PROCES MIRNE REINTEGRACIJE

Ilok, 2018. PROCES MIRNE

ISBN 978-953-8072-17-8
REINTEGRACIJE
Marko Kevo
Marko Kevo
Republika
Hrvatska
Ministarstvo
kulture
Republic
of Croatia
Ministry
of Culture
 Marko Kevo

PROCES MIRNE REINTEGRACIJE

Povijesno-dokumentarna izložba

Ilok, 2018.
 SADRŽAJ:

Predgovor .............................................................................. 5

Pripreme za povratak ............................................................. 7

Struktura, ciljevi i razmještaj snaga UNTAES-a ...................... 9

Područja djelovanja misije ................................................... 13

Demilitarizacija .................................................................... 13

Prijelazne policijske snage ................................................... 17

Upravna, institucionalna i socijalna reintegracija ................ 20

Zaključak .............................................................................. 33

Katalog predmeta ................................................................ 35

Literatura ............................................................................. 61

3
 PREDGOVOR:

Muzej grada Iloka radi obilježavanja dvadesetogodišnjice dovršetka procesa mirne

reintegracije u okviru programa izložbenih aktivnosti pripremio je za 2018. godinu istoi-
menu povijesno-dokumentarnu izložbu. Njezin je cilj objavljivanje tematski vezane
muzejske građe, aktualizacija teme unutar povijesnog istraživanja te poticanje budućih
interdisciplinarnih istraživačkih i publicističkih radova. Iako je istraživanju i prezentiranju
tema vezanih uz okupaciju i događaje Domovinskoga rata do sada Muzej grada Iloka
uvelike doprinio održavanjem znanstveno-stručnog skupa Dani Julija Benešića, prvi se
put u tu svrhu koristi isključivo muzejska građa te publicira stručni katalog predmeta
izložbe.
Autor izložbe i kataloga Marko Kevo sadržajno obrađuje temu te kronološki prika-
zuje povijesnu dokumentaciju i predmete iz muzejskog fundusa. Pri tom su uvelike
zastupljeni povijesni dokumenti te hemerotečni fond – novinski tekstovi objavljivani
tijekom trajanja procesa mirne reintegracije. Izložba opsegom obuhvaća dvadesetak pa-
noa te oko osamdeset muzejskih predmeta, a katalog nas uvodi u ciljeve uspostavljanja
suvereniteta na okupiranom području Hrvatskog Podunavlja, egzistencijalnu situaciju
navedena područja te odluke hrvatskog državnog vodstva od kraja 1995. godine do
okončanja procesa 1998. godine. U konačnici se sagledavaju pozitivni i negativni ishodi
donesenih rješenja.
Ishodi tih procesa, bilo pozitivni bilo negativni, očituju se u životu žitelja navedena
područja te u kontinuitetu multietničkog/multikulturalnog dijaloga i međureligijske
solidarnosti. Kako i sam autor navodi, uspješnost Erdutskog sporazuma vidljiva je u
demilitariziranju sama područja, konstruktivnim pregovaračkim ishodima između dviju
strana te uspostavljanju socijalno-političkih struktura Republike Hrvatske radi dovršetka
procesa mirne reintegracije.

5
 PRIPREME ZA POVRATAK
Nakon četiri godina progonstva i izbivanja iz svojih domova, Iločani su 1995. godi-
nu doživjeli kao prekretnicu. Vojno-redarstvenim operacijama Bljesak i Oluja Hrvatska
vojska oslobodila je okupirane dijelove zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like te
sjeverne Dalmacije. Navedene oslobodilačke operacije pružile su nadu mnogim progna-
nicima s prostora Hrvatskog Podunavlja u brzo oslobađanje okupiranog dijela na
krajnjem istoku Republike Hrvatske. Shodno tome, iločko političko vodstvo na čelu s
gradonačelnikom Stipanom Kraljevićem pripremalo se za povratak očekujući brzu reinte-
graciju, bila ona mirnim ili vojnim putem.

Iločki list, god II, br. 14,

svibanj 1995., 1.,
Dopis gradonačelnika Grada Iloka
Stipana Kraljevića predsjedniku
RH Franji Tuđmanu

Istodobno s pripremama hrvatskog državnog vodstva za oslobodilačku akciju u

Hrvatskom Podunavlju, tamošnja se srpska vlast sve više angažirala oko podizanja viso-
kog stupnja vojne spremnosti za obranu. Tome u prilog ide izjava gradonačelnika okupi-
ranog Vukovara Slavka Dokmanovića iz kolovoza 1995. da svaki zločinački metak i
ustaška granata koja padne na Vukovar, kao da je pala na Beograd, Kruševac ili
Kragujevac. Vukovar je mesto gde su ustaše dobile državnost kao što će da bude mesto
gde će da je izgube. Ovde ćemo im slomiti vrat... Od sada će imati rat. Mi to nismo hteli,
nije htela ni Srbija. Sudbina nam je dodelila da iskorenimo zlo ustaštva, da uništimo tu
klicu zločinačku za sva vremena... Moraju da znaju da je ovo srpska stvar, ako hoće i
velikosrpska, neka to zovu kako znaju... S verom u Srbiju do konačne pobede!! 1
Ovakve ratoborne izjave mogle su se čuti u javnosti do početka diplomatskog pre-
govaranja o uspostavljanju mira u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj krajem 1995. godine. U
sklopu pregovora o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata na međunarodnoj
mirovnoj konferenciji u Daytonu, na kojoj su sudjelovali hrvatski i srbijanski predsjednik
Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, na dnevni red se postavilo i pitanje Hrvatskog
Podunavlja. Unatoč mnogim prijedlozima o vraćanju posljednjeg okupiranog teritorija

1
„Građani, borci, heroji Vukovara“, Vukovarske novine, novine Informativnog centra Vukovar, god. III, br. 64,
Vukovar, 30. kolovoz 1995., 1.

7
Republike Hrvatske vojnim putem, hrvatsko državno vodstvo je zbog tadašnje geopoli-
tičke situacije odlučilo Hrvatsko Podunavlje vratiti mirnim putem.

Dopis gradonačelnika Grada Iloka Stipana

Kraljevića Franji Tuđmanu o podršci
oslobođenja Podunavlja nakon Oluje 1995.,
strojopis 156.

Konačni dogovor preslikan je u Temeljni sporazum o istočnoj Slavoniji, Baranji i

zapadnom Srijemu, tzv. Erdutski sporazum potpisan 12. studenog 1995. u Erdutu i Zagre-
bu. Osim potpisa predstavnika Vlade Republike Hrvatske (Hrvoje Šarinić) i lokalnih Srba
(Milan Milanović), posrednici Sporazuma bili su veleposlanik Sjedinjenih Američkih
Država u Republici Hrvatskoj Peter Galbraith te visoki izaslanik glavnog tajnika Ujedi-
njenih naroda Thorvald Stoltenberg.2 Sporazum je predvidio prijelazno razdoblje od
jedne godine, s mogućnošću produljenja na još godinu dana, unutar kojeg bi prostor
Hrvatskog Podunavlja bio pod administrativnim upravom UN-a radi reintegracije u
sastav Republike Hrvatske. Za provedbu Erdutskog sporazuma bila je zadužena misija
United Nations Transitional Administration for Eastern Slavonia, Baranja and Western
Sirmium (UNTAES) – Prijelazna uprava UN-a za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni
Srijem, koja je službeno započela s radom 15. siječnja 1996. donošenjem Rezolucije 1037
Vijeća sigurnosti.3

2
Ana Holjevac Tuković, Proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja, Hrvatski memorijalno dokumentacijski
centar Domovinskog rata, Despot Infinitus, Zagreb, 2015., 72.; Nikica Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-
1995., Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005., 530.
3
UNTAES bilten, bilten Prijelazne uprave Ujedinjenih naroda za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, veljača
1996., br. 1., 1.

8
 STRUKTURA, CILJEVI I RAZMJEŠTAJ SNAGA UNTAES-a
Teritorij na kojem je UNTAES razmješten pokrivao je 4,6 % od ukupnog teritorija
Republike Hrvatske, odnosno 2 580 km² okupiranih dijelova Osječko-baranjske i Vuko-
varsko-srijemske županije. Što se tiče sastava stanovništva iz popisa 1991. g., na navede-
nom području je živjelo relativno većinsko hrvatsko stanovništvo sa 44,42 %, srpsko s
35,11 % te ostali. Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku 1991. godine ostavila je
posljedice u velikoj promjeni nacionalne strukture stanovništva. Po podacima UNTAES-a,
početkom 1996. na području Prijelazne uprave živjelo je 92 % stanovnika srpske nacio-
nalnosti te 8 % ostalih.4

UNTAES bilten, br. 1.,

veljača 1996., 1.

4
Ivan Vrkić, Istočno od zapada, Zagreb, 1997., 5.-6.

9
 Rezolucijom 1037 bio je predviđen status prijelaznog upravitelja UN-a na području
provođenja misije koji bi imao ovlasti upravljanja svim dijelovima UNTAES-a pod
izravnom odgovornošću glavnom tajniku UN-a. 17. siječnja 1996. za prijelaznog upravi-
telja imenovan je američki general bogatog iskustva Jacques Paul Klein, sa zamjenikom
Derekom Boothbyjem. Misija UNTAES-a je bila podijeljena na vojnu i civilnu komponentu
sa posebno određenim ovlaštenjima. Za zapovjednika vojnih snaga postavljen je belgijski
general Joseph Schoups, dok je šefom ureda civilnih poslova postavljen Gerard Fischer.5

UNTAES bilten, br. 1.,

veljača 1996., 2.

5
Muzej grada Iloka, KOP-27, „UNTAES HQ Border Monitor Unit“
UNTAES bilten, veljača 1996., br. 1., 1.; UNTAES bilten, ožujak 1996., br. 2., 1.

10
 S obzirom na iznimni značaj uspješnog provođenja misije UNTAES-a, Vlada Repu-
blike Hrvatske aktivno se uključila u proces osnivanjem Ureda privremene uprave za
uspostavu hrvatske vlasti na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema pod
vodstvom predstojnika Ureda Ivice Vrkića i zamjenikom predstojnika Mirka Tankosića, sa
sjedištem u Osijeku.6 Njihova uloga odnosila se na formiranje stručnih timova i odbora
koji će obavljati stručno-tehničke poslove pri uspostavi hrvatske vlasti na području Prije-
lazne uprave. Provedbeni odbori blisko su surađivali s vlastima UNTAES-a po pitanjima
policije, poljoprivrede, zdravstva, pošte i telekomunikacija, željeznica, elektroprivrede,
prognanika, civilne uprave, vojnih pitanja, kulture i obrazovanje te ljudskih prava.7
Koordinatorom svih aktivnosti u Uredu privremene uprave imenovana je Vesna Škare-
Ožbolt dok je za predstavnika Vlade Republike Hrvatske pri Prijelaznoj upravi imenovan
potpredsjednik Vlade Ivica Kostović.

UNTAES bilten, br.5, travanj 1996., 2.

- fotografija helikoptera u luci Klisa

Vojna komponenta imala je značajnu ulogu u mandatu UNTAES-a prvenstveno u

pitanju demilitarizacije područja, o čemu govori podatak o planu razmještanja do 5 000
vojnika. Ono je počelo imenovanjem Jozefa Schoupsa vojnim zapovjednikom 1. ožujka
1996., a do kraja svibnja razmješteno je 4 849 pripadnika vojnih snaga UNTAES-a, 401
pripadnika civilne policije te 99 vojna promatrača. Od ukupno 30 država-sudionika
(Argentina, Austrija, Bangladeš, Belgija, Brazil, Češka Republika, Danska, Egipat, Fidži,
Finska, Gana, Indonezija, Irska, Jordan, Kenija, Litva, Nepal, Nizozemska, Novi Zeland,
Nigerija, Norveška, Pakistan, Poljska, Ruska Federacija, Republika Slovačka, Švedska,
Švicarska, Tunis, Ukrajina, Sjedinjene Američke Države) tijekom mandata UNTAES-a
najveći broj vojnika dolazio je iz odjela belgijskih, indonezijskih, jordanskih, pakistanskih,
ruskih, ukrajinskih i slovačkih vojnih snaga.8
Ukrajinski helikopterski odjel doprinio je u nadgledanju procesa razvojačenja i
pružanju sigurnosti stanovnicima s područja UNTAES-a s obzirom na zračnu potporu koju
su pružali iz zračne baze Klisa te opremljeni helikopterima tipa MI-8 i nekoliko teških
borbenih helikoptera MI-24.

6
Ana Holjevac Tuković, Proces mirne reintegracije, 91.
7
Muzej grada Iloka, Odjel dokumentacije, strojopis 17., „Pregled rada provedbenih odbora u procesu mirne
reintegracije“
8
Muzej grada Iloka, KOP-28, „UNITED NATIONS Transitional Administration for Eastern Slavonia, Baranja and
Western Sirmium – Information Package“

11
 Uz zračne snage, u sklopu UNTAES-ovih snaga djelovale su i četiri glavne bojne
koje su jamčile sigurnost, stabilnost i mir. U Baranji su bile smještene pakistanske
(PAKBAT) i belgijske snage (BELBAT-XII). Osim njih, razmještene su i vojne snage Ruske
Federacije (RUSSBAT) te pješačke, topničke i mehanizirane satnije Kraljevine Jordan
(JORBAT-4) na jugoistočnom predjelu u mjestima Ilok, Mirkovci, Nijemci, Orolik i Lipovac.
U sklopu inženjerije djelovala je bojna slovačkih mirovnih snaga (SLOVENGBAT).
Vojni promatrači, kao dio vojne komponente
UNTAES-a, imali su važnu ulogu u procesu demilitarizacije
područja u pogledu nadzora procesa i povrata oružja te
pomoći vojnim snagama.
Civilna komponenta UNTAES-a imala je mandat za
uspostavljanje privremenih policijskih snaga, obavljanje
zadataka vezanih za civilnu upravu te funkcioniranje civilnih i
javnih službi. Za kvalitetnije i jednostavnije izvođenje civilnih
i ostalih administrativnih zadaća ustrojeni su provedbeni
Oružane snage Rusije - Oznaka
odbori za područja: obnova javnih službi, civilnu upravu,
na uniformi ruske bojne u
povratak izbjeglica i raseljenih osoba, policiju, ljudska prava,
sklopu misije UNTAES-a
obrazovanje i kulturu, dokumente te izbore.
Službu šefa Ureda civilnih poslova
UNTAES-a na području Iloka obnašao je
Goran Stigmer sa misijom rješavanja
pitanja stanovanja, oživljavanja gospodar-
stva te prognanih osoba i manjina.9 U
nadležnosti navedenog ureda djelovali su i
Ured za izdavanje dokumenata, Ured za
prognanike i izbjeglice te civilna policija
(UN CIVPOL) i granični promatrači.

Metalna ploča Prijelazne uprave UNTAES-a

ispred sjedišta Ureda civilnih poslova u Iloku Metalna ploča UNTAES-a postavljena
(danas Gradska knjižnica i čitaonica Ilok) ispred Ureda civilnih poslova u Iloku

9
„Zajednički život nije san“, Iločka reč, god. IV, br. 37/38, 31. svibnja 1996., 5.

12
Ured civilnih poslova bio je smješten u prostorijama bivšeg Doma kulture, današnje
Gradske knjižnice i čitaonice Ilok.10 Civilnom policijom UNTAES-a, osnovanom u travnju
1996. kao dijelom prijelazne administracije zapovijedao je Antti Back Strom iz Finske. U
početku svog rada nalazili su se u Domu kulture, no u svibnju su preselili u prostore
stanice milicije.

PODRUČJA DJELOVANJA MISIJE

U periodu djelovanja, misija UNTAES-a je definirala ciljeve kroz koje će se podru-
čje Hrvatskog Podunavlja najučinkovitije reintegrirati u Republiku Hrvatsku. Oni su se
odnosili na očuvanje multietničnosti područja s obzirom da je kroz stoljeća na prostoru
istočne Hrvatske bila prisutna vjerska, kulturna i etnička raznolikost stanovništva.
Kontrola hrvatske uprave nad demilitariziranim područjem te omogućavanje povratka
prognanih osoba svojim domovima bili su jedni od ključnih ciljeva provedbe mirne
reintegracije. Osim toga, kroz mnoge projekte i akcije radilo se na poticanju povjerenja
neovisno o nacionalnoj pripadnosti, poštivanju temeljnih ljudskih prava i sloboda te
obnovi i razvoju opustošenog područja.
Što se tiče političke vlasti, glavni cilj je bio organizirati i održati slobodne lokalne
izbore sa hrvatskim i srpskim stranačkim kandidatima. Navedeni ciljevi trebali su se pro-
vesti kroz područja djelovanja misije UNTAES-a: demilitarizacija područja, funkcioniranje
Prijelaznih policijskih snaga, upravna reintegracija unutar hrvatskih administrativnih i
upravnih institucija, uspostava funkcionalnih međuljudskih kontakata u sklopu socijalne
reintegracije, ekonomska reintegracija i revitalizacija područja potpomognuta od Vlade
Republike Hrvatske i UNTAES-a te održavanje slobodnih lokanih izbora i konstituiranje
Gradskih i Općinskih vijeća.

DEMILITARIZACIJA

UNTAES bilten, svibanj 1996., posebno izdanje

Najvažniji zadatak koji je misija UNTAES-a trebala izvršiti za uspješnu provedbu

mirne reintegracije je bila demilitarizacija područja u kojem su se nalazile snage
11. slavonsko-baranjskog korpusa Srpske vojske Krajine (dalje: SVK). Da je rješenje
razoružanja srpskih vojnih snaga i povlačenje iz Hrvatskog Podunavlja bilo nužno,

10
Svečano posvećenje kancelarije“, Iločka reč, god. IV., br. 37/38, 31. svibnja 1996., 9.

13
potvrđeno je Erdutskim sporazumom, dok je prijelazni upravitelj Jacques Paul Klein često
naglašavao u medijima, kao za „Glas Amerike“ da je naša zadaća da reintegriramo ta
područja u Hrvatsku, da tu ponovno uspostavimo hrvatsku vladu. Proces reintegracije
počet će onog dana kada 5 tisuća UN-ovih vojnika, koliko će ih biti u istočnoj Slavoniji,
dostigne potpunu operativnu spremnost. Može se izvršiti mirna reintegracija uz svesrdnu
pomoć međunarodne zajednice, koja će u potpunosti jamčiti ne samo povratak
prognanih Hrvata nego i siguran i dostojanstven život svih Srba koji ostaju u istočnoj
Slavoniji. Drugi je način reintegracije znatno teži. U njemu Ujedinjeni narodi ne sudjeluju.
To znači vojnu akciju koja će postići svoj cilj reintegracije. U tom slučaju doći će do
reintegracije bez pomoći UN-a.11
Demilitarizaciju su trebale provesti vojne snage UNTAES-a koje su se preuzima-
njem dužnosti generala Jozepha Schoupsa za njihovog zapovjednika 14. ožujka 1996.
počele tijekom travnja i svibnja razmještati.12 Proces demilitarizacije značio je uklanjanje
kompletne vojne opreme i naoružanja ili njihovo uništavanje u roku od najkasnije 30
dana nakon razmještanja vojnih snaga UNTAES-a.
Lokalno srpsko vodstvo interpretiralo je proces po principu dobrovoljnosti demili-
tarizacije i očekivalo je da će 11. korpus SVK imati značajnu ulogu za vrijeme mandata
UNTAES-a. Tome pristupu ide u prilog organiziranje tribine predstavnika Slavonsko-ba-
ranjske oblasti (Naziv su koristili lokalni Srbi za teritorijalnu jednicu u Hrvatskom Podu-
navlju od kraja 1995. sve do 23. travnja 1996. kada na konstituirajućoj sjednici Skupštine
Slavonsko-baranjska oblast mijenja ime u Srpska oblast Istočna Slavonija, Baranja i
zapadni Srem načelu s predsjednikom Goranom Hadžićem i predsjednikom Oblasnog
izvršnog vijeća Vojislavom Stanimirovićem) 16. veljače 1996. u Iloku pod nazivom „Status
i problemi Srba u SBO“ na kojoj se okupilo lokalno srpsko stanovništvo.13 Zapovjednik
11. korpusa general Dušan Lončar kategorički je odbacio mogućnost potpune demilitari-
zacije korpusa zbog bojazni od hrvatskog napada te nije odbacio niti moguće ratne
operacije.

Prema podacima izvješća prijelaznog upravitelja Jacques Paul Kleina, u vrijeme

dolaska mirovnih snaga, prostor Hrvatskog Podunavlja bio je visoko militariziran s oko
15 000 vojnika 11. korpusa SVK, uključujući paravojne postrojbe i lokalnu miliciju.14
Lokalnim civilnim, vojnim i policijskim vlastima je 15. travnja zapovjedništvo UNTAES-a
službeno predstavilo plan demilitarizacije tako da je do kraja mjeseca bilo razmješteno
oko 3 000 vojnih snaga UNTAES-a. S obzirom na paravojne postrojbe koje nisu bile pod
zapovjedništvom 11. korpusa, a trebale su biti razoružane, pristupilo se vrlo oprezno jer
je postojala mogućnost propasti dogovora o demilitarizaciji. U nekoliko navrata paravoj-
ne su postrojbe oružano provocirale mirovne snage. Primjer takva ponašanja bilo je
otvaranje vatre iz strojnice postrojbi Škorpiona prema jordanskim snagama kod Privlake

11
Muzej grada Iloka, HEM-94, „Klein: Razvojačenje počinje u travnju“
12
UNTAES bilten, ožujak 1996., br. 3, 1.
13
„Stop za hrvatsku policiju“, Vukovarske novine, novine Informativnog centra Vukovar, god. IV, br. 72, 17. veljače
1996., 1.
14
Jacques Paul Klein, „UNTAES – sažeto izvješće misije“, Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja: znanstveni,
empirijski i iskustveni uvidi, urednik Dražen Živić, Sandra Cvikić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Institut
društvenih znanosti Ivo Pilar – područni centar Vukovar, Zagreb – Vukovar, 2010., 22.

14
gdje je vatra uzvraćena minobacačkim granatama i vatrom iz strojnica.15 Najveći broj
incidenata događao se oko Đeletovaca zbog strateški važnih naftnih postrojenja koje su
do završetka demilitarizacije i dolaska mirovnih snaga UNTAES-a pod svojom kontrolom
imale paravojne postrojbe Škorpiona.
Konačno stacioniranje i raspoređivanje vojnih snaga UNTAES-a na terenu završilo
je 20. svibnja 1996. s ukupnim brojem od 5 349 pripadnika vojnika, vojnih promatrača te
civilne policije.16 Sutradan je Jacques Paul Klein obznanio da je službeno počela demilita-
rizacija područja Hrvatskog Podunavlja. Uvidjevši nemogućnost uzmaka od razoružanja
11. korpusa SVK, general Lončar prihvatio je proces demilitarizacije naglasivši da nije
zatečen novim stanjem na terenu jer je ona sastavni dio mirovnog sporazuma te da
vjeruje u garanciju UNTAES-a za ostanak i dostojanstven život srpskog naroda.17

Glas Slavonije, „Završeno razvojačenje

u hrvatskom Podunavlju“, 26. lipnja 1996., 5.

Kako je dogovoreno prema Erdutskom sporazumu, demilitarizacija je trebala biti

provedena najkasnije 30 dana od okončanja raspoređivanja snaga UNTAES-a što se i
dogodilo 21. lipnja 1996. Oružje je sakupljano u četiri zone odgovornosti UNTAES-a:
belgijske, ruske, jordanske i pakistanske postrojbe, u čijem su sklopu veliku ulogu odigra-
li i vojni promatrači nadzirući povrat oružja. Uspješnost operacije potvrđena je 27. lipnja
u završnom zajedničkom nadzoru Jozepha Schoupsa, Dušana Lončara i zapovjednika

15
Muzej grada Iloka, HEM-94, „Prvi dani demilitarizacije – uspješni“
16
Muzej grada Iloka, KOP-28, „UNITED NATIONS Transitional Administration for Eastern Slavonia, Baranja and
Western Sirmium – Information Package“
17
Muzej grada Iloka, HEM-94

15
Operativne zone Osijek generala Đure Dečaka nakon kojeg je zaključeno da je proces
demilitarizacije završen. Prema riječima prijelaznog upravitelja Kleina iz istočne Sla-
vonije, Baranje i zapadnog Srijema uklonjeno je 120 tenkova, 120 komada topničkog
oružja, 51 komad protuoklopnog topničkog oružja te druge vojne tehnike, dok je general
Schoups 26. kolovoza konstatirao da su mirovne snage UNTAES-a jedine postojeće vojne
postrojbe u Hrvatskom Podunavlju.18
Time je postavljen najveći i najteži preduvjet za uspješnu provedbu mandata
UNTAES-a, no i dalje je postojao problem visoke militarizacije područja jer je mnogo
civila posjedovao razne vrste oružja. Erdutski sporazum nije pretpostavljao demilita-
rizaciju civilnih osoba, stoga taj problem nije bio riješavan u sklopu razoružanja teškog
naoružanja i vojnih postrojbi. Da bi se izbjegli mogući budući problemi, od lipnja 1996.
zajedničkim snagama su Vlada Republike Hrvatske i UNTAES počeli raditi na programu
registracije i otkupa oružja civilnih osoba. Ponuđena je mogućnost registracije legalnog
osobnog i lovačkog oružja, dok je program otkupa zaživio 2. listopada radi uklanjanja što
većeg broja nelegalnog i neregistriranog oružja iz ruku civilnih osoba s prostora Hrvat-
skog Podunavlja. Da bi se postigao što veći odaziv civila, bila je zagarantirana anonim-
nost tijekom predaje oružje u skupljalištima pod nadzorom UNTAES-a te je prema
cjeniku donositelj dobivao financijsku isplatu u gotovini na licu mjesta.19

UNTAES bilten, „Počinje Program otkupa oružja“,

br. 16., listopad 1996., 1.

UNTAES bilten, „Otkup, kategorije i cijene“, br. 16.,

listopad 1996., 1.

Tijekom provedbe programa otkupa dolazilo je i do zloupotreba. Pojedini Srbi s

prostora Hrvatskog Podunavlja po nekoliko su puta otkupljivali isto oružje te se oružje za

18
Jacques Paul Klein, „UNTAES – sažeto izvješće misije“, Mirna reintegracija, 22.
19
Muzej grada Iloka, HEM-94, „Kalašnjikov - 155 DEM“

16
otkup dopremalo također i s prostora Republike Srbije i Bosne i Hercegovine. Po završnoj
statistici, od listopada 1996. do kolovoza 1997. otkupljeno je 9 146 pušaka, 6 375 protu-
tenkovskog oružja, 14 521 granata te više od 1 900 000 komada streljiva što je što je
teretilo proračun Republike Hrvatske za 10 700 000,00 kuna.20 Iako jedan dio javnosti
nije podržao program otkupa oružja objašnjavajući time da se pobunjeni Srbi u Hrvat-
skom Podunavlju navedenim potezom hrvatske Vlade nagrađuju, program je ispunio
svoju svrhu jer se povećao osjećaj sigurnosti i povjerenja lokalnog stanovništva i smanjila
mogućnost oružanih incidenata.

PRIJELAZNE POLICIJSKE SNAGE

Nakon što je krajem lipnja 1996. uspješno okončan proces demilitarizacije, ukaza-
la se prema Erdutskom sporazumu potreba ustrojavanja mješovite civilne policije koja će
djelovati u sklopu civilne komponente misije. Od početka 1996. moglo se u hrvatskim i
srpskim medijima čitati različite interpretacije i ramimoilaženja vezana za strukturu
buduće civilne prijelazne policije. Srpsko vojno i političko vodstvo je u veljači 1996. na
skupu u Iloku ukazalo da je nedopustivo uključiti u mješovite policijske snage i Hrvate,
što je trebalo značiti da će navedenu službu obavljati samo snage UNTAES-a zajedno sa
srpskim policajcima.21
Iako nezadovoljni ponuđenim
uvjetima, hrvatska i srpska strana
trebale su usuglasiti stajališta u rješa-
vanju funkcioniranja mješovite polici-
je. S obzirom da se na razini znakovlja
nije mogao naći zajednički jezik, po-
kušalo se doći do neutralnog rješenja.
Srpska strana zahtjevala je
odore sa srpskim obilježjima što je
odbijeno od strane UNTAES-a nudeći
rješenje u neutralnim crnim odora-
ma. Takav prijedlog srpska je strana
shvatila kao provokaciju zbog povijes- Iločki list, karikatura „Tekst rezolucije 1037“,
nih konotacija. Obje strane u ovom veljača 1996., 8.
slučaju su pokušale „progurati“ svoj
prijedlog sa nacionalnim obilježjima na što je Klein predložio neutralnost boje odora i
znakovlja. Također je odlučeno da će na vozilima Prijelaznih policijskih snaga (Transitio-
nal Police Forces - TPF) stajati neutralni natpisi „Police“.
Nakon početnog dogovora o korištenju opreme i vozila, od ožujka 1996. prvi je
kontigent policajaca, u kojem su bili uključeni Hrvati i Srbi, obučavan u Budimpešti, dok
se tijekom 1997. obučni centar premijestio u Erdut. Njihov ukupni broj porastao je na

20
Ana Holjevac Tuković, Proces mirne reintegracije, 102.-103.
21
„Stop za hrvatsku policiju“, Vukovarske novine, god. IV, br. 72, 17. veljače 1996., 1.

17
1 600 obučenih mješovitih policajaca, od kojih je u početku bio omjer 1 200 : 400 po-
licajaca u korist Srba.22 Na čelu sastava Prijelazne policije bio je Srbin Petar Đukić sa za-
mjenikom hrvatske nacionalnosti Josipom Miličevićem.23 Tako su postepeno pripadnici
milicije tzv. Slavonsko-baranjske oblasti trebali kroz TPF biti priključeni u hrvatsku
policiju.
Rad mješovitih policijskih snaga otpočeo je 1. srpnja 1996. preuzimajući poslove
čuvanja reda i zakona te nadgledanja postupaka prema počiniteljima nedjela, dok je u
isto vrijeme u 11 postaja u Hrvatskom Podunavlju Civilna policija (CIVPOL) UNTAES-a
počela s razmještanjem vlastitih snaga.24 Njihove su snage u lipnju 1996. dosegle brojku
od 400 pripadnika iz više od 20 zemalja svijeta.25 Nakon godinu dana funkcioniranja
TPF-a, 1. srpnja 1997. došlo je do promjene na rukovodećim pozicijama. Načelnikom
Prijelazne policije imenovan je Hrvat Ivan Babić dok su pripadnicima TPF-a neovisno o
nacionalnosti nuđeni ugovori o radu u hrvatskoj policiji. Djelatnici su TPF-a imali posebne
odore s jedinstvenim osobnim iskaznicama pod Prijelaznom upravom Jacques Paul
Kleina i financirala ih je Vlada Republike Hrvatske, dok se postepeno nadležnost za
upravljanje nad njima trebala prebacivati na hrvatske institucije.

Ministarstvo unutarnjih poslova

Republike Hrvatske službeno je pre-
uzelo nadležnost nad Prijelaznim
policijskim snagama 15. prosinca
1997. od kojih je 829 hrvatske
nacionalnosti, 834 srpske nacional-
nosti te 52 pripadnika ostalih nacio-
nalnih manjina (Mađari, Rumunji,
Romi, Slovaci, Slovenci i Ukrajinci),
dok je Civilna policija UNTAES-a
ostala sve do završetka mandata.26
Iločki list, karikatura „General Klein obećava“,
travanj 1997., 7.

Uz razmještanje Civilne policije i Prijelaznih policij-

skih snaga, na granice Prijelazne uprave prema
Mađarskoj i Jugoslaviji postavljeni su pripadnici
Graničnih promatrača još od svibnja 1996. Tada su
formirana dva stožera međunarodnih promatrača:
jedan za sjeverni dio u Belom Manastiru i jedan za
Oznaka koja se nosila na rukavu odore južni dio granice u Iloku.27 Njihova je zadaća ponaj-
Graničnih promatrača UNTAES-a
22
Jacques Paul Klein, „UNTAES – sažeto izvješće misije“, Mirna reintegracija, 23.
23
Ana Holjevac Tuković, Proces mirne reintegracije, 108.
24
Muzej grada Iloka, HEM-94, „Početak uspostave sigurnosti u Podunavlju“
25
Muzej grada Iloka, KOP-28, „UNITED NATIONS Transitional Administration for Eastern Slavonia, Baranja and
Western Sirmium – Information Package“
26
Ana Holjevac Tuković, Proces mirne reintegracije, 109.
27
UNTAES bilten, kolovoz 1996., br. 11, 2.

18
prije bila koordinacija s Policijskim prijelaznim snagama i carinom te vojnim snagama
UNTAES-a. Na području Iloka njihova prisutnost bila je vidljiva 24 sata dnevno na punktu
kod mosta „25. maj“, na južnoj granici Iloka prema Šidu, zbog prometnog značaja Iloka
kao poveznice Srijema i Bačke preko iločkog dunavskog mosta. Granicu je cjelodnevno
„pokrivalo“ 20-ak pripadnika Granične policije.28

Granični promatrači u prostorijama sjedišta Ureda civilnih poslova UNTAES-a 15. siječnja 1998. u Iloku - prvi red s lijeva
na desno: Tyrone Taylor, Dieter Duchsherer, Alain Chergui, Aloys Kadoyi, Robert Freeman, Fernando Muniz; drugi red s
lijeva na desno: Roustam Saliakhov, Matti Vakeva, Francois Le Guellec, Alex Dobrovolsky, Gert Widmann, Mikhail
Krasnoschekov; prevoditelji: Gordana Kovačević i Slavica Marin

28
Muzej grada Iloka, Odjel dokumentacije, strojopis 17., „UNTAES Border Monitor Unit, Staff Database“

19
 UPRAVNA, INSTITUCIONALNA I SOCIJALNA
REINTEGRACIJA
Iako su se hrvatska i srpska pregovaračka strana potpisivanjem Erdutskog spora-
zuma usuglasile o uvjetima i strukturi funkcioniranja Prijelazne uprave UN-a u Hrvatskom
Podunavlju, nije postojao konsenzus o budućem statusu navedenog teritorija. Hrvatska
je vlada nedvosmisleno radila na vraćanju okupiranog teritorija u matičnu Republiku
Hrvatsku, dok je lokalno srpsko vodstvo na čelu s Goranom Hadžićem od travnja 1996.
pokušavalo izbjeći konkretan dogovor iz Sporazuma. Nestankom tzv. Republike Srpske
Krajine nakon vojno-oslobodilačke operacije Oluja bilo je jasno da će trebati iznaći kon-
kretna rješenja o sudbini jedinog okupiranog dijela hrvatskog teritorija, što se i postiglo
Erdutskim sporazumom.
Nakon što je Milan Milanović smijenjen te na mjesto predsjednika Oblasti u
travnju 1996. postavljen Goran Hadžić, mogla su se među lokalnim Srbima sve više čuti
negodovanja potpisanim Sporazumom.29 S obzirom na to da je mandat UNTAES-a
zahtijevao uspostavljanje kontakata i aktivno pregovaranje hrvatske i srpske strane,
trebalo je imati političko-diplomatske mudrosti da se zadovolje potraživanja obiju
strana.

Prijedlog jedinstvene srpske

županije, Iločka reč, 3.2.1997.,
20.

Provedenom demilitarizacijom u lipnju 1996. stvorio se preduvjet za rješavanje

pitanja političkog i upravnog ustrojstva. Bilo je jasno da će prostor Hrvatskog Podunavlja
biti vraćen nakon isteka mandata UNTAES-a u ustavno-pravni poredak Republike

29
Ana Holjevac Tuković, Proces mirne reintegracije, 140.

20
Hrvatske, tako da su lokalni Srbi pokušali izvući najbolje iz trenutne situacije. Njihovi
zahtjevi težili su prostornoj autonomiji koja bi bila uređena zakonom donesenim u
Hrvatskom saboru. Osim toga tražilo se da Oblasna skupština dobije pravo veta na
zakonske odredbe koje bi se odnosile na navedeni teritorij. Tražena autonomija trebala
je biti vidljiva u korištenju državnih simbola, vlastite valute, dobivanju oblasnog držav-
ljanstva i izvršne vlade, u obrazovanju, kulturi, gospodarstvu, zaštiti ljudskih prava i
poljoprivredi. Predlagano je da se teritorij pod mandatom UNTAES-a politički ustroji kao
jedinstvena srpska županija.30
Hrvatska strana nije pristajala na tražene zahtjeve te ih je usporedila sa zahtje-
vima iz plana Z-4 koji su Srbi odbili. Ni Klein ni Galbraith nisu dopustili ostvarenje
političke autonomije jer je Erdutskim sporazumom i Rezolucijom 1037 bila jasna uloga
UNTAES-a te tko ima nadležnost nad Hrvatskim Podunavljem.

Lokalno srpsko stanovništvo nije bilo

zadovoljno dobivenim odgovorima, što ih
je primoralo na druge oblike djelovanja.
U nekoliko navrata organiziranjem sku-
pova i potpisivanjem peticija tražena je
politička autonomija. Najveći takav skup
bio je organiziran 28. srpnja 1996. u
Vukovaru pod nazivom „Protest za
pravendan mir“, na koji su pristizali Srbi
iz ostalih krajeva pod mandatom
UNTAES-a, pa tako i iz Iloka.
Iako hrvatska strana nije odstupala od
svojih stavova, koji su bili suprotni
političkoj autonomiji lokalnih Srba, bilo je
potrebno pronaći konsenzus o drugim
važnim pitanjima koje je postavljala misi-
ja UNTAES-a. Već je 7. svibnja 1996. bilo
dogovoreno prometno otvaranje auto-
ceste Zagreb–Beograd te Jadranskog na-
ftovoda Krk–Pančevo, što je ekonomski
Plakat skupa „Za pravedan mir“ bilo važno objema stranama.31 Uz nave-
deno, u svibnju i lipnju puštene su u
promet prve telefonske veze na relaciji
Osijek–Beli Manastir i Vukovar–Vinkovci. Otvaranju komunikacija doprinio je i početak
poštanskog prometa između područja pod UNTAES-om i ostatka Republike Hrvatske.
U reintegraciji prometnih infrastruktura, pa i civilnih institucija, važnu ulogu imala
je suradnja odbora koje je osnovala Prijelazna uprava UNTAES-a te onih koje je osnovao
Ured privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti na čelu s Ivicom Vrkićem.

30
Isto, 142.
31
UNTAES bilten, svibanj 1996., br. 7, 1.

21
 Poseban naglasak bio je na radu Provedbenog
odbora za prognanike, čije je područje djelo-
vanja bilo povratak prognanih osoba svojim
domovima. S obzirom na jedan od glavnih
ciljeva mandata UNTAES-a – zadržavanje mul-
tietničnosti područja Hrvatskog Podunavlja –
pitanje prognanika i izbjeglica nije bilo jedno-
strano. Vlada Republike Hrvatske posebno je
inzistirala na tome da se što prije donese
rješenje o povratku prognanika u Hrvatsko
Podunavlje, dok je prijelazni upravitelj Jacques
Paul Klein tražio da se riješi pitanje i povratka
Srba koji su naselili krajnji hrvatski istok.
Stabilizaciji odnosa u Hrvatskom Podunavlju
doprinijelo je potpisivanje Sporazuma o nor-
malizaciji odnosa Republike Hrvatske i Savez-
ne Republike Jugoslavije 23. kolovoza 1996.,
kojim su uređeni odnosi dviju država. Između
ostalog, dogovoreno je da će dvije države ja-
čati međusobne odnose i povjerenje, obvezale
su se raditi na zbrinjavanju prognanika i
izbjeglica te proglasiti opći oprost.

UNTAES bilten, svibanj 1996., br. 7, 1.

Sukladno politici UNTAES-a i pret-

hodnom sporazumu, Hrvatski sa-
bor 20. rujna 1996. donio je Zakon
o općem oprostu, što je značilo
aboliciju za velik broj Srba koji su
počinili kaznena djela u Domovin-
skom ratu, s izuzetkom ratnih
zločina. Tim zakonom postavljen je
kamen temeljac ostanku većeg
broja Srba na prostoru Republike
Hrvatske, pa tako i Hrvatskog
Podunavlja.
Iako je mandat UNTAES-a isprva
ugovoren na jednu godinu s mo- HEM-21., Glas Slavonije, "Povratak prognanika preduvjet mirne
gućnošću produljenja, hrvatska je reintegracije", 30. kolovoza 1996., 2.

22
vlast očekivala da će nakon 15. siječnja 1997. UNTAES napustiti područje. Međunarodna
zajednica nije blagonaklono gledala na neproduljenje za koje se hrvatska vlada zalagala.
U izvještajima prijelaznog upravitelja Vijeću sigurnosti moglo se iščitati nezadovoljstvo
stanjem ljudskih prava u Hrvatskom Podunavlju te da se nije dovoljno učinilo na
dvosmjernom povratku prognanika i izbjeglica. Iako je hrvatska vlast javno isticala mali
broj povratnika tijekom 1996. kao jednu od odgovornosti misije UNTAES-a i razlog
produženja rada, Vijeće sigurnosti UN-a je 15. studenog 1996. produžilo rad misije za
šest mjeseci do 15. srpnja 1997. Do promjena je došlo i na čelu vojnog zapovjedništva
15. siječnja 1997. gdje je generala Jozepha Schoupsa zamijenio belgijski general Willy
Hanset.32

UNTAES bilten, veljača

1997., br. 22., 2.

Zbližavanju i jačanju
povjerenja između hrvat-
skog i srpskog stanovništva
uvelike su doprinijeli kato-
lički svećenici, osobito fra
Marko Malović u iločkoj župi
sv. Ivana Kapistrana. Ostao
je na okupiranom području
kao jedini katolički svećenik
te tako dočekao i proces
mirne reintegracije. Katolič-
ka crkva sv. Ivana Kapistrana
tijekom okupacije pretrpjela
je nekoliko raketiranja, a
ulazna vrata iz sigurnosnih
Zazidani glavni ulaz crkve sv. Ivana Kapistrana u Iloku su razloga zazidana te se
u crkvu ulazilo sporednim
ulazom.

32
UNTAES bilten, siječanj 1997., br. 22, 1.

23
 S obzirom na to da je prijelazni upravitelj Klein vodio politiku međureligijske soli-
darnosti i dijaloga, Ilok je bio idealno mjesto njezina provođenja zbog postojanja aktivne
pravoslavne, katoličke i evangeličke vjerske zajednice. Prvi takav dijalog pokušao se, iako
neuspješno, uspostaviti za Uskrs 7. travnja 1996. kada je na bogoslužje u crkvu sv. Ivana
Kapistrana bio pozvan i episkop Lukijan iz Dalja. Svetoj misi nazočio je cijeli diplomatski
zbor, predstavnici hrvatske vlasti Ivica Kostović i Ivica Vrkić, prijelazni upravitelj Klein,
general Schoups te mnogi drugi.33 Od kraja studenog 1996. u Ilok su nakratko počele
dolaziti prve skupine stanovnika, što je značilo da se bliži povratak ostalih prognanih.
Jedan od prvih povratnika, 10. prosinca, bio je i pater Ferdo Posavec.34

HEM-21.,
Glas Slavonije,
"Napadnut i
automobil patera
Marka",
28. prosinca 1996., 6.

Iločko srpsko stanovništvo nije prihvatilo Kleinovu politiku međureligijske snoš-

ljivosti i solidarnosti jer je znalo da se prihvaćanjem suživota s Hrvatima priprema na
dolazak hrvatske vlasti. Konkretan primjer tog otpora očitovao se tijekom božićnog
misnog slavlja u iločkoj crkvi 24. prosinca 1996. godine. Nekoliko dana prije bio je
najavljen dolazak autobusom 50-ak Iločana, u organizaciji Ureda prijelazne uprave te u
suradnji s UNTAES-om, na što su lokalni Srbi odgovorili obljepljivanjem grada pogrdnim
plakatima te organiziranim građanskim skupom protiv dolaska prognanih Iločana.

33
Muzej grada Iloka, HEM-20, „Lukijan spriječen da dođe u Ilok“, „Važan korak u procesu reintegracije“
34
Djelotvorna ljubav, karitativno djelovanje za prognanike iz Iloka u franjevačkom samostanu na Kaptolu 9 u Zagre-
bu, Franjevački samostan svetog Ivana Kapistrana, Ilok, 26.; Marko Malović, Ostajemo u Iloku, Zagreb, 2000., 246.

24
 HEM-20, Večernji list, "Smišljen napad na prognane Iločane", 27. prosinca 1996., 2.

Zbog blokade ulaska u staru gradsku jezgru Iločani su do crkve došli stepenicama
iz Donjeg grada te su cijelim putem praćeni vojnom zaštitom UNTAES-ovih snaga. Lokal-
no srpsko stanovništvo, vrijeđajući i bacajući kamenje, pratilo je dolazak vjernika sve do
crkve. Na kraju svete mise manji dio demonstranata upao je u crkvu i sakristiju, razbio in-
ventar te fizički napadao nazočne vjernike.35 Potaknut huliganskim napadom na Badnjak,
UNTAES je reagirao privremenim zatvaranjem Ureda za izdavanje dokumenata u Iloku te
pojačao kontrolu na graničnim prijelazima prema SR Jugoslaviji.36
Crkva je ponovno napadnuta
7. siječnja 1997. godine. Podmetnuti
eksploziv oštetio je dno crkvenih vra-
ta.37 Nakon napada Prijelazne policijske
snage osigurale su crkvi cjelodnevnu
zaštitu sve do sredine veljače.

HEM-22., Slobodna Dalmacija,

"Eksplozija pred crkvenim vratima",
8. siječnja 1997., 2.

35
Marko Malović, Ostajemo u Iloku, 248.-250.; Muzej grada Iloka, HEM-21, „Srpski barbari uništili sakristiju“; HEM-
21, „Opet eksplozivom na iločku crkvu“
36
Muzej grada Iloka, HEM-21, „UNTAES se naljutio“
37
Marko Malović, Ostajemo u Iloku, 253.

25
 Ovakvi ekscesi bili su sve češći kako su se bližili lokalni izbori za općinska i gradska
vijeća te županijske skupštine 1997. g., koji su odlučivali o sudbini područja pod Prijelaz-
nom upravom. Nakon što je odluka o nadnevku izbora nekoliko puta odgađana, lokalni
izbori za područje Hrvatskog Podunavlja bili su raspisani za 13. travnja 1997. godine.
Glavni uvjet za sudjelovanje na izborima bilo je posjedovanje hrvatskih dokumenata, što
je značilo da svi oni Srbi koji su to do tada odbijali radi izbora morali postati hrvatski
građani. Nakon promjene političke situacije lokalno političko vodstvo pozivalo je srpsko
stanovništvo na prihvaćanje hrvatskog državljanstva radi ostvarenja osnovnih prava,
prije svega isplate mirovina.

Dopis Stipana Kraljevića

prijelaznom upravitelju Kleinu
8. siječnja 1997. godine.

Glasači su bili upisivani u biračke popise sukladno kriterijima sve do 5. travnja

1997. g., tako da su pravo glasa stekli oni građani koji su imali stalno prebivalište u
Hrvatskom Podunavlju 1991. godine te oni koji su se doselili na navedeno područje
nakon 1991., a najkasnije do 15. siječnja 1996. godine.

26
 Da bi što učinkovitije ostvarili svoja prava u
Hrvatskom Podunavlju, pred izbore 5. ožujka
osnovana je nova stranka – Samostalna de-
mokratska srpska stranka – s programom
„Zastupanje jedinstva Srba, razvojačenje Regije i
tolerancija među svim etničkim skupinama“. Na
čelo stranke izabran je Vojislav Stanimirović.
Izbori su se održali 13. travnja te produljeni na
14. travnja. Izbrojena su 126 533 važeća listića,
od čega 70 292 na području UNTAES-a te 56 241
u ostatku Republike Hrvatske.38 Legalnost izbora
pratilo je više od 150 UNTAES-ovih promatrača.

Plakat „Osnivačka skupština SDSS-a“

Na cjelokupnom području
UNTAES-a SDSS je dobio 48% gla-
sova, dok je Hrvatska demokrat-
ska zajednica (HDZ) dobila 43,6%.
Na području Grada Iloka premoć-
no je pobijedio HDZ sa 70,62%
glasova, dok je za SDSS glasalo
29,38% građana.
Nakon što je prijelazni upravitelj
Klein 22. travnja potvrdio izborne
rezultate, bilo je potrebno konsti-
tuirati novu vlast u novim okol-
nostima.
Na konstituirajućoj sjednici Grad-
skog vijeća od 23. svibnja 1997. u
prostorima dvorca Odescalchi za
novog gradonačelnika Grada Iloka
izabran je Stipan Kraljević. Za
predsjednika Gradskog vijeća iza-
bran je Vlatko Čobanković, a za
Iločki list, „Na iločkoj tvrđi hrvatski stijeg“,
dopredsjednike Ivan Plazonić i
god. IV, br. 37, travanj 1997.
Ratko Subotić.
Apsolutnu većinu u vijeću dobio je HDZ s 20 vijećnika, a 6 vijećnika dobio je SDSS.

38
Muzej grada Iloka, HEM-22, „Glasovalo 126.533 birača – hrvatska opcija pobijedila u gradovima Vukovaru i Iloku“

27
Uspostavom nove vlasti s hrvatskim
predznakom u Iloku bilo je jasno da više
ništa ne priječi povratak prognanih
Iločana svojim domovima, jer lokalnim
Srbima nije ostala ni politička podrška.
Prvi zadaci nove hrvatske vlasti bili su
konačna reintegracija institucija, podu-
zeća te povratak što većeg broja do-
maćeg prognanog stanovništva. Prema
podacima iz kolovoza 1997., iločke su
tvtke i poduzeća upravno reintegrirani u
sklopu čega su dobile nove čelnike
upravljačkih tijela.39 Ostavljen je nerije-
šen velik problem kompletne gospo-
darske reintegracije jer su bez stvaranja
novih radnih mjesta, zdrave strategije
razvoja tvrtki te gubitka tržišta mnogi
gospodarski subjekti ugasili poslovanje.
Takvom stanju doprinijela je i gospodar-
ska devastacija tijekom rata Hrvatskog
Podunavlja što potkrepljuje podatak od
8 381 024 142,00 DEM (njemačka mar-
ka) direktne ratne štete na području
Vukovarsko-srijemske županije, od toga
za Ilok 143 000 000,00 DEM.40 Popis vijećnika Gradskog vijeća 1997.

Konstituirajuća sjednica
Gradskog vijeća
23. svibnja 1997.

U Iloku su početkom srpnja 1997. u ispostavi Regionalnog ureda za prognanike i

izbjeglice djelatnicima Gradske uprave uručeni prvi povratnički kartoni, što je simbolički

39
Muzej grada Iloka, HEM-24, „Reintegrirana iločka poduzeća“
40
Muzej grada Iloka, HEM-95, „Ratna šteta Vukovara 2,14 milijardi DEM“

28
označilo početak povratka prognanika u Hrvatsko Podunavlje. Uvođenje autobusne linije
Vinkovci–Ilok 11. srpnja 1997. doprinijelo je nesmetanom i sve većem broju dolazaka u
Ilok, no stvarni povratak počeo se događati u rujnu zbog ograničenosti hrvatske vlasti za
vrijeme mandata UNTAES-a.41

HEM-24.,
Glas Slavonije,
„Uručeni prvi povratnički
kartoni“,
10. srpnja 1997., 40.

Iako je održavanje lokalnih izbora bilo

preduvjet za reintegraciju područja, ipak
se mandat UNTAES-a prolongirao na još 6
mjeseci, sve do 15. siječnja 1998. godine.
U poslijeizbornom vremenu došlo je do
zastoja u konstituiranju vukovarskog Grad-
skog vijeća, što nije naišlo na odobravanje
Prijelazne uprave.42
Pri odlasku s funkcije prijelaznog upra-
vitelja Klein je naglasio da su krucijalno
važni funkcioniranje novoizabranih lokal- Obnova Slovačkog doma u Iloku
nih vlasti i institucija, dvosmjerni povratak
te sveopća pomirba i oprost. Prema Spora-
zumu, nakon konstituiranja lokalnih vlasti
vojne snage UNTAES-a trebale su se
povući s prostora, tako da su u prvoj etapi
povučene pakistanske i jordanske snage,
kao i jedan dio argentinskih snaga. U
drugoj fazi povlačenja 18. listopada 1997.
povučeno je oko 1 700 vojnika iz kontin-
genta čeških, slovačkih, belgijskih, poljskih
i ukrajinskih snaga.43 Pripadnici slovačke inženjerijske bojne obnavljaju
Slovački dom u Iloku
41
Povratak u Hrvatsko Podunavlje, uredio Mladen Havelka, Zagreb, 1998., 9.
42
„Vukovar dobio novu vlast“, Vukovarske novine, glasilo prognanika Grada Vukovara, br. 124, 30. srpnja 1997., 2.-
3.
43
UNTAES bilten, listopad 1997., br. 38, 2.

29
 HEM-24.,
Glas Slavonije,
"Obnovljen Slovački
dom",
21. srpnja 1997., 40.

Na vojnom mimohodu u Klisi povodom odlaska vojnih snaga UNTAES-a, prijelazni

upravitelj Walker označio je da je međunarodna zajednica neizmjerno zahvalna za
jedinstven doprinos svakog vojnika pojedinačno koji su ispunili zadaću propagiranja mira
i pomirenja u ugroženim područjima.44 Važnu ulogu u navedenom imala je slovačka
inženjerijska bojna koja je sudjelovala u dobrovoljnoj obnovi Slovačkog doma u Iloku tije-
kom 1997. godine. Iako još nije bila u potpunosti dovršena, zgradu obnovljenog Slovač-
kog doma svečano su otvorili 20. srpnja 1997. američki veleposlanik Peter Galbraith i
američki veleposlanik pri UN-u Bill Richardson. Mjesec dana poslije, 24. kolovoza, zgrada
je predana na upravljanje domaćem stanovništvu uz prisutnost prijelaznog upravitelja
Williama Walkera, slovačkog veleposlanika Matuša Kučere, zapovjednika vojnih snaga
UNTAES-a Williama Hanseta, predstavnika vlade Republike Hrvatske i drugih.45
Osim projekta obnove Slovačkog doma, na iločkom prostoru UNTAES je financijski
potpomogao i u nabavi opreme te obnovi kuhinje u iločkoj osnovnoj školi, u projektu
radova na poljoprivrednoj
školi i zgradi Udruženja umi-
rovljenika, u radovima na
uličnoj rasvjeti, obnovi dje-
čjeg vrtića, mjesne zajednice
i ambulante u Šarengradu te
ambulante i mjesnog ureda
u Bapskoj.46
Prva manifestacija Iločka
berba grožđa nakon ulaska
hrvatske vlasti u Ilok pro-
slavljena je svečano uz velik
broj gostiju i uz velike sigur-
nosne mjere UNTAES-ovih
Proslava Iločke berbe grožđa 20. rujna 1997. Nazočni mnogi uglednici i
snaga. Među ostalima gosti na čelu s prijelaznim upraviteljem UNTAES-a Williamom Walkerom.

44
Isto
45
Vlatko Miksad, Ružica Černi, Štefan Jangl, Slovački narodni dom u Iloku 1952.-1997.-2014., Ilok, 2014., 128.
46
UNTAES bilten, ožujak 1997., br. 28, 2.

30
 nazočni su bili William Walker,
prijelazni upravitelj koji je 1.
kolovoza 1997. na toj funkciji
naslijedio Jacquesa Paula Klei-
na, Ivica Vrkić, Vesna Škare
Ožbolt, Vojislav Stanimirović i
drugi uzvanici.47
Također vrlo je svečano pro-
slavljen Dan Grada Iloka te
zaštitnik župe sv. Ivan Kapi-
stran 23. listopada 1997. godi-
ne. U slavljeničkoj atmosferi
Iločka berba grožđa
svečano misno slavlje, kojem
je nazočio velik broj visokih
uzvanika, predvodio je kardi-
nal Franjo Kuharić.

Proslava zaštitnika Iloka sv. Ivana Kapistrana 23. listopada 1997.

Po podacima od jeseni 1997. u

Hrvatsko Podunavlje se vratilo više
od 1 500 prognanika, a 270 njih je
steklo status povratnika. Što se tiče
povratka u druge krajeve Republike
Hrvatske iz Hrvatskog Podunavlja,
vratilo ih se 1 408 s potvrdom o po-
vratku. Zahtjeve za povratak godinu
Sava Jovanović, pravoslavni svećenik i Mihal Kolar, evangelički
svećenik na misnom slavlju u crkvi sv. Ivana Kapistrana
dana nakon provedbe lokalnih izbo-
za Dan grada Iloka 23. listopada 1997. ra i uspostave nove vlasti podnijelo

47
„Iločka berba grožđa u Iloku“, Iločki list, god. IV, br. 42/43, listopad-studeni 1997., 5.

31
je 82 294 osobe, odnosno 28 318 obitelji.48 Nakon odlaska mirovne misije UNTAES-a, bilo
je potrebno još riješiti povratak prognanika u većim dijelom oštećene kuće i onih koji se
vraćaju u kuće u kojima su živjeli doseljeni Srbi.
Kao što je bilo i najavljeno, misija UNTAES-a završila je svoj zadatak 15. siječnja
1998. organiziranom svečanosti u Borovu naselju gdje je proglašena potpuna reintegra-
cija Hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Uz dužnosnike
UNTAES-a, svečanosti su prisustvovali i predstavnici hrvatske vlasti kao i lokalnih Srba.

Plakat "AU REVOIR DINNER PARTY", poziv na oproštajni susret 10. siječnja 1998.

48
Povratak u Hrvatsko Podunavlje, 9.

32
 ZAKLJUČAK
Iako je dio stanovnika Republike Hrvatske nakon Bljeska i Oluje očekivao brzu i
učinkovitu vojno-oslobodilačku operaciju Hrvatske vojske u oslobođenju Hrvatskog
Podunavlja, hrvatsko državno vodstvo na čelu s predsjednikom Republike Hrvatsk
Franjom Tuđmanom odlučilo je riješiti krizu na istoku Hrvatske pregovorima i mirnim
putem. Ispostavilo se da je takvo rješenje bilo dobitna kombinacija zbog toga što su
Ujedinjeni narodi i svjetske sile zastupale zamisao o reintegraciji teritorija u ustavno-
pravni poredak Republike Hrvatske. Za razliku od prijašnjih misija UN-a u Hrvatskoj,
UNTAES je imao točno razrađene ciljeve svog djelovanja od kojih nije odstupao. Glavni
cilj UNTAES-a bio je povratak Hrvatskog Podunavlja u političko-pravni sustav Republike
Hrvatske i ispunio ga je u potpunosti. Misija je također ispunila zadatak demilitarizacije
područja kao preduvjet uspostavi civilnih i upravnih institucija, a dvosmjerni povratak
prognanika u svoje domove značio je normalizaciju života. Područje djelovanja misije u
kojem nisu u konačnici provedene ideje i planovi oživljavanje je u velikom dijelu
uništenoga gospodarstva gdje su izostala kapitalna ulaganja. Generalno gledajući, proces
mirne reintegracije i Prijelazna uprava UNTAES-a rijedak su primjer uspješno odrađene
misije UN-a završene mirnim putem. Među ostalim, uspjeh je vidljiv i zbog toga što su
dvije zaraćene strane po prvi put sjele za pregovarački stol od početka 1990-ih
razgovarajući o zajedničkim interesima.

33
 KATALOG PREDMETA:

Kat. br. 2
Naziv: Pregled privrednih subjekata iz oblasti
poljoprivede, šumarstva i vodoprivrede
Mjesto i vrijeme nastanka: Beli Manastir, 1996.
Inventarna oznaka: KOP-23

Kat. br. 1
Naziv: Rokovnik održavanja konstituirajućih
sjednica gradova i općina pod upravom UNTAES-a
Mjesto i vrijeme nastanka: 1997.
Inventarna oznaka: KOP-22

Kat. br. 3 Kat. br. 4

Naziv: Dopis gradonačelnika Grada Iloka Stipana
Kraljevića prijelaznom upravitelju UNTAES-a
Jacques Paul Kleinu
Mjesto i vrijeme nastanka: Zagreb, 8. siječnja 1997.
Inventarna oznaka: KOP-24
Naziv: Dopis gradonačelnika Grada Iloka Stipana
Kraljevića predsjedniku RH Franji Tuđmanu
Mjesto i vrijeme nastanka: Zagreb,
7. kolovoza 1995.
Inventarna oznaka: KOP-25

35
 Kat. br. 6
Kat. br. 5 Naziv: UNTAES HQ Border Monitor Unit
Naziv: Popis vijećnika u Gradskom vijeća Grada Mjesto i vrijeme nastanka: Vukovar,
Iloka izabranih na lokalnim izborima 1997. godine 6. veljače 1997.
Mjesto i vrijeme nastanka: Zagreb, Inventarna oznaka: KOP-27
21. svibnja 1997.
Inventarna oznaka: KOP-26

Kat. br. 8
Kat. br. 7 Naziv: Izvješće o četverogodišnjem mandatu
Naziv: UNITED NATIONS Transitional Gradskog poglavarstva i Gradskog vijeća Grada
Administration for Eastern Slavonia, Baranja and Iloka, 1993.-1997. godine
Western Sirmium – Information Package Mjesto i vrijeme nastanka: Zagreb,
Vrijeme nastanka: 1996. 29. travnja 1997.
Inventarna oznaka: KOP-28 Inventarna oznaka: PD-136

36
Kat. br. 9
Naziv: Metalna ploča UNTAES-a koja je bila Kat. br. 10
postavljena ispred zgrade Gradske knjižnice i Naziv: Plakat „Au Revoir Dinner Party“ u kojem
čitaonice u Iloku, gdje se nalazio ured UNTAES-a. prijelazni upravitelj poziva na zajednički oproštajni
Vrijeme nastanka: 1996. susret 10. siječnja 1998. u Klisi. Plakat informira o
Materijal: lim programu, cijeni ulaznice te vremenu održavanja
Dimenzije: 75 x 50 cm oproštajnog susreta.
Smještaj: stalni postav Muzeja grada Iloka Vrijeme nastanka: 1998. godina
Inventarna oznaka: MET-251 Materijal: Papir
Dimenzije: 42 x 29,6 cm
Inventarna oznaka: PL-18

Kat. br. 11
Naziv: Plakat „Osnivačka skupština“ Samostalne Kat. br. 12
demokratske srpske stranke Naziv: Plakat „Za pravedan mir“ prosvjeda koji se
Mjesto i vrijeme nastanka: 1997. održao u Vukovaru 28. lipnja 1996. u organizaciji
Materijal: Papir Pokreta vukovarskog preporoda.
Dimenzije: 33 x 42 cm Mjesto i vrijeme nastanka: 1996.
Inventarna oznaka: PL-20 Materijal: papir
Dimenzije: 42 x 58,6 cm
Inventarna oznaka: PL-25

37
 Kat. br. 14
Naziv: Oznaka UNITED NATIONS oznaku su nosili
na odorama pripadnici UNTAES-a.
Vrijeme nastanka: 1996.
Kat. br. 13 Materijal: platno
Naziv: Kapa UNTAES-a izrađena od plavog Dimenzije: 6 x 4 cm
pamučnog platna. Na prednjem dijelu okruglo Smještaj: stalni postav Muzeja grada Iloka
strojno izvezen je znak UN-a. U krugu strojem Inventarna oznaka: T-K-7
izvezen je tekst na engleskom jeziku: UNITED
NATIONS + NATIONS UNIES +. Kapu je nosio M.
Krasnoschekov kao pripadnik mirovnih snaga
UNTAES-a u Iloku od 1996. do 15. siječnja 1998.
Vrijeme nastanka: 1996.
Materijal: pamučno platno
Dimenzije: 29 x 22 x 14 cm
Inventarna oznaka: T-K-6

Kat. br. 15 Kat. br. 16

Naziv: Platnena oznaka na kojoj je šivaćim strojem Naziv: Platnena oznaka peterokutnog oblika nalazi
na crnoj podlozi izvezen bijelim koncem natpis se na crnoj podlozi. Nosila ju je ruska bojna
BORDER MONITORS Oznaka se nosila na rukavu UNTAES-a.
odore. Vrijeme nastanka: 1997.
Vrijeme nastanka: 1996. Materijal: platno
Materijal: platno Dimenzije: 6,5 x 7 cm
Dimenzije: 6 x 4 cm Smještaj: stalni postav Muzeja grada Iloka
Inventarna oznaka: T-K-8 Inventarna oznaka: T-K-10

38
Kat. br. 17
Naziv: Oznaka UNTAES koja se nosila na rukavu
odore.
Vrijeme nastanka: 1996.
Materijal: platno
Dimenzije: 7 x 3 cm
Smještaj: stalni postav Muzeja grada Iloka
Inventarna oznaka: T-K-12

Kat. br. 18
Naziv: Zastava Ujedinjenih naroda korištena u
misiji UNTAES-a u Iloku.
Vrijeme nastanka: 1996.
Materijal: diolen
Dimenzije: 95 x 150 cm
Smještaj: stalni postav Muzeja grada Iloka
Inventarna oznaka: T-Z-16

Kat. br. 19 Kat. br. 20

Naziv: Osobni karton prognanika iz Hrvatskog Naziv: Osobni karton prognanika iz Hrvatskog
Podunavlja naslovljeno na ime Anđa Soldo iz Iloka Podunavlja naslovljen na ime Mile Soldo iz Iloka
presavijen na 3 stranice. presavijen na 3 stranice.
Mjesto i vrijeme nastanka: Zagreb, 13.3.1997. Mjesto i vrijeme nastanka: Zagreb, 1997.
Materijal: karton Materijal: karton
Dimenzije: 7,5 x 10 cm Dimenzije: 7,5 x 10 cm
Inventarna oznaka: VI-12 Inventarna oznaka: VI-13

39
 Kat. br. 21
Naziv: Osobni karton povratnika naslovljen na ime
Mato Batorović presavijen na 3 stranice.
Mjesto i vrijeme nastanka: Zagreb, 1997.
Materijal: karton
Dimenzije: 7,5 x 10 cm
Inventarna oznaka: VI-14

Kat. br. 22
Naziv: Fotografija zgrade
Ureda civilnih poslova
UNTAES-a u Iloku ispred koje
je ploča UNTAES-a, danas
zgrada Gradske knjižnice i
čitaonice Ilok
Mjesto i vrijeme nastanka:
Ilok, siječanj 1998.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-424

Kat. br. 23
Naziv: Fotografija Graničnih
promatrača UNTAES-a
Mjesto i vrijeme nastanka:
Prostorija Ureda civilnih
poslova u Iloku,
15. siječnja 1998.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-765

40
 Kat. br. 24
Naziv: Fotografija razrušene kapelice sv. Ivana
Nepomuka u Iloku
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, ožujak 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-847

Kat. br. 25
Naziv: Fotografija devastirane kurije Brnjaković
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, ožujak 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-848

41
 Kat. br. 26
Naziv: Fotografija
devastiranog Hotela Dunav
Mjesto i vrijeme nastanka:
Ilok, ožujak 1997.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-849

Kat. br. 27
Naziv: Fotografija slovačke
inženjerijske bojne koja
obnavlja Slovački dom u Iloku
Mjesto i vrijeme nastanka:
Ilok, ožujak 1997.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-850

Kat. br. 28
Naziv: Fotografija slovačke
inženjerijske bojne koja
obnavlja Slovački dom u Iloku
Mjesto i vrijeme nastanka:
Ilok, ožujak 1997.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-851

42
 Kat. br. 29
Naziv: Fotografija ulaza u Ured civilnih poslova i
CIVPOL-a UNTAES-a u Iloku
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 1. srpnja 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-853

Kat. br. 30
Naziv: Fotografija dvorca Odescalchi
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 23. svibnja 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-856

43
 Kat. br. 31
Naziv: Fotografija
gradske tržnice i
devastirane kapelice
sv. Ivana Nepomuka
Mjesto i vrijeme
nastanka: Ilok,
23. svibnja 1997.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-858

Kat. br. 32 Kat. br. 33

Naziv: Fotografija gradonačelnika Grada Iloka
Stipana Kraljevića i predsjednika Gradskog vijeća
Vlatka Čobankovića
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 23. svibnja 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-859
Naziv: Fotografija metalne ploče na ulasku u
Šarengrad dopisana pridjevom SRPSKI"
Mjesto i vrijeme nastanka: Šarengrad,
26. rujna 1996.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-862

44
Kat. br. 34
Naziv: Fotografija gornjeg iločkog parka
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 7. studenog 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-866

Kat. br. 35
Naziv: Fotografija zazidanih glavnih vrata crkve
sv. Ivana Kapistrana u Iloku nakon nekoliko
pokušaja miniranja i uništavanja pa se u crkvu
ulazilo kroz bočna dvorišna vrata
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, listopad 1996.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-868

45
 Kat. br. 36
Naziv: Fotografija zazidanih
glavnih vrata crkve sv. Ivana
Kapistrana u Iloku
Mjesto i vrijeme nastanka:
Ilok, listopad 1996.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-869

Kat. br. 37
Naziv: Fotografija
devastiranog Hotela Dunav
Mjesto i vrijeme nastanka:
Ilok, listopad 1996.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-871

Kat. br. 38
Naziv: Fotografija osmanskog
kupatila - hamama
Mjesto i vrijeme nastanka:
Ilok, listopad 1996.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-873

46
Kat. br. 39
Naziv: Fotografija ureda civilnih poslova i CIVPOL-a UNTAES-a u Iloku
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, siječanj 1998.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-875

Kat. br. 40
Naziv: Fotografija metalne ploče Prijelazna
uprava UNTAES-a - Ured civilnih poslova i
CIVPOL-a u Iloku
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, siječanj 1998.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-876

47
 Kat. br. 41
Naziv: Fotografija
pravoslavne crkve sv.
Arhanđela Mihajla u
procesu gradnje
Mjesto i vrijeme
nastanka: Ilok,
15. siječnja 1998.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-877

Kat. br. 42
Naziv: Fotografija Save Jovanovića,
pravoslavnog svećenika i Mihala Kolara,
evangeličkog svećenika na misnom slavlju
u crkvi sv. Ivana Kapistrana za Dan grada
Iloka 23. listopada 1997.
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok,
23. listopada 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-878

Kat. br. 43
Naziv: Fotografija patera Marka Malovića na misnom
slavlju u crkvi sv. Ivana Kapistrana povodom Dana grada i
zaštitnika župe
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 23. listopada 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-879

48
 Kat. br. 44
Naziv: Fotografija kardinala
Franje Kuharića predvodeći
misno slavlje u crkvi sv. Ivana
Kapistrana povodom Dana
grada i zaštitnika župe.
Mjesto i vrijeme nastanka:
Ilok, 23. listopada 1997.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-884

Kat. br. 45
Naziv: Fotografija šetnice
prema Dunavu sa crkvom sv.
Ivana Kapistrana u pozadini
Mjesto i vrijeme nastanka:
Ilok, 16. studenog 1997.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-885

Kat. br. 46
Naziv: Fotografija
konstituirajuće sjednice
Gradskog vijeća Grada Iloka
Mjesto i vrijeme nastanka:
Ilok – dvorac Odescalchi,
23. svibnja 1997.
Inventarna oznaka:
PFO-FOT-893

49
Kat. br. 47
Naziv: Fotografija konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća Grada Iloka
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok – dvorac Odescalchi, 23. svibnja 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-896

Kat. br. 48
Naziv: Fotografija vojnog vozila UNTAES-a ispred
dvorca Odescalchi
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 20. rujna 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-897

50
Kat. br. 49
Naziv: Fotografija Iločke berbe grožđa 1997. na kojoj su, uz velike sigurnosne mjere UNTAES-ovih snaga
među ostalima nazočni su bili William Walker, prijelazni upravitelj koji je 1. kolovoza 1997. na toj
funkciji naslijedio Jacquesa Paula Kleina, Ivica Vrkić, Vesna Škare Ožbolt, Vojislav Stanimirović i drugi
uzvanici.
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 20. rujna 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-904

Kat. br. 50
Naziv: Fotografija Iločke berbe grožđa 1997. godine
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 20. rujna 1997.
Inventarna oznaka: PFO-FOT-905

51
Kat. br. 51 Kat. br. 52
Naziv: UNTAES bilten, br. 1 Naziv: UNTAES bilten, br. 2
(List je izlazio na četiri stranice pisan latiničnim i Vrijeme nastanka: ožujak 1996.
ćirilićnim pismom. Izvještavao je o aktivnostima Inventarna oznaka: PER-8899
Prijelazne uprave UN-a.)
Vrijeme nastanka: veljača 1996.
Inventarna oznaka: PER-8898

Kat. br. 53 Kat. br. 54

Naziv: UNTAES bilten, br. 4 Naziv: UNTAES bilten, br. 5
Vrijeme nastanka: travanj 1996. Vrijeme nastanka: travanj 1996.
Inventarna oznaka: PER-8900 Inventarna oznaka: PER-8901

52
Kat. br. 55 Kat. br. 56
Naziv: UNTAES bilten, posebno izdanje Naziv: UNTAES bilten, br. 6
Vrijeme nastanka: svibanj 1996. Vrijeme nastanka: svibanj 1996.
Inventarna oznaka: PER-8902 Inventarna oznaka: PER-8903

Kat. br. 57 Kat. br. 58

Naziv: UNTAES bilten, br. 7 Naziv: UNTAES bilten, br. 8
Vrijeme nastanka: svibanj 1996. Vrijeme nastanka: lipanj 1996.
Inventarna oznaka: PER-8904 Inventarna oznaka: PER-8904

53
Kat. br. 59 Kat. br. 60
Naziv: UNTAES bilten, br. 9 Naziv: UNTAES bilten, br. 10
Vrijeme nastanka: lipnja 1996. Vrijeme nastanka: srpnja 1996.
Inventarna oznaka: PER-8906 Inventarna oznaka: PER-8907

Kat. br. 61 Kat. br. 62

Naziv: UNTAES bilten, br. 11 Naziv: UNTAES bilten, br. 13
Vrijeme nastanka: kolovoz 1996. Vrijeme nastanka: rujan 1996.
Inventarna oznaka: PER-8908 Inventarna oznaka: PER-8910

54
Kat. br. 63 Kat. br. 64
Naziv: UNTAES bilten, br. 15 Naziv: UNTAES bilten, br. 16
Vrijeme nastanka: rujan 1996. Vrijeme nastanka: listopad 1996.
Inventarna oznaka: PER-8911 Inventarna oznaka: PER-8925

Kat. br. 65 Kat. br. 66

Naziv: UNTAES bilten, br. 19 Naziv: UNTAES bilten, br. 20
Vrijeme nastanka: studeni 1996. Vrijeme nastanka: prosinac 1996.
Inventarna oznaka: PER-9321 Inventarna oznaka: PER-9322

55
Kat. br. 67 Kat. br. 68
Naziv: UNTAES bilten, br. 22 Naziv: UNTAES bilten, br. 23
Vrijeme nastanka: siječanj 1997. Vrijeme nastanka: siječanj 1997.
Inventarna oznaka: PER-9324 Inventarna oznaka: PER-9325

Kat. br. 69 Kat. br. 70

Naziv: UNTAES bilten, br. 25 Naziv: UNTAES bilten, br. 28
Vrijeme nastanka: veljača 1997. Vrijeme nastanka: ožujak 1997.
Inventarna oznaka: PER-9326 Inventarna oznaka: PER-9330

56

Kat. br. 71
Naziv: UNTAES bilten, br. 30
Vrijeme nastanka: travanj 1997.
Inventarna oznaka: PER-9332
Kat. br. 73
Naziv: Iločki list, nezavisni list nastao u
progonstvu, br. 25
Vrijeme nastanka: travanj 1996.
Inventarna oznaka: PER-13895
57
Kat. br. 72
Naziv: Iločki list, nezavisni list nastao u
progonstvu, br. 14
Vrijeme nastanka: svibanj 1995.
Inventarna oznaka: PER-13885
Kat. br. 74
Naziv: Iločki list, nezavisni list nastao u
progonstvu, br. 29
Vrijeme nastanka: kolovoz 1996.
Inventarna oznaka: PER-13899
Kat. br. 75
Naziv: Iločki list, nezavisni list nastao u
progonstvu, br. 31
Vrijeme nastanka: listopad 1996.
Inventarna oznaka: PER-13901
Kat. br. 77
Naziv: Iločki list, nezavisni list nastao u
progonstvu, br. 38
Vrijeme nastanka: svibanj-lipanj 1997.
Inventarna oznaka: PER-13907
58
Kat. br. 76
Naziv: Iločki list, nezavisni list nastao u
progonstvu, br. 34
Vrijeme nastanka: siječanj 1997.
Inventarna oznaka: PER-13903
Kat. br. 78
Naziv: Iločki list, nezavisni list nastao u
progonstvu, br. 39
Vrijeme nastanka: srpanj 1997.
Inventarna oznaka: PER-13908
Kat. br. 79 Kat. br. 80
Naziv: Iločka reč, br. 37/38 (novine Grada Iloka Naziv: Iločka reč, br. 41/42
koje su izlazile u vrijeme okupacije sve do 1997.) Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 14. rujna 1996.
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 31. svibnja 1996. Inventarna oznaka: PER-8896
Inventarna oznaka: PER-8894

Kat. br. 81 Kat. br. 82

Naziv: Iločka reč, br. 45/46 Naziv: Iločka reč, br. 47
Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 3. veljače 1997. Mjesto i vrijeme nastanka: Ilok, 3. travnja 1997.
Inventarna oznaka: PER-9319 Inventarna oznaka: PER-9320

59
 LITERATURA I IZVORI:

Neobjavljeni i objavljeni izvori:

Muzej grada Iloka, Odjel dokumentacije, strojopis 16.
Muzej grada Iloka, Odjel dokumentacije, strojopis 17.
Muzej grada Iloka, Odjel dokumentacije, strojopis 156.
Muzej grada Iloka, Odjel dokumentacije, rukopis 73.
Spomenica Muzeja grada Iloka, 1996.-1997. godina

Knjige i članci:
Ana Holjevac Tuković, Proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja, Hrvatski memo-
rijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata, Despot Infinitus, Zagreb, 2015.
Djelotvorna ljubav, karitativno djelovanje za prognanike iz Iloka u franjevačkom samostanu
na Kaptolu 9 u Zagrebu, Franjevački samostan svetog Ivana Kapistrana, Ilok
Domovinski rat, katalog izložbe, autori izložbe Matea Brstilo Rešetar, Ivica Nevešćanin,
Andreja Smetko, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 2013.
Domovinski rat i njegovi društveno-ekonomski odrazi na razvoj hrvatskog istoka, zbornik
radova, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2016.
Dušan Bilandžić, Propast Jugoslavije i stvaranje moderne Hrvatske, Agram, Zagreb, 2001.
Građanski rat u Hrvatskoj 1991.-1995., zbornik radova, prir. Mihajlo M. Vučinić, Udruženje
Srba iz Hrvatske, Beograd, 2005.
Ilok i iločki kraj u Domovinskom ratu, urednik Dražen Živić, Ilok, 2011.
Ivan Vrkić, Istočno od zapada, Zagreb, 1997.
Jacques Paul Klein, „UNTAES – sažeto izvješće misije“, Mirna reintegracija hrvatskog Podu-
navlja: znanstveni, empirijski i iskustveni uvidi, urednik Dražen Živić, Sandra Cvikić, Institut
društvenih znanosti Ivo Pilar, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – područni centar Vukovar,
Zagreb – Vukovar, 2010., 15.-28.
Marko Malović, Ostajemo u Iloku, Zagreb, 2000.
Nikica Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995., Golden marketing-Tehnička knjiga,
Zagreb, 2005.
Povratak u Hrvatsko Podunavlje, uredio Mladen Havelka, Zagreb, 1998.
Ružica Černi, 65. obljetnica djelovanja Muzeja grada Iloka, Muzej grada Iloka, Ilok, 2017.
„Srijemu u pohode“, Hrvatski Tovarnik, list prognanih Tovarničana i Ilačana, godina IV., broj
14, Zagreb, 21.9.1996., str.8.
Tomislav Šulj, „Vojni mimohod pobunjenih Srba u Vukovaru 1995.“, Vojna povijest, magazin
za vojnu povijest, broj 59, veljača 2016., 8.-17.
Vlatko Miksad, Ružica Černi, Štefan Jangl, Slovački narodni dom u Iloku 1952.-1997.-2014.,
Ilok, 2014.

61
Periodika:
Iločka reč, novine Grada Iloka, br. 37/38, 41/42, 45/46, 47, 1996.-1997. godina
Iločki list, nezavisni list nastao u progonstvu, br. 14, 25, 29, 31, 34, 38, 39, 1995.-1997. godina
UNTAES bilten, bilten Prijelazne uprave Ujedinjenih naroda za istočnu Slavoniju, Baranju i
zapadni Srijem, br. 1-11, posebno izdanje, 13, 15, 16, 19, 20, 22, 23, 25, 28, 30, 1996.-1997.
godina
Vukovarske novine, glasilo prognanika Grada Vukovara, br. 110, 124, 125, 1997. godina
Vukovarske novine, novine informativnog centra Vukovar, br. 64, 72, 1995.-1996. godina
Muzej grada Iloka, Hemeroteka, HEM-20
Muzej grada Iloka, Hemeroteka, HEM-21
Muzej grada Iloka, Hemeroteka, HEM-22
Muzej grada Iloka, Hemeroteka, HEM-23
Muzej grada Iloka, Hemeroteka, HEM-24
Muzej grada Iloka, Hemeroteka, HEM-85
Muzej grada Iloka, Hemeroteka, HEM-94
Muzej grada Iloka, Hemeroteka, HEM-95

Internetski izvori:
https://peacekeeping.un.org/mission/past/untaes.htm
https://peacekeeping.un.org/mission/past/untaes_e.htm
https://peacekeeping.un.org/mission/past/untaes_b.htm#CIVIL
https://peacekeeping.un.org/mission/past/untaes_r.htm

62
 Naziv izložbe: Proces mirne reintegracije
Organizator izložbe i izdavač: Muzej grada Iloka
Za organizatora i izdavača: Maja Barić
Autor izložbe: Marko Kevo
Autor kataloga: Marko Kevo
Urednik: Andrea Rimpf
Predgovor: Maja Barić

Lektura: Perica Oreč

Fotografije: Muzej grada Iloka
Tehnički postav izložbe: Vlasta Klem i Marko Kevo
Tisak: Tiskarski obrt Zebra, Vinkovci
Naklada: 250
Godina izdanja: 2018.

Realizaciju izložbe je omogućilo:

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske
Ministarstvo obrane Republike Hrvatske
Vukovarsko-srijemska županija
Grad Ilok
Vinarija Ivan Čobanković

ISBN 978-953-8072-17-8

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i

sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 140906056.
 PROCES MIRNE REINTEGRACIJE
Ilok, 2018. PROCES MIRNE
ISBN 978-953-8072-17-8
REINTEGRACIJE
Marko Kevo
Marko Kevo
Republika
Hrvatska
Ministarstvo
kulture
Republic
of Croatia
Ministry
of Culture