LEKTIRA

Nikolaj Vasiljevič Gogolj: Kabanica

Tijekom čitanja djela odgovorite na sljedeća pitanja:

 Poznata je izreka Odijelo ne čini čovjeka. Što mislite o njoj? Ima li u tome istine?
Navedite jednu situaciju kada ste ovu izreku mogli primijeniti u stvarnome životu.

Mislim kako bi se većina ljudi složila s ovom izrekom, ali na kraju dana ljudi su vizualna
bića i na naše mišljenje uvelike utječe čovjekovo odijelo. Iako postoje ljudi koji se ne
zaustavljaju na tom prvom dojmu kojega steknu na temelju odijela već podebljaju dojam
znajući da osoba ima potencijalne talente i vještine koje je moguće otkriti jedino ako se osobi
pruži šansa da ju upoznaju, postoje i oni koji nemaju tu sposobnost. Problem nastaje kada je
omjer ljudi koji imaju tu sposobnost i onih koji nemaju nadjačan ovima koji nemaju te oni
dobiju čast etiketirati pojedince i na temelju odijela svrstati ih u određenu potlačenu skupinu
u društvu.
Svakodnevno doživljavam situacije na koje je primjenjiva ova izreka štoviše mislim kako
živim u podneblju gdje je za većinu prikladno reći ovo, nažalost u pogrdnom smislu. Vidim
velik broj ljudi koji nosi skupu markiranu robu i nekako kada vidite nešto skupo na nekom
idete logikom: skupa roba – puno novca, puno novca – dobar posao, dobar posao – pamet.
Na ovoj zadnjoj riječi većina takvih ljudi zakržlja. Naravno ne želim reći da su svi ljudi koji
nose markirano ovakvi, ali iz iskustva mogu reći da je za većinu primjenjivo. Sjećam se kada
sam bila u nižim razredima osnovne i velik broj djece je imao najnovije patike, igračke,
mobitele… Moji roditelji ne da mi nisu mogli to priuštiti već nisu htjeli, odbijali su me
odgojiti kao roba materijalnog svijeta i zbog toga sam često bila isključivana iz društva.
Danas mi je drago što su moji roditelji tako postupili, ali desetogodišnjoj meni definitivno
nije bilo jasno zašto se ne mogu priključiti grupnoj igri jer nemam patike koje svi imaju.

Lorena Bunčić 3.og

  U središtu je novele lik Akakija Akakijeviča. Načinite grafički prikaz (npr. metalna
mapa) u kojemu ćete pokazati povezanost svih drugih likova s glavnim likom.

Važna ličnost
Petrovič
General kojemu se Akakij požalio nakon što
mu je ukradena kabanica, ovaj je na njega
toliko vikao da se A.A. onesvijestio. Nakon
Sašio Akakiji novu kabanicu nekoliko dana grizla ga je savjest pa je
Akakija Akakijeviča poslao generala da provjeri kako je A.A., ali
bilo je prekasno. Nakon svega Akakij se
dočepao i njegove kabanice.

Hvalili Akakijinu novu kabanicu i

Gazdarica Uputila Akakiju generalu pozvali ga na druženje nakon kojega
je opljačkan.
činovnici

 Zabilježite na pripovjednoj crti sve važnije događaje u noveli.

Došla je zima i Akakij je odnio
staru kabanicu krojaču da mu
je zakrpa, ali on mu kaže da je
to nemoguće i da jedino može
napraviti novu
Oduševljen novom
kabanicom odlazi na posao i
tamo ga činovnici hvale i
pozivaju na druženje
Tužan i pothlađen Akakijin duh vreba
vraća se kući i Petrogradom i krade
požali se gazdarici ljudima kabanice. Ukrade
koja ga ju i visokoj ličnosti.
uputi ,,visokoj

S obzirom na godišnju Nakon druženja vraća se ,,Visoka A.A. se razboli i

plaću od 400 rubalja i kući mračnim putom i ličnost“ umre, a general
kabanicom koja košta 150 ga zbog grižnje
biva opljačkan,
izgrdi i savijesti pošalje
rubalja Akakij počinje ukradena mu je pošalje činovnika da
štedjeti. kabanica kući provjeri kako je

 Prikažite lik Akakija Akakijeviča: njegov fizički izgled, podrijetlo i pripadnost

društvenome sloju, njegov karakter, način jezičnoga izražavanja i sl. Navedeno
možete potkrijepiti citatima iz teksta.

Nije se baš mogao pohvaliti svojim izgledom, bio je nizak, riđokos, crvenkasto lice i bore na njemu.
,,… oniska stasa, malko kozičav, malko riđokos, naoko čak i malko slabovid, s malom ćelom povrh
čela, s borama na oba obraza i boje lica koju zovu hemoroidalnom…”

Lorena Bunčić 3.og

Prezivao se Bašmačkin što u prijevodu znači papuča, ali autor naglašava da su svi njegovi preci:
otac, djed i šurjak, hodali u čizmama. Kolege na poslu nisu ga osobito voljeli, često su ga i
ismijavali zbog stare kabanice.
,,…nitko mu na odjelu nije iskazivao poštovanje. Podvornici ne samo što se nisu ustajali kad je on
prolazio, nego ga nisu ni gledali, kao da je kroz čekaonicu proletjela obična muha.”
Akakij je jako volio svoj posao prepisivanja tekstova.
,, Teško da bi se igdje mogao naći čovjek koji bi tako živio za svoj posao. Moglo bi se kazati da je
služio revno – ne, on je služio s ljubavlju. Tu, u tom prepisivanju, njemu se priviđalo neki njegov
svjet, šarolik i ugodan. Na licu mu se zrcalio užitak ; neka je slova volio više od drugih, pa kad bi
došla na red , topio bi se od radosti : i smijuckao se, namigivao, i micao usnama, tako da se činilo
da mu na licu možeš pročitati svako slovo što ga ispisuje.“
,,Valja naopmenuti da se Akakije Akakijevič ponajvećma izražavao prijedlozima, prilozima
i, najposlije, takvim poštapalicama koje ne znače ama baš ništa pod milim bogom. A ako je
riječ bila o nečem posebice nezgodnom, imao je čak običaj uopće ne dovršavati rečenice, tako da je
vrlo često započinjao ovako : “To zbilja sasvim, ovaj …” i nakon toga bi umuknuo, pa bi i sam
zaboravio što je htio reći, misleći da je već sve rekao.”

 Izdvojite dijelove novele u kojima se pojavljuje visoka ličnost. Napišite na temelju

izdvojenih dijelova na koji način Gogolj prikazuje ljude na vlasti.
Visoka ličnost je tek odnedavno izabran general i nastoji svojim strogim nastupom
uspostaviti autoritet. Kada mu se Akakij obratio za pomoć toliko je vikao da je jadni Akakij
izgubio svijest. Nakon agresivnog ponašanja prema Akakiju generala je pekla grižnja
savjesti, pa je poslao činovnika da provjeri kako je Akakij, ali bilo je prekasno.
“Zar vi, poštovani gospodine – nastavi on odsječno – ne znate službeni put? Kamo ste vi zašli? Zar
ne znate kakav je postupak? Vi ste o tom najprije morali podnijeti molbu kancelariji; molba bi bila
otišla šefu odsjeka, starješini odjela, zatim bi bila sprovedena sekretaru, a on bi je onda uručio
meni…”.
“Što, što, što? – reče visoka ličnost – gdje ste pokupili tu smjelost? Gdje ste pokupili takve ideje?
Kakva se to drskost među mladim ljudima raširila protiv starješina i viših!”
Smatram kako Gogolj prikazuje ljudi na vlasti isto kao žrtve sustava koji ih tjera da budu zli
i nesuosjećajni.

Lorena Bunčić 3.og

  Uočite i izdvojite neka romantičarska i realistička obilježja u noveli.
Romantičarska obilježja – fantastičan kraj; Akakijin duh luta gradom i krade ljudima
kabanice
– pripovjedač koji daje komentare na zbivanja u djelu
Realistička obilježja – surova i realna stvarnost; siromašan i oskudan život pojedinca koji
se zbog imovinskog neimanja nije uspio uklopiti u društvo i zbog toga biva izoliran,
odnos viših slojeva društva prema nižim, detaljan opis i karakterizacija likova, prikaz
negativnih društvenih pojava (pogrdni komentari koje su činovnici upućivali Akakiji),
svakidašnji i tipični likovi s kojima se može poistovjetiti…

 Kad konačno skupi dovoljno novaca za kabanicu, Akakije Akakijevič doživljava

šustinsku promjenu. Pronađite i izdvojite u tekstu rečenicu koja nam to jasno govori.
Uspoređujući njegov karakter na početku novele, objasnite kakva se promjena
dogodila. Odgovor potkrijepite citatima iz teksta.

Akakijina primanja omogućila su mu da novu kabanicu može samo sanjat, ali s obzirom da
si ju je ipak omogućio, san mu se ostvario. Autor njegovo oduševljenje novom kabanicom
iskazuje rečenicom ,,Njegovo srce inače posve mirno, počelo je snažno lupati.“ Dobivamo
dojam kao da prije nego li je ugledao svoju novu kabanicu nije uopće živio tj. živio je
beživotno. Na početku djela gdje se nalazi opis Akakije saznajemo da mu je svaki dan
manje-više isti; ujutro oblači svoju staru kabanicu, odlazi na svoj nedinamičan posao, vraća
se kući, spava i ponavlja. Mislim da iako nije mario za svoje kolege i njihove nezrele
komentare svejedno je podsvjesno priželjkivao život kakav oni imaju, a kabanica ga je
dovela jedan korak bliže tomu. Obukavši novu kabanicu kao da je doživio katarzu, ne samo
da je on živnuo već i sve oko njega. Počeo je primjećivati zbivanja na ulici, žene…
,,Nijedanput u svom životu nije pazio što se na ulici svakodnevno radi i zbiva…“
,,… što se više približavao činovnikovu stanu, to su ulice bivale življe, prometnije i bolje
rasvijetljene. Češće je nailazio na prometnike, pa i dame, lijepo odjevene, sve je rjeđe
susretao bijedne fijakeriste, a sve više elegantne fijakeriste...“
,,… i dugo se još poslije za ručkom neprestance smješkao…“

Lorena Bunčić 3.og

  Iako je prvi dio novele duboko realističan, završetak nas vodi u posve fantastičkom
smjeru. Što mislite o tome postupku? Zašto se Gogolj odlučio na njega? Biste li vi
napisali drugačiji završetak djela? Ako da, kakav?

Meni se iskreno kraj s fantastičnim elementima ne sviđa jer ga smatram u pretjeranoj mjeri
nerealnim. Mislim da se Gogolj odlučio za ovakav kraj jer je htio Akakiji pružiti barem
nekakav oblike pravde, pa makar nerealističan. S tog stajališta mi se sviđa što je to napravio
jer je time kraj manje tragičan od onoga gdje bi djelo bilo završeno Akakijinom smrću.

Lorena Bunčić 3.og