Professional Documents
Culture Documents
Pacijent
Pacijent
Pacijent
PACIJENT
Moram priznati da mi je život bio puno dosadniji dok nije stigao Piksi. S Onči
se nisam nikad posebno slagao. Te njene barbike! Uvijek mi je znala uvaliti
nekoliko njih uz zapovijed:
– Češljaj, braco! – kao da sam ja njen sluga. Uopće nisam volio češljati
barbike.
Sad kad je Piksi tu, mogu se igrati što ja želim. Klinjo sve sluša. Evo, recimo,
mogu se igrati da sam ja doktor, a on pacijent. Ili da sam ja prodavač gnjilih
naranči, a on glupitupi kupac, ili da sam ja strogi profesor, a on zločesti đak.
Svega.
Danas smo se Piksi i ja igrali doktora. Ali pošteno. I Piksi i ja bili smo doktori,
samo što je on bio mlađi pa je glumio mog pomoćnika. Imali smo savršenog
pacijenta. Bio je to balon u obliku malog ružičastog svemirca. Svaki put kad
bismo ga dodirnuli on je ispuštao:
Prvo sam naredio Piksiju da ga presluša onim tanjurićem. Piksi je donio sirup
protiv kašlja iz kuhinje. Gotovo je pao sa stolca dok se penjao po njega. Dali
smo mu žlicu sirupa iako ja nisam čuo da kašlje, ali mali glavonja od mog
buraza bio je uporan. Nisam htio da se osjeća potlačen kao moj pomoćnik.
– Pšššššššš...