Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 3

STRANAC Albert Kami

Filozofija egzistencijalizma

Monoloski roman (ispovedan u prvom licu)

Egzistencijalisticki roman ??

Egzistencijalisticka filozofija (Centralna ideja da ni univerzum ni covekova egzistencija


nemaju vise znacenje niti postoji racionalni poredk prema tome ljudski zivot nema neku
svrhu, svodi se na puko fizicko postojanje, egzistenciju. Ne postoji visi smisao, radjamo se,
zivimo i umiremo i to je to, i naravno ne postoji bog koji bi osmislio univerzum i ljudski zivot i
zivot posle smrti.)
Merso se ponasa kao da ima ovakav pogled na svet medjutim filozofija egzistencijalizma je
dosta sira tako da se ovaj roman fokusira na FILOZOFIJU APSURDA

Ne postoji dublje razmisljanje iako se u njegovom zivotu odvijaju velike i potresne stvari,
medjutim on stvarima pristupa na drugaciji i “cudan” nacin (koji je cudan za uobicajeno
shvatanje coveka i njegovog smisla)

Obuhvata i polje istine,(nakon romantizma) dolazi do problematizovanja ideje tragicne


pozicije coveka u ovom svetu

MIT O SIZIFU !!!!!!


(gura kamen uz brdo kad god da dodje do vrha kamen bi pao niz bro, sizif bi se opet spustio
na podnozje brda i sve ispocetka)
Slika za psiholosku, moralnu i filozofsku projekciju zivota, svaki covek na ovom svetu je sizif,
po Kamijevoj filozofiji:
1. Zivot je apsurdan jer je tragicna i uzaludna stvar (jedina izvesnost u nasem zivotu je
smrt, kada se rodima nama je jedino osigurana smrt, dakle cemu ziveti? zasto ziveti
ako cemo umreti?). Kami postavlja pitanje KAKO ONDA ZIVETI AKO JE ZIVOT
TRAGICAN I UZALUDAN?
2. Tragicno stanje coveka (covek je razapet izmedju protivrecnosti), covek je razapet
izmedju zelje za opstim (nostalgija za apsolutom, odjek unutrasnjeg bica coveka)
covek zeli besmrtnost, covek zeli boga i razuma i njegova nemoc da shvati apsolut i
da shvati kako funkcionise ovaj svet. Zato je covek otudjen, usamljen i konacan.
Nametnuti okvir- ponavljanje (svaki dan je Mersou isti, i kad mu se desi nesto bitno
opet nema reakcije i svaki dan mu je isti kao prethodni). Zato covek ima osecaj
izgubljenosti - kao da je stranac u svom svetu.
3. Covek nije apsurdno bice, apsurd se nalazai na relaciji covek-svet, do apsurda dolazi
zbog covekove nostalgije za apsolutom i sveta kojim tim zahtevima nostalgije ne
odgovara.
4. Lucidnost- bistrina uma, bez shvatanja nesklada (apsurda) zivot je uzaludan i
tragican. Ukoliko shvatimo stanje i poziciju u kojoj se nalazimo mi ne zivimo tragican
zivot. Pred svakim covekom su dve mogucnosti: 1. da se covek pomiri sa
nesavrsenoscu sveta i da ne moze da dostigne apsolut, samim tim da zivot nema
smisla jer se zavrsava smrcu, jedina mogucnost je dakle samoubistvo. 2.
mogucnost je da se izabere POBUNA
5. Pobuna, treba sto duze ziveti, Sizif je zapravo srecan, nema pasivnosti, nema
prihvatanja apsurda, ne treba pristati na ocajanje, sve ono sto izaziva apsurd treba
da bude razlog nase pobune
6. Svest o sebi, sudbini i nepravdi- gordosti, sam Kami je nekada bio sluga ali je uspeo
da se uzdigne i postane jedan od najvecih knjizevnika. Sizif u ime sveti o sebi,
nepravde treba da gura sto jace taj kamen, mora da bude srecan zato sto je gord,
Kami je rekao da se apsurd moze prevazici prihvatanjem apsurda- nije toliko tacno
jer ako prihvatimo apsurd mozemo samo da ocajavamo. Po hriscanskom pogledu na
svet covek je stvoren za vecnost i besmrtnost (dakle kao da covek nije stvoren za
ovaj svet gde smo sada) i ima nostalgiju za apsolutnim, dakle nekada je to apsolutno
bilo blisko coveku. Prica o Adamu i Evi govori da je covek imao besmrtnost a zatim
da je pao i da se po kazni nalazi na ovom ogranicnom svetu i ovakvim okvirima, isto
kao sto je i sizif kaznjen od strane boga smrti i prognan u Had i stalno gura tu stenu.
Ali ovde dolazimo do interesantne postavke, covek bi trebao da sto radosnije gura taj
kamen i da zivi u uzaludnim okvirima i da iako se bavi uzaludnim stvarima, ali ne kao
sto je Kami mislio, zbog gordosti, vec zbog sveti o tome da je ovde u pitanju pravda a
ne nepravda kao sto kami kaze, jer smo upravo iz pravednih razloga baceni u ovaj
svet, zasluzili smo smrt iako smo stvoreni kao besmrti i kada budemo odsluzili kaznu
vraticemo se u apsolutni zivot i nostalgija za apsolutnim ce nestati, to je jedino
resenje filozofije apsurda.

Kami
Sta mogu da cinim ? Da se bunim, da budem revoltiran, da lucidno shvatim situaciju
Sta mogu da znam? Mogu da znam da je situacija u kojoj se nalazim situacija apsurda
Cemu mogu da se nadam? Sto duzem zivotu (ne bira samoubistvo kao izlaz)

Kako treba misliti


Sta mogu da cinim ? Mogu da se bunim protiv protiv pristajanja na ovaj svet (da se bunimo
protiv sebe, svojih mana, lose verzije sebe a zatim da se buni protiv svega onoga sto vuce
covekovu prirodu na dno)
Sta mogu da znam? Mogu da znam da postoji apsurd koji proizilazi iz toga sto je ovaj svet
coveku stran (opet se misli da je covek stvoren za neki drugi svet a ne ovaj)
Cemu mogu da se nadam? Vecnom zivotu

Kamen koji sizif gura takodje mozemo da protumacimo kao covekov odnos prema
obavezama a pad kamena se mozemo tumaciti i kao kraj zivota

Samoubistvo- priznaja poraza protiv zivota


Kada covek uspe da se izdigne iznad slike zivota kao uzasa, onda on postaje stranac za
sve druge (ostali ga nece razumeti)

Merso zeli da sto vise ljudi bude na njegovom pogubljenju i da usklicu mrznjom prema njemu
jer u tom trenutku on saoseca isusa, koji je docekan takodje sa mrznjom, Isus u tom
pogubljenju ostavlja trag i budi emocije u coveku

Trebamo imati snazan um, mi biramo da li cemo u zivotu pronaci nesto lepo
Ovo je roman toka svesti (sve sto se dogadja u romanu je zapravo svest glavnog lika)

Mersoov zivot se svodi na


1. indiferentnost (nista te ne dotice (za neku temu npr))
2. rezigniranost (opste osecanje apatije koje nicime nije uzrokovano)

Osudjen je jer je bio “bezosecajan”, tokom celog sudjenja bazirali su se na njegovom odnosu
prema majci (zasto ju je stavio u staracki dom, zasto nije hteo da je vidi pre sahtrane, zasto
na sahrani nije plakao), vrlo malo (skoro ne uopste) su se osvrtali na njegov zlocin. On vodi
zivot onakvog kakvog ga dozivljava i zbog toga je osudjen. Vidimo licemernost drustva (da li
moramo da placemo na sahrani??). Ali ukoliko bismo se svi ponasali kako zelimo onda bi
izbio haos u svetu.

You might also like