Kamilica je jednogodišnja, samonikla biljka raširena u cijelom svijetu.

Može se uzgajati kao

monokultura, ali ju intenzivno ne treba uzgajati duže od dvije godine. Obiluje aktivnim
tvarima, a glavni sastojci su lako izdvojivo eterično ulje, 0,3 do 1,3 %. Eterično ulje se
nakuplja u kvržicama koje su prstenasto razmještene na donjoj trećini cjevastih cvjetova. Ulje
je tamnoplavo, zeleno ili smeđe. Važni sastojci ulja kamilice su alfa bisabolol, farnezen i
bisabolol-oksidi.

Morfološke karakteristike kamilice

Korijen je račvast, ne prodire duboko u tlo, što ovisi o vlazi u tlu. Stabljika može biti
uspravna ili povijena, visoka od 5–100 cm, što ovisi o različitim činiocima (tlu, sklopu).
Listovi su sjedeći, dvostruko do trostruko perasto razdijeljeni, uski, svijetlozelene boje i bez
dlačica. Cvat je sastavljen od jezičastih, bijelih cvjetova koji su poredani oko šupljeg cvjetišta
i cjevastih žutih cvjetova. Plod je sivobijela roška duga 1 do 1,5mm.

Agroekološki uvjeti za uzgoj kamilice

Temperatura

Kamilici je potrebna umjerena klima i srednje temperature. Već kod 6 ºC klija i raste, a
optimalna temperatura za rast i razvoj je 20-25 ºC. Kada se oblikuju cvjetne glavice i
nakuplja eterično ulje, dnevne temperature niže od 20 ºC negativno se odražavaju na kakvoću
eteričnog ulja.

Svijetlost i vlaga

Ako nema dovoljno svjetlosti, ne klija. Prilikom nedostatka svijetlosti u razdoblju od pupanja
do punog cvata, kakvoća eteričnog ulja opada. Kamilica dobro podnosi sušu, ali površina tla
mora biti stalno vlažna da bi proklijala.

Tlo

Uspješno uspijeva na svim tlima, osim na vrlo rastresitom vapnenačkom tlu. Na

pseudogleju, teškom, nepropusnom tlu postižu se dobri prinosi visokokvalitetnog cvijeta.
Sjetva kamilice je ekonomski opravdana na tlima na kojima slabo uspijevaju gotovo sve
druge kulture.