Professional Documents
Culture Documents
Osnove Eu Prava - 1dio
Osnove Eu Prava - 1dio
EEZ i EURATOM
25.3.1957. u Rimu potpisani ugovori kojima su osnovana Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska
zajednica za atomsku energiju (EURATOM), Ti se ugovori nazivaju Rimskim ugovorima koji su stupili na snagu
1.1.1958.
Članice: Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg
Svrha EUROATOM bila je uspostaviti i razvijati europsku industriju atomske energije te razvoj istraživanja u
području nuklearne energije i njezine uporabe u civilne svrhe.
Svrha EEZ bila je uspostaviti carinsku uniju, razvijati nove zajedničke politike, stvarati zajedničko tržište, te dati
političke obrise tadašnjim integracijskim procesima među državama članicama i potaknuti ujedinjenje Europe.
Ključnim uspjehom Europske ekonomske zajednice smatra se uspostava carinske unije, što je podrazumijevalo
ukidanje kvota i carinskih ograničenja na međusobnu trgovinsku razmjenu država članica te uvođenje
zajedničke carinske tarife prema trećim zemljama.
Konstituirana Komisija i izabran prvi predsjednik Walter Hallstein
19.3.1958. održana prva sjednica Europskog parlamenta, prvi predsjednik Robert Schuman
UGOVOR IZ NICE
usuglašen na sastanku Europskog vijeća u Nici od 7. do 11.12.2000., potpisan je 26.2.2001., a stupio na snagu
1.2.2003.
najvažnije odredbe ugovora iz Nice odnose se na:
sastav institucija
način odlučivanja u Vijeću (neka pitanja iz područja za koje je ranije bilo predviđeno jednoglasno
odlučivanje sada zahtijevaju donošenje odluke kvalificiranom većinom)
uspostavu Eurojusta – tijela za borbu protiv kriminala
razvoj pojačane suradnje (enhanced co-operation) koja mora uključivati najmanje osam država te biti
otvorena svim državama članicama
LISABONSKI UGOVOR
31.12.2007. usvojen Lisabonski ugovor
ugovor je stupio na snagu 1.12.2009.
Sastoji se od: Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju EU i Povelje EU o temeljnim pravima
GLAVNE IZMJENE:
Ugovor o osnivanju Europske zajednice preimenovan je u „Ugovor o funkcioniranju Europske unije”
(UFEU), a u cijelom tekstu pojam „Zajednica” zamijenjen je riječju „Unija”. Nestaju stupovi. Nestaje
Europska zajednica.
iz teksta izbačena državotvorna retorika – nestaje zastava, himna, neki nazivi kao Ministar vanjskih
poslova ili europski zakon
osigurava viša razina parlamentarnog nadzora i demokratske odgovornosti.
Ugovorom iz Lisabona prvi se put pojašnjavaju ovlasti Unije. U njemu se razlikuju tri vrste nadležnosti:
isključiva nadležnost, kad jedino Unija može donositi pravne akte, a države članice samo provoditi
zakonodavstvo EU-a; podijeljena nadležnost, kad države članice mogu donositi pravno obvezujuće akte
ako to nije učinila Unija; te pomoćna nadležnost, kad EU usvaja mjere za podupiranje ili dopunjavanje
politika država članica.
Jača demokracija i bolja zaštita temeljnih prava
jačanje uloge EU Parlamenta - može donijeti Odluku bez obzira na protivljenje Vijeća Europe, veća
snaga u donošenju proračuna EU, ratifikaciji međunarodnih ugovora i zakonodavnom postupku.
sustav dvostruke većine - odluku može donijeti 55% država, a u tih 55% mora biti zastupljeno najmanje
65% ukupne populacije EU
Europski parlament može imati najviše 751 zastupnika, a zastupljenost građana je degresivno
proporcionalna. (država sa više stanovnika imati će više zastupnika u parlamentu). Najveći broj
zastupnika po državi članici je na 96, a najmanji je 6.
Europsko vijeće službeno je priznato kao institucija EU-a čija se uloga sastoji u tome da Uniji daje
„potreban poticaj za njezin razvoj” i utvrđuje „opće političke smjernice i prioritete tog razvoja”.
Nadležnosti Parlamenta
Parlament ima tri glavna područja rada:
1.Zakonodavno
-zajedno s Vijećem EU-a donosi propise EU-a na temelju prijedloga Europske komisije
-donosi odluke o međunarodnim sporazumima
-donosi odluke o proširenjima
-preispituje program rada Komisije i poziva Komisiju da predloži zakonodavne akte
2.Nadzorno
provodi demokratski nadzor svih institucija EU-a
izabire predsjednika Komisije i odobrava Komisiju kao tijelo. Može podnijeti prijedlog za izglasavanje
nepovjerenja, kojim se Komisiju obvezuje da podnese ostavku
daje razrješnicu, odnosno odobrava izvršenje proračuna EU-a
razmatra predstavke građana i pokreće istrage
raspravlja o monetarnoj politici s Europskom središnjom bankom
postavlja pitanja Komisiji i Vijeću
promatra izbore
3.Proračunsko zajedno s Vijećem odlučuje o proračunu EU-a i odobrava dugoročni proračun EU-a (višegodišnji
financijski okvir) pr. proračun predlaže komisija, zajednički ga usvajaju parlament i vijeće, da bi stupio na snagu,
predsjednik EP na proračun stavlja potpis.
Na sastancima Europskog vijeća čelnici zemalja EU-a sastaju se radi određivanja političkog programa EU-a. Ono
predstavlja najvišu razinu političke suradnje između zemalja EU-a.
Kao u jednoj od sedam službenih institucija EU-a, u Vijeću se (obično četiri puta godišnje) održavaju sastanci na
vrhu čelnika zemalja EU-a, kojima predsjedava stalni predsjednik.
Sastav
Europsko vijeće sastoji se od čelnika država ili vlada svih zemalja EU-a, predsjednika Europskog vijeća
i predsjednika Europske komisije.
Predsjednika Europskog vijeća, koji ga saziva i njime predsjeda, bira samo Vijeće na mandat od dvije i pol
godine, koji se može jednom obnoviti. Predsjednik predstavlja EU na međunarodnoj razini.
Europska komisija politički je neovisno izvršno tijelo EU-a. Jedina je odgovorna za izradu prijedloga za novo
europsko zakonodavstvo te provodi odluke Europskog parlamenta i Vijeća EU-a.
Sastav
Političko vodstvo čini tim od 28 povjerenika (po jedan iz svake države članice EU-a), a na njegovu je
čelu predsjednik Komisije, koji odlučuje tko je nadležan za određeno područje politike.
Kolegij Povjerenika sastoji se od predsjednika Komisije, šest potpredsjednika, uključujući prvog
potpredsjednika, Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te 21 povjerenika, od kojih
je svatko nadležan za jedan portfelj.
Svakodnevni rad Komisije obavlja njezino osoblje (pravnici, ekonomisti itd.) te je on organiziran u odjele
zvane glavne uprave, od kojih je svaka nadležna za određeno područje politike.
Imenovanje predsjednika
Kandidata predlažu nacionalni čelnici u Europskom vijeću (2/3 većinom) predlažu Europskom parlamentu. Da bi
bio izabran, potrebna mu je podrška većine glasova zastupnika u Europskom parlamentu. (većina glasova) .
(biraju ga nacionalni čelnici-šefovi država ili vlada dč eu-a, uz potvrdu ep
Odabir tima
Predsjednički kandidat izabire moguće potpredsjednike i povjerenike na temelju prijedloga iz država članica EU-
a. Popis kandidata trebaju odobriti nacionalni čelnici u Europskom vijeću.
Europski parlament potvrđuje članove komisije. Europsko vijeće naposljetku ih imenuje na temelju kvalificirane
većine glasova(2/3 većinom), koju je potvrdio EP.Imenuje se svakih 5 godina, u roku do 6 mjeseci od izbora EP.
Ovlasti EK:
1. Pripremanje i predlaganje propisa
2. Nadzorne ovlasti (čuvarica ugovora)
3. Izvršne ovlasti (provedba politike Unije)
EUROPSKI OMBUDSMAN
institucija koja građane i subjekte štiti od mogućih administrativnih nepravilnosti u radu europskih
institucija
Djeluje kao posrednik između građana i vlasti EU
Prima i istražuje pritužbe svih građana EU te svih fizičkih i pravnih osoba koje imaju boravište u nekoj
od članica EU
Imenuje ga Europski parlament na mandat od 5 godina, postoji mogućnost reizbora
Djeluje temeljem prijave
Neovisan je i nepristran u svom radu
Pritužba – može se podnijeti u roku od 2 godine. Podnosi se protiv institucije koja je izvržila nepravilnost. U
pritužbi mora biti iznesen problem.
Eu ombudsman podnosi izvješće o radu Europskom parlamentu 1 godišnje.
ODBOR REGIJA
savjetodavno tijelo EU-a koje predstavlja europska regionalna i lokalna tijela
predstavlja interese lokalne i regionalne vlasti
350 članova (iz svake države članice razmjerno udio stanovništva)
Svake godine 5 plenarnih sjednica
Postoji 6 komisija koje razmatraju različita područja politika
Europska Komisija i Vijeće EU moraju uključiti Odbor Regija i konzultirati ga ukoliko se donose akti koji
se odnose na lokalnu i regionalnu samoupravu
SUD EUROPSKE UNIJE
Osnovan Pariškim ugovorom 1951.
osigurava da se pravo EU-a jednako tumači i primjenjuje u svim zemljama EU-a, osigurava da zemlje i institucije
EU-a poštuju pravo EU-a.
Sud EU danas podrazumjeva 2 suda:
1. (Europski) sud
2. Opći sud (ranije se nazivao Sud prvog stupnja)
Od 2005.-2016. godine postojao je i treći sud koji se zvao Službenički sud – rješavao je sporove iz radnih
odnosa. Suci tog suda, nakon njegovog ukidanja prešli su na Opći sud.
Članovi Općeg suda: 28 sudaca. Taj će broj 2019. narasti na 56 (po dva suca iz svake zemlje EU-a). On nema
nezavisne odvjetnike. Za njih se raspisuje natječaj u DČ
Kvalifikacija za suce:
Nezavisnost
Pravnici istaknute stručnosti
Ne moraju obnašati funkciju suca
Obvezno znanje francuskog jezika
NEZAVISNI ODVJETNICI
nepristrani stručnjaci čija je zadaća da podnošenjem neovisnog i nepristranog mišljenja pomažu sudu pri
donošenju odluka u određenim pitanjima, iako mišljenje nije formalno obvezujuće, tj. ne obvezuje sud, ali se u
praksi uzima najčešće u obzir
Daju svoja mišljenja u obliku znanstvenog rada, odnosno elaborata
Ima ukupno 11 sudaca:
6 stalnih sudaca (Njemačka, Francuska, VB, Italija, Španjolska, Poljska)
5 rotirajućih. 2021 godine-naš iz RH.
OZNAČAVANJE PREDMETA
Nakon što zaprimi zahtjev (tužbu ili prethodno pitanje), tajništvo registrira predmet i dodjeljuje mu broj.
Brojevi se dodjeljuju po predmetu kako su pristigli u tajništvo.
Primjer: C-39/13; 39-broj predmeta iz 2013. godine, C- je europski sud.
T- se dodjeljuje predmetima koji su u nadležnosti općeg suda (T-tribunal)
F- predmeti koji su u nadležnosti služ.suda dobivaju tu oznaku.
Sastav
Sud EU-a čine dva suda:
Sud – rješava zahtjeve za prethodne odluke koje podnose nacionalni sudovi, određene postupke za poništenje i
žalbe.
Opći sud – donosi odluke u postupcima za poništenje koje su pokrenuli pojedinci, poduzeća i, u nekim
slučajevima, vlade država članica EU-a. To u praksi znači da se ovaj sud uglavnom bavi predmetima povezanima
sa zakonodavstvom o tržišnom natjecanju, državnom potporom, trgovinom, poljoprivredom i žigovima.
POSTUPCI KOJI SE VODE PRED SUDOM EU MOGU SE PODIJELITI NA DVIJE OSNOVNE VRSTE:
a) prethodni potupci za tumačenje i ocjenu valjanosti prava EU (preliminary reference
procedures)
b) direktne tužbe (direct actions)
- Ugovor o Europskoj uniji dodjeljuje Europskom sudu 4 glavne nadležnosti:
1) odlučuje u postupcima koje zbog povrede prava Unije protiv država članica podnosi Europska komisija
ili drug države članice – tužba protiv države članice
2) nadzire zakonitost akata Europskog parlamenta, Vijeća EU, Europske komisije i Europske središnje
banke bilo izravno ili posredno kroz prethodni postupak za ocjenu valjanosti – sudski nadzor nad
aktima institucija EU
3) odlučuje u postupcima zbog propusta institucija EZ da donesu određeni pravni akt – sudski nadzor nad
propustima institucija EU
4) odlučuje o prethodnim pitanjima koja mu upućuju sudovi država članica, a koji se mogu odnositi bilo
na interpretaciju ili na ocjenu valjanosti normi europskog prava – prethodni postupak za tumačenje i
ocjenu valjanosti prava EU
Razlozi za poništenje:
a) Nenadležnost (1. nedostatak ovlasti Unije za donošenje akta, 2. nedostatak ovlasti konkretne
institucije EU za donošenje akta)
b) Bitna povreda postupka
c) Povreda ugovora ili bilo kojeg drugog pravnog pravila
d) Zlouporaba ovlasti
Protiv koga:
Protiv institucije koje su akt donijele
Posljedice odluke suda i rokovi:
Sud poništava retroaktivno i djeluje prema svima
Postupak:
Od institucije od koje je potekao poništeni akt, zahtjeva se da se takav akt ukine ili zamjeni novim koji
će biti zakonit
Rok za podnošenje ove tužbe ograničen je na 2 mjeseca od objavljivanja akta i Službenom listu EU ili u
izostanku objavljivanja na 2 mjeseca od notifikacije tužitelja (objektivni) ili od kada je tužitelj za akt
saznao (subjektivni rok)
Uloga EU:
a) Da tumači
b) Da ocjeni valjanost prava EU
Važno je napomenuti da gdje nema prava žalbe u određenom sudskom postupku nižih sudova (npr.
županijski sud) – u takvom je predmetu i on u obvezi podnijeti prethodno pitanje.
6. POSTUPAK ZA MIŠLJENJE
međunarodni sporazumi vezuju uniju , dio su pravnog poretka eu, te se tumače i provode u skladu s
načelima pravnog poretka, za njegovo tumačenje ovlašten sud eu, konkretno sud. Ovlašteni za
podnošenje zahtjeva za mišljenje suda su: DČ, Europ.parlament, Vijeće ili komisija.
IZVORI EU PRAVA
PRIMARNI: Osnivački ugovori i opća načela prava
SEKUNDARNI: Pravni akti koje na internom planu usvajaju institucije EU, međunarodni sporazumi i sudska
praksa suda EU
Uredba je obvezujući zakonodavni akt koji se mora u cijelosti primjenjivati u čitavoj Europskoj uniji. Na primjer,
kad je EU htio osigurati da uvoz proizvoda u EU ne šteti proizvođačima iz EU-a koji proizvode slične proizvode,
Vijeće je donijelo Uredbu kako bi se takav uvoz ograničio. Ona ima opću primjenu.
Direktiva je zakonodavni akt kojim se utvrđuje cilj koji sve države članice EU-a moraju ostvariti. Međutim, svaka
država samostalno odlučuje o načinu na koji će ostvariti taj cilj.
Direktiva je obvezujuća, u pogledu rezultata koje je potrebno postići, za svaku dč kojoj je upućena, a odabir
oblika i metoda postizanja tog rezultata prepušten je nacionalnim tijelima.
Odluka je u cijelosti obvezujuća za one kojima je upućena. (npr. država članica EU-a ili pojedinačno poduzeće) i
izravno se primjenjuje. Na primjer, Komisija je donijela odluku o sudjelovanju EU-a u radu raznih organizacija
koje se bore protiv terorizma. Ta se odluka odnosila samo na navedene organizacije.
Preporuke nije obvezujuća. Kad je Komisija uputila preporuku pravosudnim tijelima država EU-a da se češće
koriste videokonferencijama radi bolje prekogranične suradnje u području pravosuđa, ta preporuka nije imala
nikakvih pravnih posljedica. Preporukom se institucijama omogućuje da iznesu svoja stajališta i predlože način
djelovanja, a da pritom ne nameću nikakve pravne obveze onima kojima je upute.
Mišljenja je instrument kojim se institucijama omogućuje da daju neobvezujuću izjavu bez nametanja ikakve
pravne obveze onima kojima je upućeno. Mišljenje nije obvezujuće. Mogu ga izdati glavne institucije EU-a
(Komisija, Vijeće, Parlament), Odbor regija te Europski gospodarski i socijalni odbor. Tijekom izrade
zakonodavstva odbori daju mišljenje sa svog specifičnog regionalnog ili gospodarskog i socijalnog stajališta.
Primjerice, Odbor regija objavio je mišljenje o paketu mjera za čisti zrak u Europi.
OPĆA NAČELA
NAČELO SUPSIDIJARNOSTI
- Određuje da je u područjima za koja nije određena njezina isključiva nadležnost Unija ovlaštena
poduzimati mjere i donositi pravne akte samo iznimno, ako su za to ispunjene izričite određene
pretpostavke koje je ovlašćuju na poduzimanje mjere tj. na donošenje pravnog akta
- Unija je u područjima za koje nije propisana njena isključiva nadležnost, ovlaštena poduzimati SAMO one
mjere i donositi samo one akte ako su za to ispunjene izričite određene pretpostavke:
NAČELO PROPORCIONALNOSTI
- Određuje da mjere odnosno pravni akti koje donosi Unija moraju odgovarati cilju koji se njima postiže,
moraju biti ograničene samo na ono što je nužno za ostvarivanje zadaća Unije
- Po svom intenzitetu, opsegu, sadržaju, načinu donošenja i ostvarivanja ne smiju prelaziti okvire potrebne
za ostvarivanje ciljeva osnivačkih ugovora
- Mjera mora biti: prikladna, neophodna i razmjerna
- Unija će pri izboru mjera odabrati onu mjeru koja je što manje ograničavajuća za države članice
Valovi proširenja
1958- Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka
1973. Danska, Irska,UK
1981. Grčka
1986. Španjolska, Portugal
1995. Austrija, Finska, Švedska
2004. Češka, Cipar, Estonija, Mađarska, Latvija; Litva; Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija
2007. Bugarska, Rumunjska
2013. Hrvatska
Države kandidatkinje: Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Turska, Srbija,Albanija.
Potencijalni kandidati: BIH, Kosovo
Schengen: Island, Lihtenštajn, Malta, Švicarska.