HRVATSKA POVIJEST RANOGA

NOVOG VIJEKA

1
 PREGLED RELEVANTNE HISTORIOGRAFIJE
PRVI POVJESNIČARI I KRONIČARI

– Kronike – glavni žanr prvih povjesničara, kroz vremena su se nadopunjavale

– Pisanje na latinskome jeziku, ne na vernakularnome – šira jezična dostupnost
– "Predznanstvena historiografija“ – financiranje raznih knjiga u ranom novom vijeku
– VRAMEC, Antun. Kronika vezda znovich zpravliena Kratka Szlouenzkim iezikom
– ISTVÁNFFY, Miklós. Historiarum de rebus Ungaricis libri XXXIV ab anno 1490. ad annum 1605.
– I. Lučić i M. Resti idu do 15. stoljeća
– RATTKAY, Juraj. Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije
– VITEZOVIĆ, Pavao Ritter. Kronika aliti spomen svega sveta vikov... . Zagreb, 1696.
– BEDEKOVIĆ, Josip. Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi in ruderibus Stridonis
– KRČELIĆ, Baltazar i Adam Krbavski. Povijest Stolne crkve zagrebačke

GENETIČKA HISTORIOGRAFIJA

– Razvoj genetičke historiografije (Ranke)– sred.19.st., objavljivanje zbirke izvora najstarije i „genetičke
historije“ tj. narativne povijesti kako je svaki narod kroz svoju povijest težio izgraditi vlastitu državu
(„slavna razdoblja narodnih vladara“, „povijesne nevolje, ali zadržavamo svoj identitet“), Smičiklas, Rački,
primarno političke tematike, dok kulturne na margine, svrha im bila stvoriti preduvjete za ostvarenje države
– Malo profesionalnih povjesničara, uglavnom diletanti
– Istražuju se srednjovjekovne teme, a ranonovovjekovnih se dotiču slijedeći povjesničari: Ivan Kukuljević
Sakcinski, Franjo Rački, Šime Ljubić, Matija Mesić, Tadija Smičiklas, Radoslav Lopašić
– Kukuljević 1850. osniva Društvo za jugoslavensku povjestnicu i starine te njegov časopis Arkiv za
povjestnicu jugoslavensku, kao prvi hrvatski povijesni časopis (1851-1875)
– Rački utemeljuje kritičku historiografiju, a Smičiklas je nazivan “hrvatskim Herodotom”
– Godine 1867. nastaje i JAZU te časopis Rad JAZU, koji dugo opstaje kao jedan od vodećih historiografskih
časopisa, koji objavljuje priloge na razne teme
– Pisanje povijesti ima zadaću političke legitimacije - historiografija mora biti pragmatična i poučna, a
državnopravne i političke teme, posebno u domeni srednjovjekovne povijesti dominiraju (događajnica) dok
rani novi vijek s tog stajališta ostaje relativno nezanimljiv
– Naporno se radi na objavljivanju serija izvora u skladu s europskom historiografskom praksom
– naglasak je na događaju, a ne na procesu; na politici i državi, a ne na društvu, kulturi ili ekonomiji, događaj
ima svoj uzrok u nekom prethodnom događaju i svoju posljedicu u nekom idućem (geneza), ali ga se ne
prepoznaje kao dio strukture ili procesa, zazire se od generalizacija i uopćavanja te pridaje važnost
pojedinačnom
– Emil Laszowski i Radoslav Lopašić– prvi koji su počeli njegovati i druge tematike, studije o različitim
temama i topografiji (miestopis), početak povezivanja geografije i topografije
– Vrhunac genetičke historiografije: Vjekoslav Klaić i Ferdo Šišić – su svojim sintezama napravili „najveći
posao“, sve političke izvore uklopili i dokazali pravovaljanost, istraživali rani novi vijek
– Josip Horvat – bavio se kulturnom poviješću, a prije su mu prethodili političke tematike Klaića i Šišića,
postepeni razvoj historiografije pojedinih povijesnih tema

POSLIJERATNA HISTORIOGRAFIJA

– Nakon 1945. – osnivanje profesionalnih društva i profesionaliziranih institutcija i objavljivanje prvih

izvoraosnovano je Povijesno društvo Hrvatske, koje pokreće svoj časopis Historijski zbornik
– Nakon rata razdoblje formiranje dvije subdiscipline – društvena i ekonomska - (Ivan Horvat predstavnik)
2
 – zaobiđena nacionalna supremacija bilo kojeg naroda Jugoslavije, vidljiva doktrina socializma, ali je to
univerzalna ideologija
– Zavod za hrvatsku povijest (institut ffzg za povijesna istraživanja), danas ugašen, funkciju preuzeo
Hrvatski institut za povijest koji 90-tih godina prestaje proučavati radnički pokret971. povjesničari s
jezgrom na Odsjeku za povijest (FFZG)ovijest, s ciljem sustavnog istraživanja hrvatske p

SEDAMDESETE

– Hrvatska historiografija počinje se granati 70-tih – teme Banske Hrvatske orijentirane na ekonomske i
društvene teme (utjecaj francuskih Analista) i teme Vojne Krajine orijentirane na vojničke teme
– Nada Klaić i Josip Adamček

3
 PREGLED OSMANSKIH OSVAJANJA U HRVATSKOJ
(od kraja 15. do kraja 16. stoljeća)
IZMEĐU LAVA, ORLA I POLUMJESECA

– Hrvatska dio JI Europe, periferni prostor Balkana – Habsburgovci, Osmanlije, Mleci

– Prostor hrvatskih zemalja kontaktna zona – pojam dolazi iz postkolonijalne teorije tijekom 90-ih, održala se
u znanosti za označavanje područja gdje se premrežavaju različiti politički, ekonomski, društveni, vjerski,
kulturni kontakti, zona sukoba i suživota, prilagodbe i stvaranje novih kultura
– „tromeđa“, „triplex confinium“ nakon mira u Srijemskim Karlovcima tako definirano
– Problem političkih karata - „geografska imaginacija“, granice država poč.16.st. prikazane prema današnjoj
logici (boje država, granice) i stvara ideju o homogenosti i teritorijalistički pogled na državu
– Staatswerdung proces – proces nastanka modernih država tijekom ranog novog vijeka
– Država u ranom novom vijeku: zbir nasljednih posjeda vladarskih kuće – iznimna heterogenost (npr. SRC)
– SRC drži se nasljednikom Zapadnog Rimskog Carstva, kao i Burbonci – sukob oko pitanja tko je pravi
nasljednik Karla Velikog
– Hrvatsko Kraljevstvo imalo specifičan status pod Ugarskim Kraljevstvo, ali dio je većeg okvira (SRC)

MATIJAŠ KORVIN I POČECI OBRAMBENOG SUSTAVA U HRVATSKOJ

– Matijaš postaje ugarsko-hrvatski kralj, sin transilvanskog velikaša Janoša Hunyadija (1458.)
 Isprva bez plemićke podrške – ponudili krunu njemačkom caru Fridriku III.
 Ugovor s plemstvom: priznaje krunu Fridriku i njegovim sinovima nakon smrti
 Nova porezna politika – opterećenje plemstva i učvršćivanje vlasti
 Ratovima s husitima pokušao doći do češke krune
– Pad Bosne 1463. –> sve veća pustošenja na prostoru hrvatskih zemalja
 Matijaš Korvin pokreče rat – zauzima Jajce i sjevernu Bosnu
– Organizacija dviju banovina 1465.: 1.) Jajačka banovina (obrana od turskih provala)
2.) Srebrnička banovina (zatvaranje puta prema Slavoniji i j.Ugarskoj)
– Šabačka, Beogradska i Severinska banovina te Senjska kapetanija (štititi južne granice Ugarske)
– Pojačavanje pozicije u Bosni – organizacija u Bosansko Kraljevstvo s Nikolom Iločkim kao kraljem
 Ubrza smrt, Matijaš kreće u istjerivanje Osmanlija – proboj sve do Sarajeva (uspjeh privremen)
– Pad Hercegovine 1482. – Matijaš zaustavlja obranu – fokus na rat Fridrikom III.
– Smrt Matijaša Korvina (1490.): izbor Vladislava Jagelovića
 Obećao plemstvu vratiti povlastice (ukidanje poreza)
 Ukinuto kraljevsko pravo zaziva plemstva u rat izvan granica država
 Fragmentiranje kraljevske vlasti – slom jedinstvenog organiziranog otpora Osmanlijama

PREGLED OSMANSKIH OSVAJANJA U HRVATSKOJ

– Zbog jačanja centralističke politike nositelji akindžijskih upada postaju lokalni bosanski sandžak begovi (Isa-
beg Ishaković, Hadum Jakub-paša, Gazi Husrev-beg)
– U vrijeme Mehmeda II. Osvajača ideja o osvajanju talijanskog poluotoka, Rima i Venecije (žele osvojiti
zapadne prijestolnice kako bi se legitimirali kao zapadni vladari) – upadi osmanskih akindžija prema
Primorju, Istri, Furlaniji, mletačkoj Dalmaciji
– Stalni akindžijski upadi u Liku, Krbavu, Kranjsku, Korušku, sjeverno hrvatsko primorje
– 1470. – osnovan Hercegovački sandžak – upadi u južnu Hrvatsku i Dalmaciju

4
– Povremeni uspjesi hrvatskih plemića u akindžijskim sukobima – 1483. bitka kod Novog (Frankopani,
Zrinski, Blagajski), 1492. bitka kod Vrpila blizu Udbine
– Bitka na Krbavskom polju 1493.
 Hrvatski ban Emerik Derenčin vs. Hadum Jakub-paša
 provodili pljačku te ih dočekala hrvatska plemićka vojska, nesloga oko taktike (Bernardin Frankapan
predložio prevrat u brdima, Emerik otvoreno polje), katastrofalan poraz plemićke vojske
– neposredna politička vlast nad najvećim dijelovima hrvatskih prostora uspostavljena 20-ih godina 16.
stoljeća za vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenog/Zakonodavca (1520.-1566.)
 10.osmanski sultan, osobno vodio 13 vojnih pohoda
 Jedan od najznačajnijih europskih i svjetskih vladara svoga vremena
 „zlatno doba“ u vojno-teritorijalnom, političkom i gospodarskom smislu
 Pretenzije prema univerzalnome carstvu
 Ekspanzivni napori na tri strane: 1.) Ugarska i Austrija – Beč kao „crvena jabuka“ 2.) Safavidi u
Perziji 3.) Istočni Mediteran i zapadna Indija
 Rivalstvo s njemačkim carem Karlom V. Habsburškim i savezništvo s francuskim kraljem Franjom
I. Valois (okružen Habsburgovcima)
 Odabir iznimno sposobnih suradnika – tri velika vezira: „Ibrahim paša Pargali, Rustem paša Hrvat,
Mehmed paša Sokolović, admiral Hajreddin Barbarosa
– Prvo osvajanje – 1521. Beograd – „ključ Panonske nizine“
– 1522. otok Rodos – inavovci – osiguranje neometane pomorske komunikacije između Aleksandrije i
Istanbula
– Pad Klisa, Drniša, Skradina, Ostrovice
– Bitka na Mohačkom polju 1526.
 Ugarska razdirana plemićkim borbama, hrvatsko plemstvo odmetnulo se od Jagelovića
 Sulejman iskorištava priliku – gradi drveni most kod Osijeka, provala u Ugarsku
 smrt Ludovika II. Jagelovića – otvoren put kroz Panoniju prema Budimu i Beču
– osvajanje Iloka, Erduta, Osijeka i istočnih dijelova Slavonije
– većina ugarskog plemstva podržala erdeljskog vojvodu Ivana Zapolju, okrunjen 1526. u studenom
– hrvatsko plemstvo sklonije Ferdinandu Habsburškom (pružao vojnu i materijalnu pomoć), već sred. 15.
stoljeća počinju pokazivati interes za hrvatsko područje – osmanska prijetnja
– Sabor u Cetingradu 1526./1527.
 Vodeći hrvatski velikaši i Ferdinandovi poslanici
 Ferdinand prihvaća uvjete hrvatskog plemstva (prznaje stara prava Kraljevine Hrvatske i obveza
obrane od Osmanlija), a idućeg dana Cetingradskom poveljom postaje hrvatski kralj
 Prvi puta se pojavljuje u službenoj uporabi hrvatski grb u obliku šahavskog polja
– Slavonski velikaši sastali se u Dubravi kod Čazme i opredjelili se za Zapolju (na nagovor Krsta Frankopana i
zagrebačkog biskupa Šimuna Erdodyja)
– Krsto Frankopan: pismo papi Hadrijanu VI. „predziđe kršćanstva“, prozvan „skrbnikom i braniteljem
Kraljevstva“
– Izbijanje građanskog rata u Hrvatskoj i Ugarskoj između struja Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje –
podjela Ugarske
 Smrt Krste Frankopana kod Varaždina – oslabio Zapoljin položaj općenito, zove upomoć Sulejmana
Veličanstvenoga i povraća izgubljene posjede
– pad Obrovca 1527. – Lika i Krbava pod osmanskom vlašću
– Dominantno vidljiva tendencija Habsburgovaca da naprave od Hrvatske vojni bastion s ciljem štićenja svojih
zemalja
– Od sred. 15.st. tijekom čitavog 16.st. – napadi Osmanlija na teritorije Kraljevstva Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije te se opažaju pokušaju Habsburgovaca, ali i Mlečana da se na tom teritoriju stvori obrambena
zona
– Istra podijeljena između Mletačke Republike i Svetog Rimskog Carstva
5
– Ferdinand Habsburški stavlja fokus na rat s Ivanom Zapoljom (kojem pomaže Sulejman)
 Financijska sredstva za obranu od Osmanlija minimalna
 „turski danak“ za Kranjsku, Štajersku, Korušku
 Osmanlije osvajaju Budim i neuspješna opsada Beča 1529. (loše vremenske prilike)
· Serija pohoda na Ugarsku: Kiseg (1532.) i osvajanja između Save i Drave
– Mletačko-osmanski rat (1537.-1540.)
 Pad Klisa 1537. – Murad-beg Tardoć/Gajdić vs. Petar Kružić i njegovi uskoci
– Velikovaradinski mir 1538. – Zapolja se odriče prava na Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, a Ferdinand
priznaje njemu i njegovim sinovima kraljevski naslov u Ugarskoj uz uvijet da njegovi posjedi nakon smrti
prijeđu njemu
– Osvajanje Kamengrada – granica pomaknuta na Unu
– Habsburška nastojanja da se personalna unije pretvori u realnu, a Hrvatska u još jednu nasljednu zemlju
(Dvorsko ratno vijeće, Dvorska komora)
– Pavao Ritter Vitezić – projecira ideju koherentne Hrvatske, ali pravih stvari na terenu nije bilo
– Osvajanje Kostajenice 1566. – probijanje obrambene crte na Uni
– Pohod na Ugarsku (tj. Beč) 1566. – bitka kod Sigeta
 Samo najlegendarnija bitka u hrvatskoj povijesti ikad
– 70-ih godina osvajanja između Kupe i Une: Ferhad-paša Sokolović
– Ciparski rat (1570.-1573.) osvajanje Zemunika i Ravnih kotara
– Otprilike 1590. – razdoblje kada je osmansko osvajanje postiglo vrhunac, osvajanje Bihaća (1592.) od
Hasan-paše Predojevića
– Bitka kod Siska 22. lipnja 1593.
 Ban Toma Erdody vs Hasan-paša Predojević
 Razdoblje imeđu Krbavske bitke 1493. i bitke kod Siska 1593. – „stogodišnji rat“ u historiografiji,
Pavličević to naziva „malim ratom na granici“
 Stabilizacija granice – ravnoteža snaga tijekom 17.st.
– Tijekom 17.st. položaj Slavonije, Hrvatske i dalmatinskih gradova pod mletačkom vlašću više određuju opće
prilike u odnosima velesila negoli lokalnih konflikta
– 1593.-1606. – Habsburško-osmanski ratovi tkz. „Dugi rat“
 Žitvanski mir – formiranje granice na temelju rijeka, gradova i plemićkih utvrda

POČECI OBRAMBENOG SUSTAVA U HRVATSKOJ – MATIJAŠ KORVIN

– Granični prostor: činile granične utvrde između kojih je bila ničija zemlja („no man's land), postupno
formiranje Vojne krajine koji je bio heterogen prostor utvrda tkz. stalnog „rata na granici“ – obilježavanje i
stvaranje već od sabora u Brucku na Muri 1578. godine stvaranje institucija s ciljem obrane od Osmanlija
– Sred 16.st začetak formiranju dviju krajini – Hrvatska i Slavonska krajina, potom će se širiti prema istoku
– Zapravo stanje stvari – prostor organiziran u kapetanije, fluidni prostor jurisdikcije čiji je vladar kapetan,
više kapetanija, a prostor je funkcionirao kao mreža utvrda, vojska koja je kontrolirala teritoriji tamo gdje su
bili žešći napadi te je kapetanije trebalo bolje integrirati
– Senjska kapetanija – nije bilo potrebe za gradnjom većih i brojnijih utvrda je se tamo opasnost nije toliko
osjećala (konfiguracija terena – Velebit)
– Vojna Krajina ima svoj „zrcalni odraz“ – serhat – osmanka „vojna krajina“, bila je jednako uređena po
principu raštrkani utvrda koje su branile teritorij od napada sa zapada i bili su polazišta i opskrbni centri za
opsade prema zapadu , osmanske su prilično široke, nisu imale samo obrambenu svrhu nego i opskrbnu za
razliku od hrvatskih, a sultan nije nikada dozvolio da se od serhata stvori zasebni teritorij

6
 – 16.st. – doba najvećeg teritorijalnog širenja Osmanlija - označene granice između 3 imperija nakon
Karlovačkog mira - na Debelom brdu kod Knina bilo je susjecište Osmanskog Carstva, Habsburške
Monarhije i Mletačke Republike
– Slavonsko Kraljevsto, Hrvatsko Kraljevstvo, Vojna krajina, a Međimurje dio mađarske županije „zalas“ (?)
– Hrvatska krajina – poklapa se sa Senjskom kapetanijom
– Slavonska krajina – Đurđevac, Bjelovar do Karlovca
– Dubrovačka Republika razvijala se kao autonomna komuna
– Začeci Banske krajine – područje pod vlašću hrvatskog bana gdje je on vojni zapovjednik, područje Siska i
Petinje, stvaranje nakon 1593.
– Republika Venecija – Istra podijeljena na mletački južni i austrijski sjeverni dio
– Kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije – uzak prostor gdje jurisdikciju ima ban, no ostavljena je
politička nomenklatura i ime koje nije odražavalo situaciju na terenu, ali zadržalo se jer „mi ćemo vratiti
jednom sve što je naše“
– Naseljavanje Vlaha u 16.st. najkontroverznije pitanje (različito nazivlje: Vlasi, Uskoci...), počinje se
formirati srpska nacionalna svijest u 19.st. jer je tim područjem upravljala Srpska pravoslavna crkva
 srpska historiografija – „vlasi su Srbi“
 hrvatska historiografija - dijelovi stočarskog stanovništva koje je pobjegla na kršćansku stranu i
dobila privilegirani položaj Vlaškim statutima
– U 18.st. Vojna krajina postala država za sebe – vojni garnizon koji je imao ulogu „eksperimenta“
prosvjetiteljskim reformama Habsburgovaca kao permanentan izvor vojnika za habsburške ratove
– Hrvatski sabor imao ideju kako će se osvojeni prostor vratiti pod jurisdikcijom bana – ali budući da su
Habsburgovci vodili te ratove, organizirano u pukovnije, vojno ustrojstvo, funkcionirala kao profesionalna
moderna vojska, osnivanje gradova koji su bili vojni komiteti, područje „države u državi“
– politika hrvatskih staleža usmjerena protiv bečke politike 18.st. – tražili da se prostor Vojne krajine vrati pod
jurisdikcijom bana s pomakom granice

PREGLED RATOVA U HRVATSKOJ:

– Građanski rat (1527.-1539.) – Velikovaradinski mir

– HABSBURŠKO-OSMANSKI RATOVI:
 Dugi rat (1593.-1606.) – Žitvanski mir
 Veliki bečki rat (1683.-1699.) – Karlovački mir, gubitak Slavonije i Srijema
 Habsburško-turski rat (1716.-1718.) – Požarevački mir
 Rusko-turski rat (1737.-1739.) – Beogradski mir
 Dubički rat (1788.-1791.) – Svištovski mir (stabilizacija granice, bez promijena do 19.st.)
– MLETAČKO-OSMANSKI RATOVI:
 Mletačko-osmanski rat (1537.-1540.) – osvojen Klis
 Ciparski rat (1570.-1573.) – Osmanlije uzele Cipar bitkom kod Lepanta
 Kandijski rat (1645.-1669.) - rat oko Krete koja se zove Kandija, Osmanlije gube Klis
 Morejski rat (1684.-1699.) – rat oko Peloponeza, Mlečani oteli Peloponez Osmanlijama
 Drugi Morejski rat (1714.-1718.) – Osmanlije vraćaju Peloponez

PREGLED OSMANSKIH OSVAJANJA U HRVATSKOJ

(od kraja 16. do kraja 18. stoljeća)

PREGLED RATOVA U HRVATSKOJ:

7
– Krajem 16. stoljeća osmanska osvajanja u Hrvatskoj na vrhuncu
–

ISTITUCIOLANLI USTRJ HRVATSKO-SLAVONSKOG

KRALJEVSTVA

– Kraljevske institucije – odnosi se na Habsburgovce – vladaju velikim teritorijem tj. kompozitnom cjelinom
koja se zove „Sveto Rimsko Carstvo Njemačke Narodnosti“ kao svetorimski carevi, a manji su okviri
sljedeći: Habsburška Monarhija – Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo – Kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije (službeni naziv, želja za inkorporacijom izgubljenih teritorija) // Hrvatsko-Slavonsko Kraljevstvo
– Kraljevinske institucije -
– KRALJ – najviša instanca vlasti, od 1526./7. ugarski kralj je Ferdinand I. Koji je i svetorimski car, nosi
krunu Sv. Stjepana (nekoliko krunidba), prvo se kruni kao njemački car, potom ugarska krunidba pa hrvatska
krunidba, „kompozitne monarhije“ – SRC, legitimni vladar mora proći izbor na regionalnim razinama i imao
je više različitih kruna, pravilo zapisano u tripartitu – mora se kruniti nakon smrti prethodnika i mora izdati
inauguralnu diplomu gdje se obvezuje da će vladati na dobrobit zemlje i podanika itd., makar je on vladar
„milosti Božje“, od 15527.-1687. – >uloga kralja je IZBORNA, Bečki rat izazvao frku pa ugarski staleži
izabrali Leopolda zagarantirali nasljednost (dotad izbor postojao samo u teoriji)
– Hrvatski dio zove se u dokumentima „Regnum C,S,D“, ali počinje se koristiti i nazov „Partes subiectae“
(podčinjene strane)
– Polemika 17. st. – Juraj Ratkaj – polemizira s Ugarskim kraljestvom tražeći da se umjesto partes subiectae
koristi partes adnexae (pridodani krajevi)
– Je li suverenitet utjelovljen u kruni ili u osobi koja je nosi? (Mađari – kruna, izbornost insignije)

Što je kralj?

– monarhistički oblik političke vladavine (smatrao se najboljim tada), monarhija je vlast koncentrirana u jednoj
osobi – veći stupanj kontrole i stabilnosti u državi
– U osobi kralja – zakonodavna, izvršna i sudska vlast
– Reprezentativnaa prava – zastupa državu
– Vrhovni vojni zapovjeednik (since Medioevo) – funkcija se zadržala
– DOMINIJALNA I PATRIMONIJALNA VLAST – raspolaže zemljom pod njegovom nadležnošću kao svojim
lenom i daje tu zemlju kao leno (sonce Medioevo), patrimonij – vladar ima prava nad crkvom, osniva
biskupije, crkvene redove, patrimonijalna prava ima na lokalnoj razini
– Pravo dijeljena služba – plaćene birokracije nema, nego su službe bile dodjeljivanje od vladara (neplaćene)
nego su plemići tu imali počasnu funkciju (prihode izvlačili iz svojih posjeda) – simbolički kapital!
– Regalna prava (regalie) –monopolna prava nad izvorima financijske dobiti, monopol nad rudarstvom i soli
kontrola trgovine soli, poštanske regalie, bitna kraljevska funkcija
– Uredi i dužnosnici IZVAN Hv-Sl Kraljevstva
– Kralj i njegov dvor
– Tajno vijeće/Geheimrat – savjetodavna uloga, vrlo uski krug savjetnika vladara
– Dvorsko vijeće – preselilo se u Beč jer je car očito krenuo orijentaciju prema istoku, savjetodavni organ +
cosilium hungaricum – kompletna nadležnost za Ugarskoj
8
– Dvorska kancelarija – najprije jedinstvena, upravljala svim habsburšim zemjama (nasljednimi i
novostećenima), potom malo po malo zbog pritiska pojedinih zemalja (obično one koje imale svoje slobode
ranije) počeli forsirati da imaju svoja vlastite kancelarije unutar dvorske, isprva te poslove radili tajnici,
potom se formira autrijska, češka pa ugarska kancelarija, obavljali se poslovi, kralj realizirao svoju izvršnu
vlast
– Dvorska komora - nadležna za regalie i financije, činovnici, od poraza od pošte, smještena u Beču,
Donjoaustrijska izdvojena za zemlje Donje Autrije, a kasnije se unutar dvorek komore izdvaja Ugarska
komora (Slavonska komora postoja prije 1526. nestala je)
– Namjesničko vijeće - Nova institucija koja se pojavljuje u skolpu reformi prosvjećenog apsolutizma, u svim
prosvjećenim monarhijama (ne brutalni centralizam i germanizacija), već osmišljeno kao modernizacijska
reforma prosvjećenog apsolutizma koja je trebala postepen zamijeniti sabor, raspravljaju o zakonima i
reformama, ali nisu nužno članovi u-h sabora (saborci bili kao i danas ekstra konzervativni i maleducati),
zaustavlljanje plemićkog „otpora“ jer je njima pasao status quo
– UREDI I DUŽNSNICI UNUTARU-H KRALJEVSTVA:
– BAN – najvažnija institucija, nositelj političkog kontinuiteta državnosti Kraljevstva Hrv,SL,Dal, iz redova je
velikaša, a viceban je iz redova niže plemstva (često bio zagrebački biskup)
– SABOR – sudjeluju svi s plemićkom titulom, nekoliko je službi (npr. pronotar), blagojnik, čuvar pečata bla
bla, na razini Hrv Kraljeva nakon Velikog Bečkoj rata osnivaju se Kraljevinske konferencije (moderno) –
plemstvo koje je bilo najavangardije, sabor mu se usprotivio
– ŽUPANIJE – since Medioevo, administrativno uređenje na lokalnoj razini, Varaždinska, Zagrebačka,
Križevačka županija, Erdelji imali najviše posjeda i nasljedni župani u Varaždinu, a Zagrebačka i Križevača
imale zajedničkog podbana (svaka podijeljena na distrikte), uloga Županijskih skupština
– S prosvijećenim reformama sve se ove ingerencije smanjuju – efikasnost funkcioniranja države
– KRALJEVSKO VIJEĆE – nastao u sklopu prosvjetiteljskog apsolutizma, , kako bi se zaobišao sabor i kako
bi se provodile reforme
– PARLAMENTARNI SUSTAVI:
– UGARSKI SABOR – tijelo, plemstvo hrvatske i ugarske okupljeno, imao značajniji utjecaj od Hrvatskog,
kralj ga uzimao ozbiljnije u obzir, na čelu je palatin (poput ekvivalenta banu), sazivao sabora i predsjeda
njima, u Požunu, magnatska urota (Zrinsko-Frankopanska) – kralj prestaje sazivati sabor jer su ga uvrijedili,
smatrana „veleizdajom“, Gornji dom – barones veri, tipični srednjovjekovni nazivi za kraljevske dužnosnike,
zadržana srednjovjekovna tradicija najvažnijih ljudi kralju, Donji dom – predstavničko tijelo izaslanika
županije, 2-3 predstavnika Hrvatskog sabora i predstavnici crkve i crkvenih redova// sastaje se neovisno od
hrvatskog sabora i davao Hrvastkom saboru instrukcije
– HRVATSKI SABOR – uglavnom u Saboru, sazivao ban, za razliku od ugarskog, hrvatski je jednodomni,
sjedi uglavnom niže plemstvo (magnati išli uglavnom direktno u gornji dom ugarskog), predstavnici
plemićkih općina (Turopolje npr.)
– UNUTRAŠNJE NASLJEDNE ZEMLJE – vlastiti parlamente, saziva nadvojvoda, organizirana po principu
4 stleža – prelati, gospoda, vitezovi, gradovi
– Riječ je o ancien regimu, sustavu monarhizma bez trodiobe vlasti, vladar je utjelovitelj sve vlasti, ALI
uvijek postojali institucijalno ustrojstvo! – smatrala se legitimnim političkim oblikom, ne despocijom
– Stvaranje ideje nacionalne monarhije od humanizma i renesanse – Francuska, Engleska i prije
Habsburgovaca Španjolska
– „Corpus monstrum!“

INSTITUCIONALNI USTROJ KRAJEVA POD OSMANSKOM VLAŠĆU

– osmanski element
– Smatrali da sultan nema legitimnu vlast, despotsku - zapad

9
– Sultan legitimira vlast – institucija kalifa i na temelju turskih plemena Male Azije, preuzima tradiciju
seldžučkih Turaka
– Nenad Moačanin
– pisani izvori za osmansku povijest u našim krajevima - skromnost
– Defteri – posadnici, promijene o plačanju, izvori za ekonomiju područja
– Zapadnjački izvori
– Evlija Ćelebi – važan izvor za slavonske gradove
– Motiv ekspanzije: „Sveti rat“ (džihad) protiv nevjernika, podjela na „kuću mira“ i „kuću rata“, ideja UME
– Osmanlije – primjer tolerancije u ranom novom vijeku, ali diskriminatorna tolerancija
– Sulejman „Zakonodavac“ – uspostava osmanske države kao centralističke autokracije sa središtem u
Istanbulu (Topkapi Saraj) Sarajevo - „Saraj“ (palača) + „ovasi, ovest“ – zapad - „zapadna palača“
– Timarko-spahijsku sustav: sva zemlja je sultanovo vlasništvo, zemlja je nadarbina spahijama u vidu tkz.
„timara“ (zemljišni posjedi), od zemlje se uzima samo prihod, funkcionira samo s ekspanzijom (kada je
nestalo zemlje, vojsku se nije moglo motivirati + timari postaju nasljedni – početak slabljenja)
– Timar – Zijameti – Hasovi (tipovi timara)
– Vladavina žena u osmanskoj povijesti
– UPRAVNA PODJELA OSMANSKOG CARSTVA:
– Ejalet = pašaluk = beglerbegluk: najveća teritorijalna jedinica, najviše ih bilo 32
– Sandžak – unutar sandžaka na rubnim djelovima postojale i kapetanije (Bosna) – serhatski sustav
· imali sličan teritorijalni opseg
– Kadiluk – upravno-sudska jedinica, kadija sudi po šerijatu i kanunima
– Nahije – sela, varoši, kasabe (ovisno o količini stanovništva)
– Budimski ejalet, bosanski ejalet i Kaniški ejalet
–
– Ekonomski slabljenje Osmanlija: merkantilistički model ekonomije (bogatstvo države osigurava se tako da
država jeftino uvozi sirovine, a skupo prodaje gotove proizvode), pojava deficita zbog prodaje samo sirovina
– Po šerijatu nema kredita ni kamata u Osmanlija – u Europi pojava velikih banaka i kreditiranja (prema
kapitalizmu) – drugi razlog zaostajanja Osmanlija

MLETAČKI IMPERIJ – IMPERIO VENEZIANO

– Mletačna nastojanja – kontrolirati ulaz u Jadransko more i općenito trgovinu sredozemljem, a u širem smislu
i trgovinu Puta svile (osvjanja i formacija imperija od SZ prema JI)
– Venecija ima fantastičan geografski položaj na lagunama (3 otočića koji su postupno nasipavani), strateški
značaj takvog položaja
– Od samoga trenutka (since 9.st.) orijentirani na trgovinu – dogovor mletačkih duždeva i bizantskih careva:
dozvola slobodne trgovine i posredništva kroz Bizant, a zauzvrat Venecija za korist Bizanta kontrolira Jadran
– Suparnik - Genova, 1333. bitkom kod Chioggie Genova prestaje biti faktor
– 1000. g. mletački dužd osvaja Dalmaciju - „Sposalizio del Mare“
– Mletački arsenal - brodogradilište, izgradnja poznatih galija namijenjenih primarno za trgovinu, ali laka
transformacija za borbu, mletačka mornarica kontrolirala cijelu trgovinu Jadranom
– tipična merkantilistička trgovina – izvoz sirovina poput soli i poljoprivrednih proizvoda tj. jeftine robe, a
uvozila skupocijene proizvode koje kvalificirala dalje na europska tržišta
– Tehnologija izrada kože, porculana, svile (tehnologije s istoka) – dodatna povoljnost
– De facto nappravila koridor uz cijeli Jadran: uporišta na Crnom moru, sjeverna Afrika, Konstantinopol,
preko Cipra u Antiohiju, Tripoli i Aleksandriju...
– Mihael s Roda – traktat o izgradnji brodova 1435.
– OPSADA CARIGRADA (1204.) – mlečani stječu ključne strateške točke na Mediteranu, već onda imali svoj
trgovački „kvart“ u Carigradu, Crkva Sv. Marka – vidljiv utjecaj bizantske arhitekture
10
– 15.st. – Mletačka Republika iskorištava se probleme u –h kraljevstvu te zauzima sve otoke
– Split – tranzitna luka s kojom uspostavili trgovinu s Osmanlijama, isti trend vidljiv i u ostalim dalmatinskim
komunama
– USTROJ MLETAČKE POLITIČKE STRUKTURE: - anakrona
– Dužd: uz Malo vijeće uređuje najvažnija pitanja i vode političku korespondeciju
– Veliko vijeće: tijelo sastavljeno od svih punoljetnih plemića, patricijat, nije uključeno svećenstvo (stav prema
katoličkoj Crkvi specifičan – nikad dozvoljavala crkvi da se previše miješa), zakonodavna i sudska vlast, što
se više širi to se više „generalnih“ odluka donosi
– Malo vijeće/Signoria/Collegio: izvršna i savjetodavna vlast, donošenje ključnih političkih odluka (prijedlog
zakona itd.)
– Vijeće umoljenih/senat:
– Vijeće desetorice: organ koji je formirao senat, specijalni sud
– Državni inkvizitori: formirano u jeku sukoba s papom, „policijska i komunalna kontrola“, socijalno
discipliniranje, sve više počinje širiti svoje ovlasti u ranom novom vijeku
– Knjiga Gross Mirijana, Dalmacija i istra – pročitaj dio iz kojeg su preuzete karte, crta mletačkog domiuma
povlači se do obale s širenjem osmanske vlasti, „acquisto nuovissimo“
– Centar Mletačke Dalmacije bio Zadar
– Istra: mletački južni dijelovi // habsburški, „Pazinska knežija“ ulazi u sklopu austrijskih nasljednih zemalja
– Reppublica di Dubrovnik: – „Velika trešnja“ 1667.

DRUŠTVO VOJNE KRAJINE OD 1630. DO KRAJA 18. ST.

- teritorizacija i militarizacija: reformno 18. stoljeće -

– Naslov eseja mora obavezno imati naslov točno takav kakav je zadan na prvoj prezentaciji, okvirno 5 kartica
– Prijelomnica 1699. – Karlovački mir – postavlja se pitanja uređenja povraćenih teritorija
– Habsburške vojne vlasti tražile adekvatno riješenje tijekom cijelog 18. st.
– Dva ključna procesa 18. st.: teritorizacija i militarizacija
– Naseljavanje vlaškog stanovništva – u demografskom smislu temelj obrane, prebjezi s osmanske granice,
različitog etničkog porijekla, poneki su romanizirani stočari, a neki pravoslavci s područja Srbije i Bosne,
PREDACI – katolički vlasi, Vlasi s velikm „v“ i malim „v“
– Etnički i konfesionalno promiješana vlaška zajednica!
– 1630. – Vlaški statusi – donose se na sve tri kategorije vlaškog stanovništva za Slavonsku krajinu, pravo na
odabir vlastitog sudstva i uprave, široke slobode
– Zagrebački biskup (zemljišni posjedi na području Siska)nastoji odvojiti (separacija Vlaha) katoličke
pravoslavne Vlahe od Slavonaca kako bi ih priveo u status „Privatnih vlaha“ – priznaju podložnost feudalca,
ali ne kmetovi – problem u 17. St.
– Nastojanje da se integriraju u feudalni sustav, a vlasti to odbijaju jer se su oni jedinstvena cijelina koja brani
svoje privilegije
– Do separacije vlaha po etničkom kriteriju nikad nije došlo jer su uvijek nastupali skupa
– 30-tih g. 18.st. čitavo stanovništvo mijenja naziv u „krajišnici“, neovisno o etničkoj/vjerskoj osnovi
– Tek u 19.st. S procesima nacionalne integracije počinju se klasificirrati prema vjeroispovjesti, pravoslavni
Vlasi će se kristalizirati u srpsku etničku zajednicu (važno za Domovinski rat)
– Do kraja 19. St.funkcionirali po staleškom principu, a kad se ono raspalo, onda se konfesionalni identitet
pretvara u nacionalni te postoje temelj etničke identifikacije
– Problem „dvostruke jurisdikcije“
– Krajem 16. st. Granica Vojne krajine na Česmi, a 1630. se pomiče na Ilovu – oslobođenje dijela teritorija
osmanskog serhata, centar Varaždinskog generalata se iz Križevaca preselio u Varaždin <3333
11
– Mreža utvrda se razrjeđuje od 1577.-1630. vojska stajeća i plaćena
– Karlovački generalat imao upravu nad Hrvatskom krajinom, a izdvaja se u nekoliko kapetanija
– 1681. godine sabor u Ugarskoj, a Senjani nezadovoljni vladavinom dvovlašća u senju (gradska uprava
podložna banu i Saboru te krajinški general), generali vršili zloupotrebe,vukli ekonomske resurse, niži oficiri
plaćeni zemljom – zloupotreba stanovništva,Neadekvatna podijela plijena s vojnicima, a čardaklijama se nisu
isplaćivale plaće
– Intelektualac iz Senja u ugarskom saboru objavljuje tužaljku (uzor Vergilije i Ovidije) na latinskome, ep u
heksametrima, kako bi staleži na Saboru reagirali na tužaljku, uzvišeni stil, pročitao Ritter Vitezović
– „ove suze mi ne izmamiše ni Turci ni Mlečani, vaši zapovjednici“
– Hrvatska i Slavonska krajina (dvije hrvatske i četiri ugarske)
– 1754. preustroj Vojne krajine: militarizacija – podjela krajina (starih i novih) na 18 pukovnija (Gradinška,
Petrovaradinska...), oslobođene i Lika i Krbava (Sedmogodišnji rat – rezervat vojne sile Habsburgovcima)
– Glinska i Petrinjska – čine novu „Bansku krajinu“, formirana nakon Velikog bečkog rata 1699., podijela na
PRvu bansku u Glini i Drugu bansku pukovniju u Petrinji
– Promijena Banske krajine: oko rijeke Kupe nicale utvrde s obje strane tijekom 16.st. – začetak Banske
krajine
– Problem Petrinje: kraljevska utvrda, borbe sa zagrebačkim biskupom, plemstvom
– Postepeno ukidanje vlaških privilegija
– Krajišnici živjeli u kućnim zajednicama – najstariji muškaras + braća s obiteljima, ekonomski unazadilo
područje
– Krajina konačno postaje jednoobrazna: Marijin Terezijin Militar
– Izjednačavanje uniforma u 18.st.
– Kapetanica Štefi poručuje preko osobnog nižeg glasnika Blažević: „Pročitati članak Fedora Moačanina, rušit
ćemo prosjeke!“

DRUŠTVENO RASLOJAVANJE
– Povlašteni društveni slojevi: plemstvo, patricijat, slobodnjaci
– Sustav fiskalnih, političkih, seniorskih i statusnih prava i privilegija
– Zrinski kao primjer promijene i korištenja plemićkih prava i privilegija
– Plemić je pauk, a seljak je muha – asimetrija moći i nejednakost između plemstva i seljaštva, kritika
– Društvena piramida: papa/crkva – vladar – plemstvo (visoko, srednje, nisko) – vitezovi i vazali (sugerira
odnos patron-klijent, zaštita zauzvrat za lojalnost)– trgovci, farmeri i obrtnici – seljaci i kmetovi //
svećenstvo kao stalež koji nestaje s reformacijom, ovlasti vladara jačaju s pojavom apsolutizma i
staatswerdung procesa
– Plemstvo se u teoriji nije trebalo baviti trgovinom i obrtom – smatrano nedostojnim
– Plemićke dužnosti, privilegije i prerogativa: (slavonskog plemstva među najopsežnijima u Europi, od Zlatne
bule 1222. – „leges fundementales“)
 Dužnost vojne službe – nepromijenjena, ratovanje na svoj trošak u prostoru do Drave (temeljna
obrana Hrvatskog Kraljevstva), ako ratuju preko Drave plaća ih vladar (za vladara ako ratuju),
fenomen Vojne krajine znatno povećava opseg dužnosti – za plemstvo i za ostali puk
 Sudski privilegiji – posebne sudske procedure, sudi im plemić ili kralj, pravo tužbe za klevetanje
plemića, zaštita pred klevetom i optužbama koje dolaze od običnih ljudi, izostanak smrtne kazne
osim za izdaju, plemić ne mora svjedočiti pod zakletvom, presunkcija nevinosti, najveći zločin bila
izdaja veličanstva
 Prerogativi političke participacije – široka politička participacija ugarskog i hrvatskog plemstva,
svatko tko ima titulu plemstva (i Turopoljci), potom se počinje sužavati, vitez najniži stupanj na
plemićkoj hijerarhiji (Pavao Ritter Vitezić), zakonodavne ovlasti (predlaganje zakona pred kraljom)
u odnosu na ostalo hrvatsko plemstvo

12
  Fiskalne privilegije – odriješeni plaćanja poreza, privatna taksacija (plemstvo koje posjeduje zemlju,
plemstvo oduvijek ima pravo ubirati poreze od svojih podanika kako želi, zaustavljeno urbarima
Marice Terezije), pristanak na oporezivanje
 Seniorska prava – prava iz vlasništva na zemlju, posjedovanja i dominijalna vlasti, sudci su svojim
podanicima, plemići na posjedima imali pravo podizanja crkvi i angažiranje svećenstva i kapelana
 Statusne privilegije – odnosi se simbolički i socijalni kapital, formalno priznavanje statusa ili ranga
koje osigurava prednosti u javnom životu, izvanjski način odijevanja, mogućnost nošenja oružja…
tko god imao novaca, a nije imao titulu, nije vrijedilo za njega, teoretski stalež koji se nije smio
baviti trgovinom i novčarstvom (ali se uključivalo)
– Vojna dužnost: s uvođenjem plaćenih vojničkih mjesta i razvojem vojnih institucija s dobro plaćenim
zapovjedništvom, vojna dužnost počinje biti doživljavanja kao korisna i prestaje biti opterećenje kakvim je
doživljavana u srednjom vijeku
– Pojmanje časti i herojstva bilo ključna odrednica plemićkog staleža u ranom novom vijeku (humanitas
heroitas), temeljilo se na ideji nasljedovanja Krista, a tako su se odgajali
– Seniorska prava i statusne privilegije – primjer Zrinskih:
 Šubići nasljednji bribirski župani (najniži karakter u srednjem vijeku) – Bribir i Ostrovica
 Dobivaju Zrin i Pounje 1347., đirenje sjeverom i postaju Zrinski
 stječu i dobivaju Medvedgrad, Ribnik, Vrbovec, Čakovec, Ozalj, Vinodol, neke posjede u Mađarskoj
 od 1500-1600.: srodili se s nizom velikaških obitelji u regiji
 kontroliraju trgovački put iz sjeverne Ugarske do Bakra kroz Čakovec, Varaždin i Zagreb
 pametna politika okrupnjavanja i povezivanja posjeda
 Nikola IV., Juraj IV., Nikola VII., Petar IV.
 Objediniti civilnu i vojnu vlast u jednoj obitelji -> monopolizacija političke moći
 Civilne službe: ban, nasljedni zaladski župan, nasljedni tavernik, kraljev konjušnik, kraljev savjetnik
 Vojne službe:
 Iskorištavanje seniorskih i fiskalnih privilegija – ekonomski interesi
 Vino izuzetno važno u ranom novom vijeku – prihod od vina, trgovina regulirana, slagali si štopline
i gemište jer je bilo zdravije od vode
 Nedelišće najvažniji uredi za skupljanje tridesetine
 Relativno malo područje Međimurja bilo poprilično gusto naseljeno – ekonomsko iskorištavanje

DRUŠTVENO RASLOJAVANJE II.

– Socijalna hijerarhija u ranom novom vijeku
– Razlike između seljaštva zapadne i srednje Europe – disproporcija centra i periferije (esej vezanu za
ekonomsku povijest)
– Područje u-h- kraljevtsva s ostatkom istočne Europe prema jednom ekonomskom povjesničaru Heindalu,
imaginarna „Heindalova linija“ (između Lave i Trsta)
– Inflacija zbog velikog rasta ljudi – krajem 16.st. – vlastelini pretvaraju novčanu u poljoprivrednu rentu
– Vlastelinstva u Hrvatsko-slavonskom Kraljevstvu sredinom 16.st.
 Sele se prema sjeverozapadu
 Intenzivna trgovina s unutarnjim austrijskim zemljama
 Jedina trgovina morem – Zrinski koji drže Bakar
– 16.st. – veliko stoljeće ekonomskih promijena što će uzrokovati dugotrajno ekonomsko slabljenje
 Buna Dozsa Gyrgy – papa pozvao Mađare na križarski rat protiv Turaka, ali ta kmetska banderijalna
vojska se počela pripremati, a Dosza ih okrenuo protiv vlastelina i „kuruci“ (pobunjenici) zajedno s
nižim plemstvom (u zakupničkom odnosu na posjedu magnata), vojni obračun sa magnatima te
krvavo ugušena
13
  Posljedica bune: magnati ukidaju „liberum migratium“ – zabrana kretanja kako ne bi ponovo došlo
do buna, ukinuto za cijelo Ugarsko-hrvatsko Kreljevsvto
 Uvedena tradukcija – specifične situacije kada se seljak može preseliti na imanja istog vlastelina, no
trebali plaćati tarife i poprilično teško bilo ostvariti – fenomen vezana seljaka za zemlju
 Iako je netko bio inkvilin – vezalo ga se za zemlju
 „proces refeudalizacije“ u historiografiji
 Na zapadu se sve više smanjuju pritisci na seljake te postaju slobodni zakupnici – dovelo do sve veće
produktivnosti i stvaranje viškova, mogu sudjelovati u trgovini i otići još dalje na zapad
 Seljacima na istoku ne ostaju viškove koje bi mogli plasirati na tržište
 „proces komutacije“: početak i u 13.st. dolazi do komutacije Adamček
 Crkvena desetina se tradicionalno crkvi plaćala u naturi, a tu dužnost dobiva vlastelin koji pobire u
ime crkve u 16.st., a umjesto toga se traži novčana renta
 Zbog demografskog pritiska i inflacije -> povratak na skupljanja u naturi kako bi proizvode
veleposjednici mogli prodavati
 U prethodnome razdoblju dio seljaka (kramari) mogli trgovati, no sada se ona ograničava i
preuzimaju je plemići neovisno o svom kodeksu
 Uz davanje u natoru, seljaci još morali s progresom krize dodatno davati radnu rentu/tlaku na alodiju
veleposjednika – krčenje teritorija i povećanje poljoprivrednih područja, ne može uzeti viškove s
alodija
– Povećanje alodijalne proizvodnje i širenje alodija – opterećivanje i pokušavanje „pokmečivanja“ slobodnih
ljudi, bježanje kmetova na područje Vojne krajine gdje su imali status slobodnih ljudi, trebali se baviti samo
vojnom službom
– Od kraja 16.st. u ekonomskom smislu zapadna i istočna Europa kreću se kretati u različitim smjerovima, a
rigidni feudalni odnosi na istoku traju sve do ukidanja kmetstva u 19.st.
– Veliki seljački rat 1524. – izazvan doktrinom luteranstva, seljaci se ponadali da će nova vjera poboljšati
njihove uvjete
– Seljačka buna 1573.
 Povezala se i s dijelovima seljaka u unutarnjim austrijskim zemljama (današnja Slovenija)
 Kriza 16.st. - > loše se manifestiralo na seljake iz ovih krajeva jer su ovdje bile tridesetnice, sada
više ne mogu trgoviti viškovima
 Povećanje nameta ponajprije tlaka zbog širenja alodijalnih zemljišta i ubiranje poreza u naturi
 Širenje alodija -> nedostatak radne snage -> pokmećivanje inkvilina i nižeg plemstva
 Buni prethodilo pisanje pritužbi (gravanila?) prvo veleposjedniku pa kralju, no bez reakcije
 Mit o dobrom kralju „Matijašu“ – koji će donijeti ljudima pravicu
 Tahiji držali Susegradsko vlastelinstvo
 Imala elemente „političkoga“ – ukidanje tridesetnice i tlake te da se vlastelinu odreknu svojih
alodija, skoro se povezali s krajišnicima, ideja „slobodne seljačke države“
 Negativno percipirana -> protivi se strukturi „homos hieraricus“

14