrazno vladanje sudaca i t. d. Obiteljske i ljubavne
teme znatno prevladavaju u L a Fontaineovim pricama, kao i u
Moliereovim komedijama, nad temama socijalnO-politickim,
koje je bilo dosta opasno dodirivati. Osim toga. L a Fontaine se
ovdje nalazio u zavisnosti od svojih izvora, koji nisu dirali
u te teme. Karakteristidno je, da je takvu otvorenu socijalno-
optuzbenu pridu, kao sto je Seljak, koji je uvrijedio svoga
gospodara (Le paysan, qui avait offense son seigneur, knj. I . ,
prida 11), stono crta okrutno ruganje vlastelina seljaku, koji ga
je uvrijedio, napisao L a Fontaine prema sadrzaju, sto ga je
samostalno izmislio.
U predgovoru I I . knjizi Prica (1667.) L a Fontaine brani
svoje pravo slobodnoga postupanja s izvorima, njihova s k r a c i -
vanja, pojednostavljivanja sadrzaja, mijenjanja svrsetka i t. d.
Zbog slicnih promjena njegove se Price veoma razlikuju od
svojih izvora. T o je priznavao i sam L a Fontaine, koji j e
izjavio, da bi »onoga, koji je izmislio novelu, stajalo velikog
truda da prepozna svoje vlastito djelo«. Zaista, citav ponor
odvaja L a Fontainea od djela talijanskih autora, koja j e
obradio. Ljubav u njegovu prikazivanju sasvim je lisena one
17s
 lelementarne, snage, one plamene osjecajnosti, onoga bogatstva
emocionalnih nijansa, koji su tipicni za pisce talijanske Rene-
sanse. Usporedujuci, na primjer, pridu Zarucnica kralja del
Garho (La Fiancee du roi de Garbe, knj. I I . , prica 14.) sa 7.
novelom» I I . dana Dekamerona, koja pripovijeda o dozivlja-
jima kceri babilonskoga sultana Alatielom, koja je prijd«-iidaje
z a kralja del Garba bila u zagrljaju osmorice muskaraca, nije
tesko primijetiti golemu razliku u obradbi te fabule kod Bos-
caccia i L a Fontainea. Boccaccio izlaze svoju epopeju kobne
Ijepote, koja razvraca ljude i protiv njihove volje, koja sije oko
sebe razdore, ocajanje i zlocine. O d punokrvne erotike, koja
se nalazi kod mnogih pisaca talijanske Renesanse, kod L a Fon-
tainea ostaje samo niz saljivih epizoda.
Humanisticka raskalasenost spa ja se kod L a Fontainea
,s drugom, cisto hedonistickom crtom raskalasenosti, koja kod
njega cesto stupa na prvo- mjesto.
L a Fontaine oslobada Boccacciove novele od moralnih
rasudivanja i psiholoskih opazanja, kojih su prepune. O n svodi
reri'esansnu novelu na razmjere anegdote, pribliJujuci je na
neki nacin francuskom fabliau-u. Njegova je zadaca, da pripo-
vjedi tu anegdotu sto pikantnije i duhovitije, ne opterucujuci
citaoce nikakvom, didaktikom. »Moralna« rasudivanja auto-
rova, sto se nalaze pred nekim pricama, imaju narocito saljiv
karakter. T a k o , na primjer, u pridi Zacarani vrc (knj. I I I . ,
prica 4.) L a Fontaine daje opsirnu apologiju »nosenja rogova«.
U interesu zivosti i neusiljenoti pripovijedanja L a Fontaine se,
slicno kao i Ariosto, neprestano mijesa u tok dogadaja i govori
u vlastito ime. A l i subjektivizam njegova pripovijedanja samo
je prividan; autorovu Jicnost i piscevo pravo misljenje tesko je
' uhvatiti.
L a Fontaine nije odmah nasao konacnu formu za svoje
pride. U prvoj zbirci on je jos trazio, izlazuci razlicite sadrzaje
na razlicit nacin. Pritom se neprestano. priklanjao Marotovu
stilu i nastojao pisati starinskim jezikom, koji, po njegovu
misljenju, mnogo bolje odgovara ovoj vrsti. U kasnijim se
176
zbirkama odrekao te stilske manire i poku?ao izraditi svoj
vlastiti originalhi stil. Pisao je svoje price das pravilnim dese-
tercima, cas slobodnim stihovima, koji podsjecaju na metridku
formu njegovih basni; dinilo mu se, da su ti slobodni stihovi
najmanje usiljeni i da su najblizi ritmu govornoga jezika.
L a Fontaineove pride, posto su usisale u sebe silnu pripo-
vjedalacku tradiciju, imale su, sa svoje strane, golemo medu-
narodno znacenje. One su postale pravom riznicom sadrzaja za
niz evropskih knjizevnosti.
U z a sve svoje umjetnicke vrednote L a Fontaineove pride
znatno zaosta ju za njegovim basnama. O d dasa, kad se pojavilo
prvih sest knjiga, sto ih je L a Fontaine posvetio sestgodisnjem
Dauphinu, te su basne bile priznate kao stivo za djecu. Duboku
pogresnost toga gledanja istakao je vec Rousseau, koji je pisao
u Emilu: »Sva djeca moraju uciti napamet L a Fontaineove
basne, a nitko ih od njih ne razmnije, ali bi bilo jos gore,
k a d bi i h razumjela«. Rousseau je smatrao L a Fontaineove
basne stetnima stoga, sto je u njima nalazio mnogobrojne pouke
egoizma, okrutnosti, koristoljublja i dvolicnosti. N a k o n Rous-
seaua bacao je isto takve optuzbe protiv L a Fontainea i L a -
martine.
Nijedan od te dvojice nije shvatio L a Fontainea. O n i su
ga smatrali moralistom-doktrinarcem i tumadili njegove didak-
tlcke zadatke previse primitivno. A l i L a Fontaine je bio mnogo
dublji umjetnik-realist, koji je nastojao prije svega promatrati
l i y o t i istinito ga odrazavati, dajuci ditaocu, da sam pravi
moraine zakljucke iz basne. Stvarnost, koju on slika, bila je
istinita arena borbe egoistickih interesa. Razgolicerije okrutne^'
istine zivota vlasnickoga drustva glavni je zadatak L a Fon-
taineovih basnih. T a j je zadatak L a Fontaine izvrsio na potpu-
no paradoksalan nacin: finim saljivim pripovijedanjem, koje
maskira sadrSaj, put dubokog razotkrivanja. Sve to cini, da
L a Fontaineove basne nisu bas prikladno stivo za djecu.
Uostalom, L a Fontaine nije uopce ni mislio na djecu, kad
je pisao svoje basne. K a o vedina pisaca njegova vremena, ni oh
it Basne
 nije -poznavao djecu, nije razumio djedju psihu. Svoje basne,
kao i sva druga svoja djela, pisao je z a pariski veliki svijet,
za publiku aristokratskih salona, koja je znala po zasluzi
cijeniti njihovo pjesnicko majstorstvo. U z a sve to-. L a F o n -
taine je stajao na posve drugom stanovistu nego njegovi a r i -
stokratski citaoci: njemu su bile sasvim tude njihove kastinske
predrasude. O n je te predrasude— tastinu, okrutnost, drskost,
nadutost, parazitizam — zajedljivo razotkrivao u mnogim. svo-
jim basnama, rado pokazujuci glupost velikasa i ponizujuci ih
pred malim neznatnim ljudima. •
Ismijavajuci aristokrate, L a Fontaine nije stedio ni bur-
zoazije. Po pravilnoj primjedbi Hyppolita Tainea »La F o n -
taine, koji se cini burzuj, k a d ismijava plemice, cini se plemic,
kad ismijava burzuje«.' O n pokazuje kukavicluk burXoazije,
njezinu sitnicavost, gramzljivost, grubost, ogranicenost, po-
hlepni lov za plemickim titulama. U isto takvu satirickom
osvjetljenju prolaze pred citaocem basni predstavnici svih gla-
vnih slojeva francuskoga drustva X V I L stoljeca: popovi i
opati, dinovnici, lijecnici, ucitelji, pedanti, advokati i t. d.
Sva ta galerija socijalnih tipova ovjencana je mnostvom
ropskih dvorana, koji se uvijaju oko kralja. K r a l j , glavno lice
velike komedije francuskoga zivota, nastupa uvijek u liku l a v a .
L a Fontaine ga nije ocrtao privlacivije nego njegove mnogo-
brojne podanike. O n istice, doduse, velidinu, koju nosi u sebi
kraljevski cin, ali u isto vrijeme obdaruje monarhovu osobu
^ razlicitim negativnim crtama: tastinom, oholoscu, okrutno^cu,
tiranstvom, licemjerstvom, samoljubljem, ljubavlju prema l a -
skanju, prezirnim odnosom prema podanicima. T a k v o p r i k a -
zivanje kralja u apsolutistickoj Francuskoj izbija kao ostar
nesklad u slozni zbor hvalospjeva, sto su ih prosipall na adresu
Ljudevita X I V . s v i suvremeni pisci. L a Fontaine istide u ba-
snama potpunu nezavisnost, usudujuci se otvoreno izreci ono, o
cemu su oprezno sutjeli drugi pisci, nezadovoljni despotskim
rezimom Ljudevita X I V . ••
Prema tome. L a Fontaine satiricki prikazuje svp gornje
i srednje slojeve francuskoga drustva svoga vremena, sve
predstavnike privilegiranih staleza i imucnih klasa. O n ne dira
samo male, slabe i potlacene ljude, koji u njegovim basnama
igraju uvijek pozitivnu ulogu. Samo u narodnim dubinama
L a Fontaine nalazi zaista uzvisene osjecaje: vjernost, samopo-
zrtvovanje, zahvalnost, nekoristoljubivost, istinsko prijatelj-
stvo. Njegovi siromasi, koji stenju pod petom bogatih i moc-
nih ljudi, znaju biti zahvalni, spasavajuci zivot velikim ljudima,
koji su prema njima bili milosrdni. T a k o u basni Lav i mil
(Le Lion et le Rat) mis spasava lava, koji je upao u mrezu.
IT basni Golub i Mrav (La Colombe et la Fourmi) mrav cini
slicnu uslugu golubu. N o takve se epizode susrecu samo kao
izuzeci. Mnogo cesce pokazuje L a Fontaine gospodstvo feudal-
nog prava jacega, prema kojemu jaki ima uvijek pravo. T a
je ideja provedena u basnama,' kao sto su Vuk i Janje (Le
Loup et I'Agneau) ili Zivotinje oboljele od kuge (Les Animaux
malades de la peste). O v a potonja, jedna od najboljih basni,
daje potresnu sliku bespravlja i tlacenja malih ljudi, koji u v i -
jek placaju za tude grijehe. T a je misao divno izrazena u
dvostihu, kojim zavrsuje basna livotinje oboljele od kuge:
Selon que vous soyez puissant ou miserable,
Les jugements de cour vous rendront blanc ou noir*
L a Fontaine je znao nalaziti neobicno realne boje za p r i -
kazivanje siromaha, koji stradaju od preteska rada. T a k a v je,
na primjer, l i k drvosjece u basni Smrt i Drvosjeca (LaMort
et le Bucheron). A l i najznamenitiji l i k predstavnika narodne
mase, sto ga je ocrtao L a Fontaine, jest dunavski seljak,
koji rimskom senatu podnosi zalbu protiv tiranske uprave
namjesnika, sto i h je senat postavio (Le Paysan du Danube). O n
ocekuje smrt zbog svoje vatrene optuzbe, ali ipak odlucuje da
kaze yladarima svijeta svu istinu o stradanjima potlacenoga
* Prema tomu, jesi 1' bogat i l siromah, -.v
Pred kraljevskim sudom prav i l kriv si odmah. y,Tatiski.
naroda. L a Fontaine odbacuje u toj basni obicnu, zanimljiviJ.
sadrzajnu ljusku i pretvara; je u pravu optuzbu. T a k v o pro-
dubljivanje basne, koje joj pridaje ozbiljnost tona i koje je
desto praceno uklanjanjem Zivotinjskih maski i drugih tradi-
cSonalnih oznaka vrste, opaza se u posljednjim knjigama L a
Fontaineovih basni. •...-»,
Svi navedeni motivi svjedoce o duboko narodnom sadr-
zaju L a Fontaineovih basni, koje daju potpuniju i istinitiju
sliku francuskoga zivota X V I L stoljeca nego vecina drugih
knji|eynih djela toga vremena. Tome su dosta pridonijele oso-
bme same basne kao vrste, koja ima duboko narodno korije-
nje. L a Fontaine je obilno iskoristio svu prijasnju knjizevnost
basne. Pocrpao je mnogo fabularnoga materijala kod starih
basnopisaca — Esopa, Fedra i Bidpaja. Iskoristio je takoder
basne svojih francuskih prethodnika — Marije Francuske,
autora Romana o Usici, Marota i Regniera. Medutim, kod
L a Fontaineovih prethodnika basna je imala usko didakticki
karakter i predstavljala ilustraciju pouci; kod L a Fontainea se
pak teziste prenosi s pouke na samu pricu, a pouka dobiva
cisto uvjetan karakter i malo-pomalo sasvim otpada. L a Fon-
taineov je zadatak, da na nov nacin, svjeze, veselo i i i v o i
originalno pripovjedi staru basnu. U tradicionalne sadrzajne
okvire on unosi mnogo novoga, nekanonskoga, realnozivotnoga
materijala. Prema pravilnoj primjedbi Taineovoj, svaka L a
Fontaineova basna podsjeca na malu dramu; ona ima svoju
ekspoziciju, zaplet i rasplet, ukuljucuje u sebi dijaloske dije-
loye i dramaturski ocrtava lica njihovim postupcima i jezikom.
T p se ne odnosi samo na likove ljudi, nego i na likove zivo-
tjnja, koje L a Fontaine crta neobicnom zivoscu, pripisujuci
im ljudska svojstva, koja ipak ne potiskuju njihovu zivotinjsku
prirodu. , =
I a k o Boileau nije smatrao potrebnim da u svojoj Pjesnic-
ko'} umjetnosti spomene L a Fontainea, ipak je L a Fontaine, u
biti, velik klasicist. U osnovi njegova stila lezi jasnoca, trijez-
nost i tocnost opazanja realne stvarnosti, koja se' upravlja
i8o
princlpima »zdrava razuma* i »dobra ukusa«. Skretanje
pojava, koje prikazuje L a Fontaine, od tih principa, rada nji-
hovu komicnu i satiricnu obradbu. K a o i Moliere, L a Fontaine
promatra covjecje cudne crte i mane kao pojave nerazumnosti,
kao skretanja od razumne prirode. Poput Molierea L a Fontaine
je bio humanist epikurejskoga smjera, koji je stajao pod jakim
utjecajem Gassendijevim; on je takoder vidio svoj ideal u l a -
kom, slobodnom zivotu, koji se pokorava instinktima. N o L a
Fontaine je bio osjecajnijii, neposredniji i naivniji umjetnik nego
Moliere.. Zato je on ponekad vise od Molierea skretao od k a -
nona klasicizma. Osim toga, on je dao svojim basnama v i k
narodnu formu, koja je odgovarala narodnom obiljezju ideja,,
sto ih je provodio.
• Narodni karakter L a Fontaineovih basni odrazuje se prije
svega u njihovu jeziku, koji je beskrajno bogatiji i blizi zivom
narodnom govoru nego jezik svih drugih pisaca X V I I . stoljeca.
L a Fontaine mnogo pozamljuje iz jezika pisaca X V I . stoljeca,
osobito od Rabelaisa. O n unosi u svoje basne vecu kolicinu
starinskih rijeci, a takoder i provincijalizme I narodne obrate.
O n obnavlja niz rijeci u njihovu prvobitnom, sirem znacenju i
pridaje originalan smisao nizu starih rijedi i izraza.
Bogatstvu gipkosti L a Fontaineova jezika odgovaraju
isto takva svojstva njegove versifikacije. Njegova se metrika
odlikuje neobidnom raznolikoscu ritama. O n se u mnogim ba-
snama sluzi slobodnim stihom, koji nagovijesta prozodiju ro-
mantika i cak simoblista, samo s tom razlikom, sto je m u z i -
kalna i slikovita strana njegovih stihova racionalizirana, pod-
vrgnuta njihovu smislu, rasudivanju.
L a Fontaine je stvorio novu formu basne, koju je teoretski
obrazlozio u X V I I I . stoljecu Marmontel. T a se forma prosirila
nadaleko po svim evropskim zemljama, bez obzira na protivno
djelovanje Lessinga, koji je sam pisao kratke basne u prozi i
uzalud pozivao na povratak k starinskoj, cisto didaktickoj
Esopovoj basni. U Rusiji su L a Fontaineov primjer slijedilr
svi istaknuti basnopisci: Sumarokov, Hemnicer, Izmajlov, D m i -
i8i
trijev, a osobito kbngenijaini mu K r i l o v , koji je znao umetnuti
u tradicionalnu vrstu sasvim originalan ruski sadrzaj. Uspo-
redujuci L a Fontainea s K r i l o v o m , Puskin je pisao: »Obojica
ce njih ostati vjedno ljubimci svojih zemalja«. Netko je pra-
vilno primijetio, da je prostoduXnost (naivete, bonhomie) p r i -
rodeno svojstvo francuskoga naroda; u nasoj je naravi, napro-
tiv, karakteristidna crta neko lukavstvo uma, podrugljivost i
slikovit nacin izraZavanja. L a Fontaine i K r i l o v su predstav-
nici duha obaju naroda«. - .

S. S. Mokuljski
 Francuski crtac, litograf, drvo-
rezac i bakrorezac, koji se takoder
okusao u slikarstvu i kiparstvu, Louis-
Cliristophe-Gustave Dore rodio sc u
Strasbourgu 6. sijecnja god. 1832.
Djctinjstvo je proveo usred sumskih
krajolika uz sjenovitc padine brdo-
vitog Elzasa.
Ved u sestoj godini crta veoma
uspjcle tipove Elzasana, a u citavom
nizu ranih crteza prikazuje prizore i
likove iz klasicnih djela; u dvanaestoj
godini objavljuje nekoliko litografija,
a kasnije, uz svoj nauk u pariskoj
srednjoj skoli Charlemagne, nepre-
stano suraduje u suvremenom ilustri-
ranom humoristickom casopisu Le
Jornal pour Rire, Ixo ga ureduje ka-
rikaturist Charles Philipon. Kako je-
Gustavu tek Sesnaest godina, njegor
otac sklapa s netom spomenutim
Autoportret
urednikom trogodisnji ugovor, u ko-
jemu se obvezuje, da 6e njegov sin svakog tjedna izraditi najmanje jedan
crtez i da, kroz to -yrijcme, ne de raditi za druge nakladne zavode.

Paul Lacroix (Bibliophile Jacob) zarana se vec zanimao za mladog

umjetnika, pa ga pozva, da bi svojim crtezima popratio njegovc historij-
skc romane, u kojima jc pokusao prikazati zivot i obicaje u Francuskoj.
Dore, nezadovoljan gravcurjma, koji su ved prije radili kod Lacroixa,.
nalazi tri mlada suradnika: Pisana, Lavieillea i Dumonta, koji su imali
ncobicnu ljubav-za svoj posao i znali pokivati djela, sto su im bila povje-
rena da ih izrade. U z te vjeme i sposobnc suradnike zapoce god. 1852.-

i8s
•karijeru ilustratora, te najprije izradi cxteJe za i i romana spomcnutog
pisca (Oeuvres illustrees du Bibliophile Jacob). U to je vrijeme Lacroix
pripremao takoder izdanje sveukupnih Rabelaisovih djela kod nakladnog
zavoda Bry. Crtezi, kojima jc Dore popratio to klasidno djelo, otkrili su
vec gotova umjetnika, koji je neobicno dobro shvatio, kao malo tko,
toga klasika i sugestivno prikazao mnoge prizore iz njegovih djela. God.
1873. ponovo su izasla Rabelaisova djela s Doreovim crteiima kod Gamier
freres. — Slicnim crtackim stilom popratio jc Dore Balzacove Vragometne
price (Contes drolatiques de Balzac, izd. Societe General de Librairie, god.
18J5.) s 425 crteza i vinjeta.
Tek je iziSao Rabelais, a jo5 rczbari nisu ni dovrsili sve grafidkc
plocSe.za Vragometne price, kadli Dor^ dobi narudJbu od nakladnog za-
voda Hachette, d a t i ilustrirao Taineovo djelo Putovanje u Pirineje
(Voyage aux Pyrenees), za koje umjetnik zaista izradi 64 vinjete, poSto
-sc vratio iz Spanjolske, kamo je bio na neko vrijeme otiJao c Th^ophileom
Gautierom.
Grafidkim sredstvima izrazaja, koja se sastoje samo od svijctla i
sjene, Dord izradi dvanaest crteia za poemu Pierra Duponta Legenda o
Ahasveru (Legende du Juif errant, a ne, kako to priru&ici Hstom krivo
navode, za Sueov roman Le Juif errant).
No, kulminaciju svoga grafidkog stvaranja dosegao je Dori, bez
sumnje, svojim nenadmasivim ilustracijama za Danteov Pakao (L'Enfer
de Dante Alighieri, traduction de Pier Angela Fiorentino, izd. Hachette
1861. i mnogobrojna druga izdanja u Francuskoj i u druglm zemljama).
I tadasnja publika i kritika osjetila je veliku umjetniiku vrijednost te
impresivnc ilustratorskc realizacije.
Iste godine (1861.) izlaze kod Hachettea joS dva djela s Dortovim
ilustracijama, i to Gorski car (Roi des Montagnes) Edmonda Abouta i
;Saintineov Chemin des Scoliers.
God. 1865. sam Dore sastavlja popis remek-djela, koja je naumio
ilustrirati. Bilo ih jc detrdeset. Autori djela su, medu ostalima, Homer,
Anakrcont, Plutarh, Dante, Ariosto, L a Fontaine, Ossian, Hoffm a nn...
Kod onih djela i autora, sto ih je vec ilustrirao, dodao je samo rije^
fait (ucinjeno). Do kraja Jivota Dord jc ilustrirao 119 djela, a da ne spo-
minjcmo mnogobrojnih crteza, koji su izasli u povremcnim ondasnjim ilu-
striranim dasopisima (Journal pour rire, Journal amusant, Musee franco-
anglais. Journal pour tous. Image pour tous, Nouvelles du jour. Tour du
Monde i t. d.). Osim toga stvorio je ditav niz bakroreza, akvarela, uljenih
slika i skulptura. O v a je posljednja djela, po vlastitom priznanju, radio
^ek za razonodu I odmor.
rS6
God. 1862, nakladni zavod Hctzel izdaje Pcrraultovc price (Contes
•de Perrault), a Furnc Pustolovine baruna Munchausena (Les Aventures du
.baron de Munchausen u prijevodu Theophilea Gauticra). Oba su djela
dozivjela velik broj izdanja s tim Doreovim ilustracijama, i u Francuskoj
1 izvan nje.
God. 1863. izlazi u prijevodu Louisa Viardota Cervantesov Don
Quijote (L'Ingenieux Hidalgo, doif Quichotte de la Manche) kod Hachettea
•s tn stotme Doreovih kompozicija, koje je divnom tehnikom gravirao
Hiliodore Pisan.
God. 1866. Alfred Mame u Toursu izdaje Bibliju, a nakladna kuca
•Cassel, Petter and Galpin Miltonov Izgubljeni raj (Paradise Lost, u Lon-
donu 1 New-Yorku). Obadva djela s Doreovim ilustracijama.
Mnogi su se ilustratori, s vise ili manje uspjeha, davali na ilustri-
ranje L a Fontaineovih basni. Ipak je u trima od njih" L a Fontaine nasao
najvjernije tumace, a to su: Oudry, Grandville i Dore. Najglasovitiji je
•od njih ipak Dore. Prvi puta "izdaje te basne s So njegovih kompozicija
Hachette godine 1868. Drugi puta ih je isti nakladnik izdao god. 1890.,
dok je izvan Francuske izislo dosada s tim ilustracijama 7 izdanja basni
(ovo nase je osmo). Kao primjer Doreova postuka kod ilustriranja basni
uzmimo prvu: Cvrcak i mrav. Prva je stvar, koju uocavamo, da Dore
dramatizira scenu, a zatim, da. zivotinje prikazuje u ljudskim likovima
dakle obratno od basnoslovca. U ilustraciji tc basne vidimo na jednoj
strani marljivu Alzaskinju, nepristupacna izgleda, kako cak i razgovarajuci
ne prestaje plesti. Nalazi sc na pragu svoje kuce, u kojoj gore drva, sto
ih jc upravo nacijepala. Nasuprot njoj stoji lijepa bohemka, s gitarom u
ruci, a lice joj je puno izrazaja nevolje, zdvojnosti i bijede. Izmedu njih
dvije nalaze sc djeca, zacudena I samilosna prema bijedi sirotankc: rekli
bismo, da je to kakav prizor iz Hugoovih Jadnika.
God. 18689. izdaje isti nakladni zavod dalja dva dijela Danteove
Bozanstvene komedije s Doreovim ilustracijama (Le Purgatoire et le
Faradis de Dante Alighieri, prijevod Pier-Angela Fiorentina).
Od.god. 1869. do 1872. gotovo se citav Doreov rad sastoji u ilustri-
ranju engleskih djela, napose razlicitih pjesama Tennysonovih. Umjetnik
je svojim radovima postao neobicno popularan u Engleskoj. I prije su
Englezi izdavali pojedina klaslcna djela s njegovim ilustracijama, no
Doreovim dolaskom tamo osnivaju u srcu Londona (New Bond Street)
posebnu njegovu galeriju (The Dore Gallery), gdje su se odrzavale sukcc-
sivne izlozbe umjetnikovih crteza, gravira, uljenih slika, akvarela, velikih
platna i ilustriranih knjiga. Vec spomenuti nakladnici Cassel, Petter and
Galpin objavili su takoder posebnu publikaciju pod nazivom The Dore
Gallery, u kojoj se nalazi izbor od 250 riajljepsih Doreovih crteza.
187
 God. 1876. izlazi Pjesma starog mornara (The Rime of the Ancient
Mariner) od Samuela Colcridgea s 42 Dordove kompozicijc i mnogobroj-
nim grafikama. Iste ilustracije izdaje te godine Hachette viz francuski
prijevod te pjesme.
Kako je prigodom svoga boravka u Londonu Dore osobno upoznao-
iice i nalicje toga velegrada, gdje se kraj najvece raskosi susrece naj-
groznija bijeda, iznio je neumoljivim smislom za realnost potresnih pri- SADR2AJ
zora u knjizi London, kojoj je tekst na engleskom napisao Blanchard
Jerrold, a kasnije je s istim ilustracijama knjigu izdao Hachette u fran- I Prijevod basni 7—136
cuskom prijevodu Louisa Enaulta. I Cvrcak i mrav ( I i ) 7
God. 1879. izdaje nakladna kuca Hachette Ariostova Bijesnog: z Gavran i^ lisica ( I 2) 10
Orlanda (Roland furieitx, poeme hero'ique traduit par J. A. Du-Pays). 3 2aba> koja zeli biti debela poput Tola ( 1 3 ) . . 11
Neki smatraju, da je taj umjctnikov labudi pjev najsavrseniji izraiaj. nje- .4 Dvije mazge ( 1 4 ) 12
gova ilustratorskog genija. J Vuk i pas^(I 5) 14
Nakon urajetnikove smrti (umro jc 2 j . sijecnja 1883.) izaslo jc i6- 6 Gradski mis i poljski mis ( 1 9 ) 16
7 Vuk i janje ( I 10) i<j
njegovih ilustracija uz glasovitu pjesmu americkog. pripovijedaca i pjes-
8 Smrt i drvosjeca ( I 16) . . 21
nika Edgara Allana Poea Gavran (The Raven). Kao da je zloguko pro- 9 Lisica i roda ( I iS) , 24
ricanje mracnc pticc »Never More< (Nikad vise) postalo pjesnikovim- xo Kokot i biser ( I 20) 26
kobnim znamenjem, te mu sc nije ispunlla najyeca zudnja njegova zivota,, 11 • Hrast i trska (122) . 27
da svojim ilustracijama izrazi najvaznijc prizore Shakespeareovih djela.- 12 Dva bika i zaba ( I I 4 ) . 29
Jos je pred samu smrt zarko molio lijecnika: »lzlijecite me, zaklinjem 13 Ptica ranjena strijelom (116) 30
vas, da svrsim svoga Shakespearean, te mu se ta mila rije^ cula i pri 14 Lav i komarac ( I I 9 ) 31
samom smrtnom hropcu. 15 Lav i rail ( I I 11) 34
Kako smo istakli, Dore je bio zamislio, upravo gorostasan san, naime, 16 Golub i mrav ( I I 12) 36
17 Zee i zaba ( I I 14) . . . . 37
da svojim ilustracijama komcntira remek-djela svjetslie literature. T a j jc.
18 Kokot i lisica ( I I 15) 33
postavljeni zadatak izvrsio, doduse, samo fragmentarno, ali je i u onom- 19 Paun i Junona ( I I 17) 41
golemom opusu, sto nam ga je ostavio, pokazao veliku originalnost. U 20 Mlinar, njegov sin i magarac ( I I I i ) 43
njemu su neka klasicna djela nasla svog istinskog i odusevljcnog grafickog; 21 Udovi i Zeludac ( I I I 2) 48
komentatora. On je, bez sumnje, jedan od najvecih ilustratora devet- 22 Vuk u ulozi pastira ( I I I 3) 50
naestog vijeka i bio je otada uzorom mnogima, koji su pokuSali svoji 23 2abc traze kralja (1114) J3
plasticki ideal uskladiti sa zamislima velikih majstora pern. 24 Lisica i jarac ( I I I 5) 55
Vr. 25 Vuk i roda ( I I I 9) \y
26 Lav oboren od covjeka ( I I I 10) 58
27 Lisica i grozde ( I I I 11) 59
28 Ostarjeli lav ( I I I 14) So
29 Macak i stari mis ( I I I 18) 61
30 Sojka nakicena paunovim perjern ( I V 9 ) . . . . 64
31 Sokratova rije£ ( I V 17) 65
32 Starac i njegova djeca ( I V 18) 66
33 . Skrtac, kojemu su ukrali blago ( I V 20) . . . . 68
34 Ribica i ribar ( V 3) 71

188
 w
35 Ratar i njegovi sinovi ( V 9) 74
36 Gora, koja rada ( V lo) 7J
37 Koka, sto je nesia zlatna jaja ( V 13) 76
38 Magarac i relikvije ( V 14) 78-
39 Jelen i trs ( V 15) 79
40 Zmija i turpija ( V 16) . 80
41 Medvjed i dva druga ,(V 20) 81
42 Magarac u lavljoj kozi ( V 21) 83
43 Kokot, macka i misic ( V I 5) 84
44 Jelen i njegova slika u vodi ( V I 9 ) . . . . . 86
45 Zee i kornjaca ( V I 10) .- . . . 89
' 46 Bolesni lav i lisica ( V I 14) 91
47 Pas, koji je ispustio meso da uhvati njegovu sliku
u vodi ( V I 17) •. . . 92
48 Zivotinje oboljele od kuge ( V I I 1) . . . . . . 93
49 Mjekarica i cup mlijeka ( V I I 10) 96
50 Krpo i novcar ( V I I I 2) ' 99
51 Zene i tajna ( V I I I 6 ) , 102
52 Neposteni cuvar ( I X i ) 104
53 D v a goluba ( I X 2) . 108
54 Ostriga i parnicari ( I X 9) • • •
55 Kornjaca i dvije patke ( X 2) 115
56 Dunavski seljak ( X I 7 ) . 117
57 Starac i tri mladica ( X I 8) 122
58 Dvije koze ( X I I 4) 125 ' r
59 Stari macak i mladi mis ( X I I 5) 128" , ,
60 Ljubav i ludost ( X I I 14) 130 , ••,
61 Gavran, gazela, komjacSa i mi? ( X I I 15) . . 132 s
6z Suma i drvosjeca ( X I I 16) 135
II Napomene 139—159
III L a Fontaine 161—181
IV Gustav Dor6 . . 183—188:: -V.i

•1

v; v;i.
 Urednik: Stjepan Kresic
Ilustracije G . Dorea s dopustcisjcm nakladnog zavoda
Hachette iz francuskog izdanja od god. 1869.
Korektor: Gojko Popovic

Izdavac: Omladinsko izdavacko poduzcce

Novo Pokoljenje, Zagreb, Vojnoviceva 31
Za izdavaca: Zivko Jelicic
Predano u tisak 15. I X . 1948.
Tiskanje dovrseno 30. X I I 1948.
u Tipografiji, grafldko-nakladnom zavodu •
u Zagrebu
::-

Cijena ^4 dinara