6.

GDJE SU MI IGRICE

Jednom sam uletio s plaže gladan kao tigar.

– Ima kaj za jest? – upitao sam baku Štrudlu s vrata.

– Ima od ručka – odgovorila je baka i nestala u drugoj sobi.

Meni je uvijek bilo smiješno kad baka veli »ima od ručka«. Kao da je to ime
nekoga posebnog jela napravljenog umjesto od graška ili, recimo, riže ili,
recimo, zelja, od ručka. Kaj je to ručak? Kaj je ručak nekaj od čega se radi ima
od ručka? Općenito, previše sam znao razmišljati. Razbijao sam glavu, osim s
lokalnim frendovima po kamenju, i raznoraznim pitanjima koja su mi se, kao za
inat, stalno postavljala. Jedno od njih bilo je i: »Gdje su moje kompjutorske
igrice?«.

– Baka! – uspaničeno sam je pozvao vidjevši kako u kutiji s igricama za

playstation nema ni i od igrica. A baš sam se lijepo zavalio čekajući ono od
ručka.

– Baka! – mama je morala otputovati u Zagreb zbog posla, a ja sam se na

baku teško privikavao. Bila je puno sporija od mame i čak sam je tri puta
morao dozivati da bi se odazvala. Tako je bilo i ovaj put, pa sam ponovio:

– Baka!!!!!! – ovoga sam puta upotrijebio šest uskličnika i upalilo je.

– Rekla sam ti da ima od ručka i da ćeš sad to dobiti.

– Netočno. Rekla si mi da ima od ručka, ali mi nisi rekla da ću sad to dobiti. To

sam si samo mogao misliti.

Obično se baka tu predavala i zašutjela kao riba.

– Baka, a kaj si ti po horoskopu?

– Jarac! – odgovorila mi je baka i stavila mi na stol ono od ručka.

– Baka!
– Pitaj!

– Gdje su mi igrice?

– Pssst, tiše malo, Piksi spava.

– Dobro, gdje su mi igrice? – ponovio sam pitanje puno tiše.

– Ovaj, znaš...– kad baka tako krene ja sve znam...

– Piksi?

– Znaš da je mama rekla da ga moramo odviknuti od pelena...

– Da, i sad je limač cijeli dan gologuz...

– I...

– Opet?! I zakaj baš na moje igrice? – Piksi mi je već drugi put u tjedan dana
popišao cedee. Klinji se valjda sviđalo zapišavati moju kutiju s cedeovima. Mali
luđak. Prošli put sam ih s mamom na vrijeme oprao i osušio. Sad ih je baka
gurnula u pećnicu i posušila.

– Baka! Trebala si ih prije oprati, a onda peći.

– Ma daj! – baka sve to nije shvaćala ozbiljno, ali je znala koliko mi je stalo do
igranja na playstationu, pa se požurila popraviti što se popraviti dalo.

– Ali, bako, pomiriši! – izvadio sam jedan polupečen, vruć cede. – Pomiriši!
Smrdi na pišalinu!

– Ja ništ ne osjećam – odgovorila je baka i opet nestala u drugoj sobi.