

(/)


Novice (/novice) D&K (/drustvo-i-kultura) Lupiga TV (/lupiga-tv)

Hiperlink (/hiperlink) Kolumne (/kolumne) Reportaže (/reportaze)

Intervju (/intervjui) Čitali smo (/knjige) Gledali smo (/filmovi)

 NOVICE

Tweetaj

LANA BOBIĆ
15. SRPNJA 2023. 

ZABRANA PRILASKA NE ZAUSTAVLJA FEMICID:

Nasilje nad ženama uvijek počinje suptilnim
mehanizmima
Ne sablažnjava me broj femicida. Ni kad je visok, ni kad je “nizak”, a visok je svaki koji je viši od nule. Naprosto
ih ni ne brojim. Nevažno. Ima nešto jezivo u ideji da nam veći broj femicida pomaže u dizanju vidljivosti
problema nasilja nad ženama i posljedično, u najgorim slučajevima, femicida. Iza svakog broja nalazi se žena,
njen kontekst, njena priča. To mi je važno, ona mi je važna. U pričama tih žena, nalazi se ono što smatram
jezivim. A to je činjenica da je femicid, posebice u intimnim partnerskim odnosima, najčešće moguće spriječiti.
Femicidi sinova nad majkama, kojih je prošle godine bilo jezivo previše, teže ih je spriječiti jer im prethodi
najčešće neprijavljeno nasilje. Majke u pravilu ne prijavljuju svoje sinove za nasilje i kriju ga. To je problematika
koju treba otvoriti i o kojoj moramo razgovarati. No u ovom tekstu govorit ćemo o nasilju i femicidu u intimnim
partnerskim odnosima jer se radi o ubojstvima koja se najčešće mogu predvidjeti i spriječiti. To su, naime,
slučajevi koji najčešće imaju povijest prijavljenog nasilja, kao što je slučaj i kod nedavnog femicida kraj
Varaždina, kada je muškarac s ozbiljnom poviješću intimnog partnerskog nasilja, sa svim indikatorima visokog
rizika i pod zaštitnim mjerama, sebe i ženu raznio bombom.

Ima skoro dvije godine da sam u članku za reci.hr (https://reci.hr/aktualno/politike/lana-bobic-premijeru-

plenkovicu-bas-vi-imate-svu-moc-zaustaviti-muskarce-da-ubijaju-zene/) demantirala izjavu premijera Andreja
Plenkovića, povodom jednog femicida, kada je izjavio da ne može spriječiti primitivce, divljake i kretene da rade
kaznena djela. Jer može. Ta njegova izjava izuzetno je opasna jer, osim što pokazuje da nema temeljna znanja
kojima kao čovjek na čelu Republike Hrvatske može raditi na suzbijanju nasilja nad ženama, on s te čelne
pozicije još i legitimira mit da se femicidi ne mogu sprječavati.

Mit je duboko ukorijenjen, zbog čega se femicid smatra incidentom. Često je počinitelj, prema domaćim
prečesto krajnje neodgovornim medijima, neki inače drag susjed, dobar kolega, koji eto odjednom pukne i ubije
ženu. Možemo drugarice i ja kao papige ili kako nas neki vole zvati „histerične feministkinje“, ponavljati da
femicid nije incident, da se ne događa u vakuumu, već je najčešće fatalni ishod kontinuiranog nasilja. Džaba,
mit se ukorijenio.

To je ono što je jezivo. Ne. Ne desi se. Femicidu u intimnom partnerskom odnosu prethodi kontinuum nasilja
kojeg žrtva trpi, a najčešće se događa kada odluči prestati trpjeti nasilje, odnosno kada odluči otići iz nasilne
veze. Počinitelj se ne odlučuje na ubojstvo jer gubi kontrolu nad sobom, nego zato što je izgubio kontrolu nad
njom. Time femicid prestajemo shvaćati kao zločin iz strasti i počinjemo razumijevati kao ono što on jest,
zločin iz mržnje, ma koliko on tvrdio da ju volio. Dok to ne usvojimo, možemo nastaviti brojati, ako nam te
brojke više uopće išta znače.

Onomad, prije skoro dvije godine, pobrojala sam i ključne poteze za borbu protiv nasilja nad ženama i femicida.
Premijer vjerojatno uz jutarnju kavu lista svoj Jutarnji (koji usput rečeno katastrofalno izvještava o slučajevima
nasilja), a ne reci.hr ili Lupigu, ali moje je da ponavljam dok netko, tko ima moć utjecati na (inače tragično loše i
s Istanbulskom konvencijom neusklađene) politike zaštite žena od nasilja „ne ubere“ sada već bazična znanja
iz tog područja.

Počinitelj se ne odlučuje na ubojstvo jer gubi kontrolu nad sobom, nego zato što je izgubio kontrolu nad

njom (FOTO: Facebook/ProsvjednaAkcijaPreuzimeteOdgovornostZaUbojstvaŽena)

Nasilje nad ženama je prije svega pitanje kontrole žena. Nije incident, nije djelo pijanih, duševno bolesnih,
siromašnih. Počinitelja nasilja ima u svim društvenim skupinama, a nasilje koriste kao sredstvo uspostavljanja
kontrole nad ženom. Na ubojstvo se, kako sam navela odlučuju kada izgube kontrolu nad ženom, zbog čega su
žene u najvećem riziku od nasilja onda kada ostave nasilnog partnera. Imajte to na umu kada sljedeći put
pitate zašto ne ode ili kada žrtvi nasilja ne kažete da naprosto ode, a bez da ste je prije toga uputili na stručno
savjetovalište koje s njom može razraditi sigurnosni plan. Strah za goli život itekako je utemeljen, iako ga žene
prema nizu istraživanja češće podcjenjuju nego preuveličavaju.

Koncept prisilne kontrole iznimno je važan, omogućava nam da nasilje razumijemo, namjesto da ga površno
klasificiramo. Oblici nasilja tek su manifestacija mehanizma nasilja, odnosno prisilne kontrole.

Sam pojam kuje višestruko nagrađivan sociolog i forenzički socijalni radnik Evan Stark. Definira je kao model
planskog, sustavnog i dugotrajnog emocionalnog, psihičkog i ekonomskog zlostavljanja koje žrtvu pretvara u
taoca zlostavljača. Prisilna kontrola je prepoznata kao bitan indikator fizičkog i seksualnog nasija i jedan od
ključnih indikatora femicida.

Od samih početaka rada sa ženama u skloništima i savjetovalištima, stručnjakinje slušaju svjedočanstva

žrtava o ponašanjima koja smatraju gorim od samih batina, a koja često ni same ne svrstavaju u nasilje jer
nema fizičke sile. Psiholozi su koristili pojam “prisilno uvjeravanje” i opisivali ga kao pranje mozga i slične
taktike kakve se koriste nad otetim ili zatočenim osobama, zarobljenicima rata ili kakve svodnici koriste nad
ženama u prostituciji. Putem tehnika koje se neočekivano izmjenjuju poput kazni i nagrada, izolacije, prijetnje,
nametanje trivijalnih zahtjeva, pokazivanje svemoći, degradacije, izazivanje slabosti i nemoći, povremenim
popuštanjima, etc. dolazi se do slamanja samosvijesti i otpora žrtve, promjenom percepcije i realnosti žrtve.
Odnosno, kako Stark navodi, “žrtva postaje zarobljena u nestvarnom svijetu koji je stvorio zlostavljač,
zarobljena u svijetu konfuzije, kontradikcije i straha”.

Usađivanje straha je temeljna tehnika prisilne kontrole. Strah je stvaran, točnije, postoji prijetnja da će se osobi
koju se kontrolira nešto loše dogoditi. Ponašanje nije povremeno, riječ je o planskom, ustaljenom,
svakodnevnom ponašanju. Nijedna nasilna veza nije počela šamarom. Nekad sve kreće takozvanim “love
bombingom” gdje se zaljubljivanje događa brzo, veza strelovito brzo postaje ozbiljna, on je obasipa svojom
ljubavlju, on je “taj”. Nekad ne. No nasilje uvijek kreće suptilnim mehanizmima prisilne kontrole.

U početku možda neće braniti da se viđate s obitelji i prijateljima, ali vas toliko voli da će od vas tražiti da sve
vrijeme provodite s njime, čime će vas polako početi izolirati. Izolacija služi kako bi vas lišio podrške okoline i
kako bi vam izlaz učinio što težim. Ljubomora, od manje ka većoj, služit će kao opravdanje njegovog nasilnog
ponašanja jer vi ste učinili nešto da izazovete njegovu ljubomoru. Makar poštaru rekli hvala na dostavljena
pisma, bit ćete optuženi za flert. Nadzor, mikronadzor, kontrola svakog vašeg koraka davat će vam do znanja
da je on sveprisutan što će uvećavati strah i smanjivati vašu psihičku moć u odnosu na njega, a rezultirati time
da ponašanje počnete modificirati kako slučajno ne bi napravile nešto “krivo”. Posramljivanje, degradacija služit
će mu za rušenje vašeg samopouzdanja.

U početku će to najčešće biti sitni suptilni komentari vezani uz vaš izgled, kuhanje, odgoj djece, rad … Neće se
libiti posramljivati vas i degradirati pred prijateljima i obitelji dok vas od njih skroz ne izolira, kasnije se to već
pretvara u otvorena vrijeđanja uslijed kojih se već osjećate u potpunosti nesposobnom, gubite
samopoštovanje. Izluđivanjem će se igrati vašim zdravim razumom, tvrdit će primjerice da se nešto što se
dogodilo zapravonije dogodilo. Ili će vam razmještati, skrivati stvari tvrdeći da ih nije ni vidio što će sve polako,
ali sigurno dovoditi do toga da počnete sumnjati u svoj zdrav razum. Deprivacija potreba još je jedna od
klasičnih tehnika, bilo da će vam uskraćivati lijekove, hranu, san u cilju smanjenja vaše psihičke moći …
 Posramljivanje, degradacija služit će mu za rušenje vašeg samopouzdanja (FOTO: Pixabay)

Nebrojeno puta sam od stručnjakinja koje rade sa žrtvama nasilja slušala o deprivaciji sna kao gotovo o
pravilu. Ako nemate dijete najčešće će zahtijevati od vas noću da razgovarate o vašim problemima ili nekom
recentnom incidentu. Ako imate malo dijete, vrlo lako moguće će buditi dijete noću kako bi vam brigom za
stalno probuđeno malo dijete uskratio san. Prijetnje su, također, uobičajen dio repertoara, bilo da prijeti da će
vam naškoditi ili ubiti vas, djecu, sebe, kućnog ljubimca, nešto što vam je važno. Prijetnje su kao i uhođenje
koje je često u odnosu, ali su nakon izlaska iz odnosa jedan od ključnih indikatora fatalnih ishoda nasilja i
razlog za najviši stupanj pripravnosti. Nažalost, naše institucije to često ne razumiju pa takva ponašanja
nastoje smiriti zabranom prilaska namjesto istražnim zatvorom. Seksualno nasilje je jednako tako najčešće dio
uobičajenog repertoara, a žene često ne razumiju da čak i kada pristanu na seks da ga umire, smire, podmire, i
dalje govorimo o seksualnom nasilju jer pristanak je uvjetovan strahom. Fizičko nasilje također može biti
tehnika prisilne kontrole, ukoliko je potrebno.

Stark u nizu primjera iz iskustva rada sa ženama navodi jedan nevjerojatno brutalan primjer koji je svakome
tko ne razumije prisilnu kontrolu gotovo neshvatljiv. Počinitelj je nakon što je žrtva pala u njegovu mrežu, na
početku braka, žrtvu brutalno prebio. Ona je tada na sebi imala jednu vestu. Inače se bavila sportom. Nakon što
ju je prebio, dolazio je na njene treninge/utakmice s tom vestom koju je nosila kada ju je pretukao. Ona bi se u
tom trenutku potpuno zaledila. Dok je okolina možda mislila kako je on brižan suprug koji brine da mu ženi
poslije utakmice ne bude hladno, ona je znala da joj on zapravo prijeti. Ako se ne bude ponašala kako on
smatra da se treba ponašati, ponovit će se ono što se desilo kada je bila u toj vesti. On više nije morao dići ruku
na nju, instalirao je strah do te mjere da ju je mogao kontrolirati i bez korištenja fizičkog nasilja.

Nijedno od ponašanja koja sam navela samo za sebe ne predstavlja prisilnu kontrolu, prisilna kontrola je
kombinacija različitih tehnika. Međutim brojna ponašanja nisam ni navela. Nemoguće je spomenuti sve tehnike
i sva ponašanja i u tome je specifičnost prisilne kontrole. Unatoč nekim osnovnim i učestalim, svaki slučaj će
se razlikovati ovisno o specifičnom kontekstu žrtve, počinitelja, njihove okoline i odnosa. Prednost koju
počinitelj ima je upravo to što dobro poznaje svoju žrtvu i s obzirom na to kreira tehnike. Cilj je penetrirati u
svaki siguran prostor kojeg ima, u njenu autonomiju i u potpunosti je kontrolirati.

Ono što je posebno komplicirano kod prisilne kontrole jest to što ona ne prestaje prekidom veze. Osim što je
žena u najvećem riziku od brutalizacije nasilja nakon raskida veze, postseparacijsko nasillje gotovo je pravilo
kod počinitelja prisilne kontrole. Postseparacijsko nasilje brutalno je ako su se u odnosu rodila djeca jer
počinitelj tada ne preže od instrumentalizacije djece u cilju daljnje kontrole nad partnericom. Ovo je posebno
brutalno kada to čini kroz institucije, što je recentno prepoznati problem kod korištenja koncepta otuđenja od
roditelja. Naime, kako nam istraživanja i analize pokazuju, a izvještaji GREVIA i Posebne izvjestiteljice UN-a za
nasilje protiv žena i djevojčica prepoznali su da je pseudoznanstveni koncept otuđenja od roditelja i njegove
izvedenice (pr. manipulativna majka) globalno prečesto korišten u slučajevima nasilja tako da nasilnik nakon
optužbi za nasilje (bilo nasilje nad ženom ili seksualno nasilje nad djecom!), ženu optuži da laže i manipulira.
Zagovornici koncepta tvrde da majke i djeca lažu o optužbama za nasilje i seksualno nasilje nad djecom puno
češće nego to može podržati i jedno ozbiljno istraživanje i analiza. Nepovjerenje prema ženama stara je boljka
na žalost još uvijek duboko mizoginih institucija. Analiza sudskih presuda pokazuje da u slučajevima korištenja
ovog pseudoznanstvenog koncepta od strane počinitelja nasilja, sudovi pokazuju nepovjerenje prema iskazima
žena i djece žrtava nasilja, majke češće ostaju bez skrbništva. Ukratko, otuđenje se koristi kao mehanizam
kojim nasilnici sebe pretvore u žrtvu, a žrtvu u lažljivicu i nasilnicu.

Još jedna specifičnost prisilne kontrole je ta, što je prema Starku ona rodno uvjetovana. Radi se dakle o
mehanizmu rodno uvjetovanog nasilja nad ženama, odnosno, kako tvrdi Stark, cilj je uzurpacije i ovladavanja
partneričine subjektivnosti, te usredotočenosti na nametanje rodnih stereotipa u svakodnevnom životu.
Rezultat je stanje neslobode (ono što se doživljava kao zarobljenost) koje je „rodno“ u svojoj konstrukciji,
isporuci i posljedici. To nije vezano samo s pitanjem gušenja žena koje su u ovoj priči klasično drugotne, već se
vezuje i s potvrdom muškaraca kao prvotnih. Zauzdavanje žena unutar obrazaca i uloga koje se tradicionalno
smatraju ženskim koristi potvrđivanju onoga što se tradicionalno smatra muškim. Ovdje moramo biti svjesni
temelja svakog rodno uvjetovanog nasilja, to je da ono nadilazi pitanja odnosa muškaraca i žena u intimnim
odnosima i reflektira strukturne nejednakosti te podcrtava nasilje nad ženama kao rezultat povijesno
nejednakih odnosa moći između muškaraca i žena izgrađenih na rodnim stereotipima i rodnoj podjeli uloga.
Nije uzalud da je kao temelj prevencije nasilja nad ženama prepoznata razgradnja rodnih stereotipa i rodna
podjela uloga.

S obzirom na histeriju koja se u našem društvu, od strane ultrakonzervativnih struja, diže oko pojma rod, a
posljedično i rodno uvjetovanog nasilja, razumijevanje rodne uvjetovanosti nasilja, dakle uzroka, dinamike i
mehanizama nasilja, ostaje na vrlo niskim granama, nerijetko i od strane ljudi koji rade u institucijama koje bi
morale savršeno razumjeti rodnu uvjetovanost nasilja nad ženama kao i ključne međunarodne dokumente za
borbu protiv nasilja nad ženama, poput CEDAW-a i Istanbulske konvencije.

Bez tog razumijevanja teško se može razumjeti i prisilna kontrola u svojoj definiciji, nasilje kao kontinuum,
namjesto incidenta i nasilje nad ženama kao pitanje kontrole žena, a ne puknuća nekog inače dobrog susjeda.
Odgovorno tvrdim, uzalud su nam svi planovi, mjere, strategije i mehanizmi zaštite žena od nasilja ukoliko ne
naučimo razumijevati, prepoznavati i ozbiljno sankcionirati prisilnu kontrolu. Na ponašanja za koja u teoriji
znamo da su indikator fatalnih ishoda nasilja, nastavit će se davati zabrana prilaska, koja u cijelom nizu
slučajeva, femicid nije spriječila. I neće. Nastavljamo brojati.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

SRODNE NOVICE
PORFIRIJEVA BIJEDA: Zašto žene ne bi vodile Crkvu? (/vijesti/porfirijeva-bijeda-zasto-zene-ne-bi-vodile-crkvu)
ISTRAŽIVANJE MEĐU MLADIMA: Zabava i osveta kao razlozi cyberbullyingu (/vijesti/istrazivanje-medju-mladima-
zabava-i-osveta-kao-razlozi-cyberbullyingu)
13 MINUTA ŠUTNJE ZA 13 ŽRTAVA: Ni jedna žrtva više, ni jedna žena manje! (/vijesti/13-minuta-sutnje-za-13-
zrtava-ni-jedna-zrtva-vise-ni-jedna-zena-manje)
UZ 30 GODINA RADA: „Lako bi bilo suzbiti najočitiji seksizam da urednicima žene nisu alat za klikove i zaradu“
(/intervjui/uz-30-godina-rada-lako-bi-bilo-suzbiti-najocitiji-seksizam-da-urednicima-zene-nisu-alat-za-klikove-i-zaradu)
FEMICID U PORASTU: „Mjere opreza nisu dovoljna zaštita ženama“ (/vijesti/femicid-u-porastu-mjere-opreza-nisu-
dovoljna-zastita-zenama)
 „ZAR JE TO PORUKA DRŽAVE“: Kud bismo došli da se pritvaraju svi obiteljski nasilnici? (/vijesti/zar-je-to-poruka-
drzave-kud-bismo-dosli-da-se-pritvaraju-svi-obiteljski-nasilnici)
MUZIKA U SLUŽBI NASILJA: Playlista poniženja i zlostavljanja žena (/vijesti/muzika-u-sluzbi-nasilja-playlista-
ponizenja-i-zlostavljanja-zena)
POVODOM JOŠ JEDNOG FEMICIDA: Prije svega, ne objavljujte fotografije žrtava! (/vijesti/povodom-jos-jednog-
femicida-prije-svega-ne-objavljujte-fotografije-zrtava)
ŠOKANTNO - #PRIRODNAŽENA: Mala revolucija Kristine Kovač (/vijesti/sokantno-prirodnazena-mala-revolucija-
kristine-kovac)
VOX FEMINAE FESTIVAL: Mjesec dana bogatog, a besplatnog programa (/vijesti/vox-feminae-festival-mjesec-dana-
bogatog-a-besplatnog-programa)

KOMENTARI broj komentara: 4

Ime / nadimak *(obavezno)

tvoje ime ili nadimak

Komentar *(obavezno)

tvoj komentar

E-mail (opcija)

primjer@domena.com

Pošalji komentar 

Internet ratnik prije 10 sati

Meni je bračno ili partnersko nasilje, potpuno nejasan kriminološki fenomen. Ako stvari ne funkcionišu, zar je tako
teško razvesti se.

tubaron prije 12 sati

u današnjem anglosaksoniziranom svietu jednaka je s(a)blazan ubojstvo i nasilje nad ženama, kakor i ubojstvo i nasilje
nad djetcom ter muževima. kako to da je obćoj družstvenoj sviesti postalo "prijamljivo" i sāmorazumljivo nasilje nad
muževima, odnosno "mužskarcima"? zapravo, ovo sṙbsko-hṙvatsko "mužskarac" govori "tomove" o osnovnom odgoju
unutar "patrijarhalnih plemenskih družstavā" dinarskih krajevā. gdje je nestala prëdpostavimo "ženskarica/-ka"? tar u
živinskom/životinjskom svietu hṙvati su nëgdar izključivo uporabljali pojmove "sāmac" za "mužjaka" i "sāmica" za
"ženku", slično mnogima slavenskima jezicima i danas. osnova "mužskar" je davno značila i "muž(j)aka" u živinskom/
životinjskom svietu. možda je među dinarskima plemenima onomadne bīlo važno naglasiti i neobuzdanu
"životinjsku"/"živinsku" narav mužske čeljadi?! kako god', nasilje i ubojstva u XXI stoljeću ostaju u bah to, neodvisno od
toga, jeda li je rieč o djetci, mladeži, odrastloj mužskoj, ili odrastloj ženskoj čeljadi.
Verena prije 15 sati
Prekinuti šutnju, da, ali postane potpuno besmisleno u nesenzibilnim plemenskim i divljačkim drustvima, koji u startu
osude zrtvu u drzavama koje pravnim sustavom stite predatora.Policija, tuzilastvo, sud, svi u funkciji zastite
grabezljivca i umrtvljivanja javnosti.U tome jednako učestvuju i mediji: nakon nekoliko dana zutila i skandaloznog
pisanja,sve se utiša.Kako puk ima memoriju amebe, sve se brzo zaboravi.
Slučaj lokalnog političara Jutke, koji je seksualno iskorištavao maloljetnice, sve govori.Bas kao i slucaj politicara iz
Hrvatske, koji je vrsio fizicko i psihicko nasilje nad suprugom.
Dovoljno je biti glumac pjevac, javna ličnost odana rezimu ili političar i sve će pokriti snjegovi i sas.

Verena prije 15 sati

Sebe karakterizam kao zagovornika jednakih ljudskih prava i sloboda,ali, nije sve tako jednostavno.
Da, femicid jeste najestremnija forma nasilja nad zenama i definira se kao: "namjerno ubistvo zena samo zato sto su
zene".( Diana Russel 1976).Ali me prilicno buni terminologijafemicid), koja nije pravna: ubojstvo zena je ubojstvo, iako
je rodno uvjetovano.Zasto Nijedna drzava EU i SAD nemaju femicid kao posebno kazneno djelo?Parlament Ujedinjenog
kraljevstva odbio je femicid kao posebno kazneno djelo uz obrazlozenje da je ubistvo vec kazneno djelo.
U RH , vec clanak 87. Kaznenog zakona propisuje zlocin iz mrznje kao kazneno djelo pocinjeno zbog rasne
pripadnosti,rodne, boje koze,etnickog podrijetla, vjeroispovijesti, jezika, ili invaliditeta.Potpuno je ista situacija u
BiH.Dakle, ovo kazneno djelo je vec regulirano, pa uvoditi novo, znaci pravni kaos i gomilanje pravnih normi.
To znaci da su postojecim normama ispunjeni uvjeti za za kvalifikaciju ubistva iz mrznje, odnosno ubistvo zbog rodne
definiranosti.
Ako bi se ovo kazneno djelo uvelo, ne samo da bi znacilo gomilanje sume nepotrebnih propisa ,vec bi znacilo podizanje
standarda dokazivanja, koji su vec utvrdjeni.Dio zemalja Juzne Amerike, koji je uveo femicid kao posebno kazneno
djelo, suocio se situacijom da broj ubijenih zena nije nimalo manji.
Cini se da se u sudovima i tuzilastvima mora izvrsiti specijalizacija za kaznena djela ucinjena iz mrznje, ali bez
uvodjenja novog kaznenog djela,VEC PROPISANOG u Kaznenom zakonu.
Da, ubistvo izvrseno zbog seksualne pripadnosti treba nazvati femicidom,ali valja imati na umu da se ono vec nalazi u
kaznenom zakonu.

NAJNOVIJE

TRAGOM CRVENE KARIRANE KOŠULJE: Ljudi kao Nisvet Džanko više ne postoje 

IDEMO TO PROĆI NA PLOČI: Promašeni narativ HDZ-ove plinske afere 