STIPAN KRALJEVIĆ

STIPAN KRALJEVIĆ ― ZAPISI GRADONAČELNIKA GRADA ILOKA OD 1993. DO 2001. GODINE

ZAPISI
GRADONAČELNIKA GRADA ILOKA
OD 1993. DO 2001. GODINE

ISBN: 978-953-8072-25-3

Ilok, 2021.
 STIPAN KRALJEVIĆ

ZAPISI GRADONAČELNIKA GRADA ILOKA OD 1993. DO 2001. GODINE

Nakladnik: Muzej grada Iloka

Urednik: Marko Kevo, mag. hist. et mag. educ. hist.

Lektura: Ljerka Križanić, prof.

Fotografije: Stipan Kraljević, Muzej grada Iloka, Ilok

Tehnička pomoć: Mihaela Ivanika

Izrada karte: Stipan Kraljević, Vlatko Bašić, prof.

Prijevod na engleski jezik: Ivica Dolić

Tisak: Zebra tisak, Vinkovci

Naklada: 500

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i

sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 150426029.

ISBN: 978-953-8072-25-3

Sponzori:
- Grad Ilok
- Vukovarsko-srijemska županija
- Plinara istočne Slavonije, Vinkovci
- "Jela Plus" d.o.o., Ilija Primorac, Dubrovnik
- "Iteks" Ilok
- Hotel "Dunav" Ilok

Naslovnica: Br. 77. Otvorenje obnovljene zgrade Poglavarstva 21. 12. 1999. g.
Br. 67. Rukopisni zapis Stipana Kraljevića, 6. 8. 1993. MGI
Poleđina: Br. 69. Zgrada Poglavarstva prije obnove 19. 6. 1999. g.
Br. 68. Rukopisni zapis Stipana Kraljevića, 2. 2. 1994. MGI
 STIPAN KRALJEVIĆ

ZAPISI
GRADONAČELNIKA GRADA ILOKA
OD 1993. DO 2001. GODINE

ILOK, 2021.
Sadržaj:
PREDGOVOR ................................................................................................................................................... 7
POLITIČKA SITUACIJA U SFRJ .................................................................................................................... 9
DOGAĐANJA U SR HRVATSKOJ 1989. I 1990. GODINE ......................................................................... 9
POLITIČKA SITUACIJA NA PODRUČJU ILOKA, BAPSKE, ŠARENGRADA I MOHOVA.................. 10
PRVI VIŠESTRANAČKI IZBORI.................................................................................................................. 11
JNA BLOKIRA ILOK ..................................................................................................................................... 11
STANJE U VRIJEME SRPSKE OKUPACIJE ............................................................................................... 13
ZBRINJAVANJE PROGNANIKA ................................................................................................................. 14
PROGNANICI I IZBJEGLICE U ŽUPI NOVO VIRJE ......................................................................... 16
IZBORI ZA PRVI SAZIV GRADSKOG VIJEĆA ......................................................................................... 18
NADA U POVRATAK.................................................................................................................................... 20
POSJETE PROGNANICIMA ......................................................................................................................... 21
POČASNI GRAĐANI GRADA ILOKA......................................................................................................... 25
PROSVJEDI ISPRED UNPROFOR-a ............................................................................................................ 27
ERDUTSKI SPORAZUM ............................................................................................................................... 29
PRIPREME ZA POVRATAK ......................................................................................................................... 31
ILOK U VRIJEME POSJETA ......................................................................................................................... 35
IZBORI ZA DRUGI SAZIV GRADSKOG VIJEĆA ...................................................................................... 38
MEĐUVLAŠĆE .............................................................................................................................................. 43
OTVOREN URED POGLAVARSTVA U ILOKU ........................................................................................ 44
NA GRANICI SU IZVJEŠENE HRVATSKE ZASTAVE ............................................................................. 48
IMENOVANE NOVE UPRAVE U PODUZEĆIMA, ŠKOLSTVU I KULTURI.......................................... 49
DOGAĐANJA U 1997. GODINI .................................................................................................................... 54
BLAGDAN MALA GOSPA U BAPSKOJ ..................................................................................................... 55
ILOČKA BERBA GROŽĐA ........................................................................................................................... 56
KAPISTRANOVO ........................................................................................................................................... 59
VRAĆAM SE U SVOJU KUĆU ..................................................................................................................... 62
ZADNJI DANI UNTAES-a ............................................................................................................................. 63
MANDAT OSCE-a .......................................................................................................................................... 64
DOGAĐANJA U 1998. GODINI .................................................................................................................... 64
Ljerka Križanić: POVRATAK ......................................................................................................................... 66
POSJET MARGARET THATCHER .............................................................................................................. 67
PREDSJEDNIK DR. FRANJO TUĐMAN U ILOKU .................................................................................... 69
OBNOVA KUĆA ............................................................................................................................................ 73
KOMUNALIJE d.o.o. ILOK ........................................................................................................................... 75
RADOVI NA VODOVODU GRADA ILOKA ............................................................................................... 77

5
KOMUNALNI RADOVI................................................................................................................................. 79
PLINOFIKACIJA GRADA ............................................................................................................................. 80
ELEKTROPRIVREDA.................................................................................................................................... 80
POŠTA I TELEKOMUNIKACIJA ................................................................................................................. 81
ZDRAVSTVO.................................................................................................................................................. 82
VETERINA ...................................................................................................................................................... 84
SOCIJALNI PROGRAM ................................................................................................................................. 84
NASELJE ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE ............................................................................................. 86
POLICIJA ........................................................................................................................................................ 89
VATROGASTVO ............................................................................................................................................ 90
STANJE U GOSPODARSTVU ...................................................................................................................... 90
DOGAĐANJA U 1999. GODINI .................................................................................................................... 95
UMRO JE PREDSJEDNIK ............................................................................................................................. 97
TURISTIČKA ZAJEDNICA ........................................................................................................................... 97
OBNOVA SAKRALNIH OBJEKATA ........................................................................................................... 97
KULTURNA DOGAĐANJA ........................................................................................................................ 101
SPORT ........................................................................................................................................................... 103
SUDSTVO ..................................................................................................................................................... 104
DOGAĐANJA U 2000. GODINI .................................................................................................................. 105
PREDSJEDNIK STJEPAN MESIĆ U ILOKU ............................................................................................. 107
DOGAĐANJA U 2001. GODINI .................................................................................................................. 108
IZBORI ZA TREĆI SAZIV GRADSKOG VIJEĆA ..................................................................................... 111
PRILOZI ........................................................................................................................................................ 112
ZAKLJUČAK ................................................................................................................................................ 159
ZAHVALE ..................................................................................................................................................... 160
O AUTORU ................................................................................................................................................... 163
Ružica Černi: PRIZNANJA ........................................................................................................................... 165
BIBLIOGRAFIJA .......................................................................................................................................... 169
IZVORI .......................................................................................................................................................... 170

6
 PREDGOVOR

Ove, 2021. godine navršava se 30 godina od ratnih događanja i početka Domovinskog rata.
Za stanovnike Iloka, Bapske, Šarengrada i Mohova bila je to godina neizvjesnosti. Trebalo je u
par sati donijeti životnu odluku: napustiti svoj dom i sve što se u obitelji generacijama stvaralo, ili
ostati ne znajući što donosi jutro, a što noć.
Svi dobro pamtimo četvrtak, 17. listopada 1991. godine. I kolonu prognanih.
O dolasku vojnih snaga JNA na područje Iloka i susjednih naselja, ratnim ubojstvima, kao i o
progonstvu nesrpskog stanovništva, vrlo detaljno sam naveo 1992. godine u radu Progonstvo Iloka.
U Zborniku Muzeja grada Iloka objavljen je 1992. godine rad Posljedice rata 1991./92. godine
na području Iloka i okolice. Istom tematikom se bavim i u radu Ilok u okruženju, izlazak u konvoju,
Iločani u progonstvu objavljenom 1993. godine. Iločki kraj u Domovinskom ratu je objavljen u
monografiji Grad Ilok: Bapska, Mohovo i Šarengrad, tiskanoj 1994. godine.
Znamo da je događaje o progonstvu Iločana i stanju u Iloku nakon okupacije temeljito opisao
fra. Marko Malović u knjizi Ostajemo u Iloku, Ilok u Domovinskom ratu, izdanje 2000. godine.
Fra. Marko Malović napisao je i Život u Iloku pod okupacijom JNA i djelovanje stranih misija,
objavljeno 2009. godine. Franjevački samostan sv. Ivana Kapistrana u Iloku objavio je 2009. godine
tekstove fra. Željka Železnjaka, Ružice Žemberik, Mate Batorovića i drugih autora u knjizi:
Djelotvorna ljubav: Karitativno djelovanje za prognanike iz Iloka u Franjevačkom samostanu na
Kaptolu 9. u Zagrebu. Urednici su fra. Bogdan Cvetković i Ružica Žemberik.
Povodom 20. obljetnice progonstva 2011. godine urednik Dražen Živić i grupa autora objavili
su monografiju Ilok i Iločki kraj u Domovinskom ratu.
U nadi za povratak pažljivo se sluša radio emisija za prognanike „Dobar dan, ovdje Hrvatski
radio!“
Događaji na međunarodnom planu probudili su nadu u povratak.
Posebno je značajan datum 15. siječnja 1992. godine, kada europske države priznaju Republiku
Hrvatsku.
Dana 22. svibnja 1992. godine Republika Hrvatska je primljena u članstvo Ujedinjenih naroda.
UN šalje mirovne Zaštitne snage UNPROFOR-a i raspoređuje vojnike na crtama razdvajanja.
Godine 1996. započeo je proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja i misija UNTAES-a.
Ogranak Matice hrvatske u Iloku 2009. godine u Zborniku radova objavio je Grad Ilok 1997.-
2001. godine gdje navodim mnogobrojne susrete i razgovore s osobama različitih stavova, prijedloga
i rješenja oko pitanja povratka, pa tako i s predstavnicima UNTAES-a.
Ove 2021. godine navršava se 20 godina završetka moga drugog mandata gradonačelnika Grada
Iloka. Bio sam gradonačelnik od 1993. do 2001. godine. Kroz šest godina progonstva imao sam stalan
uvid o prognanicima, a i o zbivanjima na okupiranom području. Protjerivanja stanovništva trajala su
neprekidno.
Pojedinci iz okupiranog Iloka, Bapske, Šarengrada i Mohova preko Mađarske dolazili su u R.
Hrvatsku u posjete rodbini ili prijateljima, a i u ured Poglavarstva grada Iloka, da bi riješili svoja

7
egzistencijalna pitanja. Rezultat ovih posjeta i razgovora su Popisi poginulih i Popisi prognanih….
koje navodim u Prilozima… ove knjige.
Da bismo sačuvali tradiciju i ljubav prema svome kraju organizirani su posjeti prognanicima u:
Novom Virju, Slatini, Vinkovcima, Đakovu, Požegi, Varaždinu, Zagrebu, te na području Kvarnera i
Istre. Održavani su skupovi vezani uz blagdane proslavljanja sv. Mise za Kapistranovo, proslave za
Vinkovo, likovne kolonije, glazbene i književne večeri, susreti s humanitarnim organizacijama.
Značajno je sudjelovanje u mnogobrojnim televizijskim emisijama o prognanicima i povrat-
nicima.
Aktivnosti u progonstvu i u povratku pratio je tisak: Večernje list, Novosti, Glas Slavonije,
Vjesnik, Glas Koncila…
Poglavarstvo grada Iloka od 1994. godine financiralo je izlaženje Iločkog lista. Proučavanje
zavičajne povijesti i tematike o Iloku, Bapskoj, Šarengradu i Mohovu od 1991. do 1998. godine, te
sudbine pojedinaca i žrtava je neiscrpno.
U ovim Zapisima gradonačelnika grada Iloka od 1993. do 2001. godine iznosim kronološki i
tematski slijed događanja i aktivnosti. Smatram da od zaborava treba otrgnuti imena poginulih,
zlostavljanih i prognanih.
Nije bilo lako vratiti se domu, gospodarstvu, školi, kulturi, sportu i svim segmentima koji
omogućuju siguran i ispunjen svakodnevni život.
Suočeni s mnogim problemima, trebali smo raditi na: komunalnim poslovima, elektrifikaciji,
uvođenju plina, pokretanju gospodarstva, zdravstva, školstva i svega drugog što znači život grada.
Većinu rokovnika pohranio sam u Muzeju grada Iloka. Na temelju tih rukopisa napisani su
Zapisi gradonačelnika grada Iloka od 1993. do 2001. godine.
Kako bi ova knjiga Zapisa… ugledala svjetlo dana, mogu zahvaliti i Ružici Černi, profesorici
u mirovini.

Ilok, 17. listopada 2021. godine

Stipan Kraljević

8
 POLITIČKA SITUACIJA U SFRJ

Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

(SFRJ) tone u sve dublju političku, društvenu i ekonomsku krizu. Usporedno s time, dolazi do sve
većeg razmimoilaženja među republikama. Socijalistička Republika Srbija (SRS) 1986. godine
usvaja „Memorandum SANU“ o stvaranju unitarističke Jugoslavije ili „Velike Srbije“ u granicama,
koje obuhvaćaju teritorij SR Hrvatske: Virovitica, Karlovac, Karlobag. Uskoro, na mjesto predsjed-
nika Saveza komunista Srbije (SKS) dolazi Slobodan Milošević. Vrlo brzo organizira masovne
demonstracije, ukida vlast u autonomnim pokrajinama (AP) Vojvodina i (AP) Kosovo i Metohija, ali
zadržava njihove glasove u Jugoslaviji. Svoj utjecaj proširuje i na srpsko stanovništvo u SR Crnoj
Gori, SR Bosni i Hercegovini, i SR Hrvatskoj u ideji o stvaranju „Velike Srbije“, tj. da svi Srbi žive
u jednoj državi.
U prosincu 1990. godine bili su izbori u SR Srbiji. Socijalistička partija Srbije (SPS) je osno-
vana 1990. godine ujedinjenjem Socijalističkog saveza radnog naroda Srbije i Saveza komunista
Srbije. Slobodan Milošević je predsjednik, a predsjednik je i Predsjedništva Srbije. Pod Miloševi-
ćevim vodstvom SPS je imala apsolutnu vlast od 1990. godine do 2000. godine.

DOGAĐANJA U SR HRVATSKOJ 1989. I 1990. GODINE

U Socijalističkoj Republici (SR) Hrvatskoj tijekom 1989. godine politička alternativa, koja nije
u sklopu Saveza komunista Hrvatske, zahtijeva promjene u smjeru demokratizacije i liberalizacije
društva, prelazak na tržišnu privredu i politički pluralizam, tj. višestranački sustav. Dana 10. prosinca
1989. godine novonastale političke stranke i opozicijske skupine u Zagrebu prikupljale su potpise za
peticiju Saboru i Predsjedništvu Saveza Komunista Hrvatske, kojom su tražile raspisivanje slobodnih
izbora.
11. kongres Saveza komunista Hrvatske je 11. prosinca 1989. godine podupro odluku o raspi-
sivanju prijevremenih izbora od općina do sabora. Zatim, odluke o ukidanju smrtne kazne, osloba-
đanju političkih zatvorenika, prekid političkih procesa, te višestranački sustav. Izabrano je novo
vodstvo SK Hrvatske na čelu s Ivicom Račanom, članom Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza
komunista Jugoslavije.
Predsjedništvo CKSKH je 19. siječnja 1990. godine održalo izvanrednu sjednicu i donijelo
odluku, da se u proljeće 1990. godine održe slobodni i višestranački izbori. U veljači 1990. godine
Republički sekretarijat za upravu i pravosuđe SR Hrvatske izdao je rješenja o registraciji političkih
stranaka. Izbori su održani u dva kruga, u travnju i svibnju 1990. godine. U izborima su sudjelovale
stranke pojedinačno i u koalicijama.
Samostalno su izišle Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), Hrvatska seljačka stranka (HSS),
Savez komunista Hrvatske-stranka demokratskih promjena (SKH-SDP) i Socijalistička stranka
Hrvatske (SSH). U Koaliciji narodnog sporazuma su: Hrvatska socijalno–liberalna stranka (HSLS),
Socijaldemokratska stranka Hrvatske (SDSH), Hrvatska kršćanska demokratska stranka (HKDS) i
Hrvatska demokratska stranka (HDS).

9
 Na temelju izbornih rezultata 30. svibnja 1990. godine konstituiran je prvi višestranački Sabor.
HDZ je osvojio 205 zastupničkih mjesta. SKH-SDP 107. Koalicija narodnog sporazuma (KNS) 21
mandat. Srpska demokratska stranka (SDS) 5 mandata. Ostatak mandata pripao je nezavisnim
kandidatima i nacionalnim manjinama.
Sukladno promjenama društveno-političkoga sustava iz naziva Socijalističke Republike Hrvat-
ske, 25. srpnja 1990. u Saboru, prihvaćen je amandman na Ustav Socijalističke Republike Hrvatske i
uklonjen pridjev socijalistička. U nazivu je ostala Republika Hrvatska. Zakon o grbu, zastavi i himni
Republike Hrvatske, te zastavi i lenti Predsjednika Republike Hrvatske donesen je 21. prosinca 1990.
godine.
Sabor Republike Hrvatske donio je 22. prosinca 1990. godine Ustav Republike Hrvatske. Sabor
Republike Hrvatske donio je Ustavnu odluku o samostalnosti i nezavisnosti 25. lipnja 1991. godine.
Odluka o prekidu državnopravnih sveza s bivšom SFRJ je donesena 8. listopada 1991. godine, kojom
je Republika Hrvatska postala samostalna i neovisna država.

POLITIČKA SITUACIJA NA PODRUČJU

ILOKA, BAPSKE, ŠARENGRADA I MOHOVA

Od 1945. do 1963. godine, Ilok s naseljima Bapska, Mohovo i Šarengrad je Općina u sastavu
NRH/SRH, Narodne Republike Hrvatske / Socijalističke Republike Hrvatske, jedne od šest republika
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Te, 1963. godine Ilok, Bapska, Mohovo i Šarengrad
pripojeni su Općini Vukovar i dobivaju status mjesnih zajednica. Svako naselje na prijedlog SSRNJ
(Socijalistički Savez Radnog Naroda Jugoslavije) i SKJ (Savez komunista Jugoslavije), biralo je
skupštinu Mjesne zajednice i Izvršno vijeće.
Do 1990. godine Mjesna zajednica Ilok imala je 43 člana. Mjesne zajednice naselja Bapska,
Mohovo i Šarengrad imale su nešto manji broj članova. Predsjednik Mjesne zajednice Ilok bio je
Lazar Kuljančić, ujedno i direktor Tvornice trikotaže „Iteks“. Skupštine Mjesne zajednice su bile
praktično debatni zborovi, da bi se dobila slika narodnog samoupravljanja. Praktično, odluke su dono-
sili članovi SKJ (Savez komunista Jugoslavije), u čijem je sastavu i SKH (Savez komunista Hrvat-
ske).
U Općinskoj skupštini Vukovar, Mjesnu zajednicu Ilok predstavljali su odbornici: Ivan Ćorić,
Janko Čapelja, Ilija Kordić i Vlatko Blažek. Predsjednik mjesnog SSRN Ilok bio je milicajac Đuro
Ćulibrk, predsjednik SUBNOR-a (Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata) Branko
Jerković, SSOJ (Savez socijalističke omladine Jugoslavije) Duško Manojlović, SSJ (Savez sindikata
Jugoslavije), Vilim Čuljak, a mjesnog SKJ/SKH Sulejman Salihović.

10
Br. 48. Istočna Hrvatska: Ilok, Bapska, Šarengrad i Mohovo
 PRVI VIŠESTRANAČKI IZBORI

U takvim uvjetima 1989. i 1990. godine dolazi do osnivanje političkih stranaka i raspisivanja
prvih višestranačkih izbora održanima u SR Hrvatskoj u dva kruga, u travnju i svibnju 1990. godine.
Uvjerljivu pobjedu dobiva Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Reformirani Savez Komunista
Hrvatske pod nazivom Stranka demokratskih promjena (SDP) osvaja drugu poziciju.
U Zagrebu je 30. svibnja 1990. godine održana Osnivačka sjednica prvog višestranačkog
Sabora Republike Hrvatske. Za predsjednika Sabora izabran je Žarko Domjan. Za predsjednika
Predsjedništva Republike Hrvatske izabran je dr. Franjo Tuđman.
U općini Vukovar najviše glasova dobila je stranka SDP, te je za predsjednika Općinske
skupštine izabran Slavko Dokmanović. U Iloku, Bapskoj i Šarengradu HDZ dobiva većinu, dok je u
Mohovu najviše glasova dobio SDP. Tijekom srpnja i kolovoza 1990. godine, nakon višestranačkih
izbora, u skladu s rezultatima, izabrani su članovi mjesnih zajednica.
Dana 20. kolovoza 1990. godine održana je osnivačka Skupština Gradske zajednice Ilok.
Članovi Skupštine Gradske zajednice Ilok su: Ivan Mršić, Andrej Kuric, Marinko Bošnjak, Siniša
Dramlić, Jozo Ivančević, Vlado Lamoš, Franjo Vrlić, Janko Lamoš, Janko Kanja, Ivan Ivančević,
Veselko Soldo, Milan Soldo, Nikola Perić, Zdenko Dobošević, Miroslav Tadić, Ivan Buhač, Zdenka
Karamatić, Marinko Vladić, Ivica Kovačević, Mladen Tadić, Franjo Leko, Ivan Zec, Mijo Herceg,
Mirko Robinić, Mato Batorović, Stipan Kraljević, Mato Ivanković, Vinko Bakula i Anto Groznica.
Za predsjednika Skupštine Gradske zajednice izabran je Ivan Mršić, te dva dopredsjednika Andrej
Kuric i Marinko Bošnjak, a za tajnika Siniša Dramlić. Za predsjednika Izvršnog vijeća izabran je
Anto Crvenković, dopredsjednik je Petar Čobanković, te članovi: Stipan Kraljević, Vlatko Matijević,
Josip Vuletić, Marinko Vladić, Đuro Tilović, Jaroslav Masarini i Ivan Juroš. Nešto kasnije u Izvršno
vijeće izabrani su i predstavnici nacionalnih manjina: Josip Čermak, Janko Menđan, Slobodan Savić
i Đorđe Lukić. U Bapskoj za predsjednika Mjesne zajednice izabran je Stjepan Plazonić, u Mohovu
Milan Kojić, a u Šarengradu Zrinko Cibula.

JNA BLOKIRA ILOK

Istovremeno s višestranačkim izborima i osnivanjem vlasti na republičkoj i lokalnoj razini,

odvija se agresija Jugoslavenske narodne armije (JNA), u uskoj suradnji s Vladom SR Srbije i dijelom
srpskog stanovništva iz Hrvatske. JNA 23. svibnja 1990. godine oduzima oružje Teritorijalne obrane
Hrvatske i smješta u svoja skladišta. Kod Knina 17. kolovoza 1990. godine srpsko stanovništvo, pod
zaštitom JNA postavlja na prometnicama balvane i kamenje (Balvan revolucija) u cilju odvajanja od
Hrvatske. Uskoro i druge općine sa srpskom samoupravom i milicijom proglašavaju izdvajanje i
osnivanje Srpske autonomne oblasti (SAO) na području: Like, Banovine, Zapadne Slavonije, Baranje
i zapadnog Srijema. JNA naoružava srpsko stanovništvo u vojne postrojbe i zajednički sudjeluju u
napadima i protjerivanju nesrpskog stanovništva. Krajnji cilj je Velika Srbija u granici Virovitica,
Karlovac, Karlobag i protjerivanju nesrpskog stanovništva.
O dolasku vojnih snaga JNA na područje Iloka i susjednih naselja, ratnim ubojstvima, kao i o
progonstvu nesrpskog stanovništva, vrlo detaljno je navedeno u skripti Progonstvo Iloka koju sam
napisao u Zagrebu 1992. godine, a umnoženoj u nekoliko primjeraka. Događaje o progonstvu Iločana
i stanju u Iloku nakon okupacije temeljito je opisao fra. Marko Malović u knjizi Ostajemo u Iloku,
Ilok u Domovinskom ratu, izdanje 2000. godine.

11
 Područje Iloka bilo je vrlo teško braniti pošto se zemljopisno nalazi na krajnjem istoku Hrvatske
i s tri strane je okruženo sa Srbijom. U obrani Iloka i naselja sudjelovalo je oko 120 pripadnika Zbora
narodne garde (ZNG), jedan bataljun dragovoljaca teritorijalne obrane s oko 200 do 300 osoba, te 60
pripadnika policije. Od oružja imali su u početku lovačke puške, te na koncu oko 200 vojnih pušaka,
ručno izrađenih mina i 5 minobacača. JNA 7. svibnja 1991. godine tenkovskim jedinicama zaposjeda
na Dunavu Most „25. maj“ s iločke strane, te s Dunava rječnom mornaricom. Bez ikakvog povoda
8. srpnja 1991. godine mitraljeskom vatrom iz tenka uništavaju dežurno policijsko vozilo MUP-a
Ilok. Policajac Goran Štipak iz Šarengrada je ubijen, dok su policajci Đuro Lukšić iz Ilače, Željko
Malekinušić iz Opatovca i Darinko Papak iz Iloka ranjeni.
Iločanin Zoltan Hadrava-pripadnik ZNG-a „zoljom“ uništava neprijateljski tenk. To je prvi
uništeni tenk u obrani Republike Hrvatske.
Zrakoplovstvo JNA 9. srpnja 1991. godine prvi put napada bez ikakvog povoda pripadnike
ZNG, koji su se u tom trenutku odmarali i igrali nogomet na Principovcu, gdje su bili smješteni.
Vojnik Predrag Jurčec je smrtno ranjen, umro je 10. srpnja, a ranjeni su Marinko Vukoja i Zvonko
Mikić.
Jedinice Beogradskog korpusa 30. srpnja 1991. godine dolaze na Zaravan, a 2. kolovoza na
Principovac, južnu stranu Iloka. Tijekom ljetnih mjeseci česti su mitraljeski napadi na samostan i
crkvu kao i na pojedine zgrade. Uhićenja, mučenja i odvođenja pojedinaca u logore, onih koji su
posjećivali rodbinu izvan Iloka, ili su išli raditi u polje, bila su svakodnevna pojava.
JNA 24. kolovoza 1991. godine počinje s učestalim bombardiranjem Vukovara. Od 20. rujna
1991. godine vode se žestoki napadi i ubojstva više desetaka nevinih ljudi u svim mjestima od: Tovar-
nika, Ilače, Lovasa do Vinkovaca, Nuštra, Bogdanovaca i Vukovara. Područje Iloka, Lovasa pa do
Sotina ostaje u potpunom okruženju. Stanovnici napadnutih naselja bježe u slobodne dijelove Hrvat-
ske, a koji nisu to mogli, išli su prema Iloku. Istovremeno je 4. listopada 1991. godine napadnut
Šarengrad s bačke strane Dunava, te Bapska sa šidske strane. Posljedice bombardiranja su tri poginule
osobe, desetak ranjenih, a među njima i zapovjednik dragovoljaca Josip Vuletić, koji je 15. listopada
upućen u bolnicu u Novi Sad, gdje 15. studenoga 1991. godine umire.
Nakon ultimatuma generala Beogradskog korpusa Dragoljuba Aranđelovića, od 11. listopada
1991. godine, da se omogući ulazak jedinicama JNA i pretresanja kuća, ili će u suprotnosti „grad biti
sravnjen sa zemljom“ i obzirom na veliki broj prognanika iz susjednih mjesta, proveden je referendum
kojim su se građani Iloka izjasnili o odlasku u progonstvo, umjesto života pod okupacijom i „moguć-
nosti preduzimanja mera odmazde“. Dragovoljci, ZNG i policija do zadnjeg dana čvrsto su čuvali
crtu obrane. Stanje u Iloku zadnjih deset dana pratili su četiri promatrača „Mirovne misije“.
O teškom položaju opkoljenog stanovništva i masovnim ubojstvima u susjednim naseljima
(Tovarnik, Ilača, Sotin, Lovas) dobro je bilo upoznato vojno i državno vodstvo Republike Hrvatske,
Međunarodne mirovne misije kao i vlade mnogih država. To je bio razlog da kolona prognanika
relativno mirno prođe put dug 50 kilometara Srbijom od Sota, Šida i Adaševaca, i stigne do Lipovca
u Republici Hrvatskoj. Ipak, JNA je iz kolone izdvojila 17 osoba koje su završile u logorima, gdje su
mučeni. Većina je razmijenjena 12. prosinca 1991. godine.
Broj osoba u prognaničkoj koloni teško je utvrditi. Prema provedenom izjašnjavanju od 14.
listopada 1991. godine za odlazak je prijavljeno 5.437 osoba. I nakon 14. listopada prognanici iz
susjednih naselja pristizali su u Ilok. Pojedinci su napuštali Ilok na razne načine od kolovoza do 17.
listopada 1991. godine. Prema navodima TV Beograd i JNA koja je kontrolirala kolonu prognanika,
taj broj iznosi 4.679 osoba. Sigurno je, da su umanjili broj prognanika iz propagandnih razloga. U
prognaničkoj koloni pored Iločana bili su mještani: Tovarnika, Lovasa, Opatovca, Sotina, Tompoje-
vaca i Čakovaca.

12
 U prognaničkoj koloni od 17. listopada 1991. godine većinom su bili Hrvati, ali i pripadnici
drugih nacija. Jedan dio Slovaka otišao je preko mosta u Vojvodinu, gdje se nalazi velika zajednica
Slovaka. U svojim kućama ostali su mnogi Hrvati većinom starije životne dobi, te pripadnici
nacionalnih manjina.
Razaranja i iseljavanja u organizaciji vlasti SR Srbije i JNA osobito su izražena na području
istočne Slavonije i zapadnog Srijema. Tako su: Vukovar, Ćelije, Bogdanovci, Cerić, Nuštar, Marinci,
Nijemci, Ilača i Tovarnik potpuno razoreni ili spaljeni. Prognani su Hrvati i iz istočnog Srijema, koji
teritorijalno pripada Vojvodini, tj. Srbiji, radi se o mjestima: Gibarac, Kukujevci, Šid, Hrtkovci,
Slankamen, Golubinci i Sremska Mitrovica.
Sedam dana prije prognaničke kolone u Ilok dolaze četiri promatrača Mirovne misije na čelu
sa Hughom Cunninghamom, Kanađaninom, tu je Petr Kypr, Čeh, i jedan Britanac i Grk. Pozorno su
pratili događanja u Iloku i naseljima prije i nakon progonstva. U franjevačkom samostanu ostao je fra
Marko Malović, koji je bio veliki oslonac preostalim Hrvatima. Bio je jedini katolički svećenik kroz
pet godina okupiranog dijela Republike Hrvatske i zajedno podnosio sve nedaće sa stanovnicima koji
su ostali.

STANJE U VRIJEME SRPSKE OKUPACIJE

Još tijekom pregovora u Šidu s generalom Dragoljubom Aranđelovićem, jedinice JNA ulaze u
Bapsku, Mohovo i Šarengrad. Ubijene su četiri osobe koje su željele otići u Hrvatsku. U ova mjesta
zajedno s JNA dolaze i paravojne pljačkaške jedinice.
Nakon 17. listopada 1991. godine u Iloku ostaje oko 1200, u Bapskoj 500, Šarengradu 300 i
Mohovu 80 Hrvata, većinom starije životne dobi, želeći sačuvati svoje kuće i imovinu.
U Iloku ostaju jedinice Novosadskog korpusa s pukovnikom Petrom Grahovcem. Uspostavljena
je vojna komanda JNA, Komanda grada Iloka. U Ilok se iz Bačke Palanke vraćaju iločki milicajci
srpske nacionalnosti koji su napustili službu, jer nisu prihvatili „kape sa šahovnicom“. Šarengrad i
Bapsku okupirali su „Beli orlovi“, paravojne jedinice u službi JNA, dok su Mohovom upravljale
produžene ruke šidske milicije. U Iloku su smještena ranije navedena četiri promatrača. Nakon
priznanja Republike Hrvatske 15. siječnja 1992. godine i procesa mirne reintegracije Hrvatskog
Podunavlja 1997. godine kroz Ilok je prošlo na stotine raznih promatrača.
Od prvog dana okupacije uveden je policijski sat. Trajao je od 19 sati navečer do 7 sati ujutro
sljedećeg dana. Na taj način uvedena je zabrana kretanja civilnog stanovništva. Milicija privodi poje-
dince u podrume i druge prostorije te ih ispituju i muče, šalju na vađenje mina i u prve redove na
bojište. Jedinice JNA, s pukovnikom Petrom Grahovcem, ostaju u Iloku do polovice siječnja 1992.
godine. Nakon toga nastaje potpuno bezvlašće, koje je posebno izraženo u Bapskoj, Šarengradu i
Mohovu, gdje su promatrači mogli doći samo povremeno tijekom dana.
Dio srpskog stanovništva štitio je svoje susjede Hrvate, kao i njihovu imovinu, iako su zbog
toga bili izloženi neugodnostima. Ima i primjera da su useljeni Srbi sačuvali imovinu u kući Hrvata
do njegovog povratka. Posebno treba istaknuti liječnike u Iloku i Bačkoj Palanci koji su se držali
kodeksa u liječenju mučenih i ozlijeđenih osoba. Humanitarne ustanove Republike Hrvatske i mnogih
država raznim kanalima slali su lijekove i namirnice.
Nakon pada Vukovara, 18. studenoga 1991. godine u Ilok dolaze srpske obitelji. Koncem pro-
sinca 1991. godine i siječnja 1992. godine odvija se organizirano naseljavanje srpskog stanovništva,

13
većinom s područja Slatine i Daruvara. JNA prisilno iseljava srpsko stanovništvo nakon vojnog
poraza u tim dijelovima Slavonije i preko Bosne dovodi do Iloka. Nova uspostavljena vlast Republike
Srpske Krajine pridošlo stanovništvo smješta u prazne kuće. Doseljeno srpsko stanovništvo vrlo brzo
preuzima i lokalnu vlast i počinje protjerivanje preostalog hrvatskog stanovništva. To se događa
osobito intenzivno u prvoj polovici 1992. godine, ali je nastavljeno sve do svibnja 1997. godine.
Dana 20. ožujka 1992. godine pokrenut je i postupak o kolektivnom protjerivanju Slovaka, ali
je zaustavljen na intervenciju Slovačke ambasade u Beogradu. Jedna grupa doseljenih Srba, osobito
s područja Slatine, zauzima sva rukovodeća mjesta u mjesnoj zajednici i poduzećima. Sudjeluju u
švercu cigaretama, nafte, žita, vina i opeke. Štite ubojice, terorističke grupe i pljačkaše. Doseljenici
ne plaćaju struju, telefon, vodu i odvoz smeća. U procesu mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja
srpski „Telekom“ i „Elektra“ neplaćene račune ispostavili su Republici Hrvatskoj.
U vrijeme povratka 1997. godine u Iloku je ostalo 700, Bapskoj 20, Šarengradu 35 i Mohovu 7
stanovnika hrvatske nacionalnosti. Iz ovih podataka možemo zaključiti, da je nakon 18. listopada
1991. godine, pa do početka povratka, iz Iloka protjerano oko 450, iz Bapske 460, Šarengrada 210 i
iz Mohova 160 osoba, odnosno ukupno 1260 osoba. Činjenica je da je u tih šest godina bio i jedan
dio umrlih ili ubijenih osoba, ali vrlo mali broj novorođenih. O broju doseljenog srpskog stanovništva
nema podataka. Naseljavanje i odlazak odvijalo se od kraja 1991. godine do početka 1998. godine.
Može se procijeniti, da je u Iloku bilo oko 5000, a u Bapskoj, Šarengradu i Mohovu oko 2000 rase-
ljenih osoba.
Prema podacima Vladinog ureda za prognanike, neposredno prije izbora u proljeće 1997. godi-
ne, evidentirano je 1200 raseljenih obitelji. Dolaskom vojnih snaga UNTAES-a u proljeće 1996. godi-
ne dolazi do razoružavanja „krajinskih vojnih jedinica“ i odlaska u Srbiju. Zajedno s njima odlazi oko
30% stanovništva. Na izborima 1997. godine za Gradsko vijeće Iloka Srpska demokratska stranka
dobila je 2306 glasova. Ovako malen broj glasača posljedica je odluke o posjedovanju hrvatske
domovnice. Jedan dio stanovništva došao je iz Bosne, jedan dio nije želio zatražiti domovnicu ili izići
na izbore.

ZBRINJAVANJE PROGNANIKA

Kolonu prognanika od 17. listopada 1991. godine kod Lipovca i Županje dočekuju u večernjim
satima predstavnici Vlade. Sreća i tuga su pomiješani. Tuga zbog napuštenih domova, strepnja što će
se dogoditi s rodbinom i prijateljima koji su ostali čuvati domove, te domaćom stokom o kojoj se
nema tko brinuti. Sretni smo bili što su nas u Lipovcu dočekali pripadnici ZNG -a, njih šezdeset, koji
su dvije noći ranije prošli kroz obruč JNA, i nakon 50 km pješačenja od Iloka došli na slobodni
teritorij. Sretni i zbog toga što smo, nakon pet mjeseci neizvjesnosti, pucnjave i okruženja došli u
slobodni dio domovine.
Osobno sam se nakon Lipovca s obitelji uputio prema Zagrebu, gdje su se od prije mjesec dana
nalazile dvije kćeri s djecom od 4 i 14 mjeseci. Nakon mjesec dana našao sam smještaj u privatnoj
kući obitelji Novosel, Ivana, Nade i sina Krunoslava, u ulici Rebar broj 143. u Zagrebu. Prijateljstvo
je bilo obostrano kao i s najbližim susjedstvom, što se ne zaboravlja.
Dužnosnici Republike Hrvatske pristigle prognanike usmjeravaju prema Đakovu i Slavonskom
Brodu. Dio prognanika odlazi rodbini ili poznanicima. Solidarnost građana u ovim teškim ratnim
vremenima je velika. Pojedinci i udruge daju svoje stambene prostore, osobito na području Novog
Virja, Slatine, Vinkovaca, Đakova, Požege, Varaždina i Zagreba. Pojedine obitelji odlaze u druge

14
države, osobito u Austriju i Njemačku. Najveći dio prognanika smješten je u hotelima Zagreba, na
području Kvarnera i Istre, te Varaždina. Naknadno su izgrađena montažna naselja na području Bano-
vine, Lipovljana i Vinkovaca. Zahvaljujući tim montažnim naseljima ispražnjeni su hotelski prostori
od prognanika i omogućeni za dolazak turista i razvoj turizma.

Br. 44. Obitelji Novosel, Lulić i Kraljević u Zagrebu 1997. g.

Prognanici vrlo brzo osnivaju razne udruge na području: Zagreba, Vinkovaca, Požege, Novog
Virja, Slatine, Krka, Opatije i Poreča. Veliku pomoć pruža Caritas i Crveni križ Hrvatske, Crveni križ
Vinkovaca, kao i Crveni križ drugih država, osobito Austrije, Njemačke, Italije i Belgije, te velik broj
humanitarnih udruga tih zemalja. Moralnu i karitativnu podršku pružali su iločki franjevci: fra
Flavijan Šolc na području Kvarnera i fra Ferdo Posavec na području Zagreba i Požege.
Znatan dio prognanika došao je u Zagreb, gdje je od ranije živjelo dosta Iločana. Već koncem
1991. godine osnovan je Zavičajni klub Iločana u kojem su se osobito angažirali: Anto Pavičić, Ruži-
ca Žemberik, Mato Žemberik, Tomislav Supek, Branka Šulc, Vlatka Knežević, te Zagrepčani Marina
Grgić i Hermina Šarić. U siječnju 1992. godine „Zavičajni klub Iločana“ osniva prvu „Udrugu pro-
gnanika“ u Republici Hrvatskoj. Za predsjednika udruge izabran je Stipan Kraljević. Vrlo brzo udruzi
se pridružuju predstavnici prognanih s područja: Petrinje, Kostajnice, Gline, Slunja, Lovinca i Drniša,
koji su bili smješteni na području Zagreba. Udruga stalno surađuje s predstavnicima Vlade: Ivicom
Kostovićem, Vesnom Škare-Ožbolt, Vladimirom Šeksom, Slobodanom Langom, Brankom Čule,
Adalbertom Rebićem, Antom Beljom, te predstavnicima UNPROFOR-a i mirovnih misija.
Prognanici pažljivo prate radio emisiju za prognanike „Dobar dan, ovdje Hrvatski radio!“ koju
vodi i uređuje Jadranka Kosor, uz sudjelovanje predstavnika Vlade, mirovnih misija i prognanika, a
često i Iločana. Od 20. kolovoza 1991. godine do početka rujna 1992. godine proveli smo izjašnjava-
nje prognanika o povratku. Unatoč teškoćama u provođenju izjašnjavanja, zbog smještaja diljem
Republike Hrvatske, za povratak je prijavljeno: Ilok 3060, Šarengrad 607, Bapska 914 i Mohovo 215
osoba. Mnogi prognanici našli su posao u mjestu boravka i zarađivali za uzdržavanje. Dio vojnih
obveznika sudjelovao je na ratištima diljem domovine u oslobođenju okupiranih područja. Drugi dio
vojnih obveznika bili su na granici kod Vinkovaca i Osijeka sve do mirne reintegracije Hrvatskog
Podunavlja.

15
 Župnik Stjepan Čadoić u Novom Virju slikovito je opisao dolazak i boravak Iločana, za njih,
do tada u nepoznatoj sredini. Zbog ljubavi prema bližnjima i željama da se pomogne prognanim
Iločanima, donosim tekst iz vjersko-informativnog lista župa srednje Podravine Podravski zvonici
1995. godine.

PROGNANICI I IZBJEGLICE U ŽUPI NOVO VIRJE

Caritas. Nekada smo slušajući tu riječ zamišljali da je to za neke druge. Sad, nažalost,
osjećamo, da i sami moramo aktivno sudjelovati u tom dijelu ljubavi. Jer to je djelotvorna ljubav.
Dok ovo pišemo, samo je u đurđevačkoj općini 1491 izbjegla ili prognana osoba. Nema ni jedne župe
ni jednog sela, a da nije netko potreban pomoći. Nevjerojatno je, da su ljudi shvatili, da je pomoć
bližnjemu stvar svakog bez razlike na vjeru ili uvjerenje. Posebna okolnost jest usklađivanje ustanova
društvenog i crkvenog značenja: Crveni križ, štabovi za socijalnu skrb, Caritas i slično. I naša se
župa odazvala u prosjeku s ostalima u velikoj ljetnoj akciji Crvenog križa u prikupljanju hrane,
odjeće, novca. Isto i u jesen. No dnevne potrebe su rasle, pak je 1. prosinca 1991. godine osnovan
Župski caritas. Prva akcija tih dana donijela je dvije i pol tone kvalitetne hrane, što je poslano župi
Sveti Duh u Zagrebu, koja ima 2.000 prognanih. Ubuduće, bit će i prostor i vrijeme naznačeno kao i
poziv svima, koji žele aktivno sudjelovati. Trenutno u našoj župi boravi 48 prognanih ili izbjeglih
osoba, djece i odraslih. Prvi val, koji je uzdrmao župu, bio je dolazak 4 obitelji iz Iloka s 18 članova
20. i 21. listopada 1991. godine. Nastanili su se u prazne kuće, ali zahvaljujući brzoj intervenciji
dobrih ljudi, nastojali smo im ublažiti prve šokove. Hvala svima, koji su u tome pomogli.
Nedjelja je, 19. listopada, već treći dan kiša, gotovo trulo vrijeme. Lokalni Radio Đurđevac
obavještava o kretanju ljudi i vozila što idu kroz mjesta prema Zagrebu. Moli stanovništvo da
pomogne. Stariji se sjećaju sličnih kolona, ali je pješaka 1945. mjeseca svibnja i lipnja, što su
prolazile istom cestom, ali u obrnutom smjeru. Razlika je što sad ima najviše djece, žena i nemoćnih,
a cilj je isti: nepoznato. Mnogi se zaustavljaju, smještaju ih u hotel, traži se smještaj. I prve obitelji
dolaze u Novo Virje. Nikad nisu čuli za to mjesto, sve im je čudno i nepoznato, daleko od grada i
ustanova na koje su navikli, ne snalaze se ni u kajkavskom jeziku, drugi običaji, navike domorodaca.
Sutradan stiže druga grupa, traktori natovareni onim što se dalo ponijeti, nastanjuju se na starom
farofu (župnom uredu), dugo se raspakiravaju, sve u nekoj skrivenoj težnji za daljnji put, daleko od
rata i užasa. Preplašeni, raspituju se samo, ima li u tim šumama četnika, i kad čuju da nema i da nije
bilo nikad rata, pomalo se smiruju. „Gdje je crkva“ pitaju. „Evo, tu pred vama“, odgovaram. Treba
se snaći. Ali u svemu tome jadu, ipak je bilo nešto, što je davalo utjehu: uglavnom su došli svi živi i
zdravi, a domaće stanovništvo primilo je nove stanovnike uistinu s ljubavlju. Najprije mi je stalno
zvonio telefon, ljudi pitaju kako mogu pomoći. I jesu, prema onome što se moglo. Istina je da je
trebalo započeti u tuđoj, zapuštenoj kući živjeti, ali stizale su peći, drva, donosila se hrana, mlijeko,
sklapala prva poznanstva, kasnije prijateljstva, već su sada i kumstva, i život se polako normalizirao.
Prvih 17 Iločana u pet obitelji, postat će jezgra sve veće i veće zajednice, koja će za godinu dana
narasti na 88 članova iz Iloka i Šarengrada. Znao sam, da je sveti Ivan Kapistran zaštitnik, pak je tri
dana nakon dolaska proslavljeno prvo Kapistranovo u progonstvu. I dok sam čitao psalam: „Na
rijekama smo babilonskim sjedili i plakali, sjećajući se tebe o Sione…“ i tako dalje, navirale su suze
same od sebe, kroz crkvu se čuo samo jecaj i grč na neizgovorena pitanja: zašto i dokle?
Svi smo mislili da ćemo brzo dobiti na njih odgovore, a vidimo da su već za one prave prosla-
vljena četiri Kapistranova i Božića u novoj sredini, a da se još ne nazire kraj. Svi su govorili: „Za
Božić idemo kući.“

16
 Djeca nisu htjela ni u školu, jer oni će ići u Iloku, domaćice ne spremaju zimnicu, jer sve su
tamo ostavile i to ih čeka, a muškarcima je drva dosta za mjesec, dva, jer će ih ionako morati ostaviti.
Kakva ironija života.
Tu sam se prvi put zamjerio, kad sam im pokušao ukazati da se treba skućiti, misliti na dulji
rok, premda sam podržavao stalnu nadu u skori povratak. Istina je, uz prvu pomoć mještana kao i
Hrvatskog Crvenog križa i Caritasa, počele su prve nadnice u berbi kukuruza, pak za Božić i prvo
kolinje od zarađenog novca. Tu su se srele različite navike, ali su se brzo složili kad je u pitanju
„sremska“ kobasica, kulen i šunka. I pjesma srijemska, razigrana uz pratnju harmonike, prenijete iz
okruženja strojnica i topova, zbližila je stare i nove stanovnike, izmiješala istočnu ekavicu s
kajkavskom podravskom, a djeca jedna i druga govore „oba“ jezika.
Kasno proljeće 1992. razbilo je nade u skori povratak. Ljudi su počeli saditi krumpir, povrće i
kukuruz na ponuđenoj zemlji, hraniti prve piliće, dobivene od Veterinarske ambulante iz Đurđevca,
kao i prve „pajceke“, dobivene ili kupljene od mještana. Počela su mala gospodarstva, neki idu već
u stalne zidarske nadnice, djeca su se privikla na novu školu, učitelje i učenike, i život polako teče.
Kraj srpnja donosi nam novu grupu, opet od 17 Iločana što su bili smješteni na moru ili Gorskom
kotaru, a prema jeseni sve više i više traže se prazne kuće. Istovremeno, rat u sjevernoj Bosni dovodi
i izbjeglice, koji se smjestiše, ali neki i odoše dalje. Tako smo jednom imali ukupno 112 prognanika i
izbjeglica. No, neki su otišli, tražeći bolji smještaj, posao. Jer, ovo je tipična seoska sredina, u kojoj
se živi isključivo od rada u poljoprivredi, ali gdje se ne oskudijeva u najosnovnijem, a to je hrana.
No. Kao što je cijelo vrijeme rata Božja providnost bdjela nad svom hrvatskom domovinom, te
se uvijek našlo „dobrih ljudi“ i prijatelja, tako smo i mi ovdje osjetili darove te ljubavi i žrtava. Počeli
su stizati konvoji, kad više, kad manje, iz njemačkog grada Rotha s hranom, odjećom, krevetninom,
pokućstvom i bijelom tehnikom, te je uglavnom prognaničko stanovništvo snabdijevano i najnužnijim
za normalan život. K tome treba dodati i pomoć iz austrijskog mjesta Liebocha, koje pomaže po
prijateljskim vezama Iločane širom Domovine. Istina je, da je roba uglavnom rabljena i polovna, ali
upotrebljiva. Svjesni smo svi skupa, da ništa što se dobije, makar koliko bilo, ne može zamijeniti dom
ni rodni grad, ali pokušavamo dati najviše, da se ublaže stresovi i smanje ožiljci progonstva. Pa kad
su se njemački prijatelji prilikom jednog posjeta opustili i lijepo dočekani razveselili i raspjevali, mi
smo s njima pjevali, ali „s prigušivačem“, jer „kako da pjevamo pjesme svoje u zemlji tuđinskoj“.
Kao župnik svjedočim da je trećina Iločana svake nedjelje na Misi, da sudjeluju u pobožnosti-
ma, posebno muškarci za razliku od domaćih, te i u vjerskom pogledu svjedoče o svojoj vjerskoj i
narodnoj tradiciji.
Tu rado spominjem nekoliko posjeta čelnih ljudi Gradskog poglavarstva Grada Iloka na čelu s
gradonačelnikom gospodinom Stipanom Kraljevićem, Matom Batorovićem i Ružicom Žemberik, koji
su po treći put posjetili Iločane smještene u Novom Virju, s njima porazgovarali, poslušali njihove
želje, napose pitanja: „kad ćemo kući?“ Od svećenika tu je bio o. Ferdo dva puta i jednom nedavno
17. ožujka o. Flavijan, posljednji župnik u Iloku prije „exodusa“.
Ako dodamo da se ovdje rodilo troje djece, više njih redovito se sprema svake godine na prvu
svetu Pričest, svetu Potvrdu, dvije obitelji kupile su i kuće, reklo bi se da je sve normalno. Ipak nije.
Znam da će uvijek biti i nesuglasica, pa kao što sit gladnom ne vjeruje, a i zdrav bolesnog teško
razumije, tako i ovdje, tko nije probao ne zna što je tuđi kruh. Hoće li prognanici biti, građani drugog
ili kojeg još reda, kao što neki vole kazati, ne ovisi o mještanima „malog mista“, već o cjelokupnom
ustroju Republike Hrvatske, a na nama je da zajednički živimo, međusobno se pomažemo i svi čekamo
željeni povratak.

17
 IZBORI ZA PRVI SAZIV GRADSKOG VIJEĆA

Novim zakonom o teritorijalnoj samoupravi Republike Hrvatske 1992. godine, Općina Vuko-
var podijeljena je na Grad Vukovar i Grad Ilok, te općine: Lovas, Tovarnik, Jankovci, Tompojevci,
Bogdanovci, Negoslavci, Trpinja i Borovo. Izbori za 26 članova Gradskog vijeća (Ilok, Bapska,
Šarengrad i Mohovo) provedeni su 7. veljače 1993. godine.
Osnivačka sjednica održana je 19. travnja 1993. godine u Zagrebu, u prostorima HKUD
„Željezničar“ Trnjanska cesta broj 1. Za predsjednika Gradskog vijeća izabran je Vlatko Čobanković,
a Miroslav Holoker i Ivan Sabljić za zamjenike, te Stipan Kraljević za gradonačelnika.
Na drugoj sjednici Gradskog vijeća u travnju 1993. godine izabrano je devet članova Gradskog
poglavarstva: Stipan Kraljević, gradonačelnik, Petar Čobanković, zamjenik, te članovi: Katica Ćorić,
Mato Batorović, Vinko Bakula, Vlatko Matijević, Drago Marić, Željko Božinović i Stjepan Groznica.
U to vrijeme radio sam na mjestu profesora Poljoprivredne škole Dubrava, gdje ostajem do
lipnja 1993. godine. Za smještaj ureda pronađen je dio prostora u jednoj sobi koju je tada koristio
HDZ Vukovar u Zagrebu, u Gundulićevoj ulici. Nakon mjesec dana „ured“ je preseljen u zajedničku
sobu gdje su radile dvije djelatnice grada Vukovara, a zatim i dvije osobe iz grada Iloka, gradonačel-
nik Stipan Kraljević i tajnica Nevenka Brkić. Do konca 1993. godine grad Ilok dobiva na istom katu
jednu radnu sobu, a godinu dana kasnije i drugu. Na ovom mjestu, Ured grada Iloka u Zagrebu, u
Ulici grada Vukovara broj 72/IV ostaje do povratka u Ilok, u kolovozu 1997. godine.

Br. 2. Gradonačelnik u uredu, Zagreb listopad 1996. godina

Od kolovoza 1993. godine do 1. siječnja 1994. godine dvije zaposlene osobe su sufinancirane
iz proračuna grada Vukovara, a od 1994. godine grad Ilok ima vlastiti proračun.

18
 Br. 67. Rukopisni zapis Stipana Kraljevića 6. kolovoza 1993. g.

Kroz šest godina progonstva imali smo stalan uvid o zbivanjima na okupiranom području. Pro-
tjerivanja stanovništva trajala su neprekidno. Pojedinci su preko Mađarske dolazili u posjet rodbini
ili prijateljima, u ured Kluba Iločana i ured Poglavarstva grada Iloka.
Rezultat ovih posjeta i razgovora su popisi:
Žrtve Domovinskog rata 1991. – 1997. godine,
Ilok Popis zatočenika u srpskim logorima 1991. – 1992. godine,
Bapska Popis zatočenika u srpskim logorima 1991. – 1992. godine,
Šarengrad Popis zatočenika u srpskim logorima 1991. – 1992. godine,
Mohovo Popis zatočenika u srpskim logorima u 1991. – 1992. godine.

19
 Osim osobnog imena i prezimena u Popisima… navodi se godina rođenja, kod pojedinih osoba
nedostaje, gdje su živjeli, ulica i kućni broj, gdje i kada je osoba poginula, ili je odvedena u policiju
i logor, te je li stradala u nesretnim okolnostima. Prvobitni moj popis Žrtve rata za Grad Ilok objavljen
je u časopisu Sociologija sela 1993. godine, i u Iločkom listu 1994. godine. Posebno su značajni
Popisi protjeranih osoba s područja Grada Iloka napisani 1993., 1994. i 1995. godine.
Pored imena i prezimena, a kod nekih ime nije znano, godina rođenja, također, navodi se datum
ili samo mjesec i godina protjerivanja, te mjesto gdje su živjeli.
Popis protjeranih osoba od 1. 1. 1993. do 20. 9. 1993. godine
Popis protjeranih osoba ubilježenih između 20. 11. i 31. 12. 1993. godine
Popis protjeranih osoba 1994. godine
Popis protjeranih osoba od 1. 1. do 1. 11. 1995. godine

Svojim potpisom i datumom potvrdio sam točnost popisa. Međutim, za period od 18. listopada
do kraja prosinca 1991. godine i cijelu 1992. godinu nije predočen popis protjeranih osoba, jer ga
osobno nisam vodio. Brojčano navodi se oko 279 protjeranih osoba.

NADA U POVRATAK

Nakon napuštanja Iloka gajili smo nadu u skori povratak. Nada se temeljila oslobođenjem dije-
lova zapadne Slavonije u jesen 1991. godine. Za Novu godinu 1992. godine postignut je sporazum o
prestanku ratnih operacija i dolasku mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UN-a).
Dana 15. siječnja 1992. godine europske države priznaju Republiku Hrvatsku. UN šalje mirov-
ne Zaštitne snage UNPROFOR-a (United Nations Protection Force) i raspoređuje vojnike na crtama
razdvajanja.
Dana 22. svibnja 1992. godine Republika Hrvatska je, na preporuku Vijeća sigurnosti i jedno-
glasnom odlukom Opće skupštine UN-a, primljena u članstvo Ujedinjenih naroda.
Nada u povratak budi se i kada Hrvatska vojska oslobađa zaleđe Dubrovnika, te u lipnju i
Miljevački plato. U siječnju 1993. godine oslobođeno je zadarsko zaleđe i područje Maslenice, što je
bio preduvjet za gradnju mosta i povezivanje s Dalmacijom. U rujnu 1993. godine oslobođen je „Me-
dački džep“, odakle je svakodnevno granatiran Gospić. U prosincu 1994. godine i zimskih mjeseci
1995. godine Hrvatska vojska napreduje na području Dinare i Glamoča. Sada Hrvatska vojska ima
mogućnost izravnog djelovanja na Knin. Koncem prosinca 1994. godine postignut je sporazum o
otvaranju autoceste kod Okučana. Sada smo za Vinkovce i Osijek imali izravnu vezu, dok smo ranije
putovali preko Virovitice. Dana 24. travnja 1995. godine srpski pobunjenici ponovno zatvaraju auto-
cestu kod Okučana. Posljedica takvog ponašanja je akcija Hrvatske vojske pod nazivom „Bljesak“.
Prvog svibnja 1995. godine Hrvatska vojska u dva dana oslobađa Okučane i zapadnu Slavoniju,
autocestu i željezničku prugu.
Na Dan državnosti 30. svibnja 1995. godine organizirana je smotra naoružanja Hrvatske vojske
uz nazočnost predsjednika dr. Franje Tuđmana, Vlade, građana i prognanika. Bilo je to jasno upozo-
renje pobunjenim Srbima na okupiranim područjima da prihvate mirnu reintegraciju.
Kako pregovori nisu dali rezultate, Hrvatska vojska je 4. kolovoza 1995. godine počela s
akcijama oslobođenja okupiranih područja: Banovine, Like i Knina pod nazivom „Oluja“. Zajedno s

20
povlačenjem vojnika „Srpske krajine“ odlazi velik broj srpskog stanovništva, iako su putem medija
poticani na ostanak. Nakon četiri godine prognanici su mogli posjetiti razrušene domove oslobođene
akcijom „Oluja“.
Mi prognanici s područja Podunavlja još nismo mogli znati, kakva nas budućnost čeka. Pred-
sjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman 24. rujna 1995. godine na folklornoj smotri „Vinko-
vačke jeseni“ u Vinkovcima rekao je: „Kao što sam ispunio sva svoja obećanja, dolazak vlakom iz
Zagreba u Vinkovce, dolazak vlakom preko Knina u Split, sada obećajem da ću s čitavom Hrvatskom
uskoro doći u Ilok, Vukovar i Baranju.“

POSJETE PROGNANICIMA

Prognanici su razasuti diljem Hrvatske. O njihovim novim uvjetima života vodi se briga, kakav
im je smještaj i hrana. Posjećujem ih i 1995. i sljedećih godina do povratka. Dana 21. veljače 1995.
godine posjetili smo Novo Virje. U osnovnoj školi u 17 sati na sastanku bilo je oko 40 prognanika s
područja grada Iloka. Predstavnici grada su: Stipan Kraljević, Mato Batorović, Nevenka Brkić, te
župnik u Novom Virju Stjepan Čadoić, vijećnik općine Novo Virje i učiteljica. Nakon sastanka
prognaničkoj djeci podijeljeni su novogodišnji paketići i bilježnice.
Dana 4. ožujka 1995. godine krenuli su iz Zagreba Stipan Kraljević i J. Kolak na put u posjet
prognanicima na području: Crikvenice, Kalića, Opatije i Krka. U 10 sati bili su u Crikvenici. Ovdje
je smješteno 280 prognanika, a na sastanku ih je 150. Smješteni su u dvokrevetnim i trokrevetnim
sobama, s jednim, dva i tri prognanika u sobama. Sobe su s kupaonicama. Sve uredno i čisto. Na
hranu nemaju primjedbi. Noževe i vilice prognanici nose sa sobom, jede se u zajedničkoj prostoriji,
ili hranu nose u sobu.
U Kaliću je sastanak održan u 14 sati. Prognanici su smješteni u depadansu, sobe su s kupaoni-
cama. Ima oko 180 prognanika, a na sastanku ih je oko 100 osoba. Na hranu nisu davali veće primjed-
be. U Opatiji sastanak u 17 sati. Prognanika ima oko 380, a na sastanku je oko 150.
Njivice, Hotel „Peharček“ 5. ožujka 1995. godine sastanak u 11 sati. Smještaj je u vikend na-
selju, imaju kuhinju, kupaonicu i dvije sobe. Iz Hotela „Peharček“ hranu nose u domove. Dana 5.
ožujka 1995. godine posjetili smo prognanike u Hotelu „Tamaris“ u Malinskoj u 14 sati. Prognanika
ima oko 300. Na sastanku je oko 150. Smještaj je u hotelskim sobama s kupaonicom. Međutim,
održavanje je vrlo loše. U biskupiji u Krku sastanak je održan u 15 sati.
Na temelju navedenih posjeta i razgovora s prognanicima mogu se navesti sljedeće primjedbe:
Kakva su prava prognanika u novčanim primanjima? Koja je visina džeparca, te socijalna pomoć za
stare osobe, poljoprivredne mirovine, reguliranje radnog staža za pojedine godine, a osobito
radnicima poduzeća u stečaju. Isplata nadoknade za nezaposlene osobe kasni. Visina poljoprivredne
mirovine je izuzetno niska. Nema prednosti u zapošljavanju radnika. Radnici poduzeća, koja su otišla
u stečaj u 1990./91. godini, ostali su bez primanja i mirovinskog staža.
Najteži problem je odnos uprave Hotela „Liburnija“ u Opatiji i prognanika. Uprava hotela se
žali da su troškovi držanja prognanika veći od primanja. Po jednom prognaniku plaća se 6,72 DM
dnevno. Stječe se dojam, da uprava želi prognanike istjerati s tog područja. Politički sukobi su vrlo
izraženi zbog velikog utjecaja Srba na tom području, što osobito uzbuđuje prognanike.
Primjedbe na kakvoću hrane su brojne. Vjerojatno se oko jedna polovina hrane baci, dok pro-
gnanici u svojim sobama često spremaju hranu. Hrana je jednolična s puno riže i tijesta, meso je u

21
pravilu iz konzervi, dok svježeg mesa ima rijetko. Starije osobe, bolesnici i djeca ne dobivaju, ili vrlo
rijetko dobivaju mlijeko. Veći dio prognanika traži privatizaciju, dok se pojedinci toga plaše. Potreb-
no je odvojiti hotele i osoblje koje poslužuje prognanike od komercijalnog dijela Hotela „Liburnija“.
Radnicima, koji su do sada posluživali prognanike, daju otkaze, tako da prognanici moraju prati suđe,
čistiti zgradu i obavljati druge poslove. Traži se doplatak za djecu. Poljoprivrednicima umjesto prog-
naničke traži se mirovinska zdravstvena knjižica, participacija liječničke zaštite i lijekovi, zubarske
usluge, te dječji vrtić.
Dana 11. svibnja 1996. godine održan je sastanak s prognanicima u 10 sati u Njivicama, u
Hotelu „Peharček“. Iznijet je program Vlade o mirnoj reintegraciji. S ovim programom su upoznati i
prognanici u Malinskoj, u Hotelu „Tamaris“, te prognanici u Lovranu, u Hotelu „Splendid“. U
Regionalnom uredu za prognanike 15. svibnja 1996. godine održan je sastanak s predstojnikom ureda
Damirom Zorićem. Razgovaralo se o uvjetima življenja prognanika. Dana 25. svibnja posjet pro-
gnanicima u Hotelu „Palme“ u Opatiji, dok se isti dan posjetilo i Prognaničko naselje Blace.
Dana 10. i 11. rujna posjet prognanicima u Istri: Labinu, Puli, Poreču, Umagu, te Opatiji i
Lovranu. Prognanici su upoznati s aktualnim stanjem u Iloku, radom Poglavarstva i Gradskog vijeća
u pripremama za povratak. Govorilo se i o humanitarnoj pomoći. Sastanak vodila Blaženka Bolić,
zamjenica prognanika u Opatiji.
U Umagu posjećeno je Prognaničko naselje „Industrogradnje“, prognanici su smješteni u bara-
kama, pod je od dasaka, namještaj vrlo loš. Zimi se griju na peći za drva. Hrana je jednolična i loša.
Nema humanitarne pomoći, a manjkaju higijenske potrepštine. Smješteno je oko 45 Bapčana, protje-
ranih nakon „Bljeska“ u svibnju 1995. godine.
Dana 11. rujna 1996. godine u Lovranu, u Hotelu „Splendid“ održan susret s prognanicima. Na
sastanak je došlo oko 50 osoba. Voditelj je Darko Papak. Upoznajem prognanike s programom mirne
reintegracije, Vinko Bakula o uvjetima življenja, a o duhovnom životu fra. Flavijan Šolc.

Br. 50. U Lovranu Vinko Bakula, fra. Flavijan Šolc i Stipan Kraljević, 1996. g.

22
Br. 49. Lovran, obilazak prognanika 11. rujna 1996. g.

Br. 51. Ispred „Peharčeka“ 1996. g.

23
 Dana 11. rujna održan je sastanak u Opatiji, u Hotelu „Zagreb“. Nazočno oko 100 osoba, te
gospodin Pocrnić, voditelj Regionalnog ureda. Posjeti prognanicima su nastavljeni i 1997. godine.
Dana 1. ožujka 1997. godine obilazak prognanika u Crikvenici, Malinskoj i Njivicama.

Br. 40. Posjet prognanicima u Njivicama 1997. g.

U Hotelu „Park“ u Crikvenici saznajem da kuhaju dva obroka. Jedna hrana se priprema za
osoblje, policiju i vojsku, a druga za prognanike.
Dana 2. ožujka u Opatiji na sastanku nazočno oko 140, a u Lovranu 120 prognanika.
Dana 21. ožujka 1997. godine susret u Virovitici. U Slatini nazočno oko 15 prognanika.
Dana 22. svibnja susret s prognanicima u Varaždinu održan je u Županijskoj dvorani, a u 15
sati u Čakovcu, u prostorijama Katoličkog doma. Susreti s prognanicima su u organizaciji Zajednice
prognanika Hrvatske, ZPH. Nazočno 150 prognanih s područja Baranje.
Dana 26. ožujka sam u Vrsaru, Hotel „Fontana“. Tu su smještene tri obitelji iz Šarengrada. U
privatnim kućama smješteno 85 osoba. S hranom su zadovoljni. Na četiri sobe ima jedna kupaonica.
Poreč „Marina“ u naselju je 443 prognanika, 130 djece, 90 osoba je starije od 60 godina.
Prisutno sastanku 100 osoba. Dobro surađuju s poglavarstvom Poreča.
Novigrad, Depadans „Emona“, sastanak održan u 14 sati i 30 minuta. U naselju je 130 progna-
nika, na skupu je 50 Iločana. Smještena obitelj Vlatka Horvata, Antun Vražić, Pero Kolar, a iz
Mohova Luka Grbavac.
Umag, Hotel „Marina Punta“, sastanak održan u 19 sati. Voditelj Josip Palijan. U naselju je 320
prognanika, a na skupu 120. Smješteni su Iločani, među njima obitelj Stojanović i Dragić. Postoji
sukob prognanika s rukovoditeljima hotela. Hrana je vrlo loša.

24
 Rovinj 27. ožujka 1997. godine, odmaralište Murske Sobote, bungalovi. U naselju je 364 osobe,
na sastanku nazočno oko 100 Iločana. To je slovensko odmaralište pod upravom Hrvatske vojske.
Prognanici sami pripremaju hranu, a namirnice dobiju.
Pula, „Perojska šuma“, u vojnom objektu, u kućicama ima 170 prognanika iz Vukovara,
Lovasa, Bogdanovaca. Iz Mohova je Jurina, a iz Bapske Dermišek. Na sastanku nazočno 50 osoba.
Hrana im je izvrsna.
U Puli, u „Domu hrvatskih branitelja“ u 14,30 minuta održan je sastanak s prognanicima. Na-
zočno je 40 osoba. Među njima Jasna Kovač, Marija Suknović, Andrija Štimac. Izražavaju opće
nezadovoljstvo sa stanjem.
Rabac, Hotel „Hedera“ smješteno 370 prognanika, nazočno 80. Od Iločana Ivan Grgić bio je
direktor hotela, i sedam mjeseci nije dobio naknadu za prognanike.

POČASNI GRAĐANI GRADA ILOKA

Nakon izbora za Gradsko vijeće 1993. godine i osnivanjem Poglavarstva usvojeni su Statut i
drugi normativni akti. Donijeta je odluka o zastavi grada Iloka, koju Ilok nije nikad imao. Usvojeni
su stari grbovi Bapske, Šarengrada i Mohova. Grb grada Iloka iz 1525. godine prema crtežu Julija
Klovića usvojen je kao gradski grb, a 1999. godine kao povijesni grb, propisan za svečanu zastavu.
Gradsko vijeće je usvojilo prijedlog, da se 23. listopada obilježava Dan grada Iloka. Toga datuma
katolička crkva slavi sv. Ivana Kapistrana koji je umro u Iloku 1456. godine poslije bitke za obranu
Beograda od Osmanlija.

Br. 37. „Dani Iloka u Zagrebu“, susret s prognanicima 23. studenoga 1993. g.

25
 Za pružanje humanitarne pomoći prognanim Iločanima fra. Ferdo Posavec dobio je Zahvalnicu
Poglavarstva grada Iloka, 22. prosinca 1993. godine.

Br. 38. Trsat, proslava sv. Ivana Kapistrana, sv. misa u crkvi sv. Majke Trsatske 23. listopada 1994. g.:
Stipan Kraljević, o. Flavijan Šolc i gradonačelnik grada Rijeke Slavko Linić

Br. 39. Kapistranovo u Zagrebu 1995. g., Trnjanska broj 1.

26
 Gradsko vijeće donosi 2. veljače 1994. godine odluku o upotrebi grba i zastave grada Iloka, a
na 12. sjednici održanoj u Zagrebu 4. listopada 1995. godine, temeljem članka 11, Statuta grada Iloka
donosi Odluku o proglašenju gospodina Vladimira Šeksa, počasnim građaninom grada Iloka, čime
mu Gradsko vijeće iskazuje priznanje i zahvalnost za svekoliku ljubav i brigu tijekom Domovinskog
rata za pučanstvo iločkog kraja, potporu prognanima i za prenošenje istine o Republici Hrvatskoj.
Predsjednik Gradskog vijeća Vlatko Čobanković uručio je priznanje Vladimiru Šeksu, pred-
sjedniku Sabora 21. listopada 1995. godine u Zagrebu, na svečanosti povodom Kapistranova i Dana
grada Iloka. Tom prigodom, ovo značajno priznanje, Počasni građanin grada Iloka, uručeno je i go-
spodinu Gerhardu Huberu, predsjedniku župnog vijeća Liebocha i o. Reineru Fielenbachu, svećeniku
iz Fürta za višegodišnju opskrbu prognaničkom naselju Blace. Posebno priznanje su dobili: gospođa
Magdalena Paar iz Liebocha, te akademik dr. prof. Radoslav Katičić za privrženost zavičaju svojih
predaka koju iskazuje djelima. Tom prigodom su gradonačelnik grada Iloka Stipan Kraljević, dipl.
inž. i Ivica Prpić, načelnik općine Lovinac potpisali Povelju prijateljstva grada Iloka i Općine Lovi-
nac, koja je oslobođena u „Oluji“.
Povratkom u Ilok na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana grada Iloka 23. listopada
1998. godine proglašeni su počasni građani. Povelju počasnog građanina grada Iloka dobili su: Vesna
Škare Ožbolt, savjetnica Ureda predsjednika i predsjednica Nacionalnog odbora za uspostavu povje-
renja. Zatim Jadranka Kosor, potpredsjednica hrvatskog Sabora i Tomislav Supek, Iločanin iz Zagre-
ba, koji pruža veliku materijalnu i moralnu potporu Iločanima.

PROSVJEDI ISPRED UNPROFOR-a

Prognanici su često prosvjedovali pred zgradom UNPROFOR-a gdje su izgradili „Zid boli“, a
na svakoj cigli je upisano ime ubijene osobe. Mogu navesti prosvjed od 24. studenoga 1994. godine
upućen UNPROFOR-u u pisanom obliku:
Mi, stanovnici grada Iloka okupljeni na Tribini Poglavarstvo Iloka u organizaciji, Hrvatskog
žrtvoslovnog društva i Gradskog poglavarstva Iloka, dana 24. studenog 1994. godine u „Europskom
domu“ u Zagrebu, svojim glasom svjedočanstvima i potpisom podižemo sljedeću OPTUŽNICU protiv
neučinkovitosti UNPROFOR-a i Organizacije Ujedinjenih nacija koje predstavlja Boutros Ghali i
predstavnika na području grada Iloka.
Zbog neizvršavanja sporazuma o povratku prognanika, zaštite civilnog stanovništva i imovine
na području grada Iloka s naseljima Bapska, Mohovo i Šarengrad u vremenu od 15. svibnja 1992.
godine, kada je UNPROFOR u Istočnom sektoru preuzeo odgovornost zaštite do danas.
1. Zbog toga što je JNA pod zapovjedništvom generala Dragoljuba Aranđelovića dana 17. 10. 1991.
godine, a u nazočnosti europskih promatrača Huga Cunningama i Pera Kypriza s istočnog dijela
općine Vukovar, protjerala oko 8.000 Hrvata, Slovaka i drugih nacionalnih manjina.
2. Zbog toga što je i nakon okupacije ovog područja, a od 15. 5. 1992. i pod nadzorom UNPROFOR-a
nastavljeno etničko čišćenje, te je u 1992. godini protjerano oko 500 civila.
U 1993. godini protjerano je prema popisu 218 civila, dok stvaran broj iznosi oko 250. U 1994.
godini do danas protjerano je daljnjih 104 civila. (prilažemo popis protjeranih civila).
Dajemo imena obitelji najdrastičnijih slučajeva protjerivanja koje UNPROFOR nije zaštitio:
Kata i Stjepan Slanček, Ilok, M. Tita 64. od 10. 9. 1993. godine

27
 Anica Martinović, Ilok, Z. Sremeca 2. studeni 1993. godine
Katica Hazer i Ružica Bođanski, Ilok, Z. Jovina 81. 24. siječnja 1994. godine
Zora i Ana Posinak, Ilok, Bratstva i jedinstva bb. siječanj 1994. godine
Josipa Brbot i Marija Čobanković, Ilok, R. Končara 29. 15. 8. 1994. godine
Obitelj Evice Marković, Šarengrad, Radićeva 32. 2. 8. 1994. godine
Obitelj Josipa Libek, Šarengrad, Z. Sremeca bb. 2. 8. 1994. godine
3. Zbog toga što nisu zaštitili obitelji
Anice Tot s četvoro malodobne djece i Marije Marko, s dvoje malodobne djece koju su srpski
doseljenici iz njihovih stanova izbacili na ulicu.
4. Što nisu zaštitili niti je što poduzeto na otkrivanju zločinaca nad ubijenim civilima:
Anđa Lončar, 1926. Ilok, V. Nazora 118
Janko Cesnak, 1919. Ilok, Masarikova 28
Pero Miličević, 1961. Ilok, Z. Jovina 73
Josip Sabadoš, 1962. Ilok, Alvaluci 361
Zoran Urban, 1972. Ilok, M. Gupca 60
Franjo Hiža, 1939. Šarengrad, z. Sremeca
Janko Mahnjec, 1964. Ilok, I. G. Kovačića 156
Marija Marko, 1932. Ilok, Crvenkova strana bb
Ivan Marko, 1932. Ilok, Crvenkova strana bb
5. Zbog imovine, dragocjenosti i novca iz kuća preostalog hrvatskog stanovništva, strojeva iz
poduzeća, sječe drva, ubijanja plemenite divljači, rušenja oštećenih kuća i čitavih sela (Apševci,
Bogdanovci, Lipovac, Nijemci), i odnošenje u Vojvodinu, ubacivanja eksploziva u kuće, zbog
noćnih prijetnji telefonom i fizičkih zlostavljanja koja su svakodnevna pojava, a da ih predstavnici
UNPROFOR-a nisu zaštitili kao ni imovinu Hrvata.
6. Zbog toga, što nisu spriječili naseljavanje Srba u domove protjeranih Hrvata, koje takozvana
lokalna vlast putem „komesarijata za izbjeglice opštine Vukovar“ planski naseljava.
7. Zbog toga što predstavnici ruskog bataljuna nazoče raznim vojnim svečanostima 05.07.1994. g.
„Dan vojne bezbednosti RSK“ ili polaganju vijenaca „svim srpskim borcima koji su pali za srpstvo
od Kosovske bitke do današnjeg rata“, čime su narušili neutralnost ponašanja jedinica za zaštitu
UNPROFOR-a.
8. Zbog neučinkovitosti kontrole graničnih prijelaza prema Srbiji, koje obavljaju jedinice
UNPROFOR-a tako, da razna pomoć iz Srbije stalno pristiže na UNPA područje, a opljačkana
imovina se otuđuje.
9. Zbog toga što nisu razoružali paravojne srpske postrojbe i njihovo teško naoružanje stavili pod
svoju kontrolu.
10. Zbog toga što nisu zaštitili pljačkanje i uništavanje sakralnih objekata, zbog zabrane dolaska
svećenika iz slobodnog dijela Hrvatske u UNPA područje radi obavljanja svoje pastoralne misije
u UNPA područjima, zbog zabrane uporabe zvona na jedinoj teže neoštećenoj crkvi.
11. Zbog toga što nisu spriječili mobilizaciju Hrvata i Slovaka, koje se koristi kao prisilna radna
snaga kopanja rovova, sječu šuma, uz zlostavljanja i prisiljavanja na pjevanje četničkih pjesama,
čime su počinjeni zločini protiv međunarodnog prava i čovječnosti propustom, da su protiv

28
 optuženog i njegovog suradnika zbog utemeljene sumnje, počinili teške zločine, propustom, da
otvore istragu, provedu zakoniti postupak i optužene izvedu pred sud i kazne prema normama
međunarodnog prava.

U potpisu za stanovnike grada Iloka: Stipan Kraljević, Ivan Sabljić, Ljubica Vuletić, Krunoslav
Farkaš, Stjepan Gazafi, Darinko Brkić, Julije Kovačević.

ERDUTSKI SPORAZUM

Uspostavljanje hrvatske vlasti u Podunavlju nastoji se provesti mirnim putem. U tom smislu
vođeni su dugi pregovori. Rezultat pregovora je potpisivanje Erdutskog sporazuma o mirnoj reinte-
graciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema 12. studenoga 1995. godine. Potpise u ime Srba
dao je Milan Milanović, Republike Hrvatske Hrvoje Šarinić, uz nazočnost veleposlanika SAD-a Peter
Galbraitha i predsjedatelja „Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji“ Thorvalda Stoltenberga.
Mirna reintegracija umjesto jedne trajala je dvije godine uz stalno ponavljanje promatrača „step by
step“, odnosno „korak po korak“.
Koncem prosinca 1995. godine glavni tajnik UN-a imenovao je umirovljenog američkog gene-
rala Jacques Poul Kleina za upravitelja prijelazne uprave u Podunavlju. Uprava počinje radom 15.
siječnja 1996. godine u trajanju od jedne godine, ali na traženje jedne strane može trajati dvije godine,
što se i dogodilo.
Vlada Republike Hrvatske imenovala je tim za pregovaranje s prijelaznom upravom u sastavu:
dr. Ivica Kostović, potpredsjednik Vlade, Ivica Vrkić, predsjednik odbora, Mirko Tankosić, zamjenik,
Đuro Dečak, zapovjednik Hrvatske vojske na istočnoj bojišnici u Slavoniji, Branimir Glavaš, župan
Osječko-Baranjske županije, Vlado Ošust, župan Vukovarsko-Srijemske županije, Jure Kolak, grado-
načelnik Vukovara, Stipan Kraljević, gradonačelnik Iloka, Marko Kvesić, gradonačelnik Belog
Manastira, Dražen Švagelj, gradonačelnik Vinkovaca, Vlado Toličić, granična policija, Mato Šimić,
predsjednik zajednice prognanika.
Prva sjednica održana je u Osijeku 18. siječnja 1996. godine na kojoj je predsjednik Gerard
Fischer, direktor civilnih poslova UNTAES-a (UN Transitional Autority in Eastern Slavonia), iznio
program mirne reintegracije. Na sljedećoj sjednici odbora bio je Jacques Paul Klein, upravitelj privre-
mene uprave. Predstavnici županija i gradova izvijestili su gospodina Kleina o stalnom protjerivanju
lokalnog stanovništva i uništavanju imovine. U ime grada Iloka iznio sam podatke o progonstvu iz
opkoljenog Iloka, o razaranju crkve i oštećenju Franjevačkog samostana, zaštićene kulturne baštine,
te da fra Marko Malović, jedini katolički svećenik ne smije zvoniti ni za pogrebe, ni za misna slavlja.
Ujedno sam mu predao monografiju Iloka, gdje se nalaze i dijelovi teksta na engleskom jeziku o
progonstvu. Jacques Paul Klein je samo ukratko rekao: „Zvona će uskoro opet zvoniti“. Kada je 24.
veljače 1996. godine prvi put došao u samostan, kako u svojoj knjizi „Ostajemo u Iloku, Ilok u
Domovinskom ratu“ fra Marko Malović piše, pitao je kolika su oštećenja samostana i zvona.
Uskrs, 7. travnja 1996. godine prvi je put od početka rata proslavljen procesijom kroz dvorište
samostana i zvonjavom te su preostali katolici plakali od sreće. To je ganulo pozvane veleposlanike
iz Zagreba, te dr. Ivicu Kostovića, Ivicu Vrkića i većeg broja svećenika iz istočnog Srijema i Bačke.
Bio je to dobar znak, da dolazi neko drugo vrijeme.

29
 Prema „Erdutskoj rezoluciji o mirnoj reintegraciji“ uspostavljaju se:
- Policijske snage za Podunavlje. Na lokalnoj razini uspostavljena je Uprava u Iloku koja nadzire
Šarengrad, Bapsku, Mohovo, Opatovac, Lovas, Nijemce i Tovarnik. Šef ureda civilnih poslova do
15. siječnja 1997. godine bio je Göran Stigmer, te Antti Backtrom od 15. siječnja 1997. do 15.
siječnja 1998. godine. Pod njihovim nadzorom do 15. siječnja 1998. godine nalazila se i mješovita
policija.
- Civilna uprava UN-a. Direktor civilne uprave za Podunavlje bio je Gerard Fischer od 15. siječnja
1996. do 15. siječnja 1997. godine, te William Walker od 15. siječnja 1997. do 15. siječnja 1998.
godine.

Zamjenik direktora civilne uprave bio je Souren Seraydarian, Francuz koji je često dolazio u
Ilok i nastojao je stopirati brzinu reintegracije. Bio je vrlo tvrd pregovarač, ali nije mogao mijenjati
dogovorene odluke. Na lokalnoj razini Ured civilne uprave bio je u Iloku, i obuhvaćao područja
općina: Lovas, Tovarnik i Nijemci. Upravitelj ureda bio je Anatoliy Oliynyk, Ukrajinac, od 15.
siječnja 1996. do 15. siječnja 1998. godine. Prije rada u UN-u bio je veleposlanik Ukrajine u SAD-u.
Promjenom vlasti u Ukrajini gubi položaj. Bio je vrlo obrazovan, okretan, uporan i čvrst u procesu
vođenja mirne reintegracije.
- Izvršit će se razvojačenje područja. General Jacques Poul Klein je zapovjednik vojnih snaga UN-a
i Civilne uprave, što praktično znači, da je sva vlast u njegovim rukama
- Formirat će se zajednički odbori Hrvata, Srba i drugih nacionalnih manjina
- Formirat će se privremene policijske snage prema etničkom sastavu
- Provest će se izbori za lokalnu samoupravu
- Otvorit će se uredi za mirnu reintegraciju

U vrijeme mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja na odgovornim mjestima bili su:

- general Đuro Dečak, zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga na istočnoj bojišnici u Slavoniji
- general Dušan Lončar, zapovjednik srpskih paravojnih snaga
- Milan Milanović, predsjednik Skupštine Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema do 23. travnja
1996. godine
- Goran Hadžić, predsjednik Skupštine Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema od 23. travnja
1996. godine
- Vojislav Stanimirović, predsjednik Izvršnog veća oblasti Istočne Slavonija, Baranja i zapadnog
Srema.

Razmještaj vojnih jedinica UNTAES-a u Podunavlju počeo je u ožujku, a dovršen do konca

lipnja 1997. godine. Vojne jedinice sastavljene su od belgijskog i ruskog bataljuna, te jordanskih,
pakistanskih, ukrajinskih i slovačkih jedinica. Ukupno 5000 vojnika. Pored vojnih jedinica raspore-
đeno je 500 civilnih osoba UN-a te 680 pomoćnog osoblja: prevoditelji, vozači i drugi, uglavnom,
lokalno srpsko stanovništvo.
Uslijedio je najvažniji korak J. P. Kleina, a to je bilo razoružavanje srpskih paravojnih jedinica
i odlazak jedinica JNA s vojnom tehnikom u Srbiju, u periodu od 20. svibnja do 20. lipnja 1996.
godine. Uslijedilo je dragovoljno prikupljanje oružja, municije i minsko eksplozivnih sredstava
stanovništva, uz nadoknadu koju je plaćala hrvatska država. Predaja oružja civila trajala je do konca
srpnja 1997. godine.

30
 PRIPREME ZA POVRATAK

Istovremeno, u Poglavarstvu smo se pripremali za stvaranje uvjeta za povratak prognanika.

Zaposlenici u uredu grada Iloka u progonstvu 1995./1996. godine su:
- Stipan Kraljević, Zagreb, gradonačelnik
- Petar Čobanković, Vinkovci, dogradonačelnik
- Mato Batorović, Zagreb, muzej
- Sulejman Salihović, Labin, Centar za kulturu
- Vinko Bakula, Opatija, Socijalna skrb i Crveni križ
- Nevenka Brkić, Zagreb, tajnica ureda

Dana 6. veljače 1996. godine u Carinskoj upravi Republike Hrvatske s predsjednikom Josipom
Knezićem, dogovorena je uspostava pet graničnih prijelaza sa Saveznom Republikom Jugoslavijom:
Ilok - Bačka Palanka, Ilok - Neštin, Ilok - Ljuba, Ilok - Šid, te Bapska - Šid. O potrebi uključivanja
Iloka u elektrosustav Republike Hrvatske upoznali smo generalnog direktora Hrvatske elektroprivre-
de Damira Begovića 16. travnja 1996. godine. Mjesta Ilok, Šarengrad i Bapska, napajali su se u 20.
stoljeću električnom strujom iz Bačke Palanke. U prvo vrijeme, dok se ne izgrade dalekovodi do
Tovarnika i Opatovca, u Iloku će smjestiti dizel agregate i uspostavit će ured Elektre.
U kolovozu 1996. godine, u Iloku pod zaštitom UNTAES-a, upućen je Antal Onodi, prijeratni
djelatnik crpilišta, radi provjere stanja vodocrpilišta. Bunari u Mohovu i Bapskoj su dotrajali. U
Šarengradu nema vode zbog dotrajalosti bunara u Mohovu. Stanovnici koriste vodu iz starih bunara
u dvorištima. U Iloku crpke rade neprekidno zbog velikih gubitaka u mreži. Vodospremnik na krovu
dvorca Odescalchi je zahrđao i procurio, tako da se voda slijeva po zidovima. Tek u ljeto 1997. godine
bilo je moguće prespojiti cijevi na vodospremnik kod Principovca.
Dana 7. lipnja 1996. godine na granici Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, na
graničnom prijelazu Bajakovo postavljena je hrvatska carina i izvješena hrvatska zastava, dok je 1.
lipnja 1996. godine policija UN-a organizirala posjet za grupu predstavnika lokalne samouprave opći-
ni Nijemci. Posjet je trajao oko sat vremena. U selu je desetak stanovnika s razrušenim ili oštećenim
kućama, sve obraslo u šikaru. Dana 18. lipnja 1996. godine održana je Osnivačka skupština Crvenog
križa grada Iloka u Zagrebu.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman primio je Dana 21. lipnja 1996. godine na
Pantovčaku petnaestak predstavnika lokalne samouprave Hrvatskog Podunavlja. Sastanak je počeo u
točno zakazano vrijeme, Predsjednik se sa svima rukovao i naglasio da se sastanak snima. Zatražio
je da nazočni iznesu podatke o stanju na terenu, na okupiranom području, podatke o stradanjima i
broju prognanika. Pažljivo je saslušao pojedinačna izlaganja. Na kraju sastanka od nas je tražio, da
se reintegracija mora odvijati u strpljivoj i tolerantnoj atmosferi i da će svaki izgredi biti sankcioni-
rani.
Nakon sastanka predsjedniku sam uručio monografiju Grad Ilok: Bapska, Mohovo i Šarengrad,
a koju sam već ranije dao J. P. Kleinu. Sljedećeg dana, nazvala me tajnica kabineta s porukom Pred-
sjednika da i J. P. Kleinu predam knjigu. Iz te geste vidim znak o osobnoj angažiranosti Predsjednika
u provedbi mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja, te da je razmišljao o svakom detalju. Mali znak
pažnje u ophođenju s ljudima može imati veliko značenje! U monografiji se nalazi i članak na engles-
kom jeziku o progonstvu stanovnika Grada Iloka.

31
 Predstavnici Industrije nafte, INA-e i Naftne industrije Krajine, NIK-a, uz posredovanje civilne
uprave, u srpnju 1996. godine u Đeletovcima donijeli su odluku, da se nafta s naftnih polja odvozi u
INA-u u Republiku Hrvatsku, umjesto u Saveznu Republiku Jugoslaviju. Dana 28. srpnja 1996. go-
dine u Iloku je otvoren Matični ured za izdavanje osobnih dokumenata građanima Republike Hrvat-
ske, izbjeglicama i prognanicima. Dva djelatnika su u ured u Iloku dolazili iz Vinkovaca autom
UNTAS-a. Gužve pred uredom su velike, a poteškoće stvara što su matične knjige kod srpskih vlasti.
Smatram da je važno navesti sljedeće: U Narodnim novinama, Službenom listu Republike
Hrvatske, Zagreb, Broj 66., od 26. rujna 1996. godine objavljena je: Odluka o proglašenju Zakona o
potvrđivanju Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike
Jugoslavije, koju u cijelosti prenosim:

Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Sporazuma o normalizaciji odnosa između

Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije

Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Odluku o proglašenju Zakona o potvrđivanju Sporazuma o normalizaciji odnosa između
Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije.
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike
Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske
na sjednici 20. rujna 1996. g.
Broj: 01-96-1593/1
Zagreb, 24. rujna 1996. g.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O NORMALIZACIJI ODNOSA

IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE

Članak 1.
Potvrđuje se Sporazum o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike
Jugoslavije sastavljen 23. kolovoza 1996. godine u Beogradu u izvorniku na hrvatskom i srpskom
jeziku.

Članak 2.
Tekst Sporazuma o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike
Jugoslavije je na hrvatskom jeziku glasi:

SPORAZUM O NORMALIZACIJI ODNOSA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE

I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija (u daljnjem tekstu: Ugovorne stranke)
Svjesne svoje odgovornosti za uspostavu i održavanje mira i sigurnosti u regiji.
U želji da tome pridonesu normalizaciji međusobnih odnosa.
U cilju unapređivanja odnosa između svojih naroda i građana sporazumjele su se o sljedećem:

32
 Članak 1.
Ugovorne stranke poštuju jedna drugu kao neovisne, suverene i ravnopravne države u okviru
svojih međunarodnih granica.

Članak 2.
Svaka Ugovorna stranka, sukladno međunarodnom pravu, poštovat će suverenost, teritorijalnu
cjelovitost i neovisnost druge Ugovorne stranke. Ugovorne stranke potvrđuju da će provesti uređenje
svojih granica te razgraničenje samo međusobnim dogovorom, da će rješavati sporove mirnim putem
i suzdržavati se od prijetnji ili uporabe sile, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda. Ugovorne
stranke nastojat će jačati međusobno povjerenje, dobru volju i toleranciju te će surađivati u poticanju
mira, stabilnosti i razvitka u regiji.

Članak 3.
U roku od 5 dana po potpisivanju ovog Sporazuma, Ugovorne stranke uspostavit će pune
diplomatske i konzularne odnose. Ugovorne stranke odmah će podići razinu svojih postojećih
predstavništava na razinu veleposlanstava i razmijenit će veleposlanike.

Članak 4.
Ugovorne stranke suglasne su da međusobnim pregovorima riješe sporno pitanje Prevlake.
Time se pridonosi potpunoj sigurnosti dijela područja Republike Hrvatske, u regiji Dubrovnika i
dijela područja Savezne Republike Jugoslavije, u regiji Boko kotorskog zaljeva. Ugovorne stranke to
važno sporno pitanje riješit će međusobnim pregovorima u duhu Povelje Ujedinjenih naroda i
dobrosusjedstva.
Do postizanja međusobnog sporazuma o Prevlaci, Ugovorne stranke suglasne su poštovati
postojeći sustav sigurnosti, uspostavljen za promatranja Ujedinjenih naroda.

Članak 5.
Polazeći od povijesne činjenice da su Srbija i Crna Gora postojale kao neovisne države prije
stvaranja Jugoslavije, a imajući u vidu činjenicu da je Jugoslavija produljila međunarodnopravni
subjektivitet ovih država, Republika Hrvatska konstatira postojanje državnog kontinuiteta Savezne
Republike Jugoslavije.
Polazeći od povijesne činjenice postojanja različitih državnih oblika organiziranja Hrvatske u
prošlosti, Savezna Republika Jugoslavija konstatira postojanje kontinuiteta hrvatske državnosti.
Ugovorne stranke suglasne su da pitanja sukcesije SFRJ rješavaju na temelju pravila međuna-
rodnog prava o sukcesiji država, te sporazumno.

Članak 6.
Ugovorne stranke obvezuju se da se bez odgode ubrza proces rješavanja pitanja nestalih osoba,
pri čemu će obje Ugovorne stranke odmah razmijeniti sve raspoložive podatke o tim osobama.

Članak 7.
Ugovorne stranke osigurat će uvjete za slobodan i siguran povratak izbjeglica i prognanika u
njihova prebivališta, ili u druga mjesta koja slobodno izaberu. Ugovorne stranke osigurat će tim
osobama vraćanje u posjed njihove imovine, odnosno pravičnu naknadu.
Ugovorne stranke osigurat će potpunu sigurnost izbjeglicama i prognanicima koji se vrate.
Ugovorne stranke pomoći će ovim osobama u osiguravanju nužnih uvjeta za normalan i siguran život.

33
 Ugovorne stranke proglasit će opći oprost za sva djela počinjena u svezi s oružanim sukobima,
osim za najteže povrede humanitarnog prava koje imaju karakter ratnih zločina.
Ugovorne stranke poticat će dosljednu i cjelovitu provedbu Erdutskog sporazuma o Hrvatskom
Podunavlju.
Svaka Ugovorna stranka jamči jednaku pravnu zaštitu imovine fizičkih i pravnih osoba koje
imaju državljanstvo druge Ugovorne stranke, odnosno sjedište na području druge Ugovorne stranke,
kao onu koju imaju njeni državljani, odnosno njezine pravne osobe.
U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će
Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit će se
postupci ostvarivanja prava na pravičnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke.
U cilju provedbe obveza iz ovog članka osnovat će se u roku od 30 dana, od dana potpisivanja
ovog Sporazuma, zajednička komisija sastavljena od po tri predstavnika svake Ugovorne stranke.

Članak 8.
Srbima i Crnogorcima u Republici Hrvatskoj i Hrvatima u Saveznoj Republici Jugoslaviji
Ugovorne stranke jamčit će prava koja im pripadaju na temelju međunarodnog prava.

Članak 9.
Ugovorne stranke sklopit će, u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma,
poseban ugovor o socijalnom osiguranju koji će uključiti invalidsko, zdravstveno i mirovinsko osigu-
ranje, uključujući i isplatu mirovina. Ugovorne stanke sklopit će, po potrebi, i druge ugovore glede
rješavanja radnih i statusnih pitanja.

Članak 10.
Ugovorne stranke nastavit će suradnju u normalizaciji cestovnog, željezničkog, zračnog i
riječnog prometa na temelju načela uzajamnosti i dobrosusjedstva.

Članak 11.
Na ulazak, kretanje i boravak državljana i vozila jedne Ugovorne stranke na području druge
Ugovorne stranke primijenit će se unutarnji propisi koji vrijede za boravak i kretanje stranaca, bez
diskriminacije.

Članak 12.
Ugovorne stranke nastavit će unapređivati poštanske, telefonske i druge telekomunikacijske
veze.

Članak 13.
Ugovorne stranke, bez odgode, pristupit će sklapanju međusobnih ugovora iz područja gospo-
darstva, znanosti, prosvjete, zaštite okoliša, kao i drugih pitanja od zajedničkog interesa Ugovornih
stranaka.
Ugovorne stranke, bez odgode, sklopit će i sporazum o kulturnoj suradnji koji će uključiti
održavanje i obnovu kulturne baštine.

Članak 14.
Ovaj Sporazum sastavljen je u 2 (dva) izvornika, na hrvatskom i srpskom jeziku, pri čemu su
oba teksta vjerodostojna. Ovaj Sporazum privremeno se primjenjuje od dana potpisivanja, a stupa

34
na snagu kada se Ugovorne stranke međusobno diplomatskim putem izvijeste da su ga potvrdila
njihova nadležna tijela.

Sastavljeno dana 23. kolovoza 1996. godine u Beogradu

Za Republiku Hrvatsku dr. Mate Granić, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova, v. r.
Za Saveznu Republiku Jugoslaviju Milan Milutinović, ministar vanjskih poslova, v. r.

Članak 3.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 004-O 1 /96-O 1 /OS Zagreb, 20. rujna 1996. g.

Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske
Predsjednik Zastupničkoga doma Sabora akademik Vlatko Pavletić, v. r.

ILOK U VRIJEME POSJETA

Prve posjete prognanika organizirao je UNTAES s kombijima ili minibusima s oružanom

pratnjom. Na svim cestama koje su vodile na okupirano područje, na crtama razdvajanja bile su
postavljene vojne postaje UNTAES-a, utvrđene vrećama pijeska, bodljikavom žicom i rampom. Na
okupirano područje ulaziti su mogli samo uz specijalne propusnice, prvo na prijelazu kod Mirkovaca,
a kasnije i kod Nuštra i Marinaca. Zbog neodržavanja, na cestama su bile česte udarne rupe. Vegeta-
cija je obrasla ceste sa strane pa su vozila prolazila kao kroz tunel. Teško je bilo gledati prizore poru-
šenih naselja, osobito Vukovara, Bogdanovaca, Ilače, Tovarnika, te gomile smeća.
Stanje u Mohovu je bilo najpovoljnije. Kuće nisu namjerno rušene, ali zbog neodržavanja mno-
ge su oštećene. Na katoličkoj crkvi sv. Nikole Tavelića su oštećena vrata, prozori i odnesen inventar.
Šarengrad je pretrpio velika oštećenja prilikom granatiranja s lijeve strane Dunava 4. listopada
1991. godine. Tada je oštećena pravoslavna crkva Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila, toranj, krov i
zidovi, te krovovi mnogih kuća. Štete na pravoslavnoj crkvi sanirane su tijekom razdoblja od 1992.
do 1994. godine. Kuće s oštećenim krovovima su propadale sve do početka obnove 1998. godine.
Velika oštećenja pretrpjelo je skladište na Dunavu vlasništvo VUPIK-a, te se i danas nalazi u takvom
stanju. U katoličkoj crkvi svetog Petra i Pavla i samostanu, slike, kipovi svetaca i drugi inventar u
crkvi su oštećeni ili otuđeni.
U objektima na Pajzošu od 1991. do 1996. godine bile su smještene srpske paravojne postrojbe,
tzv. crvene beretke. Prilikom odlaska u lipnju 1996. godine miniranjem su uništili Titovu vilu te ostale
gospodarske objekte. Od dva podruma ukopana u zemlji sa zgradom za preradu, kapaciteta oko 100
vagona vina, ostali su samo krateri. Upravna zgrada, crkva obitelji Eltz, osam stanova, staje za gove-
da, te poljoprivredna mehanizacija i skladišta do temelja su razoreni.
Vinogradi i voćnjaci su minirani, tako da su i danas jednim dobrim dijelom neobrađeni.
Slično kao i Šarengrad i Bapska je pretrpjela velika oštećenja na kućama prilikom napada JNA
sa šidske strane 4. listopada 1991. godine. Međutim, daleko veće štete, osobito na novim kućama,
nastale su 1996. i 1997. godine prilikom odlaska srpskog stanovništva. S kuća je skidano sve što se

35
moglo odnijeti: crijep, letve, grede, prozori, vrata, parketi. Na ovakav način demolirane su gotovo sve
nove kuće u Bapskoj ali dobrim dijelom i u Šarengradu i Iloku. Oko deset kuća je do temelja srušeno
i zapaljeno. Novi pogon tvornice „Unikum“ u Bapskoj je razoren, a strojevi odneseni.
Na katoličkoj crkvi svetog Jurja je uništen krov, gornji dio tornja, granatom probijen zid iza
oltara, unutrašnjost crkve potpuno demolirana, kao i sva vrata i prozori. Župni dvor je potpuno uništen
kao i druge pomoćne prostorije. U turističkom naselju „Lovka“ kod Iloka zidani objekt restorana je
oštećen granatiranjem, a 29 drvenih kućica je rastavljeno i odneseno u Srbiju. Restoran „Dunav“ u
Iloku je potpuno demoliran, tako da su ostali samo zidovi. Na Dvorcu su popucali zidovi zbog naru-
šene statike od vode koja je istjecala iz oštećenog vodospremnika na tavanu Dvorca. Na katoličkoj
crkvi svetog Ivana Kapistrana minirana su ulazna vrata, kojom prilikom su oštećeni vitraji na prozo-
rima. Granatiranjem je oštećen i toranj. Tijekom okupacije jako je oštećena kapelica svetog Ivana
Nepomuka na tržnici u Iloku, kao i kapelica u Šarengradu na križanju za Pajzoš.

Br. 3. Kapelica sv. Ivana Nepomuka na tržnici 15. svibnja 1997. g.

Porušeni su svi križevi u naseljima Iloku, Šarengradu i Bapskoj te na križanjima poljskih pute-
va. Razoreni su gospodarski objekti u vinogradima Principovac. Stoljetne šume su dijelom posječene,
a visoka jelenska divljač pobijena. Većim dijelom uništena je ograda lovišta „Šumarija Ilok“. Mnoge
oranice udaljenije od naselja ostale su neobrađene. Kroz mnoge kuće prošlo je više izbjegličkih
obitelji. Prilikom selidbe svi su odnosili što se moglo odnijeti: namještaj, posteljinu, peći, radijatore,
priručni alat, poljoprivredne strojeve i traktore. Kako bi se spriječilo odnošenje imovine odmah nakon
dolaska Gradskog poglavarstva u Ilok, izdavane su potvrde s popisom stvari koje se odnose preko
državne granice, uz prethodnu suglasnost vlasnika kuće iz koje se raseljena obitelj iseljava. Potvrde
se čuvaju u Gradskom poglavarstvu.

36
 Od 11. do 13. srpnja 1996. godine UNTAES je organizirao seminar za lokalnu samoupravu o
mirnoj reintegraciji. Izbori za lokalnu samoupravu bili su zakazani za prosinac 1996. godine, ali su
na pritisak srpske strane u više navrata odgađani. Dana 19. kolovoza 1996. godine dobili smo izvješće
potpredsjednika Vlade Ivice Kostovića, da je Jaques Paul Klein odobrio postupni povratak prognani-
ka. Za Ilok je odobrio dvadeset obitelji kao pilot program o povratku, što nije ostvareno.
Civilnoj samoupravi uputili smo zamolbu, da grupa Bapčana, posjeti, 8. rujna 1996. godine za
Malu Gospu, Bapsku. Posjet nije odobren. Kasnije je upućena zamolba za posjet Iloku 23. listopada
1996. godine na Kapistranovo, te je i ta zamolba odbijena. U rujnu 1996. godine počinje obnova
Lipovca koji je razrušen i bez stanovnika. Isto tako, od rujna 1996. godine u Podunavlju počinje popis
birača za najavljene lokalne izbore. Od listopada 1996. godine na granici s okupiranim područjem
pored srpske milicije nalaze se i djelatnici CIVPOL-a UN-a.
Za Kapistranovo 23. listopada 1996. godine misu u Iloku predvodio je mons. Ćiril Kos uz
asistenciju oca Marina Srakića, oca Luku Strugara i uz nazočnost preostalih katolika. Za katolički
blagdan Svi Svete posjet groblju u Iloku opet nije odobren. Prvi posjet grupe od petnaest prognanika
Iloku, svojim kućama i rodbini dogodio se 26. studenoga 1996. godine. Posjet je trajao svega jedan
sat. Do Božića je odobren još jedan posjet Iloku.
U studenom 1996. godine uputio sam pismenu zamolbu Civilnoj upravi da dozvoli stalni
povratak Iloku fra. Ferdi Posavcu kako bi bio ispomoć fra. Marku Maloviću, koji već šest godina bez
odmora skrbi o samostanu i preostalim Iločanima, bez obzira na vjeru i naciju. Ovaj povratak izravno
je odobrio J. P. Klein. Ubrzo fra. Ferdo Posavec dobiva poziv da dođe 10. prosinca 1996. godine u
Vinkovce, gdje ga je čekao vozač CIVPOL-a.
Konačno, na našu pismenu zamolbu, odobren je posjet članovima Gradskog poglavarstva i
Gradskog vijeća od četrdeset i tri osobe, da na Badnjak 24. prosinca 1996. godine posjete Ilok, odnos-
no Franjevački samostan. Ranije smo dostavili popis osoba. Za Matu Brletića, zapovjednika policije
1991. godine, lokalna srpska vlast u Iloku tražila je od CIVPOL-a zabranu dolaska, što su i učinili.
Na popisu osoba bili su: gradonačelnik, članovi Gradskog poglavarstva, Gradskog vijeća i drugi. U
Vinkovcima tog dana dočekala su nas dva kombi vozila UNTAES-a uz pratnju CIVPOL-a. Preko
Nuštra i Vukovara došli smo do ulaza u Ilok. Vozači i pratnja oko 10 minuta su nešto raspravljali i
umjesto da krenemo ravno prema samostanu, vozili smo se zaobilazno kroz: Fruškogorsku, Strossma-
yerovu i Radićevu ulicu, i stali pred upravnu zgradu bivšeg „Agrokomerca“. Tu nas je dočekalo
nekoliko naoružanih vojnika UNTAES-a, uz prevoditeljev zahtjev da brzo izađemo iz vozila i brzim
se koracima uz stepenice uputimo u samostan. Tko poznaje strminu tih stepenice može znati, kako to
djeluje na disanje i rad srca, osobito što je među nama bilo i nekoliko starijih osoba. Razlog zaobilaz-
nom dolasku ubrzo smo saznali. Kod pošte su nas čekali srpski prosvjednici, kako bi spriječili dolazak
„100 ustaša s gradonačelnikom Stipanom Kraljević na čelu i plašili srpsku decu“, kako je stajalo na
letku. Ubrzo su prosvjednici saznali da smo došli u samostan. Pojedinci su razvalili sjeverna vrata
samostana, ušli u sakristiju i bacali stvari po podu. Policija UNTAES-a je djelomično smirila situa-
ciju. Za vrijeme mise neki su ušli u crkvu i počeli prijetiti. Reagirali su i vjernici i misa je nekako
privedena kraju. Vjernici Iloka i mi „gosti“ morali smo čekati u samostanu dok ne stigne pojačana
zaštita. Vrlo brzo došao je general J. P. Klein iz Vukovara s vojnim jedinicama UNTAES-a. Sa sobom
je poveo i predsjednika SAO Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema Gorana Hadžića. Na izlazu
iz dvorišta vidjeli smo J. P. Kleina i Gorana Hadžića, te vojno osiguranje. Već nakon 50 metara vožnje
pa sve do pošte kamenjem i ciglama prosvjednici su bacali i razbijali kombi vozila. Ipak, nije bilo
povrijeđenih. Prisutni vjernici, koji su se kasnije uputili svojim kućama, prošli su gore. Kasnije su
napali i njihove kuće.

37
 Od siječnja 1997. godine, pored milicije SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, koja se
nalazila u stanici milicije u Iloku, u bungalove kod dvorca dolazi 34 policajca Republike Hrvatske.
Vlada Republike Hrvatske im plaća smještaj i prehranu. Za svaki dan po osobi 50 njemačkih maraka
lokalnoj firmi „Agrokomerc“. Bio je to početak stvaranja mješovite policije prema nacionalnom
sastavu stanovništva.

IZBORI ZA DRUGI SAZIV GRADSKOG VIJEĆA

Dana 5. veljače 1997. godine „srpski parlament“ u Vukovaru raspravljao je o izlasku Srba na
predstojeće izbore. Goran Hadžić, predsednik srpske Oblasti Istočna Slavonija, Baranja i zapadni
Srem sastao se u Beogradu s predsjednikom Socijalističke partije Srbije i SRJ Slobodanom Miloše-
vićem koji ga je savjetovao da Srbi ostanu u Podunavlju i izađu na izbore. Isti stav zastupao je i
Vojislav Stanimirović. Goran Hadžić bio je protiv održavanja izbora. Konačno, u veljači 1997. godine
Vlada Republike Hrvatske uz prethodni dogovor s J. P. Kleinom raspisuje izbore za lokalnu samou-
pravu 13. travnja 1997. godine. Dana 6. veljače 1997. godine u Vinkovcima je održan sastanak gra-
donačelnika i načelnika općina: Vukovar, Ilok, Tovarnik, Nijemci, Lovas, Bogdanovci s Anatoliyjem
Oliynykom, Civilna uprava, s temom „Pripreme za lokalne izbore“.
Dana 7. veljače 1997. godine u Iloku je održan „miting Srba“, a takvih prosvjeda bilo je i u
drugim dijelovima Podunavlja. Najvažniji zahtjevi su: traženje dvojnog srpskog i hrvatskog držav-
ljanstva, bojkot izbora, da svi zaposlenici i poslije izbora nastave dobivati plaće, jedinstvenu županiju
za Srbe, izuzimanje služenja vojnog roka i kulturnu autonomiju. Kako bi uskladili razne stavove,
Vojislav Stanimirović i Milorad Pupovac 5. ožujka 1997. godine osnivaju Samostalnu demokratsku
srpsku stranku, SDSS. Dana 11. ožujka 1997. godine na održanoj skupštini Vojislav Stanimirović je
izabran za predsjednika, dok je njegov protukandidat zatim napustio sjednicu.
Biračko pravo imaju svi građani Republike Hrvatske koji su bili na popisu za izbore 1991.
godine. U Podunavlju pridošli Srbi moraju se izjasniti hoće li glasovati za liste mjesta boravišta, ili
prebivališta. Doseljeni Srbi iz drugih republika moraju se tamo vratiti ili zatražiti azil. Birači moraju
imati osobnu iskaznicu. Međunarodna zajednica zahtijeva od Republike Hrvatske da osigura Srbima
naseljenim u Podunavlju prihvatljiv program povratka u svoje kuće, obnovu kuća i druge potpore, da
mogu utemeljiti Srpsko vijeće općina savjetodavnog karaktera, kao i autonomiju školstva, te nastavak
radnog odnosa u javnim ustanovama i trgovačkim društvima.
Dana 21. ožujka 1997. godine u Vukovaru, uz suglasnost generala J. P. Kleina i Davorina
Mlakara, Ministarstvo uprave Republike Hrvatske imenovalo je izborno povjerenstvo.
Za grad Ilok imenovani su:
- Ivan Vladić član, Željko Đerđ zamjenik (hrvatski članovi)
- Vladimir Knapček član, Marija Rumenčić zamjenica (slovački članovi)
- Dušan Sladić član, Marijana Rapšić zamjenica (srpski članovi)
Izaslanik UN-a bio je Dominiqu Feron.

Tijekom ožujka 1997. godine u progonstvu održani su izborni skupovi u mjestima diljem Repu-
blike Hrvatske, s ciljem da se masovno dođe na izbore što se i dogodilo. Biračka mjesta uspostavljena
su u 45 gradova i općina gdje su smješteni prognanici. Na okupiranom teritoriju izborna mjesta su
bila: četiri u Iloku, po jedno u Šarengradu, Mohovu i Bapskoj.

38
 Dana 31. ožujka 1997. godine 20 članova županijskog odbora HDZ-a Vukovar, uz prethodni
dogovor s Civilnom upravom, organizira posjet okupiranom Vukovaru i hotelu „Dunav“, drže Pred-
izborni skup, nazočni su gradonačelnici Vukovara i Iloka te načelnici općina i predsjednici odbora
HDZ-a.

Br. 10. Delegacija HDZ na konferenciji za tisak u Vukovaru 31. ožujka 1997. g.

Ubrzo su za ovaj sastanak saznali i Srbi u Vukovaru, a osiguranje UNTAES-a je bilo malobroj-
no. Na izlasku iz dvorane do autobusa gađani smo kamenjem, a bilo je i osobnih okršaja. Na autobusu
su razbijena sva stakla. Pozvana su oklopna vozila i pretrčavanje u njih ponovno je popraćeno
kamenovanjem. Oklopna vozila pri prolasku uskim ulicama su također kamenovana. Dovezli su nas
do hangara kod Veleprometa i nakon smirivanja situacije prevezli u Vinkovce.
Popis birača u okupiranom Iloku trebao je biti završen do 5. travnja ali su pojedinci upisivani i
14. i 15. travnja, na dan izbora, jer su tu izbori bili produženi. Dana 4. travnja 1997. godine u Iloku
je održan zajednički sastanak Biračkog odbora sastavljenog po ključu: Hrvati, Srbi, Slovaci. Pred-
sjednik izbornog povjerenstva bio je Željko Đerđ (Hrvat), pravnik koji je organizirao biračka mjesta
u Iloku i diljem Domovine.
Dana 13. travnja 1997. godine održani su izbori u Republici Hrvatskoj i Podunavlju, koji su na
zahtjev generala J. P. Kleina u Podunavlju produženi i na 14. i 15. travnja 1997. godine.
Rezultate izbora Vlada RH objavila je 17. travnja 1997. godine. Na izborima u Iloku sudjeluju
samo dvije stranke HDZ i SDSS. Većinu je dobio HDZ sa 70,62 % a SDSS 29,38% glasova. Kako
Gradsko vijeće Iloka ima 26 članova, po rezultatima HDZ dobiva 20, a SDSS 6 članova.
Dana 17. travnja 1997. godine održan je u Zagrebu sastanak predstavnika Zajednice prognanika
Hrvatske i potpredsjednika Vlade dr. Ivice Kostovića.

39
 Br. 45. Potpredsjednik Vlade dr. Ivica Kostović i Zajednica prognanika Hrvatske, Zagreb,
17. travnja 1997. g.

Br. 6. Oproštajna sjednica Prvog saziva Gradskog vijeća grada Iloka, Zagreb, Boćarski dom,
29. travnja 1997. g.

Dana 30. travnja 1997. godine u Vinkovcima je održan sastanak s Anatoliyjem Oliynykom,
civilnim upraviteljem za grad Ilok i općine: Lovas, Tovarnik i Nijemci. Sastanku su nazočili Stipan
Kraljević, gradonačelnik Iloka, te načelnici Željko Cirba, Marinko Beljo i Ivica Klem, radi dogovora
o održavanju utemeljiteljske sjednice gradskih i općinskih vijeća, te poglavarstva i sastanka s pred-
stavnicima SDSS-a.

40
 Na sjednici Gradskog odbora HDZ-a u Zagrebu 6. svibnja 1997. predloženi su kandidati za
pojedina mjesta u upravi. Za predsjednika Gradskog vijeća predložen je Vlatko Čobanković, dipl.
oec, za zamjenika Ivan Plazonić dipl. oec, za gradonačelnika Stipan Kraljević, dipl. inž. i za zamje-
nika gradonačelnika Mato Brletić, dipl. kriminalist. Dana 13. svibnja 1997. godine u Iloku, u prosto-
rijama SDSS-a (ukrašenog s srpskom zastavom i slikama) Anatoliy Oliynyk organizirao je sastanak
predstavnika HDZ-a i SDSS-a radi konstituiranja gradske samouprave. Kao i na druge sastanke do-
lazili smo UNTAES-ovim vozilima iz Vinkovaca, sve dok se nismo vratili u Ilok. Na ovom sastanku
sudjelovali su: Stipan Kraljević, Vlatko Čobanković, Mato Brletić, Ivan Juroš i Željko Đerđ (HDZ),
te Žarko Borčić, Đuro Ćulibrk, Pero Božić, Dragan Grahovac, Mirko Žigić i Stevo Crnobrnja (SDSS),
uz nazočnost Anatolyja Oliynyka. Nakon duže rasprave i s obzirom na rezultat izbora, uz podršku A.
Oliynyka postignut je dogovor, da se na osnivačkoj sjednici Gradskog vijeća podrži prijedlog da
Vlatko Čobanković bude kandidat za predsjednika Gradskog vijeća, a Stipan Kraljević kandidat za
gradonačelnika. HDZ nije prihvatio da oba zamjenika budu iz redova SDSS-a.

Br. 31. U samostanu Željko Đerđ, ?, Stipan Kraljević, Ivica Vrkić i Anatoliy Oliynyk 13. svibnja 1997. g.

Na sljedećem sastanku 20. svibnja 1997.prihvaćen je prijedlog da jedan od dva člana zamjenika
Gradskog vijeća bude iz redova SDSS-a, kao i jedan od dva člana zamjenik gradonačelnika. SDSS
traži da njihov zamjenik gradonačelnika bude u radnom odnosu, što je neprihvatljivo zbog proračuna.
Naši zamjenici su volonteri, kao i članovi Poglavarstva. Za konstitutivnu sjednicu utvrđen je datum
23. svibnja 1997. godine. Predstavnici SDSS-a i dalje uporno traže profesionalno mjesto za zamjenika
gradonačelnika.
U Vinkovcima smo dogovorili da se u Iloku u prizemlju Dvorca uredi i ukrasi dvorana, Postavi
zastava Republike Hrvatske i grb Iloka, na zidu slika predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje
Tuđmana, i pusti glazbena snimka himne „Lijepa naša domovino“. Dana 23. svibnja na sjednici je
sudjelovalo 20 vijećnika HDZ-a i 6 vijećnika SDSS-a. Gosti sjednice bili su: Ivica Vrkić, (predsjednik
Vladinog ureda za mirnu reintegraciju), Vlado Ošust, (župan Vukovarske-srijemske županije), Josip
Dujić, (predsjednik županijske skupštine), Karlo Karačić, gradonačelnik Osijeka, Ivan Juroš, (zamje-

41
nik ministra poljoprivrede), Petar Čobanković, (član županijskog odbora HDZ-a Vukovarsko-srijem-
ske županije), Željko Đerđ, (predsjednik Izbornog povjerenstva), Dragan Papac, (predsjednik HDZ-a
Vukovarsko-srijemske županije). Gosti su i: Stanko Penavić iz Berka, Kata Tomljenović, tajnica Žu-
panije iz Vinkovaca, Petar Mlinarić, predsjednik HDZ-a iz Vukovara, Josip Šarić iz Otoka, Nevenka
Brkić, tajnica i Medo Orlando. Mile Soldo zadužen je za uređenje i ozvučenje dvorane. Kako je to
bila Prva osnivačka sjednica u Podunavlju, bili su i mnogi predstavnici medija: HINA, HTV, VTV
(Vinkovačka TV), Večernji list, Glas Slavonije, Vjesnik, Iločki list, Vukovarski radio, Radio Bačka
Palanka. Nazočni su bili promatrači UNTAES-a: Patrick Folliard (Irac), Deitrich Schiel (civilni
poslovi), Nannette Ahmed (civilni poslovi), Anatoliy Oliynyk i Alleman (Švicarac).
Na početku sjednice izvedena je hrvatska himna koju su s oduševljenjem otpjevali vijećnici
HDZ-a i većina gostiju. Sjednicu je otvorio župan Vlado Ošust. Kao najstariji vijećnik daljnji tijek
sjednice vodio sam do izbora gradonačelnika. Za predsjednika Gradskog vijeća izabran je Vlatko
Čobanković (HDZ), za zamjenika Ivan Plazonić (HDZ) i Ratko Subotić (SDSS). Za gradonačelnika
je izabran Stipan Kraljević. Članovi Gradskog vijeća su iz HDZ–a: Pero Ćorić, Stanko Bošnjak,
Stjepan Tomašić, Tomo Grgić, Zdenka Karamatić, Valentina Vig, Milan Soldo, Željko Rogić, Ivan
Sabljić, Ivan Purić, Željko Božinović, Ivan Mršić i Marko Ćorić. Iz SDSS-a su: Žarko Borčić, Đuro
Ćulibrk, Pero Božić, Dragan Grahovac, Mirko Žigić i Stanko Crnobrnja. Zbog neusuglašenih stavova
izbori za zamjenika gradonačelnika i članove poglavarstva ostavljeni su za drugu sjednicu. Izabrani
su odbori za izbor i imenovanja: Mandatni odbor, Odbor za Statut i Poslovnik Gradskog vijeća. SDSS
je zatražio stanku zbog toga što nije izabran zamjenik gradonačelnika te će iduću sjednicu bojkotirati.
Prigodnim riječima vijećnicima i gostima obratili su se predsjednik Gradskog vijeća, gradonačelnik,
župan, Petar Čobanković i Ivica Vrkić.
Povodom Dana Državnosti je upućena pozivnica i gradonačelniku Grada Iloka.

Br. 46. Pozivnica povodom Dana Državnosti 1997. g.

„Predsjednik Republike Hrvatske i gospođa Tuđman sa zadovoljstvom pozivanju
gospodina Stipana Kraljevića, na Svečano primanje, u prigodi Dana Državnosti.
Predsjednički dvori, Pantovčak 271. Četvrtak, 29. svibnja 1997. godine u 17,30 sati.“

42
 MEĐUVLAŠĆE

Od početka lipnja 1997. godine mješovita policija počinje sve bolje kontrolirati granicu kod
Iloka prema Saveznoj Republici Jugoslaviji, kod mosta prema Bačkoj Palanci, zatim prema Neštinu,
Ljubi i Šidu, te granicu kod Bapske prema Šidu. Povratak prognanika još nije moguć, nego samo
dogovoreni posjeti. Na graničnoj liniji kod Nuštra, Marinaca i Mirkovaca nalaze se UNTAES postaje
kao i policijske jedinice. Mandat UNTAES snaga trebao je prestati 15. srpnja 1997. godine, ali je na
traženje srpske strane odgođen za 15. siječnja 1998. godine.
Dana 4. lipnja 1997. godine predstavnik međunarodne federacije Crvenog križa Jonathan Hin-
chiffe, Damir Čižmek, opunomoćenik Hrvatskog Crvenog križa, Zdravko Balenović, Ministarstvo za
rad i socijalnu skrb, Ante Slišković, Vukovarsko-srijemska županija, te Anatoliy Oliynyk i Patrick
Folliard došli su u Ilok radi utvrđivanja lokacije za izgradnju Staračkog doma. Iako je sastanak zaka-
zan ranije, vrata Vinarije Ilok, iza kojih se nalazi građevinska površina, su zaključana, a čuvar nije
dozvolio ulazak. Nakon ovog događaja otišli smo u zgradu nekadašnjeg Kotarskog suda, sagrađenu
1914. godine, u kojoj je bila do 1990. godine Mjesna zajednica, a tijekom okupacije se nalazila
„Krajinska vojska“. Zgrada je potpuno zapuštena. U jednoj sobi je smješten Ured za izdavanje osob-
nih isprava: domovnica, osobnih iskaznica i putovnica. Ova zgrada je najpovoljnije rješenje za smje-
štaj ureda Poglavarstva grada Iloka.
Zajedno s tajnikom Željkom Đerđom i vijećnikom Ivanom Sabljićem, te Anatoliyem Oliyny-
kom i Patrickom Folliardom odlazimo na sastanak u Donji grad, u prostorije SDSS-a, (danas je u toj
zgradi poslovnica FINE) gdje su bili Boško Jovanović, Mirko Žigić i Žarko Borčić. Oni prosvjeduju
zbog planirane gradnje Doma za starije i nemoćne u Iloku, jer smatraju da će se na umjetan način
povećati broj Hrvata. Traže da se Dom gradi u mjestu s većinskim brojem srpskog stanovništva. Traže
da Ministarstvo rada i socijalne skrbi financira Starački dom u Šarengradu s oko 160 korisnika i
osoblja, a nalazi se u bivšem Domu sestara Karmelićanki. Navedena zgrada ima vlasnika i nije predvi-
đena za drugu namjenu, a financiranje će se odvijati prema zakonu. Na moje traženje da se u slobodne
kuće omogući povratak prognanika, srpski predstavnici su odgovorili, da u te kuće treba useliti
izbjeglice koje se nalaze u SR Jugoslaviji. Žarko Borčić kaže: „Mi želimo ovdje ostati, a vi želite da
mi odemo. Možemo se seliti samo kada Republika Hrvatska izgradi nama kuće ili možemo kolektivno
iseliti nakon nadoknade imovine.“ Zahtijevaju da se u Poglavarstvo imenuje 70% Srba, jer sada u
Iloku ima 70% srpskog stanovništva. Traže isplatu mirovina, pomoć gospodarskim firmama, kako bi
mogli isplaćivati plaće kao i otvorenje banke.
Istog dana 4. lipnja, u 15 sati održali smo sastanak s predstavnicima Slovaka, među njima su:
Đuro Kukučka st., Miroslav Poniger, Samuel Hviezd, Samuel Liptak, Samuel Velko, Janko Menđan
i Vladimir Mučaji, i izvijestili ih, da će u Gradskom vijeću biti dva predstavnika Slovaka.
Tog dana od 16 do 17 sati obišli smo vinograde na cesti prema Šidu i graničnu postaju. Na
povratku obišli smo Lovku gdje su prije rata bili bungalovi, a sada je šikara. Svratili smo na Pajzoš
kod Bapske gdje je bila Titova vila, crkva, gospodarske zgrade i dva vinska podruma ukopana u
brijegu. Sve je razoreno. Vratili smo se u Vinkovce kroz većinski srpska naselja: Trpinju, Bobotu i
Pačetin, u kojima nije bilo razaranja.
Dana 6. lipnja 1997. godine zajedno s Vinkom Bakula posjetio sam predstojnika Ureda za
prognanike i izbjeglice Lovru Pejkovića, da bismo dogovorili obnovu kuća, procjenu oštećenih kuća,
prijavu o šteti na imovini i podnošenje zahtjeva za povratak, kao i o povratku i smještaju u društvene
prostorije radi poslova na obnovi i poljskim radovima.

43
 Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman 8. lipnja 1997. organizirao je vlak mira
Zagreb-Vukovar. Pozvani smo Petar Čobanković i ja iz Iloka. U osiguranju vlaka na dionici Nuštar–
Vukovar sudjelovali su i mnogi policajci iz Iloka. U „Vlaku mira“ od 21 vagona, bile su značajne
osobe iz cijele Hrvatske. Ispred razorene zgrade željezničke stanice Predsjednik je pozvao na prašta-
nje i suživot za sve one koji nisu počinili ratne zločine. Na dolasku vlak je kamenovan od grupe
prosvjednika, a na odlasku jedan prosvjednik je pokazao stražnjicu.

OTVOREN URED POGLAVARSTVA U ILOKU

Dana 15. lipnja 1997. godine Željko Đerđ organizirao je grupu radnika (Dragutin Vig, Tomo
Pajić, Stjepan Kotrba) za uređenje tri prostorije u prizemlju zgrade današnjeg Poglavarstva. Sve su
očistili, okrečili, postavili brave, priključili telefon, popravili prozore, pronašli stolove i stolice i
dopremili ih. Sve je bilo gotovo do 18. lipnja kada je bilo useljavanje u prostorije sa stolom i stolicom
i radnom torbom. U ured su sa mnom došli Vlatko Čobanković i Željko Đerđ u 11 sati. Toga dana u
12 sati u Matičnom uredu održano je prvo vjenčanje po zakonu Republike Hrvatske. Vjenčali su se
Vlatko Mučaji i Snežana Biber. U ime grada mladence smo darovali kristalnom vazom, a goste i
novinare čašom pjenušca.
Druga sjednica Gradskog vijeća održana je u dvorcu 20. lipnja u 14 sati. Sjednici je bilo nazočno
24 vijećnika. Izostanak je opravdala Zdenka Karamatić (HDZ) i Žarko Borčić (SDSS). Stipan Kralje-
vić, zbog svoje funkcije gradonačelnika daje ostavku u Gradskom vijeću, te u Gradsko vijeće dolazi
Vladimir Sič. Na sjednici je prihvaćena izmjena Statuta s 18 glasova za i 5 glasova SDSS-a protiv.
SDSS je odbio podržati izmjene, jer na vrijeme nisu dobili na uvid promjenu kojom se predviđa ime-
novanje dva dogradonačelnika umjesto jednog, kako je bilo najavljeno ranije. Od dva dogradonačel-
nika izabran je jedan, Mato Brletić s volonterskom dužnosti. Iz redova SDSS-a nije izabran nitko jer
su napustili sjednicu, iako je predložen Pero Božić koji je bio ravnatelj Osnovne škole u Šarengradu
i primao plaću.
Dana 23. lipnja donijeta je odluka o otvaranju Zavoda za platni promet ZAP-a, ispostava u
Iloku. Trgovačka društva se moraju registrirati u Trgovačkom sudu u Osijeku, a djelatnici bez Jedin-
stvenog matičnog broja građana, JMBG-a, neće moći dobiti plaću. Iz tvornice opeke „Razvi-
tak“ otuđen je bager.
Dana 24. lipnja 1997. godine održano je službeno otvorenje prvog ureda lokalne samouprave
na području Podunavlja. U Ilok su došli Miroslav Šeparović ministar pravosuđa, Vesna Škare-Ožbolt,
zamjenica predstojnika u uredu Predsjednika R. Hrvatske, Ivica Vrkić, predsjednik ureda za mirnu
reintegraciju, Rudolf Köning, župan Vukovarsko-srijemske županije, Mirko Jagetić, dožupan, Voji-
slav Stanimirović, predsjednik SDSS-a, Anatoliy Oliynyk, civilna uprava Ilok, Marek Kasprzyk,
civilni ured Osijek, te velik broj novinara. U ime Grada na dočeku su bili nazočni: Petar Čobanković
i Željko Đerđ.
Izvijestili smo prisutne delegacije o stanju u Iloku i naseljima Šarengrad, Bapska i Mohovo. Na
ovom području živi oko 750 Hrvata, 600 Srba starosjedilaca te 3500 do 4000 raseljenih Srba. Od
ustanova radila je srednja škola, te osnovne škole u Iloku, Bapskoj i Šarengradu, Starački dom u
Šarengradu i u Vatrogasnom domu u Iloku, Vrtić i Muzej u Iloku. Od poduzeća: Iteks, Razvitak,
VUPIK, Borovo, Agrokomerc s ugostiteljstvom te Šumarija. Sve skupa, u poduzećima je bilo zapo-
sleno oko 1200 radnika. Upravu poduzeća vodili su raseljeni Srbi i to s područja Slatine i Daruvara.
Zaposlenje u poduzećima uglavnom je bilo fiktivno.

44
 Br. 7. Otvaranje ureda Poglavarstva u Iloku 24. lipnja 1997. g.

Br. 8. Susret s vjernicima koji su ostali u Iloku 24. lipnja 1997. g.

45
 Dana 25. lipnja 1997. godine prvi put sam iz Vinkovaca u ured u Ilok došao osobnim autom s
hrvatskim tablicama i grbom VU-497 A.

Br. 24. UNTAES, Vozačka iskaznica VU-497 A, 1997. g.

Raniji dolasci bili su isključivo s UNTAES vozilima i pod vojnom pratnjom. Sva vozila u
Podunavlju imala su tablice RS Krajine. Dva dana ranije, za grad Ilok dobili smo tri propusnice za
ulazak u UNTAES zonu, prijelaz na granici u Mirkovcima. Tada smo tražili od UNTAES-a da nam
izdaju dozvolu za povratak u Ilok i da možemo iznajmiti stan.
Dana 26. lipnja dobili smo odobrenje za boravak u Iloku za tri osobe: Stipana Kraljevića, Željka
Đerđa i Nevenku Brkić. Do 7. srpnja dva tjedna smo boravili u Vinkovcima u Hotelu „Slavonija“.
Željko Đerđ i ja našli smo stan kod Drage Dufeka i njegove supruge u ulici I. G. Kovačića broj 15.
(blizu Vatrogasnog doma), dok se Nevenka Brkić vratila u svoju kuću. Uskoro su nam se pridružila
još dva djelatnika u zajedničkom stanu: Vinko Bakula i Sulejman Salihović. Hranili smo se kod Ivana
i Eržike Barbenik u ulici Stjepana Radića.
Mjeseci svibanj, lipanj i srpanj 1997. godine su bili vrlo teški i kaotični za stanovništvo. Stara
vlast je na odlasku, a nova još uvijek nema potrebna ovlaštenja i mogućnost djelovanja. Osobito je to
izraženo u Bapskoj, Šarengradu i Mohovu gdje je ostalo svega šezdesetak Hrvata, većinom starije
životne dobi. Granica se djelomično nadzire samo na službenim prijelazima, pa izbjeglice koje su
odlučile napustiti Hrvatsku odnose sa sobom sve što se može odnijeti. Dana 26. lipnja zajedno sa

46
Željkom Đerđom posjetili smo ZAP (Zavod za platni promet) gdje je za ravnatelja izabran Ivo Nuić
iz Vukovara. Iločka poduzeća nisu registrirana na Trgovačkom sudu, niti posluju zakonito.
Za ravnatelja carinske uprave, ispostava Ilok imenovan je Petar Bošnjaković iz Vukovara i po-
moćnici Tomislav Rendulić iz Tovarnika i Marinko Spajić iz Vukovara. Željko Đerđ i ja razgovarali
smo s njima o poduzimanju mjera za bolje djelovanje. Što se tiče carinske službe zatraženo je da se
vojno osiguranje UNTAES-a (tenkovi i vreće s pijeskom) pomaknu dalje od carine radi oslobađanja
prostora za parkiranje. Od 139 carinika SAO „Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema“ ugovore
s Republikom Hrvatskom potpisale su 62 osobe. Počela je vršidba ječma i pšenice te je zabranjen
izvoz, ali je bio problem divljih prijelaza. Kamioni s pivom moraju platiti carinu. Često kamioni koji
idu prema Neštinu, Ljubi ili Šidu skrenu s ceste i istovare neocarinjenu robu (nafta, pivo, cigarete i
slično). Preko granice odvozi se vino, cigla iz ciglane. Veliki dio Veternika pored Novog Sada izgra-
đen je ciglom iz Iloka.
Dana 30. lipnja donesena je odluka da se riješe vlasnički odnosi i obnova zgrade Gradskog
poglavarstva. Zgrada je u vlasništvu „Iteksa“ pa je naručena stručna procjena vrijednosti zgrade.
Procjena od 1.000.000,00 kuna isplaćena je „Iteksu“ u stečaju 1998. godine. Zgrada Gradskog pogla-
varstva potpuno je obnovljena 1999. godine prema projektu i izvedbi „DIV CONSALTING“ iz Za-
greba, i Julija De Luce, iločkog Zagrepčanina, u iznosu od 2.700.000,00 kuna. Svečano je otvorenje
17. prosinca 1999. godine.
Dana 29./30. lipnja 1997. godine uhićen je Slavko Dokmanović, gradonačelnik Vukovara u
vrijeme „Krajine“, kada je iz Vojvodine došao u Podunavlje, što je izazvalo napetosti kod srpskog
stanovništva. Nekoliko dana nakon uhićenja Slavka Dokmanovića general J. P. Klein sazvao je sasta-
nak u velikoj kino dvorani u Borovu naselju. Pozvao je župane, dožupane, gradonačelnike i načelnike
Podunavlja, udruge prognanika, predstavnike Srba i srpskog vijeća općina uz nazočnost ministra i
predsjednika odbora za obnovu i mirnu reintegraciju, Juru Radića. U punoj dvorani održao je žestok
govor o stanju u Podunavlju. Vlast u Podunavlju uopće ne funkcionira, krajinska je na odlasku, dok
hrvatska nije ustrojena. UNTAES stanovništvo snabdijeva vodom, popravlja električne stupove na-
kon oluje. Vlast je podijeljena između HDZ-a i SDSS-a, nema međusobnog povjerenja. Vlast u
općinama i gradovima ne funkcionira, načelnici i gradonačelnici ne žive u svojim mjestima, poduzeća
nisu registrirana. Uvjeti života su pogoršani, bolnice nemaju lijekova, radnici nisu dobili plaće,
umirovljenici mirovine. „Krajinski“ suci nisu primljeni u sustav Republike Hrvatske. Amnestija za
sudionike paravojske je upitna. Erdutski sporazum nije izvršen. Stanovništvo „oblasti“ nema povje-
renja u hrvatsku vlast. Dao je nalog lokalnoj samoupravi da mora svakodnevno raditi u svojim uredi-
ma. Automobili moraju imati hrvatske tablice. Zapošljavanje se mora obavljati bez diskriminacije.
Moraju se organizirati zajednički sastanci i iskazivati tolerancija. Poticati povratak u oba smjera.
„Odgovornost za reintegraciju Podunavlja je vaša, a ne UNTAES-a. UNTAES će ostati ovdje dok
reintegracija ne uspije“. Nakon ovakvog izlaganja J. P. Klein je napustio sastanak uz napomenu, da
odgovore pruži ministar Jure Radić. Bio je to poticaj za sve odgovorne, da se mirna reintegracija
ubrza. Osobno sam stekao utisak da mnogi predstavnici UN-a nisu zainteresirani za brza rješenja, jer
godinama na taj način imaju zajamčena dobra primanja.
Dana 7. srpnja Jozo Tokić imenovan je zapovjednikom mješovite policije Iloka i općine Lovas,
dok je 9. srpnja uz nazočnost predstavnika civilne uprave zajedno s Vinkom Bakula u Šarengradu je
održan sastanak s oko 100 predstavnika raseljenih Srba. Izvijestio sam prisutne o mogućnosti povrat-
ka u svoje domove, obnovi kuća, ostanku do rješenja stanovanja, prodaji nekretnina, popisu izbjegli-
ca, izjašnjavanju putem anketnog listića. Takve sastanke obavio sam i u Bapskoj, Iloku i Mohovu
idućih dana. Sastanci su bili masovno posjećeni, ali su tražili objašnjenja i od predstavnika civilne
uprave. Vidljiva je bila tragedija tih ljudi. Svjesni su bili da ne mogu ostati u kućama, jer vlasnici

47
čekaju na povratak. Moraju se odlučiti na povratak u svoje domove ili tražiti odštetu. Jedan dio je već
ranije našao rješenje kada su mnogi Hrvati morali mijenjati svoje kuće u Vojvodini i otići u Hrvatsku.
Ovaj proces intenzivno je trajao do konca 1998. godine, a u pojedinim slučajevima i više od 10 godi-
na.
Prvih pet ključeva iseljenih kuća vraćeno je 10. srpnja, a do početka srpnja povratnici su
podnijeli zahtjeve za obnovu kuća: u Bapskoj 155, Iloku 818, Mohovu 19 i Šarengradu 124. Dana 7.
srpnja 1997. godine prvi registrirani povratnici u Podunavlju su članovi gradske uprave Ilok koji su
dobili povratničke kartone: Stipan Kraljević, Željko Đerđ, Nevenka Brkić, Sulejman Salihović i
Vinko Bakula. Mjesni odbori su ranije izdavali potvrde za iseljavanje i odvoženje imovine. Protiv
toga smo prosvjedovali kod Civilne uprave. Od tada, to je radila lokalna samouprava i carinici na
granici koju bez takve dozvole ne mogu propuštati osobe. Tražili smo i da nas policija izvijesti o
praznim kućama zbog stručne provjere o sigurnosti ulaska.

NA GRANICI SU IZVJEŠENE HRVATSKE ZASTAVE

Dana 14. srpnja 1997. godine na graničnom prijelazu Ilok-Bačka Palanka, kod mosta podignuta
je zastava Republike Hrvatske, uz nazočnost ravnatelja carine Republike Hrvatske Josipa Knezića i
gospodina Milića iz Osijeka, te je postavljena ploča RH. Isto je učinjeno i na drugim graničnim
prijelazima.
Od 14. do 18. srpnja posjetio sam prognanike na području Požege, Njivica, Malinske, Opatije i
Lovrana radi poticanja na povratak, prijava za povratak i mogućnosti obnove. Dana 22. srpnja iz Iloka
je emitirana emisija za prognanike Radio Zagreba, uz vodstvo Milene Ugrin i novinarki Marije Petri-
nović i Željke Bačić. Pored mene u emisiji su sudjelovali: fra Ferdo Posavec, Željko Đerđ, Nevenka
Brkić, Ante Drmić, Vinko Bakula i Sulejman Salihović.
Do 23. srpnja Komisija za pregled kuća pregledala je 700 kuća. U 444 kuće žive raseljeni Srbi,
253 su slobodne, ali samo 70 kuća je podobno za useljenje. Fra Flavijan Šolc organizirao je da 83
prognanika posjete Ilok 5. kolovoza. Na traženje SDSS-a Civilna uprava nije dozvolila dolazak.
Dana 25. srpnja na sjednici Gradskog vijeća iz redova SDSS-a izabrana su četiri člana u Grad-
skom poglavarstvu. Za drugog zamjenika izabran je Pero Božić, direktor škole u Šarengradu do 1.
rujna 1997. godine, a potom za zamjenika ravnateljice. Ponovno zahtijevaju da budu u radnom odnosu
u Poglavarstvu. Oba zamjenika su volonteri kao i drugi članovi. Gotovo svi prevoditelji UNTAES-a
su srpske nacionalnosti.
Dana 8. kolovoza u Ilok dolazi Damir Begović, direktor HEP-a s delegacijom radi postavljanja
dizel elektrane. Nakon 15 dana Ilok će se otkopčati od Elektrovojvodine.
Ubrzo se počeo graditi dalekovod Opatovac-Šarengrad radi priključenja na mrežu Hrvatske
elektroprivrede. Uredi grada Iloka u Zagrebu i Vinkovcima zatvaraju se u srpnju i kolovozu te se
premještaju u Ilok.

48
 IMENOVANE NOVE UPRAVE
U PODUZEĆIMA, ŠKOLSTVU I KULTURI

Sva iločka poduzeća su od ranije upisana na Trgovačkom sudu u Osijeku kao i članovi Uprave,
te Nadzornih odbora u progonstvu. Na terenu poduzeća su radila s upravama sastavljenim od „Krajin-
ske vlasti“. Tako je direktor „Agrokomerca s ugostiteljstvom“ bio Zdravko Vračarić, „Razvit-
ka“ Žarko Borčić, „ITEKS-a“ Milan Vojnović, Neda Mihajlović i Velimir Bastajić, „VUPIK“-a Ilok
Radmila Vojnić, „Borova“ PJ Iloka Neda Stanković.
Dana 8. kolovoza 1997. godine održan je sastanak Civilne uprave. Nazočni su bili: Thom Steve,
Anatoliy Oliynyk, gore navedeni direktori „Krajine“ i predstavnici povratnika: Stipan Kraljević,
Željko Đerđ, Ivan Juroš, Vlatko Blažek, Petar Čobanković, Zdenka Karamatić, Ivan Buhač i Ilija
Pole, te Zvonimir Rac i Vlatko Šeda iz Hrvatskog fonda za privatizaciju. Zaključeno je da se održe
Osnivačke skupštine, kako bi se imenovale nove Uprave i članovi Nadzornih odbora u interesu
zajedničkog rada. Nadzorni odbor, N.O. VUPIK-a imenovao je 11. kolovoza Petra Čobanković za
direktora. Isti dan u Upravu došli su Ivan Grgić, Jurica Šućurović i Vinko Bakula. Dotadašnja
direktorica nije dočekala novu Upravu i više nikada nije došla u Ilok, a 13. kolovoza Petar Čobanković
preuzeo je rukovođenje firmom. Dana 12. kolovoza David Milas, ravnatelj Mirovinskog osiguranja
u Osijeku, donio je odluku o otvaranju ureda u Iloku. Prognanica, djelatnica, mirovinskog osiguranja
u Zagrebu Dubravka Kraljević, moja supruga, mogla se tada vratiti u Ilok. Sljedeći dan na području
mirne reintegracije počele su s radom: Inspekcija rada i socijalne skrbi i Ured za zdravstvo i socijalnu
skrb. Stanje vodovoda je kritično. U Iloku gubitci vode u mreži su vrlo veliki. Bunari su dotrajali i
nema klora. Bunar u Mohovu više ne radi, tako da su Šarengrad i Mohovo gotovo godinu dana ostali
bez vode. Koriste se izvori vode i čiste kućni bunari. Angažirali smo Industriju nafte radi bušenja
novih bunara, tako da je u godinu dana stanje bilo redovno.
Dana 14. kolovoza na zgradu Poglavarstva, uoči Velike Gospe, izvjesili smo zastavu Republike
Hrvatske. Zbog toga su civilni upravitelji Gerard Fischer i Göran Stigmer upozorili Anatoliya Oliyny-
ka, da prema odredbama na to nemamo pravo. Smatram da nema nitko pravo skidati zastavu koju
smo stavili jer je simbol države. U svetištu Gospe Ilačke 15. kolovoza prvi put, od 1991. godine,
održana je sv. Misa. Selo Ilača je razoreno, gotovo bez stanovnika, a svetište i crkva uništeno. Iz
Vinkovaca je organiziran dolazak vlakom s oko 300 vjernika, a mnogi su došli iz susjednih mjesta.
Iz Iloka je došlo dvadesetak osoba. Iz Zagreba je došla supruga Dubravka, a nakon sv. mise došli smo
u Ilok.
J. P. Klein uspješno je odradio svoj mandat u Hrvatskoj, osobito u području razoružanja
paravojnih jedinica, provedbi izbora i uspostavi lokalne samouprave. Sada vojne jedinice UNTAES-
a napuštaju područje, a održavanje reda preuzima policija.
Dana 15. kolovoza J. P. Klein oprašta se u Beogradu sa Slobodanom Miloševićem, svraća u
Novi Sad, preuzima zlatninu samostana Iloka vrativši ju fra Marku Maloviću, te odlazi na novu zapo-
vjednu dužnost u Bosnu i Hercegovinu. Hrvatsku i Ilok nije zaboravio te je u više navrata dolazio u
posjet.
Od 8. do 18. kolovoza imali smo teške pregovore sa SDSS-om uz posredovanje A. Oliynyka o
postavljanju Uprave u trgovačkim društvima. Postignut je sporazum da uprava bude sastavljena od
tri člana, dva Hrvata i jednog Srbina, a nadzorni odbor od sedam članova: pet Hrvata i dva Srbina.
Dosadašnji direktori dva najvažnija trgovačka društva „Razvitka“ i „Agrokomerca“ izričito zahtije-
vaju da ostanu na toj funkciji. Postigli smo dogovor da Petar Čobanković ostane predsjednik uprave
P.J. „VUPIK“ u Iloku i Neda Stanković P.J. „Borovo“. Složili smo se da predsjednik uprave ITEKS-a

49
bude Vlatko Blažek, a Razvitka Žarko Borčić. Nismo prihvatili prijedlog SDSS-a da Zdravko Vra-
čarić bude predsjednik uprave „Agrokomerca“. U izravnom razgovoru, nakon sjednice uvjerio sam
A. Oliynyka da ovo važno trgovačko društvo pripada hrvatskoj strani. Sljedećih dana uz pristanak A.
Oliynyka postignut je dogovor o kandidatu Ivanu Buhač.
Tijekom „SAO Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem,“ u Iloku je radio Dječji vrtić „Plavi
čuperak“. Djelatnici su: Jelisaveta Štimac (ravnateljica), Gordana Bojić-Banović, Jelka Savić, Milan-
ka Šević, Silvija Kubinjec, Branislava Vujnović-Jovanović, medicinska sestra Renata Marinković,
kuharice Ljubica Božić i Mirjana Borocki, spremačica Ružena Bako i domar Vito Vitljinović, i u
Šarengradu Vera ?. U školskoj godini 1996./1997. bilo je 120 djece. Primali su plaću u protuvrijed-
nosti 1.000,00 kuna za odgajatelje, te za kuharice 600,00 kuna. Za prehranu djece dobivali su pekmez
i druge namirnice od Crvenog krsta, a od pekarnice „Agrokomerca“ kruh. Za ravnatelja Dječjeg vrtića
imenovan je Ivan Barić. Od 1. rujna 1998. godine u Bapskoj počinje rad Dječjeg vrtića Ilok (Podruž-
nica Bapska) s dvadeset dvoje djece.
Tijekom okupacije od listopada 1991. godine do 1997. godine nastava u školstvu odvijala se
prema nastavnom programu Srbije, SR Jugoslavije. Dužnost direktora Osnovne škole „Miroslav
Antić“ u Iloku obnašao je Dragutin Beg, a kasnije Gojko Aleksić, te Osnovne škole u Šarengradu
Pero Božić, a Srednje Poljoprivredne škole Željko Kovačević. Dana 19. kolovoza 1997. godine poslao
sam Ministarstvu prosvjete, odnosno ministrici Ljilji Vokić prijedlog za imenovanje ravnatelja i to:
Osnovne škole Ilok Slavica Večera, Osnovne škole Šarengrad, Bapska i Mohovo Margeta Sabljić, te
Srednje škole Ilok Mijo Herceg. Ministarstvo prosvjete Republike Hrvatske imenovalo je 22. kolo-
voza 1997. godine nove ravnatelje škola. Na radna mjesta vraćaju se prognani nastavnici. Nova na-
stavna godina počinje 8. rujna 1997. godine s programom Ministarstva prosvjete Republike Hrvatske.
Na području Grada rade: Osnovna škola Ilok s Područnom školom u Radošu, Osnovna škola
Šarengrad s Područnom školom u Bapskoj i Mohovu za prva četiri razreda, te Srednja škola Ilok s
programima: ekonomski, veterinarski, poljoprivredni, te za obrtnička zanimanja tekstil i prehrana.
Od 1999. godine u I. razred upisuju se učenici gimnazije umjesto ekonomske, dok se u veterinarski
smjer učenici ne upisuju. Raniji ravnatelji nisu otpušteni nego su imenovani za zamjenike, da bi
školske 1998./99. godine napustili Republiku Hrvatsku.

Br. 52. Ploča s nazivom škole.

50
 Ravnatelji su postavili nove ploče s nazivom škole pisane latinicom i ćirilicom. Margeta Sabljić
postavila je ploču napisanu latinicom. Na upozorenje Civilne uprave odgovorila je, da joj to može
narediti samo ministrica. Na početku školske godine u Iloku je upisano 15 učenika, dok je u
Šarengradu upisano 7 učenika, vjerojatno zbog odlaska roditelja, dok su neki rekli, da ne žele ići u
hrvatsku školu gdje se uči hrvatski jezik. Povratkom prognanih obitelji postupno se povećava i broj
učenika, tako da je u školskoj 2000./2001. godini je u Osnovnoj školi Ilok 550, a u Osnovnoj školi
Šarengrad 185 učenika. U Srednjoj školi Ilok upisano je 30 učenika.

Br. 60. Osnovna škola u Šarengradu 1998. g.

Tijekom ljeta 1998. godine obnovljene su zgrade i inventar Osnovne škole u Iloku i OŠ u
Šarengradu sredstvima Ministarstva prosvjete, u iznosu od oko 8.000.000 kuna (krov, parket, prozori,
vrata, grijanje, dvorana za tjelesni odgoj, sanitarni uređaji, novi namještaj i nastavna oprema). U 1999.
godini obnovljen je krov na Đačkom domu Srednje škole Ilok. U 2000. godini obnovljena je zgrada
Srednje škole Ilok (novi prozori i vrata, školski namještaj, sanitarni uređaji, ličenje zgrade i uređenje
parketa i stubište). Početkom 2001. godine uvedeno je plinsko grijanje u školi. Napravljen je projekt
obnove Đačkog doma i očekuje se raspisivanje natječaja i početak radova do kraja 2001. godine. S
Ministarstvom prosvjete i Ministarstvom obnove i graditeljstva dogovorena je izrada projektne
dokumentacije i izgradnja sportske dvorane u 2002. godini.
Zaposlenici u RO Centar za kulturu u RJ Muzej grada Iloka i RJ Gradska biblioteka i čitaonica
u vrijeme Republike Srpske Krajine:
Đorđe Šuša, VSS, profesor iz Vinkovaca, izbjeglica, direktor, Ilok
Milena Begonja, VSS, arheolog, Bačka Palanka
Ružica Černi, VSS, profesorica povijesti i arheologije, Ilok
Dragutin Beg, VSS, profesor književnosti, voditelj Gradske biblioteke, Ilok

51
Milan Hinić, SSS, primijenjena umjetnost, Ilok
Radoslava Popović, SSS, sekretarica i knjigovođa, Ilok
Katka Miksath, NSS, spremačica, Ilok,
Mara Vojvodić, NSS, spremačica, izbjeglica.

Dana 11. na 12. svibnja 1997. godine izvršena je krađa umjetničkih slika u Muzeju. Iz okvira
su izvađena 23 platna starih majstora velike vrijednosti, koja ni do danas nisu pronađena. Dana 15.
svibnja 1997. godine posjetili su Ilok glumci u sklopu „Festivala glumca“, koji se održava svake
godine u gradovima Vukovarsko-srijemske županije. Uz moju nazočnost i osiguranje UNTAES-a
održali su kratak recital ispred dvorca, a posjetili smo i Muzej. Međutim, vojno osiguranje
UNTAES-a naglo je prekinulo posjet i vratilo nas u Vinkovce.

Br. 4. Dolazak u Ilok u pratnji UNTAES-a ,15. svibnja 1997. g.

Br. 5. U pratnji UNTAES-a prošli kroz Šarengrad 15. svibnja 1997. g.

52
 Djelatnici Kulturnog centra Ilok u progonstvu:
Mato Batorović, SSS, kustos muzeja i u Zagrebu
Sulejman Salihović, VŠS, stručni suradnik Labin
Jasna Perić, VŠS, knjižničarka, Zagreb
Danica Perić, knjižničarka, Zagreb
Nada Soldo, SSS, administrativna djelatnica, Zagreb

S djelatnicima u Dječjem vrtiću i Kulturnom centru muzeju i knjižnici, sklopljeni su ugovori o

radu do 31. prosinca 1997. godine. Od tog datuma ugovori se neće obnavljati, ako za to nema potrebe.
Grad Ilok imenovao je Matu Batorovića za ravnatelja Kulturnog centra.
Nakon donijete Odluke iz 1998. godine o razdvajanju Kulturnog centra registrirane su dvije
kulturne ustanove: Muzej grada Iloka i Gradska knjižnica i čitaonica Ilok.
Muzej grada Iloka se nalazi u Dvorcu. Stalni postav Muzeja grada Iloka smješten je na prvom
i drugom katu. Kronološkim slijedom izložena je paleontološka i arheološka građa, povijesno raz-
doblje Nikole i Lovre Iločkog, dolazak Osmanlija, Borbe za oslobođenje i uloga pape Inocenta XI.
Odescalchia. Etnografskom tekstilnom građom predstavljena je hrvatska narodna nošnja. Muška i
ženska slovačka narodna nošnja upotpunjuje priču u „slovačkoj sobi“, gdje je izložen namještaj: kre-
vet, stol, stolice, ormar, klupa, vješalice i kolijevka. Povijesni dokumenti i knjige na slovačkom jeziku
upotpunjuju život Slovaka u Iloku. Etnografska građa iz zbirke vinogradarstvo i vinarstvo daje nagla-
sak, da je iločki kraj vinorodan. Predstavljeno je bačvarstvo, lončarstvo i razne alatke. Izložene su
umjetničke slike i kiparska djela sudionika Likovne kolonije, umjetnine iz Galerije, te građanski na-
mještaj. Dokumentima i fotografijama predstavljen je period Drugog svjetskog rata. Osim izložene
građe u stalnom postavu Muzej grada Iloka ima u spremištu pohranjenu ostalu građu navedenih zbir-
ki, a i bogatu muzejsku knjižnicu i arhiv. Krov Dvorca je obnovljen 1998. uz cijenu od 2.000.000,00
kn. Godine 2000. počinju radovi na istraživanju pojedinih faza gradnje i renoviranja Dvorca, te ispiti-
vanju statičnih oštećenja radi sanacije ali i buduće obnove Dvorca. Godine 1998. u prizemlju Dvorca
opremljena je suvremena kuhinja i izgrađen sanitarni čvor. U najlošijem stanju su prozori te je
predviđena obnova još tijekom 2001. godine, kao i odvođenje oborinske vode u kanalizaciju. Zbog
obimnih radova na sanaciji u Muzeju je skinut stalni postav. Pored ravnatelja i kustosa Mate Batoro-
vića u Muzeju grada Iloka su zaposlene još tri djelatnice: Ružica Černi prof., Radoslava Popović
administrativni djelatnik i Katka Miksath spremačica.
Gradska knjižnica i čitaonica je smještena u prizemlju zgrade na Trgu Nikole Iločkog broj 2.
Zgrada je zbog neodržavanja u vrlo lošem stanju te je napravljen projekt obnove. Zbog neriješenog
vlasničkog stanja zgrada do 2001. godine nije obnovljena. Raspolaže velikim brojem knjiga iz komu-
nističkog vremena s propagandnim sadržajem. Zbog toga je napravljena inventura, neupotrebljive
knjige su smještene u depo, a Ministarstvo za kulturu Republike Hrvatske tijekom četiri godine dodje-
ljuje knjige s područja beletristike i znanstvenih sadržaja. U Gradskoj knjižnici i čitaonici su zaposle-
ni: ravnatelj Marko Benić, koji je pored ovog posla i voditelj tamburaške sekcije pri KUD-u „Julije
Benešić“, knjižničarka Jasna Perić i s pola radnog vremena spremačica Katica Badovinac.

53
 DOGAĐANJA U 1997. GODINI

U organizaciji UNTAES-a s ciljem približavanja i suradnje na višenacionalnoj osnovi upućeni

su načelnici: Lovasa, Nijemaca, Tovarnika, Borova naselja, Jankovaca i Trpinje, te gradonačelnici
Županje, Vukovara i Iloka u Sloveniju i Austriju. U Austriji su boravili 30. srpnja 1997. godine i
posjetili su Stadtschlaining.

Br. 35. Načelnici i gradonačelnici u Stadtschlainingu 30. srpnja 1997. g.

Republika Slovačka poslala je slovačku inženjerijsku bojnu SLOVENGBAT u misiju

UNTAES-a. Jedan dio SLOVENGBAT-a smješten je u Borovu. Njihova nazočnost je utjecala i
pomogla ostanku Slovaka u Iloku, a angažirani su na obnovi i izgradnji Slovačkog doma. Zajedno s
SKPD „Ljudevit Štur“ Ilok, u nedjelju 24. kolovoza 1997. godine, organizirali su proslavu završetka
radova uz folklorni program i dolazak utjecajnih gostiju. Stigli su: William Walker civilni upravitelj,
Souren Seraydarian zamjenik civilnog upravitelja, William Hanset, zapovjednik vojnih postrojbi
UNTAES-a do 15. siječnja 1997. godine, gospođa Jeannie Peterson, administratorica za kulturu,
Matuš Kučera, veleposlanik Republike Slovačke u Zagrebu. William Walker održao je tada svoj prvi
nastupni govor nakon dolaska u UN zonu. Zahvalio se vojnoj postrojbi Slovačke u obnovi doma i
presjekao vrpcu. U ime Grada zahvalio sam se vojnoj i civilnoj upravi na dosadašnjim rezultatima
uvođenja civilne uprave i gospodinu Kučeri, veleposlaniku s kojim smo surađivali u Zagrebu na za-
štiti Slovaka i Hrvata. Od 1991. do 1997. godine poginulo je 15 Slovaka. Doprinos Slovaka kulturnim
zbivanjima u Iloku je velik, a evangelistička crkva Iloka u vrijeme biskupa Adama Vereša bila je
središte evangelista u vrijeme Kraljevine Jugoslavije.

54
 Isti dan s gospodinom Seraydarianom i gospođom Jeannie Peterson imao samo iscrpljujući dug
i nategnut razgovor o načinu i rješavanju prognaničke problematike. S. Seraydarian (Francuz armen-
skog podrijetla koje su Turci protjerali 1918. godine) uvijek je tvrdo zastupao stavove UNTAES-a.
Kasnije sam dobio od njegovih suradnika informacije o zadovoljstvu s mojim stavovima i radom. U
razgovorima s gospođom Jeannie Peterson usuglasili smo se o svim pitanjima u vezi početka školske
godine. U ime Civilne uprave od S. Seraydariana dobio sam zadatak vođenja prve javne tribine s
izbjeglicama na području Iloka u sportskoj dvorani Osnovne škole Ilok. Na tribini je bilo oko 200
izbjeglica uz predstavnike civilne uprave: G. Stigmer, S. Thom i A. Oliynyk, te gradske administracije
i tiska. Izbjeglice sam informirao o stanarskom pravu, prodaji nekretnina, obnovi kuća u Republici
Hrvatskoj, novčanoj potpori i procjeni nekretnina.
Dana 29. kolovoza s načelnikom MUP-a Lukom Kalinićem dogovoreno je osnivanje dobro-
voljne vatrogasne postrojbe. Od Općinskog suda u Vukovaru zatražio sam uredovne dane u Iloku, što
je prihvaćeno. U redovnom tjednom sastanku sa A. Oliynykom zatražio sam spajanje Crvenog križa
i Crvenog krsta kao i odobrenje o namjeri dolaska Cibalae banke u svoje prostorije koje su zauzete.
Mnoge poljoprivredne površine se ne obrađuju i potrebno ih je vratiti vlasnicima. Zatražili smo da
ove godine organiziramo tradicionalni zabavni program „Berba grožđa“.
U Staračkom domu u Šarengradu kojeg vodi Milenko Stanković, 28. kolovoza počela je raditi
Željka Krešić. Nešto kasnije imenovana je za ravnateljicu, a Branka Tomašić za knjigovođu.
Dana 28. kolovoza na kućama Štefice Šetula i Pere Marića (sada Trg žrtava Domovinskog rata),
osvanuli su natpisi „Četnici Krajine ubijte ustaše“ i „Dok je Save četnika, bit će i Krajine.“ Istog dana
TPF policija je privela dva sedamnaestogodišnjaka, koji su prije dva tjedna skinuli hrvatsku zastavu
s pošte, poderali je i zapalili.
Na sjednici Gradskog vijeća 29. kolovoza 1997. godine imenovan je Odbor za organizaciju
programa „Iločke berbe grožđa“ u sastavu: Mato Batorović, Mirko Žigić i Marica Brletić.
Za privremenog ravnatelja „Komunalije d.d.“ imenovan je Ivan Klasanović i članovi Nadzor-
nog odbora.

BLAGDAN MALA GOSPA U BAPSKOJ

Dana 18. kolovoza 1997. godine sam se dogovorio s A. Oliynykom da se na blagdan Male
Gospe 8. rujna održi misa uz odobrenje, da prognanici autobusima dođu u Bapsku. Ivan Sabljić je
preuzeo dužnost oko organizacije.
Prognani stanovnici Bapske 8. rujna 1997. prvi put su od 1991. godine mogli su doći i vidjeti
samo oštećenu crkvu sv. Jurja. Pet autobusa iz: Njivica, Opatije, Zagreba, Požege, Blaca i drugih
mjesta, ukupno 220 osoba, došlo je na sv. misu za blagdan Malu Gospu, koju je predvodio đakovačko-
srijemski biskup mons. Ćiril Kos, uz asistenciju svećenika: Luke Strugara, Vjekoslava Jurčića,
Flavijana Šolca, Marka Malovića, Budimira Cvitkovića i Vlade Delića. Misa se služila u dvorištu, jer
je crkva teško oštećena tenkovskim granatama. Nad vrata crkve 1925. godine postavljena je ploča s
natpisom „Još nas ima, još Hrvata“. Nekoliko dragovoljaca s Ivanom Sabljićem, dan ranije raščistili
su šikaru u dvorištu pored crkve. Policajci TPF, Prijelazne policijske snage, pregledali su teren zbog
mina. Jako osiguranje policije nije dozvoljavalo udaljavanje od crkve i nakon sv. Mise prognanici su
otišli autobusima nazad. U to vrijeme, u Bapskoj je bilo svega 20 Hrvata.

55
 U Iloku je 9. rujna otvoren prvi ured HDZ-a u Podunavlju s brojnim gostima: Jure Mulat iz
Bavarske, Vladimir Šeks, Rudolf Köning, Dragan Papac, Andrija Matić, Ivan Krstanović, Orlando
Medo, Ljerka Javor, Petar Mlinarić, Ante Drmić, Ivica Klem, Josip Šarić, te članovi HDZ-a Ilok.

ILOČKA BERBA GROŽĐA

Iako je 29. kolovoza 1997. godine imenovan odbor za program 30. „Iločka berba grožđa“ i u
nadi da će proteći u dobroj atmosferi, pokazalo se suprotno. Dogovoren je datum održavanja 20.
rujna, ali ni dva dana pred održavanje nije se znalo, hoće li se program održati. Članovi odbora za
program ispred hrvatske strane predložili su nastup tamburaša: „Jurjaši“, članovi su Zagrepčani
podrijetlom iz Iloka, „Berde Band“ iz Slavonskog Broda, folklorna društva iz Cerića i Donjeg Novog
Sela, kod Vinkovaca, te Slovačko kulturno prosvjetno društvo „Ljudevit Štur“ iz Iloka. Nastup
folklornih društava sa srpske strane mogu sami odabrati. Zahtjevi Civilne uprave bili su izričiti, dosta-
viti na vrijeme tekst svake pjesme predviđene za nastup, što smo usvojili, kako se ne bi vrijeđali
osjećaji na nacionalnoj osnovi. Takav stav Civilne uprave bio je, da su željeli podići na nivo središnje
manifestacije kao izraz zajedničkog susreta hrvatskog i srpskog naroda. Kako u Podunavlju nije bilo
primjerenih folklornih društava ni s jedne, ni s druge strane, predstavnici SDSS-a prosvjedovali su
zbog dolaska folklornih društava iz drugih mjesta Republike Hrvatske, kao i zbog mogućnosti dolaska
posjetitelja iz drugih mjesta R. Hrvatske. Bilo je pitanje kako provesti reintegraciju, ako se onemogući
dolazak prognanika. Četiri dana prije održavanja manifestacije u naš ured dolazi Gerard Fischer,
zamjenik Civilne uprave UNTAES-a i Steve Thom, civilni poslovi Ilok. Vjerojatno potaknut primjed-
bama SDSS-a, Steve Thom ljutito je sasuo niz optužbi. U petnaestominutnoj tiradi iskazao je sve
svoje primjedbe na rad Republike Hrvatske i lokalne samouprave o suživotu i neispunjavanju obveza
prema srpskom stanovništvu. Dvosmjerni povratak teče vrlo sporo za što je optužio Republiku Hrvat-
sku. Želi da „Berba grožđa“ bude manifestacija mira i pomirenja. U odgovoru izložio sam niz primje-
ra kojim UNTAES-ova politika koči povratak Hrvata. Izrazio sam želju za dobrom suradnjom, ali to
ovisi i o drugoj strani. U nizu incidenata, od ubojstava, pisanja parola, paljenja zastava i drugog, ova
mala grupa Hrvata nije sudjelovala. Gerard Fischer samo je napustio ured i otišao vidno uzrujan.
Idućeg dana, 17. rujna Anatoliy Oliynyk pozvao je na dogovor predstavnike HDZ-a i SDSS-a.
Nazočan je i Steve Thom, a od SDSS-a Boško Jovanović, Mirko Žigić, Sreten Subotić i Pero Božić.
Od strane HDZ-a nazočni su: Stipan Kraljević, Mato Brletić i Pero Ćorić.
Boško Jovanović optužio je hrvatsku stranu da je to politička proslava, a Pero Božić je prigo-
vorio što u Iloku nemaju nijednog direktora škole. Tada sam izjavio: „G. Fischer je sudjelovao u
pregovorima o postavljanju ravnatelja škola na UNTAES području prema nacionalnoj strukturi u
pojedinim mjestima iz popisa 1991. godine, kada je u Iloku bilo 7 % srpskog stanovništva. Ravnatelji
u Iloku su Hrvati, a zamjenici Srbi. U srpskim selima su Srbi direktori.“ Najavio sam da bi na „Berbu
grožđa“ moglo doći oko 500 osoba, gostiju i povratnika. SDSS je protiv toga prosvjedovao: „To je
invazija, razmilit će se po kućama.“ Traže od Civilne uprave da to spriječe i da odgovaraju za moguće
posljedice. Traže jednaku minutažu za nastupe Hrvata, Srba i Slovaka.
Mato Brletić u svom izlaganju naglasio je da je „Iločka berba grožđa“ od 1961. do 1991. godine
uvijek bila kulturna manifestacija na kojoj su sudjelovali i Srbi, i Slovaci, i Hrvati. „Želimo nastaviti
tradiciju i stvarati povjerenje. Neka se Hrvati i Srbi pomiješaju, želimo dvosmjerni povratak što prije
završiti.“ Nakon ovih riječi Oliynyk je rekao: „Predložit ću gospodinu Seraydarianu da gospodina
Matu Brletića zaposli pri UNTAES-u.“ Pero Božić upozorava da je narod zadnja tri mjeseca

56
uznemiren. „To je bila naša manifestacija, možda će za deset godina opet biti naša.“ Sreten Subotić
je izjavio da SDSS nije organizator manifestacije, nego Stipan Kraljević. Srbi neće doći na ovu Berbu
grožđa i to za SDSS nije kulturni program, nego dolazak Hrvata u Ilok. Na ovakav stav A. Oliynyk
je rekao, da Hrvati koji dođu na manifestaciju mogu biti samo unutar stare jezgre i da neće moći
izlaziti izvan zidina. Zaključak sastanka je da SDSS neće sudjelovati u manifestaciji, a A. Oliynyk
nije mogao dati svoju suglasnost.
Izvijestio sam Ured za mirnu reintegraciju, odnosno Vesnu Škare-Ožbolt i Ivicu Vrkića o otka-
zivanju Berbe grožđa. Vesna Škare-Ožbolt izvijestila je o tome W. Walkera i S. Seraydariana i dogo-
vorila da će se Berba grožđa održati u zakazani dan od 11 do 14 sati. S Vojislavom Stanimirovićem
dogovorila je i nastup srpskog KUD-a. SDSS Ilok do zadnjeg dana nije donio odluku o sudjelovanju
u programu. Program Berbe grožđa održan je u dvorišnom prostoru dvorca. Radnici „Vinkovačkih
jeseni“ donijeli su i uredili pozornicu, stavili platno i četiri grba, grb Republike Hrvatske, grada Iloka,
županije i „Vinkovačkih jeseni“. Anatoliy Oliynyk naređuje skidanje grba Republike Hrvatske, a ka-
snije i „Vinkovačkih jeseni“. Postavili su i četiri zastave: Republike Hrvatske, UN-a, Republike
Slovačke i Srbije. Osiguranje prostora unutar zidina obavljali su policajci UNTAES-a i mješovite
policije od 75 osoba. Kretanje je dozvoljeno samo unutar zidina za goste izvan Iloka, kojih ne smije
biti više od 350. Svi trebaju dobiti papir s tekstom, da ne smiju napuštati prostor održavanja programa.
Belgijski bataljun je pregledao prostor da nema eksplozivnih sredstava. U jutarnjim satima počela je
padati kišica koja je ubrzo prestala i program se mogao odvijati na otvorenom. Srpski KUD iz Borova
Sela i Bobote došao je autobusom te su parkirali ispred pravoslavne crkve. Iz autobusa je izašao
mladić ogrnut srpskom zastavom. Policajac TPF-a, Prijelaznih policijskih snaga, prisiljava ga da
zastavu, koju je smotao, vrati u autobus.

Br. 30. „Iločka berba grožđa“ u dvorištu Dvorca 1997. g.

57
 Program je počeo s malim kašnjenjem u 11:20 minuta. Prigodnim riječima i pozdravima skupu
su se obratili gradonačelnik Iloka i župan Vukovarsko srijemske županije Rudolf Köning, te pred-
sjednik zajednice srpskih općina Vojislav Stanimirović, civilni upravitelj Podunavlja Wiliam Walker,
ministar poljoprivrede Zlatko Dominiković i predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks.

Br. 54. Publika na 30. „Iločkoj berbi grožđa“ 1997. g. Prvi red s lijeva na desno: Vladimir Šeks, Vojislav Stanimirović,
Souren Seraydarian, William Walker, Vesna Škare–Ožbolt, Zlatko Dominiković, Rudolf König, Ivica Vrkić.

U programu su nastupili: KUD iz Cerića, Donjeg Novog Sela, Berka, „Berde Band“ i iz Ilo-
ka SKPD „Ljudevit Štur“. Program je pratilo oko 1000 osoba: Hrvata, Srba, Slovaka i osoblje
UNTAES-a. KUD-ovi su izveli svoj folklorni program Slavonije i Srijema, Slovaci Slovačke, a Srbi
Srbijanske i to vrlo profesionalno, što je bilo očito da to nije amatersko društvo. Svi nastupi su
primljeni s oduševljenjem. Kada su na koncu „Berde Band“ otpjevali pjesmu „Iločku“ prosvjedovao
je Mirko Žigić. Jedan glazbenik na bini, jer mu srpska zastava zaklanja pogled, savija zastavu na
koplju. Mirko Božić odmah uzima zastavu i vraća je na mjesto. Na to reagira Slavko Žunabović,
posjetitelj iz Berka, vadi zastavu iz ležišta i baca je. Dragomir Lalić iz pratnje Vojislava Stanimirovića
zaprijetio je Jozi Tokiću, zapovjedniku MUP-a Ilok, da se on još uvijek nalazi u srpskom Iloku. Ipak,
situacija se brzo smirila i veselje se nastavilo. Protokolom je bilo predviđeno da Wiliam Walker,
civilni upravitelj, primi izaslanstvo prognanih Hrvata, što je odbio uraditi. Ali zato je pozvao mene u
ured civilne uprave u zapadnom krilu dvorca, gdje su se okupili sudionici proslave. Razgovori su bili
korektni.
Dana 15. listopada 1997. godine s delegacijom Ministarstva poljoprivrede postignut je dogovor
o otvaranju Poljoprivredne savjetodavne službe za Ilok, Lovas i Tovarnik, za tu funkciju primljen je

58
Zvonimir Dragun dipl. ing. poljoprivrede. Matične knjige Iloka su tek u listopadu 1997. godine
prenesene iz srpske „Mesne zajednice“ u Matični ured Ilok, gdje se vode državne Matice za matično
područje Iloka, pripadajuća mjesta Ilok, Bapsku, Šarengrad i Mohovo. Matični ured se nalazi na Trgu
Nikole Iločkog broj 13.

KAPISTRANOVO

Na Dan grada Iloka i Kapistranovo 23. listopada 1997. godine sv. misu predvodio je kardinal
Franjo Kuharić. Za grad Ilok i Republiku Hrvatsku to je bio znakoviti događaj.
Kardinal Franjo Kuharić prvi put je predvodio sv. misu 1990. godine, isto na Kapistranovo, i to
na otvorenom prostoru između Dvorca i kurije Brnjaković. Komunistička vlast bila je na odlasku i
nakon 1945. godine prvi put se moglo slobodno religiozno i politički izražavati. Tada je narod
dočekao kardinala u nepreglednom broju. I ovaj put kardinal Franjo Kuharić dolazi u trenutku kada
se nakon šest godina progonstva stanovnici počinju vraćati u svoje domove. Održao je pomirljiv
govor o praštanju i toleranciji kao što je to uvijek činio. Crkva sv. Ivana Kapistrana bila je puna
vjernika, predstavnika lokalne vlasti i predstavnika državne razine. Na sv. Misi bio je velik broj
katoličkih i svećenika evangeličke, pravoslavne, unijatske i protestantske crkve.
U ime grada Iloka kardinalu Franji Kuhariću i fra. Marku Maloviću uručio sam prigodni dar,
rad iločkih slikara. Tom prigodom Iločanin iz Zagreba Tomislav Supek darovao Iloku kip sv. Vinka,
zaštitnika vinograda i vinogradara, kojeg od davnina 22. siječnja, Iločani slave u svojim vinogradima.
Na sv. Misi je bio i Anatoliy Oliynyk, kardinalova propovijed ga je oduševila, a cijeli tekst propo-
vijedi je sljedeći dan umnožio i dijelio.

Br. 9. Na Kapistranovo u Iloku 23. listopada 1997. g.

59
 Granična policija Ilok pokriva granicu od Iloka do Tovarnika i na Dunavu od Iloka do Sotina.
U studenom 1997. godine Granična policija Ilok je u svom sastavu imala 90 Hrvata, 47 Srba i 13
Slovaka, ukupno 150 policajaca. Temeljna policija, Policijska postaja Ilok, imala je 30 Hrvata, 26
Srba, 10 Slovaka, 1 Muslimana, 1 Ukrajinca, te 21 neovlaštenu osobu. Jedan dio srpskih policajaca
od 1. prosinca 1997. godine napušta službu zbog odluke o nošenju odora s oznakama Republike
Hrvatske. Policajci koji su bili u TPF, Transitional Police Forces, Prijelaznim policijskim snagama,
nosili su oznake UN-a. Policijsku ophodnju čini jedan Hrvat, jedan Srbin i jedan pripadnik
UNTAES-a. Građani koji nemaju državljanstvo Republike Hrvatske, da bi radili, moraju imati radnu
dozvolu.
„Razvitak“ je stao s proizvodnjom zbog zabrane izvoza u Saveznu Republiku Jugoslaviju. Dana
20. studenoga Žarko Borčić, predsjednik uprave „Razvitak“ dao je ostavku. Najavio je da će s njim
otići oko 100 radnika, ali je to ostalo samo na riječi. Dužnost predsjednika uprave preuzeo je Srećko
Karamatić. Tornica trikotaže „Iteks“ također ne radi, a 280 radnika ne prima plaću. „VUPIK“ i
„Agrokomerc“ dobili su nove traktore, kupljene kreditom. Ilok je napustio Boško Jovanović, na
funkciji predsednika Mesne zajednice Ilok, do lokalnih izbora 1997. godine. Dana 27. listopada 1997.
godine oko 1 sat u noći, dvije mlađe osobe u Ulici Matije Gupca, uhvatile su Željka Sabljaka, Hrvata
iz Iloka, koji je živio u Dubokom potoku, nanijele mu po život teške ozljede, te ga ostavili u
napuštenoj kući. Ž. Sabljak je u 8 sati prevezen u bolnicu u Vukovar, zatim u Osijek gdje je operiran.
Zbog teških ozljeda glave, nije dolazio k svijesti i preminuo je 14. studenoga. Ubojice nisu pronađene.
Dana 29. listopada u Dječjem vrtiću pušteno je u rad centralno grijanje, a 30. listopada u
Poglavarstvu grada. Konačno smo dobili tople prostorije, bar za ovu zimu. Gradnja naselja za stare i
nemoćne osobe kao i pripreme počele su koncem listopada 1997. godine. Projektiranje objekta na
prostoru zapadno od Novog podruma Ilok povjereno je firmi „Polion“ uz cijenu 21.800,00 kn.
Gradnju zgrade za 50 osoba s kuhinjom i trpezarijom dobio je „Graditelj“ iz Vinkovaca uz cijenu od
2.300.000,00 kn te ugovoren nadzor za 1,2 % investicije. Radove je u ime Međunarodne federacije
Crvenog križa i Crvenog polumjeseca pratio Damir Čižmek.
Od 1. studenoga 1997. godine na svim vozilima obavezna je uporaba hrvatskih tablica. Od
listopada 1997. godine dužnosnici „Obavještajne službe Jugoslavije“ pod nazivom „Teritorijalna
obrana“ napustili su ured u bivšoj „zgradi Vunare“ u Strossmayerovoj ulici. Dana 27. listopada došla
je u Ilok prva pošiljka namještaja za 28 povratničkih obitelji. Krajem listopada otvoren je ured javnog
bilježnika. Raseljene srpske obitelji nakon žetve i branja grožđa i kukuruza, te prodaje, postupno i
pojedinačno napuštaju ovu zonu i odlaze u SR Jugoslaviju, ili se vraćaju u svoje domove u druge
dijelove Republike Hrvatske. Povratnici se postupno useljavaju u svoje kuće i počinju se pripremati
za obradu poljoprivrednih površina. U Šarengradu, u franjevački samostan došao je fra Budimir Cvit-
ković. Na groblju u Bapskoj nije još provjereno ima li mina, pa ni ove 1997. godine prognanici neće
moći na dan Svih Svetih obići grobove svojih najmilijih.
Početkom studenog 1997. godine došao je u Ilok John Wolgers, predstavnik Organizacije za
europsku sigurnost i suradnju, OESS-a, Organization for Security and Co-operation in Europe. OESS
će nakon odlaska UNTAES-a 15. siječnja 1998. godine i prijenosa vlasti na Republiku Hrvatsku,
nadgledati i pratiti ponašanje lokalne i državne uprave u reintegriranom području. Tada će u Ilok doći
sedam osoba i pokrivat će područje: Iloka, Tovarnika, Lovasa i Nijemaca. Oni traže popis: svih čla-
nova Gradskog vijeća, Gradskog poglavarstva, predsjednika stranaka, rukovodilaca firmi, škola i
drugih institucija. Tri godine su osobito nadgledali povratak raseljenih osoba, provođenje ljudskih
prava, rješavanje stambenih i drugih problema.
Grad Ilok ovlastio je Komunalno poduzeće 4. studenog 1997., da skinu ćirilične ploče s nazi-
vima ulica koje su postavljene nakon okupacije JNA od strane Izvršnog saveta Mesne zajednice Ilok

60
1992. godine, i postave latinične ploča s nazivima ulica, usvojenim na Gradskom vijeću. Dana 13.
studenoga 1997. godine. Tvornicu opeka „Razvitak“ i franjevački samostan posjetio je Peter
Galbraith, kako bi se uvjerio u proces reintegracije. Pohvalio je rad lokalne uprave i tolerantne
odnose. Isti dan posjetio nas je i predstavnik Norveške narodne pomoći, za moguću pomoć u obnovi
srednje škole i ambulante. Došli, vidjeli i otišli. Zaštitarska služba „Sokol-Šafranić“ s hrvatskim
fondom za privatizaciju sklopila je 20. studenog 1997. sporazum o zapošljavanju oko 100 djelatnika
u čuvarsku službu trgovačkih društava u vlasništvu fonda.
Po julijanskom kalendaru 21. studenog, dan je sv. Arhanđela Mihaila i blagdan je srpske Pravo-
slavne crkve u Iloku. Dobio sam poziv za dolazak na bogosluženje od popa Kriste Aleksića, koji je
na Kapistranovo bio u katoličkoj crkvi. Liturgija se služi u unutrašnjem prostoru kuće pored pravo-
slavne crkve, koja je u izgradnji. Dvorana je bila prepuna, svi gosti i vjernici su stajali. Misa je trajala
2 sata i 30 minuta. Pop Kristo Aleksić pozdravio je moj dolazak, uz dobru želju za suradnjom.
Dana 29. studenoga Ilok je posjetio dr. Andrija Hebrang, ministar zdravstva. Posjetili smo
granični prijelaz prema Šidu, te smo htjeli na Principovcu vidjeti zgradu bolnice za hendikepiranu
djecu, a nalazi se na hrvatskom teritoriju uz samu granicu. Uz ogradu je stajao čuvar-vojnik SRJ. Dr.
Andrija Hebrang je tražio da pozove zapovjednika, ali nitko nije želio doći. Zatim smo obišli započetu
gradnju zdravstvene stanice. Počela se graditi izglasanim samodoprinosom još početkom 1980. godi-
ne. Kako je stara zdravstvena stanica smještena u Radićevoj ulici u neudobnoj staroj zgradi, predložio
sam dr. A. Hebrangu da se tu, u Strossmayerovoj ulici, napravi ambulanta, gdje mogu biti na jednom
mjestu sve zdravstvene ustanove. Ministra nije trebalo uvjeravati niti podsjećati. Zadužio je pomoć-
nicu ministra Katju Matijević za financije, naručili su projekt, odabrali izvođača i 1999. godine u
prosincu završili građevinske radove, početkom 2000. godine opremili prostorije i otvorili rad zdrav-
stvene ambulante. Ukupni troškovi su bili 15.000.000,00 kn.
Dana 5. prosinca 1997. godine Ilok je posjetio Davorin Mlakar, ministar uprave i župan Vuko-
varsko-srijemske županije Rudolf Köning. Ovom prigodom riješeno je financiranje gradske uprave u
zajednici sa županijom, financiranje kupnje zgrade od „Iteksa“ za 1.000.000,00 kn i obnova zgrade
poglavarstva 2.750.000,00 kn.
Zaposlene osobe grada Iloka u prosincu 1997. godine:
1. Stipan Kraljević, VSS, dipl. agronom, gradonačelnik
2. Željko Đerđ, VSS, dipl. pravnik, tajnik poglavarstva
3. Nevenka Brkić, SSS, tajnica ureda
4. Maja Ivanković, SSS, daktilografkinja
5. Ana Bošnjak, VŠS, financije
6. Sulejman Salihović, VŠS, povratak prognanika i socijalna skrb
7. Katka Miksath, NSS, čistačica.

Koncem godine u „Komunalijama“ ima 12 djelatnika, od toga 2 izbjeglice. U Dječjem vrtiću

je 12 djelatnika. U Muzeju i knjižnici 6 djelatnika.
Dana 2. prosinca članovi Izvršnog odbora HDZ-a Iloka održali su pripremni sastanak za pred-
stojeće izbore u HDZ-u. Pero Ćorić, predsjednik ogranka HDZ-a Iloka i drugi članovi kritizirali su
da u javnim službama nema dovoljan broj članova HDZ-a. Zatim, traže da zamjenici u Gradskom
poglavarstvu i Gradskom vijeću, u mjesnim uredima, gospodarstvu, sportu i udrugama budu plaćena
radna mjesta. Nije problem nekog zaposliti, ali za plaću treba i raditi i imati novaca u proračunu.

61
 Dana 11. prosinca 1997. godine po izričitom naređenju Sourena Serayderiana u ciglani
„Razvitak“ upaljena je peć i nastavljena proizvodnja cigle. U pravilu cigla se zimi ne proizvodi zbog
velike potrošnje goriva, mirovanja gradnje, a ovaj put i zbog velike zalihe.
Dana 20. prosinca Veterinarsku stanicu u Iloku preuzeo je veterinar Stanislav Rora. Dotadašnji
veterinar, tjedan dana ranije odselio se u SR Jugoslaviju. U pogonu „Borovo“ s našim dolaskom u
Ilok zatekli smo oko 75 radnika. U rujnu 1997. godine za direktoricu je postavljena Mirjana Stama-
tović. Do konca godine firmu je napustilo 25 radnika. Praktično, ostale su samo žene. Proizvodnja
mrtvačkih sanduka je stala zbog smanjene potražnje. Djelatnici pogona „Elektre“ koncem godine
useljavaju se u bivšu „zgradu Vunare“, u ulici J. J. Strossmayera koju su kupili od „Iločkih podru-
ma“ za milijun kuna i djelomično obnovili.

VRAĆAM SE U SVOJU KUĆU

Br. 33. Obitelj Kraljević kod kuće: Stipan, Dubravka i Božica, i prijatelji Đurđa i Anton Lulić 16. ožujka 2003. g.

Konačno, nakon šest mjeseci podstanarstva u Iloku, 13. prosinca 1997. godine izbjeglica Božo
Kolundžić sa suprugom i dvadesetogodišnjim sinom napustio je moju kuću i otišao u Srbiju, tj.
Saveznu Republiku Jugoslaviju. Od 15. srpnja 1997. godine stanovao sam kao podstanar kod Drage
Dufeka. U rujnu je raseljena obitelj, a stanari u kući Hrvata Tomislava Bošnjaka napustili su Ilok. O
tome smo izvijestili vlasnika. Kako se Tomislav Bošnjak zbog obaveza nije mogao vratiti u svoju
kuću, zamolio me da se uselimo i sačuvamo kuću i imovinu do njegovog povratka. To smo isti dan i
napravili. Bili smo iznenađeni. U kući je bilo sve sačuvano i održavano, kao što su vlasnici ostavili
na dan izlaska iz Iloka. Moja obitelj, supruga, ja i tri kćerke, stanovali smo do 1989. godine u dru-
štvenom stanu. Godine 1980. počeli smo graditi vlastitu kuću, u koju smo se uselili 1989. godine, a
napustili 17. listopada 1991. godine. Kuću smo zaključali, a ključeve kao i neke osobne stvari odnijeli

62
kod susjeda srpske nacionalnosti. Oni su sve sačuvali, iako su zbog toga imali problema. Nakon mog
službenog povratka u Ilok, u nekoliko navrata sam sâm, ili sa suprugom posjetio kuću i obitelj
Kolundžić. Uz kavu i razgovor obišli smo kuću, pomoćne prostorije i vrt. Zidovi kuće su bili pljesnivi,
prozori se nisu nikad otvarali, nov namještaj je nestao. Radijatori i peć su odneseni, ostale su cijevi.
Knjižnica i namještaj su odneseni, traktor i poljoprivredni strojevi su nestali. U podrumu je ostavljeno
5000 litara vina. Na pitanja gdje je namještaj i sve drugo, odgovorili su i uporno ponavljali, da je
imovina opljačkana prije njihova useljenja. Iz raznih izvora znam da je odneseno vino, lož ulje i
vrjednije stvari. Pridošla srpska vlast je kuće zaključavala i čuvala, osobito bolje novije kuće za svoje
„zaslužne“ pojedince. Kolundžić tvrdi da je njegova kuća u Đulovcu kraj Daruvara porušena i da se
nema kamo vratiti. Traži isplatu za njegovu imovinu i odlazak u Srbiju. Imovina je procijenjena, ali
je tražio znatno više. Vjerujući da ću ja intervenirati, kako bih se mogao useliti, upozorio sam procje-
niteljsku službu da se ne prave izuzeci. Dana 12. prosinca u Vukovaru Kolundžiću je isplaćeno 30.000
njemačkih maraka. Toga dana vratio mi je iz Srbije traktor, prikolicu i neke priključne strojeve i 13.
prosinca 1997. godine otišao u Srbiju, negdje u Srijem blizu Beograda. Istu večer došao sam u svoju
kuću. Noć sam proveo na nekom traljavom kauču u hladnoj sobi. Došao mi je bratić iz Zagreba s dva
radnika te smo uredili zidove i parkete. Naložili smo vatru u štednjaku samo u trpezariji.
Pravo useljenje proslavili smo na Božić s obitelji i djecom, uz dolazak novinara RTV-a Zagreb
i Vesne Škare-Ožbolt.

ZADNJI DANI UNTAES-a

Povodom završetka mandata UNTAES-a u Dvorcu je 10. siječnja 1998. godine priređen opro-
štajni ručak. Bio je to kraj mandata vojne i civilne uprave UN-a i prenošenje vlasti u nadležnost
Republike Hrvatske i lokalne samouprave. Svečanom činu bili su nazočni najvažniji akteri na po-
dručju: Iloka, Lovasa, Tovarnika i Nijemaca: Souren Seraydarian, Anatoliy Oliynyk, Roman Jasin-
sky, zapovjednik vojnih postrojbi, Fedor Klimchuk, šef OSCE Zagreb, te još desetak predstavnika
UNTAES-a. U ime lokalne samouprave pozvani su: Stipan Kraljević (Ilok), Marinko Beljo (Tovar-
nik), Željko Cirba (Lovas), Ivica Klem (Nijemci), Ivan Groznica (zapovjednik granične policije) i
Slavko Žgela (zapovjednik temeljne policije). Tom prigodom odali smo zahvalnost svim nazočnima,
osobito S. Seraydarianu i A. Oliynyku s kojima smo gotovo svakodnevno surađivali. Predaju ureda
obavili su A. Oliynyk i Bob Freeman (koordinator graničnog prometa UN-a). Dana 15. siječnja 1998.
godine Anatoliy Oliynyk otišao je na novu dužnost u Bosnu i Hercegovinu, te na Kosovo. U nekoliko
navrata posjetio je Ilok, zadovoljan uspješno završenim poslom.
Ovaj mandat UNTAES-a jedan je od rijetkih mandata UN-a, koji je završio pozitivno u relativ-
no predviđenom roku. Zato je najzaslužniji američki general Jaques Paul Klein, koji se čvrsto držao
zaključaka Erdutskog sporazuma. U prvih šest mjeseci rasporedio je vojne jedinice UNTAES-a na
područje u istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, razoružao vojne jedinice Srba, koje su zajed-
no s naoružanjem otpremljene u Srbiju. Zajedno s paravojnim jedinicama otišla je i većina istaknutih
lokalnih političara. Preostalo raseljeno srpsko stanovništvo izgubilo je vojnu potporu i ratnički moral.
U prvih šest mjeseci 1997. godine održani su izbori za lokalnu samoupravu s pravom glasanja stanov-
nika prema mjestu prebivališta. Jedan dobar dio profesionalnih promatrača UN-a nije bio zainteresi-
ran za brzo rješavanje ovog mandata. Ti su profesionalni promatrači išli s jednog na drugo krizno
područje u svijetu, a ovo je bilo jedno od lagodnijih.

63
 U Zagrebu 15. siječnja 1998. godine Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, teme-
ljem članka 98. Ustava Republike Hrvatske, za osobit doprinos u provođenju mirovne misije Prijelaz-
ne uprave Ujedinjenih naroda u Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu (UNTAES), te za
djelatnu suradnju s hrvatskim vlastima i lokalnim pučanstvom, čime je uspješno okončana mirna
reintegracija Hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, donosi Odluku o
dodjeli Povelje Zahvalnosti sljedećim visokim dužnosnicima i službenicima međunarodnih organiza-
cija. To su: Kofi A. Annan, Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Thorvald Stoltenberg, predstavnik UN
i supredsjedatelj Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, Peter W. Galbraith, bivši veleposla-
nik SAD u Republici Hrvatskoj, general bojnik Jozef Schoups, bivši vojni zapovjednik UNTAES-a,
William G. Walker, Prijelazni upravitelj UNTAES-a, Jacques Paul Klein, bivši Prijelazni upravitelj
UNTAES-a, Souren Seraydarian, zamjenik Prijelaznog upravitelja UNTAES-a, general bojnik
William Hanset, vojni zapovjednik UNTAES-a, Gerard Fischer, pročelnik Odjela za civilna pitanja,
Philip Arnold, pročelnik Odjela za odnose s javnošću, brigadir Stefan Jangl, zapovjednik slovačke
bojne, Jeannie Peterson voditeljica, Odjela za pomirbu, Alastair Livingston, voditelj skupine za pro-
matranje granice, Anatoliy Oliynyk, voditelj Regionalnog ureda u Iloku, Göran Stigmer, voditelj
Odjela za prognanike i Marek Kasprzyk, dužnosnik UNTAES-a.

MANDAT OSCE-a

Dana 15. siječnja 1998. godine službeno počinje mandat Organizacije za europsku sigurnost i
suradnju OESS, Organization for Security and Co-operation in Europe, OSCE (promatrači Europske
unije) koji će pratiti daljnji tijek stanja na području Baranje, Istočne Slavonije i Zapadnog Srijema.
Šef misije OSCE-a za Ilok je Jeremy Ainslie, Britanac, časnik mornarice. Bio je promatrač u Kninu
i Bosni, te u središnjoj službi u Zagrebu. Nakon 30 mjeseci rada zatvara se 30. lipnja 2000. ured
OSCE-a u Iloku. Zadovoljni smo suradnjom. Ostaje ured OSCE-a u Vukovaru, te će povremeno
službenici dolaziti u Ilok, da bi samo pratili naš rad, bez uplitanja u odlučivanja.

DOGAĐANJA U 1998. GODINI

Prvi sastanak s prognanicima povratnicima u Iloku održan je u Osnovnoj školi Ilok 2. veljače
1998. godine u 17 sati. U Bapskoj je održan zbor građana s povratnicima u školi, 11. ožujka 1998.
godine u 18 sati. Razgovaralo se o uvjetima povratka, povratničkim kartonima, odjavi, prijavi, radu
Crvenog križa, humanitarnoj pomoći i snabdijevanju s drvima. Naglasak je da nema povratka bez
gospodarstva, a problem je zapošljavanje.
Na Vinkovo, 22. siječnja 1998. godine, održano je na Vukovu, nezaboravno narodno veselje,
na kojem se okupilo više od 1500 posjetitelja bez ikakvih pozivnica, osiguranja i unaprijed priprem-
ljenog programa. Naši franjevci su blagoslovili vinograd, „Iločki podrumi“ pripremili su roštilj i
kuhano vino. Sastav „Dike“ iz Vinkovaca i „Đeram“ iz Berka podigli su atmosferu i dali oduška
veselju i slobodi bez nadzornika. Tu su se našli dragovoljci, organizatori vatrometa. Sve je prošlo bez
ikakvog incidenta u veseloj i tolerantnoj atmosferi. S Iločanima Vinkovo su proslavili mnogi pristigli
gosti s područja Vinkovaca, Županje, Osijeka i drugih mjesta, u znak podrške vraćanja Iloka u prizna-
te granice Republike Hrvatske, uz praćenje HTV-a, VTV-a, radija i tiska.

64
 Županijski sud u Vukovaru počeo je s radom 20. siječnja 1998. godine. Tom prigodom svi suci
i predstavnici Vlade posjetili su Ilok. Istaknuo sam potrebu za otvaranjem Općinskog i Prekršajnog
suda. Dana 13. travnja 1998. godine, na Uskrsni ponedjeljak u Bapskoj, u oštećenoj crkvi sv. Jurja
služena je prvi put sv. misa i posvećen obnovljeni križ u središtu mjesta. U Bapskoj u to je vrijeme
bilo još 20 raseljenih obitelji. Mnogi povratnici morali su čekati gotovo godinu dana na useljenje u
svoje kuće.

Br. 55. Križ u Bapskoj, 13. travnja 1998. g.

Veliki kameni križ i Corpus Isusa, dar umjetnika Mate Sabljića, Bapčanina iz Pule.

Dana 30. lipnja 1998. godine Pero Božić, dogradonačelnik zbog odlaska iz Iloka podnio je
ostavku i raskid radnog odnosa zamjenika ravnateljice OŠ Šarengrad, u Šarengradu.
Početkom srpnja počela je s radom Ispostava porezne uprave u Iloku. Voditelj je Ivan Plazonić,
a djelatnica Zora Buhač. Koncem srpnja otvoren je Ured za prostorno uređenje i graditeljstvo.
Zaposlene su Ljilja Klasanović i Jela Beljo.

65
 Klub Vukovaraca i Iločana u Požegi (za vrijeme progonstva obrađivali su napuštene oranice
raseljenih Srba) poklonili su Poljoprivrednoj školi Ilok traktor, prikolicu, plug i sadilicu krumpira
Svaka životna priča prognanika je priča za sebe. Prognaničke godine i želju za povratkom
svome domu pratimo u stihovima Ljerke Križanić.

Ljerka Križanić

POVRATAK

Srpanj vrelinom vedrine

polako sklapa umorne oči,
a godina devedeset i osma
ražalila se u obilju ljeta.
U malom stanu zagrebačkog predgrađa
kutije kartonske i crne vreće,
i brdo dana bez doma.
Povratak se smiješi suncem,
srce se smije i treperi tužno.
No ipak, kući, treba ići kući!
Tamo su korijeni i grobovi usnulih predaka.
Znam, da me čeka znoj i tuga
i stari kesteni pred praznim domom.
No ipak, kući u Podunavlje!
Zagreb će ostati u nekom snu,
Zagreb kao pružena dobra ruka
I meko krilo domovine Hrvatske.

Zagreb - Trnovčica - 27. VII. 1998.

66
 POSJET MARGARET THATCHER

Br. 63. Margaret Thatcher i Stipan Kraljević u Iloku. MGI-11032

Dana 17. rujna 1998. godine bivša premijerka Velike Britanije Margaret Thatcher posjetila je
Republiku Hrvatsku, te Vukovar i Ilok. Za razliku od aktualne britanske vlade M. Thatcher je od
prvog dana podržavala osamostaljenje Republike Hrvatske.

Br. 27. Margaret Thatcher razgleda crkvu

67
 Protokolom je bilo predviđen posjet Starom podrumu i Dvorcu. Zbog dužeg zadržavanja u
Vukovaru, dočekana je na ulazu franjevačke crkve. S pažnjom je razgledavala crkvu gdje je preminuo
Ivan Kapistran, branitelj Europe od Osmanlija. Posebno se zanimala za ratna zbivanja. U
blagovaonici samostana bila je na ručku. U ime grada Iloka darovana je bocom arhivskog vina
traminac, koji je između mnogih vina služen na krunidbi kraljice Elizabete 1953. godine.

Br. 64. U samostanskoj blagovaonici u Iloku. MGI-11034

S lijeva na desno: 3. Milada Privora, zamjenica ravnatelja Državnog protokola, 5. Joško Morić, pomoćnik ministra
unutarnjih poslova, 6. Vladimir Štengl, gradonačelnik Vukovara, 7. Rudolf König, župan Vukovarsko srijemske županije,
8. Vesna Škare-Ožbolt, predsjednica Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja, 9. barunica Margaret Thatcher, 10. o.
Marko Malović, župnik, 11. Stipan Kraljević, dipl. ing. agr. i gradonačelnik Iloka, 12. Antun Malbaša, gradonačelnik
Županje.

68
 PREDSJEDNIK DR. FRANJO TUĐMAN U ILOKU

Dva dana kasnije, 19. rujna 1998. godine na dan „Iločke berbe grožđa“ Ilok posjećuje predsjed-
nik dr. Franjo Tuđman sa suradnicima: Vladimirom Šeksom, Borislavom Škegrom, Vesnom Škare-
Ožbolt, Jadrankom Kosor, M. Ramušćakom. Došli su helikopterom koji je sletio na nogometno
igralište „Fruškogorca“ uz doček predstavnika grada i županije. Na izlazu iz igrališta goste su pozdra-
vili povratnici. Prema pripremljenom protokolu posjećen je granični prijelaz kod mosta Ilok-Bačka
Palanka. U ime postrojene granične policije, prijavak je podnio Joško Morić.

Br. 65. Dr. Franjo Tuđman i Joško Morić na granici. MGI-11033

Kod tog mjesta kolona Iločana 1991. godine, nakon pretresa JNA, odlazi u progonstvo iz
opkoljenog Iloka. Sada se tu umjesto tenkova JNA nalaze hrvatski policajci. U vinogradima na
Principovcu delegaciju dočekuje Ivan Juroš, direktor P.J. Ilok. Predsjednik je simboličnim branjem
grozdova otvorio početak berbe grožđa u vinogradima, od čega živi pola stanovnika Iloka i okolice.

69
 Br. 25. Dr. Franjo Tuđman na Principovcu 1998. g.

Br. 14. Predsjednik dr. Franjo Tuđman u Iloku, šetnja Starim gradom, 19. rujna 1998. g.

U Iloku Predsjednik je posjetio povratničku obitelj Vlade Rotima s troje djece. U razgovoru o
uvjetima života zadržao se oko pola sata. Oko 45 minuta delegacija se zadržala u obilasku Starog
podruma. O povijesti podruma delegaciju je upoznao Petar Čobanković. U kušaonici, uz razgovor o
stanju vinogradarstva, kušana su vina.

70
 Br. 26. Dr. Franjo Tuđman izlazi iz Starog podruma, Ilok, 1998. g.

Ekipa domaćina i gostiju pješice se uputila kroz mnoštvo povratnika do pozornice „Iločke berbe
grožđa“ kod kurije Brnjaković. Nakon župana Rudolfa Köninga i gradonačelnika publici se dužim
govorom obratio Predsjednik čestitajući na masovnom povratku i podršci koju država daje u obnovi.

Br. 66. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman u Iloku. MGI-11035
Na pozornici za govornicom gradonačelnik Stipan Kraljević. Visoki uzvanici stoje s lijeva na desno: Dragan Papac,
predsjednik županijskog odbora HDZ-a, Joško Morić, pomoćnik ministra unutarnjih poslova, Borislav Škegro,
potpredsjednik vlade i ministar financija, dr. Franjo Tuđman, predsjednik R. Hrvatske, Rudolf König, župan
Vukovarsko-srijemske županije, Vesna Škare-Ožbolt, predsjednica Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja,
Vladimir Šeks, potpredsjednik Hrvatskog državnog sabora, Mile Dedaković Jastreb, zapovjednik obrane Vukovara.

71
 Ručak je pripremljen u blagovaonici franjevačkog samostana. Nazočni su: fra Marko Malović,
fra Ferdo Posavec, Đakovačko-srijemski biskup Ćiril Kos, župan Vukovarsko-srijemske županije
Rudolf Köning, Stipan Kraljević, Joško Morić te gore navedeni pratitelji.
Prije ručka razmijenjeni su darovi. U ime grada Predsjedniku sam uručio grb grada Iloka,
izrađen u keramici, rad akademskog kipara Ivana Mršića.

Br. 15. Predsjedniku dr. Franji Tuđmanu darovan grb grada Iloka
18. rujna 1998. g.

Br. 36. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman uručio

Stipanu Kraljeviću Spomen medalju „Vukovar“

72
 Dr. Franjo Tuđman malo je govorio, a više pažljivo slušao o stanju u Iloku i Vukovarsko-
srijemskoj županiji. Na odlasku zahvalio sam Predsjedniku na posjetu Iloku, mirnom povratku i da
nam i dalje čuva Hrvatsku. Kratko je odgovorio: „To moramo svi raditi, sam ne mogu.“

OBNOVA KUĆA

U kolovozu 1997. godine počeli su s radom odbori za kategorizaciju oštećenih kuća. Oštećene
kuće podijeljene su u 6 kategorija, s time da kuće 6. kategorije imaju najveće oštećenje. Kuće 1. do
3. kategorije obnavljaju vlasnici, uz novčanu naknadu Ministarstva obnove: za prvu kategoriju
5.000,00, a za drugu 15.000,00 i treću 22.000,00 kn. Organizirana obnova za 4., 5. i 6. kategoriju
može se obnavljati uz prosječnu cijenu od 40.000,00 kn. do 1999. godine. Ministarstvo obnove
organizirano je obnavljalo kuće svih kategorija, a od tada samo kuće 4. do 6. kategorije. Kod obnove
kuća 1. do 3. kategorije sanirana su oštećenja na krovu, sanitarnim, električnim i vodovodnim insta-
lacijama ili zamijenjeni prozori i vrata.
Kod kuća 4. do 6. kategorije obnavljan je ili zamijenjen krov, bez obzira na veličinu, kao i drugi
dijelovi kuće. Ukoliko se oštećene kuće moraju rušiti i graditi nove, grade se veličine 35 m² po
obitelji, plus 10 m² po članu obitelji. Pravo na obnovu imaju samo vlasnici kuća koji su podnijeli
zahtjev. Prijavu za obnovu podnijelo je u Iloku 921, Bapskoj 378, Mohovu 49 i Šarengradu 209
obitelji. Ukupno 1557 do 22. kolovoza 1997. godine.
Prijave su nastavljene i u 1998. godini. Ukupno je procijenjeno 1747 kuća i to: 1013 kuća 1. do
3. kategorije, i 734 kuće od 4. do 6. kategorije.

Br. 34. Proslava povodom pokrivanja prvog obnovljenog krova kod Pere Đakovića u Šarengradu,
lipanj 1998. g.

73
 Do konca 2000. godine obnovljeno je 576 kuća od 1. do 3. i 288 kuća od 4. do 6. kategorije. U
2000. godini obnavlja se 78 kuća, što je dovršeno u 2001. godini. U 2001. godini u programu obnove
planirano je 56 kuća. Kod obnove kuća nije stavljan parket, a vanjski zidovi nisu žbukani. Rješenja
za obnovu do 2001. godine nije dobilo oko 112 vlasnika kuća.

Br. 59. Srušena kuća u Šarengradu snimljeno 21. studenoga 1998. g.

KATEGORIZACIJA OŠTEĆENIH KUĆA

STUPANJ
ILOK BAPSKA ŠARENGRAD MOHOVO UKUPNO
OŠTEĆENJA
I. 245 118 66 17 446
II. 283 60 36 10 389
III. 158 27 23 2 210
IV. 177 142 145 20 484
V. 28 58 33 8 127
VI. 16 64 34 4 118
UKUPNO 907 469 337 61 1774

74
 OBNOVA OBITELJSKIH KUĆA DO 5. RUJNA 2001. GODINE

STUPANJ
PROGRAM ILOK BAPSKA ŠARENGRAD MOHOVO UKUPNO
OŠTEĆENJA
OBNOVA I-III 198 105 44 14 361
OPREMANJE I-III 165 5 6 6 184
ASB, NPA, NRC I-III 1 29 1 0 31
UKUPNO I-III 364 139 53 20 576

OBNOVA IV-VI 85 122 95 18 320

CEB. Program
IV-VI 11 23 16 3 53
2000./2001. g.
UKUPNO IV-VI 96 145 111 21 373

KOMUNALIJE d.o.o. ILOK

Br. 53. Bista Adolfa Jakšića u parku 4. studenoga 1997. g.

Dana 19. prosinca 1997. godine Gradsko vijeće donijelo je Odluku o radovima, a 26. veljače
1999. godine sklopilo ugovor o koncesiji za održavanje čistoće i zelenila, te o odvozu smeća s tvrtkom
„Komunalije“ d.o.o. Ilok. Održavaju čistoću u staroj jezgri grada, tržnici, te u ulicama: Julija Bene-
šića, Koševi, Trg Nikole Iločkog, Trg žrtava Domovinskog rata, te zelenila i drvoreda na cijelom
području grada i gradskih groblja. Kako je oprema za održavanje čistoće i odvoz smeća tijekom rata
uništena, cijelo vrijeme smeće se odvozilo traktorskom prikolicom. Tek 2001. godine Grad je nabavio
specijalni kamion za odvoz smeća. Smeće se odlagalo na lokaciji Božino brdo uz samu cestu Ilok-

75
Neštin, blizu graničnog prijelaza, što je davalo izuzetnu ružnu sliku. Za održavanje deponije „Komu-
nalije“ su 1998. godine kupile polovni traktor gusjeničar s dozerskom daskom.

Br. 61. Sječa i oblikovanje drveća, ožujak 1998. g.

Do konca 1999. godine vratilo se 62,2 % od upisanog broja prognanika. Na cijelom području
zatekli smo smetlište na sve strane. Komunalna služba bez opreme mogla je održavati samo zatečeno
stanje. U 1999. godini mogla je u povratničko područje ući Hrvatska vojska, ali samo za ovakve
potrebe.
Na zamolbu Grada odazvala se HV postrojba Drugog zbornog područja s generalom Obrovcem
i brigadirom Babićem i Zelićem. Mehanizirana brigada radove je izvodila od 12. lipnja do 31. srpnja
2000. godine. Sanirali su smetlišta na području od Iloka, Šarengrada, Bapske pa do Mohova. Izdubili
su u zemlji jamu za odlaganje otpada i sanirali deponij. Za tu namjenu grad je kupio 1,2 ha zemljišta,
kako bi deponij bio odmaknut dalje od prometnice. Smeća je bilo uz sve poljske puteve. Tom
prigodom HV je ugradila kamen na lokalnim cestama u Iloku i Šarengradu.
Kućni otpad „Komunalije“ su do 2001. godine odvozili samo u Iloku. Kupovinom kamiona u
siječnju 2001. godine stvoreni su uvjeti za odvoz kućnog otpada u Šarengradu, Bapskoj i Mohovu na
deponij u Iloku, čime će otpasti održavanje deponija u tim mjestima. Domaćinstva plaćaju odvoz
kućnog otpada 20,00 kn mjesečno. Do 1997./98. godine mjesna katolička groblja, osobito u Šaren-
gradu i Bapskoj bila su prava šikara. Groblja su uređena dobrovoljnim radom pojedinaca, ali i
radovima koje je platio Grad ili Zavod za zapošljavanje.
Obnovom kuća javlja se i problem odlaganja šuta, nastao prilikom rušenja oštećenih kuća. U
Iloku se nasipanje obavlja na lijevoj i desnoj prometnici prema restoranu „Dunav“. Na taj način nasut
je cijeli prostor od ceste do potoka, kao i dijelovi uz Dunavac. Time su stvorene velike površine za
buduću gradnju sportskog terena. Nasuta je površina uz cestu kod sjeverne strane katoličkog groblja,

76
čime se dobila površina za gradnju parkirališta. Šuta se odlaže u rovaču na Gornjem gradu u Ulici dr.
Franje Tuđmana i u rovaču na Zaobilaznici kod lovačke kuće. U Šarengradu se šut odlaže u Osječkoj
ulici i prema obali Dunava. Na ulazu u Bapsku nasuta je postojeća duboka udolina, čime je dobivena
površina za uređenje parka. Tijekom okupacije Komunalno poduzeće „Vodovod“ bilo je smješteno u
prostorijama Vatrogasnog doma u Školskoj ulici. Do 1998. godine „Vodovod“ i „Komunalije“ d.o.o.
radile su u istim prostorijama, kada se sele u zgradu u Ulici Julija Benešića broj 49. vlasništvo
„Agrokomerca“ Ilok, koju „Komunalije“ kasnije otkupljuju.

RADOVI NA VODOVODU GRADA ILOKA

„Vodovod Ilok“ bio je 80-ih godina 20. stoljeća posebna Upravna jedinica „Razvitka“ Ilok. Za
vrijeme okupacije, od kraja 1991. godine do 2. rujna 1997. godine, „Vodovod Ilok“ je samostalna
tvrtka. Od 2. rujna 1997. godine gradski vodovod nalazi se u sastavu gradske tvrtke „Komuna-
lije“ Ilok. „Vodovod Mohovo-Šarengrad“ i „Vodovod Bapska“ do jeseni 1997. godine nalazili su se
u sastavu općinskog „Vodovoda grada Vukovara“, kada su pripojeni „Komunalijama“ Ilok, a pravno
upisani 2001. godine. Pripremajući se za povratak, prognani djelatnici vodovoda pregledali su crpili-
šta, crpke i vodospremnike u više navrata tijekom druge polovice 1996. godine i prve polovice 1997.
godine. Još u vrijeme progonstva s „Hrvatskim vodama“ u Zagrebu i Osijeku utvrdili smo temeljni
program sanacije. U ljeto 1997. godine izvršeno je spajanje vodovodne mreže stare jezgre grada, koja
se napajala vodom iz vodospremnika na tavanu Dvorca i vodovodne mreže ostalog dijela Iloka, koja
se napajala vodovodom iz vodospremnika na Principovcu. Ugrađen je redukcijski ventil, a dotrajali
metalni vodospremnik na tavanu Dvorca je uklonjen. Ovaj zahvat hitno je napravljen zbog toga, da
se spriječi daljnje propadanje Dvorca, zbog istjecanja vode zadnje dvije godine iz zahrđalog vodo-
spremnika. Dana 24. rujna 1997. godine nabavljena je i postavljena nova crpka na crpilištu Mohovo,
„Vodovoda Mohovo-Šarengrad“. Međutim, nova crpka zbog dotrajalosti crpilišta mogla je osigurati
vodu samo za naselje Mohovo. Zbog toga je Šarengrad od jeseni 1997. godine do lipnja 1998. godine
ostao bez vode. Šarengrađani donose vodu iz prirodnih izvorišta. Sanitarna inspekcija utvrdila je
biološku zagađenost na tri od šest izvorišta. Najteže stanje je u „Domu umirovljenika Vukovar“ u
šarengradskom samostanu gdje je smješteno oko 120 osoba. U dvorištu je postavljen spremnik od
1.000 litara, a vodu su dovozili vatrogasci iz Iloka.
Dana 6. studenoga 1997. godine počeli su radovi na bušenju zamjenskog zdenca u Iloku na
lokaciji u Donjem gradu Školski vrt-Mala ada, što je dovršeno u 1998. godini. I danas ovaj zdenac je
osnovni izvor vode u Iloku. U ožujku 1998. godine završeno je bušenje zamjenskog zdenca u Moho-
vu. Počela je gradnja nove trafostanice i crpnog postrojenja. Novo crpilište u Mohovu pušteno je u
rad u lipnju 1998. godine. Bunar vodovoda u Bapskoj ima tri do sedam puta veći postotak nitrata od
dozvoljenog, te se voda za piće dovodi cisternom. Kako je u Bapskoj postojala opasnost prestanka
crpljenja vode zbog dotrajalosti zdenca, uz suradnju INE naručili smo obavljanje istražnih bušotina,
kako bi se pronašla pitka voda bez povećanog sadržaja nitrata. U 1998. godini INA je napravila dvije
istražne bušotine, ali bez pozitivnog rezultata. U 1999. godini u Bapskoj je pored starog zdenca u
središtu naselja izbušen zamjenski zdenac, izgrađena nova trafostanica i zgrada s crpnim postroje-
njem. Međutim, i u novom zdencu utvrđen je 3 do 7 puta povišen sadržaj nitrata u odnosu na zakonom
dozvoljen. Mnogi stanovnici, a osobito u vrijeme okupacije, bunare su pretvarali u septičke jame, što
je dovelo do zagađenja vodonosnog sloja. Primjena mineralnih gnojiva u poljoprivredi također utječe
na povećan sadržaj nitrata u vodi. Na preporuku stručnjaka izvršeno je kontrolirano saniranje bunara,

77
sadržaj nitrata se smanjio ali je još uvijek 4 puta veći od dozvoljene količine. Postojeći zdenci u Iloku,
Bapskoj i Mohovu imaju ukupan kapacitet oko 50l/sek, što je dovoljno za najveće potrebe.
Tijekom rata mnogi vodomjeri su poskidani, a šahte uništene, tako da su gubici vode iznosili i
do 50 %. U 1998. godini zamijenjeni su stari vodomjeri, ili postavljeni novi tamo gdje ih nije bilo.
Zbog dotrajalosti vodovodne mreže na pojedinim dijelovima vrlo su česta pucanja cijevi, kao i zbog
čestih prekopavanja zbog obnove kuća ili polaganja električnih, telefonskih ili plinskih kablova. Od
1998. do sredine 2001. godine na pojedinim dijelovima izvršena je zamjena dotrajalih cijevi, ili
postavljanjem novih tamo gdje ih nije bilo. U Bapskoj vodovodne cijevi položene su do graničnog
prijelaza prema Šidu i do mrtvačnice na groblju. U Iloku i Šarengradu u više ulica cjevovodi su pro-
duženi do zadnjih kuća u ulicama: Ivana Gorana Kovačića, Vladimira Nazora, Restorana „Dunav“ i
Lučke kapetanije na Dunavu, Faluga, Vukova, Zadružnog salaša, sjeverne strane ulice I. G. Kovačića,
Ulice Julija Benešića, graničnog prijelaza kod Neština, od kraja Radićeve do Strossmayerove ulice,
Fruškogorskom do Ulice dr. Franje Tuđmana.
Dana 26. listopada 2000. godine raspisan je natječaj za gradnju cjevovoda Ilok-Šarengrad-
Bapska, što će omogućiti dovođenje pitke vode u Bapsku. Radovi su počeli u siječnju, a završeni do
lipnja 2001. godine. Dodatnim radovima omogućit će se spajanje tri odvojena vodovoda u jednu cje-
linu. Kako i u Lovasu postoji isti problem kao u Bapskoj, nedozvoljen sadržaj nitrata, to je napravljen
i projekt produženja cjevovoda Bapska – Lovas. Postrojenja iločkog crpilišta su dotrajala, a sabirnica
smještena na mjestu gdje može vrlo lako doći do zagađenja vode. Zbog toga, naručen je projekt
gradnje novog crpilišta „Skela“ na lokaciji „Donji park“. Projekt je završen 10. travnja kojim se
predviđa gradnja taložnica, uređaj za odstranjivanje viška željeza iz vode (deferizacija), uređaj za
kloriranje, s crpkom za tlačenje vode u spremnik na Principovcu. Vrijednost investicije je oko
10.000.000,00 kn, pripremljen je ugovor za izgradnju prve faze u visini od oko 5.000.000,00 kn s
načinom financiranja 10 % Grad, 20 % Županija, 10 % „Hrvatske vode“, 60 % Ministarstvo obnove.
Građani su od 1998. do 2001. godine plaćali 1m³ vodu 4,85 kn sa svim naknadama i PDV-om.
Prije 1990. godine kanalizacija u Iloku izgrađena je u Ulici dr. Franje Tuđmana, Trgu Nikole
Iločkog, Šetalištu o. Mladena Barbarića, dijelu Dunavske ulice, dijelu ulice Kralja Tomislava i Ante
Benešića, dijelu Strossmayerove i Radićeve ulice, te ulice I. G. Kovačića do „Agrokomercove“ pe-
kare. Kanalizacija Gornjeg grada ulijeva se u Drljanski potok kod Trga žrtava Domovinskog rata.
Projektnom dokumentacijom predviđena je gradnja kolektora i pročistača ispod mosta na Dunavu.
Prilikom gradnje novog sanitarnog čvora i kuhinje Dvorac je 1998. godine spojen na gradsku kanali-
zaciju. U 2000. godini i oborinske vode s krova Dvorca spojene su na kanalizaciju. Djelomično su, i
oborinske vode s Franjevačkog samostana i crkve, te otpadne vode, spojene na kanalizaciju. U Iloku
se početkom lipnja 1999. godine javila epidemija želučanih smetnji. Zbog visokog vodostaja Dunava,
otpadne vode preko prelivenog ventila ulaze u cjevovod. Otklonjena je pogreška „projektnih struč-
njaka“. Temeljem naloga inspekcije zatvorili smo sve kućne bunare koji se koriste kao septičke jame.
Dana 15. lipnja 1999. godine dogodila nam se vremenska nepogoda. U noćnim satima između
23 i 01 sati pala je jaka kiša. U Strossmayerovoj ulici mnoge kuće su bile poplavljene. Bujica u Radi-
ćevoj ulici oštetila je cestu i pločnike. Poplavljena je ambulanta i kuće u Ribnjaku. Oštećene su ceste,
nogostupi, potporni zidovi. Najveće štete su: na Trgu žrtava Domovinskog rata, i u ulicama: Stjepana
Radića, Vladimira Nazora, Matije Gupca, Julija Benešića, Ivana Gorana Kovačića, Staklencu i
Turskoj skeli. Sljedeće noći ponovila se još veća kiša. Procijenjena je šteta na 2.137,860 kn. Oštećenja
su sanirana u 1999. i 2000. godini. Godine 1999. napravljena je kanalizacija u ulici Stjepana Radića,
od Trga Josipa Vuletića do Gajeve ulice, te dio Gajeve ulice, a 2000. godine u Zagrebačkoj ulici,
2001. godine započeta gradnja u dijelu Ulice Vladimira Nazora, od Zagrebačke do Trga žrtava Domo-
vinskog rata, u Strossmayerovoj ulici od križanja ulice Ante Benešića i Fruškogorske.

78
 KOMUNALNI RADOVI

Dunav kod Šarengrada nije imao nikakav kameni nasip, te su mnoge kuće, a jednim dijelom
jedina cesta koja Ilok spaja s ostalim dijelom Republike Hrvatske, bili izloženi urušavanju u Dunav.
Obavijestili smo „Hrvatske vode“ u Osijeku radi izgradnje kamenog nasipa, te su 1999. godine počeli
s polaganjem kamenog nasipa. U 1999. godini „Hrvatske vode“ su sanirale potok u Mohovu. Radovi
na izgradnji mrtvačnice u Bapskoj započeti su 2000. godine a završeni 2001. godine, većim dijelom
radom građana.

Br. 74. Mrtvačnica na groblju u Bapskoj, 16. siječnja 2001. g.

Na sličan način 2000. godine izgrađena je mrtvačnica i u Šarengradu. U Iloku su 2000. i 2001.
godine kupljene dvije građevinske parcele, istočno od katoličkog groblja za gradnju mrtvačnice. U
2001. godini napravljena je projektna dokumentacija.
Zgrada Poglavarstva bila je u vlasništvu „Iteksa“, kupljena je 1998. godine i potpuno obnov-
ljena i otvorena 17. prosinca 1999. godine. U zgradi Poglavarstva uvedeno je centralno grijanje na
lož ulje 31. listopada 1997. godine, i u Dječjem vrtiću 29. listopada 1997. godine. Od 2000. godine
prelazi se na plin. U 2000. godini Grad kupuje 1,2 ha privatne oranice radi proširenja i gradnje
deponija za otpad. Pripadnici Hrvatske vojske svojom mehanizacijom pripremili su teren, pokupili
otpad i pokrili zemljom.
„Županijske ceste“ iz Vinkovaca u 1998. godini sanirale su udarne rupe, pokošene bankine i
kanali, te posječena šikara uz ceste. U 1999. godini u Iloku je stavljena kamena podloga i asfalt u
Ulici Augusta Cesarca, dio odvojka Zagrebačke ulice, kod Ulice Marka Papka, ceste u naselju za
Starije i nemoćne osobe, Srijemska, te postavljeni ivičnjaci u Zagrebačkoj ulici. U 2000. godini
postavljen je asfalt u ulicama Vlatka Kraljevića, Tomislava Bošnjaka, dijelu Ulice Matice hrvatske i

79
Ulice Josipa Meštrovića, dva odvojka Ulice Vladimira Nazora i Ulice Ivana Meštrovića. Zatim je
asfalt postavljen u ulicama: Jozefa Maliaka, kralja Zvonimira, kneza Branimira i Samuela Zajaca.
Asfaltiran je odvojak u Ulici Matije Gupca. Asfaltirana je: Vinogradska, Grobljanska i Augusta
Šenoe. Izgrađeno je parkiralište kod MUP-a i u Ulici Vlatka Kraljevića. U Šarengradu asfaltiran je
produžetak Osječke i Zagrebačke ulice. U Bapskoj asfaltirana je cesta do granice prema Šidu i parki-
ralište kod groblja, dok je u Mohovu asfaltirano školsko igralište.

PLINOFIKACIJA GRADA

Predstavnici grada Iloka su 23. rujna 1998. godine na sastanku sa županom Rudolfom Königom
i direktorom „Vodovoda“ grada Vinkovaca gospodinom Božom Galićem pokrenuli inicijativu plino-
fikacije grada Iloka. Tijekom jeseni Gradska služba anketirala je građane. Za plinofikaciju se izjasnilo
oko 1200 obitelji, što je dalo dobre temelje za donošenje odluke o pripremama za gradnju visoko-
tlačnog plinovoda i gradske plinske mreže. Postignut je dogovor s Vukovarsko-srijemskom župa-
nijom o financiranju projektne dokumentacije i izgradnji visokotlačnog plinovoda Opatovac – Ilok,
dok će grad financirati gradsku plinsku mrežu. Plin inženjering d.o.o. Zagreb izradio je studiju s
glavnim i izvedbenim projektom Srednje tlačne plinske mreže za naselja Ilok, Bapska, Šarengrad i
Mohovo. Predračunska cijena ulaganja je: visokotlačni plinovod Opatovac-Ilok u dužini 18.500
metara – 1.975.986,00 DEM, kućni priključci 3.131.315,00 DEM i gradska mreža 2.113.041 DEM,
ukupno 7.220.342,00 DEM, ili preračunato 28.188.215,00 kuna.
Dana 24. svibnja 1999. godine grad je raspisao natječaj za radove na izgradnji gradske mreže,
i 6. srpnja sa tvrtkom „Đurkin“ d. o. o. Belica, sklopio ugovor u visini 7.577.402 kn, s rokom otplate
od 24 mjeseca od početka radova u rujnu 1999. godine. Sa zainteresiranim domaćinstvima Grad je
sklopio Ugovor o financiranju plinske mreže u visini od 1.200,00 DEM i kućnog priključka 800,00
DEM. Gradnja plinske mreže započela je u listopadu 1999. godine, a završena u listopadu 2000.
godine. Cijena plina za domaćinstva je 1,29 kn + 22 % PDV = 1,5738 kn /m³. Plinska baklja u Mohovu
upaljena je u prosincu 1999. godine, a zadnja u Iloku povodom završetka plinovoda Opatovac – Ilok,
na dan održavanja tradicionalne „Iločke berbe grožđa“ 15. rujna 2000. godine. Na održavanju plinskih
instalacija Plinara istočne Slavonije iz Vinkovaca otvorila je 2000. godine svoju ispostavu u Školskoj
ulici u Iloku, gdje rade četiri djelatnika.

ELEKTROPRIVREDA

Ilok s Bapskom i Šarengradom bili su elektroenergetski vezani na „Elektrovojvodinu“. Poslje-

dice ovakvog stanja osjetili smo u vrijeme agresije 1991. godine, kada je isključena električna struja.
Uz suradnju Grada i Hrvatske elektroprivrede, HEP-a, još u progonstvu napravljen je program spa-
janja na elektroenergetski sustav Republike Hrvatske. Već 8. kolovoza 1997. godine HEP postavlja
dizelske agregate u Ilok, u dvorište pogona „Borovo“, koji su 29. kolovoza svečano pušteni u pogon.
Istovremeno, gradi se nadzemni dalekovod Opatovac–Šarengrad, koji je završen do 24. rujna
1997. godine, što je osiguralo spajanje područja Grada na električnu mrežu Republike Hrvatske. Do
24. rujna 1997. godine postavljen je podzemni električni kabel od pogona „Borovo“ do trafostanice
na Trgu Josipa Vuletića. Tijekom 1998. godine izvršena je zamjena podzemnih kablova i u drugim

80
dijelovima Iloka zbog čestih pregorijevanja. Godine 1998. saniran je nadzemni dalekovod Ilok –
Šarengrad – Bapska.
Sredinom 1997. godine u naseljima tijekom noći svijetlilo je samo nekoliko žarulja. Godine
1997. i 1998. javna rasvjeta je sanirana približno na prijeratno stanje, a takvo je stanje i sredinom
2001. godine. U 1998. godini Grad Ilok je s pogonom „Elektre“ u Vinkovcima potpisao sporazum o
održavanju javne rasvjete, za što svi potrošači izdvajaju 4 % od cijene utrošene struje. Ministarstvo
financija u 1998. godini financiralo je gradnju dalekovoda do graničnih prijelaza Ilok – Bačka Palan-
ka, Neštin, Ljuba, Šid i Bapska – Šid. U travnju 1999. godine završeno je polaganje optičko-energet-
skog kabela Tovarnik–Ilok u dužini 23 km, vrijednog 10.000.000 kuna. Time je Ilok dobio dvostruko
napajanje strujom. U blizini novosagrađene ambulante Ilok, „Elektra“ kupuje oko 1,2 ha zemljišta,
za buduću gradnju 110 kw trafostanice. U proljeće 2001. godine počela je gradnja trafostanice i anten-
skog stupa. „Elektra“ Vinkovci, zbog lakšeg održavanja elektroenergetskog sustava istočnog dijela
Vukovarsko-srijemske županije, u Iloku osniva svoj pogon, koji je na prijedlog Grada smješten u
Ulici Josipa Jurja Strossmayera broj 15. HEP od VUPIK-a Vukovar u 1999. godini kupuje zgradu za
1.200.000 kn, prebijajući VUPIK-ova dugovanja za utrošenu struju. U proljeće 2001. godine Grad s
„Elektrom“ potpisuje ugovor o gradnji nove javne rasvjete u Mohovu, kao početka gradnje nove javne
rasvjete za cijelo područje Grada. Početkom 2001. godine u Pogonu Ilok radi 15 djelatnika, koji
pokriva naselja: Ilok, Bapska, Šarengrad; Mohovo, Opatovac, Lovas, Tovarnik i Ilaču.

POŠTA I TELEKOMUNIKACIJE

U ljeto 1997. godine pošta i telekomunikacije u Iloku, Šarengradu i Bapskoj reintegrirane su u

sustav Hrvatskih pošta i telekomunikacija HPT-a. U sve tri pošte tijekom 1998. godine izvršeno je
unutarnje uređenje. Na pošti u Iloku postavljen je krov. U Poštanskom uredu PU Šarengrad i PU
Bapska rade po dva djelatnika, šalterski službenik i dostavljač. Poštanski ured Ilok nalazi se na Trgu
Nikole Iločkog broj 7. Zaposleno je deset djelatnika. Tehnički voditelj pošte u Iloku je Mirjana
Provčin, u Šarengradu Marija Ivanković i Bapskoj Štefica Filipović. Poštanski brojevi su: 32234
Šarengrad i Mohovo, 32235 Bapska i 32236 Ilok.
Godine 1999. došlo je do razdvajanja HPT-a na: Hrvatsku poštu HP i Hrvatske telekomuni-
kacije HT. Telekomunikacije Ilok nalaze se u zajedničkoj zgradi s poštom. Kako je prostor neprikla-
dan za rad ove dvije firme, telekomunikacije su od Grada iznajmile i adaptirale dio poslovnog pro-
stora nadogradnjom na postojećoj zgradi, ali se na tome i stalo. U Iloku, Bapskoj, Šarengradu i Mo-
hovu izgrađene su u pojedinim četvrtima telekomunikacijske kućice s automatskim centralama. U
1999. i 2000. godini postavljene su automatske telefonske centrale većeg kapaciteta umjesto starih.
Optički kabel Tovarnik – Ilok položen je 1999. godine. Vukovar – Ilok 1999./2000. godine. U Iloku
kroz sve ulice tijekom 2000. i 2001. godine polaže se mini kanalizacija za potrebe telekomunikacija.
Radovi još nisu 2001. godine završeni. Svih pet carinskih prijelaza umreženi su u telefonski sustav.
Mobilni telefoni na području Iloka 1997. godine nisu mogli hvatati signale. Zbog toga telekomuni-
kacije 1998. godine na krovu Dječjeg vrtića Ilok postavljaju Cronet odašiljač. U Šarengradu, kod
stare utvrde postavljen je odašiljač Cronet, a 2000. godine u Iloku na Principovcu odašiljač
VIPNET-a. Izgradnjom i adaptacijom poslovnog prostora u Vukovaru uprava ovih županijskih
centara preseljava se iz Vinkovaca. Upravitelj telekomunikacijskog centra u Vukovaru je Adalbert
Bjelik, a tehnički voditelj ispostave u Iloku je Ivan Petrih. U ispostavi Ilok zaposleno je devet djelat-
nika.

81
 ZDRAVSTVO

Zdravstvo bivše općine Vukovar integrirano je u Dom zdravlja Vukovar i Opću bolnicu Vuko-
var. Na području grada Iloka prije Domovinskog rata radile su ambulante u Iloku, Šarengradu,
Mohovu i Bapskoj. U Bapskoj i Šarengradu živjeli su po jedan liječnik, dok od 1999. godine u Bap-
skoj živi jedna liječnica koja opslužuje Bapsku i Šarengrad s Mohovom. U Mohovu sada nema
ambulante.
Ambulante u Bapskoj, Šarengradu i Iloku nisu održavane tijekom okupacije, dok je lijekova i
sanitetskog materijala bilo samo toliko, koliko se dobivalo od međunarodnih humanitarnih organiza-
cija. Mirnom reintegracijom Hrvatskog Podunavlja, početkom kolovoza 1997. godine, na mjesto
predsjednika Uprave Doma zdravlja Vukovar dolazi dr. Zlatko Šimunović, a za voditelja ambulante
u Iloku Anđelko Petrih i Ljerka Dilber. U ljeto 2000. godine za predsjednika Uprave Doma zdravlja
u Vukovaru imenovana je dr. Slavica Pančić, a od 1999. godine voditelj ambulante u Iloku je dr.
Blaženka Rašić. Godine 1997. djelomično su sanirane ambulante u Bapskoj i Šarengradu, a 1999.
godine liječnički stan u Bapskoj.
Mjesna zajednica Ilok 80-ih godina 20. stoljeća uz pomoć samodoprinosa počela je graditi
„Dom zdravlja“ u Iloku, u kojem bi bile smještene specijalizirane ambulante i porodilište. Do 1991.
godine radovi su došli do krova, tako da je tijekom Domovinskog rata gradilište propalo. Grad je na
više strana tražio investitore. Izgradnji ambulante dao je punu podršku ministar zdravstva Republike
Hrvatske dr. Andrija Henbrang i pomoćnica ministra zdravstva za financije gospođa Katja Matijević.
Ministarstvo zdravstva naručilo je projekt u skladu s novom koncepcijom zdravstvene zaštite,
raspisalo natječaj i preuzeli cjelokupno financiranje izgradnje i opremanje novog objekta. Radove je
izvela firma „Elektrometal“ Bjelovar, uz ukupnu cijenu s opremom od 15.000.000,00 kuna. U po-
drumskom dijelu zgrade smještene su garaže, kotlovnica i druge pomoćne prostorije. U prizemlju se
nalaze četiri ambulante opće medicine, tri specijalne ambulante (pedijatrija, ginekologija i interna),
tri zubne ambulante, te opći i stomatološki laboratorij i prostor za ljekarnu. Sve ambulante i laboratorij
opremljeni su najsuvremenijom opremom. Na katu se nalaze dva trosobna stana i šest jednosobnih
stanova za zdravstveno osoblje. U potkrovlju postoji mogućnost adaptacije prostora za stanovanje, ili
za druge društvene namjene. Svi građevinski radovi završeni su do 1. prosinca 1999. godine što je
svečano obilježeno uz nazočnost ministra zdravstva dr. Željka Reinera, te dr. Vesne Bosanac, dr.
Zlatka Šimunovića iz Vukovara i drugih uvaženih gostiju i građana. Opremanje zgrade završeno je
idućih mjeseci, tako da je preseljenje obavljeno u prvoj polovici 2000. godine, kada su se uselili:
ljekarna, ambulante liječnika opće prakse, pedijatri, stomatolozi, te specijalisti vukovarske bolnice,
socijalna skrb, hitna služba, dok su na katu stambeni prostori za zdravstveno osoblje.
Starim projektom, podrumske prostorije nalaze se ispod nivoa okolnog terena i ulica, tako da
su izložene poplavi od oborinskih voda, što se i dogodilo u vrijeme gradnje u ljeto 1999. godine. Zbog
toga je naručen projekt izgradnje zaštite od oborinskih voda, koji nije ostvaren.
Za objekte stare zgrade ambulante i ljekarne u Iloku raspisan je natječaj za prodaju. Grad Ilok,
u zajednici s Ministarstvom zdravstva postigao je načelni dogovor o izgradnji projektne dokumenta-
cije i gradnje ambulante u Šarengradu. Sadašnja ambulanta u Šarengradu je u takvom stanju, da je
racionalnije izgraditi novu zgradu. Postoji potreba adaptacije zgrade Mjesnog odbora u Mohovu,
ambulantom, ili gradnjom nove. Sredinom 2001. godine na području Grada Iloka rade i žive tri liječ-
nika opće medicine, jedan pedijatar, te tri stomatologa. Ukupan broj zaposlenih djelatnika u zdravstvu
je trideset. Ambulanta Ilok nalazi se u Ulici Josipa Jurja Strossmayera broj 49.

82
Br. 79. Zdravstvena stanica Ilok 1. 12. 1999. g.

Br. 80. Otvorenje Zdravstvene stanice Ilok.

83
 VETERINA

Veterinarska ambulanta tijekom okupacije je djelomično porušena, kada je kamion s ceste sletio
i udario u zgradu. Veterinarski tehničar je 1993. godine Mile Vukas, a 1994. godine Danilo Strahinić.
U ljeto 1997. godine Ilok napušta veterinar koji je u Iloku radio tijekom okupacije, a 20. prosinca
1997. godine Veterinarsku ambulantu preuzima veterinar Stanislav Rora, koji 1998. godine odlazi u
Vukovar. U Ilok dolazi veterinar Boro Rako. Pored veterinara u ambulanti rade i dva veterinarska
tehničara. Opslužuju cijelo područje Grada u prevenciji i liječenju velikih i malih životinja. Pored
Veterinarske ambulante je Veterinarska ljekarna. Veterinarska ambulanta Ilok radi u sastavu Veteri-
narske stanice Vukovar, koja je privatizirana u 2000. godini. Za 2002. godinu planirana je gradnja
nove ambulante na mjestu stare. Veterinarska ambulanta Ilok nalazi se na Trgu Josipa Vuletića broj
1.

SOCIJALNI PROGRAM

U socijalnom programu Grada Iloka sudjeluju: Hrvatski Crveni križ, Gradsko društvo Crvenog
križa Ilok, Caritas, Poglavarstvo grada i Centar za socijalnu skrb. Crveni križ grada (Gradsko društvo
Crvenog križa Ilok) osnovan je u Zagrebu 18. lipnja 1996. godine. Volontersku dužnost tajnika obna-
šao je Vinko Bakula, predsjednik skupštine je dr. Tomo Grgić. U Zagrebu je mirovalo pripremajući
se za rad po povratku u Ilok. Raseljeno srpsko stanovništvo na području Iloka osnovalo je Crveni krst
primajući i dijeleći pomoć međunarodnih humanitarnih organizacija. Voditelj mjesnih organizacija
Crvenog krsta bili su: u Mohovu Dubravka Tomašević, u Šarengradu Dragan Kovačić, u Bapskoj
Laza Milošević i u Iloku Pero Civizović i Zora Uzur. Poglavarstvo grada Iloka prilikom povratka
dodijelilo je Crvenom križu Ilok zgradu u Ulici Ivana Meštrovića broj 1. Nakon prelaska Vinka Baku-
le na rad u VUPIK-u, mjesto tajnika profesionalno preuzima Elenka Đerđ. Dana 12. siječnja 1998.
godine izvršena je primopredaja između Crvenog krsta koji prestaje s radom i Crvenog križa koji
nastavlja s radom. Humanitarna pomoć 1997. i 1998. godine bila je znatna, osobito u hrani i odjeći,
ali bilo je i dosta pomoći u namještaju: kreveti, ormari, štednjaci. Crveni križ uz pomoć UNHCR-a
organizirao je i pomoć u kući za starije i nemoćne osobe. U programu sudjeluju od dva do četiri
djelatnika, donoseći hranu, ali i pružajući njegu za 20 do 60 nemoćnih osoba. Crveni križ Ilok organi-
zira i dragovoljno prikupljanje krvi, kao i obuku vozača u pružanju prve pomoći. Jedan dio pomoći
dolazio je i preko Caritasa u Franjevačkom samostanu. Najviše pomoći slali su: Središnjica Crvenog
križa Hrvatske, Vladin program za pomoć, „Mir“ iz Međugorja, te humanitarne i crkvene organizacije
iz Italije, Austrije i Njemačke.
Građani Liebocha svesrdno su pomagali i slali humanitarnu pomoć Iločanima, u najtežim
godinama progonstva. Započeto prijateljstvo gradonačelnika grada Liebocha Aloisa Pignittera i
gradonačelnika grada Iloka Stipana Kraljevića traje do današnjih dana. Posebno od 1995. godine kada
su u Medveji izmijenjali simbole gradova-grbove.
Grad pomaže rad Crvenog križa Ilok u iznosu od 80.000,00 kn godišnje. Gradsko vijeće
za pomoć socijalno ugroženim osobama izdvojilo je: 1998. godine 80.000,00 kn, 1999. godine
100.000,00 kn, 2000. godine 135.000,00 kn i 2001. godine 150,000,00 kuna. Na taj način Odbor za
socijalnu skrb Grada dodijeli mjesečno 40 do 60 jednokratnih pomoći u visini 200 do 300 kuna, a u
određenim slučajevima do 1.000,00 kuna.

84
 Br. 43. Alois Pignitter i Stipan Kraljević, Medveja 1995. g.

Br. 41. S prijateljima iz Liebocha u Iloku 15. studenoga 1997. g.

85
 Prijatelji, humanitarci iz Belgije, grada Diesta posjetili su Mohovo 23. lipnja 1998. godine.

Br. 42. Humanitarci grada Diesta u Mohovu 23. lipnja 1998. g.

Centar za socijalni rad Vukovar ima svoj program skrbi. Tako za područje Iloka oko 30 osoba
dobiva pomoć za uzdržavanje, oko 40 osoba pomoć za njegu te oko 120 osoba jednokratnu pomoć.
Ujedno, Centar za područje grada financira oko 45 osoba, smještenih u domovima za starije i
nemoćne osobe, te djelomično troškove sahrane osoba koje nemaju skrbnika.

NASELJE ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE

Odluku o gradnji Naselja za starije i nemoćne osobe Grad je donio još u progonstvu 1996.
godine, uz suradnju s Međunarodnom federacijom Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Realizaciji
ovog projekta prišlo se odmah nakon izbora 1997. godine i povratkom Poglavarstva u Ilok. U ime
investitora Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, sve poslove, od narudžbe
projektne dokumentacije do raspisivanja natječaja i nadzora gradnje, vodio je Damir Čižmek.
Projektnu dokumentaciju izradio je Zdravko Balenović. Za gradilište je odobreno državno poljopri-
vredno zemljište na lokaciji „Dikina zanoga“, pored Iločkih podruma.

86
 Br. 12. Gradnja Naselja za starije i nemoćne osobe, Ilok 1998. g.

Br. 13. Završni radovi u kuhinji Naselja za stare i nemoćne 1998. g.

87
 Br. 28. Otvorenje Doma za stare i nemoćne 2002. g.

Br. 29. Otvorenje Doma za stare i nemoćne 2002. g.

88
 Do 1999. godine završeni su građevinski radovi na čvrstom objektu namijenjenom za smještaj
50 nepokretnih osoba s ambulantom, blagovaonicom i kuhinjom kapaciteta za oko 250 obroka. Iz
naselja za prognanike „Kutina“ prenijeto je 30 montažnih kućica za smještaj pokretnih osoba, te za
potrebe skladišta, praonice i glačanja rublja, uslužnih djelatnosti i društvenih prostorija. Godine 1999.
izgrađena je cjelokupna infrastruktura na gradilištu: ceste, vodovod, kanalizacija, javna rasvjeta s
trafostanicom, plinska mreža s opremom za ukapljeni plin i betonske staze. Nažalost, zbog stečaja
građevinske tvrtke „Graditelj“ iz Vinkovaca i zbog neosiguranog daljnjeg financiranja, radovi su obu-
stavljeni. Tijekom 2000. godine uporno tražimo rješenje za nastavak radova, pregovarajući s: Među-
narodnom federacijom Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Ministarstvom za rad i socijalnu skrb,
Ministarstvom obnove i graditeljstva, te s drugim humanitarnim organizacijama. Prema ponovno
izrađenom troškovniku potrebno je osigurati oko 400.000,00 DEM za završetak radova, nabavku
opreme i otvaranje naselja. Uz podršku gospodina Svena Svedlunda, Međunarodne federacije Crve-
nog križa i Crvenog polumjeseca osigurano je 100.000,00 DEM nepovratnih sredstava. Postignut je
dogovor s Ministarstvom rada i socijalne skrbi i Ministarstvom obnove i graditeljstva o osiguranju
preostalog dijela novca za završetak radova, s tim da se u montažne kućice smjeste prognanici koji
se još nalaze u hotelima na moru. U prva tri mjeseca 2001. godine u suradnji koordinatora Damira
Čižmeka, dogovoren je izvor financiranja o završetku radova izgradnje Doma za stare i nemoćne.
Sredstva su osigurana iz donacija: Hrvatskog crvenog križa, Međunarodne federacije Crvenog križa
i ambasada SAD-a, Japana i Norveške. U travnju 2001. godine nakon raspisivanja natječaja sklopljen
je ugovor s građevinskom firmom „Otpremnik“ iz Vinkovaca o završetku građevinskih radova. Za-
vršetak radova i otvorenje objekta očekuje se u jesen 2001. godine. Dom za stare i nemoćne osobe
svečano je otvoren 25. veljače 2002. godine. Uz prigodan program i uzvanike predsjednik Upravnog
vijeća Doma Stipan Kraljević zahvalio se svima koji su omogućili gradnju Doma: predstavnicima
organizacija koje su sudjelovale u ostvarenju ovog projekta i uručio darove, šokačke ručnike i
umjetničke slike.

POLICIJA

Hrvatska policija, kao dio državne vlasti, imala je odlučujuću ulogu u mirnoj reintegraciji
Hrvatskog Podunavlja. Kako bi se taj proces lakše odvijao, na području Podunavlja formirana je tzv.
Mješovita policija, u skladu dogovora Republike Hrvatske i UNTAES uprave. Tijekom 1996. godine,
od dolaska međunarodnih vojnih snaga pod zaštitom UN-a, na crtama razdvajanja postavljeni su
njihovi vojni punktovi. Od početka 1997. godine na ove punktove postupno se uvodi TPF, Prijelazne
policijske snage, mješovita policija pod zapovjedništvom UNTAES-a. U siječnju 1997. godine 34
policajca hrvatskog dijela mješovite policije dolazi u Ilok, s boravkom i prehranom u bungalovima i
restoranu Dvorac, uz cijenu 50,00 DEM dnevno po osobi. Vlada Republike Hrvatske snosi cjelokupne
troškove mješovite policije. Zapovjednik je Goran Vukadinović do srpnja 1997. godine. Tada je za
zapovjednika imenovan Jozo Tokić. Goran Vukadinović imenovan za zamjenika i na toj dužnosti
ostaje do 2000. godine. U studenom 1997. godine smijenjen je Jozo Tokić, vjerojatno na traženje S.
Seraydariana, te imenovan Slavko Žgela. Vraćen je 20. siječnja 1998. Jozo Tokić na istu dužnost i
ostaje do 31. prosinca 2000. godine.
Dana 18. studenoga 1998. godine na Šarengradsku adu, koja se nalazi u Republici Hrvatskoj,
na granici s Vojvodinom, odnosno SR Jugoslavijom, ali i pod njezinom okupacijom, otišli su: Davor
Kovčalija, Marinko Berak, Krešimir Đaković, Želimir Đipanović i ? Komarčević, radi spašavanja
konjâ od nadolazećeg Dunava. Lovočuvari Karađorđeva tri sata držali su ih u hladnoj vodi, zatim

89
priveli policiji u Bačku Palanku i, uz presudu plaćanja kazne od 400,00 DM, sljedećeg dana pustili
ih kući.
Granična policija Ilok kontrolira granicu kopnenim dijelom od Dunava kod Iloka do Tovarnika
i granicu na Dunavu od Iloka do Opatovca. Zapovjednik granične policije je bio Ivan Groznica, a
zatim Zvonimir Ljubić. Policijska postaja granične policije nalazi se u Ulici dr. Franje Tuđmana 49.
Ilok, najistočniji grad Republike Hrvatske, vezan je za ostali dio domovine samo jednom cestom
prema Vukovaru, dok je s pet cesta, na pet strana, povezan sa SR Jugoslavijom. Zemljopisni položaj
Iloka uvjetovao je i postavljanje pet graničnih prijelaza i to: tri međunarodna: Ilok – Bačka Palanka,
Ilok – Neštin i Ilok – Šid, te dva malogranična: Ilok – Ljuba i Bapska – Šid.
Potpuni nadzor na graničnim prijelazima Carinska služba Republike Hrvatske preuzela je 15.
siječnja 1998. godine od UNTAES-a. Granični prijelazi do 2001. godine nemaju čvrste objekte, a
službe se nalaze u postavljenim kontejnerima. Relativno dobro uređen granični prijelaz je na prilazu
Mostu Ilok prema Bačkoj Palanci. Taj granični prijelaz ima najveći promet i ima potrebne službe:
veterinarskog i poljoprivrednog inspektora, špeditersku službu, policiju i carinu.

VATROGASTVO

Vatrogastvo je do 1999. bilo u sastavu MUP-a. Tada je oformljena i posebna Vatrogasna

ispostava za grad Ilok, sa sjedištem u Vatrogasnom domu, u Ulici Ivana Gorana Kovačića broj 2.
Vatrogasna postrojba ima 13 djelatnika. Opremu je naslijedila od prijeratnog Vatrogasnog društva
Ilok. Datum osnivanja Javne vatrogasne postrojbe Ilok je 21. srpnja 2000. godina. Krajem 2000.
godine naručen je projekt Plan zaštite od požara, koji treba dati smjernice buduće organizacije
vatrogasne službe. Od 2002. godine financiranje djelatnika postupno će preuzimati Grad. U zgradi
Vatrogasnog doma na katu Udruga sv. Vinka Paulskog, koju vodi fra. Flavijan Šolc, obnovila je
prostor za potrebe vjerskog rada i karitativnu djelatnost.

STANJE U GOSPODARSTVU

Procijenjena ratna šteta samo u najvažnijim iločkim tvrtkama: „Agrokomercu“, „Iločkim

podrumima“, „Razvitku“, „Iteksu“, „Ilokturistu“ i „Komunalijama“ iznosi 41.185.140,00 DEM. Tije-
kom progonstva sve pravne osobe zadržale su svoj pravni status. Gospodarski nisu značajnije radili,
ali su okupljali djelatnike koji su se našli u progonstvu. Sukladno Zakonom o trgovačkim društvima,
uskladili su akte i registrirali se kod Trgovačkog suda u Osijeku, kao dioničarska društva, bez
procjene vrijednosti kapitala, a u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. Tijekom kolovoza i
rujna 1997. godine u većinu gospodarskih subjekata vratila se Uprava iz progonstva i uspostavljeni
su Nadzorni odbori. Rad je bio izuzetno težak. Većina firmi je opljačkana i devastirana, a poticajna
sredstva su izostala.

90
 PRIKAZ PRAVNIH LICA

BROJ UPOSLENIH BROJ UPOSLENIH

NAZIV DJELATNOST
1991. GODINE 2001. GODINE
proizvodnja i prodaja
1. ITEKS d.d. 1250 90
tekstila
poljoprivredna
2. AGROKOMERC d.d. 350 125
proizvodnja i trgovina
vinogradarstvo,
3. ILOČKI PODRUMI d.d. 167 150
vinarstvo, ratarstvo
4. ILOKTURIST d.d. ugostiteljstvo 66 75
5. RAZVITAK d.d. građevinski materijal 220 127
Šumarija Ilok, uzgoj
6. HRVATSKE ŠUME 63 35
šuma i poljoprivreda
7. KOMUNALIJE d.o.o. komunalna djelatnost 0 20
8. BOROVO pogon Ilok - obuća 130 7
UKUPNO: 2146 696

Progonstvom stanovništva 17. listopada 1991. godine u progonstvo odlazi i najveći broj rad-
nika. Progonstvo radnika hrvatske nacionalnosti je nastavljeno i do 1997. godine. Na njihova mjesta
masovno se zapošljavaju raseljene osobe, bez gospodarskog opravdanja. Mirnom reintegracijom u
drugoj polovici 1997. godine dolazi do razmjene radnika. Sve ove tvrtke našle su se u velikim teško-
ćama. Odbor za gospodarstvo Poglavarstva grada u jesen 1998. godine napravio je „Program mjera
za sanaciju gospodarstva grada Iloka“ i uputio ga Vladi Republike Hrvatske. Ministarstvo financija,
svojom Odlukom od 4. ožujka 1999. godine prihvatilo je sljedeći:

SANACIJSKI PROGRAM

ILOČKI
OBVEZNI D.D. AGROKOMERC RAZVITAK ILOKTURIST
PODRUMI
Otpis prema korisnicima
4.696.991,87 3.035.595,49 1.045.623,97 910.431,11
državnog proračuna
Otpis prema javnim poduzećima 1.286.304,41 1.794.866,05 150.000,00 244.644,13
Odgoda za primljene kredite 3.215.918,02 900.000,00 295.000,00 9.800.000,00
Odgoda prema vjerovnicima 2.059.063,92 2.092.594,12 1.000.000,00 8.690.398,63
Odobren kredit HBOR-a 5.130.000,00 7.630.283,00 3.000.000,00 15.300.000,00
Ukupno odobren kredit HBOR-a 31.060.283,00

Odobreni sanacijski program omogućio je za ova četiri dionička društva nastavak rada i izbje-
gavanje stečaja. Odbor za gospodarstvo Gradskog poglavarstva, uz suradnju s upravom gospodarskih
subjekata u svibnju 2000. godine napravio je „Kratak program razvoja gospodarstva s potrebnim
sredstvima“.

91
 POTREBNA ILOČKI
AGROKOMERC ILOKTURIST KOMUNALIJE RAZVITAK ITEKS UKUPNO
SREDSTVA PODRUMI
1. Kredit za
3.000.000 5.500.000 5.400.000 9.895.800 3.500.000 30.000.000 57.295.800
dugotrajnu imovinu
2. Kredit za obrtna
1.500.000 2.000.000 1.500.000 1.200.000 1.500.000 6.000.000 13.700.000
sredstva
Ukupno 4.500.000 7.500.000 6.900.000 11.095.800 5.000.000 36.000.000 70.995.800

„Iteks“ d. d. Ilok zbog izuzetnih teškoća otišao je u stečaj u srpnju 1991. godine. Stečaj je
okončan tek 9. prosinca 1999. godine prisilnom nagodbom s dugom od 450.000,00 DEM, bez hipo-
teke nad imovinom i s vjerovnicima. Krajem 1997. godine „Iteks“ prestaje s radom, da bi u stečaju,
s velikim teškoćama, počeo s radom 1998. godine s 30 do 120 radnika, na poslovima dorade triko-
tažnih proizvoda. S kreditnim sredstvima od 36.000.000,00 kn „Iteks“ bi zaposlio 200 do 300 naj-
većim dijelom žena, u skladu s izrađenim proizvodnim programom za poznatog kupca. Oživljavanje
proizvodnje u „Iteksu“ značajno bi pridonijelo otvaranju novih radnih mjesta jer sada na burzi rada
ima oko 1200 nezaposlenih osoba.
„Agrokomerc“ d. d. Ilok prvo je djelomično obnovio poljoprivrednu mehanizaciju za vlastite
potrebe, ali i za potrebe individualnih poljoprivrednika, koji su također tijekom rata ostali bez iste. U
poljoprivrednoj proizvodnji orijentirali su se na ratarske kulture i vinogradarstvo, a sada i na vinar-
stvo. S plasmanom hmelja imaju izuzetne poteškoće. Najveća investicija usmjerena je na podizanje
silosa i sušare, što će za Ilok imati izuzetno značenje. Ujedno pripremaju stajske objekte za tov junadi.
Pekara i mlin zadovoljavaju lokalne potrebe. Trgovine i druge objekte izdali su u najam u pravilu
svojim radnicima koji su u njima radili.
„Iločki podrumi“ d.d. izdvojili su se iz „VUPIK-a“ d.d. Vukovar iz razloga, što se Vukovarski
poljoprivredno industrijski kombinat našao u vrlo velikim poslovnim poteškoćama, ali i zbog speci-
fičnosti vinogradarsko-vinarske proizvodnje i tradicije iločkog kraja. „Iločki podrumi“ su okosnica
razvoja suvremenog vinogradarstva i vinarstva na vlastitim objektima, ali i kroz preradu i plasman
grožđa i vina organizatori vinogradarstva na individualnom sektoru. Poslovanje „Iločkih podru-
ma“ temelji se na 314 ha vlastitih vinograda i 400 ha ratarskih površina, vinariji kapaciteta 8.000.000
l vina i otkupu grožđa iločkih vinogradara. S vlastitih površina sada u ovim uvjetima prerade oko
2.000.000 kg grožđa, a toliko i iz otkupa. Sve investicije usmjerene su na suvremenu vinifikaciju,
tako da je nabavljena oprema za kontrolirano vrenje vina i nova punionica, čime se vinarija sve više
orijentira na visokokvalitetna vina i prodaju u bocama. Sve veću pažnju posvećuju i uzgoju loznih
cjepova.
„Ilokturist“ d.d. tijekom okupacije ostao je bez turističkog naselja „Lovka“ s restoranom i 29
bungalova, te restorana „Dunav“. Kao okosnica poslovanja ostao je Restoran „Dvorac“ s depadansom
za prenoćište s 34 kreveta i pet kavana na raznim lokacijama Iloka. Vlastitim sredstvima u prizemlju
Dvorca adaptirana je i uređena suvremena kuhinja, a u dijelu podruma sanitarni čvor. Kreditom
HBOR-a gradi se iz temelja novi restoran s prenoćištem. Zadnje dvije godine ima izuzetnih problema
s poslovanjem i plaćama radnika.
„Razvitak“ d.d. prije Domovinskog rata u svom sastavu imao je i komunalnu djelatnost. Osnov-
na djelatnost je proizvodnja opeke, a prije rata stropnih gredica i građevinska grupa. Osnovne pote-
škoće u radu su slaba kakvoća gliništa, te dotrajalost i visoki troškovi održavanja mehanizacije.
„Razvitak“ je raspadom SFRJ izgubio i tradicionalna tržišta. Cijelo vrijeme rada nakon mirne reinte-
gracije ima vrlo velike poteškoće s poslovanjem i s plaćanjem radnika. U zadnje vrijeme poboljšan
je plasman proizvoda, „Razvitak“ se uključio u obnovu porušenih kuća, što daje nadu za prevla-
davanje krize.

92
Br. 11. Restoran „Dunav“, 16. travnja 1998. g.

Br. 62. „Razvitak“, 20. srpnja 1998. g. MGI

93
 „Šumarija Ilok“ je najmanja poslovna jedinica u „Hrvatskim šumama“ Vinkovci. Osnovna
djelatnost je uzgoj i sječa šuma na oko 1500 ha, te poljoprivredna proizvodnja na oko 100 ha. Tijekom
okupacije najkvalitetnija hrastova šuma je posječena, a plemenita divljač pobijena. Gospodarski
objekti na Pajzošu su srušeni, a vinogradi minirani. Gospodarski objekti na Pajzošu nisu obnovljeni,
a vinograd se obrađuje samo djelomično. Šumsko lovište je izdano u zakup, djelomično se obnavlja
ograda i nastanjuje plemenita divljač.
„Borovo“ d.d. u Iloku ima samo jedan pogon, koji ne radi od 1997. godine. Matični pogoni
Borovo u Vukovaru su tijekom Domovinskog rata potpuno uništeni, tako da se proizvodnja vrlo teško
obnavlja i to s vrlo malo radnika. Objekti „Borova“ praktično propadaju. Za iznajmljivanje hala nema
interesa, jer zbog očekivane privatizacije nitko ne želi ulagati novac, kada već sutra pogon može biti
prodan.
Sva ova trgovačka društva očekuju privatizaciju. U 2000. i 2001. godini izvršena je procjena
imovine. Zaposlenici imaju mogućnost upisa dionica po posebnim povlasticama do iznosa 50 %
vrijednosti društva. Privatizacijom se očekuje racionalizacija poslovanja, ukoliko ne dođe do značaj-
nih ulaganja u proširenje proizvodnje i otpuštanja radnika. Danas još uvijek imamo dvije vrste vlasni-
štva, privatno i državno. Šarengradska ada prije rata je u vlasništvu „Hrvatskih šuma-Šumarija
Ilok“ površine oko 780 ha. Šarengradska ada je nedostupna za korištenje svojim vlasnicima, jer je
okupirana.

STRUKTURE DRŽAVNOG I PRIVATNOG VLASNIŠTVA ZA GRAD ILOK

KATASTARSKA
ILOK ŠARENGRAD BAPSKA MOHOVO UKUPNO
OPĆINA
Državno 2.964 2.185 1.119 741 7.009
Privatno 2.799 1.139 1.524 418 5.880
Ukupno 5.763 3.324 2.643 1.159 12.889

Najvećim dijelom poljoprivredne površine na području k.o. Ilok i Šarengrad u državnom

vlasništvu obrađuju „Iločki podrumi“, a u Mohovu VUPIK. Oko 300 ha državnog poljoprivrednog
zemljišta u Iloku dodijelio je grad u zakup individualnim poljoprivrednicima.
Prema popisu stanovništva 1991. godine na području grada je 3.179 domaćinstava. Od toga
1441 domaćinstvo bavilo se poljoprivrednom proizvodnjom na vlastitom gospodarstvu. Oko 450
domaćinstava svoj dohodak stjecalo je isključivo iz poljoprivrede. Komunistička vlast je nacionali-
zacijom i agrarnom reformom ograničila privatni posjed na 10 ha obradive površine. Posjedi su
izuzetno mali, tako da oko 50 % domaćinstava ima manje od 2 ha zemljišta. Za poljoprivredna
domaćinstva potrebno je osigurati povoljne kredite za podizanje stočarskih objekata, nabavku stočnog
fonda, mehanizacije i opreme.

94
 DOGAĐANJA U 1999. GODINI

Dana 26. siječnja 1999. godine održan je sastanak stručnjaka „DIV Consalting“ iz Zagreba,
stručnih suradnika i predstavnika grada Iloka radi donošenja smjernica za izradu „Urbanističkog
plana uređenja stare jezgre grada Iloka“. Sastav delegacije iz Zagreba: Tito Kosty, Mario Nevžela,
Julije De Luca, Vesna Premuž, Antun Papić, Božidar Lukić, Ivica Ivšić, Mato Batorović, Željko Đerđ
i Stipan Kraljević.
U više navrata tijekom 1999./2000. godine održane su javne rasprave uz prijedloge uređenja i
mjesta autobusnog kolodvora, riječne turističke i teretne luke, groblja, mrtvačnica, sportskih terena i
drugog. U Iloku je 29. ožujka održana prva sjednica Međudržavne komisije za razgraničavanje sa
Srbijom, tj. Saveznom Republikom Jugoslavijom: na Dunavu od mađarske granice do Iloka i kopnom
Ilok–Vrbanja. (Hrvoje Kačić i Ante Lovrić). Prva faza posla je prikupljanje podataka o korištenju
zemljišta na terenu i osobito gruntovnih karata. 30. ožujka 1999. godine u Iloku je održan sastanak
voditelja grada Iloka i graničnih općina: Lovas, Tovarnik, Nijemci, Vrbanja, Drenovci i Gunja, kako
bi se ovo područje proglasilo od posebne državne skrbi, u smislu razvoja gospodarstva, obnove i
izgradnje infrastrukture i povezanosti cestom. Ova područja opterećena su iseljavanjem i prometno
su izolirana.
Dana 3. travnja 1999. godine u 20 sati zrakoplovi NATO-a raketom su oštetili s hrvatske strane
most koji povezuje Ilok i Bačku Palanku. Od detonacije u istočnom dijelu Iloka mnoga stakla na
kućama i trgovinama su popucala, a oštećeni su i prozori na crkvi sv. Ivana Kapistrana. Raketom je
na mostu odvaljen lijevi nogostup u smjeru Ilok-Bačka Palanka, oštećena je lijeva i desna ograda
nogostupa i asfalt kolnika. Učenici i radnici iz naselja Neštin i Vizić, te drugih mjesta s desne strane
Dunava iz Vojvodine, ne mogu autobusima odlaziti u Bačku Palanku. Prekinut je i međunarodni
promet. Samo za pješake, bicikliste i osobne automobile most je otvoren 3. ožujka 2000. godine.
Most treba sanirati i izvršiti rekonstrukciju, što će potrajati do 2002. godine.

„Ilokturist“ 1990. godine se razdvojio u dvije firme, u „Ilokturist“ (ugostiteljstvo) i „Narodno

sveučilište“ (muzej, knjižnica, kino i kurija Brnjaković). Imovina nije razdvojena i ostala je u katastru
upisana na „Ilokturist“. Godine 1999. podnijeli smo zahtjev Fondu za privatizaciju za upis vlasništva
i imovine na muzej i knjižnicu. Kako u fondu nisu reagirali, podnijeli smo tužbu sudu u Vukovaru.
Novo izabrano Gradsko vijeće 2001. godine tužbu je povuklo, i na koncu „netko je omastio brk“ što
je Republiku Hrvatsku koštalo 20.000.000,00 kn.
Tijekom agresije od 1991. do 1996. godine praktično svi vjerski križevi na otvorenom prostoru
bili su porušeni. U 1998. godini izvršena je obnova odnosno postavljeni su novi križevi. Na Veliki
petak 2. travnja 1999. godine od 9 do 13 sati u velikom broju vjernici su sudjelovali na Križnom putu,
prisjećajući se teške situacije 1991. godine, kada su molili kod križeva za spas Iloka.
Radi brže obnove 13. travnja Ilok je posjetio ministar obnove i razvitka Jure Radić i suradnici:
Lovre Pejković, Ljudevit Herceg i Stjepan Šterc. Na oranici u Šarengradu nađen je 19. travnja trup
rakete dužine 2 metra, ostatak NATO napada na Srbiju. Dana 3. travnja bilo je javno otvaranje ponuda
za adaptaciju zgrade Poglavarstva.
Za vrijeme obnove, kroz osam mjeseci, uredi poglavarstva bili su preseljeni u zgradu Gradske
knjižnice na prvom katu, a 21. prosinca 1999. godine otvorena je obnovljena zgrada Poglavarstva u
kojoj se nalaze ispostava županijskih ureda i porezne uprave. Zgradu je otvorila Vesna Škare-Ožbolt.
Ujedno je održan predizborni skup i podržana Vesna Škare-Ožbolt ispred stranke HDZ-a u zastup-
nički dom Sabora.

95
 Br. 70. Obnova zgrade Poglavarstva 13. listopada 1999. g.

Br. 78. Ilok, otvorenje Poglavarstva: Vesna Škare-Ožbolt 21. prosinca 1999. g.

96
 UMRO JE PREDSJEDNIK

Prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman preminuo je 10. prosinca 1999. godine.
Bio je aktivan gotovo do zadnjih dana. U rujnu na „Vinkovačkim jesenima“ sjedio sam odmah iza
Predsjednika, prateći program mimohoda folklornih skupina. Bilo je vidljivo da trpi bolove. Nakon
mimohoda u Hotelu „Slavonija“ bio je na ručku s gostima i trudio se ne pokazivati svoju bol. Cijeli
svoj život dao je za političku rehabilitaciju Hrvatske i konačno njezinu nezavisnost.
U zgradi Gradske knjižnice i čitaonice u Iloku 11. prosinca u 15 sati održan je komemorativni
skup. U ime Grada, zajedno s Petrom Čobankovićem i Vlatkom Čobankovićem, bio sam u počasnoj
straži u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku. Dr. Franjo Tuđman sahranjen je 13. prosinca 1999.
godine na Mirogoju u Zagrebu.

TURISTIČKA ZAJEDNICA

Stara jezgra grada na visokom platou iznad Dunava sa srednjovjekovnim zidinama, franjevač-
kim samostanom i crkvom, dvorcem Odescalchi, s Muzejom grada Iloka i starim podrumom, te broj-
nim rimskim i srednjovjekovnim nalazištima, očuvanom prirodom, šumama i lovištima, uz čuvene
vinograde i vino, pružaju Iloku izvanredne uvjete za razvoj turizma. U tom smislu Mato Batorović,
ravnatelj Muzeja grada Iloka u proljeće 1998. godine izvršio je pripremne radove za otvaranje Turi-
stičke zajednice grada Iloka. Od ožujka 1999. do srpnja 2000. godine dužnost v.d. direktora Turističke
zajednice profesionalno je obavljala Marija Tomašić, dipl. novinar. Dužnost predsjednice Turističke
zajednice obavlja Katica Ćorić, dipl. eoc. Najzapaženiji nastup Turističke zajednice grada Iloka je
nastup na Sajmu Turizma u Zagrebu u proljeće 1999. godine sa zajedničkim štandom TZ grada
Vukovara. TZ Ilok ima sjedište na Trgu Nikole Iločkog broj 13.

OBNOVA SAKRALNIH OBJEKATA

U nizu navodim što je urađeno:

ILOK:
Franjevački samostan i crkva sv. Ivana Kapistrana
Godine 1999. postavljena su nova drvena ulazna vrata u crkvu, vrata na ulazu u kor i leptir vrata na
ulazu iz predvorja u crkvu. Obnovljeni su svi vitraji na prozorima crkve.
Godine 2000./2001. izmijenjena je cjelokupna kapa tornja (drvena konstrukcija, smrekovina), bakarni
lim, satni mehanizam). Obnovljena je žbuka na tornju.
Popravljena su oštećenja na krovu. U samostanu djelomično je uvedeno plinsko grijanje (kuhinja,
blagovaonica, spavaonice). Obnovljene električne instalacije u crkvi, gromobrani i uzemljenja.
Oborinske i otpadne vode kuhinje i sanitarnog čvora spojeni su na kanalizaciju. U blagovaonici je
postavljena hrastova lamperija, klupe i stolovi. Obnovljeni i postavljeni su novi križevi na raskriž-
jima, u naseljima i polju. Obnovljena je porušena kapelica sv. Ivana Nepomuka na tržnici.

97
 Br. 56. Radovi na kapelici sv. Ivana Nepomuka 15. listopada 1998. g.

ŠARENGRAD:
U vrijeme okupacije unutrašnjost crkve sv. Petra i Pavla bila je potpuno uništena. Godine 1998. i
1999. godine obavljena su arheološka istraživanja podnog dijela crkve. Postavljen je betonski pod
crkve. Godine 1999. ugrađena su električna zvona. 2000. godine restaurirane su slike i kipovi svetaca
u crkvi. Iz blagovaonice Doma za stare i nemoćne vraćene su klupe u crkvu.

Br. 71. Šarengrad 1999. g.

98
Godine 2001. kod ulaza u groblje izgrađena je
kapelica „Uzašašće Gospodnje“.
Obnovljena je kapelica „Sv. Petka“ na križanju
prema Pajzošu.
Godine 2001. posvećena je novoizgrađena kape-
lica sv. Ivana Nepomuka, u stilu prethodne, u
središtu Šarengrada (križanje Zagrebačke i Vu-
kovarske ulice).

MOHOVO:
Godine 1998. obnovljena su ratna oštećenja na
katoličkoj crkvi sv. Nikole Tavelića.
Stolarski obrtnik Stipo Faletar iz Šarengrada do-
nirao je nove klupe za crkvu 2000. godine, a iste
godine donacijama vjernika, Vukovarsko-sri-
jemske županije i Grada postavljena električna
Br. 83. Kapelica sv. Ivana Nepomuka u Šarengradu
zvona. i o. Budimir Cvitković, 2001. g.

Br. 58. Mohovo, crkva sv. Nikole Tavelića 27. kolovoza 1998. g.

99
BAPSKA:
Godine 1999. potpuno je obnovljen župni dvor. Djelomično je 1999. godine sanirana crkva sv. Jurja
(prozori, vrata, oštećen zid koji je provaljen granatom, obnovljen je toranj).

Br. 75. Bapska, otkrivanje spomen ploče 21. ožujka 1999. g.

Tekst na spomen ploči glasi:

U SPOMEN NA BURNU PROŠLOST /
HRVATSKOG NARODA / 925-1925. /
JOŠ NAS IMA - JOŠ HRVATA/ Br. 76. Bapska, spomen ploča
21. ožujka 1999. g.

Br. 72. Bapska, crkva Blažene Djevice Marije na groblju 1999. g.

100
Godine 2000. obnovljen je crkveni krov, a djelomično je obnovljen i krov romaničke crkve Blažene
Djevice Marije na groblju.
Od 1998. do 2000. godine postavljeni su križevi na mjestima starih porušenih križeva.

Br. 75. Šarengrad 1998. g.

KULTURNA DOGAĐANJA

Na području Grada aktivna su društva:

Kulturno umjetničko društvo, KUD „Julije Benešić“, s tamburaškom sekcijom u Iloku i Bapskoj.
KUD „Sloga“ Bapska njeguje narodne običaje Bapske.
Slovačko kulturno prosvjetno društvo, SKPD „Ljudevit Štur“ iz Iloka njeguje kroz dramsku-
kazališnu, pjevačku, folklornu i glazbenu sekciju jezik i narodne običaje Slovaka.
U katoličkoj crkvi u Iloku, Bapskoj i Šarengradu djeluju crkveni zborovi. Također i u evangeličkoj
crkvi u Iloku.

Tijekom kalendarske godine najvažnije kulturno-zabavne manifestacije su:

Obilježava se tradicija 22. siječnja, na blagdan sv. Vinka, zaštitnika vinograda, vinogradara i vinara
„Vinkovo“.

101
U svibnju se održava „Festival glumca“ u organizaciji Vukovarsko-srijemske županije, uz nastup
poznatih glumaca Republike Hrvatske.
U rujnu je tradicionalna „Iločka berba grožđa“.
U organizaciji Muzeja, Knjižnice, Srednje škole, Osnovnih škola, te Dječjeg vrtića, organiziraju se:
prigodne radionice uz manifestacije, radionice različitih sadržaja, tematske izložbe, dokumentarne,
likovne, etnografske u muzeju, promocije knjiga u knjižnici, vrtiću, školi i Poglavarstvu. Obilježavaju
se prigodne godišnjice: Nova godina, Dan progonstva, Dan Grada, Večeri vinogradara, lovaca, ribiča,
Dan branitelja, Dan policije.
Crkveni blagdani su: sv. Ivan Kapistran, Mala Gospa, Petrovo, sv. Nikola Tavelić.
Dana 1. ožujka 1998. godine postavljena je ponovno u parku bista prof. Julija Benešića, koja je bila
sklonjena za vrijeme okupacije.
Dana 23. travnja 1998. godine u središtu Bapske postavljen je i posvećen veliki klesani kameni križ,
u znak zahvalnosti povratka u svoje domove.
Dana 17. listopada 1999. godine na prilazu graničnoj postaji kod mosta i zaobilaznici otkriven je
spomenik „Svjetlost dolazi“, rad kipara Ljube de Karina, u znak sjećanja na Dan progonstva 1991.
godine.
Dana 22. listopada 1999. godine obilježena je Stota obljetnica rada Poljoprivredne škole u Iloku, uz
velik broj uzvanika prigodnim svečanim programom, stručnim skupom i dokumentarnom izložbom.

Br. 73. 100. obljetnica Poljoprivredne škole: Stipan Kraljević, Mijo Herceg, Vlatka Knežević, 22. 10. 1999. g.

102
 Br. 16. 100. obljetnica Poljoprivredne škole u Iloku 22. listopada 1999. g.

Dana 23. listopada 1999. godine blagoslovljena je obnovljena kapela sv. Ivana Nepomuka na tržnici,
prigodom završetka obnove, jer je jako oštećena za vrijeme okupacije. Darovatelji su: Ante Ledić iz
Zagreba i Ivan Zec iz Iloka. Isti dan otkriven je i spomenik „Portal“ s uklesanim likovima sv. Vinka
i sv. Ivana Kapistrana, rad akademskog kipara Mate Čvrljka, u znak zahvale za povratak prognanika
u svoje domove. Dana 13. svibnja 2001. godine svečano je predana Poglavarstvu grada Iloka zbirka
umjetnina i primijenjene umjetnosti s vinskim motivima Tomislava Supeka.

SPORT

Povratkom prognanika u Ilok, Bapsku, Šarengrad i Mohovo javlja se potreba organizacije

sportskih aktivnosti. Gradsko vijeće početkom 1998. godine daje inicijativu za osnivanje sportske
zajednice, kojoj daje financijsku potporu za početak rada. Zajednica imenuje Stjepana Tomašića za
voditelja sportskih aktivnosti i financiranje klubova.
Dana 19. ožujka 1998. godine održana je Osnivačka sjednica Skupštine Hrvatskog nogometnog
kluba, HNK „Fruškogorac“ Ilok. Već od nogometne sezone 1998./99. HNK „Fruškogorac“ se natječe
u III. Hrvatskoj nogometnoj ligi. Nogometni klub Šarengrad i Nogometni klub Bapska natječu se u
I., a Mohovo u II. Županijskoj ligi od 1999./2000. godini. HNK „Fruškogorac“ organizator je nogo-
metnog turnira „Tomislav Bošnjak“, u znak sjećanja na poginulog hrvatskog branitelja i igrača
„Fruškogorca“. Šahovski klub Ilok natječe se u Slavonskoj šahovskoj ligi. Ribolovci su organizirani
u Sportsko ribolovnoj udruzi „Šaran“ Ilok, sudjeluju na natjecanjima izvan Iloka, i u Iloku za „Iločku
berbu grožđa“. Lovci s područja grada organizirani su u dvije udruge: Lovačko društvo „Grad Ilok“ i
Lovačka udruga „Srndać“. Lovačko društvo „Grad Ilok“ dobilo je koncesiju na bivšem lovištu Šuma-
rije Ilok. Izuzetnu popularnost ima malonogometni turnir koji se održava u srednjovjekovnoj jezgri
grada na školskom igralištu, u vrijeme ljetnih školskih praznika, na kojem sudjeluje oko petnaestak
ekipa s područja grada i susjednih mjesta. Može biti zanimljiv i malonogometni turnir između ekipe

103
HDZ-a Vukovarsko-srijemske županije i ekipe Gradskog odbora HDZ-a Ilok, održan 12. rujna 1998.
godine.

Br. 32. Ekipa Gradskog odbora HDZ Ilok, 12. rujna 1998. g.

SUDSTVO

U vrijeme okupacije hrvatskog prostora „krajinska vlast“ je organizirala svoje sudstvo. Uspo-
stavljanjem vlasti Republike Hrvatske tijekom ljeta 1997. godine dolazi do integracije u općinske i
županijske sudove Republike Hrvatske, u koje su primljeni i suci „krajinske vlasti“. Kako je zgrada
Općinskog suda u Vukovaru 1991. godine potpuno uništena „krajinska vlast“ je sjedište suda premje-
stila na Sajmište 1. u Vukovaru, gdje i 2001. radi. Dana 20. veljače 1998. godine Županijski sud iz
Vinkovaca dolazi u Vukovar, Sajmište 1. Na traženje Gradskog poglavarstva s predsjednikom Općin-
skog suda u Vukovaru, Ivanom Vulićem postignut je dogovor o dolasku sudaca u Ilok, dva dana
tjedno.
Zakonom o sudstvu predviđen je Općinski i Prekršajni sud u Iloku. Takav dogovor smo vrlo
brzo postigli s Prekršajnim sudom Republike Hrvatske u Zagrebu, tako da je u Iloku Prekršajni sud
otvoren 21. prosinca 1999. godine u zgradi „Iteks trgovina“, a u 2000. godini preseljen je u upravnu
zgradu „Iteksa“. Sud je otvorio Ivan Turudić, zamjenik Ministra pravosuđa. Za predsjednika Prekr-
šajnog suda imenovan je sudac Željko Đerđ. U razgovoru u Ministarstvu pravosuđa, dogovoreno je
iznajmljivanje prostora površine oko 200 m², u upravnoj zgradi „Iteksa“, za rad budućeg Općinskog
suda Ilok. Državno sudbeno vijeće donijelo je odluku krajem 1999. godine o imenovanju predsjednika
Općinskog suda u Iloku, imenovan je Davorin Smičić, sudski savjetnik u Općinskom sudu u Vuko-
varu, a predviđena su još dva suca i pomoćno osoblje.

104
 DOGAĐANJA U 2000. GODINI

Dana 3. siječnja 2000. godine održani su izbori za sabor Republike Hrvatske. HDZ gubi izbore,
a većinu u saboru dobiva koalicija šest stranaka: SDP, HNS, HSLS, HSS, IDS i HDSS. Održani su i
predsjednički izbori i u drugom krugu izabran je za predsjednika Republike Hrvatske Stjepan Mesić.
Za predsjednika hrvatske Vlade izabran je Ivica Račan (SDP).
Dana 29. svibnja 2000. godine u Vukovaru u Hotelu „Dunav“ održana je sjednica Vlade, na
koju su pozvani: župan Vukovarsko-srijemske županije, gradonačelnici i načelnici županije. Tema
sjednice bilo je stanje u gospodarstvu i komunalnoj djelatnosti. Predsjednik Vlade je rekao da će
zaoštriti odgovornost. Oko 1800 poduzeća je opljačkano i prodano. Traži se odgovornost i smjene.
Na sjednici je donijet Zakon o Vukovaru i poticajnim mjerama za oporavak. Vlada će prodati službeni
zrakoplov za 110.000.000,00 kn, predati novce Vukovaru i izgraditi industrijsku zonu. Donijet će
novi zakon o lokalnoj samoupravi kojoj će ostati više novaca. Zrakoplov i danas koristi Vlada. Nakon
sjednice Ivica Račan i ministri: Goran Granić, Željka Antunović, Božidar Pankretić, Ivica Pančić,
Tomislav Vidošević, te župan Rudolf Köning i predsjednica županijske skupštine dolaze u Ilok.
Posjetili su: Novi podrum, vidikovac na Principovcu, vinograde u Vukovu, državnu granicu kod
Mosta Ilok, ciglanu „Razvitak“, tekstilnu radionicu i Stari podrum. U prostoriji Starog podruma čla-
novi županije, lokalne samouprave, predstavnici firmi i policije iznijeli su problematiku poslovanja i
totalne pljačke privatne i društvene imovine tijekom ratnih zbivanja.
Župan Rudolf Köning podnio je ostavku na dužnosti župana. Na sjednici županijske skupštine
14. lipnja 2000. godine predložio je Petra Čobankovića za župana, što je skupština jednoglasno usvo-
jila.
Povodom odluke Gradskog vijeća da glavna ulica u Gornjem gradu u Iloku dobije naziv Ulica
dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, pozivu na otvorenje odazvali su se supruga Anki-
ca i sin Miroslav Tuđman.
Dana 15. rujna 2000. godine uz program „Iločka berba grožđa“ nastupa i „Turbo limach show“,
a na završnoj večeri održano je natjecanje mladih pjevača. U rujnu 2000. godine konačno su postav-
ljene ploče s nazivima ulica grada Iloka i naselja Bapska, Šarengrad i Mohovo. Na Principovcu, u
znak sjećanja na pogibiju pripadnika Prve gardijske brigade Tigrovi, ZNG Predraga Jurčeca, postav-
ljena je spomen ploča 19. rujna 2000. godine.
Dana 20. rujna 2000. godine potpredsjednik Vlade Goran Granić po drugi put dolazi u Ilok.
Detaljno je upoznat o stanju u vodoopskrbi, saniranju cesta i nogostupa. Najveći su problemi u trgo-
vačkim društvima gdje radnici primaju minimalnu plaću, ili je uopće ne primaju. Ne uplaćuje se
zdravstveno osiguranje i mirovinski doprinosi. Područje mora dobiti status posebne državne skrbi s
poreznim olakšicama. Gospodarstvu treba oprostiti otplatu anuiteta HBOR-u i Hrvatskoj banci za
obnovu i razvitak.
Delegacija općine Bačka Palanka posjetila je Ilok 20. listopada 2000. godine, kako bi se razgo-
varalo o poboljšanju prometa na oštećenom mostu NATO-vim bombardiranjem. Promet autobusima
još nije moguć. Prihvaćena je mogućnost dolaska autobusa do graničnog prijelaza. Putnici bi izišli iz
autobusa, a nakon obavljenih graničnih formalnosti, putnici bi pješice prešli most, gdje bi ih na drugoj
strani iza graničnog prijelaza čekao drugi autobus kojim bi nastavili započeto putovanje. Zaključak
je, da treba pripremiti projektnu dokumentaciju i sanirati most.

105
 Br. 81. Otkrivanje naziva Ulice dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika,
Ankica Tuđman i Vlado Rotim 18. rujna 2000. g.

106
 PREDSJEDNIK STJEPAN MESIĆ U ILOKU

Na poziv direktora „Iločkih podruma“ Ivana Juroša, na tradicionalni dan vinogradara „Vinko-
vo“ pozivu se odazvao 2001. godine i predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić. Iako je kasnio
u dolasku, ipak je još navratio i na kavu u Bizovac.

Br. 82. Ivan Juroš i Stjepan Mesić 22. 1. 2001. g.

Pred skupom od oko 300 osoba u vinogradu na Vukovu Ivan Juroš je govorio o obnovi vino-
grada, dobroj kakvoći iločkih vina i potražnji. Fra Marko Malović blagoslovio je vinograde i pomolio
se za dobar urod, a Stjepan Mesić orezao trs uz napomene, da je pratio težak položaj Iločana u
okruženju 1991. godine i o potrebi Republike Hrvatske da bude pravna država. S domaćinima, Stje-
pan Mesić, predsjednik, Imra Agotić, general, Stjepan Zdunić, savjetnik za gospodarstvo, Milada
Privora i drugi posjetili su podrumske prostorije. U društvenoj prostoriji nastavljeni su razgovori o
vinogorju istočne Hrvatske. Fra Marko Malović govorio je o potrebi izgradnje ceste Ilok-Lipovac i
bržeg dolaska do Zagreba. Petar Čobanković govorio je o susretu s Nenadom Čankom i o poboljšanju
odnosa. Predsjednik je rekao: „Razgovarajte, on je demokrat“. Rekao sam da se Državna komisija za
granice treba aktivirati. U šali sam dodao: „U svom životu, gospodine Predsjedniče, u Iloku sam
dočekao druga Tita, dr. Tuđmana i sada Vas“. Predsjednik Stjepan Mesić je odgovorio: „Nemoj dalje
nabrajati“.

107
 Br. 17. Predsjednik Stjepan Mesić i Stipan Kraljević, Stari podrum Vinkovo 2001. g.

DOGAĐANJA U 2001. GODINI

U „Iteksu“ radi 80 osoba, većinom su to radnice, ali im se ne uplaćuje mirovinsko, niti zdrav-
stveno osiguranje. Firma je u stečaju od 1991. godine. U „Ilokturistu“ (ugostiteljstvu) nisu još riješeni
imovinski odnosi. Zaposleno je 46 radnika. Svi primaju plaće. Direktor je Ilija Pole. U ciglani „Razvi-
tak“ prije četiri mjeseca ponovno je pokrenuta proizvodnja. Od toga se 25% proizvodnje koristi u
obnovi Republike Hrvatske, a 75% u Bosni i Hercegovini. Zaposleno je 130 radnika koji primaju
plaće, ali dug je 3,500.000,00 kn. Davor Mihaljević je član Uprave od 9. prosinca 1998. godine,
predsjednik od 11. siječnja 2001. godine. „Agrokomerc“ je imao prije Domovinskog rata 300 radnika,
zaposlio je sve koji su se vratili. Raznih su zanimanja, od poslova u mlinu, pekarnici, vinogradima i
ratarstvu, te trgovini. Plaću prima 200 radnika. Vlatko Čobanković je član Uprave od 6. veljače 1998.
do 26. lipnja 2000. godine, predsjednik od 27. lipnja 2000. do 16. srpnja 2002. godine.
U nadležnosti „Komunalija“ su čistoća i vodovod. Investicije u vodovodnu mrežu odvijaju se
prema programu. Zaposlena su 23 radnika i plaća je redovita. Direktor Ivan Klasanović. „Šumarija
Ilok“ je u sastavu Šumarije Vinkovci, najveće šumarije u Republici Hrvatskoj. Šume u Iloku i
Vukovaru za vrijeme rata su pretrpjele veliku sječu, a divljač je pobijena. Šteta je procijenjena na
6.000.000,00 DM. U „Šumariji Ilok“ zaposleno je 46 radnika i plaća je redovita. Direktor je Žarko
Lončar. „Iločki Podrumi“ otkupili su od iločkih vinogradara 150 vagona grožđa. Imaju 130 zapo-
slenih. Direktor je Ivan Juroš. Tvornica „Borovo“, odnosno nekadašnja „Zvijezda“ tvornica namje-
štaja, je u stečaju. Prostor je iznajmljen za pilanu i „Drvoplast“. Imaju oko 30 radnika. Direktorica je
Mirjana Stamatović.
Dana 6. siječnja 2001. godine na inicijativu Nenada Čanka, predsjednika Skupštine AP Vojvo-
dine, dogovoren je sastanak u Iloku. Delegaciju skupštine AP Vojvodine i općine Bačka Palanka u
sastavu: Nenad Čanak, Zvezdan Kisić, Bogoljub Trkulja i Nikola Nikolić, dočekao sam na graničnom

108
prijelazu kod Mosta Ilok. Nenad Čanak, nešto prije tog sastanka imao je tešku prometnu nesreću i uz
puno napora uspinjao se stubama u zgradi Poglavarstva, do gradske vijećnice. Sastanku su sudjelo-
vali: župan Vukovarsko-srijemske županije Petar Čobanković, konzulica Generalnog konzulata
Republike Hrvatske u Subotici Jasmina Kovačević, te predstavnici tiska i televizije. Nenad Čanak je
naglasio, da je razgovarao s predsjednikom Republike Hrvatske Stjepanom Mesićem o stvaranju me-
đusobnog povjerenja, te pozdravlja u tom smjeru i kolegu iz oporbe, Tonina Piculu. Snimljeno je
stanje mosta. U Beogradu je napravljen program sanacije i troškovnik obnove u iznosu od 180.000,00
DM. Treba imenovati zajednički tim obnove i mogućnost obnove u sljedeća četiri mjeseca. Za Bačku
Palanku i mjesta s desne strane Dunava, kao i promet prema Šidu, Bosni i dalje prema zapadu, most
je za AP Vojvodinu u gospodarskom smislu vrlo važan. Ilok, Vukovarsko-srijemska županija i Repu-
blika Hrvatska imaju druge zahtjeve koje Nenad Čanak kao oporba i on osobno ne mogu riješiti.
Rješavanje državne granice s Republikom Hrvatskom i AP Vojvodinom, SR Jugoslavija stalno izbje-
gava (primjerice Šarengradska ada). I ne samo to, nego i karte JNA o miniranim područjima, zatim
povratak otuđenog kulturnog blaga Gradskog muzeja iz Vukovara, problem 900 nestalih osoba, te
povratak šarengradske skele koju je Vojska Jugoslavije uzela prilikom dolaska Šarengrađana, radi
spašavanja stoke od poplave na Šarengradskoj adi.
Dana 21. siječnja 2001. godine prvi put je iz Iloka emitirana radio emisija iz Srednje škole Ilok,
Sudionici emisije, djelatnici i polaznici Poljoprivredne škole istakli su problem nabavke opreme i
strojeva, jer sada započinju sve ispočetka.
Dana 23. siječnja donijeto je rješenje Fonda za privatizaciju, da radnici mogu otkupiti 50%
dionica, koja se može obaviti nakon upisa procijenjene vrijednosti u sudski registar.
Dana 21. veljače izvršen je tehnički pregled izgrađene plinske mreže u Mohovu, Šarengradu,
Bapskoj i Iloku uz nazočnost izvoditelja „Đurkin“, Prijemne komisije i Grada. Pregledana je i doku-
mentacija. Primjedbe: Nadzorni organ nije pratio uredno izvođenje radova, niti ih je uvodio u knjigu
rada. Dubine postavljene mreže su male. Križanje s cestama nije označeno na pravilan način. Rješenje
o uporabi je upitno.
Dana 23. veljače 2001. godine otvorena je ponuda na raspisani natječaj o izradi detaljnog Urba-
nističkog plana stare jezgre grada Iloka. Stigle su tri ponude s cijenom bez PDV-a. 1. Institut za
urbanizam Zagreb dao je ponudu 115.000,00 kn, 2. Osječki urbanistički zavod 136.000,00 kn i 3.
Arhitektonski fakultet Zagreb 171.000,00 kn. Bez donošenja ovog plana Zavod za zaštitu spomenika
kulture ne dozvoljava nikakve zahvate. Isto tako nije moguće pristupiti izradi detaljnog Urbanističkog
plana stare jezgre, dok Zavod za zaštitu spomenika kulture ne donese Konzervatorsko urbanistički
plan. Prethodno se mora napraviti geodetska podloga u omjeru 1:500. Grad Ilok mora osigurati plan
čišćenja i održavanja zidina. Zavod za zaštitu kulturne baštine obećao je da će svoj posao obaviti za
60 dana, do lipnja 2001. godine.
Dana 1. ožujka 2001. godine delegacija grada Iloka uzvratila je posjet Bačkoj Palanci. Svi se
slažu, da se međusobnim posjetima smiruju napetosti i potiče na suradnju između dvije zemlje. Za
obnovu mosta nadležna su ministarstva obje države. Suradnju u gospodarstvu treba što više olakšati
i osigurati pristup autocesti Zagreb-Beograd. Činjenica je, da obični građani brže i bolje međusobno
surađuju. Poljoprivrednici bi svoje grožđe i žitarice predali u Iloku. Problem konja i šume u Šaren-
gradskoj adi je pod nadzorom Vojske Jugoslavije. Na granici je problem šverca cigaretama.
U cilju pokretanja izrade Urbanističkog plana stare jezgre grada u Iloku došli su 7. ožujka 2001.
godine: akademik Vladimir Marković, ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u
Zagrebu, Ferdinand Meder, ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda i Zvonimir Bojčić, Restau-
ratorski odjel Hrvatskog restauratorskog zavoda u Osijeku, u želji istraživanja Dvorca i šireg područja

109
Iloka. Izgradit će do jeseni elaborat: ILOK-ISTOČNA VRATA HRVATSKE. Iz godišnjeg proračuna
Zavoda za zaštitu spomenika kulture, ima izgleda da se za Ilok izdvoji 700.000,00 kn.
Dana 13. ožujka 2001. godine: Božo Galić, Vladimir Štengl, Petar Čobanković i ja posjetili
smo Ministarstvo razvitka i obnove i Hrvatske vode, radi dogovora o investicijama. Ministarstvo
razvitka i obnove će otkloniti nedostatke u obnovi Srednje škole Ilok. Dogovoreno je da u investicijski
program ulazi obnova đačkog doma i izgradnja sportske dvorane kod Srednje škole Ilok. Za gradnju
sportske dvorane treba dostaviti katastarski plan. U srednjoj školi bit će izgrađena tri stana za profe-
sore. U projekt je ušla zajedno s Hrvatskim vodama izgradnja crpilišta „Skela“.
Dana 14. ožujka 2001. godine Delegacija Općine Šid, AP Vojvodina, u sastavu: Zvonko Hnat-
ko, predsjednik Izvršnog odbora, Zorica Lazić i Julijana Kovač, gospodarstvo, posjetili su službeno
Ilok, da bismo razgovarali o rješavanju postojećih problema i suradnji. Dočekali su ih: Stipan Kralje-
vić, gradonačelnik, Žarko Lončar, Šumarija Ilok, Anto Crvenković, granica, Stjepan Plazonić, Bap-
ska, Đurđica Tilović, financije grada, te novinari Jutarnjeg i Večernjeg lista, VTV-a i Radio Vuko-
vara. Primjedbe Iloka bile su: Granični prijelazi prema Ljubi i Sotu su blizu postavljeni i otežavaju
pristup obradivim površinama. Bapčani imaju oko 240 kj u općini Šid. Spomenuto je protjerivanje
Hrvata iz istočnog Srijema: Kukujevaca, Gibarca, Vašice, Ljube i Sota, te nestanak Alojza Rukavine
iz Bapske kada je bio u posjetu rodbini u Sotu. Primjedbe delegacije Općine Šid: Imaju interes za
produženje plinovoda od Tovarnika do Šida, poboljšati uspostavljeni željeznički promet na pruzi
Beograd-Zagreb, pošto uljara u Šidu nema dovoljno sirovine, omogućiti trgovinu, te uspostava i rad
autobusne linije Šid-Bačka Palanka-Neštin, i prometnice Šid-Ljuba, te obnova mosta.
Dana 15. ožujka 2001. godine Vukovarsko-srijemsku županiju posjetio je Dražen Budiša, pred-
sjednik Centra za razminiranje. Planom je predviđeno razminiranje 450 ha u 2001. godini. Ilok je
ponudio razminiranje vinograda na Pajzošu.
Dana 22. ožujka Ilok je posjetio veleposlanik Italije Fabio Pigliapoco sa suradnicima, u cilju
gospodarske suradnje Furlanije i Julijske krajine s Vukovarsko-srijemskom županijom. Razgovaralo
se o podizanju vinograda, opremanju vinarija, o tovljenoj stoci, drvnoj i tekstilnoj industriji.
Dana 11. travnja gotova je projektna dokumentacija za crpilište „Skela“. Cijena za gradnju
crpilišta prema predračunu iznosi 6.350,000 kn. Ministarstvo razvitka i obnove sudjelovat će s
3.500,000 kn, dok će Hrvatske vode izdvojiti 100.000 kuna. 18. travnja 2001. godine održana je prva
javna rasprava o detaljnom Urbanističkom uređenju stare jezgre grada Iloka. Sudjelovali su: Tito
Kosty, Lidija Škec iz Instituta za urbanizam Zagreb, te Damir Filipović i Snježana Klarić. Prijedlozi
Iločana su bili da se napravi prolaz od dvorca do Starog podruma, hotelski smještaj, teniski tereni,
rješenje za žitnicu, vidikovac prema Dunavu, a ispred kurije Brnjaković spusti teren zbog boljeg
pogleda prema crkvi, osvjetljenje, rješenje oborinskih voda i drugo.
U Vukovarsko-srijemskoj županiji održan je 8. put „Festival glumca“ od 12. do 21. svibnja.
Ove godine Ilok je bio domaćin. Zatvaranje festivala završeno je predstavom „Okom oko oka“ HNK
Varaždin. Domaćica festivala bila je glumica Eliza Gerner. U zgradi Poglavarstva je 13. svibnja, u
hodniku na katu, otvorena izložba slika i predmeta primijenjene umjetnosti na temu vinogradarstva i
vina, donacija Tomislava Supeka dipl. ekonomista iz Zagreba rodnom Iloku, Gradu i muzeju. Izložen
je i kip sv. Vinka, kojeg je darovao još 1998. godine.
Od 18. svibnja do 15. lipnja bageri „Zalužje“ iz Vinkovaca uređivali su poljske puteve u Iloku
i okolnim naseljima. Ukupno su radili 210 sati u vrijednosti 265.000,00 kn. Proširili su usjeke puteva
na uzbrdicama, kako bi kombajni mogli doći do žitnih polja. Poravnali su i deponije šuta od rušenja
kuća prilikom obnove. Najviše šuta izneseno je pored ceste prema Dunavu s lijeve i desne strane.

110
 IZBORI ZA TREĆI SAZIV GRADSKOG VIJEĆA

Dana 20. svibnja 2001. godine održani su izbori za treći saziv Gradskog vijeća. U Gradsko
vijeće grada Iloka bira se 15 vijećnika. Broj upisanih birača je 7401. Svoje kandidate istaklo je 10
stranaka i 1 nezavisna lista. Objavljeni su 21. svibnja rezultati izbora s izborničkih mjesta. U Iloku ih
je bilo četiri, a u Mohovu, Bapskoj i Šarengradu po jedno. Za prognanike koji se još nisu vratili
glasovalo se u Zagrebu, Rijeci, Opatiji i Osijeku. Glasovalo je 3926 birača, a od toga je bilo 129
nevažećih listića.

VAŽEĆI BROJ
POLITIČKE STRANKE %
GLASOVI VIJEĆNIKA
Demokratski centar, DC 496 13,07 2
Hrvatska demokratska zajednica, HDZ 1174 30,94 6
Hrvatska narodna stranka, HNS 145 2,90 0
Hrvatska pučka stranka, HPS 119 2,11 0
Hrvatska seljačka stranka, HSS 622 16,39 3
Hrvatska socijalno liberalna stranka, HSLS 196 5,16 1
Hrvatska stranka prava, HSP 272 7,05 1
Nezavisna lista Pere Ćorića 98 2,58 0
Hrvatski istinski preporod, HIP 190 5,01 0
Samostalna demokratska srpska stranka, SDSS 244 6,43 1
Socijaldemokratska partija, SDP 239 6,30 1

Izbori za Gradsko vijeće 2001. godine odraz su političkog stanja na državnoj razini. Od 2000.
godine državnu vlast obnaša koalicija od šest političkih stranaka. Nakon smrti predsjednika dr. Franje
Tuđmana, javljaju se mnoge podjele u Hrvatskoj demokratskoj zajednici - HDZ-u. Nakon objave
rezultata izbora u Gradsko vijeće od 15 članova ulaze kandidati iz sedam stranaka.
Na koncu drugog mandata za gradonačelnika grada Iloka imao sam 65 godina života i 40 godina
radnog staža, i stekao uvjete za odlazak u mirovinu. Dana 20. lipnja 2001. godine održan je sastanak
članova izabranih za Gradsko vijeće radi dogovora o čelnim mjestima. Ivan Plazonić, u ime HDZ-a
od šest članova prihvatio je kandidaturu za gradonačelnika, dok je Zvonimir Dragun tu istu
kandidaturu prihvatio u ime ostalih stranaka. Na osnivačkoj sjednici 21. lipnja 2001. godine u ime
stranke DC-a predložen sam za predsjednika Gradskog vijeća, na čemu sam se zahvalio.
Za predsjednika Gradskog vijeća izabran je Mato Brletić (DC), a za gradonačelnika grada Iloka
Zvonimir Dragun (HSS).

111
 PRILOZI

1. Žrtve Domovinskog rata 1991.-1997. godine

2. Ilok: Popis zatočenika u srpskim logorima 1991.-1992. godine
3. Bapska: Popis zatočenika u srpskim logorima 1991.-1992. godine
4. Šarengrad: Popis zatočenika u srpskim logorima 1991.-1992. godine
5. Mohovo: Popis zatočenika u srpskim logorima 1991.-1992. godine
6. Popis protjeranih osoba od 1. siječnja 1993. do 20. rujna 1993. godine
7. Popis protjeranih osoba ubilježenih između 20. studenoga i 31. prosinca 1993. g.
8. Popis protjeranih osoba 1994. godine
9. Popis protjeranih osoba od 1. siječnja do 1. studenoga 1995. godine
10. Statistički podaci o protjerivanju stanovništva 1991. do 1997. g.
11. Prikaz povratka od 1998. do 2001. godine, podaci Ureda za prognanike i Poglavarstva
12. Statistički podaci o Popisu stanovništva za period od 1991. do 2001. g.
13. Broj katolika nakon blagoslova kuća koncem 2000. g.
14. Predstavnici trgovačkih društava i ustanova u vrijeme okupacije i početka mirne reintegracije
Hrvatskog Podunavlja
15. Sudionici mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja i lokalne samouprave
16. Sudionici mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja u ime raznih međunarodnih organizacija.

112
 ŽRTVE DOMOVINSKOG RATA 1991. - 1997. GODINE

1. ŽELJKO BAKTER, rođen 8. veljače 1964. godine. ILOK, Z. Jovina 9. Pripadnik rezervnog
sastava bataljuna „Nikola Šubić Zrinski“ u Iloku. Poginuo nesretnim slučajem na stazi u Iloku
od postavljene mine 8. listopada 1991. godine.
2. STJEPAN BEVANDA, rođen 16. lipnja 1949. godine. ILOK, Strossmayrova bb. U vrijeme
izlaska kolone bio je u Sotu, gdje je povremeno radio. Od posljedica maltretiranja srpske milicije
umro je u bolnici u Sremskoj Mitrovici početkom 1992. godine.
3. DRAGICA BOĐANSKI, rođena 1951. godine. ILOK, Vladimira Nazora. Ubijena 14. siječnja
1997. godine u svojoj kući. Ubojica je pobjegao u Vojvodinu.
4. TOMISLAV (Drago) BOŠNJAK, rođen 2. listopada 1963. godine. ILOK, Fruškogorska 2.
Pripadnik pričuvnog sastava bataljuna „Nikola Šubić Zrinski“. U pokušaju izlaska iz Iloka preko
Bapske i Sota 16. listopada 1991. godine je nestao. Roditelji su 1995. godine od Međunarodnog
Crvenog križa dobili obavijest da je sahranjen u Šidu.
5. ANDRIJA BOŠNJAKOVIĆ, rođen 1921. godine. BAPSKA, Braće Radića 1. Zlostavljan
prilikom ispitivanja srpske milicije i od posljedica umro 26. listopada 1991. godine.
6. JANKO CESNAK, rođen 24. travnja 1919. godine. ILOK, Masarikova 28. U Iloku umro u rujnu
1992. godine od zadobivenih ozljeda, učinjenih od strane srpskih doseljenika prilikom provale i
pljačke u njegovu kuću.
7. STEVO CINKOCKI, rođen 1952. godine. ŠARENGRAD, Pajzoš. Ubijen na Pajzošu od pripad-
nika srpske milicije iz Iloka 1992. godine.
8. MATO (Mato) CVITKOVIĆ, rođen 31. siječnja 1970. godine u Vukovaru. Živio u BAPSKOJ,
Sremska 19. Pripadnik rezervnog sastava ZNG. Poginuo u Borovu 5. listopada 1991. godine.
9. DRAGAN (Luka) ĆORIĆ, rođen 6. veljače 1963. godine. Živio u BAPSKOJ, Mlinska 9. U
Vukovaru je 80. godina 20. stoljeća živio u Ulici Mladena Stojanovića, gdje ga je zatekao rat.
Odlazi u postrojbu Hrvatske vojske i postrojbu koja je branila grad Vukovar 1991. godine.
10. JANKO DEMITER, rođen ? godine. ILOK, Faluge bb. U Iloku ubijen od doseljenih srpskih
ekstremista 1992. godine u polju prema Radošu.
11. PETAR DIR, rođen ? godina. ŠARENGRAD. Otišao je iz Iloka u Sot kod bratića oko 10. siječnja
1996. godine, gdje su ga Srbi izboli nožem. Sahranjen je u Šarengradu.
12. STJEPAN (Martin) DIR, rođen 1. srpnja 1960. godine. ŠARENGRAD, Dunavska 11. Kao drago-
voljac prevozio hranu borcima u Vukovar i sudjelovao u protuzračnoj obrani Vukovara. Gubi
mu se svaki trag pri padu Vukovara 18. studenoga 1991. godine.
13. ILIJA (Tadija) DIVLJAKOVIĆ, rođen 20. srpnja 1965. godine. BAPSKA, Junačka 2. Kao
dragovoljac sudjeluje u obrani Vukovara gdje je i poginuo 1. studenoga 1991. godine.
14. JOSIP (Stjepan) DIVLJAKOVIĆ, 29. svibnja 1972. godine. BAPSKA. Pripadnik HV-a. Prošao
mnoga bojišta. Tragično izgubio život u prometnoj nesreći 26. studenoga 1992. godine.
15. FRANJO DROBINA, rođen 7. svibnja 1956. godine. ILOK, V. Nazora 13. Poginuo u Vukovaru
25. kolovoza 1991. godine pogotkom u automobil prilikom bombardiranja od strane JNA.
16. SAMUEL DUBOVSKI, rođen 1. listopada 1932. godine. ILOK, I. G. Kovačića. Ubijen iz auto-
matskog oružja ispred svoje kuće oko 18 sati 15. listopada 1995. godine.

113
17. BOŽIDAR (Petar) ĐAKOVIĆ, rođen 20. prosinca 1967. godine. ŠARENGRAD, Zagrebačka
16. Pripadnik HV-a. Ubijen u vojarni u Vinkovcima, od pripadnika ubačene grupe Srba u
Hrvatsku vojsku 3. veljače 1992. godine.
18. KREŠIMIR (Petar) ĐAKOVIĆ, rođen 5. travnja 1964. godine. ŠARENGRAD, Zagrebačka 16.
Pripadnik pričuvnog sastava ZNG Šarengrad. Ubijen kod Sotina 10. listopada 1991. godine
prilikom pokušaja prolaska u Vukovar.
19. TOMISLAV (Marinko) ĐAKOVIĆ, rođen 12. rujna 1967. godine. ŠARENGRAD, Zagrebačka
12. Pripadnik MUP-a. Poginuo nesretnim slučajem prilikom rukovanja oružjem u Nabrđu kod
Đakova 1992. godine.
20. ĐURO EBNER, rođen ? godine. ŠARENGRAD, kao dragovoljac poginuo u obrani Vukovara
1991. godine.
21. SAMO FABRI, ILOK. rođen ? godine. Poginuo u Vukovaru 25. kolovoza 1991. godine pogot-
kom u automobil prilikom bombardiranja od strane JNA.
22. PETAR (Alojzije) FORO, rođen 22. lipnja 1965. godine. BAPSKA, Fruškogorska 5. Kao drago-
voljac poginuo u Borovu u obrani Vukovara 31. listopada 1991. godine.
23. DAVOR (Tomislav) GOLUBOVIĆ, rođen 13. lipnja 1966. godine u Zagrebu. Živio u MOHO-
VU, Beogradska 18. Pristupa ZNG, zatim u postrojbe HVO-a. Odlazi na ratište u Bosnu i
Hercegovinu. Poginuo 1992. godine kod Odžaka.
24. MATO (Vinko) GRBEŠ, rođen 1. svibnja 1962. godine u Orašcu, Bosna i Hercegovina. Živio u
ŠARENGRADU, Stjepana Radića. Kao dragovoljac sudjelovao u obrani Vukovara, 18. studeno-
ga 1991. godine je poginuo.
25. MIROSLAV GUDELJ, rođen je 6. srpnja 1970. godine u Poljicima. IMOTSKI. Pripadnik 1.
Gardijske brigade „Tigrovi“. Poginuo prilikom iznenadnog granatiranja na Šarengrad 4. listopa-
da 1991. godine, s bačke strane Dunava.
26. VLATKO GULKA, rođen 18. svibnja 1938. godine. ILOK, Keršovanijeva 49. Odveden na
prisilni rad na crti razdvajanja s grupom Iločana. Na radno mjesto dolazili su traktorom s pri-
kolicom, vozio ih je pripadnik raseljenih Srba. Tog dana vozio je prikolicu prisilni radnik i naišli
su na minu. Vjerojatno, namjerno postavljenu. Sahranjen je u Iloku 2. studenoga 1995. godine.
27. ZOLTAN HADRAVA, Heroj Domovinskog rata. Rođen 3. ožujka 1969. godine u selu Svilojevo
kod Apatina, AP Vojvodina, R. Srbija. U Iloku završio osnovnu školu, a u Bačkoj Palanci sred-
nju. U ožujku 1991. godine dragovoljno se uključio u obranu Domovine kao pripadnik MUP-a,
a osnivanjem ZNG postaje pripadnik 1A brigade ZNG Tigrovi. U Iloku je uništio prvi neprija-
teljski tenk. Nakon iločkog ratišta borio se preko: Nove Gradiške, Hrvatske Kostajnice, te Nov-
ske, sve do Južnog bojišta. Iz 1. Gardijske brigade prešao u lipnju 1993. godine u 8. Lako jurišnu
brigadu vojne policije, koja preustrojem oružanih snaga prelazi u 1. Hrvatski gardijski zdrug.
Poginuo u prometnoj nesreći 6. prosinca 1994. godine.
28. FRANJO HIŽA, rođen 1939. godine. ŠARENGRAD, Zlatana Sremeca. Ubijen u Šarengradu 3.
ožujka 1993. godine.
29. BELA HORVAT, rođen 4. travnja 1950. godine. ŠARENGRAD, Stjepana Radića. Uhićen u
Bapskoj 29. listopada 1991. godine, priveden u osnovnu školu u Šarengradu, zajedno s Ivanom
Osvald, Antunom Salaj, Ibrom Šaldić i Alojzijem Selimovićem. U osnovnoj školi su ga vješali o
rešetku prozora koja se iščupala. Morao je stajati bos u vodi dok su mu rezali uši. Nakon deset
dana preko Iloka i Šida odveden je u logor u Sremsku Mitrovicu i Begejce. Kada je razmijenjen,
vjerojatno 10. prosinca 1991. godine prijavljuje se u dragovoljce, odlazi na ratište u Bosansku
Posavinu, gdje nestaje u ratnim operacijama kod Dervente 22. rujnu 1992. godine.

114
30. JOSIP HORVATIĆ, rođen 5. veljače 1948. godine. ILOK, Faluge bb. U Iloku umro u siječnju
1992. godine od zadobivenih ozljeda učinjenih od strane srpskih ekstremista.
31. ZVONIMIR (Nikola) IVANKOVIĆ, rođen u Vukovaru 12. rujna 1974. godine. Živio u ŠAREN-
GRADU, Stjepana Radića. Kao dragovoljac poginuo na ratištu R. Hrvatske 7. lipnja 1995. godi-
ne.
32. ŽELJKO JELIĆ, rođen 1956. godine. ILOK, Fučije bb. Ubio ga Đorđe ? vikendaš, susjed iz
Beograda, bivši pripadnik JNA. 1. svibnja 1995. godine.
33. PREDRAG JURČEC, iz DONJE DUBRAVE. Rođen u Njemačkoj 15. travnja 1971. godine.
Osnovnu školu završio u Donjoj Dubravi, a srednju u Ljubljani 1989. godine. JNA služio u Tito-
voj gardi na Topčideru u Beogradu. Hrvatskoj policiji pristupio 13. ožujka 1991. godine. Pripad-
nik Prve gardijske brigade „Tigrovi“. Smrtno ranjen 9. srpnja 1991. godine, prilikom napada
zrakoplova JNA na Principovac, poljoprivredni objekt 2 km iznad Iloka. Umro 10. srpnja 1991.
godine u vukovarskoj bolnici. Prvi poginuli branitelj iz Međimurske županije.
34. STJEPAN KALFIĆ, rođen 5. travnja 1967. godine. ŠARENGRAD, Školska 3. Pripadnik Hrvat-
ske vojske. Ranjen na položaju kod Siska. Od posljedica ranjavanja umro u Zagrebu 20. siječnju
1992. godine.
35. MIROSLAV KOLAK, rođen 1955. godine. ŠARENGRAD, Osječka 1. Ubijen u Bapskoj 14.
listopada 1991. godine od strane JNA u pokušaju odlaska na slobodni dio Hrvatske.
36. ANKA KONTA, rođena 1937. godine. ŠARENGRAD, Stjepana Radića 153. i suprug Marko su
ostali u svojoj kući. Na Uskrs 1992. godine odvedeni su iz kuće i o njima nema više podataka.
37. MARKO KONTA, rođen 1936. godine. ŠARENGRAD, Stjepana Radića 153. i supruga Anka
su ostali u svojoj kući. Na Uskrs 1992. godine odvedeni su iz kuće i o njima nema više podataka.
38. BONO (Andrija) KOSTENAC, rođen 15. veljače 1942. godine. BAPSKA, Ulica Palih boraca
43. U Vukovaru u Ulici Supoderica živi 80. godina 20. stoljeća. Tu ga je zatekao rat. Ulazi u
postrojbu Hrvatske vojske i postrojbu koja je branila Vukovar 1991. godine.
39. MATO (Andrija) KOSTENAC, rođen 10. studenoga 1947. godine. BAPSKA, Ulica Palih boraca
43. U Vukovaru u Ulici 25. maj (Supoderica) živi 80. godina 20. stoljeća. Tu ga je zatekao rat.
Ulazi u postrojbu Hrvatske vojske i postrojbu koja je branila Vukovar 1991. godine.
40. ANTO KOVČALIJA, rođen ? godine. ŠARENGRAD, branitelj Vukovara, ubijen nakon okupa-
cije.
41. FRANJO KRALJEVIĆ, rođen 10. travnja 1919. godine. ILOK, Zagrebačka 30. U Iloku umro u
siječnju 1992. godine od zadobivenih ozljeda.
42. VLATKO (Ilonka) KRALJEVIĆ, rođen 13. kolovoza 1965. godine. ILOK, Drljan. Kao drago-
voljac poginuo u Borovu naselju 17. studenoga 1991. godine u obrani grada.
43. PERO LEVENSKI, rođen 23. studenoga 1930. godine. ILOK, Strossmayerova 13. U Iloku nakon
zlostavljanja izvršio samoubojstvo aktiviranjem bombe u studenom 1991. godine.
44. ANĐA LONČAR, rođena 26. svibnja 1926. godine. ILOK, Vladimira Nazora 118. U Iloku, u
svojoj kući ubijena 26. svibnja 1992. godine od srpskih doseljenika i potom polivena gorivom i
zapaljena.
45. DUŠKO (Mijo) LOVRIĆ, rođen 25. studenoga 1961. godine u Sonkoviću kod Skradina. ŠIBE-
NIK. Pripadnik 1. Gardijske brigade ZNG „Tigrovi“. Poginuo prilikom iznenadnog granatiranja
na Šarengrad 4. listopada 1991. godine, s bačke strane Dunava.

115
46. JAKOB MAĐARAC, rođen ? godina. BAPSKA, Šidska 8. Ostao je u Bapskoj u svojoj kući gdje
ga je doseljenik Branko Čakalić s trojicom prijatelja premlatio i protjerali su ga u Republiku
Hrvatsku, gdje je uskoro 27. rujna 1995. godine umro u bolnici.
47. JANKO MAHNJEC, rođen 1964. godine. ILOK, I. G. Kovačića 156. U Iloku pretučen u
studenom 1993. godine i bačen u potok ispred radionice Ivana Zeca, gdje je i pronađen mrtav.
48. BOŽO MARIĆ, rođen 23. svibnja 1938. godine. ILOK, Gundulićeva 7. Pretučen na kontrolnom
mjestu kod mosta prilikom izlaska kolone iz Iloka 17. listopada 1991. godine, te umire 2. veljače
1992. od posljedica ozljeda u Opatiji.
49. IVAN MARKO, rođen 1961. godine. ILOK, Crvenkova strana bb. Ubijen sa majkom Marijom
2. lipnja 1994. godine u svojoj kući tvrdim predmetima od strane četiri do pet zločinaca, među
kojima je bio Mato Pivić.
50. MARIJA MARKO, rođena 1932. godine. ILOK, Crvenkova strana bb. Ubijena sa sinom Ivanom
2. lipnja 1994. godine u svojoj kući tvrdim predmetima od strane četiri do pet zločinaca, među
kojima je bio Mato Pivić.
51. MATO MATIĆ, rođen 25. ožujka 1912. godine. ILOK, Hercegovačkih brigada 7. U Iloku nađen
mrtav u kući, u studenom 1991. godine.
52. MIRKO MERČEP, rođen 1914. godine. ILOK, Vladimira Nazora 89. Pronađen mrtav na ulasku
u dvorište, ujutro oko 20. veljače 1995. godine s ozljedom na potiljku.
53. IVAN MIJIĆ, rođen 1952. godine. ŠARENGRAD. Ubijen u Bapskoj 14. listopada 1991. godine
od strane JNA, u pokušaju odlaska na slobodni dio Hrvatske.
54. LUKA (Zvonimir) MILIČEVIĆ, rođen 13. siječnja 1960. godine u Gornjim Karančićima, Bosna
i Hercegovina. Živio u ILOKU, Radićeva 60. Pripadnik rezervnog sastava „Nikola Šubić Zrin-
ski“ u Iloku. Poginuo nesretnim slučajem rukovanja s bombom u Iloku 15. listopada 1991. godi-
ne.
55. PERO MILIČEVIĆ, rođen 14. siječnja 1961. godine. ILOK, Z. Jovina 73. U Iloku umro u veljači
1993. godine od zadobivenih ozljeda.
56. DRAGUTIN NOVAKOVIĆ, rođen 1951. godine. ILOK, M. Tita 6. U Iloku pronađen u kući
mrtav zbog otrovanja herbicidom nakon zlostavljanja u ožujku 1992. godine.
57. MIRKO PAPAC, rođen ? godina. ŠARENGRAD, kao dragovoljac poginuo u obrani Vukovara
1991. godine.
58. NIKOLA PAPAC, rođen ? godina. ŠARENGRAD, kao dragovoljac poginuo u obrani Vukovara
1991. godine.
59. MARKO PAPAK, rođen 3. rujna 1953. godine. ILOK. Pričuvni policajac graničar. Ubijen 14.
travnja 1995. godine u vrijeme ophodnje položaja u Slavonskom Brodu.
60. MATO PAPAK, rođen 16. srpnja 1930. godine. ILOK, Strossmayerova 63. U Iloku u siječnju
1992. godine umire od zadobivenih ozljeda, učinjenih od srpskih ekstremista.
61. JOSIP (Josip) PROBOJČEVIĆ, rođen ? godine. BAPSKA, Palih boraca 7. Sa suprugom ostao je
u svojoj kući. U više navrata privođen u miliciju i zlostavljan. Umro u travnju 1992. godine.
62. MATO (Ivan) RADIĆ, rođen 8. siječnja 1959. godine, Tršćani, Bosna i Hercegovina. Živio u
MOHOVU, Beogradska 25. Kao gardist sudjelovao je u obrani Vukovara, gdje je poginuo 16.
studenoga 1991. godine.
63. JOSIP RADOVANOVIĆ, rođen 1938. godine. BAPSKA, Fruškogorska 6. Ranjen od srpskih
ekstremista prilikom odlaska na prijavljivanje. Ubrzo umire od posljedica u bolnici u Sremskoj
Mitrovici.

116
64. ANTUN REGLER, rođen 1935. godine. BAPSKA, Šidska 7. Objesio se u kući nakon zlostav-
ljanja srpske milicije.
65. ALOJZIJE (Marko) RUKAVINA, rođen 3. ožujka 1955. godine. BAPSKA, Matije Gupca 28.
Pripadnik rezervnog sastava obrane. U vrijeme napada na Bapsku preko šume odlazi u Sot.
Milicija ga odvodi u Šid, nakon nekoliko dana je pušten, dolazi u Bapsku, ponovno ga privode i
muče. Nakon zadnjeg privođenja u proljeće 1992. godine više nema nikakvih podataka o njemu.
66. STJEPAN (Đuro) RUKAVINA, rođen 4. svibnja 1973. godine u Micheldorfu, Republika Aus-
trija. BAPSKA, Sremska 4. Kao dragovoljac sudjelovao u obrani Vukovara, gdje je ranjen. S
prvim konvojem ranjenika izlazi iz Vukovara. Umro u Zagrebu 21. rujna 1991. godine.
67. MATO (Josip) RUMBERGER, Rođen 1952. godine. BAPSKA, Partizanska 26. Srpska milicija
ubila ga je u Bapskoj početkom studenog 1991. godine.
68. STJEPAN /JOSIP SABADOŠ, ILOK, rođen ? godine. ILOK, Alvaluci 361. Poslije 17. listopada
1991. privođen je u miliciju. U proljeće 1992. godine odveden je iz kuće, mučen i od tada nema
nikakvih podataka o njemu.
69. ŽELJKO SABLJAK, rođen 1951. godine. ILOK, Duboki potok. Oko 1 sat noću dvije mlade
(nepoznate) osobe pretukle su ga i ubacile u praznu kuću u ulici Matije Gupca. Pronađen je u 8
sati 27. studenoga 1997. godine. Odvezen je u bolnicu Vukovar, zatim u Osijek, gdje je umro 4.
studenoga 1997. godine zbog teške ozljede glave.
70. JOSIP (Vladimir) SABLJIĆ, rođen 16. prosinca 1964. godine. BAPSKA, Gajeva 1. Pripadnik
HV. Poginuo u Privlaci 28. veljače 1992. godine.
71. BORISLAV SABO, rođen 1971. godine. BAPSKA, Junačka 16. Ubijen 5. listopada 1991. godi-
ne prilikom napada i opsade JNA na Bapsku.
72. JULIJE SARAČEVIĆ, rođen 1937. godine. ŠARENGRAD, Zlatana Sremeca 1. Pripadnik samo-
stalne satnije „Nikola Šubić Zrinski“ Šarengrad u sastavu 204. Vukovarske brigade. Poginuo 4.
listopada 1991. godine prilikom bombardiranja Šarengrada od strane JNA s bačke strane Dunava.
73. MATIŠA SOPTA, rođen 18. listopada 1931. godine. ILOK, Fruškogorska 50. Ubijen u Iloku 18.
listopada 1991. godine, dan nakon izlaska kolone iz Iloka na ulici, ispred svoje kuće.
74. ŽELJKO STREŠNJAK, rođen 16. veljače 1967. godine. ILOK, Gundulićeva 56. Odveden na
prisilni rad na crti razdvajanja s grupom Iločana. Na radno mjesto dolazili su traktorom s priko-
licom, vozio ih je pripadnik raseljenih Srba. Tog dana vozio je prikolicu prisilni radnik i naišli
su na minu. Vjerojatno, namjerno postavljenu. Sahranjen je u Iloku 2. studenoga 1995. godine.
75. PAVEL ŠIRKA, rođen 10. travnja 1943. godine. ILOK, Gundulićeva 32. Umro od posljedica
zlostavljanja na prisilnom radu na crti razdvajanja, oko 7. listopada 1995. godine.
76. GORAN ŠTIPAK, rođen 11. kolovoza 1963. godine. ŠARENGRAD, Stjepana Radića 75. Pri-
padnika MUP-a Ilok. Ubijen 8. srpnja 1991. godine kada su pripadnici JNA otvorili vatru iz
teških mitraljeza s dežurnog mjesta na patrolu kod mosta 25. Maj.
77. DUJE (Jozo) TARLE, rođen 6. svibnja 1950. godine. BAPSKA, Stjepana Radića 55. U Vukovaru
80 godina 20. stoljeća živi u Pionirskoj ulici (stan Mare Vidoš). Tu ga je zatekao rat. Ulazi u
postrojbu Hrvatske vojske i postrojbu koja je branila Vukovar 1991. godine.
78. ĐURO TKALEC, rođen 1938. godine. BAPSKA, V. Nazora 60. U šumi pokraj Bapske pronađen
obješen 1991. godine. Smatra se da su ga objesili Srbi.
79. BRANKO TODOROVIĆ, Srbin, rođen ? godine. Živio u Bapskoj. Po zanimanju ciglar. Ubijen
od strane četnika u svom kamionu prilikom vožnje.

117
80. BOŽIDAR TOKIĆ, rođen ? godina. ŠARENGRAD, sudjelovao je u obrani Vukovara i poginuo
1991. godine.
81. DRAŽEN TRGOVČIĆ, rođen 1972. godine, BELAJSKE POLJICE, općina Barilović. Bio je na
odsluženju redovnog vojnog roka u JNA u Novosadskom korpusu. Ubijen je na mostu Ilok-
Bačka Palanka 18. kolovoza 1991. godine od pripadnika Novosadskog korpusa. Neslužben
podatak da je ubijen pri pokušaju prijelaza na hrvatsku stranu.
82. DANE (Jozo) TUSTONJIĆ, rođen 10. listopada 1959. godine Roško polje, Bosna i Hercegovina.
BAPSKA, Palih boraca 5/A. U Vukovaru 80 godina 20. stoljeća živi u naselju Švapsko brdo,
Masarikova 4. Tu ga je zatekao rat. Ulazi u postrojbu Hrvatske vojske i postrojbu koja je branila
Vukovar 1991. godine.
83. ZDRAVKO TUSTONJIĆ, rođen 1944. godine. BAPSKA, Palih boraca 1. Ubijen prilikom
vraćanja u Bapsku iz Šida 18.listopada 1991. godine, pripadnici JNA.
84. ZORAN URBAN, rođen 1972. godine. ILOK, Matije Gupca 60A. U Iloku ubijen noću 14/15.
studenoga 1993. godine u ulici Matije Gupca 28. od srpskih doseljenika.
85. KAROL VELKO, rođen 5. rujna 1967. godine. ILOK, Preradovićeva 64. Odveden na prisilni rad
na crti razdvajanja s grupom Iločana. Na radno mjesto dolazili su traktorom s prikolicom, vozio
ih je pripadnik raseljenih Srba. Tog dana vozio je prikolicu prisilni radnik i naišli su na minu.
Vjerojatno, namjerno postavljenu. Sahranjen je u Iloku 2. studenoga 1995. godine.
86. IVAN VRBANAC, rođen 23. studenoga 1928. godine. ILOK, Strossmayerova 20. U Iloku pro-
nađen obješen, u kući u studenom 1991. godine.
87. NADA VRBANIĆ, rođena 7. listopada 1949. godine. ILOK, Radićeva 119. Ubijena prilikom
napada JNA na Bapsku 15. listopada 1991. godine pri pokušaju izlaska iz Bapske.
88. ZORAN VUKOBRAT, rođen 27. siječnja 1971. godine. ILOK, Zlatana Sremeca 5. Pripadnik
HV-a. Poginuo u srpnju 1993. godine u prometnoj nesreći u Gradištu kod Vinkovaca.
89. JOSIP VULETIĆ, rođen 14. veljače 1951. godine. ILOK, Radićeva 30. Zapovjednik ZNG, re-
zervnog sastava „Nikola Šubić Zrinski“ u Iloku. Ranjen je u napadu JNA na Bapsku 4. listopada
1991. godine i prevezen 15. listopada 1991. godine u bolnicu Novi Sad, gdje umire 15. studenoga
1991. godine zbog gangrene.
90. SAMUEL (Samuel) ZAJAC, rođen 27. veljače 1972. godine. ILOK, Slatkovićeva 12 B. Pripad-
nik HV-a. Poginuo na borbenim linijama 8. kolovoza 1992. godine u Bosni i Hercegovini.
91. VINKO (Jure) ZELENIKA, rođen 26. svibnja 1959. Godine. Doljani, Bosna i Hercegovina. Ži-
vio u ŠARENGRADU, Stjepana Radića 158. Dragovoljac Hrvatske vojske. Poginuo na položaju
kod Sunje 18. rujna 1992. godine.
92. BORISLAV (Mato) ŽUGEC, rođen 21. studenoga 1963. godine. BAPSKA, Vladimira Nazora
70. U Vukovaru 80-ih godina 20. stoljeća živi na Mitnici. Tu ga je zatekao rat. Ulazi u postrojbu
Hrvatske vojske i postrojbu koja je branila Vukovar 1991. godine.
93. DOMINIK (Stjepan) ŽERAVICA, rođen 11. studenoga 1959. godine. BAPSKA, Stjepana
Radića (Dol) bb. U Vukovaru 80-ih godina 20. stoljeća živi na Mitnici. Tu ga je zatekao rat.
Ulazi u postrojbu Hrvatske vojske i postrojbu koja je branila Vukovar 1991. godine.

118
 Br. 84. Spomenik poginulim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata u Iloku

Slavomir Drinković autor je spomenika poginulim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata.

Ovo je 43. spomen obilježje, kakvo se u Republici Hrvatskoj, podiže u znak sjećanja na žrtve Domo-
vinskog rata.
Zapis glasi:
U SPOMEN NA
36 HRVATSKIH BRANITELJA
I CIVILA POGUBLJENIH
1991. – 1995. GODINE
U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA
REPUBLIKU HRVATSKU
HRVATSKI NAROD 2006.

Potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske

solidarnosti Jadranka Kosor otkrila je, 28. ožujka 2006. godine, spomenik na katoličkom groblju u
Iloku.

119
 Br. 85. Spomen obilježje u Šarengradu

Na Trgu svetog Jakova u Šarengradu, 29. lipnja 2011. godine, svečano je otkriveno Spomen
obilježje, podignuto u znak sjećanja na stradanje Šarengrada i njegovih mještana u Domovinskom
ratu. Na kamenoj gromadi je hrvatski grb, križ i slike u medaljonima Miroslava Gudelja i Duška
Lovrića.
Tekst glasi:
NA SPOMEN I VJEČNO HVALA SVIM
MJEŠTANIMA ŠARENGRADA KOJI SU SVOJE
ŽIVOTE POLOŽILI U DOMOVINSKOM RATU

SPOMEN-OBILJEŽJE PODIŽE SE U ZNAK SJEĆANJA

NA STRADANJE ŠARENGRADA I NJEGOVIH MJEŠTANA U
DOMOVINSKOM RATU KAO PODSJETNIK NA AGRESIJU KOJA
JE ZAPOČELA 04. 10. 1991. GOD. PODIŽE SE NA MJESTU KADA
SU TOGA DANA POGINULA DVA HRVATSKA VITEZA
PRIPADNICI 1. GARDIJSKE BRIGADE TIGROVI:
MIROSLAV GUDELJ I DUŠKO LOVRIĆ

MJESNI ODBOR ŠARENGRAD, UDRUGA „ZA HRVATSKU KAO

TIGAR“, GRAD ILOK I VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA
ŠARENGRAD 29. 6. 2011. G.

Spomen obilježje otkrili su sestra poginulog Duška Lovrića i rođak Miroslava Gudelja.

120
 Br. 86. Spomen obilježje u Bapskoj

U središnjem dijelu mjesta Mjesni odbor Bapska je u podnožju velikog mramornog križa s
hrvatskim grbom i Corpusom Isusa postavio spomen ploču:
U SPOMEN
NA POGINULE HRVATSKE
BRANITELJE IZ BAPSKE
U DOMOVINSKOM RATU
1991. – 1995.
M. O. BAPSKA

U podnožju križa s desne strane nalazi se metalna pločica s ugraviranim zapisom:

Donator 1998.
Autor: Mate Sabljić
Donator: Nikola Tarle, Mate Sabljić

121
 Br. 87. Spomen obilježje u Bapskoj na ulazu u naselje

Na ulazu u mjesto, u organizaciji Udruge hrvatskih branitelja Novak - Bapska, u Bapskoj je 11.
listopada 2014. godine svečano otkriven spomenik poginulim braniteljima. Spomenik je donacija
Udruge branitelja s otoka Brača. Na spomeniku se nalazi hrvatski grb, križ i pleter.

122
 Tekst glasi:
NIKAD NEMOJTE REĆI DA SMO MI
ŽIVOT IZGUBILI JER POKLONILI SMO GA
LJUDIMA I ZEMLJI KOJU SMO LJUBILI

PETAR FORO - ALOJZIJE + 1965. - 1991.

STJEPAN RUKAVINA - ĐURO + 1974. - 1991.
MATO CVITKOVIĆ - MATO + 1970. - 1991.
JOSIP SABLJIĆ – VLADIMIR + 1964. - 1992.
ILIJA DIVLJAKOVIĆ - TADIJA + 1965. - 1991.
ALOJZIJE RUKAVINA - MARKO + 1955. - 1992.
JOSIP DIVLJAKOVIĆ - STJEPAN + 1972. - 1992.
DANE TUSTONJIĆ - JOZO + 1959. - 1991.
DUJO TARLE – JOZO + 1950. - 1991.
BONO KOSTENAC – ANDRIJA + 1942. - 1991.
MATO KOSTENAC – ANDRIJA + 1947. - 1991.
BORISLAV ŽUGEC – MATIJA + 1963. - 1991.
DRAGAN ČORIĆ – LUKA + 1963. - 1991.
DOMINIK ŽERAVICA – STJEPAN + 1959. - 1991.

HRVATSKIM SINOVIMA KOJI SU STRADALI

U VELIKOJ SRPSKOJ AGRESIJI NA
REPUBLIKU HRVATSKU
SPOMENIK PODIŽE UDRUGA
BRANITELJA NOVAK- BAPSKA SA
UDRUGOM BRANITELJA OTOKA BRAČA

ŽRTVAMA
SRPSKE AGRESIJE
1991.

Tijekom svečanosti 2014. godine okupljenom mnoštvu obratili su se: Tomislav Rukavina, ratni
zapovjednik obrane Bapske 1991. godine, Zvonko Milas, saborski zastupnik HDZ-a, te Branimir
Budimir, admiral Hrvatske ratne mornarice.

123
 Br. 88. Spomen obilježje u Mohovu

U Mohovu na mjesnom groblju s desne strane od mrtvačnice u središnjem dijelu na postojećem

križu s Corpusom Isusa postavljena je spomen ploča s hrvatskim grbom i tekstom:
U SPOMEN NA
POGINULE I NESTALE
HRVATSKE BRANITELJE
IZ MOHOVA 1991. – 1995.
UHDDR ILOK

124
 Br. 89. Spomen obilježje mjesta masovne grobnice žrtava Domovinskog rata
na mjesnom groblju u Mohovu

U Mohovu je 29. rujna 2015. godine, na mjesnom groblju, održana dostojanstvena svečanost
otkrivanja spomen obilježja mjesta masovne grobnice žrtava Domovinskog rata, u spomen na pet
civila pogubljenih u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Riječ je o nedužnim civilima čiji
su životi, pod još nerasvijetljenim okolnostima, oduzeti u blizini Mohova.
Zapis na spomeniku autora Slavomira Drinkovića:
U SPOMEN NA
5 CIVILA POGUBLJENIH
1991. I 1992. GODINE
U VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA
REPUBLIKU HRVATSKU
HRVATSKI NAROD 2015.

U travnju 1992. godine pod okriljem noći odvedeni su iz obiteljske kuće Franjo, supruga Ana i
sin Franjo Matijević, u Kukujevcima kod Šida, i od tada im se gubi svaki trag. Ekshumacijom
masovne grobnice i identifikacijom posmrtnih ostataka utvrđeno je da se radi o obitelji Matijević. U
masovnoj grobnici pronađeni su i posmrtni ostaci Martina Pankivića, sedamdeset trogodišnjeg civila
iz Marinaca, nestao početkom listopada 1991. godine, te još jedno nepoznato tijelo.

125
 POPIS ZATOČENIKA U SRPSKIM LOGORA 1991.-1992. GODINE
ILOK

1. DUBRAVKO BAROŠEVIĆ, rođen ? godine, Ilok, Radićeva 6. Blizu granice prema Vojvodini
kod Principovca uhitila ga srpska milicija 2. lipnja 1991. godine. Suđen u Sremskoj Mitrovici.
Logor Sremska Mitrovica u trajanju mjesec dana.
2. MATO BRLETIĆ, rođen 1944. godine, Ilok, Trg žrtava fašizma 1. Kao zapovjednik MUP-a Ilok,
23. rujna 1991. godine odlazi na pregovore u Bačku Palanku. JNA ga odvodi u Novi Sad u vojni
zatvor na ispitivanje. Nakon dva dana je pušten.
3. (ime?) BRIZGALO, rođen ? godine, Ilok, Bratstva i jedinstva, zbog odbijanja mobilizacije
uhićen je u Iloku u siječnju 1994. godine, bio na izdržavanju kazne u Belom Manastiru.
4. BOGDAN DRAGAŠ, rođen ? godina, Srbin, Ilok, Zlatana Sremeca, pripadnik Milicije Ilok,
ostao u Iloku. Oko 1. siječnja 1994. godine u svom stanu tijekom prepirke ubio svog susjeda–
izbjeglicu Srbina. Na izdržavanju kazne u logoru u Belom Manastiru.
5. MARKO DUVNJAK, rođen 1936. godine, Ilok, Dunavska, ostao je u Iloku, uhićen u ožujku
1992. godine prilikom pretresa kuće. Osuđen na sedam godina zatvora. Kaznu je izdržavao u
Dalju i Belom Manastiru, pušten iz logora 1993. godine.
6. DRAŽEN ČRETNI, rođen 1967. godine, Zagreb, Gruška 20. Pripadnik ZNG sudjeluje na ratištu
kod Tovarnika i Ilače. U pokušaju proboja ranjen 12. listopada 1991. godine. Vraća se u Ilok i
liječi u ambulanti. Dana 17. listopada 1991. godine izdvojen je iz konvoja, prevezen u bolnicu u
Novi Sad, a zatim u logor Begejci. Razmijenjen 10. prosinca 1991. godine kod Bosanskog
Šamca.
7. VLADO (BLAGO) ČULJAK, rođen 1962. godine, Ilok, Šokačko brdo, izdvojen iz konvoja 17.
listopada 1991. godine, logor Begejci, zlostavljan. Razmijenjen 10. prosinca 1991. godine kod
Bosanskog Šamca.
8. KRUNOSLAV FARKAŠ, rođen ? godine, Ilok, Matije Gupca broj ?, izdvojen iz konvoja 17.
listopada 1991. godine, Paragovo, tjedan dana, vojarna Sremska Kamenica, zatim logor Begejci,
zlostavljan. Razmijenjen 10. prosinca 1991. godine kod Bosanskog Šamca.
9. VLATKO KAKUČKA, rođen ? godine, Ilok, ulica ?, noću 16. na 17. listopada 1991. godine
zajedno s pripadnicima ZNG pošao je u proboj, na putu je slomio nogu i vratio se u Ilok. Dana
17. listopada 1991. godine izdvojen je iz konvoja i upućen u bolnicu Novi Sad. Iz bolnice je
preko granice došao u Hrvatsku.
10. TATJANA KARAMATIĆ, rođena ? godine, Ilok, Zlatana Sremeca broj ? Blizu granice prema
Vojvodini kod Principovca uhitila ju je srpska milicija 20. lipnja 1991. godine. Suđena je u
Sremskoj Mitrovici. Logor u Sremskoj Mitrovici u trajanju mjesec dana.
11. ANTE KARDUM, rođen ? godine, Čakovci, pripadnik ZNG, ranjen kod Mikluševaca, prevezen
u ambulantu Ilok, 17. listopada 1991. godine izdvojen iz konvoja, odvezen u bolnicu Novi Sad,
zatim u logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
12. IVAN KLASANOVIĆ, rođen 1948. godine, Ilok, izdvojen iz konvoja 17. listopada 1991. godine,
logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine kod Bosanskog Šamca.
13. ĐURO KOCH, rođen 1944. godine, Ilok, adresa ?, logor Begejci od 17. listopada do 10. prosinca
1991. godine

126
14. ANTO KOLAK, rođen 1934. godine, Preradovićeva 8., izdvojen iz konvoja 17. listopada 1991.
godine, Paragovo, tjedan dana, vojarna Sremska Kamenica, zatim logor Begejci. Koncem
studenoga 1991. godine odveden u Beograd. Zlostavljan, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine
kod Bosanskog Šamca.
15. MIRKO KOVAČEVIĆ, rođen 1944. godine, Ilok, Matije Gupca broj ?, Bio na liječenju u bolnici
Vukovar od ljeta 1991. godine. Nakon pada Vukovara odveden je u logor Begejci, razmijenjen
10. prosinca 1991. godine.
16. DUBRAVKO KRAČAK, rođen 1970. godine, Ilok, Zagrebačka broj ?, oko 1. listopada 1991.
godine otišao u Vojvodinu. Uhićen 17. listopada 1991. godine, logor Begejci, zlostavljan, raz-
mijenjen 10. prosinca 1991. godine kod Bosanskog Šamca.
17. ZVONKO KRALJEVIĆ, rođen ? godine, Ilok, Radićeva. U vrijeme izlaska konvoja s kamionom
cisternom bio je na putu. Nakon povratka u Ilok uhićen i zatvoren oko mjesec dana.
18. PERO KUZMAN, rođen ? godine, Ilok. U vrijeme izlaska konvoja s kamionom cisternom bio je
na putu. Nakon povratka u Ilok uhićen i zatvoren oko mjesec dana.
19. MLADEN LONČAR, rođen 1961. godine, Ilok, Šokačko brdo. Dana 2. listopada 1991. godine
uhićen u Novom Sadu i odveden u logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine kod
Bosanskog Šamca.
20. ŽELJKO LONČAR, rođen ? godine, Ilok, Dunavska 3. Na povratku iz Morovića u Ilok uhićen
u Šidu 16. listopada 1991. godine, gdje je ispitivan i zlostavljan. Nakon pet dana pušten je u Ilok.
21. IVICA LOVRIĆ, rođen 1968. godine, Ilok, Maršala Tita 139, kao dragovoljac ZNG sudjeluje na
bojišnicama u Hrvatskoj. Prilikom pada Hrvatske Kostajnice odveden u logor Manjaču 13. rujna
1991. godine, gdje je bio do 11. studenoga 1991. godine kada je razmijenjen.
22. KARLO LJUBIĆ, rođen 1953. godine, Ilok, Ivana Gundulića, u vrijeme izlaska konvoja iz Iloka
vozio je kamion cisternu poduzeća iz Šida. Nakon povratka u Ilok uhićen je, odveden u logor,
gdje je bio oko tri mjeseca.
23. BORISLAV MAGOVAC, rođen 1951. godine, Ilok, Šenoina. Dana 24. rujna 1991. godine odlazi
u Novi Sad radi intervencije za Matu Brletića, jedan dan je zadržan u štabu JNA.
24. ŽELJKO MARTINOVIĆ, Rođen 1961. godine, Ilok, Gecinac, kao dragovoljac sudjelovao je u
obrani Vukovara. Nakon pada Vukovara bio je u srpskim logorima.
25. ĐURICA MATKOVIĆ, rođen ? godine, Ilok, Matije Gupca 2. Iz Zagreba s kamionom i prikoli-
com vozio je hranu i lijekove u opkoljeni Ilok. Uhićen je u Šidu 2. listopada 1991. godine.
Kamion i prikolica su oduzeti kao i 10.000 boca piva, dvije tone suhomesnatih proizvoda i lije-
kovi. U Šidu je ispitivan tri dana, ostalo u logoru Begejci. Razmijenjen je 10. prosinca 1991.
godine kod Bosanskog Šamca.
26. VLATKO MOJZEŠ, rođen ? godine, Ilok, Meštrovićeva, kao dragovoljac ZNG sudjeluje na
bojišnicama u Hrvatskoj. Prilikom pada Hrvatske Kostajnice odveden u logor Manjaču od 13.
rujna do 11. studenoga 1991. godine, kada je razmijenjen.
27. RUŽENKA MUDROCH, rođena ? godine, Ilok, Štefanikova. Na granici Vojvodine kod Princi-
povca uhitila ju je srpska milicija 2. lipnja 1991. godine, suđena u Sremskoj Mitrovici. Logor u
Sremskoj Mitrovici u trajanju oko mjesec dana.
28. MIROSLAV OSVALD, rođen ? godine. Blizu granice prema Vojvodini kod Principovca uhitila
ga je srpska milicija 2. lipnja 1991. godine, suđen u Sremskoj Mitrovici. Logor u Sremskoj
Mitrovici u trajanju mjesec dana.

127
29. ŽELJKO PAKŠI, rođen 1965. godine, Ilok, Matije Gupca 23., kao dragovoljac ZNG sudjeluje
na bojišnicama u Hrvatskoj. Prilikom pada Hrvatske Kostajnice odveden u logor Manjača od 13.
rujna do 11. studenoga 1991. godine, kada je razmijenjen.
30. ANĐELKO PAPAK, rođen 1955. godine, Ilok. Uhićen u Erdeviku koncem rujna 1991. godine,
pritvoren u Šidu i teško zlostavljan. Pokušao je bježati kroz prozor i žicu, uhićen, zlostavljan,
svezan za stup, tučen do nesvijesti na najbrutalniji način, svjedoci Stipo Lukić i Dominko Vorgić
iz Tovarnika. U logoru Begejci, razmijenjen 10. studenoga 1991. godine kod Bosanskog Šamca.
31. ANTUN PAPAK, rođen ? godine, Ilok. Pripadnik MUP-a Ilok. Prilikom posjeta rodbini u Sotu,
srpska milicija ga odvodi u Šid i nakon dva dana teškog zlostavljanja je pušten.
32. TOMISLAV PAULIĆ, rođen 1963. godine, Ilok. Napustio je Ilok i otišao u Beograd, gdje je
uhićen 17. listopada 1991. godine. Logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
33. MATO PIVIĆ, rođen ? godine, ostao je u Iloku, Faluge. U više navrata sa srpskim izbjeglicama
sudjelovao u pljački imovine. Zajedno s grupom srpskih izbjeglica sudjelovao u grabežnom
umorstvu obitelji Marije Marko 2. lipnja 1994. godine. Nalazi se na izdržavanju kazne u Belom
Manastiru.
34. MILORAD POSINAK, rođen ? godine. Ilok, Zmaj Jovina. Ostao u Iloku, u studenom i prosincu
1991. godine privođen u Miliciju.
35. DARKO RADIĆ, rođen 1965. godine, Ilok, Radićeva 15., izdvojen iz konvoja 17. listopada
1991. godine, logor Begejci, pušten 10. prosinca 1991. godine, otišao u Beograd, a odatle u
Hrvatsku u siječnju 1992. godine.
36. NIKOLA RAJNOVIĆ, rođen 1943. godine. Ilok, I. G. Kovačića 80. ostao u Iloku, gdje je
zatvaran.
37. ANTUN ŠETULA, rođen 1954. godine. Ilok. Prilikom odlaska u polje s traktorom 5. listopada
1991. godine naletio na minu. Dana 15. listopada 1991. godine prevezen u bolnicu u Novi Sad,
gdje mu je amputirana noga iznad koljena. Iz bolnice je prebačen u logor Begejci, odatle bježi,
ponovno je uhićen i prebačen u logor Begejci. Razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
38. ŽELJKO TOMAŠIĆ, rođen 1956. godine, Ilok, Faluge bb. Ostao u Iloku, priveden i zlostavljan
u podrumu banke, gdje je proveo oko dva mjeseca do konca 1991. godine.
39. ŽELJKO (Mirka) VRDOLJAK, rođen ? godine, Ilok. Kao dragovoljac ZNG sudjeluje na boji-
šnicama u Hrvatskoj. Prilikom pada Kostajnice odveden u logor Manjača od 13. rujna do 11.
studenoga 1991. godine, kada je razmijenjen.
40. DRAGUTIN VIG, rođen ? godine, Ilok. Dana 17. listopada 1991. godine izdvojen iz konvoja
zbog uklanjanja mina. Držan je zatočen u podrumu zgrade Mjesnog ureda i banke: Trg žrtava
fašizma oko dva mjeseca, zlostavljan.
41. STJEPAN VRDOLJAK, rođen 1965. godine, Ilok. Izdvojen iz konvoja 17. listopada 1991. godi-
ne. Paragovo tjedan dana, vojarna Sremska Kamenica, ostalo-logor Begejci, zlostavljan, razmije-
njen 10. prosinca 1991. godine kod Bosanskog Šamca.
42. IVAN ZEC, rođen 1946. godine, Ilok, Ulica JNA. Priveden u stanicu milicije u Bačkoj Palanci,
ispitivan i pušten nakon jednog dana.

128
 POPIS ZATOČENIKA U SRPSKIM LOGORIMA 1991.-1992. GODINI
BAPSKA

1. DUBRAVKO ASIĆ, rođen ? godine, Braće Radića. Prilikom napada na Bapsku 4. listopada
1991. godine preko šume odlazi u Sot gdje je uhićen, odveden u Šid, zatim u logor Begejci.
Pušten oko 1. prosinca 1991. godine.
2. JOSIP BANOŽIĆ, rođen ? godine, Palih boraca. Nakon pada Vukovara odveden u logore u
Beogradu, Sremskoj Mitrovici i Begejci. Razmijenjen 15. prosinca 1991. godine.
3. ANTE BAKULA, rođen ? godine. Vladimira Nazora 2. uhićen u Bapskoj 17. listopada 1991.
godine, gdje su mu pronašli podmetnuto oružje. Odveden u Šid, zatim logor Begejci, razmijenjen
10. prosinca 1991. godine.
4. VITOMIR BANOŽIĆ, rođen ? godine. Nakon pada Vukovara odveden u Beograd i Sremsku
Mitrovicu. Razmijenjen 15. prosinca 1991. godine.
5. IVAN BELJAN, rođen ? godina. Begejci.
6. JOSIP BLAŽEVIĆ, rođen ? godine. Junačka. Uhićen u Bapskoj oko 20. listopada 1991. godine
kada mu je zapaljena kuća. Priveden u Šid, a zatim u logor Begejci gdje je teško mučen, zbog
optužbe da posjeduje minobacač.
7. JOSIP BOŽINOVIĆ, rođen ? godine, V. Nazora. Ostao u Bapskoj. Privođen u miliciju u Šid.
8. MARIJA BRINČIĆ, rođena ? godine, kao konobarica radila u Vukovaru. Nakon pada Vukovara
odvedena je u logor Sremska Mitrovica, gdje je mučena i zlostavljana.
9. ŽELJKO BRINČIĆ, rođen ? godina.
10. STIPO ČOLAK, rođen 1944. godine,kao dragovoljac iz Bapske otišao je u obranu Vukovara,
uhvaćen u Sotinu, priveden u Negoslavce, gdje je bio dva do tri dana, i u Novi Sad. Nakon ispiti-
vanja i zlostavljanja od tjedan dana razmijenjen.
11. MARIN FORO, rođen ? godine, Sremska. Uhićen oko 20. listopada 1991. godine u Bapskoj,
poslan u logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
12. PETAR FORO, rođen ? godine, Sremska. Ostao u Bapskoj i surađivao s izbjeglicama. Oko 15.
studenoga 1991. godine uhićen zbog otuđivanja imovine. U logoru Sremska Mitrovica do travnja
ili svibnja 1992. godine.
13. ANTUN GAZAFI, rođen ? godine, Braće Radića. Uhićen u Bapskoj oko 22. listopada 1991.
godine, logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
14. STJEPAN GAZAFI mlađi, rođen ? godine, Braće Radića. Kao dragovoljac sudjelovao u obrani
Vukovara. Došao je u Bapsku na dopust oko 10. rujna 1991. godine i nije se mogao vratiti u
Vukovar. Uhićen u Bapskoj oko 20. rujna 1991. godine. Logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca
1991. godine.
15. ANĐELKO HORVATOVIĆ, rođen ? godine. Radio u Vukovaru. Bio je u logoru Begejci.
16. ZLATKO HORVATOVIĆ, rođen ? godine, Vladimira Nazora. Uhićen u Bapskoj oko 20.
listopada 1991. godine, priveden u Šid i logor Begejci. Razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
17. STIPO JURIĆ, rođen 1953. godine. Kao dragovoljac iz Bapske otišao je u obranu Vukovara,
uhvaćen u Sotinu, priveden u Negoslavce dva do tri dana i poslan u Novi Sad. Nakon ispitivanja
i zlostavljanja od tjedan dana, razmijenjen.

129
18. MIROSLAV KNEBL, rođen ? godine, Palih boraca. Pripadnik ZNG. Dana 4. listopada 1991.
godine u vrijeme napada na Šarengrad uhvaćen u Sotu. Logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca
1991. godine.
19. MIRKO KOLAK, rođen ? godine, Sremska. Napustio JNA jedan do dva mjeseca prije pada
Bapske. Uhićen je oko 5. studenoga 1991. godine i osuđen na jednu godinu zatvora zbog napu-
štanja JNA. Bio u logoru Begejci i Nišu.
20. MARIN KOLOŠNJAJ, rođen 1959. godine, Partizanska 20. Dragovoljac u Vukovaru, nakon
pada proveo u logoru. Nakon izlaska iz logora sudjeluje kao dragovoljac u borbama, gdje je teško
ranjen.
21. ZVONIMIR KOLOŠNJAJ, rođen 1972. godine, Partizanska 20. Dragovoljac, sudjeluje u obrani
Vukovara, nakon pada bio je u logor.
22. JOSIP KOSTURIK, rođen ? godine. Uhićen u Sotinu oko 5. rujna 1991. godine prilikom odlaska
iz Bapske u Vukovar. Odveden u Negoslavce zatim u Bubanj Potok kod Beograda te u logor
Begejci. Zlostavljan, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine u Bosanskom Šamcu.
23. ANTE KRAJINA, rođen ? godine. Ulica Nova. Invalid, uhićen oko 20. listopada 1991. godine,
logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
24. ĐURĐA KRSTAVAC, rođena ? godine. Radila je u Vukovaru. Nakon pada bila je u logoru u
Sremskoj Mitrovici. Na pitanje čuvara logora, hoće li ići kod ustaša nakon puštanja, odgovorila
je potvrdno. Tada ju je čuvar rafalom iz oružja ranio u nogu.
25. ALOJZIJE MAĐARAC, rođen ? godine, ostao je u Bapskoj, prema nepotvrđenoj izjavi priveden
je u Lovas, mučen i natjeran na minsko polje gdje je zadobio ozljede po nogama. Dijelovi mina
još i danas se nalaze na nogama. Odveden u logor i bolnicu u Sremsku Mitrovicu, gdje je operiran
bez anestezije. U travnju 1992. godine zajedno s grupom Bapčana protjeran je na slobodno
područje.
26. ANĐELKO MAĐARAC (Zambata), rođen 1969. godine. Kao dragovoljac sudjelovao je u obra-
ni Vukovara-Borovo naselja. Odveden u logor Begejci 18. studenoga 1991. godine, razmijenjen
14. kolovoza 1992. godine.
27. VLATKO MAJAČIĆ, rođen ? godine, I. G. Kovačića. Nakon pada Vukovara priveden u logor
Sremska Mitrovica, Begejci i Niš, gdje je proveo oko pet mjeseci.
28. ANTUN MAJAČIĆ, rođen ? godine, bio je u logoru Begejci.
29. ALOJZIJE MERCVAJLER, rođen ? godine, Ulica Palih boraca /Srijemska/. U vrijeme napada
na Bapsku 4. listopada 1991. godine došao u Sot, gdje je uhićen. Logor Begejci, pušten 10.
prosinca 1991. godine, vratio se u Bapsku gdje je i danas.
30. ANTUN MIHALJEVIĆ, rođen ? godine, Stjepana Radića 1. U vrijeme pada Bapske bio je u
Šidu, nakon čega se vraća u Bapsku. Uhićen je 31. listopada 1991. godine. Logor Begejci,
razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
31. BERNARDO (Antuna) MIHALJEVIĆ, rođen ? godine. Načelnik MUP-a odjela u Vukovaru,
nakon pada Vukovara zarobljen. Logor Sremska Mitrovica i Niš, zatvoren pet do šest mjeseci.
32. IVAN OŽANIĆ, rođen ? godine, Braće Radića. Uhićen u Bapskoj oko 20. listopada 1991. godi-
ne, odveden u Šid te u logor Begejci. Razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
33. ANTE RAJIĆ „Čiča“, rođen ? godine, Fruškogorska 17. kao dragovoljac uhvaćen u Sotinu, odve-
den u Negoslavce gdje je zadržan dva do tri dana, zatim u Novi Sad gdje je zlostavljan i nakon
tjedan dana razmijenjen.

130
34. STJEPAN STIPO RAJIĆ, /glumac/, rođen ? godine. Fruškogorska. Statirao prilikom snimanja
filma u ustaškoj odori, zbog čega je uhićen u Bapskoj oko 4. studenoga 1991. godine. Logor
Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
35. IVAN SABLJIĆ, rođen 1944. godine, Gajeva bb. Uhićen 15. listopada 1991. godine na izlasku
za Šid. Imao dozvolu generala Aranđelovića. Priveden u Šid, zadržan šest dana, zatim poslan u
logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
36. IGNAC ŠOJAT, rođen ? godine, Palih boraca. Uhićen u Bapskoj. Nosio je pušku na predaju u
Šid. Logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
37. FRANJO ŠTEFANEK, rođen ? godine, Vladimira Nazora. Uhićen oko 20. listopada 1991. godi-
ne u Bapskoj. Logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
38. DRAGAN TAŠKI, rođen ? godine u Vašici, oženjen Bapčankom, uključio se u rezervni sastav
MUP-a Ilok, uhićen oko 5. studenoga 1991. godine u Vašicama. Logor Begejci, razmijenjen 10.
prosinca 1991. godine.
39. NEDJELJKO TUSTONJIĆ, rođen 1957. godine, Partizanska ulica. Izdvojen iz konvoja 17.
listopada 1991. godine, logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.

POPIS ZATOČENIKA U SRPSKIM LOGORIMA 1991.-1992. GODINI

ŠARENGRAD

1. DAMIR ĐAKOVIĆ, rođen ? godine, Stjepana Radića, ostao u Šarengradu, bio je nekoliko dana
pritvoren u Šidu u studenome 1991. godine, kada je pušten i vraća se u Šarengrad.
2. IVAN GROZNICA, rođen 24. ožujka 1959. godine, Šarengrad, Osječka 17a. Pripadnik ZNG na
Mitnici od 15. lipnja 1991. g. Nakon pada Vukovar 18. studenoga 1991. godine zlostavljan na
Sajmištu i odveden u Sremsku Mitrovicu. Samica jedan mjesec, tri puta dnevno batinan, glad
devet mjeseci. Razmijenjen 14. kolovoza 1992. godine.
3. MIROSLAV GROZNICA, rođen ? godine, Školska, uhićen u Šarengradu 29. listopada 1991.
godine, priveden u osnovnu školu Šarengrad. Ponovno uhićen i priveden u logor Ilok i na
intervenciju poznanika nakon nekoliko dana pušten.
4. IVICA HOFŠUSTER, rođen 1964. godine, Dunavska 14. Uhićen u Šarengradu i odveden u logor
Begejci.
5. NEDJELJKO MIJIĆ, rođen 1954. godine, Osječka 12. Nakon ulaska JNA u Šarengrad preko
Bapske dolazi do Šida, gdje je uhićen. Logori Begejci i Stajićevo, do 12. prosinca 1991. godine.
6. IVAN OSVALD, rođen ? godine. Nakon izlaska kolone ostao je u Šarengradu, uhićen u Šaren-
gradu 3. studenoga 1991. godine, odveden u logor Begejci i Sremsku Mitrovicu, gdje je teško
zlostavljan, razmijenjen 27. ožujka 1992. godine.
7. MARINKO POSAVČIĆ, rođen ? godine. Uhićen u Šidu 14. listopada 1991. godine. Dana 16.
listopada 1991. godine odveden u logor Begejci, razmijenjen je 10. prosinca 1991. godine u
Bosanskom Šamcu.
8. ANTUN SALAJ, rođen ? godine, Ribarska ulica. Uhićen u Šarengradu 3. studenoga 1991. godi-
ne, priveden u osnovnu školu u Šarengradu šest dana, zatim u Ilok u podrum banke jedan dan, u
Šidu tri dana, ostalo u logoru u Sremskoj Mitrovici. Razmijenjen 26. siječnja 1992. godine.
Došao u Zagreb, te se nakon nekoliko dana vratio u Šarengrad, gdje se i sad nalazi.

131
9. ALOJZ SELIMOVIĆ, rođen ? godine, Radićeva 1. Uhićen u Šarengradu 3. studenoga 1991.
godine. Logor u Sremskoj Mitrovici, razmijenjen 26. siječnja 1992. godine. Oko 1. listopada
otišao za Čačak i vratio se u Šarengrad.
10. VLADIMIR ŽUPAN, rođen ? godine. Nakon pada Šarengrada bio je zatvoren tri dana u Šidu,
kada je pušten i preko Bosne odlazi za Zagreb.
11. SLOBODAN ŽUPAN, rođen ? godine. Nakon pada Šarengrada bio je zatvoren tri dana u Šidu,
kada je pušten i preko Bosne odlazi za Zagreb.

POPIS ZATOČENIKA U SRPSKIM LOGORIMA 1991.-1992. GODINI

MOHOVO

1. DRAGAN BILIĆ, rođen 1947. godine, Beogradska 8. Od 14. listopada 1991. do 13. ožujka 1992.
godine skrivao se u šumi kada je uhićen i ranjen. Logor Ilok sedam dana, ostalo Beograd i
Sremska Mitrovica. Razmijenjen je 14. kolovoza 1992. godine.
2. BOŠKO BOŠNJAK, rođen 1959. godine, Beogradska. Odveden u logor Begejci, razmijenjen 10.
prosinca 1991. godine.
3. PAVO BOŠNJAK, rođen ? godine, Branka Radičevića 52. Dana 26. listopada 1991. godine iz
Mohova je protjerano 45 osoba. U Šidu, srpska je milicija iz kamiona izdvojila 17 osoba, a ostale
su dovezli u blizinu Lipovca i protjerali u Hrvatsku. U Slovačkom domu u Šidu pritvorili su 17
osoba. Devet osoba su poslali u logor Begejci, dok su ostalih osam, nakon nekoliko dana vratili
u Mohovo. Bošnjak Pavo je bio u logoru Begejci, razmijenjen je 10. prosinca 1991. godine.
4. JOZO BULAJA, rođen ? godine, Ive Lole Ribara. Pripadnik ZNG, sudjelovao u obrani Vuko-
vara. Nakon pada Vukovara uhićen. Logor Sremska Mitrovica i Staićevo. Razmijenjen, nakon
razmjene, ponovno je aktiviran u HV. Sada je teško bolestan–invalid.
5. MARIJAN DŽANKIĆ, rođen ? godine. Dana 26. listopada 1991. godine odveden u Šid u Slo-
vački dom, zatvoren osam dana. Iz Mohova protjeran u Šid i vraćen u Mohovo, gdje je pod
pritiskom morao obijati kuće.
6. FRANJO FALETAR, rođen 1927. godine, Fruškogorska. Mučen u Mohovu, izvršitelj Belić Žar-
ko, logor Begejci.
7. LUKA GRBAVAC, rođen ? godine, Branka Radičevića 6. Nakon dolaska Srba u Mohovo pretu-
čen i odveden 26. listopada 1991. godine u logore Šid i Begejci. Pušten 10. prosinca 1991. godine.
8. NEDJELJKO LUCEVIĆ, rođen 1937. godine, Fruškogorska. Ostao je u Mohovu gdje je mučen,
izvršitelji Belić Žarko i Đuka Popović. Protjeran.
9. PAVO PAVLOVIĆ, rođen ? godine. Protjeran u Šid i logor Begejci. Razmijenjen 10. studenoga
1991. godine.
10. PETAR PAVLOVIĆ, rođen 1952. godine, Beogradska ulica. Protjeran u Šid 8.listopada 1991.
godine i logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
11. ANDRIJA POLE, rođen ? godine. Protjeran u Šid 26. listopada 1991. godine u Slovački dom i u
logor Begejci, razmijenjen 10. prosinca 1991. godine.
12. TOMISLAV POLE, rođen ? godine. Protjeran u Šid 26. listopada 1991. godine i nakon dva dana
pušten.

132
13. JAKOV PUŠIĆ, rođen ? godine, Beogradska. Uhićen je u Mohovu oko 26. listopada 1991. go-
dine. Logor Begejci, pušten 10. prosinca 1991. godine.
14. STIPO Jakova PUŠIĆ, rođen ? godine, Beogradska. Uhićen je u Mohovu oko 26. listopada 1991.
godine. Logor Begejci, pušten 10. prosinca 1991. godine.
15. ANĐELKO RADIĆ, rođen ? godine, Beogradska 26. Pripadnik rezervnog sastava ZNG. Od 14.
listopada 1991. godine do 13. ožujka 1992. godine skrivao se u šumi kod Mohova kada je uhićen.
Logor Ilok sedam dana, ostalo Beograd i Sremska Mitrovica. Optužen je za miniranje mosta u
Iloku. Razmijenjen 14. kolovoza 1992. godine.
16. ANTO RUMBOČIĆ rođen ? godine. Odveden u Šid, pa u logor Begejci. Pušten 10. prosinca
1991. godine.
17. MIRKO RUMBOČIĆ, rođen 1967. godine, Branka Radićevića. Pripadnik rezervnog sastava
ZNG. Nakon pada Mohova 14. listopada 1991. godine skrivao se u šumi do 13. ožujka 1992.
godine. Uspio je pobjeći i preko Bosne doći u Hrvatsku.
18. 18. STIPO RUMBOČIĆ, rođen 1966. godine, Branka Radičevića. Pripadnik rezervnog sastava
ZNG. Od 14. listopada 1991. godine do 13. ožujka 1992. godine, skrivao se u šumi kada je uhi-
ćen. Logor Ilok sedam dana, ostalo Beograd i Sremska Mitrovica. Optužen je za miniranje mosta
u Iloku. Razmijenjen 14. kolovoza 1992. godine.
19. IVAN TOPIĆ, rođen ? godine. Uhićen 26. listopada 1991. godine u Mohovu, odveden u Šid u
Slovački dom. Pušten u Mohovo nakon devet dana.
20. TOMO TOPIĆ, rođen ? godine. Uhićen oko 26. listopada 1991. godine u Mohovu, odveden u
Šid u Slovački dom, pušten u Mohovo nakon devet dana.
21. MARKO TURKALJ, rođen 1937. godine, Ive Lole Ribara 9, ostao u Mohovu. Teško je mučen
u Opatovcu u podrumu. Iz Mohova u Opatovac vozio ga je Đuka Popović koji ga je i tukao.
Umro je u Vinkovcima 22. rujna 1994. godine.

133
 POPIS PROTJERANIH OSOBA
OD 1. SIJEČNJA 1993. DO 20. RUJNA 1993. GODINE

REDNI GODINA DATUM

IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
1. Josip Vidaković 1953. 24.01.1993. Šarengrad
2. ? Vidaković (supruga) ? 24.01.1993. Šarengrad
3. Marija Vidaković 1978. 24.01.1993. Šarengrad
4. Tomislav Vidaković 1979. 24.01.1993. Šarengrad
5. Ivica Jurina 1959. 24.01.1993. Bapska
6. Marija Jurina 1966. 24.01.1993. Bapska
7. Zorica Jurina 1984. 24.01.1993. Bapska
8. Vesna Jurina 1987. 24.01.1993. Bapska
9. Branimir Jurina 1988. 24.01.1993. Bapska
10. Kata Radić 1922. 24.01.1993. Bapska
11. Josip Jurina 1949. 24.01.1993. Bapska
12. Jelena Jurina 1948. 24.01.1993. Bapska
13. Kristina Jurina 1978. 24.01.1993. Bapska
14. Mario Jurina 1982. 24.01.1993. Bapska
15. Erika Bohnička 1924. 24.01.1993. Bapska
16. Đuro Bakić 1956. 24.01.1993. Bapska
17. Anica Bakić 1956. 24.01.1993. Bapska
18. Ivan Bakić 1978. 24.01.1993. Bapska
19. Marina Bakić 1981. 24.01.1993. Bapska
20. Marija Bakić 1985. 24.01.1993. Bapska
21. Helena Bakić 1929. 24.01.1993. Bapska
22. Stjepan Gazafi 1936. 24.01.1993. Bapska
23. Jakov Purić 1941. 24.01.1993. Bapska
24. Zora Purić 1948. 24.01.1993. Bapska
25. Danijel Purić 1987. 24.01.1993. Bapska
26. Ivan Kolar 1950. 24.01.1993. Bapska
27. Danica Kolar 1956. 24.01.1993. Bapska
28. Dražen Kolar 1975. 24.01.1993. Bapska
29. Adela Kolar 1927. 24.01.1993. Bapska
30. Marijana Kolar 1981. 24.01.1993. Bapska
31. Darko Kolar 1985. 24.01.1993. Bapska
32. Biljana Radojčić 1977. 24.01.1993. Bapska
33. Marin Kolar 1954. 24.01.1993. Bapska
34. Đuro Kolar 1931. 24.01.1993. Bapska
35. Marko Đurković 1951. 24.01.1993. Bapska
36. Anica Đurković 1955. 24.01.1993. Bapska

134
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
37. Dejan Đurković 1973. 24.01.1993. Bapska
38. Sanela Đurković 1980. 24.01.1993. Bapska
39. Antun Majačić 1959. 24.01.1993. Bapska
40. Željka Majačić 1959. 24.01.1993. Bapska
41. Vjekoslav Majačić 1989. 24.01.1993. Bapska
42. Tomislav Majačić 1991. 24.01.1993. Bapska
43. Viktorija Legler 1938. 24.01.1993. Bapska
44. Ana Legler 1905. 24.01.1993. Bapska
45. Martin Durković 1962. 24.01.1993. Bapska
46. Krunoslav Suknović 1972. 24.01.1993. Bapska
47. Josip Kolak 1961. 24.01.1993. Bapska
48. Mario Bakić 1975. 24.01.1993. Bapska
49. Petar Purić 1951. 24.01.1993. Bapska
50. Stjepan Bakić 1951. 24.01.1993. Bapska
51. Evica Bakić 1951. 24.01.1993. Bapska
52. Josip Bakić 1972. 24.01.1993. Bapska
53. Helena Bakić 1977. 24.01.1993. Bapska
54. Mato Tatarević 1963. 24.01.1993. Bapska
55. Marija Tatarević 1988. 24.01.1993. Bapska
56. Svetlana Tatarević 1969. 24.01.1993. Bapska
57. Amalija Brkić 1919. 24.01.1993. Bapska
58. Alojzija Tatarević 1959. 24.01.1993. Bapska
59. Magdalena Tatarević 1965. 24.01.1993. Bapska
60. Zrinko Tatarević 1988. 24.01.1993. Bapska
61. Hrvoje Tatarević 1991. 24.01.1993. Bapska
62. Mateja Tatarević 1992. 24.01.1993. Bapska
63. Stjepan Jurina 1928. 24.01.1993. Bapska
64. Katica Jurina 1934. 24.01.1993. Bapska
65. Evica Jurina 1909. 24.01.1993. Bapska
66. Mara Kolak 1942. 24.01.1993. Bapska
67. Miodrag Kolak 1976. 24.01.1993. Bapska
68. Ivan Kolak 1981. 24.01.1993. Bapska
69. Miroslav Rukovanjski 1973. 24.01.1993. Bapska
70. Franjo Babić 1954. 24.01.1993. Bapska
71. Đorđe Radić 1957. 24.01.1993. Bapska
72. Jela Radić 1953. 24.01.1993. Bapska
73. Igor Radić 1977. 24.01.1993. Bapska
74. Luka Radić 1980. 24.01.1993. Bapska
75. Dragan Radić 1983. 24.01.1993. Bapska
76. Kata Marković 1908. 24.01.1993. Bapska

135
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
77. Ljubica Foro 1936. 24.01.1993. Bapska
78. Milica Hinić 1943. 01. 02.1993. Ilok
79. Stojan Kopilaš 1941. 01. 02.1993. Ilok
80. Marica Kopilaš 1962. 07. 02.1993. Ilok
81. Zdenko Šetula 1961. 06.02.1993. Ilok
82. Jarmila Šetula 1962. 06.02.1993. Ilok
83. Zrinko Šetula 1983. 06.02.1993. Ilok
84. ? Šetula 1991. 06.02.1993. Ilok
85. Boris Mirković 1966. veljača 1993. Ilok
86. Šeila Mirković 1966. veljača 1993. Ilok
87. Kata Marget 1954. ožujak 1993. Ilok
88. Goran Marget 1972. ožujak 1993. Ilok
89. Damir Djaković 1949. 15.03.1993. Šarengrad
90. Mirjana Djaković 1957. 15.03.1993. Šarengrad
91. Tanja Djaković 1977. 15.03.1993. Šarengrad
92. Sanja Djaković 1978. 15.03.1993. Šarengrad
93. Anita Kopilaš 1978. 07.02.1993. Ilok
94. Franka Marošević 1954. 04.05.1993. Ilok
95. Zdenko Marošević ? 25.05.1993. Ilok
96. Lidija Marošević 1973. 15.03.1993. Ilok
97. Anto Djalto 1934. svibanj 1993. Ilok
98. Mirko Slaviček 1948. 03.06.1993. Ilok
99. Snježana Slaviček 1959. 03.06.1993. Ilok
100. Doroteja Slaviček 1991. 03.06.1993. Ilok
101. Josip Kovačević 1936. 11.06.1993. Ilok
102. Mario Grahovac 1978. lipanj 1993. Ilok
103. Eržika Lakić 1912. lipanj 1993. Ilok
104. Jelena Lakić 1927. lipanj 1993. Ilok
105. Stjepan Rogić 1907. 25.06.1993. Šarengrad
106. Rozalija Rogić 1913. 25.06.1993. Šarengrad
107. Josip Marošević 1953. 25.06.1993. Ilok
108. Božena Marošević 1953. 25.06.1993. Ilok
109. Dinko Marošević 1977. 25.06.1993. Ilok
110. Goran Marošević 1988. 25.06.1993. Ilok
111. Anica Usmijani 1954. 30.06.1993. Ilok
112. Mario Usmijani 1976. 30.06.1993. Ilok
113. Marijana Usmijani 1986. 30.06.1993. Ilok
114. Kata Varga 1949. 28.06.1993. Ilok
115. Dubravka Varga 1976. 28.06.1993. Ilok
116. Anica Posavčić ? 30.06.1993. Ilok

136
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
117. Jasna Šimećak 1977. lipanj 1993. Ilok
118. Ivan Turkalj 1990. ožujak 1993. Ilok
119. Dario Tilović 1978. lipanj 1993. Ilok
120. Goran Urban 1984. ? Ilok
121. Stipo Babić 1945. travanj 1993. Bapska
122. Ljubica Babić 1945. travanj 1993. Bapska
123. Paula Špoljarić 1931. 30.06.1993. Ilok
124. Mato Bonić 1945. ožujak 1993. Ilok
125. Ivan Turba 1950. veljača 1993. Ilok
126. Julijana Turba 1950. veljača 1993. Ilok
127. Marija Turba 1974. veljača 1993. Ilok
128. Blago Karačić 1934. svibanj 1993. Ilok
129. Ivan Klem 1934. 20.02. 1993. Ilok
130. Marica Klem 1936. 20.02.1993. Ilok
131. Milan Nikl 1949. ožujak 1993. Šarengrad
132. Kata Nikl 1957. ožujak 1993. Šarengrad
133. Tomislav Nikl 1975. ožujak 1993. Šarengrad
134. Vlatko Nikl 1977. ožujak 1993. Šarengrad
135. Marija Nikl 1979. ožujak 1993. Šarengrad
136. Željko Tomašić 1958. siječanj 1993. Ilok
137. Jolanda Žulj Tomašić 1958. siječanj 1993. Ilok
138. Damir Tomašić 1981. siječanj 1993. Ilok
139. ? Tomašić 1992. siječanj 1993. Ilok
140. Tomo Turkalj ? ožujak 1993. Ilok
141. Stjepan Šen 1931. 06.04.1993. Ilok
142. Božica Kotrba 1980. 03.07.1993. Ilok
143. Andreja Kotrba 1956. 03.07.1993. Ilok
144. Vedran Kotrba 1983. 03.07.1993. Ilok
145. ? Maslač ? srpanj 1993. Ilok
146. Martin Hrček 1942. 28.10.1993. Ilok
147. Jelka Hrček 1940. 28.10.1993. Ilok
148. Katica Vrček 1947. veljača 1993. Ilok
149. Jadranka Vukoja 1972. veljača 1993. Ilok
150. Jasenka Vukoja 1972. veljača 1993. Ilok
151. Dragana Mozer 1973. veljača 1993. Ilok
152. Željko Burnaz 1979. 10.08.1993. Ilok
153. Marija Horvatović 1911. 07.07.1993. Ilok
154. Kata Bašić 1921. 20.07.1993. Ilok
155. Jelka Bašić 1957. 28.08.1993. Ilok
156. Zoran Bašić 1981. 28.08.1993. Ilok

137
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
157. Verica Mavretić 1956. 20.07.1993. Ilok
158. Leonardo Mavretić 1978. 20.07.1993. Ilok
159. Ana Mavretić 1980. 20.07.1993. Ilok
160. Maja Massarini 1976. 09.08.1993. Ilok
161. Ivo Čobanković 1961. kolovoz 1993. Ilok
162. Željka Čobanković 1970. kolovoz 1993. Ilok
163. Ivana Čobanković 1989. kolovoz 1993. Ilok
164. Marina Čobanković 1991. kolovoz 1993. Ilok
165. Katica Šeda 1926. 15.09.1993. Bapska
166. Danijela Vražić 1966. 08.10.1993. Ilok
167. Maja Vražić 1990. 08.10.1993. Ilok
168. ? Vražić 1992. 08.10.1993. Ilok
169. Janko Badovinac 1944. 16.10.1993. Ilok
170. Katica Badovinac 1952. 16.10.1993. Ilok
171. Goran Badovinac 1978. 16.10.1993. Ilok
172. Tomislav Obajdin 1935. srpanj 1993. Ilok
173. Marija Obajdin 1940. 24.09.1993. Ilok
174. Antun Butinović 1921. 21.10.1993. Bapska
175. Jelisava Butinović 1925. 21.10.1993. Bapska
176. Marija Posinak 1934. 01.10.1993. Ilok
177. Ilija Kordić 1938. 29.10.1993. Ilok
178. Marija Ivanić 1914. 06.11.1993. Šarengrad
179. Mirko Babinac 1945. 07.03.1993. Ilok
180. Ružica Babinac 1943. 13.03.1993. Ilok
181. Goran Babinac 1960. 1992. Ilok
182. Dilić Pašo 1905. 20.11.1993. Ilok
183. Anica Martinović 1935. 20.11.1993. Ilok
184. Ružica Ulijan 1936. 18.11.1993. Ilok
185. Mariška Nadj ? 17.11.1993. Bapska
186. Pavle Gajčević 1957. rujan 1993. Bapska
187. Katica Gajčević 1964. rujan 1993. Bapska
188. Marija Gajčević 1984. rujan 1993. Bapska
189. Martina Gajčević 1988. rujan 1993. Bapska
190. Josip Gajčević 1990. rujan 1993. Bapska
191. Kovač Julijana 1910. rujan 1993. Bapska
192. Franjo Butinović 1953. ? Bapska
193. Marijana Butinović 1962. ? Bapska
194. Darko Butinović 1981. ? Bapska
195. Danijela Butinović 1986. ? Bapska

138
 POPIS PROTJERANIH OSOBA UBILJEŽENIH IZMEĐU
20. STUDENOGA I 31. PROSINCA 1993. GODINE

DATUM
REDNI GODINA
IME I PREZIME PROTJERIVANJA MJESTO
BROJ ROĐENJA
Izišao / izašla
1. Marijan Solaković 1935. 25.11.1993. Bapska, I. L. Ribara 6.
2. Anica Solaković 1939. 25.11.1993. Bapska, I. L. Ribara 6.
3. Đuro Lukač 9.4.1949. 28.10.1993. Ilok, Zlatana Sremeca 30/9.
4. Zorka Lukač 8.3.1949. 28.10.1993. Ilok, Zlatana Sremeca 30/9.
5. Đurđica Lukač 17.4.1975. 28.10.1993. Ilok, Zlatana Sremeca 30/9.
6. Zoran Lukač 10.10.1976. 28.10.1993. Ilok, Zlatana Sremeca 30/9.
7. Anđelka Lukač 30.09.1980. 28.10.1993. Ilok, Zlatana Sremeca 30/9.
Josip (Miroslava)
8. 1985. 28.10.1993. Ilok, Zlatana Sremeca 30/9.
Lukač
9. Anica Dir 1934. 18.03.1992. Šarengrad
10. Marija Ivanić 1914. ?.11.1993. Šarengrad
11. Dragutin Sabo 1949. oko 10.11.1993. Ilok, Zagrebačka
12. ? Sabo (supruga) ? oko 10.11.1993. Ilok, Zagrebačka
13. ? Sabo (dijete) ? oko 10.11.1993. Ilok, Zagrebačka
14. ? Sabo (dijete) ? Oko 10.11.1993. Ilok, Zagrebačka
15. Marin Kovač 1926. 21.12.1993. Bapska, Nova ulica 29.
16. Antonija Kovač 1938. 21.12.1993. Bapska, Nova ulica 29.
17. Marin Kovač 1972. 21.12.1993. Bapska, Nova ulica 29.
Razmijenjen
18. Marko Duvnjak 25.04.1936. Ilok, Dunavska ulica
22.12.1993.

139
 POPIS PROTJERANIH OSOBA 1994. GODINE

REDNI GODINA DATUM

IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
1. Celina Tarle 1940. 14.01.1994. Bapska, Junačka 10.
2. Josip Mišanović 1922. 15.01.1994. Ilok, M. Tita 95.
3. Katica Mišanović 1922. 15.01.1994. Ilok, M. Tita 95.
4. Evica Šojat 1923. 16.01.1994. Bapska, Palih boraca 29.
5. Marija Adamec 1927. 16.01.1994. Bapska, Partizanska 11.
6. Zora Posinak 1947. 17.01.1994. Ilok, Bratstva i jedinstva
7. Ana Posinak 1925. 17.01.1994. Ilok, Bratstva i jedinstva
8. Anica Martinović 1935. 21.02.1994. Ilok, Zlatana Sremeca 2.
9. Ivan Blažek 1931. 22.01.1994. Ilok, R. Končara 33.
10. Josip Čičak ? 22.01.1994. Ilok
11. Katica Hazer 1930. 24.01.1994. Ilok, Zmaj Jovina 81.
12. Ružica Bađiković 1905. 24.01.1994. Ilok, Zmaj Jovina 81.
13. Antun Mihaljević 1946. 27.01.1994. Bapska, Sportska ulica
14. Dušanka Mihaljević 1950. 27.01.1994. Bapska, Sportska ulica
15. Spomenka Mihaljević 1973. 27.01.1994. Bapska, Sportska ulica
16. Josip Mihaljević 1975. 27.01.1994. Bapska, Sportska ulica
17. Goran Mihaljević 1976. 27.01.1994. Bapska, Sportska ulica
18. Dubravko Mihaljević 1977. 27.01.1994. Bapska, Sportska ulica
19. Dubravka Mihaljević 1978. 27.01.1994. Bapska, Sportska ulica
20. Marija Mihaljević 1933. 27.01.1994. Bapska, Sportska ulica
21. Mara Lukač 1943. 28.03.1994. Šarengrad, S. Radića 60.
22. Marija Hiršman 1939. 02.04.1994. Ilok, Z. Sremeca 2.
23. Marica Mudroh 1959. 06.04.1994. Radoš bb.
24. Kristina Mudroh 1978. 06.04.1994. Radoš bb.
25. Josip Mudroh 1979. 06.04.1994. Radoš bb.
26. Marijana Mudroh 1982. 06.04.1994. Radoš bb.
27. Monika Mudroh 1984. 06.04.1994. Radoš bb.
28. Marija Ripić 1963. 06.04.1994. Ilok, Radićeva 153.
29. Ružica Janić 1950. 21.05.1994. Bapska, Radićeva 41.
30. Vesna Janić 1978. 21.05.1994. Bapska, Radićeva 41.
31. Mandica Mihaljević 1914. 13.05.1994. Ilok, M. Gupca 31.
32. Marija Đaković 1909. 13.05.1994. Šarengrad, Školska 29.
33. Petar Usmijani 1951. 13.05.1994. Ilok, R. Končara 39.
34. Danijel Toth 1976. 14.05.1994. Ilok, Zagrebačka 25.
35. Mila Bažala 1970. 14.05.1994. Ilok, I. G. Kovačića bb.
36. Josipa Helajzen 1959. 01.06.1994. Ilok, Masarikova 12.
37. Franjo Mikletić 1923. 07.06.1994. Ilok, M. Tita 46.

140
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
38. Manuela Mikletić 1973. 07.06.1994. Ilok, M. Tita 46.
39. ? Mikletić (sin) 1991. 07.06.1994. Ilok, M. Tita 46.
40. Stjepan Slanček 1931. 10.06.1994. Ilok, M. Tita 64.
41. Katica Slanček 1935. 10.06.1994. Ilok, M. Tita 64.
42. Marijana Sić 1977. 12.06.1994. Ilok, I. G. Kovačića bb.
43. Elenka Cinkocki 1959. 20.06.1994. Ilok, I. G. Kovačića 33.
44. Anita Cinkocki 1980. 20.06.1994. Ilok, I. G. Kovačića 33.
45. Manuel Cinkocki 1982. 20.06.1994. Ilok, I. G. Kovačića 33.
46. Jasna Šimećak 1977. 22.06.1994. Ilok, Z. Sremeca 12.
47. Marija Schleinkefr 1934. 28.06.1994. Bapska, S. Radića 29.
48. Ivan Schleinkefr 1963. 28.06.1994. Bapska, S. Radića 29.
49. Slavica Čuljak 1930. 23.07.1994. Ilok, M. Gupca 15.
50. Nikola Ripić 1920. 16.07.1994. Ilok, S. Radića 153.
51. Mirta Osvald 1927. 16.07.1994. Šarengrad, Zagrebačka 14.
52. Aranka Papak 1966. 15.06.1994. Ilok, M. Gupca
53. Slađana Papak 1983. 15.06.1994. Ilok, M. Gupca
54. Snežana Papak 1987. 15.06.1994. Ilok, M. Gupca
55. Ruža Đakulović 1914. 31.03.1994. Šarengrad, Z. Sremeca 23.
56. Melanija Čermak 1979. 26.06.1994. Ilok, Z. Jovina 70.
57. Marija Posinak 1934. ? ? 1993. Ilok, Z. Jovina 59.
58. Evica Marković 1932. 18.08.1994. Šarengrad, Radićeva 32.
59. Pavao Marković 1960. 18.08.1994. Šarengrad, Radićeva 32.
60. Josip Libek 1938. 27.08.1994. Šarengrad, Z. Sremeca 2.
61. Sofija Libek 1937. 27.08.1994. Šarengrad, Z. Sremeca 2.
62. Eva Kovač ? 18.06.1994. Šarengrad, Ribarska
63. Slavica Kovač ? 18.06.1994. Šarengrad, Ribarska
64. Marija Kovač 1932. ? 04.1994. Šarengrad, Ribarska
65. Marija Čobanković 1917. 13.09.1994. Ilok, M. Gupca 5.
66. Josipa Brbot 1924. 13.09.1994. Ilok, R. Končara 29.
67. Miroslav Groznica 1965. 14.09.1994. Šarengrad, Školska 11.
68. Jasminka Groznica 1971. 14.09.1994. Šarengrad, Školska 11.
69. Anita Groznica 1991. 14.09.1994. Šarengrad, Školska 11.
70. Josip Groznica 199?. 14.09.1994. Šarengrad, Školska 11.
71. Marijana Groznica 1992. 14.09.1994. Šarengrad, Školska 11.
72. Josip Fir 1923. 14.09.1994. Ilok, Gundulićeva 36.
73. Halka Toromanović 1968. ?.09.1994. Ilok, Faluge bb. 20.
74. Anastazija Kokrhelj 1942. proljeće 1994. Ilok, Zagrebačka 19.
75. Stjepan Kokrhelj 1983. ?.09.1994. Ilok, Zagrebačka 19.
76. Marija Nemet 1930. oko 12.11.1994. Ilok, Radićeva 91.
77. Anka Petrović 1971. ? Ilok, I. G. Kovačića 24.

141
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
78. Josipa Tomašić 1932. 30.09.1994. Ilok, M. Tita 12.
79. Ivka Rotim 1923. 19.08.1994. Ilok, Radoš
80. Stipo Tot 1954. 26.09.1994. Ilok, I. G. Kovačića bb.
81. Julka Tot 1955. 26.09.1994. Ilok, I. G. Kovačića bb.
82. Marija Tot 1979. 26.09.1994. Ilok, I. G. Kovačića bb.
83. Katica Tot 1980. 26.09.1994. Ilok, I. G. Kovačića bb.
84. Perica Tot 1974. 26.09.1994. Ilok, I. G. Kovačića bb.
Ilok, Neštin,
85. Dragica Gavrić 1976. ? 08.1994.
Vase Žabajca 16.
86. Franjo Prskalo 1913. 20.09.1994. Ilok, Lj. Gaja 8.
87. Anđa Prskalo 1920. 20.09.1994. Ilok, Lj. Gaja 8.
88. Jure Bošnjak 1913. 17.09.1994. Ilok, M. Gupca 112.
89. Ivan Čuljak 1927. 02.11.1994. Ilok, M. Gupca 15.
90. Marija Blažek 1921. 01.11.1994. Ilok, M. Gupca 8.
91. Manda Đaković 1924. 26.10. 1994. Šarengrad, S. Radića 90.
92. Andrija Rotim 1923. 26.10. 1994. Ilok, Radoš
93. Mara Bošnjak 1914. 12.11.1994. Ilok, Zagrebačka 35.
94. Katica Pavlini 1969. 28.09.1994. Ilok, Radićeva 67.
95. Marija Pavlini 1971. 28.09.1994. Ilok, Radićeva 67.
96. Josip Pavlini 1978. 28.09.1994. Ilok, Radićeva 67.
97. Mate Duvnjak 1911. ? 10.1994. Ilok ?
98. Ana Mraz 1921. ? 11.1994. Bapska, Partizanska 27.
99. Stjepan Mraz 1920. ? 11.1994. Bapska, Partizanska 27.
100. Pero Božinović 1910. ? 11.1994. Bapska, V. Nazora 28.
101. Ivan Rora 1914. ? 11.1994. Bapska, Junačka 18.
102. Martin Libek 1971. ? 08.1994. Šarengrad, Z. Sremeca 2.
103. Ana Libek ? ? 08.1994. Šarengrad,Z. Sremeca 2.
104. Katarina Jakić 1949. ? 10.1994. Ilok, JNA 43.
105. Marija Jakić 1976. ? 10.1994. Ilok, JNA 43.
106. Miško Kovač 1952. 26.11.1994. Ilok, V. Nazora 99.
107. Margita Kovač 1952. 03.12.1994. Ilok, V. Nazora 99.
108. Tanja Kovač 1979. 03.12.1994. Ilok, V. Nazora 99.
109. Ante Topić 1937. 25.11.1994. Ilok, V. Nazora 62.
110. Manda Ađić 1925. ? 12.1994. Ilok, Meštrovićeva 7.
111. Đurica Adjić 1973. ? 12.1994. Ilok, Meštrovićeva 7.
112. Snežana Varga 1973. 07.09.1994. Ilok, Đure Salaja 21.
113. Željka Varga 1974. 07.09.1994. Ilok, Đure Salaja 21.

142
 POPIS PROTJERANIH OSOBA
OD 1. SIJEČNJA DO 1. STUDENOGA 1995. GODINE

REDNI GODINA DATUM

IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
1. Vitali Toromanović 1945. 08.01.1995. Ilok, Bratstva i jedinstva
2. Vitalij Toromanović 1977. 08.01.1995. Ilok, Bratstva i jedinstva
3. Milica Hinić 1943. ? 01.1995. Ilok, M. Tita bb.
4. Ljuba Grgić 1931. 19.01.1995. Ilok, M. Tita bb.
5. Zdravka Begić 1943. 11.02.1995. Ilok, S. Radića 151.
6. Blago Begić 1940. 11.02.1995. Ilok, S. Radića 151.
7. Anita Ivezić 1972. 15.01.1995. Bapska, Partizanska 5.
8. Ivan Benja 1970. 26.02.1995. Ilok, M. Gupca 82.
9. Krunoslav Tot 1971. 26.02.1995. Ilok, Zagrebačka 25.
10. Mara Fir 1944. 27.02.1995. Ilok, I. Gundulića 36.
11. Mirko Pavlini 1931. 07.03.1995. Ilok, Radićeva 67.
12. Ivanka Pavlini 1944. 07.03.1995. Ilok, Radićeva 67.
13. Veronika Pavlini 1974. 07.03.1995. Ilok, Radićeva 67.
14. Anđelka Pavlini 1977. 07.03.1995. Ilok, Radićeva 67.
15. Anita Pavlini 1981. 07.03.1995. Ilok, Radićeva 67.
16. Julijana Lenkeš ? 23.01.1995. Ilok, Preradovićeva 36.
17. Ilija Filipović 1943. 31.03.1995. Ilok, V. Nazora 35.
18. Kata Filipović 1942. 31.03.1995. Ilok, V. Nazora 35.
19. Barbara Dermišek 1976. 26.03.1995. Ilok, M. Tita 6.
20. Ondro Sič 1950. 25.03.1995. Ilok, I. G. Kovačića 182.
21. Alojzije Asić 1974. 13.04.1995. Lipovac Bapska, Strossmayerova 19.
22. Željko Hrubik 1974. 13.04.1995. Lipovac Ilok, Bratstva i jedinstva bb.
istjerana
23. Katarina Zajac 1920. Ilok, I.G. Kovačića
13.04.1995.
24. Goran Bastašić 1974. 23.04.1995. Lipovac Ilok, JNA 52.
Helena
25. 1973. 23.04.1995. Lipovac Ilok, JNA 52.
Sluka-Bastašić
Oko 20.04.1995.
26. Marija Šteker 1973. Ilok, I. Gundulića 12.
Lipovac
27. Marijan Vidaković 1927. 07.05.1995. Bapska,Palih boraca 25.
28. Evica Vidaković 1927. 07.05.1995. Bapska, Palih boraca 25.
29. Miško Ivančević 1926. 08.05.1995. Ilok, Matije Gupca 90a
30. Matija Ivančević 1924. 08.05.1995. Ilok, Matije Gupca 90a
31. Marija Lazić 1965. 05.05.1995. Ilok, Ulica 4. 12. 1944. br. ?
32. Bojan Lazić 1988. 05.05.1995. Ilok, Ulica 4. 12. 1944. br. ?
33. Zoran Lazić 1983. 05.05.1995. Ilok, Ulica 4. 12. 1944. br. ?
34. Marica Mađarac 1925. 11.05.1995. Bapska, Partizanska 12.
35. Katica Asić 1951. 11.05.1995. Bapska, Braće Radića 8.
36. Dragica Čolak 1948. 12.05.1995. Bapska, Matije Gupca 5.
37. Silvija Čolak 1976. 12.05.1995. Bapska, Matije Gupca 5.
38. Josip Čolak 1981. 12.05.1995. Bapska, Matije Gupca 5.
39. Bernarda Čolak 1984. 12.05.1995. Bapska, Matije Gupca 5.
40. Magica Lukinac 1917. 14.05.1995. Bapska, Stjepana Radića 6.
41. Andrija Gažo 1938. 23.04.1995. Ilok, Augusta Cesarca 32.

143
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
42. Marija Petrinac 1929. 20.04.1995. Ilok, Preradovićeva 20.
43. Zvonimir Mutavđić 1979. 07.04.1995. Šarengrad, Radićeva bb.
44. Ivan Ivezić 1944. oko 15.05.1995. Bapska, Partizanska 5.
45. Marija Ivezić 1942. oko 15.05.1995. Bapska, Partizanska 5.
46. Ivan Duvnjak 1925. 17.05.1995. Bapska
47. Ana Duvnjak 1933. 17.05.1995. Bapska
48. Šimun Zovko 1931. 17.05.1995. Bapska, Stjepana Radića 59.
50. Stjepan Šomoljanski 1939. 18.05.1995. Bapska, Stjepana Radića 27.
Terezija
51. 1934. 18.05.1995. Bapska, Stjepana Radića 27.
Šomoljanski
52. Anica Šomoljanski 1918. 18.05.1995. Bapska, Stjepana Radića 27.
Bapska, Vladimira Nazora
53. Ana Knežević 1939. 15.05.1995.
47.
54. Grga Ivanković 1924. 18.05.1995. Bapska, Junačka 4.
55. Anica Ivanković 1925. 18.05.1995. Bapska, Junačka 4.
56. Julka Berko 1912. 09.05.1995. Ilok, Stjepana Radića 118.
57. Ivan Burilo 1935. 19.05.1995. Bapska, V. Nazora 63.
Bapska, Vladimira Nazora
58. Ana Burilo 1932. 19.05.1995.
63.
Šarengrad, Stjepana Radića
59. Ivan Vidaković 1928. 20.05.1995.
51.
Šarengrad, Stjepana Radića
60. Manda Vidaković 1930. 20.05.1995.
51.
61. Franjo Kolak 1928. 19.05.1995. Šarengrad, Osječka 1.
62. Marta Kolak 1926. 19.05.1995. Šarengrad, Osječka 1.
63. Stjepan Prokopec 1938. 20.05.1995. Bapska, Stjepana Radića 7.
64. Valentin Prokopec 1965. 20.05.1995. Bapska, Stjepana Radića 7.
65. Katarina Prokopec 1939. 20.05.1995. Bapska, Stjepana Radića 7.
Šarengrad, Stjepana Radića
66. Katarina Bukta 1928. 18.05.1995.
52.
67. Ana Škalić 1940. 18.05.1995. Šarengrad, Dunavska
68. Marija Radovanović 1939. oko 23.05.1995. Bapska, Fruškogorska 6.
Luca
69. 1919. oko 10.05.1995. Mohovo, Braće Radića bb.
Brković-Ćavar
Anuša
70. 1942. oko 10.05.1995. Mohovo, Braće Radića bb.
Brković-Ćavar
71. Marija Brandibur 1921. 25.04.1995. Bapska, Strossmayerova 24.
72. Nikola Notais 1910. 25.04.1995. Ilok, Zagrebačka 42.
Vjekoslava
73. 1969. 06.05.1995. Ilok, Vladimira Nazora 40.
Budimir
74. Stjepan Janocik 1925. 05.06.1995. Bapska, Radićeva 36.
75. Anastazija Janocik 1926. 05.06.1995. Bapska, Radićeva 36.
Bapska, Vladimira Nazora
76. Marija Đurković 1930. 30.05.1995.
44.
Bapska, Vladimira Nazora
77. Antun Đurković 1933. 30.05.1995.
44.
78. Marin Grgić 1929. 30.05.1995. Bapska, I. G. Kovačića
79. Ankica Grgić 1932. 30.05.1995. Bapska, I. G. Kovačića

144
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
Opatija oko
80. Ljubica Asić 1942. Bapska, Strossmayerova 19.
24.5.1995.
Opatija oko
81. Mirko Žugec 1921. Bapska, V. Nazora 76.
24.5.1995.
82. Marijana Ivezić ? Otok 09.05.1995. Bapska, Partizanska 5.
83. Milan Pajić 1928. Zagreb 22.05.1995. Šarengrad, Školska 23.
84. Matilda Pajić 1924. Zagreb 22.051995. Šarengrad, Školska 23.
85. Evica Gažo 1942. 11.06.1995. Ilok, A. Cesarca 32.
86. Jana Šimećak 1977. oko 19.06.1995. Ilok, Z. Sremeca 12.
87. Miro Galić 1951. 21.06.1995. Ilok, Strossmayerova 17.
88. Petar Rozić 1932. Zagreb 19.06.1995. Ilok, M. Tita 117.
89. Marija Ađić 1914. Podgorač 8.05.1995. Ilok, Zmaj Jovina 3.
90. Pero Širić 1931. 05.06.1995. Ilok, V. Nazora 29.
91. Marija Širić 1942. 05.06.1995. Ilok, V. Nazora 29.
92. Snežana Kovač 1966. Đakovo 29.06.1995. Ilok, A. Cesarca 7.
Boženka
93. 1945. Zagreb 13.07.1995. Ilok, Faluge bb.
Toromanović
94. Marija Kmečko 1917. Zagreb 13.07.1995. Ilok, I. G. Kovačića 20.
95. Marija Župan 1950. Banjole 18.07.1995. Šarengrad, Z. Sremeca 28.
96. Blaženka Župan 1975. Banjole 18.07.1995. Šarengrad, Z. Sremeca 28.
97. Josip Župan 1948. Banjole 20.07.1995. Šarengrad, Z. Sremeca 28.
98. Dinka Župan 1977. Banjole 20.07.1995. Šarengrad, Z. Sremeca 28.
99. Krešimir Mirković 1968. 20.07.1995. Ilok, M. Tita 42.
100. Josip Merzveiler 1927. 20.07.1995. Bapska, Proleterska 7.
101. Marija Merzveiler 1931. 20.07.1995. Bapska, Proleterska 7.
102. Alojzije Merzveiler 1964. 20.07.1995. Bapska, Proleterska 7.
103. Ana Merzveiler 1910. 20.07.1995. Bapska, Proleterska 7.
Koprivnica
104. Snežana Lendvaj 1976. Ilok, Faluge bb.
18.07.1995.
105. Nataša Sedlak 1981. ? 07.1995. Ilok, Gajeva 5.
106. Dalibor Vujović 1975. oko 20.07.1995. Ilok, Rade Končara 3.
107. Svetlana Mujčinović 1959. 14.07.1995. Šarengrad, Zagrebačka 29.
108. Snežana Mujčinović 1979. 14.07.1995. Šarengrad, Zagrebačka 29.
109. Gordana Mujčinović 1980. 14.07.1995. Šarengrad, Zagrebačka 29.
110. Dragana Mujčinović 1983. 14.07.1995. Šarengrad, Zagrebačka 29.
111. Boris Mujčinović 1984. 14. 07.1995. Šarengrad, Zagrebačka 29.
112. Suzana Mujčinović 1986. 14.07.1995. Šarengrad, Zagrebačka 29.
113. Goran Mujčinović 1987. 14.07.1995. Šarengrad, Zagrebačka 29.
114. Ivan Mujčinović 1959. 14.07.1995. Šarengrad, Zagrebačka 29.
115. Marina Mujčinović 1993. 14.07.1995. Šarengrad, Zagrebačka 29.
protjeran
Bapska, Vladimira Nazora
116. Josip Grličić 1927. 18.05.1995. prijavio
53.
se 29.06.1995.
protjerana
Bapska, Vladimira Nazora
117. Ankica Grličić 1929. 18.05.1995. prijavila
53.
se 29.06.1995.

145
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
protjeran
Bapska, Vladimira Nazora
118. Vlado Grličić 1950. 18.05.1995. prijavio
53.
se 29.06.1995.
protjeran
Bapska, Vladimira Nazora
119. Nikola Dasović 1941. 18.05.1995. prijavio
52.
se 29.06.1995.
protjerana
Bapska, Vladimira Nazora
120. Anica Dasović 1942. 18.05.1995. prijavila
52.
se 29.06.1995.
protjeran
Bapska, Vladimira Nazora
121. Vlado Đuđar 1929. 18.05.1995. prijavio
17.
se 29.06.1995.
protjeran
122. Filip Šteidefer 1928. 18.05.1995. prijavio Bapska, Stjepana Radića 29.
se 29.06.1995.
protjeran
123. Ilija Žeravica 1907. 18.05.1995. prijavio Bapska, Stjepana Radića 58.
se 29.06.1995.
protjeran
124. Stjepan Žeravica 1936. 18.05.1995. prijavio Bapska, Stjepana Radića 44.
se 29.06.1995.
protjerana
125. Božena Žeravica 1934. 18.05.1995. prijavila Bapska, Stjepana Radića 44.
se 29.06.1995.
protjeran
126. Josip Bohnička 1947. 18.05.1995. prijavio Bapska, Stjepana Radića 32.
se 29.06.1995.
protjerana
127. Katica Mihaljević 1929. 18.05.1995. prijavila Bapska, Stjepana Radića 5.
se 29.06.1995.
protjeran
128. Pavo Mihaljević 1925. 18.05.1995. prijavio Bapska, Stjepana Radića 5.
se 29.06.1995.
protjeran
129. Josip Drenovski 1926. 18.05.1995. prijavio Bapska, Strossmayerova 13.
se 29.06.1995.
protjerana
130. Marija Drenovski 1926. 18.05.1995. prijavila Bapska, Strossmayerova 13.
se 29.06.1995.
protjerana
131. Marija Drenovski 1952. 18.05.1995. prijavila Bapska, Strossmayerova 13.
se 29.06.1995.
protjeran
132. Stjepan Drenovski 1913. 18.05.1995. prijavio Bapska, Strossmayerova 14.
se 29.06.1995.
protjerana
133. Ana Drenovski 1924. 18.05.1995. prijavila Bapska, Strossmayerova 14.
se 29.06.1995.

146
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
protjeran
134. Božo Duvnjak 1916. 18.05.1995. prijavio Bapska, Strossmayerova 16.
se 29.06.1995.
protjerana
135. Boja Duvnjak 1925. 18.05.1995. prijavila Bapska, Strossmayerova 16.
se 29.06.1995.
protjeran
136. Josip-Sepika Asić 1940. 18.05.1995. prijavio Bapska, Strossmayerova 19.
se 29.06.1995.
protjeran
137. Đuro Majačić 1951. 18.05.1995. prijavio Bapska, Palih boraca 20.
se 29.06.1995.
protjerana
138. Marija Majačić 1955. 18.05.1995. prijavila Bapska, Palih boraca 20.
se 29.06.1995.
protjerana
139. Monika Majačić 1979. 18.05.1995. prijavila Bapska, Palih boraca 20.
se 29.06.1995.
protjeran
140. Adam Majačić 1994. 18.05.1995.prijavio Bapska, Palih boraca 20.
se 29.06.1995.
protjeran
141. Marin Rora 1926. 18.05.1995. prijavio Bapska, Palih boraca 24.
se 29.06.1995.
protjerana
142. Ana Rora 1928. 18.05.1995. prijavila Bapska, Palih boraca 24.
se 29.06.1995.
protjerana
Marija
143. 1931. 18.05.1995. prijavila Bapska, Proleterska 2.
Vučemilović
se 29.06.1995.
protjerana
144. Anastazija Babić 1919. 18.05.1995. prijavila Bapska, Proleterska 8.
se 29.06.1995.
protjerana
145. Katica Kolak 1957. 18.05.1995. prijavila Bapska, Sremska 5.
se 29.06.1995.
protjeran
146. Šima Cvitković 1942. 18.05.1995. prijavio Bapska, Fruškogorska 18.
se 29.06.1995.
protjeran
147. Marko Cvitković 1962. 18.05.1995. prijavio Bapska, Fruškogorska 18.
se 29.06.1995.
protjerana
148. Mihaela Rukavina 1934. 18.05.1995. prijavila Bapska, Braće Radića 12.
se 29.06.1995.
protjeran
149. Stipo Suknović 1910. 18.05.1995. prijavio Bapska, Partizanska 13.
se 29.06.1995.

147
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
protjerana
150. Evica Suknović 1913. 18.05.1995. prijavila Bapska, Partizanska 13.
se 29.06.1995.
protjerana
151. Marija Rukovanjski 1919. 18.05.1995. prijavila Bapska, Braće Radića 22.
se 29.06.1995.
protjerana
152. Anica Tomašić 1938. 18.05.1995. prijavila Bapska, Braće Radića 21.
se 29.06.1995.
protjeran
153. Mihael Tomašić 1938. 18.05.1995. prijavio Bapska, Braće Radića 21.
se 29.06.1995.
protjerana
154. Anica Tomašić 1920. 18.05.1995. prijavila Bapska, Braće Radića 21.
se 29.06.1995.
protjeran
155. Domagoj Tomašić 1974. 18.05.1995. prijavio Bapska, Braće Radića 21.
se 29.06.1995.
protjeran
156. Andrija Kovačić 1933. 18.05.1995. prijavio Bapska, Braće Radića 30.
se 29.06.1995.
protjeran
157. Živan Kovačić 1922. 18.05.1995. prijavio Bapska, Braće Radića 30.
se 29.06.1995.
protjerana
158. Julijana Kovačić 1927. 18.05.1995. prijavila Bapska, Braće Radića 30.
se 29.06.1995.
protjeran
159. Stjepan Kovačić 1949. 18.05.1995. prijavio Bapska, Braće Radića 30.
se 29.06.1995.
protjeran
160. Franjo Suknović 1941. 18.05.1995. prijavio Bapska, Partizanska 2.
se 29.06.1995.
protjerana
161. Marija Suknović 1945. 18.05.1995. prijavila Bapska, Partizanska 2.
se 29.06.1995.
protjeran
162. Ivica Krstavac 1939. 18.05.1995. prijavio Bapska, Partizanska 10.
se 29.06.1995.
protjerana
Elizabeta-Hermina
163. ? 18.05.1995. prijavila Bapska, Partizanska 22.
Rora
se 29.06.1995.
protjeran
164. Milan Čengić 1941. 18.05.1995. prijavio Bapska, Partizanska 24.
se 29.06.1995.
protjeran
165. Ivan Adamec 1923. 18.05.1995. prijavio Bapska, Partizanska 18.
se 29.06.1995.

148
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
Protjerana
166. Marija Adamec 1923. 18.05.1995. prijavila Bapska, Partizanska 18.
se 29.06.1995.
protjeran
Tomislav
167. 1962. 18.05.1995. prijavio Bapska, Strossmayerova 1.
Rumberger
se 29.06.1995.
protjerana
Lukrecija
168. 1964. 18.05.1995. prijavila Bapska, Strossmayerova 1.
Rumberger
se 29.06.1995.
protjerana
169. Josipa Rumberger 1984. 18.05.1995. prijavila Bapska, Strossmayerova 1.
se 29.06.1995.
protjeran
170. Marko Rumberger 1989. 18.05.1995. prijavio Bapska, Strossmayerova 1.
se 29.06.1995.
protjerana
171. Ivana Rumberger 1991. 18.05.1995. prijavila Bapska, Strossmayerova 1.
se 29.06.1995.
protjerana
172. Ana Kolak 1940. 18.05.1995. prijavila Bapska, Sremska 5.
se 29.06.1995.
protjerana
173. Marija Tomašek 1912. 18.05.1995. prijavila Bapska, Sremska
se 29.06.1995.
protjeran
174. Josip Janega 1908. 18.05.1995. prijavio Bapska, Junačka 22.
se 29.06.1995.
protjeran
175. StjepanZovko 1937. 18.05.1995. prijavio Bapska, Junačka 29.
se 29.06.1995.
protjerana
176. Božica Zovko 1945. 18.05.1995. prijavila Bapska, Junačka 29.
se 29.06.1995.
protjeran
177. Josip Zovko 1974. 18.05.1995. prijavio Bapska, Junačka 29.
se 29.06.1995.
protjeran
178. Milenko Zovko 1979. 18.05.1995. prijavio Bapska, Junačka 29.
se 29.06.1995.
protjeran
179. Ljiljana Zovko 1982. 18.05.1995. prijavio Bapska, Junačka 29.
se 29.06.1995.
protjerana
180. Manda Mandić 1936. 18.05.1995. prijavila Bapska, Palih boraca 15.
se 29.06.1995.
protjeran
181. Ivica Mandić 1962. 18.05.1995. prijavio Bapska, Palih boraca 15.
se 29.06.1995.

149
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
protjeran
182. Marija Tustenjić 1924. 18.05.1995. prijavio Bapska, Palih boraca 1.
se 29.06.1995.
protjeran
183. Ivan Tustenjić 1915. 18.05.1995. prijavio Bapska, Palih boraca 1.
se 29.06.1995.
protjeran
Ferdinand
184. 1946. 18.05.1995. prijavio Bapska, Palih boraca 1.
Tustenjić
se 29.06.1995.
protjeran
185. Antun Majačić 1927. 18.05.1995. prijavio Bapska
se 29.06.1995.
186. Željko Lazić 1958. 29.06.1995. Ilok, Ulica 4.12. 1944. br. ?
187. Josip Koza 1938. oko 25.04.1995. Ilok, I. G. Kovačića 83.
188. Veselko Čuljak 1933. 15.08.1995. Ilok, Hercegovačka 44.
189. Mara Čuljak 1934. 15.08.1995. Ilok, Hercegovačka 44.
190. Štefica Rebuš 1923. 13.08.1995. Ilok, M. Tita 58.
191. Josip Draganić 1928. 16.08.1995. Ilok, V. Nazora 57.
192. Boriška Lenđer 1928. 15.08.1995. Ilok, Strossmayerova 37.
193. Marija Pletikapić 1927. 15.08.1995. Ilok, M. Tita 34.
194. Jelka Bastajić 1947. 15.08.1995. Ilok, Stjepana Radića 44.
195. Željko Bastajić 1983. 15.08.1995. Ilok, Stjepana Radića 44.
196. Marija Kadlec 1924. 26.08.1995. Ilok, Rade Končara 17.
197. Stjepan Lapoš 1925. oko 17.08.1995. Ilok, Preradovićeva 50.
198. Dragica Martinović 1942. 17.08.1995. Ilok, Matije Gupca 83.
199. Danica Vražić 1948. 17.08.1995. Ilok, Matije Gupca 85.
200. Ivka Hržić 1968. 17.08.1995. Ilok, Radoš 498.
201. Ivana Hržić 1989. 17.08.1995. Ilok, Radoš 498.
202. Tomislava Hržić 1990. 17.08.1995. Ilok, Radoš 498.
203. ? Hržić 1994. 17.08.1995. Ilok, Radoš 498.
204. Josip Ferenčević 1931. 24.08.1995. Ilok, I. G. Kovačića 50a
205. Jelka Kovač 1943. 16.08.1995. Ilok, Augusta Cesarca 7.
206. Jozo Kovačević 1936. 25.08.1995. Ilok, M. Tita 71a.
Marija Dragica
207. 1934. 25.08.1995. Ilok, M. Tita 71a.
Kovačević
208. Ana Čengić 1939. 26.08.1995. Ilok, Augusta Cesarca 3.
209. Janika Molnar 1924. 16.08.1995. Ilok, Strossmayerova
210. Elizabeta Molnar 1925. 16.08.1995. Ilok, Strossmayerova
211. Ana Kuručević 1959. 27.08.1995. Šarengrad, Zagrebačka 2.
212. Zorica Kuručević 1931. 27.08.1995. Šarengrad, Zagrebačka 2.
213. Marija Mutavđić 1947. oko 15.08.1995. Šarengrad, S. Radića 66.
214. Damir Mutavđić 1982. 15.08.1995. Šarengrad, S. Radića 66.
215. Marija Štivić 1918. 27.08.1995. Šarengrad, Školska 2.
216. Dragica Đaković 1947. 30.08.1995. Šarengrad, Školska 27.
217. Ivan Tomašić 1942. 26.08.1995. Ilok, Faluge bb.
218. Milica Tomašić 1946. 26.08.1995. Ilok, Faluge bb.
219. Marko Beg 1923. oko 01.09.1995. Ilok, M.Tita 32.
220. Dragica Beg 1923. oko 01.09.1995. Ilok, M.Tita 32.

150
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
221. Dragutin Magovac 1936. oko 01.09.1995. Ilok, Ulica 4.12.1944. br.7.
222+. Mara Magovac 1939. oko 01.09.1995. Ilok, Ulica 4.12.1944. br.7.
223. Nada Bakunić 1926. 31.08.1995. Ilok, Keršovanijeva 21.
224. Marija Kubica 1938. oko 05.09.1995. Ilok, Zmaj Jovina 2.
225. Katica Kubica 1918. oko 05.09.1995. Ilok, Zmaj Jovina 2.
226. Petar Volf 1936. oko 07.1995. Ilok, V. Nazora 87.
227. Nikola Vladić 1931. 11.09.1995. Ilok, Gajeva 4.
228. Milka Vladić 1931. 11.09.1995. Ilok, Gajeva 4
229. Mara Slišković 1927. 11.09.1995. Ilok, Benešićeva 6.
230. Jozef Struharik 1931. 11.09.1995. Ilok, Stjepana Radića 54.
231. Zora Struharik 1940. 11.09.1995. Ilok, Stjepana Radića 54.
232. Petar Vranković 1939. 13.09.1995. Ilok, V. Nazora 12.
233. Janja Vranković 1944. 13.091995. Ilok, V. Nazora 12.
234. Ivan Ćavar 1929. 13.09.1995. Ilok, Antuna G. Matoša 7.
235. Matija Ćavar 1929. 13.09.1995. Ilok, A. G. Matoša 7.
Ilok, Jovana Jovanovića
236. Ilija Đerđ 1929. oko 01.09.1995.
Zmaja 48a
Ilok, Jovana Jovanovića
237. Blaženka Đerđ 1927. oko 01.09.1995.
Zmaja 48a
238. Ivanka Dragaš 1949. 08.09.1995. Ilok, M. Tita bb.
239. Vesna Dragaš 1972. 08.09.1995. Ilok, M. Tita bb.
240. Sandra Dragaš 1992. 08.09.1995. Ilok, M. Tita bb.
241. Anđa Bašić 1931. 19.09.1995. Ilok, V. Nazora 108.
242. Lidija Sedlak 1963. oko 15.09.1995. Ilok, Gajeva 5.
243. Nataša Sedlak 1981. oko 15.09.1995. Ilok, Gajeva 5.
244. Sabina Sedlak 1983. oko 15.09.1995. Ilok, Gajeva 5.
245. Antun Sedlak 1987. oko 15.09.1995. Ilok, Gajeva 5.
246. Darko Balaž 1958. 24. 09. 1995. Ilok, Benešićeva 5.
247. Anica Balaž 1966. 24.09.1995. Ilok, Benešićeva 5.
248. Josip Balaž 1987. 24.09.1995. Ilok, Benešićeva 5.
249. Ivan Balaž 1988. 24.09.1995. Ilok, Benešićeva 5.
250. Franjo Benja 1944. 21.09.1995. Ilok, M. Gupca 82.
251. Petar Lazić 1935. 21.09.1995. Ilok, Ulica 4. 12. 1944. br. ?
253. Terezija Čermak ? oko 24.091995. Ilok, ?
254. Verica Vrček 1974. 17.07.1995. Ilok, Gundulićeva 54.
255. Ana Martin ? oko 09.1995. Šarengrad
256. Tomislav Martin 1974. oko 09.1995. Šarengrad
257. Marija Masarini 1923. 13.09.1995. Ilok, Radićeva 125.
258. Marija Gulka 1935. ? 09.1995. Ilok, Školska 10.
259. Magdalena Stipić 1936. ? 09.1995. Šarengrad
260. Mira Balaš 1947. 27.09.1995. Ilok, Meštrovićeva 32.
261. Dragan Balaš 1978. 27.09.1995. Ilok, Meštrovićeva 32.
262. Amalija Matijašević ? 25.09.1995. Ilok, Lovka
263. Stanko Soldo 1929. 28.09.1995. Ilok, Bratstva i jedinstva bb.
264. Mila Soldo 1930. 28.09.1995. Ilok, Bratstva i jedinstva bb.
265. Valentina Soldo 1974. 28.09.1995. Ilok, Bratstva i jedinstva bb.
266. Ilija Drobina 1933. 30.09.1995. Ilok, Bratstva i jedinstva bb.
267. Dragica Drobina 1936. 30.09.1995. Ilok, Bratstva i jedinstva bb.

151
REDNI GODINA DATUM
IME I PREZIME MJESTO
BROJ ROĐENJA PROTJERIVANJA
268. Stjepan Đurković 1928. 30.09.1995. Ilok, Stjepana Radića 57.
269. Katarina Đurković 1928. 30.09.1995. Ilok, Stjepana Radića 57.
270. Augustin Bartulović 1910. 30.09.1995. Ilok, I. G. Kovačića ?
271. Ćiro Dorušić ? 30.09.1995. Šarengrad
272. Dragutin Magovac 1936. 08.10.1995. Ilok, Ulica 4.12.1944. br ?
273. Mara Magovac 1939. 08.10.1995. Ilok, Ulica 4.12.1944. br ?
274. Slavica Tilović 1947. Oko 10.1995. Ilok, Rade Končara 1.
275. Vlado Bartulović 1930. 08.10.1995. Ilok, Radićeva 86.
276. Josipa Bartulović 1942. 08.10.1995. Ilok, Radićeva 86.
277. Magdalena Stipić 1922. Oko 20.07.1995. Šarengrad, Školska 12.
278. Mirko Mujčinović 1954. 14.10.1995. Šarengrad, Zagrebačka 29.
279. Ivan Salamon 1923. 17.10.1995. Ilok, Rade Končara 25.
280. Snežana Lendvaj 1976. 18.07.1995. Ilok, Faluge bb.

PROTJERIVANJE STANOVNIŠTVA 1991. do 1997. GODINE

STANOVNIŠTVO ILOK BAPSKA ŠARENGRAD MOHOVO UKUPNO

Popis stanovnika 1991. g. 6775 1624 1005 344 9748
Protjerano 17.10.1991. g.
3400 1000 600 100 5100
(procjena)
Ostalo u mjestu boravka nakon
3375 624 405 244 4648
17.10.1991. (procjena)
Ured za prognanike -protjerano
3169 1152 738 200 5259
(podaci do 12. mjeseca 1994. g.)
Ured za prognanike -protjerano
3223 1246 743 203 5515
(podaci do 12. mjeseca 1996. g.)
Ured za prognanike -protjerano
3824 1398 807 229 6258
(podaci do 2001.)
Protjerano od 18. 10. 1991.
424 398 207 129 1158
do 30. 5. 1997. g.
Broj Hrvata ostalih u mjestu
boravka 700 20 35 7 762
svibanj 1997. g.
Broj Hrvata, Slovaka, Srba i dr.
ostalih 2800 120 80 100 3100
svibanj 1997. g.

Prema podacima Ureda za prognanike 1996. godine protjerano je ukupno 5515 osoba, a prema
podacima iz 2001. godine 6258. Razlika od 1257 više stanovnika činjenica je da se mnogi nisu
prijavljivali u Ured, jer su bili smješteni na osobnu inicijativu, ili su bili u inozemstvu. Za povratak
su morali dobiti povratnički karton.

152
 PRIKAZ POVRATKA OD 1998. do 2001. GODINE
PODACI UREDA ZA PROGNANIKE I POGLAVARSTVA

ILOK BAPSKA ŠARENGRAD MOHOVO UKUPNO

Obitelji 2. 3. 1998. g. 221 46 18 2 287
Obitelji 23. 4. 1998. g. 269 69 35 12 385
Obitelji 1. 7. 1998. g. 415 114 52 14 595
Osobe 2. 2. 1999. g. 2112 559 242 72 2985
Osobe 21. 9. 1999. g. 2417 774 364 115 3617
Osobe 23. 12. 1999. g. 2651 815 299 120 3895
Osobe 22. 2. 2001. g. 2878 971 522 167 4538

STATISTIČKI PODACI O POPISU STANOVNIŠTVA

ZA PERIOD OD 1991. DO 2001.GODINE

POPIS 1991. I 2001. GODINE

STANOVNIŠTVO ILOK BAPSKA ŠARENGRAD MOHOVO UKUPNO
Hrvati 1991. g. 4248 1478 904 218 6848
Srbi 1991. g. 484 33 48 115 680
Slovaci 1991. g. 1157 28 7 0 1192
Ostali 1991. g. 886 85 46 11 1025
Ukupno 1991. g. 6775 1624 1005 344 9748

Popis 2001. g. Ukupno 5622 1041 642 286 7591

Smanjen broj stanovnika
1153 583 363 58 2157
1991. - 2001. g.

BROJ KATOLIKA NAKON BLAGOSLOVA KUĆA

KONCEM 2000. GODINE

ILOK BAPSKA ŠARENGRAD MOHOVO UKUPNO

OBITELJ 1141 286 175 43 1645
OSOBE 3124 910 576 147 4759

153
 PREDSTAVNICI TRGOVAČKIH DRUŠTAVA I USTANOVA
U VRIJEME OKUPACIJE I POČETKA MIRNE REINTEGRACIJE
HRVATSKOG PODUNAVLJA

1. Milan Milanović, predsednik Skupštine Oblasti Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem,
podnio ostavku 23. travnja 1996. godine
2. Borivoje Živanović, predsednik Skupštine Oblasti Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem, od
23. travnja 1996. godine
3. Goran Hadžić, predsednik Oblasti Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem
4. Dušan Lončar, General – major, komandant Slavonsko – baranjskog korpusa
5. Vojislav Stanimirović, predsednik Izvršnog veća Oblasti Istočna Slavonija Baranja i zapadni
Srem
6. Miloš Vojnić, ministar unutarnjih poslova Oblasti Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem
7. Vojin Šuša, ministar pravosuđa Oblasti istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem
8. Borislav Držaić, predsednik Izvršnog veća Oblasti Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem
9. Đorđe Čalošević, potpredsednik Skupštine Oblasti Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem
10. Dušanka Momčilović, sekretar Skupštine Oblasti Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srem
11. Miroslav Keravica, predsednik Skupštine opštine Vukovar, od 9. travnja 1996. Godine
12. Draženko Đokić, dopredsednik Skupštine opštine Vukovar od 8. travnja 1996. godine
13. Slavko Dokmanović, predsednik Skupštine opštine Vukovar podnio ostavku 9. travnja 1996.
godine
14. Dušan Teofilović, predsednik Izvršnog saveta opštine Vukovar do 23. travnja 1996. godine
15. Veroslava Keravica, sekretar Skupštine opštine Vukovar
16. Boško Jovanović, predsednik Mesne zajednice Ilok do 24. siječnja 1997. godine
17. Ranko Šubara, predsednik Mesne zajednice Bapska
18. Miroslav Crnovčić, predsednik Mesne zajednice Šarengrad
19. Stanislav Šijaković, predsednik Mesne zajednice Mohovo
20. Radivoj Sremac, predsednik Mesne zajednice Opatovac
21. Dobrica Ećimović, predsednik Mesne zajednice Lovas
22. Dušan Topić, predsednik Mesne zajednice Tovarnik
23. Mirko Žigić, predsednik Mesne zajednice Ilok od 24. siječnja 1997. g.
24. Goran Vukadinović, načelnik TPF (mješovite policije) do srpnja 1997. godine, od tada zamjenik
25. Brankica Božić, načelnik štaba Civilne zaštite Ilok
26. Kristo Aleksić, jerej srpske pravoslavne crkve u Iloku do prosinca 1997. godine
27. Gojko Aleksić, direktor Osnovne škole Miroslav Antić u Iloku do 22. kolovoza 1997. godine i
zamjenik direktorice Osnovne škole Ilok u Iloku do kraja školske 1997./98. godine
28. Željko Kovačević, direktor Srednje Poljoprivredne škole u Iloku do 22. kolovoza 1997. godine i
zamjenik direktora Srednje škole Ilok u Iloku do studenog 1997. godine

154
29. Milan Dabić, direktor Osnovne škole u Šarengradu do 22. kolovoza 1997. godine i zamjenik
ravnateljice Osnovne škole Šarengrad do studenog 1997. godine
30. Pero Božić, zamjenik ravnateljice Osnovne škole Šarengrad u Šarengradu do srpnja 1998. godine
31. Zdravko Vračarić, direktor „Agrokomerca i ugostiteljstva“ Ilok
32. Milan Vojnović, generalni direktor „Iteksa“ Ilok
33. Milovan Buha, generalni direktor „Razvitka“Ilok do 1. travnja 1996. g.
34. Žarko Borčić, generalni direktor „Razvitka“ Ilok od 1. travnja 1996. g.
35. Slobodan Kovačević, izvršni direktor „Razvitka“ Ilok
36. Velimir Marinko, direktor „Zvezde“ Ilok
37. Cvijo Golić, direktor Šumarije „Jelen“ Ilok
38. Cvetan Milovanović, direktor JKP „Vodovod“ Ilok
39. Rada Vojvodić, direktor Vinogradarstva Ilok
40. Blagoje Risto, direktor VPPP „Fruška gora“ /Vinogradarsko poljoprivredni pogon Principovac,
Fruška Gora Ilok
41. Milan Bukvić, direktor Piltrejd d.d. farma koka nosilja
42. Boško Kovač, rukovoditelj Zdravstvene stanice Ilok
43. Radenko Bošković, urednik i novinar Iločke reči
44. Zora Uzur, sekretar Crvenog krsta
45. Željko Bosanac, predsednik udruženja RVI / Ratni vojni invalidi
46. Nikola Vasić, predsednik Udruženje protjeranih Srba
47. Ankica Mikić, predsednica Izvršnog odbora Udruženje proteranih Srba
48. Dragutin Bolić diplomirani politolog, Udruženje proteranih Srba
49. Savo Borjanić, tajnik Udruženje proteranih Srba
50. Sofija Crnogorac, predsednica Kola srpskih sestara Ilok
51. Jovanka Aleksić, član Kola srpskih sestara Ilok
52. Ozren Nedić, predsednik Udruženja penzionera Ilok do 19. svibnja 1996. godine
53. Petar Karaica, predsednik Udruženja penzionera Ilok od 19. svibnja 1996. godine
54. Vladimir Knapček, odbornik Skupštine opštine Vukovar i član Mesne zajednice Ilok
55. Đorđe Šuša, direktor RO Centra za kulturu Ilok

155
 SUDIONICI MIRNE REINTEGRACIJE
VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I LOKALNE SAMOUPRAVE

1. Ivica Kostović, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske

2. Ivica Vrkić, predsjednik Odbora za mirnu reintegraciju
3. Vesna Škare-Ožbolt, zamjenica predsjednika Ureda predsjednika Republike, predsjednica
Nacionalnoga odbora za ostvarivanje programa uspostave povjerenja, ubrzanog povratka i
normalizacije života na ratom stradalim područjima Republike Hrvatske, te članice Državnoga
povjerenstva za uspostavu ustavnopravnoga poretka Republike Hrvatske na područjima koja su
pod upravom UNTAES-a
4. Mato Šimić, predsjednik Zajednice prognanika-povratnika Republike Hrvatske (ZPH)
5. Josip Kompanović, tajnik Zajednice prognanika-povratnika Republike Hrvatske (ZPH)
6. Lovre Pejković, predstojnik Ureda za prognanike Zagreb
7. Mirko Tankosić, zamjenik Ivice Vrkića, predstojnik Odbora za mirnu reintegraciju
8. Jure Kolak, gradonačelnik Vukovara od 1995. do travnja 1996. g.
9. Vladimir Štengl, gradonačelnik Vukovara od travnja 1996. g.
10. Damir Jurić, Veleposlanstvo lokalne demokracije Osijek
11. Tomo Povreslo, ZPH Osijek
12. Ivan Krstanović, Ministarstvo obrane
13. Marko Kvesić, gradonačelnik Belog Manastira
14. Mile Hrgović, ZPH Vukovar
15. Ante Drmić, predstojnik Ureda prognanika Vukovarsko-srijemske županije
16. Branko Čulo, Odbor za ljudska prava
17. Stipan Kraljević, gradonačelnik Iloka 1993.-2001. g.
18. Slavko Barić, general bojnik Hrvatske vojske
19. Josip Varžić, svećenik Baranja Odbor za vjerska pitanja
20. Tihomir Salajić, Poglavarstvo grada Osijeka
21. Dr. Branko Babac, Osječko sveučilište
22. Branimir Glavaš, župan Osječko-baranjske županije
23. Vlado Ošust, župan Vukovarsko-srijemske županije
24. Rudolf König, župan Vukovarsko-srijemske županije
25. Đuro Dečak, general pukovnik, zapovjednik II. zbornog područja
26. Zlatko Kramarić, gradonačelnik Osijeka
27. Josip Esterajher, voditelj Odjela za prognanike
28. Eržebet Tomić, Zajednica mađarske nacionalne manjine
29. Josip Miličević, zapovjednik policije u Podunavlju
30. Nada Arbanas, predstojnica Ureda za prognanike Osječko-baranjske županije
31. Vlado Kel, zajednica Mađara

156
32. Ivica Klem, načelnik općine Nijemci
33. Vencel Lasić, načelnik odbora za HEP u Podunavlju

SUDIONICI MIRNE REINTEGRACIJE

U IME RAZNIH MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA

1. Jacques Paul Klein, civilni upravitelj Podunavlja od 15. siječnja 1996. godine do 1. kolovoza
1997. g.
2. Derek Boothby, zamjenik prijelaznog upravitelja J.P. Kleina
3. Gerard Fischer, direktor civilnih poslova UNTAES-a
4. Kemal Seiko, zamjenik direktora civilnih poslova UNTAES-a
5. William Walker, civilni upravitelj Podunavlja od 1. kolovoza 1997. do 15. siječnja 1998. g.
6. Souren Seraydarian, zamjenik civilnog upravitelja Podunavlja
7. Fedor Klinchuk, civilna uprava Podunavlja
8. Robert A. Goodwin, predsjednik Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca,
Zagreb
9. Orvar Oden, OSCE Vukovar (Švedska)
10. Bert Van der Linde, veleposlanstvo lokalne demokracije Osijek
11. Bart Sttevens, veleposlanstvo lokalne demokracije Osijek
12. Marek Kasprzyk, šef civilnog ureda za Podunavlje u Osijeku
13. Roman Jasinsky, promatrač UNTAES-a
14. Sven Svendlund, Međunarodna federacija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca
15. Arnold Philip, glasnogovornik UNTAES-a
16. Robert Gelbard, pomoćnik USA ministra, zadužen za formiranje policije u Podunavlju
17. Jozefh Schoups, belgijski general major, zapovjednik vojnih postrojbi UNTAES-a od 15. siječnja
1996. do 15. siječnja 1997. g.
18. William Hanset, Belgijanac, zapovjednik vojnih postrojbi UNTAES-a od 15. siječnja 1997. g.
19. John Karnblum, pomoćnik državnog tajnika USA za Jugoslaviju
20. Wojciech Kaluža, zamjenik direktora civilnih poslova
21. Fulvio Paolini, izaslanik Europske komisije za Republiku Hrvatsku
22. Graham Day, voditelj civilnih poslova UNTAES-a Erdut
23. Wiliam Ozkaptan, član odbora civilnih poslova UNTAES-a u Erdut
24. Stephen Green, šef poslova UNTAES-a za obnovu
25. Michael Hryshchyshyn, oficir, glasnogovornik J. P. Kleina (Amerikanac ukrajinskog podrijetla)
26. Richard Gejs, pomoćnik J.P. Kleina (Amerikanac)
27. Göran Stigmer, šef ureda civilnih poslova do 15. siječnja 1997. g. za Ilok, Šarengrad, Bapsku,
Mohovo, Opatovac, Lovas i Tovarnik

157
28. Anatoliy Oliynyk, zamjenik Stigmera, šef civilnih poslova za grad Ilok i općine Tovarnik,
Nijemce i Lovas
29. Patrick Folliard, Irac, civilni poslovi UNTAES-a, zadužen za humanitarne posjete 1996. i 1997.
30. Antti Backtrom, Šveđanin, šef civilne policije u Iloku 1996. i 1997. g.
31. Bob Freeman, Amerikanac, zapovjednik carinske službe u Iloku 1996. i 1997. g.
32. Onofre dos Santos, komesar UN za izbore u Podunavlju
33. Stene Harper, tajnik Gerarda Fischera
34. Nannette Ahmed, djelatnica, Civilni poslovi u Iloku 1997. i 1998. g.
35. Deitrich Schiel, civilni poslovi UNTAES-a Ilok, 1997. i 1998. g.
36. Steve Thom, civilni poslovi UNTAES-a Ilok, 1997. i 1998. g.
37. Helmuth Chors, načelnik Ureda OSCE- a za Ilok

158
 ZAKLJUČAK

Nada u povratak prognanika uz pomoć vojnih mirovnih snaga UNPROFOR-a trajala je pune
četiri godine. Činjenica je, da je stanovništvo prognano vojnim putem. Bez vojnog poraza agresora u
„Bljesku“ i „Oluji“ ne bi bilo ni mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja, koja je trajala dvije
godine. Pojedinci, kojima je dio obitelji ostao u Iloku, pokušali su se vratiti još u prvim danima nakon
17. listopada 1991. godine. Umjesto povratka proživjeli su teška maltretiranja, te je protjerivanje
nastavljeno sve do 1997. godine.Tijekom studenog i prosinca 1991. godine protjerano je 50 osoba,
1992. godine 377, 1993. godine 228, 1994. godine 112 i 1995. godine 290 osoba, ukupno 1047. Još
tragičnije je, što su na razne načine izgubile živote 93 osobe. Od 17. listopada 1991. godine do 10.
lipnja 1995. godine umrlo je u Iloku 229, Bapskoj 72, Šarengradu 40 osoba.
Prvi povratnik je fra. Ferdo Posavec, prosinac 1996. godine u samostan u Ilok, uz osobno odo-
brenje J. P. Kleina. Nakon provedenih izbora za lokalnu samoupravu na području slobodnog i
okupiranog dijela Republike Hrvatske stvaraju se uvjeti za povratak. Povratak je otežan zbog velikog
broja oštećenih kuća i što u kućama živi raseljeno srpsko stanovništvo. Problem povratka su i radna
mjesta u propalim firmama. Prvih pet povratnika su članovi Poglavarstva, koji su 7. srpnja 1997.
godine dobili povratničke kartone od civilne uprave UNTAES-a i idućih četiri do pet mjeseci bili
podstanari, jer su u njihovim kućama živjele raseljene obitelji. Upornim pregovorima s civilnom
upravom UNTAES-a i „krajinske vlasti“, na pojedina radna mjesta u policiji, carini, školstvu, vrtiću,
kulturi, državnim službama i poduzećima postavljaju se osobe u nacionalnom omjeru prema popisu
stanovništva od 1991. godine. Većina rukovodećeg kadra „krajinske vlasti“ već je ranije sebi osigu-
rala položaje u Srbiji, tj. SR Jugoslaviji. Za njima postupno odlaze i druge raseljene obitelji, neki u
Srbiju, a neki u Republiku Hrvatsku i u svoje kuće. Završetkom poljoprivredne sezone 1997. godine,
a prodajom žitarica i grožđa, te gašenjem radnih mjesta u propalim firmama: „Iteks“, „Razvitak“,
„Agrokomerc“, „Borovo“, dolazi do postupnog iseljavanja raseljenih obitelji.
U Iloku i Mohovu razmjena stanovništva odvija se od početka školske 1997./98. godine. U
Šarengradu i Bapskoj povratak počinje u proljeće 1998. godine. Do konca 1997. godine vratilo se na
područje Grada 150 obitelji i oko 380 osoba. Suočeni s mnogim problemima, trebali smo raditi na:
komunalnim poslovima, elektrifikaciji, uvođenju plina, pokretanju gospodarstva, zdravstva, školstva,
sporta i svega drugog što omogućuje normalan život stanovništva i grada.

159
 ZAHVALE

Nakon petomjesečne blokade Iloka i susjednih naselja, većina stanovništva odlazi u progonstvo.
Pet mjeseci pripadnici policije i Zbora narodne garde branili su Ilok s naseljima. Svojom hrabrosti
istakli su se mladići od 18 do 25 godina. I nakon progonstva sudjelovali su u obrani slobodnog dijela
Republike Hrvatske, kao i u oslobađanju okupiranog teritorija. Obiteljima poginulih branitelja i
civilnim žrtvama iskrena sućut.
Broj prognanog stanovništva s okupiranog dijela je iz Hrvatske oko 300.000 te s područja Bosne
i Hercegovine oko 200.000. Većinu troškova smještaja snosi Vlada Republike Hrvatske, a djelomično
i humanitarne organizacije Hrvatskog Crvenog križa, Caritasa i drugi. Pomoć iločkim prognanicima
pruža vukovarski Crveni križ, Franjevačka provincija Zagreb, te mnogi gradovi iz: Italije, Austrije-
Lieboch, Belgije-Diest, Njemačke Nüenberga, Nünkirchena i drugi. Svekoliku pomoć pružili su i
pripadnici Kluba Iločana u Zagrebu, pronalazeći mogućnost zaposlenja i kulturnog djelovanja.
U tom smislu možemo istaknuti pomoćnicu ministra za kulturu mr. sc. Branku Šulc, dr. Rado-
slava Katičića, Antu Pavičića prof., Vlatku Knežević dipl. ing., učiteljicu Ružicu Žemberik, Matu
Žemberika dipl. eoc., Tomislava Supeka dipl oec., Marinu Grgić dipl. inž. arhitekture, Herminu
Engelbrecht-Šarić pravnicu, fra. Ferdu Posaveca, fra. Flavijana Šolca, te humanitarce Magdalenu
Paar, Gerharda Hubera, Otta Pexa. Svima-hvala!
Od predstavnika aktualne vlasti s kojima smo surađivali izdvajam: Vladimira Šeksa, predsjed-
nika Sabora, Vesnu Škare-Ožbolt, zamjenicu predsjednika ureda za mirnu reintegraciju, Ivana Vrkića,
predsjednika ureda za mirnu reintegraciju, dr. Jure Radića, potpredsjednika vlade i ministra razvitka
i obnove, dr. Slobodana Langa, savjetnika predsjednika države za humanitarna pitanja, te Branka
Čulo, zamjenika Slobodana Langa. Iskrena zahvala!
Iskrena zahvala najodgovornijim osobama UNTAES-a za mirnu reintegraciju Hrvatskog Podu-
navlja: generalu Jaquesu Paulu Kleinu, Wiliamu Walkeru prijelaznim upraviteljima UNTAES-a, te
njihovom zamjeniku Souren Seraydarianu. Iskrena zahvala svakodnevnom suradniku Anatoliy
Olyniku, Ukrajincu, privremenom upravitelju u mirnoj reintegraciji za područje grada Iloka i općina:
Nijemci, Tovarnik i Lovas. Zahvala i Peteru Galbraithu, veleposlaniku SAD u R. Hrvatskoj.
Zahvaljujem se i mješovitoj policiji u procesu mirne reintegracije i zapovjedniku Jozi Tokiću.
Zahvaljujem se Vlatku Čobankoviću, predsjedniku Gradskog vijeća u dva mandata te svim članovima
Vijeća i Poglavarstva grada Iloka u donošenju odluka.

160
 THANKS

After a five-month blockade of Ilok and neighboring settlements, most of the population goes
into exile. For five months, members of the police and the National Guard defended Ilok and its
settlements. Young men aged 18 to 25 stood out for their courage. Even after the exile, they partici-
pated in the defense of the free part of the Republic of Croatia, as well as in the liberation of the
occupied territory.
Our sincere condolences to the families of the killed veterans and the civilian victims. The
number of displaced people from the occupied part is: from Croatia about 300,000 and from the
territory of Bosnia and Herzegovina about 200,000. Most of the accommodation costs are borne by
the Government of the Republic of Croatia, and partly by the humanitarian organizations of the
Croatian Red Cross, Caritas and others. Assistance to Ilok refugees is provided by the Vukovar Red
Cross, the Franciscan Province of Zagreb, and many cities from: Italy, Austria-Lieboch, Belgium-
Diest, Germany Nüenberg, Nünkirchen and others. Members of the Iločan Club in Zagreb also
provided all possible assistance, finding opportunities for employment and cultural activities.
In this sense, wecan highlight the Assistant Minister of Culture, M.Sc. sc. Branka Šulc, dr.
Radoslav Katičić, Ante Pavičić prof., Vlatka Knežević dipl. ing., teacher Ružica Žemberik, Mato
Žemberika dipl. eoc., Tomislava Supeka dipl. oec., Marina Grgić dipl. eng. of Architecture, Hermina
Engelbrecht-Šarić Lawyer, fra. Ferdo Posavec, fra. Flavian Šolc, and humani tarians Magdalena Paar,
Gerhard Huber, Otto Pex. Thank you all!
Among the representatives of the current government with whom we cooperated are: Vladimir
Šeks, Speaker of Parliament, Vesna Škare-Ožbolt, Deputy President of the Office for Peaceful
Reintegration, Ivan Vrkić, President of the Office for Peaceful Reintegration, Dr. Jure Radić, Deputy
Prime Minister and Minister of Development and Reconstruction, Dr. Slobodan Lang, Advisor to the
President for Humanitarian Affairs, and Branko Čulo, Deputy Slobodan Lang. Sincere thanks!
Sincere thanks to the most responsible persons of UNTAES for the peaceful reintegration of
the Croatian Danube region: General Jaques Paul Klein, William Walker to the UNTAES Interim
Administrators, and their Deputy Souren Seraydarian. Sincere thanks to daily associate Anatoliy
Olynik, Ukrainian, temporary administrator inpeaceful reintegration for the area of the city of Ilok
and municipalities: Nijemci, Tovarnik and Lovas. Thanks also to Peter Galbraith, US Ambassador to
the Republic of Croatia. I woul dalso like to thank the mixed police in the process of peaceful
reintegration and Commander Jozo Tokić. I would like to thank Vlatko Čobanković, President of the
City Council for two terms, and all members of the Counciland the City of Ilok in making decisions.

161
Stipan Kraljević

O AUTORU

Rođen sam 8. siječnja 1937. godine u selu Mokro, Široki

Brijeg, Bosna i Hercegovina. Roditelji: otac Marko (1897.-
1980. godine) i majka Iva rođena Ćužić (1896.-1979. godine).
Peteročlana obitelj doselila se u Ilok 1941. godine. U jesen
1945. godine, obitelj je prisilno vraćena u Mokro, te se 1947.
godine ponovno vraća u Ilok. Prvi razred osnovne škole
završio sam u Iloku, a drugi i treći u Mokrom. Ostale razrede
sedmogodišnje škole završio sam u Iloku. Petogodišnju
Realnu gimnaziju završio sam u Bačkoj Palanci od 1951. do
1956. godine. Živjeli smo u Iloku na Staroj ciglani bb. Pješice
Br. 1. Stipan Kraljević, dipl. ing. agr.
sam išao do skele koja je prevozila preko Dunava, a zatim 1996. g.
pješice nastavio do škole.
Poljoprivredni fakultet u Zagrebu završio sam 1961. godine uz stipendiju Poljoprivrednog
dobra „Fruška Gora“ Ilok. Pripravnički staž odradio sam u Radnoj jedinici „Mohovo“, u trajanju od
tri mjeseca, kada odlazim na odsluženje vojnog roka, jedanaest mjeseci. Od 21. kolovoza 1962. go-
dine do konca 1963. godine sam rukovoditelj Poslovne jedinice „Dunavka“ Pajzoš. Od 1964. godine
sam zamjenik voditelja vinogradarstva u „Fruškoj Gori“ Ilok. Na raspisani natječaj Poljoprivredne
škole Ilok, primljen sam 27. kolovoza 1966. godine za v. d. direktora. Te godine, škola s dvogodišnjeg
prelazi na četverogodišnje obrazovanje. Na Tehnikumu, u zgradi Poljoprivredne škole bilo je i
odjeljenje Škole učenika u privredi. U zgradi osnovne škole bio je smješten jedan razred Gimnazije
Vukovar. Đački dom je u sastavu Poljoprivredne škole.
U proljeće 1967. godine Općinska skupština Vukovar imenuje me za v. d. direktora u osnivanju
Srednjoškolskog centra, koji počinje s radom u školskoj 1967./68. godini. Srednjoškolski centar
„Boris Kidrič“ čine: Poljoprivredna tehnička škola Ilok vinogradarsko voćarski smjer, Gimnazija i
Škola učenika u privredi. Godine 1968. položio sam i pedagoške predmete potrebne za rad u nastavi.
Do konca školske 1972./73. godine bio sam ravnatelj i profesor s pet sati tjedne nastave. U to vrijeme
u SŠC je bilo oko 560 učenika. Došlo je do promjene u školstvu i nastao je COUO „Edvard Kardelj“,
Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje „Vukovar“ u Borovu, R.J. Ilok. U Radnoj Jedinici Ilok je
Poljoprivredno usmjerenje smjer: voćar-vinogradar-vinar. Od 1973. godine nakon isteka mandata za
ravnatelja, radim u Centru na mjestu profesora stručnih predmeta: Poljoprivredno strojarstvo,
Ratarstvo i Zaštita bilja. Uz rad u školi bio sam angažiran i u kulturnom životu grada. U 1970. i 1971.
godini bio sam odbornik Skupštine općine Vukovar.
U vrijeme Hrvatskog proljeća jedan dio profesora Centra je sudjelovao u „masovnom pokretu“ i
članstvu Matice hrvatske. Općinska i Gradska organizacija SKJ/SKH vršila je svakodnevni pritisak
na pojedine profesore i mene kao direktora, tražeći ostavke. Višenacionalni kolektiv, kao i svi profe-
sori, jednoglasno su odbijali političke pritiske.
Od 27. kolovoza 1990. godine sam član Izvršnog vijeća Gradske zajednice Ilok. Bio sam u
delegaciji i sudjelovao u pregovorima s predstavnicima JNA u Bačkoj Palanci i Šidu početkom listo-
pada 1991. godine. U Centru za odgoj i usmjereno obrazovanje „Vukovar“ u Borovu, R. J. Ilok radio
sam do protjerivanja Iločana 17. listopada 1991. godine. Vrijeme progonstva moja obitelj je provela

163
u Zagrebu u privatnom smještaju. Član sam Kluba Iločana u Zagrebu, predsjednik prve Zajednice
prognanika osnovane u Zagrebu u siječnju 1992. godine i sudionik humanitarnih organizacija za po-
moć prognanicima. Koncem 1991. godine počinjem s radom u Poljoprivrednoj školi, Đure Prejca 2.
Dubrava, Zagreb gdje ostajem do lipnja 1993. godine. U organizaciji Ogranka Matice hrvatske Ilok,
Zagreb-Ilok, Muzeja grada Iloka, Zagreb-Ilok, Zavičajnog kluba žitelja grada Iloka i okolice, Zagreb:
Održani su Dani Iloka u Zagrebu od 21. do 24. listopada 1992. godine i Okrugli stol „Ilok hrvatskoj
kulturi“. Izlagao sam rad: Uz godišnjicu stradanja pučanstva Iločkog kraja 1991.-1992. godine.
Od 1. srpnja 1993. godine do 2001. godine u dva mandata sam gradonačelnik Grada Iloka.
Često sam sudjelovao u radio i televizijskim emisijama, dao mnogobrojne novinske intervjue:
Iločkom listu, Večernjem listu, Novostima, Glasu Slavonije, Vjesniku, Glasu Koncila i drugima,
govorio o progonstvu i povratku u Ilok, Bapsku, Šarengrad i Mohovo, navodio rješavanje zatečenih
problema, te planove, za rad i razvitak Grada Iloka. Izlagao sam na Znanstvenom skupu: Smjernice
razvitka poljoprivrede zapadnog Srijema na pragu novog milenija, održanom povodom obilježavanja
100. obljetnice Vinogradarske-poljoprivredne škole u Iloku 1999. godine. Nakon 40 godina radnog
staža, odlazim u mirovinu 2001. godine. Svih tih godina, poslije radnog vremena bio sam angažiram
i na vlastitom gospodarstvu.

164
Ružica Černi

PRIZNANJA

Gospodinu Stipanu Kraljeviću dodijeljena su sljedeća priznanja:

1. Spomen medalja „Vukovar“ dodjeljuje se: fizičkim osobama za djelatno sudjelovanje u obrani
Istočne Slavonije, Zapadnog Srijema i Baranje. I onima koji su djelatno i svrhovito doprinijeli
mirnoj reintegraciji Hrvatskog Podunavlja u ustavno pravni poredak države Hrvatske.
Odluku o Spomen medalji „Vukovar“ je donio predsjednik Republike Hrvatske, objavljena je u
Narodnim novinama 16. siječnja 1998. godine.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman uručio Stipanu Kraljeviću Spomen medalju
„Vukovar“ u Iloku 18. rujna 1998. godine.

Br. 19. Spomen medalja „Vukovar“ Br. 18. Spomen medalja za djelatan doprinos mirnoj
reintegraciji Hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak
Republike Hrvatske, Zagreb 1999. g.

2. Odlukom Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana na temelju članka 98. Ustava Republike
Hrvatske i Odluke o ustanovljenju Spomen medalje za djelatan doprinos mirnoj reintegraciji
Hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske odlikovan je Stipan Kralje-
vić Spomen medaljom „Vukovar“.
U Zagrebu, 8. travanj 1999. godine, Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

165
3. Zajednica povratnika Hrvatske, 1993.-2003., dodjeljuje Priznanje u povodu 10. obljetnice Stipanu
Kraljeviću za izuzetan doprinos u radu Zajednice povratnika Hrvatske i njenih podružnica u
najtežim trenucima hrvatske povijesti, Domovinskog rata, progonstva i povratka.
Osijek, 21. ožujka 2003. g. Tajnik Branko Pek, Predsjednik Josip Kompanović

Br. 20. Zajednica povratnika Hrvatske dodjeljuje Br. 21. Zajednica povratnika Hrvatske, Podružnica
Priznanje Stipanu Kraljeviću, Osijek, 2003. g. Vukovarsko-srijemske županije dodjeljuje Priznanje
Stipanu Kraljeviću, Vukovar, 2011. g.

4. Zajednica povratnika Hrvatske Podružnica Vukovarsko-srijemske županije dodjeljuje Priznanje

povodom 20. godišnjice progonstva s vukovarskog područja Stipanu Kraljeviću, za uspješno orga-
niziranje rada lokalne samouprave u Gradu Iloku. Vukovar, 11. studenog 2011. godine. Predsjed-
nik Upravnog odbora Zajednice povratnika županije Vukovarsko-srijemske Dragutin Glasnović.

5. Republika Hrvatska, Županija Vukovarsko-srijemska, Grad Ilok, Gradsko vijeće grada Iloka, na
4. sjednici održanoj 29. rujna 2009. godine u Iloku, dodjeljuje Zahvalnicu grada Iloka Stipanu
Kraljević za svekoliki doprinos u povratku i obnovi, prilikom obnašanja dužnosti gradonačelnika
Grada Iloka u dva mandata.
U Iloku, 23. listopada 2009. godine, Predsjednik Gradskog vijeća Vlado Rotim, Gradonačelnik
Miroslav Janić, dipl. krim.

166
 Br. 22. Grad Ilok, Gradsko vijeće grada Iloka Br. 23. Hrvatsko društvo Dramskih umjetnika
dodjeljuje Zahvalnicu grada Iloka Stipanu Kraljeviću, Vukovarsko-srijemska županija dodjeljuje Zahvalnicu
Ilok 2009. g. Stipanu Kraljeviću za doprinos „Festivalu glumca“,
Vinkovci, 2003. g.

6. „Festival glumca“, Hrvatsko društvo Dramskih umjetnika Vukovarsko-srijemska županija (dodje-

ljuje) Zahvalnicu Stipanu Kraljeviću za doprinos „Festivalu glumca“
Vinkovci 14. svibnja 2003. godine. Zvonimir Torjanac predsjednik Festivalskog odbora.

7. Na 3. sjednici Gradskog vijeća Grada Iloka, 12. listopada 2021. godine, jednoglasno je usvojen
prijedlog za donošenje Odluke o dodjeli javnih priznanja Grada Iloka.
Plaketu Grada Iloka za životno djelo uz medalju i novčanu nagradu dobio je Stipan Kraljević za
svekoliki doprinos u stručnom i političkom životu za razvoj grada Iloka. Priznanje je uručeno na
svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana Grada 22. listopada 2021. godine. U potpisu:
Predsjednica Gradskog vijeća Renata Banožić, mag.oec.

167
 Br. 47. Plaketa i medalja Grada Iloka Stipanu Kraljeviću za životno djelo 2021. g.

Stipan Kraljević, dipl. inž. svjedok je o protjerivanju stanovnika Iloka, Bapske, Šarengrada i
Mohova, na Međunarodnom sudu za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja Međuna-
rodnog prava počinjena na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. godine.
Bio je u dva navrata u Haagu 23.-29. kolovoza 2003. godine i 1.-4. lipnja 2013. godine.
Svjedočio je i videolinkom iz Osijeka 22. i 23. kolovoza 2018. godine.

Iz mnogobrojne osobne foto dokumentacije Stipana Kraljevića, te poklonjenih protokolarnih

slika Muzeju grada Iloka, načinjen je izbor.
U Muzeju grada Iloka u Kulturno-povijesnom odjelu i Zbirci fotografija pohranjeni su foto
albumi slika, koje je snimio Mato Batorović od 1993. do 2001. godine.
Navedene fotografije dokumentarno upotpunjuju autorove podatke i događaje u Zapisima
gradonačelnika grada Iloka…
U rukopisnoj arhivskoj građi Muzeja grada Iloka, pohranjeni su od 2010. godine, rokovnici i
notesi, tj. dnevnici, koje je svakodnevno vodio Stipan Kraljević, gradonačelnik grada Iloka u
progonstvu i po povratku. Prvi zapis je uveden 4. kolovoza 1993. godine. Rukopisni zapisi su uredni
i pregledni, a rečenice jasne. U takvom obliku zapisi su dostupni za istraživanja.

168
 BIBLIOGRAFIJA

- Stipan Kraljević, Progonstvo Iloka, Zagreb 26. siječnja 1992. g. skripta ispis
- Stipan Kraljević, Posljedice rata 1991./92. godine na području Iloka i okolice, Zbornik Muzeja
grada Iloka 1992., Izdavač Muzej grada Iloka u Zagrebu i Ogranak Matice hrvatske Ilok-Zagreb,
Zagreb,1993. g., 97-110.
- Stipan Kraljević, Mato Batorović, Ilok u okruženju, izlazak u konvoju, Iločani u progonstvu, Socio-
logija sela broj 31. Zagreb, 1993. g., 183-194.
- Stipan Kraljević, Iločki kraj u Domovinskom ratu, Grupa autora: Grad Ilok Bapska, Mohovo i
Šarengrad, Izdavač Gradsko poglavarstvo Ilok u Zagrebu, Zagreb, 1994. g., 61.-67.
- Stipan Kraljević, dipl. inž., prvi gradonačelnik od povratka, Grad Ilok 1997.-2001. godine, 1. Iločki
zbornik, Zbornik radova Ogranka Matice hrvatske u Iloku, Godina I, broj 1. 2009. Ogranak Matice
hrvatske Ilok, Vinkovci, 2009., 59- 117.
- Stipan Kraljević, Obuhvatnija briga za prognanike, Iločki list, List nastao u progonstvu, Godina I.
broj 5. Vinkovci, kolovoz 1994. g., 2.
- Stipan Kraljević, Žrtve rata za grad Ilok, Iločki list, List nastao u progonstvu, Godina I. broj 8.
Vinkovci, studeni 1994. g., 7.
- Stipan Kraljević, Čestitka iločkog gradonačelnika predsjedniku Tuđmanu za oslobođenje zapadne
Slavonije. Svima je u interesu mirna reintegracija, Iločki list, Vinkovci, Godina II. Broj 14, svibanj
1995. g., 1.
- Stipan Kraljević, dipl. inž. gradonačelnik: Županija Vukovarsko-srijemska, Grad Ilok, Zagreb, 21.
listopada 1995. godine: Izvješće gradonačelnika na svečanoj sjednici Gradskog vijeća, Iločki list,
Vinkovci, Godina II., broj 20. studeni 1995. g., 2.
- Stipan Kraljević, dipl.inž. gradonačelnik grada Iloka: Županija Vukovarsko-srijemska, Grad Ilok,
Gradsko poglavarstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72/IV, 8. siječnja 1997. godine: Prijelaznom
upravitelju za Istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem gospodinu J. P. Kleinu, Vukovar, Stožer
UNTAES-a, Iločki list, Vinkovci, Godina IV., broj 34. siječanj 1997., 5.
- Stipan Kraljević, Ivan Juroš: Površine pod vinogradima na području Iloka, stanje nasada i prerad-
benih kapaciteta i planovi razvitka poslije integracije. Urednik Ferdo Bašić. Izdavač Kugler, 59-
65.

169
 IZVORI

ARHIVSKI IZVORI:
Muzej grada Iloka, Kulturno-povijesni odjel, Arhivska kutija 73 i 74, Zapisi gradonačelnika grada
Iloka Stipana Kraljevića 1993.-2001. godine
Muzej grada Iloka, Kulturno povijesni odjel, Zbirka fotografija. Albumi 1996.-2006.

PERIODIKA:
"Prognanici i izbjeglice u župi Novo Virje", Podravski zvonici, Župni ured Virje, 1995.
Iločki list, god. 1994.-2002. (I.-IX.)

INTERNETSKI IZVORI:
a) www.narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1996_09_10_66. html.
- Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Sporazuma o normalizaciji odnosa između
Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije (26.9.1996.), (pristup 20.8.2021.)
b) www.narodne-novine.nn.hr/clanci/službeni/1998_01_7_107.html.
- Odluka o dodjeli Povelje zahvalnosti (15. 1. 1998.), (pristup 20.8.2021.)
c) www.narodne-novine.nn.hr/clanci/službeni/1999_05_42_830.html
- Odluka o odlikovanju Spomen medaljom Vukovar državnih i crkvenih dostojnika, službenika
Vlade Republike Hrvatske, ministarstava, županijskih, gradskih i općinskih vlasti, djelatnika
medija i povratnika (3.5.1999.), (pristup 20.8.2021.)

170
 FOTOGRAFIJE

- Fotografije vlasništvo Stipana Kraljevića:

Br. 1. Stipan Kraljević 1996. g.
Br. 2. Gradonačelnik u uredu Zagreb listopad 1996. g.
Br. 3. Kapelica sv. Ivana Nepomuka na tržnici 15. svibnja 1997. g.
Br. 4. Dolazak u Ilok u pratnji UNTAES-a, 15. svibnja 1997. g.
Br. 5. U pratnji UNTAES-a prošli kroz Šarengrad 15. svibnja 1997. g.
Br. 6. Oproštajna sjednica Prvog saziva Gradskog vijeća grada Iloka, Zagreb, Boćarski dom, 29.
travnja 1997. g.
Br. 7. Otvaranje ureda Poglavarstva u Iloku 24. lipnja 1997. g.
Br. 8. Susret s vjernicima koji su ostali u Iloku 24. lipnja 1997. g.
Br. 9. Na Kapistranovo u Iloku 23. listopada 1997. g.
Br. 10. Delegacija HDZ na konferenciji za tisak u Vukovaru 31. ožujka 1997. g.
Br. 11. Restoran „Dunav“ 16. travnja 1998. g.
Br. 12. Gradnja Naselja za starije i nemoćne osobe, Ilok 1998. g.
Br. 13. Završni radovi u kuhinji Naselja za stare i nemoćne 1998. g.
Br. 14. Predsjednik dr. Franjo Tuđman u Iloku, šetnja Starim gradom, 19. rujna 1998. g.
Br. 15. Predsjedniku dr. Franji Tuđmanu darovan grb grada Iloka 18. rujna 1998. g.
Br. 16. 100. obljetnica Poljoprivredne škole u Iloku 22. listopada 1999. g.
Br. 17. Predsjednik Stjepan Mesić i Stipan Kraljević, Stari podrum Vinkovo 2001. g.
Br. 18. Spomen medalja za djelatan doprinos mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja u ustavno-
pravni poredak Republike Hrvatske, Zagreb, 1999. g.
Br. 19. Spomen medalja „Vukovar“
Br. 20. Zajednica povratnika Hrvatske dodjeljuje Priznanje Stipanu Kraljeviću, Osijek, 2003. g.
Br. 21. Zajednica povratnika Hrvatske, Podružnica Vukovarsko-srijemske županije dodjeljuje
Priznanje Stipanu Kraljeviću, Vukovar, 2011. g.
Br. 22. Grad Ilok, Gradsko vijeće grada Iloka dodjeljuje Zahvalnicu grada Iloka Stipanu Kralje-
viću, Ilok 2009. g.
Br. 23. Hrvatsko društvo Dramskih umjetnika Vukovarsko-srijemska županija dodjeljuje Zahval-
nicu Stipanu Kraljeviću za doprinos „Festivalu glumca“, Vinkovci, 2003. g.
Br. 24. UNTAES, Vozačka iskaznica VU-497 A, 1997. g.
Br. 25. Dr. Franjo Tuđman na Principovcu 1998. g.
Br. 26. Dr. Franjo Tuđman izlazi iz Starog podruma, Ilok, 1998. g.
Br. 27. Margaret Thatcher razgleda crkvu
Br. 28. Otvorenje Doma za stare i nemoćne 2002. g.
Br. 29. Otvorenje Doma za stare i nemoćne 2002. g.
Br. 30. „Iločka berba grožđa“ u dvorištu Dvorca 1997. g.

171
 Br. 31. U samostanu Željko Đerđ, ?, Stipan Kraljević, Ivica Vrkić i Anatoliy Oliynyk 13. svibnja
1997. g.
Br. 32. Ekipa Gradskog odbora HDZ Ilok, 12. rujna 1998. g.
Br. 33. Obitelj Kraljević kod kuće: Stipan, Dubravka i Božica, i prijatelji Đurđa i Anton Lulić 16.
ožujka 2003. g.
Br. 34. Proslava povodom pokrivanja prvog obnovljenog krova kod Pere Đakovića u Šarengradu,
lipanj 1998. g.
Br. 35. Načelnici i gradonačelnici u Stadtschlainingu 30. srpnja 1997. g.
Br. 36. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman uručio Stipanu Kraljeviću Spomen
medalju „Vukovar“
Br. 37. „Dani Iloka u Zagrebu“, susret s prognanicima 23. studenoga 1993. g.
Br. 38. Trsat, proslava sv. Ivana Kapistrana, sv. Misa u crkvi sv. Majke Trsatske 23. listopada
1994. g.: Stipan Kraljević, o. Flavijan Šolc i gradonačelnik grada Rijeke Slavko Linić
Br. 39. Kapistranovo u Zagrebu 1995. g., Trnjanska broj 1.
Br. 40. Posjet prognanicima u Njivicama 1997. g.
Br. 41. S prijateljima iz Liebocha u Iloku 15. studenoga 1997. g.
Br. 42. Humanitarci grada Diesta u Mohovu 23. lipnja 1998. g.
Br. 43. Alois Pignitter i Stipan Kraljević, Medveja 1995. g.
Br. 44. Obitelj Novosel, Lulić i Kraljević u Zagrebu 1997. g.
Br. 45. Potpredsjednik Vlade dr. Ivica Kostović i Zajednica prognanika Hrvatske, Zagreb, 17.
travnja 1997. g.
Br. 46. Pozivnica povodom Dana Državnosti 1997. g.
Br. 47. Plaketa i medalja Grada Iloka Stipanu Kraljeviću za životno djelo 2021. g.
Br. 48. Istočna Hrvatska. Ilok, Bapska, Šarengrad i Mohovo

- Fotografije Muzeja grada Iloka, Kulturno povijesni odjel, Zbirka fotografija. Albumi.
Br. 49. Lovran, obilazak prognanika 11. rujna 1996. g.
Br. 50. U Lovranu, Vinko Bakula, fra. Flavijan Šolc, Stipan Kraljević, 1996. g.
Br. 51. Ispred „Peharčeka“ 1996. g.
Br. 52. Ploča s nazivom škole.
Br. 53. Bista Adolfa Jakšića u parku 4. studenoga 1997. g.
Br. 54. Publika na 30. „Iločkoj berbi grožđa“ 1997. g.
Br. 55. Križ u Bapskoj, 13. travnja 1998. g.
Br. 56. Radovi na kapelici sv. Ivana Nepomuka 15. listopada 1998. g.
Br. 57. Šarengrad, 1998. g.
Br. 58. Mohovo, crkva sv. Nikole Tavelića 27. kolovoza 1998. g.
Br. 59. Srušena kuća u Šarengradu snimljeno 21. studeni 1998. g.
Br. 60. Osnovna škola u Šarengradu 1998. g.
Br. 61. Sječa i oblikovanje drveća, ožujak 1998. g.

172
Br. 62. „Razvitak“, 20. srpnja 1998. g.
Br. 63. Margaret Thatcher i Stipan Kraljević u Iloku. MGI-11032
Br. 64. U samostanskoj blagovaonici u Iloku. MGI-11034
Br. 65. Dr. Franjo Tuđman i Joško Morić na granici. MGI-11033
Br. 66. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman u Iloku. MGI-11035
Br. 67. Rukopisni zapis Stipana Kraljevića 6. kolovoza 1993. g.
Br. 68. Rukopisni zapis Stipana Kraljevića, 2. 2. 1994. g.
Br. 69. Zgrada Poglavarstva prije obnove 19. 6. 1999. g.
Br. 70. Obnova zgrade Poglavarstva 13. listopada 1999. g.
Br. 71. Šarengrad, 1999. g.
Br. 72. Bapska, crkva Blažene Djevice Marije na groblju 1999. g.
Br. 73. 100. obljetnica Poljoprivredne škole: Stipan Kraljević, Mijo Herceg, Vlatka Knežević
22. 10. 1999. g.
Br. 74. Mrtvačnica na groblju u Bapskoj, 16. siječnja 2001. g.
Br. 75. Bapska, otkrivanje spomen ploče 21. 3. 1999. g.
Br. 76. Bapska, spomen ploča 21. 3. 1999. g.
Br. 77. Otvorenje obnovljene zgrade Poglavarstva 21. 12. 1999. g.
Br. 78. Ilok, otvorenje Poglavarstva, Vesna Škare-Ožbolt 21. prosinca 1999. g.
Br. 79. Zdravstvena stanica Ilok 1. 12. 1999. g.
Br. 80. Otvorenje Zdravstvene stanice Ilok
Br. 81. Otkrivanje naziva Ulice dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, Ankica
Tuđman 18. rujna 2000. g.
Br. 82. Ivan Juroš i Stjepan Mesić 22. 1. 2001. g.
Br. 83. Kapelica sv. Ivana Nepomuka u Šarengradu i o. Budimir Cvitković 2001. g.
Br. 84. Spomenik poginulim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata u Iloku
Br. 85. Spomen obilježje u Šarengradu
Br. 86. Spomen obilježje u Bapskoj
Br. 87. Spomen obilježje u Bapskoj na ulazu u naselje
Br. 88. Spomen obilježje u Mohovu
Br. 89. Spomen obilježje mjesta masovne grobnice žrtava Domovinskog rata na mjesnom groblju
u Mohovu

173
 STIPAN KRALJEVIĆ

STIPAN KRALJEVIĆ ― ZAPISI GRADONAČELNIKA GRADA ILOKA OD 1993. DO 2001. GODINE

ZAPISI
GRADONAČELNIKA GRADA ILOKA
OD 1993. DO 2001. GODINE

ISBN: 978-953-8072-25-3

Ilok, 2021.