Montauk Project i Philadelphia Experiment

Philadelphia Experiment - Prvo Legenda

Dvadeset drugog lipnja 1943. godine, u devet sati ujutro, u filadelfijskom mornaričkom
brodogradilištu, izdana je naredba da se uključe četiri elektromagnetna generatora koji će
pokrenuti Vremenski Nulti Generator.

Magloviti, zelenkasti oblak počeo je da okružuje razarač USS Eldridge (DE 173).
Kamere vojnih snimatelja i oči znanstvenika i vođa projekata nisu se odvajale od vojnog
broda. Zaglušujuća buka generatora naglo se utišala. Razarač je nestao iz vidokruga.

Dvadeset minuta kasnije "Eldridge" se ponovo pojavljuje. Posada broda je u šoku.

Govore da su mogli vidjeti jedni druge, ali ne i brod. Pojedinci govore da su padali sa
palube i histerično se smijali. Nekolicina je izjavila da su na kratko vidjeli drugu luku,
Norfolk bazu, da bi se sa vraćanjem oblaka, ponovo našli u Philadelphia i.

Tri mjeseca kasnije, eksperiment je ponovljen. Ovaj put sa novom posadom. Razarač
ubrzo nestaje. I pojavljuje se. I nestaje, ovaj put bez vidljivog razloga i paljenja
generatora. Kada se ponovo pojavio, pokazalo se da je posada pretrpjela strašne
posljedice: neki su nestali da se više nikada ne vrate, neki su dobili teške opekotine,
nekolicina je završila u ludnicama...

Ovako bi otprilike izgledala legenda o "Philadelphia Experiment" u.

Project Rainbow

Projekt Rainbow odvijao se za vrijeme 2. svj. rata, a uključivao je, između ostaloga, i
jedan brod Američke mornarice - USS Eldrige, koji je trebao postati nevidljiv za
neprijatelja. Vjeruje se kako je korišteno izuzetno jako magnetno polje, koje je oko broda
trebalo stvoriti neku vrstu omotača, odnosno ogledala. Legenda kaže, kako je
eksperiment potpuno uspio samo što je brod nestao fizički, na neko vrijeme, a zatim se
vratio. Umjesto skrivanja broda dobili su dematerijalizaciju i teleportaciju. Navodno je
pri eksperimentu korištena jedna od Einsteinovih teorija (Unified Theory for Gravitation
and Electricity) koja je objavljena između 1925. i 1927. godine. Tu je predlagano
korištenje jakog magnetskog polja, koje bi brodove trebalo sakriti od nadolazećih
projektila.

U lipnju 1943. godine USS Eldrige nalazio se u Philadelphiji opremljen popriličnom

količinom opreme; dva generatora snage 75 KVA, tri RF transmitera, svaki od po 2
megawatta, te niz drugog specijaliziranog hardvera. Jedan od brodova sa kojeg se
eksperiment pratio bio je SS Andrew Furusuteh, a važan je u cijeloj priči zbog jednog od
svjedoka, čije je svjedočanstvo najoriginalnije. Carlos Allende aka Carl Allen pedesetih
je godina Dr. Morris K. Jessupu poslao niz pisama u kojima svjedoči o ovom događaju.

Već je pri prvom od eksperimenata bilo jasno da se odvija nešto krivo, ali je tek 28.
listopada
1943. godine, oko 17:15, izvršen ključni test. Uključeni su generatori, brod je počeo
nestajati u
magnetskom polju, a nekoliko sekundi kasnije se stvorio u Norfolku, Virginija, gdje je
viđen na nekoliko minuta. Kao što se u Norfolku pojavio, tako je i nestao pojavivši se
ponovo u Philadelphiji. Dio posade je, nakon jednog od pokusa, bio opasno bolestan, dio
je nestao, jedan dio je poludio, a pet ih je bilo integrirano u metalnu strukturu broda. Svi
preživjeli proglašeni su nesposbnima za daljnju službu.

Jedan od preživjelih bio je i Alfred Bielek aka Ed Cameron. Njegovo svjedočanstvo

graniči s nevjerojatnim i nesumnjivo je kako je cijela stvar intrigantna. "Tijekom tridestih
godina," počinje Al, "nevidljivost je bila vrlo popularna. Magazini poput "Popular
Science," "Popular Mechanics," i "Science Ilustrated," bili su i više nego zanimljivi. Bilo
je mnogo špekulacija oko cijele priče, no zapravo je malo konkretnih stvari napravljeno.
Ipak negdje oko 1931. godine, Dr. Nikola Tesla, Dr. John Hutchinson i dekan Chicago
univerziteta Dr. Kirtenauer počeli su se pomalo baviti ovim ne napravivši ništa značajnije
u praksi. Kasnije je stvar preseljena na "The Institute of Advanced Studies," na
Princetonu. Ipak, ovaj Institut nije bio dio Univerziteta; bio je zasebna cjelina. Osnovan
je 1933. godine, a među prvima koji se Institutu pridružio bio je Albert Einstein. Osim
njega članovi su bili Dr. John van Neumann i Dr. Robert Oppenheimer. Neuman je bio
povezan s matematičarem David Hilbertom, koji je živio u Njemačkoj, a čiji je rad
odigrao značajnu ulogu na Philadelphia Experimentu. Osim njih dvojice vrlo značajnu
ulogu odigrao je Nikola Tesla. Njegov ga je životni put, u jednom trenutku doveo i do
Roosvelta, koji mu je 1933. godine ponudio da ponovo obavi posao za vladu, postao je
direktor projekta koji će kasnije postati poznat kao "Philadelphia Experiment."

Prvi pokusi

"Prvi testovi opreme dogodili su se 1936. godine," nastavlja Bielek, "i bili su uspješni.
Postignuta je djelomična nevidljivost, pa su ohrabreni rezultatima krenuli u daljnja
istraživanja, a i Američka mornarica je postala zainteresirana, pa su i počeli sa
financiranjem projekta, što je dovelo do uključivanja većeg broja ljudi u cijelu stvar;
između ostaloga Dr. Gustave Le Bon, suradnik von Neumanna, i Dr. Clarkston, koji se
projektu pridružio 1940. godine. Osim ovog projekta, 'događao' se i niz drugih na samom
Institutu. Jedini koji je znao što se sve događa bio je Einstein, koji je smatran Generalom.
Ako nešto nije valjalo išli ste Generalu. Ipak, pod Teslinim je vodstvom došlo do prvog
uspješno eksperimenta kada je manji brod uspješno postao nevidljiv. I ovdje u priču
ulazim ja, zajedno sa mojim bratom.
Obojica smo u mornaricu ušli 1939. godine, na nagovor oca, koji je čini se na mornaricu
imao velik utjecaj. Nakon prijavljivanja otišli smo u Naval trening centar, u Providenceu,
Rhode Island, na devedeset dana, a nakon obuke dodijeljeni smo Institutu. Kako smo
obojica bili visoko obrazovani, a mornarica je takve trebala da koordiniraju sa ekipom iza
Projekta Rainbow, uključili smo se u ovaj projekt.
Nakon uspješno obavljenog pokusa sa nevidljivošću broda, Tesla je dobio neograničenu
količinu novca za daljnji rad. Što se mornarice tiče, 'gazda' je bio admiral Hal Bowen,
koji je bio na čelu Officea of Naval Engineering. Ovaj je ured 1946. godine ukinut, a
zamijenio ga je Office of Naval Research, čiji je direktor do 1947. godine bio opet
Bowen; 1947. je godine otišao u mirovinu. Što se projekta tiče, za njega je bio zadužen
Alan Batchelor, koji je bio odmah ispod Bowena. Njega sam i kontaktirao nakon dugo
godina i on me se sjetio, kao i projekta. Tijekom 1941. godine brat i ja smo dobili
prekomandu na more, pa smo cijelu godinu proveli ploveći po Pacifiku. No, krajem
godine sva su naša naređenja otkazana i vračeni smo u Institut, početkom 1942. godine.

U međuvremenu poprilično se toga dogodilo. Institutu je dodijeljen brod s kojim mogu

eksprementirati. Tesla je bio svjestan problema koji bi ovakvi pokusi mogli imati na
posadu, no mornarica mu nije dala vrijeme koje je tražio. Bili su usred rata i Tesla je
imao deadline. Deadline je bio ožujak 1942. godine, no Tesla je napravio manje izmjene
na opremi. Tijekom pokusa kada se ništa nije dogodilo, rekao je nadležnima kako je
eksperiment propao i kako je vrijeme za njega da ode. Nakon ovoga je otpušten, a
zamijenio ga je von Neumann; s njim je došla i nekolicina novih ljudi poput T. Towsend
Browna, koji je radio na istraživanjima vezanim uz NLO i elektrostatiku. Mornarica je
Neumannu, koji morao prostudirati stvari, produžila deadline. Nakon gotovo godinu
dana, pronađen je novi brod, USS Eldridge, a skupljena su i 33 dobrovoljca koji su prošli
specijalni trening, a koji su trebali sačinjavati posadu Eldridgea. I moj brat i ja smo prošli
sve što je Tesla radio, napravili računice, i shvatili kako će stvar krenuti u krivom smjeru,
o čemu smo obavijestili i Neumanna. Na spomen Teslina imena ovaj je poludio, no dobio
je poruku. Odlučio je dodati treći generator, sa kojim su imali problema jer ga nisu mogli
sinkronizirati sa prva dva. Nas su dodijelili posadi, i sa posadom smo radili cijelo
vrijeme, zajedno sa trećim čovjekom koji nam je dodijeljen, koji je kasnije nastradao od
jednog genratora. Pao je u komu i nikada više nije bio dio projekta."

Philadelphia Experiment

"Nakon nesreće s trećim generatorom, Neumann ga je odlučio maknuti. Iako nije bio
potpuno siguran u rad dva generatora, Eldridge je otišao na more, kako bi se na licu
mjesta izveli eksperiment. Kapetan broda bio je Hangle, koji je također došao iz
mornarice. 22. lipnja izveli smo prvi od pokusa kada je brod uspješno postao nevidljiv,
sudeći po promatračima sa strane. Nakon 15-20 minuta isključili smo opremu i naređeno
nam je da vratimo brod u luku, što smo učinili. Tada smo i shvatili da nešto nije u
redu.

Posada je bila totalno izgubljena. Bez ikakvog smisla za orijentaciju, sa zdravstvenim

problemima. Mornarica je odlučila zamijeniti posadu, a Neumannu je dan krajnji rok 12.
kolovoz 1943. Ako do tada ništa ne napravi, testiranje će se odbaciti zajedno sa cijelim
projektom. Osim toga, više nisu tražili potpunu nevidljivost nego samo radarsku.
Neumann je počeo preinake na opremi, koje su bile završene do spomenutog datuma. Svi
smo bili malo uzbuđeni zbog prijašnjih događanja, i kada smo upalili opremu, sve je bilo
normalno prvih 60-70 sekundi. Onda se dogodio plavi flash i brod je nestao. Neumann je
počeo paničariti jer nije znao što se dogodilo, no malo se smirio kada se brod ponovo
pojavio. Sve je bilo u redu, osim posade. Moj brat i ja uspješno smo izbjegli sve nevolje
koje su snašle posadu jer smo se nalazili u potpalublju. Kada smo izašli van, tijekom
eksperimenta, iskočili smo, misleći daćemo udariti u vodu, no iskočili smo na obalu i to u
1983. godinu.

Našli smo se unutar drugog projekta, Phoenix, na Montauku, Long Island. Sam je projekt
u to doba bio potpuno operativan i odmah su nas zgrabili stražari, koji su nas odveli pet
katova pod zemlju gdje nas je dočekao von Neumann. Gospodo, rekao je, morate se
vratiti natrag i ugasiti opremu na Eldridgeu. Čini se, rekao je, kako su se dva
eksperimenta spojila u jedan; napravljena je rupa u prostoru koja je usisala Eldridge.
Posada koja je ostala na brodu okružena je mjehurom, koji se širio i koji bi mogao
napraviti poprilične probleme ako se ne ugasi. Ljudi iz ovoga projekta bili su sposobni
vratiti nas natrag. Morali smo isključiti opremu pod svaku cijenu. Vratili smo se i uništili
je. Nakon toga moj se brat odlučio vratiti u 1983. godinu. Slijedeći je pokus napravljen
bez posade. Oprema je bila spojena kablom kojim
su je mogli i isključiti. Kada su uključili opremu, brod je odmah nestao, nakon čega se
pojavio u Norfolku i vratio natrag. No, sa ugašenom opremom ili opremom gdje je dobar
dio nje nedostajao. Shvatili su da se igraju sa nečim o čemu nemaju pojma i rastranširali
su brod, popravili ga i poslali na normalne dužnosti. Nakon završetka rata, Truman je
pedesetak brodova poklonio Grčkoj. No, svaka stranica u brodskom dnevniku prije 1.
siječnja 1944. godine je nedostajala.

Nešto prije posljednjeg eksperimenta, nad Eldridgeom se pojavio NLO. Osobno ga nisam
vidio, ali moj brat i dio posade jest. Nisu ništa radili, samo su, izgleda, promatrali što se
događa. Nakon zatvaranja projekta Neumann je otišao u New Mexico raditi na atomskoj
bombi, a sam je Projekt Rainbow ponovo otvoren 1947. godine. Mornarica je tražila da
se vidi može li se štogod spasiti."

Rainbow Project - Again

"Pozvan sam u Camp Hale, u Coloradu, gdje je radio doktor Vannevar Bush, koji je sa
svojim timom bio nadležan za jedan od NLO-a koji se srušio u New Mexicu, 1947.
godine. Bio sam vrlo iznenađen svime, jer mi je mornarica u međuvremenu isprala
mozak. 1949. godine, osim NLO-a, jedan od aliena je nađen živ. Prozvali su ga EBE-1
(Extraterrestrial Biological Entity). Nisu mu mogli utvrditi spol, ali je utvrđeno da u
njegovim venama teče klorofil i da mu je potrebno mnogo sunca. Osim toga saznali su da
ima
telepatske sposobnosti, da može komunicirati sa pripadnicima svoje vrste ali i da može
prolaziti kroz zidove. Zbog toga su ga cijelo vrijeme držali u kavezu. Na kraju je umro,
no uspjeli su prikupiti dosta informacija. Osim toga nekolicina se čudnih stvari dogodila.
Alien je komunicirao. Rečeno mi je to od jednog tadašnjeg člana vlade, navodno je dao
osnove tranzistora Neumannu i Bushu, ono što je važnije jest da je rekao Neumannu kako
riješti Eldridge problem. Nije mu dao točne upute već samo informacije što je krivo,
Nemaunn je ipak stvar mogao riješiti sam, što je i učinio. Naime živimo u svijetu koji se
sastoji od pet dimenzija. Četvrta i peta dimenzija su vrijeme. Peta dimenzija, odnosno
teorija o njoj dolazi iz 1931. godine, a ustanovio ju je Ouspensky svojom knjigom
"Tertium Organum". Iako Ouspensky nigdje ne govori da je peta dimenzija vrijeme,
Neumann je shvatio sam.

Energija oko Eldridgea je bila toliko velika da je poremetila vrijeme određeno rođenjem
samoj posadi. Jednostavno su se izgubili. Neuman je znao da mu je za rješavanje
problema potrebno računalo. Vratio se u Institut gdje je razvio prvo računalo. Godine
1952. imao je prvi model koji je i radio. Projekt Rainbow je preimenovan u Projekt
Phoenix. Počelo se raditi na razvoju nove opreme, ali istraživanje se proširilo i na
medicinski segment cijele priče jer nikada, niti jedna osoba zapravo nije bila izložena
tolikom magnetskom polju.

Moj je brat u 1983. godini umro nakon nekoliko dana. Pokušali su ga održati na životu,
ali nisu mogli. Mornarički dokumenti kažu kako je Neumann umro 1957. godine no to
nije točno, samo je promijenio ime u Dr. Reinhardt, a do 1977. godine je bio direktor
projekta Phoenix. Mene su pak prebacili u 1983. godinu, a i moj je brat ponovo rođen,
meni je naravno potpuno izbrisano pamćenje. Da sam bio dio oba projekta postao sam
svjestan tek 1986. godine kada sam se zatekao na Long Islandu. Godine 1988. počeo sam
se prisjećati svega..."

USA Navy naravo negira postojanje Philadelphia Experimenta, što se može vidjeti i na
njihovim službenim stranicama. Sam Project Rainbow uključuje niz zanimljivih ljudi,
događaja, situacija, nagađanja, te teorija, kao i u svakoj dobroj zavjeri. No, prije nego se
sami krenete zabavljati ovom zavjerom i svime što je okružuje na resources odjelu,
upoznajmo se sa Montauk projektom.

Montauk Project

Montauk Projekt, odnosno Projekt Phoenix, kako se službeno zvao, zapravo je nastavak
Philadelphia Experimenta. Kako je i Al spominjao, jedna od ključnih stvari vezana uz
ovaj projekt dogodila se 1983. godine kada se ovaj projekt slučajno spojio s Philadelphia
eksperimentom, a kada je i otvoren vremenski portal. Osim Bieleka, tu se pojavljuje još
jedna osoba koja se ničega nije sjećala, a koja je tek kasnije shvatila da je bila dio
Montauka. Riječ je o Preston B. Nicholsu. Na njegovim se vratima 1985. godine pojavio
Duncan Cameron, brat Ed Camerona aka Al Bieleka. Ispričao mu je kako se
istraživanjima vezanim uz telepatiju bavio u NSA, a kada su stigli na Montauk lokaciju,
sam se Preston iznenadio prepoznavši svaki pojedini dio baze gdje su se vršili pokusi, a
koji su omogućavali putovanje kroz vrijeme. Čini se da je Duncan sam uništio Projekt
Montauk, smatrajući kako se koristi iz sasvim krivih razloga. No, tvrdi se kako projekt,
iako je uništen 1983. godine još uvijek živi u mnogim paralelnim stvarnostima. Inače, i to
je bila jedna od teorija Osupenskog: kako postoji niz paralelnih svijetova i kako svatko od
nas u svakom od njih ima svog dvojnika.

Cijela se dakle priča, događala u Montauku, Long Island, gdje se nalazila vojna baza,
poznatija kao Fort Hero, koja je imala četiri kata ispod zemlje, a danas navodno rade peti
i šesti. U samom su se projektu koristili frekvencijom od 425 MHz do 450 MHz kako bi
kontrolirali ljudski mozak. Mijenjajući ove frekvencije mogli su natjerati ljude da se
smiju, plaču, ubijaju. Jedna priča kaže kako je ovo korišteno u vijetnamskom ratu. Osim
toga, služili su se računalima Cray 1 i IBM, koji su bili spojeni na Duncana. On je mogao
stvoriti Mountauk Čudovište, iz svoje vlastite glave, koje je na kraju i uništilo dio baze.
Osim ovakvih epizoda, postojala je i Montauk stolica kojom su putovali kroz vrijeme, ali
i Mountauk boys koji su trenirali za PSY ratnike. Jedan od takvih je Larry James (lažno
ime), koji tvrdi kako je unutar Montauka bio od 1970. do 1985. godine, kada je odlučio
izaći iz projekta, i to prebacivanjem svoje duše u mlađe tijelo, što je on sam činio drugim
ljudima, a što je u Montauku bilo moguće izvesti. Sudeći po Larryu osamdesetih je
godina Monatuk bio i više nego operativan, a i tada je bilo moguće putovati
kroz vrijeme. Eksperimentirali su mijenjajući pojedine stvari u prošlosti, zatim bi se
vraćali natrag i utvrđivali da li je stvar bolja ili lošija. Nakon što su utvrdili, ako je
sadašnjost bila lošija, vratili su se natrag i ispravili stvar.

Monatuk projekt je navodno ukinut ranih sedamdesetih ali je nastavljeno finaciranje od

strane privatnih investitora, odnosno korporacija. Voditelj projekta je bio već spominjani
von Neumann, kojemu je pomagao Brookhaven National Labaratory, a financirala ga je,
na počecima, CIA. Sam se dakle projekt uglavnom koncentrirao na putovanje kroz
vrijeme, i telepatske sposobnosti ljudi, odnosno stvaranje PSY ratnika. Osim toga
Brookhaven National Labaratory je "donio" u Montauk, vlastiti projekt vezan uz
vremenske promjene, a CIA projekt MKULTRA, koji se odnosio na kontrolu ljudskog
mozga.

Ovo je tek dio onoga što se u Monatuku navodno događalo. No, činjenica je da se na
kontrolu uma radilo na svim stranama.

prenosim sa blog.hr

inače meni je ovo jedna od najzanimljivih tema uopće, jer je više vezana uz znanost tj
fiziku a manje uz neke parapsihološke misterije ili povijesne misterije.
__________________
functioning in a slightly different way
Zadnji Uredio pharaoh : 24-10-07 u 23:49.

Re: Montauk Project i Philadelphia Experiment

Colorado Spring, ljeto 1899, Nikola Tesla (1856 1943) je čuo ritmično otkucavanje na
(svom izumu) radioprijemniku za niske frekvencije. Zapisuje u svoj dnevnik:

"Bio sam stvarno prestrašen; bilo je u tom otkucavanju nečeg mističnog, da ne kažem
nadnaravnog, a ja sam bio sam u laboratoriju te noći... Premda nisam mogao dešifrirati
njihovo značenje, bio sam siguran da ti signali nisu slučajni. U meni raste osjećanje da
sam prvi čovjek koji je čuo signale sa druge planete."
Američki Vrhovni sud je u ljeto 1943 donio presudu u korist Tesline tužbe protiv
Markonija da je Nikola Tesla stvarni izumitelj radioaparata. Za Teslu je ona došla
nekoliko mjeseci prekasno. Slična situacija je i sa tosterom, mikrovalnom pećnicom,
računalom, uličnom rasvjetom: stvarni izumitelj je Tesla, a ne Edison. On je pronašao
rendgenske zrake godinu dana prije Rendgena, ili radar i neonsko svjetlo desetljećima
prije industrijskog "otkriča".

Nikola Tesla je tokom 1930 ih bio konzultant za američku mornaricu kroz NDRC
(National Defense Research Committee). Slično kao i njegov rival Thomas Edison. Bio je
angažiran na projektu broda koji bi bio elektronski nevidljiv neprijateljskim radarima.
Inicijalna etapa je započeta u Čikagu 1931; dvije godine kasnije, 1933. projekat je
prebačen na Princeton University (Institution for Advanced Studies). Nakon početnog
uključivanja u Projekat 1931. Tesla je dvije godine bio odsutan. Na zahtjev prijatelja (i
američkog predsjednika) FDR a ponovo se uključuje u Projekat sredinom 1930 ih koji
dobija ime "Project Rainbow". Teslini specijalno dizajirani generatori i sistem radio
frekvencije trebali su da izgrade moćno elektromagnetno i radio frekventno polje.

(Za gornjespomenuti Teslin angažman može se naći uporišta u vojnim arhivima. Sada
slijedi priča iz pera Al Bielek a, kontroverzne osobe koji piše o ovom projektu vec
desetljećima.)

"Tesla je postao vrlo zabrinut kada je saznao da će eksperimenti uključiti posadu

brodova. Protestirao je govoreći da znanstvenici ne mogu ni pretpostaviti što se može
desiti sa posadom tokom eksperimenta. Tražio je više vremena za istraživanja. Ali,
rečeno mu je da zaboravi na to. Rat je počinjao. Dobio je nalog da započne sa
testiranjem. I tako, jednog hladnog ožujskog dana 1942. godine, započeo je prvi pravi
test. Generatori su uključeni na vojnom brodu. Pokušaj dostizanja nevidljivosti. I ništa se
nije desilo. Test je predstavljao promašaj. To je dalo Tesli izgovor da napusti "Projekat
Duga". Deset mjeseci kasnije, nađen je mrtav u svojoj hotelskoj sobi u New York u."

(Priča zvuči uzbudljivo, ali mislim da nije istinita. Naime, nakon Teslinog početnog
angažmana, malo je vjerovatno da je bio uključen u Projekat tokom ratnih godina. Prvo,
zbog poodmakle životne dobi. Drugo, njegovo zdravlje je bilo vrlo narušeno nakon
automobilske nesreće sredinom 1930 ih. Treće, nije podnosio društvo zbog bojazni od
virusa i bakterija. Četvrto, inzistirao je da šalje novčanu pomoć Mark Twain u koji je
godinama već bio mrtav... Teslu mogu lakše zamisliti kao Radu Šerbeđiju u zadnjoj
epizodi istoimene serije u kojoj sjedi na klupi u njojorškom parku i hrani golubove. Ali,
nije isključeno da je samo posjetio laboratorije 1942. o čemu postoji nekoliko nezavisnih
svjedočanstava.)

Može li išta proći bez Alberta u dvadesetom stoljeću?

Albert Einstein (1879 1955) je bio učesnik u nizu projekata Instituta na Princeton u.
Eksperiment "Duga" je djelomično bio zasnovan na njegovoj "Ujedinjenoj teoriji polja".
U svojim diskusijama sa dr. Rudolph Landenberg om, ekspertom u području mina i
torpeda, Einstein je predložio upotrebu elektromagnetnih polja kao moguću zaštitu od
podvodnih projektila.

Povežimo bizarni "Philadelphia Experiment" sa principima Ajnstajnove teorije.

Ajnstajn u svojoj Teoriji premošćava jaz između mikro i makro svemira.

Gledajući osnovne prirodne grupe kao energiju, materiju, vrijeme, prostor i gravitaciju,
uočeno je da sve imaju nešto zajedničko: njihovi efekti se mogu pronaći i u atomu i u
prostoru (svemiru). Ove grupe su jedinstvene sile, ali se znanstveno mogu podijeliti na
elektromagnetne i gravitacijske.

Ajnstajn ih je počeo analizirati i povezivati u jednu teoriju još (u svojim mladim danima,
1905) sa svojom čuvenom "Specijalnom teorijom relativnosti". Teorija (sumirana u
čuvenom E=mc na kvadrat) pokazuje da svi sistemi/elementi/grupe koji se kreću na
unificiran način, imaju iste vladajuće zakone. Na svemirskom nivou, gravitacijsko polje
dolazi do sunca i uzrokuje kretanje planeta oko njega. Na atomskom nivou, nukleus
stvara elektromagnetno polje koje opet uzrokuje kretanje atomskih čestica oko njega.
Sunce također ima elektromagnetno polje i svoje polove... kao što i atom ima svoje
gravitaciono polje.

Znači, riječ je o ekvivalentima. I konceptima koji se prožimaju i prelamaju.

Deset godina kasnije, 1915, Ajnstajn je objavio svoju "Generalnu teoriju relativiteta". Po
njoj, kada svijetlo (koje je elektromagnetna sila), uđe u gravitaciono polje, ono se savija.
Stupanj savijanja zavisi od mase i brzine gravitacionog tijela.

Pretočeno u projekat "Duga", htjelo se postići slijedeće: ujediniti ove sile i promijeniti
stanje jednog tijela/objekta. Ako bi se uspjelo stvoriti gravitaciono polje koje oscilira na
elektromagnetnoj frekvenciji, onda bi sadržaj unutar polja ostao isti, ali bi se moglo
utjecati na pojedine objekte, brisati ih ili učiniti nevidljivim.

Oni unutar polja bi vibrirali velikom brzinom i postali nevidljivi onima izvan polja.
Elektromagnetno polje vibrira frekvencijom bliskom brzini svjetlosti i stvara gravitaciono
polje koje spriječava gubitak mase unutar polja i pretvaranje u čistu energiju.
(Jednostavnije, onemogućava objekat ili bića unutar polja da se dematerijaliziraju.)

Teorija pretočena u znanstveni pokušaj doista zvuči kao znanstvena fantastika. Ali,
pokušajmo znanstveno objasniti principe rada uređaja kojima smo okruženi: laser,
svemirske stanice ili obični TV. Rezultat će biti isti. Na teoriju će nam um reagirati
skeptično. Ali, prisustvo samih uređaja nam se čini normalno, jer smo se navikli na njih.

Ako je teoretsko objašnjenje i mogućnost za "nevidljivi brod" postojala u prvoj polovini

ovog stoljeća, onda je realizacija završila samo od ulaganja. A svjetski rat, gubici
Saveznika na moru i postojanje kritične mase znanstvenog kadra, opreme i financiranja,
dovelo je do inzistiranja na uspjehu ovog projekta.
Naturalizirani Mađar John Von Neuman (1903 1957): pionir na računalnom dizajnu,
kibernetici i razvoju atomske i hidrogenske bombe. On je, uz Teslu i Ajnstajna, treći
teorijski i organizacijski stub Projekta.

Razarač USS Eldridge (DE 173) porinut je u more 27. kolovoza 1943. Prvu godinu
službe je proveo na Atlantiku ploveći od Bermuda, preko Karipskog Otočja do
marokanske obale. Nakon toga je uslijedio transfer na Pacifik u blizinu japanske obale.
Nakon rata, 1951. prodan je Grcima gdje se nalazi i danas (u Pireju, i čeka da bude
prodan u staro željezo.). Službeni brodski dnevnici su javno dostupni. Međutim, za prva
tri mjeseca (27.08.43. 1.12.43.) stoji obavjest: "...the deck logs missing and therefore
unavailable...".

Slučajnost? Zapisnici "...nedostaju, i stoga su nedostupni..."?

Prema grčkim podacima, brod datira iz lipnja 1943, a na kolovoz. I, napokon, vojni
magazin "Jane", koji inače daje točne datume porinuća svih americkih vojnih brodova, za
"Eldridge" daje samo godinu (1943). To je jedini takav slučaj.

Čemu konfuzija oko datuma?

Vjerovatno leži u činjenici da su prvi testovi izvršeni u lipnju 1943, a onaj u kome brod
stvarno nestaje, u kolovozu 1943. Pa ako vojni podaci pokazuju da je brod pušten u
pogon u kolovozu, onda se lako eliminiraju pitanja o njegovom navodnom učešću u
eksperimentima dva mjeseca ranije. Poznato objašnjenje je da tada broda nije ni bilo.

Vojni komandni brod "S.S. Andrew Furuseth" bio je na promatračkoj misiji uz

"Eldridge" a. Brodski dnevnici vezani za spomenuti period "...have been destroyed by
executive order!"

Uništeni!? Prema čijem nalogu?

Frederick Tracy, ratni veteran na vojnom brodu "USS Antietam" nalazio se u

filadelfijskom doku tokom eksperimenta. On izvještava o službenom memorandumu
kojeg je posadi njegovog broda pročitao kapetan. Memorandum je došao iz Ureda
Ministra obrane i u njemu stoji da "...svako spominjanje događaja od 28. listopada 1943,
u kome je "Eldridge" nestao, da bi se nakratko pojavio u Norfolk u, a zatim nanovo u
Filadelfiji, biti će smatrano činom izdaje". Naravno, posada "Antietam" a se dobro
zabavljala dok je slušala ovaj Memorandum. Nešto kasnije, Tracy je čuo od kolega
mornara i nadređenih da je kompletna posada "Eldridge" a zadržana u mornaričkoj
bolnici Bethesda Naval Hospital bez mogućnosti komunikacije sa svijetom.

Elektroničar i zapovjednik osiguranja Patrick Macey govori o epizodi iz 1945. kada su

pregledani filmski materijali koji su prikazivali tri bojna broda. "Dva manja broda kao da
su energijom hranili onaj veći. Nakon nekog vremena, centralni brod, razarač, polako je
počeo da nestaje u magličastom oblaku. Mogao se vidjeti samo otisak na moru. Kada se
polje ugasilo, brod se pojavio..."
Carl M. Allen, mornar sa "S.S. Andrew Furuseth" govorio je o efektima eksperimenta na
posadu broda, tokom i poslije rata. "Ponekad bi trebalo i šest mjeseci da se mornari
"odmrznu" od šoka. Nije riječ o psihološkom šoku, vec efektu Hiper polja."

Autor knjige "The Case for the UFO", dr. M.K. Jessup ističe da je "...eksperiment vrlo
interesantan, ali poguban za ljude. Upotreba magnetne rezonance izmiče van kontrole.
Riječ je, zapravo, o transferu materije u drugi nivo ili dimenziju i to bi moglo
predstavljati prekretnicu, ako bi se moglo kontrolirati..."

U noći 20.04.1959. dr. Jessup je pronađen mrtav u svom vozilu. Prema policijskom
izvještaju, auspuh je bio zatvoren tako da je ugljični dioksid ulazio u kabinu automobila.
Autopsija nije nikada izvršena, nikakva poruka nije nađena, a slučaj se vodi kao
samoubojstvo...

Pokušajmo, još jednom, sažeti priču o eksperimentu:

Originalna ideja je bila da se američki vojni brodovi učine nevidljivim za protivničke

radare ili/i potpuno optički nevidljivim. Način da se to postigne bio je u korištenju
ogromnog magnetskog polja oko broda koji bi uzrokovao odbijanje ili savijanje radarskih
i svjetlosnih valova oko broda. Eksperiment je dao uspješne rezultate s tim da su se desile
nepredviđene pojave... Brod je i stvarno, nakratko, nestao i zatim se vratio. Došlo je do
de materijalizacije i teleportacije... Što nije bila nakana autora Projekta.

U lipnju 1943. tone eksperimentalne elektronske opreme nalazile su se na "Eldridge" u:

dva masivna generatora po 75 KWA, magnetni navoji, transformatori i ostali hardware
koji je generirao elektromagnetna polja. Dvadeset drugog lipnja, u devet ujutro,
generatori su uključeni, i brod je nestao na 15 ak minuta. Na povratku, posada je bila dez
orijentirana i u šoku.

Tri mjeseca kasnije, 28. listopada 1943. u 17:15, izveden je finalni test sa novom
posadom. Prvih nekoliko sekundi brod je, uz magličast oblak, bio jedva vidljiv. Onda
potpuno nestaje. Pojavljuje se u Norfolk u, tamo nastaje uzbuna, lokalni vojni brodovi su
u stanju pripravnosti. Nestaje iz Norfolk a, vraća se u Philadelphia u, dio posade je
zauvijek nestao, neki su potpuno istopljeni sa željeznom ogradom na palubama, dio je
nepovratno izgubio razum.

Zašto je bitna činjenica što je eksperiment elektronske kamuflaže prerastao u "slučajnu"

teleportaciju? Odgovor u slijedećem postu.

A, da. Umalo zaboravih iznijeti poznato stajalište Mornaričkog ureda. Na učestala pitanja
istraživača i novinara, odgovor je uvijek bio isti:"Nikakav Projekat Duga niti
Philadelphia Experiment se nije izvodio tokom Drugog Svjetskog rata!"
__________________
functioning in a slightly different way
http://www.croportal.net/forum/rub-znanosti/montauk-project-i-philadelphia-experiment-
29268/