BIOLOGIJA

Biomasa i produktivnost ekosustava

 Količina odnosno masa organske tvari koja nastaje primarnom i sekundarnom

proizvodnjom naziva se biomasom.
 To je ona količina organske tvari koja je raspoloživa kao hrana u ekosustavu, a
brzina stva- ranja biomase označava produktivnost ekosustava.
 Primarnom proizvodnjom nastaje biljna biomasa.
 Uzmemo li za primjer travnjak, biomasa travnjaka jest masa biljaka na
kvadratnom metru površine travnjaka. Mjeri se tako da se odrežu (pokose) sve
biljke na metru kvadratnom površine (slika 2.8.2.). Potom se odrezane biljke
suše i važu. Izmjerena masa jest biomasa travnjaka koja se izražava u g/m².
 Mjeri se suha masa jer voda koja se nalazi u tkivima nema energetsku
vrijednost.

Produktivnost se iskazuje:

 kao količina biomase po jedinici površine u određenom vremenu - g/m²/godina

 kao količina kemijske energije vezane u biomasi u jedinici vremena -
kJ/m²/godina.

 Tropske kišne šume, močvare i koraljni grebeni najproduktivniji su ekosustavi

na Zemlji. Šume umjerenog pojasa imaju veliku biomasu, ali im produktivnost
zbog velike zastupljenosti spororastućih vrsta može biti mala. S druge strane,
biljke na travnjacima rastu brzo i stvaraju biomasu brže od šuma, dakle imaju
veću produktivnost, ali biomasa travnjaka manja je od biomase šuma jer su
trave najčešća hrana biljožderima.
 U kopnenim ekosustavima produktivnost može biti ograničena malom
količinom padalina, niskim temperaturama, malom količinom hranjivih tvari u
tlu ili slabim intenzitetom svjetla. U vodenim ekosustavima produktivnost je
ograničena dubinom prodora svjetlosti, niskim temperaturama i niskom
koncentracijom mineralnih hranjivih tvari.

Možemo reći da produktivnost i funkcioniranje svakog ekosustava ovise:

 O čimbenicima koji ograničavaju pohranu Sunčeve energije i primarnu

proizvodnju
 O količini energije dostupne heterotrofnim orga- nizmima za sekundarnu
proizvodnju
 O učinkovitosti iskorištavanja energije iz hrane duž hranidbenog lanca
 Sažetak

 Za sve životne procese potrebna je energija. Izvori energije za život su Sunce i

hrana.
 Autotrofni organizmi - proizvođači iz anorganskih tvari stvaraju energijom
bogate organske tvari.
 Fotoautotrofi koriste energiju Sunca, a kemoautotrofi energiju kemijskih
reakcija.
 Fotosinteza je proces pretvorbe svjetlosne energije u kemijsku energiju
glukoze pomoću klorofila.
 Heterotrofni organizmi – potrošači energiju dobivaju iz drugih organizama ili
organskih ostataka.
 Proizvodnja organske tvari može biti: primarna - autotrofni organizmi i
sekundarna - heterotrofni organizmi.
 Biomasa je masa organske tvari koja nastaje organskom proizvodnjom, a
brzina stvaranja je produktivnost.

Protok energije u biosferi

 Za održavanje uravnoteženog stanja u prirodi važnu ulogu imaju odnosi

prehrane u životnoj zajednici.
 Ti odnosi povezuju sve članove životne zajednice u ekosustavu, a međusobno
povezuju i ekosustave.
 Protok energije kroz hranidbene lance temeljni je proces u svakom
ekosustavu.

Hranidbeni lanac tko koga jede?

 U svakoj se životnoj zajednici nalazi mnogo hranid- benih lanaca.

 Hranidbeni lanac prikazuje vezu između proizvođača i potrošača (slika
2.8.3.).119str
 Prvu kariku hranidbenog lanca čine proizvođači.
 Druga su karika životinje koje se hrane biljnom hranom, biljožderi - potrošači
prvog reda (slika 2.8.4.).
 Biljožderima se hrane mesožderi - potrošači drugog reda (slika 2.8.5.).
 Njima se hrane grabežljivi mesožderi - potrošači trećeg reda (slika 2.8.6.).
 Svežderi se hrane i proizvođačima i potrošačima (slika 2.8.7.).
Hranidbena mreža

 Odnosi prehrane u ekosustavu obično su složeniji od jednog hranidbenog

lanca.
 Mnogi potrošači mogu jesti raznovrsnu hranu pa se tako mogu hraniti istom
vrstom organizama.
 Kažemo da su hranidbeni lanci u međudjelovanju, odnosno da čine
hranidbenu mrežu.
 U njima jedan organizam dobiva energiju iz nekoliko različitih izvora pa može
povezivati nekoliko lanaca (slika 2.8.8.).121str

Hranidbena ili ekološka piramida energije i biomase

 Bez obzira na to koliko je članova u hranidbenom lancu ili hranidbenoj mreži,

početni članovi imaju najveću ukupnu biomasu, a završni članovi imaju
najmanju ukupnu biomasu.
 Naime, pri prelasku energije s jednog člana na drugi u hranidbenom lancu
kemijska energija malim se dijelom iskoristi za izgradnju organizma -
sekundarnu organsku proizvodnju, a većim dijelom izlazi kao izmet ili se
potroši na životne aktivnosti pri čemu se dio gubi u obliku topline (slika
2.8.9.).122str
 Tako je ukupna biomasa biljaka daleko veća od biomase biljoždera, a biomasa
biljoždera daleko je veća od biomase mesoždera prvog reda. Smanjivanje
biomase, a tako i energije, nastavlja se do kraja hranidbenog lanca. Na kraju,
kad mesožderi iskoriste svoj dio energije za život, energetski se lanac potroši.
 Zbog toga su hranidbeni lanci relativno kratki i sa- stoje se od malog broja
članova. Obično je efikasnost iskorištavanja hrane 10% od početne -
konzumirane energetske vrijednosti.
 Stoga se odnos biomase i energije za svaku hranidbenu razinu može prikazati
u obliku piramide (slika 2.8.10).

-Energija u ekosustav ulazi u obliku svjetlosne energije, a napušta ga kao

toplina i to je onaj dio energije koji se više ne može iskoristiti.

Međutim, velik dio energije ostaje u ekosustavu na raspolaganju razlagačima.

Uginule organizme razlažu razlagači pa tako dio energije koju su za života organizmi
pohranili u svoja tkiva prelazi na razlagače. Isto tako dio energije životinje odbacuju
tijekom života izmetom, linjanjem odbacivanjem dlake, mitarenjem -odbacivanjem
perja ili presvlačenjem - odbacivanjem hitinskog ili rožnatog pokrova.
Energiju pohranjenu u tim tvarima također mogu iskoristiti razlagači ili može ostati
zarobljena - fosilizirana. Tako fosilna goriva, koja koristimo danas,sadrže energiju
koju su u davnoj prošlosti biljke uskladištile fotosintezom
-Gubitkom energije iz razine u razinu smanjuje se i broj organizama. Brojnošću svaka
prethodna razina mora osigurati opstanak članovima sljedeće razine. Naime,
najbrojnija je djetelina, manji je broj puževa, još je manji broj drozdova, a najmanji je
broj jastrebova. U ovom slučaju piramida brojnosti odgovara piramidi energije i
biomase.

-Povremeno piramida brojnosti uopće ne izgleda kao piramida. To se događa ako je

proizvođač velika biljka - grm ili stablo ili ako je jedna od životinja u hranidbenom
lancu jako mala. Bez obzira na okolnosti proizvođači se uvijek nalaze na dnu, u bazi
piramide, pa piramida brojnosti nije uvijek najbolji način za prikazivanje odnosa u
hranidbenom lancu -123str slika

 Hranidbenom ili ekološkom piramidom može se prikazati odnos brojnosti,

biomase i količine energije na pojedinoj razini.
 Uočili smo da se biomasa i energija na svakoj sljedećoj razini smanjuju.
 Piramidom brojnosti prikazuje se relativna brojnost organizama za svaku
razinu hranidbenog lanca.
 Primjer: djetelina → puž→ drozd → jastreb

Sažetak

 Hranidbeni lanac prikazuje vezu između proizvođača i potrošača, prikazuje tko

koga jede.
 Više međusobno povezanih hranidbenih lanaca prikazuje se kao hranidbena
mreža.
 Protok energije kroz ekosustav odvija se duž hranidbenog lanca pri čemu se
dio energije pohranjuje na svakoj hranidbenoj razini u obliku biomase, a dio se
gubi u obliku topline.
 Energija u ekosustav ulazi u obliku svjetlosne energije, a napušta ga kao
toplina.
 Hranidbena ili ekološka piramida prikazuje odnos brojnosti, biomase i količine
energije pojedinih hranid- benih razina.

Metabolizam

 Život je vrlo složena mreža biokemijskih reakcija u kojima se razlažu postojeće

i stvaraju nove molekule. Tijekom tih procesa u stanicama i tkivima dolazi do
pretvorbe energije i kemijske izmjene tvari, što općenito nazivamo
metabolizmom (grč. metabole zamjenjivanje).
 U reakcijama kojima se složene molekule razlažu na jednostavnije oslobađa
se energija, a u reakcijama kojima se stvaraju molekule potrebne organizmu
troši se energija (slika 2.8.11.).124str
  Velike molekule organskih tvari u hrani sadrže energiju pohranjenu u
kemijskim vezama.
 Razgradnjom hrane kidaju se kemijske veze i oslobađa energija koja se
pohranjuje u oblik koji stanica može iskoristiti, a to su male molekule ATP-a.
 Tako pohranjena energija lako je i brzo dostupna za sve životne aktivnosti.
Stanice ne mogu apsorbirati ATP iz okoliša, zato svaka stanica mora stvoriti
vlastite zalihe ATP-a.
 U biosferi je glukoza najvažniji izvor energije za život.
 Razgradnjom molekule glukoze oslobađa se energija pohranjena u kemijskim
vezama.
 Proces razgradnje glukoze u organizmu naziva se stanično disanje. To je
najučinkovitiji proces iskorištavanja energije iz hrane i opskrbe energijom
potrebnom za život
 Stanično disanje odvija se postupno i ovisi o raspoloživom kisiku.
 Sastoji se od metaboličkih reakcija koje započinju u citoplazmi stanice, a
nastavljaju se u mitohondrijima.
 Cijeli proces svodi se na oksidaciju glukoze do ugljikova dioksida i vode uz
postupno otpuštanje energije koja se dijelom pohranjuje u ATP, a dijelom se
pretvara u toplinu (slika 2.8.12.).125str
C6H12O6 + 602 ——>6 H₂O + 6 CO₂ + 38 ATP + toplina. 125str slika

Sažetak

 Metabolizam je niz složenih i povezanih kemijskih reakcija koje se zbivaju u

organizmu.
 Razgradnjom organskih tvari oslobađa se energija pohranjena u kemijskim
vezama.
 Stanično disanje odvija se u mitohondrijima uz utrošak kisika.
 Staničnim disanjem nastaju ugljikov dioksid, voda, ATP i toplina.

* Trofički odnosi = grč. trofos - koji se odnosi na hranu; odnosi prehrane u

ekosustavu.

* Saprotrofi = organizmi koji se hrane uginulim organizmima ili njihovim ostacima,

odnosno mrtvom organskom tvari.

* Aerobna razgradnja = stanično disanje, razgradnja organske tvari u organizmu uz

prisutnost kisika kojom nastaje velika količina energije; produkti razgradnje su
ugljikov dioksid i voda

* Anaerobna razgradnja = razgradnja organske tvari bez prisutnosti kisika kojom

nastaje mala količina energije; produkti razgradnje mogu biti alkohol, mliječna
kiselina i drugo
KRUŽENJE TVARI

 Razlagači su potrošači koji jedu otpad u ekosustavu.

 Hrane se uginulim organizmima i tvarima koje organizmi odbacuju tijekom
života: opalim lišćem, izmetom, svlakovima, dlakom, perjem i drugim.
 Razlagači su neke životinje, poput gujavica, i mnoge bakterije i gljive koje
razlažu složenije molekule na jednostavnije.
 Te molekule ponovo iskorištavaju zelene biljke za proces fotosinteze. Možemo
reći da smrčak sudjeluje u rastu tratinčice tako što razlaganjem tvari u svom
okolišu kreira novi materijal za proizvodnju koju će obaviti tratinčica (slika
2.9.0.). Na taj način tvari se neprestano recikliraju i kruže u ekosustavu.

Biogeokemijski ciklusi

 Održavanje života ovisi o energiji, ali i o neprekidnoj izmjeni tvari s okolinom.

Sva živa bića, uključujući i ljude, uzimaju i prerađuju tvari iz okoline kako bi
izgradila vlastite organske molekule i stanice. Na taj način tvari kruže u
prirodi mijenjajući oblik i svojstva, povezujući neživu tvar i živa bića.
 Biljke ugrađuju u svoj organizam atome ugljika, kisika, vodika, dušika, fosfora i
drugih elemenata. Primaju ih iz tla i zraka u obliku jednostavnih molekula i
pretvaraju u složene organske molekule.
 Životinje razlažu i prerađuju organske molekule koje su stvorile biljke,
sintetiziraju vlastite molekule i ugrađuju ih u svoj organizam.
 Na kraju razlagači razgrade složeneorganske molekule na jednostavne i tako
ih ponovo vraćaju u ciklus kruženja.

-Kruženje tvari odvija se u zatvorenim sustavima, a kemijske elemente koji kruže

između živog i neživog nazivamo biogenim elementima.

-Stoga njihovo kruženje nazivamo biogeokemijskim ciklusima.

-U živim organizmima najzastupljeniji su: vodik, kisik, ugljik, dušik i fosfor.Kruženje

vodika opisuje se kruženjem vode u prirodi

KRUŽENJE VODE

 Kruženje vode ili hidrološki ciklus u prirodi postoji milijardama godina i o

njemu ovisi sav život na Zemlji.
 Voda se u biosferi stalno kreće promjenama agregacijskog stanja.
 Toplinska energija Sunca uzrokuje isparavanje - evaporaciju vode s
vodenih i kopnenih površina. Isto tako voda isparava iz organizama i u
obliku vodene pare odlazi u atmosferu.
 Biljke isparavanjem vode - transpiracijom održavaju protok vode te opskrbu
stanica i tkiva vodom.
  Uzlazne zračne struje podižu vodenu paru u hladnije slojeve atmosfere,
gdje dolazi do kondenzacije* i stvaranja oblaka. Zbog prelaska vode u
tekuće stanje oblaci otežaju i pod utjecajem sile teže kapljice padaju na
površinu Zemlje u obliku kiše, susnježice, snijega ili tuče - ovisno o
temperaturi zraka pri tlu. Tako se voda vraća u vodene i kopnene
ekosustave.
 Dio oborinske vode ostaje u površinskim vodama, dio se procjeđuje u
podzemlje, a dio ostaje u tlu raspoloživ biljkama. Možemo reći da se voda
reciklira krećući se s površine Zemlje u atmosferu i natrag (slika
2.9.1.).128str

KRUŽENJE UGLJIKA

 Među biogenim elementima ističe se ugljik kao sastojak svih organskih

spojeva koji izgrađuju organizme.
 Kroz hranidbene lance kruži živim bićima, a u prirodi se pojavljuje u
anorganskom obliku kao ugljikov dioksid.
 Fotosinteza i stanično disanje glavni su procesi u kojima ugljik kruži kao
ugljikov dioksid. U procesu fotosinteze biljke i drugi autotrofi upotrebljavaju
ugljikov dioksid za proizvodnju ugljikohidrata, a razlaganjem ugljikohidrata
staničnim disanjem i autotrofi i heterotrofi ponovo ga stvaraju.
 Ugljikov dioksid dobro se otapa u vodi.
 Ugljična kiselina koja nastaje tvori soli karbonate od kojih možemo
istaknuti kalcijev karbonat - vapnenac. Karbonatne stijene nastajale su u
geološkoj prošlosti ugradnjom karbonata u skeletne tvorbe životinja kao što
su primjerice ljušture školjkaša (slika 2.9.2.).
 Nakon uginuća životinja karbonatni skeleti taložili su se na dno i tako
stvarali stijene. Isto je tako jedan dio ugljika u geološkoj prošlosti pohranjen
u fosilna goriva. Za taj ugljik kažemo da je zarobljen, isključen iz procesa
kruženja.
 Uporabom i sagorijevanjem fosilnih goriva vraća se u proces kruženja u
obliku ugljikova dioksida (slika 2.9.3.).129str

KRUŽENJE DUŠIKA

 Dušik se nalazi u sastavu važnih organskih moleku- la kao što su proteini,

DNA, RNA, ATP i druge, koje nalazimo u svakom organizmu. U plinovitom
stanju (N₂) zastupljen je u atmosferi s oko 78%, ali u tom obliku ne može
ga koristiti većina organizama.
 Samo neke bakterije i cijanobakterije imaju sposobnost vezivanja -
fiksacije plinovitog dušika u dušikove spojeve koje mogu koristiti ostali
organizmi.
  Bakterije fiksatori dušika žive slobodno ili u simbiozi s drugim organizmima.
 Tako dušikove bakterije žive u gomoljčićima na korijenu mahunarki kao
što su djetelina i soja (slika 2.9.4.). Koriste energiju ugljikohidrata iz biljke
za fiksaciju dušika u dušikove spojeve koje onda koristi biljka za sintezu
organskih molekula. Dušik vezan - asimiliran u organske molekule prenosi
se duž hranidbenog lanca s biljoždera na mesoždere.
 Tvari koje organizmi odbacuju tijekom života i njihovi ostatci nakon
ugibanja sadrže velike količine dušika vezanog u organskim molekulama.
 Različite vrste razlagača ove organske molekule razlažu na amonijak
(NH3) iz kojeg stvaraju dušikove spojeve koje ponovo mogu kori- stiti
biljke.
 Ovaj se proces naziva nitrifikacija.
 Neki razlagači razlažu amonijak i dušikove spojeve do molekularnog
dušika koji se vraća u atmosferu, a taj se proces naziva denitrifikacija
(slika 2.9.5.).
 Određene količine dušika gube se ispiranjem dušikovih spojeva iz tla.
Završavaju na dnu vodenih ekosustava i ostaju isključeni iz procesa
kruženja. U morima i oceanima važnu ulogu u vraćanju ovog dušika u
proces kruženja imaju morske struje koje podižu dušikove spojeve u
površinske slojeve i tako ponovo postaju dostupni primarnim
proizvođačima 130str slika

KRUŽENJE FOSFORA

 Biljke dobivaju fosfor iz tla i vode, a životinje ga dobivaju hraneći se

biljkama ili drugim životinjama.
 Fosfor je element koji sudjeluje u izgradnji molekula DNA, RNA, ATP-a i
drugih. Potreban je životinjama za izgradnju kosti i zubi.
 Kruženje fosfora iz okoliša u organizme i njegov povratak u okoliš odvija se
sporo i ne odvija se u atmosferi jer se fosfor u plinovitom stanju nalazi
iznimno rijetko. Stijene i minerali bogati fosforom najvažniji su izvor fosfora
za žive organizme.
 Raspadanjem i ispiranjem stijena mala se količina fosfora oslobađa u
obliku fosfata (PO3-) u tlo i vodu. Također, fosfat se reciklira razgradnjom
tvari koje organizmi odbacuju tijekom života ili razgradnjom njihovih
ostataka nakon ugibanja. Nadalje, fosfor je sastavni dio gnojiva koja se
koriste u poljoprivredi te ispiranjem s oranica može dospjeti u vodotoke
(slika 2.9.6.).131str
 KRUŽENJE KISIKA

 Kruženjem vode odvija se kruženje vodika i kisika koji se nalaze u

molekulama vode.
 Za živi svijet važan je kisik u molekularnom stanju (O₂) koji se oslobađa u
procesu fotosinteze upravo iz molekula vode. Nužan je organizmima za
proces staničnoga disanja kojim se ponovo vraća u molekule vode
 Isto tako kruženjem ugljikova dioksida odvija se kruženje ugljika i kisika. Pri
izgaranju fosilnih goriva, biljne biomase, razlaganja organskih ostataka i
disanja organizama troši se molekularni kisik, a nastaje ugljikov dioksid.
 Fotosintezom se ugljikov dioksid ugrađuje u organske tvari i tako se
nastavlja kruženje iz neživog u živo
 Biogeni elementi u prirodi kruže u sastavu spojeva pa se često događa da
kruženje jednog biogenog elementa podrazumijeva kruženje i nekog
drugog biogenog elementa ili više njih.
 Uzmimo za primjer kruženje kisika 132str

Sažetak

-Život organizama ovisi o neprekidnoj izmjeni tvari s okolinom.

-Kemijske elemente koji izgrađuju organizme nazivamo biogenim elementima.

-Kruženje biogenih elemenata između neživog i živog nazivamo biogeokemijskim
ciklusom.

-Posebno je značajno kruženje najzastupljenijih eleme- nata: vodika, kisika, ugljika,

dušika i fosfora.

-U kruženju i recikliranju tvari u ekosustavu iznimno važnu ulogu imaju razlagači -

bakterije, gljive i drugi.

* Kondenzacija = prijelaz iz plinovitog agregacijskog stanja u tekuće ili kruto

agregacijsko stanje